See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/314188699

RIZIČNO DRUŠTVO

Article · January 2015

CITATIONS READS

0 1,382

1 author:

Aleksandar Cukovic

6 PUBLICATIONS   1 CITATION   

SEE PROFILE

All content following this page was uploaded by Aleksandar Cukovic on 03 March 2017.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Akademska reč

Academic Word

Location: Serbia
Author(s): Miloš Perović, Aleksandar Ćuković
Title: RIZIČNO DRUŠTVO
RISK SOCIETY
Issue: 3/2015
Citation Miloš Perović, Aleksandar Ćuković. "RIZIČNO DRUŠTVO". Akademska reč 3:27-43.
style:

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=425882
CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

Miloš Perović1, Aleksandar Ćuković2

Originalni naučni rad

UDK 316.42

RIZIČNO DRUŠTVO

Apstrakt: Ovaj rad se bavi temom koju Ulrih Bek naziva ,,Rizično društvo“.
Ono je nastalo kao prva vidljiva posljedica modernizacije i globalizacije. Naime, u
radu će biti riječi o poljima djelovanja rizika i o uticaju rizika. Takođe, pored
objašnjenja „Efekta bumeranga“ biće riječi o podjeli rizika i „Ironiji rizika“.

Ključne riječi: Rizično društvo, globalizacija, modernizacija, Ulrih Bek,

Entoni Gidens, rizik

UVOD

Razmišljajući koja su to tri pojma globalno obilježila postindustrijsko

društvo, vjerujemo da ne možemo pogriješiti ako kažemo da su to globalizacija,
modernizacija i na kraju društvo rizika. Mnogi će reći, možda i sa pravom -
sinonimi. Globalizacija se pojavila iznenada, bez mogućnosti jasnog preciziranja
kada i gdje, da bi brzinom „Biblijskog potopa“ poplavila svijet. Da li smo uspijeli da
sagradimo novu „Nojevu barku“ i sačuvamo osnovne vrijednosti zajedničkog
života, predmet je šire i iscrpnije rasprave. Ono sto je fakat, jeste da danas
praktično i ne postoji zemlja u kojoj se o globalizaciji ne govori, kako i Entoni
3
Gidens kaže: „sam termin globalizacija postao je još globaliniji“ . Tri su bitne
dimenzije procesa globalizacije: ekonomska, politička i kulturna. U svakoj od njih
vidljivi su i lice i naličije te pojave. „Bilo bi pogrešno ukoliko bi se mehanički
primjenjivali neki univerzalni obrasci na tumačenje regionalnih i lokalnih
specifičnosti. Podjednako bi bilo promašeno ako se iza spomenutih specifičnosti ne
bi htjela vidjeti jedinstvena logika globalizacijskih procesa.“4 Pararelno sa njenim
razvojem, modernizacija je jačala i učvršćivala efekte koji istim itenzitetom kao i

1
Fakultet političkih nauka Podgorica, mlsprvc@gmail.com
2
Fakultet političkih nauka Podgorica, cukovicaleksandar@yahoo.com
3
Gidens, Entoni, Posledice modernosti, Beograd, Filip Višnjić, 1988, str. 7.
4
Iskušenja globalizacije, priredio Trkulja Jovica, Narodna biblioteka “Jovan Popić”, Kikinda, 2004, str
45.

27 | A k a d e m s k a r e č

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
globalizacija utiču na društvo ali na drugačiji način. Modernizacija je metastazirala
do nivoa gdje za nju više i ne postoji alternativa. Jednostavno rečeno,
modernizacija počinje da jede samu sebe. Možda je to i oblik njenog
samoodržanja!? Navedeno je, zapravo, centralna tema našeg rada, pojava koju
Ulrih Bek naziva „Rizičnim društvom“.

Šta je rizično društvo?

“Za filozofe, pojam rizika jedan je od temeljnih komponenti čovekovog

bivstvovanja, dok je sa druge strane za većinu društvenih nauka neizbežna
dimenzija prije svega ljudskog delovanja i društvene dinamike”5.

Kako bi objasnio na koji način moderno društvo odgovara stvaranju sve

većeg rizika po društvo, njemački sociolog, Ulrih Bek, u polje sociologije uvodi nov
termin „Rizično društvo“. Bek je uočio da je savremeno društvo ono u kome je
teško predvidjeti sve rizike, a u kojima ti isti rizici nerijetko nose posljedice
nesagledivih razmjera. Jednostavno, postajemo nemoćni pred nečim što smo mi
sami stvorili. Iako je ovaj „fenomen“ bio prepoznatljiv i ranije, Bek kao inicjalnu
kapislu za pokretnje rasprave o ovoj temi, vidi period nakon katastrofe u
Černobilju.

Naime, specifičnost problema se ogleda u tome što ove promjene, za sada

pogađaju samo neke, dok drugi, bez imalo bojazni da će ista takva nesreća zadesiti
i njih, uživaju u svim blagodetima „svoje modernizacije“. Potrebno je shvatiti da su
u pitanju rizici koji ne prave razliku na osnovu nacionalnosti, bogatstva ili
društvenog porijekla, već kao takvi predstavljaju prijetnju svima. Oni su ujedno
lokalni i globalni, tj. glokalni. U rizičnom društvu linearna ideja napretka i
racionalnost nijesu komplementarni. U magli globalizacije nestala je mogućnost
kontrole a sa tim i vjera da se napredak može kontrolisati. Pojedinac je podvrgnut
do sada nepoznatoj društvenoj nesigurnosti, pri tome sama raspodjela rizika
između države, privrede, tehnike, nauke i ljudi je sve problematičnija. Međutim,
pokušaji čovjeka da utiče na prirodu nijesu nešto što je novo. Od kada postoji,
čovjek koristi neke moći da bi uticao na prirodu i na taj način sebi obezbijedio
sredstva za život. O tom odnosu čovjeka i prirode je pisao R.Kalanj, koji kaže:
“postoji nekoliko vrsta moći u kojima se manifestuje takav odnos:

1. duhovna moć - odnosno kultura koja predstavlja otvoreni prostor

subjektivacije čovjeka i društva jer ona posjeduje, osmišljava i
legitimira konstituiranje subjekata moći;

5
Kalanj, Rade, Moderno društvo i izazovi razvoja, Hrvatsko sociološko društvo – Zavod za sociologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1994, str. 129.

