UVOD

Svi ljudi roeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima 1 poetak je prvog lana
Ope deklaracije o ljudskim pravima. Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i
politiku ideju prema kojoj svako ljudsko bie samim inom roenja, bez obzira na svoj spol,
porijeklo ili dravljanstvo, stie odreena neotuiva prava. Sam pojam upuuje i na njegovu
sutinu. Ljudska prava su prava koja ima svako samom injenicom da je ljudsko bie. Ona su,
dakle,prirodna prava. Samim tim ona pripadaju svim ljudskim biima bez obzira na sve
mogue razlike koje meu njima postoje po osnovu njihovih prirodnih osobina (spol, uzrast,
rasno ili nacionalno porijeklo...) ili socijalnih statusa (imovina, religija, politiko uvjerenje...).
Ako ljudska prava pripadaju svim ljudskim biima, onda su ona i univerzalna i jednaka za
sve. S druge strane, budui da ljudsko bie ne moe prestati biti to to jeste, dakle ljudsko
bie, ljudska prava su i neotuiva. Niko nema pravo liiti drugu osobu prava iz bilo kojeg
razloga. Ljudi imaju ljudska prava ak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili kada ih
kre. Za ljudska prava se moe rei da su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu ivjeti u
dostojanstvu kao ljudska bia. Ona su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo potivanje
omoguuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju. Ljudska prava ne mogu se kupiti,
zaraditi ili naslijediti, ona pripadaju ljudima jednostavno zato to su ljudi- ona su svojstvena
svakom pojedincu i neodvojiva su od njega.Kako bi ivjela u dostojanstvu, sva ljudska bia
imaju istovremeno pravo na slobodu, sigurnost i pristojan standard ivljenja- ljudska prava su
nedjeljiva. Ljudska prava, izmeu ostalog, obuhvataju: pravo na ivot, pravo na slobodu i
bezbjednost linosti, slobodu kretanja i izbor mjesta boravka, zabranu muenja, svirepih i
neovjenih postupanja i kazni, pravo na zdravlje, pravo na obrazovanje, pravo na rad,
ogranieno radno vrijeme i zatitu na radu, pravo na socijalno obezbjeenje. Danas su ljudska
prava iznesena u Optoj deklaraciji o ljudskim pravima te u meunarodnim ugovorima o
ljudskim pravima u kojima se iznosi to vlade pojedinih zemalja moraju uiniti, kao i to ne
smiju initi, da bi potovale prava svojih graana. Koncept ljudskih prava postepeno usvajan
od razliitih pojedinaca, ideologija, organizacija i drava, da bi s vremenom dobio
univerzalno znaenje kodificirano u Opoj deklaraciji UN o pravima ovjeka iz 1948. godine.

Opa deklaracija o ljudskim pravima (dio l. 1.)

1.
1.1

HISTORIJA LJUDSKIH PRAVA

RAZVOJ LJUDSKIH PRAVA

Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u tenjama za slobodom i jednakou svuda u
svijetu. Osnova ljudskih prava, kao to je potivanje ljudskog ivota i ljudskog dostojanstva,
mogu se pronai u veini svjetskih religija i filozofija. Ideja o ljudskim pravima ima svoje
korijene u grkoj filozofiji antike i u religiji: Svi ljudi su pred Bogom jednaki.Ve u staroj
grkoj filozofiji, dakle prije vie od 2000 godina, razvija se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja
o prirodnom pravu koje pripada svakom ovjeku. Daljnji razvoj doivljava u ranom
kranstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je stvorio jednakima i po uzoru na samoga
sebe. Te dvije niti ine korijen ideje o ljudskim pravima. Radilo se o filozofskim
promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali koja su u svijet politike i prava bila
prenesena postupno tek poetkom novog doba. Od presudne vanosti bio je engleski filozof
John Locke ije je djelo znailo odluujui duhovni proboj ideje o neotuivim ljudskim
pravima. Za Lockea nepromjenjiva uroena prava ovjeka su ivot, sloboda i privatno
vlasnitvo. Svrha svake drave je da titi ta prirodna ljudska prava. Te zamisli prihvatili su
ustavotvorci u Engleskoj i SAD-u te ih ugradili u svoje ustave.
1.2

