John Stuart Mill, "O slobodi", prvo poglavlje, str. 112-121.

Prema Millu građanska sloboda razvila se iz zahtjeva za izjednačavanjem općih interesa naroda i
interesa vladara, odnosno narod je počeo reagirati na ekscesivno vladanje manjeg nad većim
brojem. Narod koji vrši vlast nije identičan narodu nad kojim se vrši vlast, te u nepravednoj
situaciji dolazi do tiranije većine. Tiranija većine događa se kada većinska demokracija guši
stajališta manjina, vlada u zajedničkom interesu koji druge isključuje i time uništava smisao
cjeline. Da bi pojedinac egzistirao on mora ograničiti druge. Ljudi uvijek misle da su najbolja
ograničenja običajnosna, a zapravo bi opći interesi društva trebali biti ti koji ustanovljuju pravo,
moral i običaje. Budući je čovjek za samog sebe neograničeni gospodar, tada je pitanje slobode
pitanje građanskog stanja. Sloboda je ono što pripada isključivo pojedincu, te se sastoji od
unutrašnje slobode (sloboda misli, osjećaja; uz nju je direktno povezana i sloboda izražavanja i
objavljivanja), slobode ukusa i težnji (smijemo raditi što nam odgovara, što god drugi mislili o
tome) te slobode udruživanja (ako je ono slobodno i bez prijevare). Prema Millu društvo koje ne
poštuje ove slobode nije slobodno. Sloboda znači da je ostvarujemo na svoj način, dok god
drugima ne oduzimamo njihovu slobodu. Svatko treba živjeti onako kako se njemu čini da je
dobro.