A k a d e m s k a r e č | 28

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

2. transformacijska moć – koja se manifestuje kroz ljudski rad kao

medij, a tehnologija kao njen instrumentarij;

3. utilitarno-posesivna moć – kao utilitarno razvojnim potrebama

legitimirano odnošenje prema prirodnim dobrima i resursima;

4. estrukcijska moć – kao moć koja razorno djeluje na prirodnu

okolinu izazivajući ekološke probleme i ekološku krizu.”6

Svi navedeni tipovi moći, iako različiti, jednako “doprinose” razaranju

prirode i stvaranju rizičnog društva.

Takođe, u svijetlu mogućeg atomskog ili ekološkog samouništenja

čovječanstva pitanje međugeneracijske pravde se postavlja na posebno zaoštren
način. To, u najkraćem, znači da odluke današnje generacije mogu da onemoguće
7
sreću budućih generacija. Ovom temom bavio se Svetozar Stojanović.

Rizično društvo se objašnjava i svakodnevnim uništavanjem životne

sredine, svih dobara koje čovjek koristi, a koja su neophodna za život. Takvih
primjera ima nebrojeno mnogo, a u ovom dijelu rada ćemo navesti samo jedan od
njih kako bismo pokušali da predočimo posljedice efekata globalizacije.
Poslužićemo se primjerom koji Bek navodi u svojoj knjizi Rizično društvo. Zapravo
se radi o gradu u Brazilu, Vila Parisi, koji predstavlja najprljaviji hemijski grad na
svijetu. Mjesto jedva da ima i petnaest hiljada stanovnika, a podaci da svake
godine moraju ponovo da prave svoje krovove jer ih izjeda kiša, da se gas-maske
prodaju čak i u samouslugama i da se emisioni mjerni uređaj koji su postavili
nadležni gradski organi pokvario nakon godinu dana, dovoljno govori o ozbiljnosti
problema. Sve to je počelo kada je brazilska naftna kompanija izabrala priobalsku
baruštinu za mjesto svoje rafinerije, a ubrzo su se ovoj priključile nove i nove
kompanije sa istim ciljem i istim posljedicama po grad.

Polja djelovanja rizika

Najakutniji, ali ne i jedini, jesu rizici od tehnologije koji su vidljivi na svakom

koraku. Eklatantan primjer univerzelne opasnosti jeste industrijska proizvodnja jer,
nezavisno od mjesta gdje se oni produkuju, lanci ishrane povezuju svakog sa
svakim na Zemlji. Dalje, borba protiv gladi gubi na značaju, slabi opravdanost

6
Kalanj, Rade, Moderno društvo i izazovi razvoja, Hrvatsko sociološko društvo – Zavod za sociologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1994, str. 55-56.
7
Stojanović, Svetozar, Marksistička kritika komunizma. Izabrana dela Tom 2, Beograd: Zavod za
udžbenike, 2006, str. 301 – 302. O ovome takođe upor. Prnjat, Aleksandar, Apokalipsa bez otkrivenja:
Svetozar Stojanović o mogućnosti samouništenja čovečanstva, Theoria, 2012, str.113-128.

A k a d e m s k a r e č | 29

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
modernizacije, a opšta posljedica je pomjeranje društvenih sukoba sa
preraspodjele bogatstva na preraspodjelu rizika. Ni nauka nije “pobjegla” od
uticaja modernizacije. Sistematska sumnja nije više privilegija nauke jer se razlika
između prosvjećenih i neprosvjećenih pretvorila u konkurenciju različitih
eksperata. Zaslužuje pažnju Bekova ocjena da nauka postaje neophodna upravo
onda kada izgubi oreol nepogrešivosti. Nauka daje mnoštvo definicija rizika
civilizacije, pa dolazi do hiperprodukcije rizika, koji se dijelom relativizuju, a dijelom
dopunjavaju i mijenjaju rang. Čini se jako interesantnim pomenuti i Bekovo
ukazivanje kako opažanje rizika i njihove opasnosti zavisi od grupnih vrijednosti i
interesa. Za sada, samo neki konkretniji rizici (poput onog od zagađenja)
podjednako pogađaju sve slojeve. Kisele kiše, ozonske rupe, klimatske promjene,
havarije na nuklearnim centralama suočili su svijet sa brojnim ekološkim rizicima.
“Brojni autori, poput nobelovke Vandane Šiva, optužuju globalizaciju i razvijene
zemlje za enviromentalni aparthejd. Efekte socijalne i ekološke krize
transnacionalne kompanije, uz podršku međunarodnih finansijskih organizacija,
izvozom prljavih tehnologija prebacuju u Treći svet. Nove kolonije stvaraju se i
putem genetskog inženjeringa. O već prisutnim i mogućim ratovima koji za (ne)
skriveni motiv imaju kontrolu nad izvorima energije i vode i da ne govorimo.”8

Rizična društva nijesu prije svega klasna društva, a sklopovi opasnosti

nijesu izrazito klasni. Bek smatra da je proces modernizacije doveo do prelaza
klasnog društva u rizično društvo. I dok je u klasnom društvu ideal jednakost, u
rizičnom društvu je to sigurnost. U rizičnom društvu nastaje „solidarnost iz straha“
koja postaje politička snaga. Globalizacija rizika stvara klasno nespecifične situacije.

“Svedeno na jednu formula beda je hijerarhijska, a smog je demokratski.

Proširivanjem rizika modernizacije – ugrožavanjem prirode, zdravlja, ishrane itd.
relativizuju se društvene razlike i granice. Odatle se još uvijek izvlače veoma
različite konsekvence.”9

Rizična društva se ne mogu shvatiti niti kao klasna društva pa se ni njihovi

položaji ne mogu shvatiti kao klasni položaji niti su njihovi konflikti klasni konflikti.
Globalizacija u velikoj mjeri mijenja karakter i prirodu sukoba i ratova. Sukobi sve
više dobijaju karakter lokalnih i građanskih ratova u kojima posreduju i intervenišu
međunarodne trupe pod kontrolom, ili bez kontrole, Ujedinjenih nacija. Meri
Kaldor objašnjava da dominantni, subnacionalni, građanski ratovi nastaju unutar
"slabih država" – odnosno procesa erozije autonomije države i teritorijalnog
rascijepa država iniciranih i odozgo i odozdo. Takvih građanskih ratova je nažalost

8
Politička sociologija savremenog društva, Rider za ispit, FPN, Univerzitet Beograd, 2013. Str. 3.
9
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001. str. 54.