KONCEPT LJUDSKIH PRAVA

Koncept ljudskih prava znai ima svoj korijen u zapadnoj koli prirodnog prava, koja se
razvila pod utjecajem prosvjetiteljskih filozofa 18. stoljea. Prethodnice ideje ljudskih prava
obino se smatraju dokumenti u kojima su po prvi put kodificirana neka ljudska prava. Kao
prvo, tu je engleska Magna carta libertatum (Velika povelja slobode) iz 1215. kojom je
djelimino ograniena samovolja monarha. Zatim slijedi Habeas corpus Act iz 1679. kojom su
po prvi puta stvorene zapreke arbitrarnom hapenju. Za vrijeme Amerike revolucije
donesena je Virginijska deklaracija prava 1776. godine u kojoj se spominje da svi ljudi imaju
pravo na ivot, slobodu i potragu za sreom. Nakon toga slijedi francuska revolucija i
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. godine. Virginijska deklaracija i
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina po prvi put sistemski donose popis prava koja se u
njihovo vrijeme smatraju uroenima i neotuivima.Nakon toga su ideju ljudskih prava
usvajali razliiti pojedinci, ideoloke struje, organizacije i drave, da bi s vremenom znaenje
bilo kodificirano u Opoj deklaraciji UN o pravima ovjeka iz 1948. godine.

1.3

MAGNA CARTA LIBERTATUM

Slika 1 - Magna carta libertatum

Magna carta libertatum (engl. The Great Charter, bos. Velika povelja slobode, slika 1) je
povelja koju je engleski kralj John Lackland (poznat kao Ivan bez Zemlje) prihvatio 15. juna
1215. primoran orujem engleskog plemstva.Smatra se prvim pisanim ustavnim zakonom
Engleske (i uope prvim pisanim ustavnim aktom u svijetu), pogotovo iz razloga to su
ustanak plemstva i sklapanje Povelje podrali i drugi slojevi naroda. Takoer se smatra
dokumentom koji jami graanska prava i vladavinu zakona.
John nije nikada istinski prihvatio Povelju, a tome u prilog govori i to da je on nikada nije
potpisao nego samo ovjerio svojim peatom. Nepotivanje Povelje od strane kralja kao i
papino proglaenje Povelje nitavnom, doveli su Englesku do graanskog rata.
Magna Carta je napisana na latinskom na ovijoj koi. Ima oko 3500 rijei. etiri sauvane
kopije prepisivali su razliiti pisari pa zbog tipfelera nisu potpuno iste.

2.

TUMAENJE LJUDSKIH PRAVA

3

Ustavno-pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz Francuske

u kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom liberte, egalite,
fraternite2 izvrila je izniman utjecaj. Dana 26. augusta 1789. prihvaena je Povelja o
ljudskim i graanskim pravima. Sadri uzvieni pokuaj naglaavanja univerzalne vanosti
ljudskih prava. Politiko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u dobroj je
mjeri uspjelo do sredine 20. stoljea. Ali, sada dolazi do novog problema. Ljudska prava
iziskuju univerzalnu vanost, a obavezujue jamstvo za njih kao za osnovna prava bilo je
ogranieno na uski okvir nacionalnih drava. Ta protivrjenost uzeta je u razmatranje u treem
koraku, pokuajem univerzalnog politikog i pravnog ostvarenja ljudskih prava.
O ljudskim pravima ne postoji opi konsenzus. Iako se meu ljudskim pravima spominju
pravo na ivot, pravo na adekvatni ivotni standard, zabranu muenja, slobodu izraavanja,
slobodu putovanja, pravo na samoodreenje, pravo na obrazovanje, te pravo na sudjelovanje u
kulturnom i politikom ivotu. O opsegu i praktinoj primjeni tih prava postoji cijeli niz
sporova izmeu pojedinaca, organizacija i drava, od ega su najpoznatije debate o abortusu i
smrtnoj kazni.
Papa Ivan Pavao II. govorio je o ljudskim pravima u Washingtonu prilikom posjeta
Ujedinjenim narodima 2. listopada 1979. Tada je istaknuo da su dvije vrste sistemskog
ugroavanja ljudskih prava. Prva je nepravedna raspodjela materijalnih dobara izmeu
bogatih i siromanih, a druga onemoguavanje slobode izraavanja i vjerskih sloboda.

