Professional Documents
Culture Documents
Tacit
Tacit
Tacit
Ovo je glavno značenje pojma Tacit. Za druga značenja, pogledajte Tacit (razdvojba).
Publije (ili Gaj) Kornelije Tacit (Publius Kornelius Tacitus) (oko 56.
- oko 117.) jedan je od najvažnijih povjesničara starog Rima.
Život
O Tacitu (ime se u njegovo doba izgovaralo „Takitus“ i znači doslovno
„Šutljivi“) postoje samo rijetka svjedočanstva od njega samoga ili
njegovih suvremenika, prije svega Plinija Mlađeg. Potjecao je iz
viteškog staleža; njegov otac bio je prokurator u provinciji Gallia
Belgica. Njegova obitelj vjerojatno je potjecala iz jedne od rimskih
provincija, možda iz Cisalpinske Galije ili Narbonske Galije. Tacit se
pripremao za državnu službu, sam navodi da su mu učitelji bili M.
Aper i Julije Sekund. Karijeru je počeo kao govornik na sudu (danas
bismo rekli odvjetnik), godine 77. oženio je kćer konzula Agricole. U
doba cara Vespazijana postao je senatorom, godine 88. bio je pretor. U
Gaj Kornelije Tacit
doba cara Trajana (98. - 117.) radio je na svojim djelima, između112. i
116. bio je prokonzul provincije Azije (na području današnje Turske).
Točan datum njegove smrti nije poznat, umro je oko godine 117.
Djela
Tacit je bio jedan od najznačajnijih govornika svoga vremena; svoje govore držao je u stilu i po uzoru na najvećega
rimskog govornika Marka Tulija Cicerona. U doba cara Trajana počeo je pisati svoja djela na kojima je radio do
kraja života. Pisao ih je iz perspektive jednoga senatora o razdoblju rimske povijesti od Tiberija do Domicijana
iskazujući pritom simpatije za republikansko uređenje koje je nekad bilo u Rimu. Njegove oštre i jezično briljantne
analize znatno su pridonijele oblikovanju današnje slike o Rimskom Carstvu u 1. stoljeću poslije Krista. Tacit je na
temelju odabranih odlomaka iz rimske povijesti kritizirao tadašnje društvene odnose u Rimu, dekadenciju i moralnu
pokvarenost. Subtilnom koloracijom svojih djela htio je da čitatelj stekne točno određenu sliku. Tacit je doduše
rekao da se pri pisanju svojih djela drži maksime sine ira et studio (hrv. „bez srdžbe i pristranosti“), dakle
objektivnoga načina pisanja, ali toga se često nije držao, karakterizirajući primjerice cara Tiberija.
Tacitova djela:
• Agricola (De vita Iulii Agricolae) – biografija vojskovođe Gneja Julija Agricole, čijom se kćerkom oženio, pritom
opisuje i Britaniju.
• Germania (De origine et situ Germanorum) – zemljopis i kultura Germana, Tacit ističe jednostavan život
Germana nasuprot rimskoj korupciji i dekadenciji.
• Dialogus de oratoribus – o propadanju govorništva.
• Povijesti (Historiae) – rimska povijest od Galbe (69.) do Domicijana (96). (samo djelomično sačuvana).
• Anali (Annales odn. ab excessu divi Augusti) – rimska povijest od smrti cara Augusta (14.) do Nerona (68.)
(sačuvana je otprilike polovica)
Tacit 2
Vanjske poveznice
• Tacitova djela na latinskom [1]
• Tacitova djela u engleskom prijevodu [2]
• Germania, latinski i njemački [3]
• Još neke korisne stranice o Tacitu i njegovim djelima [4]
Izvori
[1] http:/ / www. thelatinlibrary. com/ tac. html
[2] http:/ / onlinebooks. library. upenn. edu/ webbin/ book/ search?author=tacitus& amode=words
[3] http:/ / www. gottwein. de/ Lat/ tac/ Germ01. php
[4] http:/ / webwise. de/ 1351. htm
Izvori rabljeni u članku i suradnici 3
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/