A k a d e m s k a r e č | 30

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

bilo i previše. Prije svega su nastajali na udaljenosti od “svjetskog centra”, kao što
su primjeri građanskih ratova u Africi10.

Još jedno od važnih pitanja je: na koji način globalizacija/modernizacija

utiče na identitet? Uticaj globalizacije na identitet je nesporan. Kao nikada ranije
prisutna je ideja o dominantnom nadnacionalnom identitetu. Snažno je prisutna
11
kritika uskogrudosti i sebičnosti nacionalnog identiteta. Erozija moći nacionalne
države se svodi na to da je država, kako kaže Daijel Bel, postala premala da riješi
velike, a istovremeno prevelika da bi mogla uspješno da rješava male problem.
Međutim, ako je osnov identiteta zajednička tradicija, jezik, kultura, šta je to na
čemu bi se zasnovao nadnacionalni identitet? Na ova tri elementa identiteta
sigurno ne. Smatramo da je bitno izdvojiti sljedeće:

5. Identitet zasnovan na strahu: Ako postoji “najmanji zajednički

sadržalac” nadnacionalnog identiteta onda je to strah. Na osnovu
opasnosti od nuklearne energije, otrovnog otpada i uništavanja
prirode pokretačku snagu danas predstavlja strah. Rečenica koja
oslikava rizično društvo jeste: Ja se plašim!

6. „Meka moć”: sposobnost zemlje da ubijedi druge da rade ono što

želi bez primjene sile ili prinude. Na taj način, svakako sporijom
metodom od prinude ili sile, moćne države utiču na stvaranje
identiteta “po svojoj mjeri”. Da li je jedini vid otpora moguć po
formuli “uzimam od globalizacije samo pozitivne stvari, a ne sve
što mi se servira? Šta je pozitivno?”

„To pozitivno je problem, naravno. Ono je predmet rasprave. Nije čak

izvesno da ljudi biraju uvek ono što je zaista najbolje za njih ni individualno, a
nekmoli imajući ili, češće, nemajući u vidu i opšte dobro“ 12

U ovom dijelu rada, smatramo značajnim pomenuti i tekst ,,Lenjinistička

sloboda” Slavoja Žižeka gdje pominje Beka u kontekstu poklapanja Bekovih ideja sa
liberalnom ideologijom. To objašnjava govoreći da u nervnom centru liberalne
ideologije imamo pravo na izbor, slobodu izbora – utemeljenu u premisi
„psihološkog“ subjekta koji je obdaren sklonostima koje ona ili on teže da ostvare,
što posebno drži vodu danas u eri gdje sociolozi lansiraju teorije o društvu rizika, u

10
Detaljnije o uzrocima nastajanja građanskih(etničkih) sukoba u Africi, kao i primjere istih možete
pronaći u naučnom radu: Perović, Miloš; Ćuković ,Aleksandar; Etnički sukobi u Africi , Akademska reč,
Beograd, 2014, str. 17 – 36.
11
Sebičnost i lični interes nijesu isto. Prnjat, Aleksandar, Lični interes i moralna motivacija vernika,
Kultura, 2012, br. 137, str. 342 – 343.
12
Krstić, Predrag, u intervjuu “Žal za vremenima kada su knjige bile zabranjivane”, u knjizi „ Konture
horizonta“( JUMEDIAMONT, Podgorica, 2015) Aleksandra Ćukovića, str. 133.

A k a d e m s k a r e č | 31

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
kojem nam “vladajuća ideologija švercuje nesigurnost izazvanu uništavanjem
socijalne države kao priliku za neke nove slobode: neophodnost promjene posla
svake godine, oslanjajući se na kratkoročne ugovore umjesto dugoročnih
13
zaposlenja.”

Sadržaj rizika

Globalni rizici imaju sposobnost da “pritisnu” neograničen broj aktera koji

nemaju ništa zajedničko jedni sa drugima, koji imaju različite političke ciljeve i koji
žive u “različitim svjetovima”. U političkom smislu, pojedini autori rizik objašnjavaju
na sljedeći način:

„In political terms, the logic of global risks can lead to the breakthrough of
a cosmopolitan political realism. With its combination of normative and ascriptive
cosmopolitanism, it enables us to make the reflexivity of risk, the multifarious
voices of criticism and conflict that find expression in society itself, into the basis of
social criticism in sociology (“theory of world risk society as a critical theory of
14
social self-criticism”).“

Po svojoj prirodi rizici su povezani sa predviđanjem, sa uništavanjima, koja

se još nijesu dogodila ali prijete da se dogode. U nekom osnovnom smislu oni su
istovremeno stvarni i nestvarni. Bek to objašnjava na sljedeći način: „ Sa jedne
strane, mnoge opasnosti i uništavanja već danas su realna, zagađene vode i živi
svijet koji u njima umire, uništavanje šuma, nove vrste bolesti itd. Sa druge strane,
prava društvena težina rizika leži u opasnostima projektovanim na budućnosti, u
tom smislu postoje rizici koji tamo gde se pojave znače uništavanje takvih razmera,
15
da bi nakon toga praktično bilo nemoguće nešto uraditi.“ Kao što je rečeno,
centar svijesti o riziku ne nalazi se u sadašnjosti nego u budućnosti.

Bek takođe navodi da u diskusijama koje se odnose na budućnost imamo

posla sa jednom projektovanom promjenljivom pa tako relevantnost i značaj ovih
promjenljivih raste direktno proporcionalno sa njihovom nepredvidljivošću i

13
Žižek, Slavoj, Lenjinistička sloboda, unos na url:
http://teorijaizteretane.blogspot.com/2012/04/slavoj-zizek-lenjinisticka-sloboda.html.
14
Critical Theory of World Risk Society: A Cosmopolitan Vision, unos na url:
http://www.ulrichbeck.net-build.net/uploads/constellations.pdf (U političkom smislu logika
globalnog rizika može dovesti do stvaranja kosmopolitskog političkog realizma. Sa svojom
kombinacijom otvorenog i zatvorenog kosmopolitizma, omogućava nam da stvorimo refleksiju rizika,
sa mnogobrojnim kritikama i sukobima koji dolaze do izražaja u samom društvu i u osnovi same
socijalne kritike u sociologiji („ teorija globalnog rizičnog društva kao teorija koja kritikuje „socijalnu-
samokritiku).
15
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 51

A k a d e m s k a r e č | 32

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

njihovom opasnošću , pa pored toga mi moramo da ih planiramo kako bismo

odredili i organizovali naše sadašnje aktivnosti.

