Maria Fusaro- Trade, violence and diplomacy

Članak iz dijela Maria Fusara, trade, violenece and diplomacy bavi se pitanjima mletačke
diplomacije, trgovine i sukoba sa razbojnicima na teritoriju Seranissime tijekom 16. i 17.
stoljeća. Mletačka republika odnosno Serranisima bila je jedna od najvećih država na
Mediteranu i kao takva bila je meta raznih pljačkaških pohoda. U djelu Marije Fusaro,
autorica se bavi pitanjima mletačke diplomacije i ambasadora odnosno nuncija u Engleskom
Kraljevstvu. Uloga mletačke diplomacije bila je usko vezana sa onom drugom granom
gospodarstva bitnog za opstanak ali i uspjeh Mletačke Republike, trgovine. Mletačka
Republika imala je izrazite interese na istoku Mediterana, i željela je pristup bogatstvu
Levanta poput egzotičnih začina. Kako je ovaj teritorij bio pod upravom neprijateljskih
muslimanskih država uloga diplomacije bila je ključna u osiguranju pogodnih trgovačkih
veza. Po pitanju razbojništvo poglavlja u djelu bave se pitanjima sukoba Engleske i
Španjolske tijekom 16. i 17. stoljeća te postupnog uvođenja državno sponzoriranog gusarstva.
U Španjolsko-Engleskom ratu, Mletačka Republika bila je na strani Engleske, međutim
engleski gusari često su pljačkali i mletačke trgovačke brodove iako je Venecija bila saveznik
Mletačke Republike. Mletački diplomati su se zalili na engleskom dvoru međutim njihovo
žaljenje je naišlo na gluhe uši. U konačnici ovakvo oglašivanje je narušilo odnose između
Mletačke Republike i engleskog dvora. Autorica se u djelu bavi problematikom gusarstva
koji postaju sve veći problem za mletačke trgovce. Zanimljivo engleski gusari se kasnije
stapaju sa mulsimanskim gusarima iz Tunisa i Alzira i teroriziraju mletačke trgovce zajedno.
Ovakva promijena djelomično je i uzrokovana poboljšanju odnosa između Osmanskog
Carstva i Engleskog Kraljevstva koji su postajali sve prisniji od trenutka kada se Engleska
odlučila izdvojiti od katoličkog svijeta. Druga pošast za mletačke trgovce bili su uskoci na
jadranskoj obali koji su potaknuti Habsburgovcima također sudjelovali u pljačkanju
mletačkih trgovaca. Gusari i uskoci su također njegovali dobre odnose sa stanovništvom u
priobalju i slavenskim stanovništvom u gradovima, gdje bi im prodavali proizvode stječene u
pljački mletačkih trgovaca. Kao takvi oni su naišli na potporu među priobalnim
stanovništvom i često su pronalazili utočiste pored mletačke flote koja ih je progonila na
Jadranu. Prema autorici jedan od glavnih razloga zašto su mletački trgovci bili laka meta
gusara i uskoka i ostalih razbojnika bila je i njihova upotreba zastarjelih brodova. Mlečani su
upotrebljavali galije iz kasnog srednjeg vijeka sa vrlo slabim naoružanjem za razliku od
gusara koji su koristili naprednije i sofisticiranije karake naoružane najmoderniji oružjem
poput topova za ono doba naprednom tehnologijom. Mletačka Republika ulagala je velike
napore kako bi spriječila piratstvo međutim protiv toka vremena nisu mogli. Zastarjela
brodska tehnologija, nerazumijevanje gusarskog odnosa sa stanovništvom na priobalju kao i
njihov status regionalne sile u svijetu u kojem postoje globalni imperiji dopridonjeli su
ovakvom stanju. Serranisima se borila do kraja svog postojanja sa razbojništvom u hrvatskim
krajevima kao i gusarstvom na moru i u njemu vidim ujedno jedan od razloga propasti
imperijalne baštine Mletačke Republike. Primjer koji autorica navodi, koji govori o rasponu
ovog problema po Republika jest slučaj u Istri, gdje su mletački duznosnici ponudili
amnestiju svima koji prestanu sa piratstvom, prijeteći pritom onima koji nastave navesti punu
silu zakona nad njih. Ovo nam govori o nemoći Mletačke Republike kao i razini tolerancije
koje je ustvari ona bila prinuđena imati u svezi ovakvog razbojništva usmjerneog protiv
svojih trgovaca.