Jean- Paul Sartre: Egzistencijalizam je humanizam (5.-13.

) 

Tema moga izlaganja je sam početak djela Egzistencijalizam je humanizam, Sartre tu navodi

prigovore koji su dotad dani egzistencijalizmu i daje odgovor na njih, objašnjavajući što zapravo
egzistencijalizam jest i koje su njegove uloge i ciljevi. 

Marksisti i kršćanski kritičari prigovaraju da egzistencijalizam ljude navodi da ustraju u

beznadnom kvijetizmu, naglašava ljudsku gadost i zanemaruje svijetlu stranu ljudske prirode,
povrjeđuje ljudsku solidarnost (smatrajući da je čovjek osamljen), niječe zbilju i ozbiljnost
ljudskih pothvata (jer je svatko slobodan raditi što želi i nesposoban je osuditi gledišta drugih). 
 
Sartre definira egzistencijalizam kao znanje koje ljudski život čini mogućim i objavljuje da svaka
istina i akcija uključuju sredinu i ljudsku subjektivnost. Dok se drugi protive egzistencijalizmu
jer po njima naglašava loše strane ljudskog života i naturalistički je, Sartre misli da se oni
zapravo boje optimizma koji egzistencijalizam donosi sa sobom ostavljajući mogućnost izbora.  

Dvije su vrste egzistencijalista: kršćanski (Jaspers, Gabriel Marcel) i ateistički (Heidegger,

francuski egzistencijalisti). Zajedničko im je to da drže da egzistencija prethodi esenciji. Što to
znači?  

Sartre daje tehničku sliku svijeta u kojoj proizvodnja prethodi egzistenciji. U slučaju nekoga
napravljenog predmeta (primjer: nož za papir). Napravio ga je neki rukotvorac koji se nadahnuo
nekim pojmom, pozvao se na taj pojam i tehniku proizvodnje koja mu pripada (uputu) i napravio
ga, taj predmet se proizvodi na određen način i ima određenu korist i ne možemo pretpostaviti
čovjeka koji bi proizveo neki predmet, a da ne zna čemu će on služiti. U slučaju predmeta,
esencija (cjelokupnost uputa i svojstava koji dozvoljavaju da se predmet proizvodi i definira)
prethodi egzistenciji.  

Bog se često naziva rukotvorcem, kaže se da on točno zna što stvara i zašto.  Tako je pojam
čovjeka u božjem duhu usporediv sa pojmom predmeta u duhu rukotvorca. U 18. st.
u filozofskom ateizmu ukinut je pojam boga, ali ne i ideja da esencija prethodi egzistenciji. Tu
ideju još nalazimo kod Diderota, Voltairea, čak i Kanta.  

Ateistički egzistencijalizam nam govori da ako bog ne postoji, ima bar jedno biće u koga
egzistencija prethodi esenciji, koje egzistira prije nego se može definirati bilo kojim pojmom, to
biće je čovjek.

Egzistencija prethodi esenciji, znači da čovjek prvo egzistira, a zatim se definira, najprije je ništa,
tek će poslije biti i to kakav sebe učini. Sartre smatra da nema ljudske prirode jer nema boga da
je pojmi. Prvo počelo egzistencijalizma, koje se naziva subjektivnošću glasi: čovjek nije ništa
drugo nego ono što od sebe čini. Bit će ono što je sam ostvario, a ne ono što želi biti.
  
Čovjek je odgovoran za ono što jest. Prvi korak egzistencijalizma je da svakog čovjeka stavi u
posjed onoga što jest i da na njega položi totalnu odgovornost za njegovu egzistenciju. On sam
izabire kakav želi biti i tako se ostvaruje. Osim za sebe svatko je odgovoran i za sve ljude. Kada
čovjek izabire sebe to znači da svatko između nas izabire sebe, pa tako izabirući sebe ujedno
izabire sve. Naša odgovornost se obavezuje na cijelo čovječanstvo. Sartre naglašava da smo
odgovorni za sebe i za druge istovremeno, i sami stvaramo izvjesnu sliku čovjeka kojega
izabiremo, tako izabirući sebe izabiremo čovjeka. 

- Severina Begić