Smatramo da je od značaja detaljnije objasnjenje već navedene činjenice

da rizični položaji nijesu klasni položaji. Globalizacijom rizika modernizacije pokreće
se jedna društvena dinamika koja se ne može formulisati u kategorijama klasa. U
vlasništvu, situacija je jasna. Ono prouzrokuje odnose koji se reflektuju u sistemu
po principu oni tamo gore, mi ovdje dolje dok kod rizičnog društva to nije situacija.
Bek to objašnjava na način da se klasa pogođenih ne konfrotira sa klasom ne-
pogođenih već da se u najgorem slučaju konfrotira sa klasom jos ne- pogođenih.
Premda su u globalu rizici podjednaki, ipak je ugoženost djelova društva različita.
To stvara novu klasnu strukturu. Nejednaka ugroženost se uočava na nivou bogatih
i siromašnih u vlastitoj zemlji i na međunarodnom planu. Rizici koji najprije
pogađaju siromašne vraćaju se kao bumerang bogatima, (npr. preko uvoza jeftinih
sredstava iz Trećeg svijeta). O tome će biti više riječi u narednom dijelu rada.

Svijest o riziku stiže tek nakon nesreće. Nesporno, moderni rizici su

nevidljivi. Njih objašnjavaju nauka i masovni mediji. Na taj način se stvara naučno
odnosno informativno društvo. Bek u svojoj socioloskoj teoriji u centar postavlja
mas medije. On ih smatra fundamentalnim za proces stvaranja onoga što naziva
Refleksivna modernizacija. Refleksivnu modernizaciju opisuje na sljedeći način:

“(…) znači da društvo na bilo koji način proizvodi samokritiku koju

sociologija, ukoliko ne može zapaziti i dešifrirati treba razviti u okviru društva
samog. Šanse društvene kritike prema tome su u tome da se ona uopće ne mora
nanositi na društvo izvana, normativno, s gestom pametovanja, već nastaje i izvire
iz osnova i izvora u središtu tog društva. Kritika društva u fazi refleksivne
modernizacije nije pitanje normativne opcije nego empirije, a time i pojmova za
koje su potrebni odgovarajući senzori.”16

Međutim, ovdje se nećemo dalje upuštati u objašnjenje ove teoriije.

EFEKAT BUMERANGA (Ulrih Bek)

„Sadržan u globalizaciji, a ipak jasno diferenciran od nje, jeste model

raspodele rizika koji sadrži zlatnu količinu političkog eksploziva: ranije ili kasnije oni
17
će doskočiti i onima koji ih produkuju ili od njih profitiraju.“

16
Ulrih, Beck, Pronalaženje političkoga: prilog teoriji refleksivne modernizacije, Naklada Jesenski i
Turk, Zagreb, 2001, str. 262.
17
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 51

A k a d e m s k a r e č | 33

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
Bumerang efekat rizičnog društva se ogleda u tome što rizici pogađaju
vremenom i one koji su ih stvorili ili od njih profitirali. To je po Beku jedinstvo
dželata i žrtava. Kod ekoloških katastrofa, gdje rizike ne ograničavaju nacionalne
granice, doživljaj sveopšteg rizika stvara šok. Međutim, postoji i neravnomjerna
raspodjela rizika. Činjenica je da su siromašniji više ugroženi industrijom koja
zagađuje, nego što su to bogati. Kako Bek kaže: “ (…) u zemljama Zapadne Evrope,
pretpostavljalo "efekat lifta", odnosno da se klasno društvo ukupno popelo sprat
više.”18 Dalje se navodi da materijalna bijeda i sljepilo prema rizicima se
podudaraju: siromašni su impresionirani velikim fabrikama koje ih čine
nezavisnijim od razvijenijih, ali nijesu svjesni eko katastrofa. Konačno, rizici
pogađaju i razvijene koji iz Trećeg svijeta uvoze jeftinu hranu. Tu se krug zatvara.

Bek kaže da se kružni tok ovog efekta društvene ugroženosti može

generalizovati tako da počinilac i žrtva postaju jednaki. Navodi da je ovo najjasnije
u najgorem mogućem slučaju, odnosno u nuklearnom ratu. To objašnjava
jednostavno:

“Efekat bumeranga postoji samo ako se pojavi, a kada se pojavi on više ne

postoji, pošto više ništa ne postoji.” 19

Efakat bumeranga može da se odrazi i u sekundarnim medijima: novcu,

vlasništvu, legitimnosti, odnosno sve što ugrožava život na Zemlji ugrožava i
vlasničke i komercijalne interese onih koji žive od pretvaranja života i njegovih
sredstava u robu. Rizične industrije izmještene su u zemlje sa niskim zaradama. To
je i lako objasniti, jednostavno u siromašnim predjelima potvrđena je veća
prihvatljivost novih tehnologija koje naravno omogućavaju posao za nezaposlene.
Materijalna kriza se, kako Bek kaže, podudara sa sljepilom za rizike.

Globalizacija i rizično društvo

“Gidens, globalizaciju vidi kao otvoren i kontradiktoran proces koji

proizvodi posledice i rizike koje je teško kontrolisati i predvidjeti. Gidens smatra da
20
postoji jaka veza između globalizacije i rizika.”

Kada Gidens govori o riziku ukazuje kako je isti neodvojiv od ideja

vjerovatnoće i neizvjesnosti. Smatra da se ne može reći da neko nešto rizikuje, ako
je ishod onoga što je preduzeo u potpunosti izvjestan. Tradicionalne kulture nijesu
poznavale pojam rizika jer im nije bio potreban. Kaže: “Izgleda da se pojam rizika
ukorenio u šesnaestom i sedamnaestom vijeku, a prvi su ga upotrebljavali
18
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str.132
19
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 57
20
Ricer, Džordž, Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni, Beograd, Beograd, JP Službeni
glasnik, 2009. str. 397

A k a d e m s k a r e č | 34

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

zapadnjački istraživači koji su se otiskivali na putovanja širom svijeta. Reč “rizik”

verovatno je u engleski jezik dospijela preko španskog ili portugalskog, gde je
označavala plovidbu po neistraženim vodama. Drugim rečima, prvobitno je imala
prostornu konotaciju. Kasnije se njeno značenje proširilo i na vreme, a na taj način
je korišćena u bankarstvu i investicijama, gdje je označavala moguće posledice
investicija pri pozajmljivanju novca.”21

Gidens, pravi razliku između rizika i opasnosti. Rizik se odnosi na opasnost

koja se procjenjuje u odnosu na mogućnost koje slijede. Što se tiče opasnosti, dvije
su posebno značajne a to su „zagađivanje i stvaranje otpadnih materija koje se
izbacuju u životnu sredinu, i prekomjerno trošenje prirodnih resursa koji se ne
22
mogu obnoviti.“ Što se tiče rizika, kaže, prisutan je u društvu koje aktivno
pokušava da se otrgne od svoje prošlosti, što je i odlika moderne industrijske
civilizacije. Sve ranije kulture su prvenstveno živjele u prošlosti. Neke kulture nijesu
uopšte priznavale mogućnost slučajnih događaja. Rizik je pokretač dinamike u
društvu okrenutom promjeni, koje želi da odredi sopstvenu budućnost, ne
dozvoljavajući to religiji ili tradiciji. “Kao vjerovatnoća događanja koja dovodi do
opasnosti po ljude, materijalna dobra i okolinu, rizici mogu biti:

1. prirodni – prouzrokovani su prirodnim uzrocima koji dovode do

prirodnih katastrofa i elementarnih nepogoda;

2. društveni – prouzrokovani su socijalnim nemirima i društvenim

sukobima, ratovima, demonstracijama i revolucijama;

3. tehnički – prouzrokovani su tehnološkim havarijama i industrijskim

katastrofama.”23

Vodeći se idejom da mnoge rizike želimo da svedemo na najmanju

moguću mjeru, uz pojam rizika se pojavio i pojam osiguranje. “Osiguranje služi da
pruži bezbednost, ali, zapravo parazitira na riziku i stavovima koje ljudi prema
njemu imaju. Oni koji pružaju osiguranje, bilo u vidu privatnog osiguranja ili u vidu
državnih socijalnih sistema, u suštini samo preraspodeljuju rizik.“24 Ono što je
karakteristično za rizik jeste da u sadašnjem periodu isti poprima novi i poseban
značaj. Rizik je trebalo da bude način da se budućnost reguliše, da se normalizuje i
stavi pod našu kontrolu. Ali nije uvijek bilo tako. Upravo je uslijed globalizacije
došlo do pojave nove vrste rizika sa kojima se danas suočavamo. Kada govori o
globalizaciji i tradiciji, Gidens ne smatra da se tradicija nužno suprotstavlja

21
Gidens, Entoni, Posledice modernosti, Beograd, Filip Višnjić, 1988. str. 48.
22
Gidens, Entoni, Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2005, str. 628.
23
Kovacevic, Irina, Rizično društvo i neodrživi razvo, Nsučno-stručni časopis SVAROG, 2013, Banja
Luka
24
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 51

A k a d e m s k a r e č | 35

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
globalizaciji i riziku koji ona sa sobom nosi, niti da globalizacija nužno isključuje
tradiciju.

„Čak je i glavna sila koja se protivi globalizaciji – tradicionalizam - sam njen

proizvod.“ 25

OBLICI RIZIKA

Gidens govori kako nas globalizacija suočava sa novim oblicima rizika koji
se razlikuju od onih koji su nekada postojali. Za razliku od nekadašnjih, koji su imali
utvrđene uzroke i poznate posljedice, rizicima savremenog doba se ne mogu
odrediti niti porijeklo niti im se mogu sagledati efekti. On ističe da postoje dvije
vrste rizika: spoljašnji i proizvedeni.

1. Spoljašnji rizici se odnose na opasnosti iz svijeta prirode

(zemljotresi, kuga, glad) na onaj rizik koji doživljavamo kao da
dolazi odnekud izvan nas, iz poretka koji oličavaju tradicija ili
priroda.

2. Proizvedeni rizici su rizici koje stvara uticaj ljudskog znanja i

tehnologije na svijet prirode, koji nastupa u situacijama u kakve
smo u istoriji rijetko dospijevali.

Spoljašnji rizik je povezan sa mogućnostima na koje ljudi nemaju uticaja i

oduvijek su im bili izloženi. Međutim ljudi su počeli sve manje da brinu o tome šta
priroda može da učini njima, a sve više da misle o tome šta oni mogu učinjeti njoj.

“Naše društvo živi posle kraja prirode. Pod “krajem prirode”, očigledno, ne
podrazumevam to da su fizički svet ili fizički procesi prestali da postoje. Tim
izrazom ukazujem na činjenicu da su vrlo malobrojni aspekti našeg prirodnog
materijalnog okruženja koji na neki način nisu pogođeni ljudskom intervencijom.
Veliki deo onoga što je nekada bilo prirodni više to nije u potpunosti, iako ne
možemo uvek biti sigurni gde se jedno završava, a drugo počinje.”26

Danas se ove dvije vrste rizika (spoljašnji i proizvedeni) izjednačeni po

intezitetu, a znače neizvjesnost i predstavljaju podsticajni element. Proizvedeni
rizik se ne tiče samo prirode ili onoga što je priroda nekada bila. On prodire i u
druge oblasti života. Kako se proizvedeni oblici rizika šire, rizik postaje još rizičniji.
Sa proizvedenim rizicima prosto ne znamo koliki je nivo rizika, a u mnogim
slučajevima se to ne može saznati sve dok ne bude prekasno. Gidens smatra da
dolazi do prelaza sa spoljašnjeg na proizvedeni rizik. Jedna od posljedica sve bržeg

25
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 397
26
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 53

A k a d e m s k a r e č | 36

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

industrijskog i tehnološkog razvoja jeste postojalo širenje čovjekove intervencije u

prirodi. Urbanizacija, industrijska proizvodnja i zagađenje, veliki poljoprivredni
projekti, izgradnja brana i hidroelektričnih postrojenja, kao i nuklearnih programa,
predstavljaju samo neke od načina na koje ljudska bića utiču na svoju prirodnu
okolinu. Ukupan ishod takvih procesa jeste široko uništenje životne sredine čiji
tačan uzrok nije određen, a posljedice su jednake teško sagledive (globalno
zagrijevanje). Ovo je jedan od razloga zbog čega se može smatrati da živimo
globalnom rizičnom društvu. Još jedan važan aspekt rizičnog društva, jeste
činjenica da njegovi rizici nijesu prostorno, vremenski ili društveno ograničeni.
Današnji rizici savremenog doba pogađaju sve zemlje i sve društvene klase imaju
globalne, a ne samo lične posljedice. Mnogi oblici proizvedenog rizika, poput onih
koji se tiču ljudskog zdravlja i životne sredine prostiru se preko nacionalnih granica
kao na primjer Černobilj 1980. godine. Gidens ukazuje da se rizik mora ukrotiti. To
što živimo u globalnom dobu znači da se možemo i moramo suočiti sa mnoštvom
novih situacija i izazova.

“Neki kažu da ćemo najefikasnije pristupiti proizvedenom riziku ako

odgovornost usvajanjem takozvanog načela predostrožnosti. Načelo
predostrožnosti prvi put je pomenuto u Njemačkoj početkom osamdesetih godina
dvadesetog veka, u kontekstu rasprave o ekologiji koja se tamo vodila.
Najjednostavnije rečeno, to načelo kaže da u ekološkim pitanjima ( a to možemo
proširiti I na ostale oblike rizika) treba djelovati čak i ako naučni dokazi nisu sasvim
ubjedljivi”27

Ipak, načelo predostrožnosti nije uvijek korisno niti se uvijek može

primjeniti pri rješavanju problema rizika i odgovornosti. Razlog je u tome što se
odnos koristi i opasnosti od naučnog i tehnološkog napretka ne može precizno
proračunati. Činjenica je da su proizvedeni rizici sve mnogobrojniji i vlade se ne
mogu pretvarati da to upravljanje ne spade u njihov posao. Kao realno rešenje se
nameće ideja da države moraju sarađivati, jer je veoma malo novih rizika koji se
zadržavaju unutar državnih granica.

Jasno je da živimo u svijetu gdje opasnosti koje smo mi sami stvorili

predstavljaju podjednaku ili veću opasnost od onih koje dolaze spolja. Neke od njih
imaju istinski katastrofalne razmjere. S druge strane druge vrste opasnosti nas
pogađaju na individualnom nivou. Ono što je bitno istaći jeste da se ne smije
jednostavno usvojiti negativan stav prema riziku. Potrebno je rizik ukrotiti i
prihvatiti, jer to predstavlja osnovu dinamične ekonomije i inovativnog društva.
Živimo u vremenu kada se moramo suočiti sa mnoštvom novih rizičnih situacija.

27
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 59

A k a d e m s k a r e č | 37

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
“Može nam veoma često zatrebati hrabrost, a ne opreznost, da bismo
podržali naučne inovacije ili druge vrste promena. Uostalom, jedan koren reči rizik
u originalu, na portugalskom znači suditi se”28

Rizici nisu nikakva novost našeg, modernog globalizacijskog doba. Oni su

bili prisutni i ranije, ali se ovi današnji bitno razlikuju od nekadašnjih. Profesor
Vukašin Pavlović pravi razliku između starih i novih rizika. Kaže da su raniji rizici bili
lični i pogađali su manje grupe ljudi, dok rizici u rizičnom društvu postaju društveni
i opšti. Oni raniji rizici su po pravilu bili lokalni i ugrožavali su mikronivo čovjekovog
društvenog života, dok su savremeni rizici sasvim globalni, makrorizici. Rizici u
predrizičnom društvu su bili kratkotrajni i prolazni, dok su rizici u rizičnom društvu
dugotrajni i ne mogu se otkloniti generacijama kao, na primjer, efekti atomskih
proba ili radioaktivnih kiša.

Prema Gidensovom mišljenju, modernost je stvorila najveće rizike, pa

navodi sljedeće:

1. slom koncepta i mehanizma ekonomskog rasta – zato što

kapitalistička akumulacija ima svoje krize i granice.

2. rast totalitarnih oblika vlasti – koji se oslanjaju na porast sredstava

nadzora i gubitka privatnosti, čime se pokazuje da totalitarnost i
modernost nisu povezane slučajno, već imanentno.

3. potencijalna mogućnost nuklearnog konflikta

4. ekološke katastrofe

ŽIVJETI U SVJETSKOM RIZIČNOM DRUŠTVU (ironija rizika)

Objektivno gledano, može se reći da je priča o riziku priča o ironiji. Priča u

kojoj je uključena satira i uzaludnost sa kojima visoko razvijene institucije
savremenog društva pokušavaju da predvide ono što se ne može predvidjeti.
Današnjom situacijom rečenica grčkog filozofa Sokrata “ja znam da ništa ne znam”
se oblikovala u sentencu još radikalniju od prethodne a to je “mi ne znamo šta je to
što ne znamo”. To je jedan od glavnih razloga zbog čega i nastaju opasnosti koje
prijete čovječanstvu. Navešćemo jedan primjer. Četrdeset pet godina od
pronalaska tečnosti za rashlađivanje hemičari Roland i Molina su iznijeli tezu da ta
tečnost uništava ozon i da će rezultat toga biti povećano zračenje ultraljubičastog
zračenja. Lanac nepredvidivih sekundarnih efekata će dovesti do klimatskih

28
Ulrih, Bek , Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 61

A k a d e m s k a r e č | 38

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

promjena, koji ugrožavaju i samo postojanja čovječanstva. Kada je tečnost bila

otkrivena niko nije mogao znati pa čak ni sumnjati da će napraviti takav veliki
doprinos globalnom zagrijevanju. Generalno, naglašenije odbijanje postojanja
rizičnog društva ono lakše može postati stvarnost. Samo neznanje o riziku
povećava rizik. Takođe, ironija jeste da najveće vojne sile štiti svoje granice
raketnim i anti-raketnim sistemom koji košta milijarde dolara, pa zar nije samo
njegovo postojanje već dovoljan rizik za druzštvo? Ovdje, postojanje rizika je
posledica iskustva iz prošlosti i vjerovanja da se sa njim može kalkulisati pa čak i
kontrolisati a katastrofa nastaje iz onoga što se ne može znati i izračunati.
Nemogućnost (ili nesposobnost) rukovođenja rizikom dovodila je i do komičnih
situacija u kojima je država, u želji da zaštiti građane od terorizma, sve više
ograničava građanska prava i slobode do tačke da sloboda društva može biti
ukinuta a da sa druge strane to nije značilo da je napad od terorizma izbjegnut. Bek
kaže da biti u riziku znači način življenja i upravljnja u modernom svijetu, i da
globalni rizik predstavlja uslove u kojima čovjek živi u dvadeset i prvom vijeku. Pita
se da li postoji prihvaćena funkcija rizika i ako da kakav oblik posjeduje.

Niko nije mogao da predvidi ovakav razvoj. Sa tim u vezi zanimljivo je

pomenuti mišljenje da je nešto takvo možda još Niče predvidjeo kad je govorio o
dobu poredjenja u kojem različite kulture, nacionalnosti i reliigije mogu biti
poređene i živjeti jedna pored druge. U mjeri u kojoj se rizik predstavlja kao sve
prisutan postoje samo tri moguće reakcije a to su : poricanje, apatija ili
transformacija (promjene). O tome govori i Hana Arent, pa kaže da postojeći šok
od rizika (opasnosti) leži u osnovama ambivalenstnosti globalnih rizika koja ne
namjerno na sreću ili nesreću sprečava novi početak. Takođe i ona postavlja pitanje
kako živjeti u sjenci globalnog rizika. Njen odgovor predviđa ironiju rizika govoreći
da očekivanje neočekivanog zahtijeva da samoočigledno više nije samoočigledno.
Kaže da je šok od opasnosti poziv za novi početak. Tamo gdje je novi početak i
djelovanje na rizik je moguće.

Bek navodi tri činjenice, koje oslikavaju današnju sliku rizika i u kojima se
pita:

1. Stare opasnosti a novi rizici: odnosno pitanje šta je to novo u

rizičnom društvu?

2. Lukavstvo (prevara) istorije: Do koje su mjere globalni rizici i

globalne sile sadašnjost i budućnost svjetske istorije, koje niko ne
kontroliše, ali koje otvaraju nove mogućnosti djelovanja za države,
civilno društvo itd…

3. Posledice: da bi se razumijela proizvedena neizvjesnost,

nedostatak sigurnosti i nezaštićenost svjetskog rizičnog društva,

A k a d e m s k a r e č | 39

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
da li ima podrebe da se ova paradigma prenese u društvene
nauke?
29
Još jedna važna ironija globalizacije jeste organizovana neodgovornost . U
globalnom dobu svi se doživljavamo kao žrtve, niko kao počinitelj.

“Globalno tržište je najbolji primer organizovane neodgovornosti – niko ga

nije pokrenuo, niko ga ne može zaustaviti, samim tim niko nije ni odgovoran. Na
globalnom tržištu svi su potrošači koji tragaju za senzacijama , naravno iz krajnje
različitih pozicija.”30

S druge strane Zigmunt Bauman ovaj fenmen objašnjava razlikujući sa

jedne strane turiste koji se kreću zato što je svijet unutar njihovog domašaja
nedovoljno atraktivan i žive u ”postmodernoj slobodi” i sa druge strane
vagabunde, koji se kreću zato što misle da je (lokalni) svet unutar njihovog
domašaja nepodnošljivo negostoljubiv – žive u “postmodernom ropstvu”.

Neosporna činjenica je da u svojim radovima koji se tiču globalizacije, i Bek

i Gidens ukazuju na promjene prirode rizika koje su izazvane procesom
globalizacije. Ono što je zajedničko ovoj dvojici autora je stav da napredak nauke,
tehnologije, konstantno povećanje čovjekove interpretacije u prirodi je dovelo do
pojave novih oblika rizika, koje Gidens naziva proizvedenim čije su posljedice teško
sagledive i pune neizvjesnosti. Došlo je do stvaranja takozvanog rizičnog društva u
kojem su životi ljudi ispunjeni nesigurnošću, strahom od onoga što predstoji,
zabrinutošću i zapitanušću za dvoje autora. Savremeni rizici pogađaju sve i
povlašćenih nema. Gidens za razliku od Beka na prvom mjestu stavlja akcenat na
pojedinca.

MEĐUNARODNE KONFERENCIJE I PROTOKOLI

Uspon svjetskih ekonomija i industrije, prije svega u najmoćnijim državama

svijeta nakon Drugog svjetskog rata, doveo je toga da sam industrijski rast postane
prijetnja očuvanju ekološke ravnoteže na globalnom planu. To se najbolje vidi iz
statističkih pokazatelja koji ukazuju na to da je emisija štetnih gasova od kada se
vrše ovakva mjerenja, od 1961.godine u konstantnom porastu bez jasnih naznaka
da bi zemlja mogla biti očuvana u narednim decenijama. Potrebno je i navesti da su
države već pokušale dva puta da kroz multilateralni dijalog na globalnom planu
postignu sporazum koji bi zamjenio Protokol iz Kjotoa, koji je istekao 2010. godine.

“Od ovog protokola preko sastanaka u Kopenhagenu i Kankunu do ovog

najnovijeg u Durbanu u Južnoafričkoj Republici krajem 2011.godine, države su na
29
Termin „skovao“ Ulrih Bek
30
Politička sociologija savremenog društva, Rider za ispit, FPN, Univerzitet Beograd, 2013. Str. 7

A k a d e m s k a r e č | 40

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

multilateralnom nivou pokušale da pod okriljme UN-a, pronađu kompromisno

rješenje. Takvo rješenje bi trebalo da bude prihvatljivo moćnim ekonomijama
poput američke, japanske ili one u Evropskoj uniji, ali i državama u razvoju prije
svega neformalnoj grupi BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika),
čije ekonomije beleže vrlo dobre rezultate u suočavanju sa udarima globalne
ekonomske krize”.31

Ključni domet posljedne konferencije u Durbanu je dogovor predstavnika

194 države da se otpočnu razgovori o postizanju pravno obavezujućeg sporazuma,
na osnovu koga bi sve države potpisnice bile u obavezi da smanje emisiju štetnih
gasova koji dovode do efekta staklene bašte tj. do globalnog zagrijevanja. Na
sastanku je utvrđeno da bi ovakav sporazum trebalo da stupi na snagu do 2020.
godine. Poseban domet sastanka je inicijativa da se osnuje Zeleni klimatski fond,
čija bi osnovna funkcija trebalo da bude pomoć siromašnim državama u
sprovođenju mjera za suzbijanje globalnog zagrijevanja.

Zaključak

Čovjek se, otkad i postoji, suprotstavljao prirodi. Do predindustrijskog doba

to suprostavljanje nije mnogo ugrožavalo prirodu: primjena tradicionalne
organizacije rada i proizvodnje, te nerazvijenih alata i oruđa, nije dopuštalo
pretjerano uništavanje prirode. Antropogeni uticaj na prirodu preko proizvodnje i
primjene naučno-tehnološkog zanja u procesu proizvodnje, doveo je do velikih
problema.

“Stopa izumiranja i nestajanja vrsta, gde je sto do hiljadu puta veća od

normalne, tako da jednom od pet sisara i jednoj od devet ptica prijeti nestanak;
jedna od tri osobe do 2020. godine neće imati vodu, oko 20% svjetskog stanovništa
već danas nema svježu vodu; do 2020. godine će broj ljudi koji živi sa manje od 2$
dnevno preći tri milijarde; od 1960. godine je uništeno više od 1/5, odnosno preko
20% tropskih šuma, a sa tendencijom da se godišnje površina smanji za 1%.”32

Kritički pristup u ovom slučaji rezultira uvidom u to da je globalizacija

problem kojem se može odupirati. Naravno, problem samo u onim aspektima u
kojima izaziva negativne posledice i stvara rizično društvo. Tačnije, izgradnja
preduzeća koja izazivaju stvaranje rizika na globalnom planu nije se mogla spriječiti
zbog njihove neophodnosti jer od nečega se mora živjeti, a pokušaju njihovog
sprečavanja ne bi ni bili racionalni. Medjutim, moglo se, a negdje i sa velikim

31
Miljevic, Milan, Globalizacija, Globalizam I Rizilno društvo unos na url:
file:///C:/Documents%20and%20Settings/pc/My%20Documents/Downloads/SN%20%20Globalizacija
,%20globalizam%20i%20riz%C4%8Dno%20dru%C5%A1tvo.pdf
32
Rišar, Ž. F. Tačno u podne, Clio, Beograd, 2008, str. 16

A k a d e m s k a r e č | 41

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Akademska reč
uspjehom sve to uklopiti i postaviti sa nekim lokalnim interesom a ne samo
interesom investitora. Ni sami procesi globalizacije danas se ne moraju nužno
odvijati u skladu sa trenutno dominantnom logikom. Sve to zahtjeva da se pronađu
određene ravnoteže između lokalnog, regionalnog, nacionalnog i globalnog što bi
otvorilo mogućnosti i same humanizacije efekata globalizacije i rizika. Na kraju,
veoma je bitno razumjeti globalizaciju i njene efekte kako bi se razumio i svijet u
kojem živimo, jedino tako ćemo biti spremni i na njegova iskušenja.

Literatura:

Beck, Ulrih, Pronalaženje političkoga: prilog teoriji refleksivne modernizacije,

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001;
Bek, Ulrih, Rizično društvo, Filip Višnjić, Beograd, 2001;
Bek, Ulrih, “Living in the world risk society” in: Economy and society volume,
2006;
Cottle, Simon, Ulrich Beck, “Risk Society” and the Media: A Catastrophic View,
Eurpen journal of comunucation, Cardif, 2015;
Critical Theory of World Risk Society: A Cosmopolitan Vision, unos na url
http://www.ulrichbeck.net-build.net/uploads/constellations.pdf;
Ćuković, Aleksandar, Konture horizonta, Jumedia Mont, Podgorica, 2015;
Gidens, Entoni, Posledice modernosti, Filip Višnjić, Beograd, 1988;
Gidens, Entoni, Odbegli svet: kako globalizacija preoblikuje naše živote, Stubovi
kulture, Beograd, 2005;
Gidens, Entoni, Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2005;
Iskušenja globalizacije, priredio Trkulja Jovica, Narodna biblioteka “Jovan Popić”,
Kikinda, 2004;
Kalanj, Rade, Moderno društvo i izazovi razvoja, “Hrvatsko sociološko društvo –
Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu“, Zagreb, 1994;
Kovačević, Irina, Rizično društvo i neodrživi razvo, Nsučno-stručni časopis SVAROG,
2013, Banja Luka
Kuljić, Todor, ,,Ulrih Bek - Rizično društvo” u: Časopis za sociologiju, socijalnu
psihologiju i socijalnu antropologiju, 2002;
Miljevic, Milan, GLOBALIZACIJA, GLOBALIZAM I RIZIČNO DRUŠTVO unos na url:
file:///C:/Documents%20and%20Settings/pc/My%20Documents/Downloads/SN%2
0%20Globalizacija,%20globalizam%20i%20riz%C4%8Dno%20dru%C5%A1tvo.p
df;
Perović, Miloš; Ćuković, Aleksandar; Etnički sukobi u Africi, Akademska reč, 2014
br. 2, Beo;

A k a d e m s k a r e č | 42

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

Miloš Perić, Aleksandar Ćuković – Rizično društvo

Politička sociologija savremenog društva, Rider za ispit, FPN, Univerzitet Beograd,

2013;
Prnjat, Aleksandar, Apokalipsa bez otkrivenja: Svetozar Stojanović o mogućnosti
samouništenja čovečanstva, Theoria, 2012, br. 4;
Prnjat, Aleksandar, Lični interes i moralna motivacija vernika, Kultura, 2012, br.
137.
Ricer, Džordž, Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni, JP Službeni
glasnik, Beograd, 2009;
Rišar, Ž. F, Tačno u podne, „Clio“, Beograd, 2008;
Žižek, Slavoj, Lenjinistička sloboda,unos na url:
http://teorijaizteretane.blogspot.com/2012/04/slavoj-zizek-lenjinisticka-
sloboda.html

Risk society

Abstract: This paper deals with the topic that Ulrich Beck called ,,Risk society". It
appeared as the first visible consequence of globalization and modernization.
Specifically, this paper presents the areas of influence of risk and the impact of
risk. Also, in addition to explanation of "boomerang effect" are covered the topics
about risk sharing and "The irony of risk".

Keywords: Risk society, globalization, modernization, Ulrich Beck, Anthony

Giddens

A k a d e m s k a r e č | 43

CEEOL copyright 2016

View publication stats