3.

VRSTE LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

U historiji razvoja ljudskih prava mogu se izdvojiti etiri generacije ljudskih prava i sloboda.

Sloboda, jednakost, bratstvo ove tri rijei se povezuju sa bojama francuske zastave,
ujedno su i njen nacionalni moto.

3.1.

PRVA GENERACIJA

Nastala je na liberalnoj tradiciji, koja je historijiski i najstarija, obuhvata minimalnu listu

ljudskih prava, poznatih pod nazivom lina prava i slobode . Inae, lina prava i slobode
izraavaju i tite fiziki i duhovni integritet ovjeka, kao i njegov pravni poloaj u odnosu na
organe vlasti. Unutar ove grupe, po njihovom sadraju, mogue je izdvojiti tri podgrupe
osobnih prava:
a) Prava koja za predmet svoje zatite imaju fiziki integritet ovjekove linosti. Najstarije
meu njima je pravo na ivot. Ali, u ovu grupu svrstavaju se i pravo na linu slobodu, zabrana
muenja i drugih oblika neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, prava osoba
pritvorenih zbog osnovane sumnje da su izvrila kanjiva djela, pravo na izricanje kazne u
sudskom postupku, itd.
b) Prava koja tite duhovni integritet linosti.Takva su: pravo na lini i porodini ivot, pravo
na dostojanstvo, pravo na nepovredivost doma, sloboda kretanja i naseljavanja, sloboda misli,
uvjerenja, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda naunog i umjetnikog stvaralatva, itd.
c) Slobode i prava koja izraavaju status ovjeka u drutvu. Meu njima su najznaajniji
pravo na jednakost pred zakonom, te sloboda od diskriminacije koja se izraava kao zabrana
klasifikacije ljudi po njihovom socijalnom statusu (socijalno porijeklo, imovinsko stanje,
politiko ili religiozno uvjerenje, itd.).
3.2.

DRUGA GENERACIJA

Politike slobode i prava predstavljaju drugu generaciju ljudskih prava i sloboda. Politika
prava i slobode omoguavaju graaninu da uestvuje u politikom ivotu zemlje, odnosno
vrenju i kontroli javne vlasti. Ova grupa se javlja izmeu 19. i 20. st. kao rezultat pojave i
razvoja politikog pluralizma i parlamentarne demokratije. Tu spadaju: sloboda govora,
sloboda politikog udruivanja i djelovanja, sloboda informiranja, pravo na mirno okupljanje
i protest, birako pravo, itd.
3.3.

TREA GENERACIJA

Nju ine socijalne i ekonomske, kulturne slobode i prava. Socijalne i ekonomske slobode su
neto starijeg datuma, a javljaju se 20-ih g. 20. st. kao pravni izraz ekonomskih i socijalnih
funkcija koje je drava preuzela s ciljem da smanji socijalne i klasne razlike u drutvu. Tu se
5

istiu: pravo na vlasnitvo, sloboda na rad, te pravo na socijalnu sigurnost. Pojava kulturnih
prava

je mlaeg datuma nastanka. Njihova pojava historijski je povezana sa daljom

demokratizacijom savremenog drutva i naraslom svijeu da znanje postaje pomoni initelj

u ovjekovom razvoju i odreivanju njegove pozicije u drutvu. Tu se izdvajaju pravo na
obrazovanje i sloboda naunog i umjetnikog stvaralatva.
3.4.

ETVRTA GENERACIJA

Zadnja dva desetljea 20. st. i poetak 21. st. obiljeena su i etvrtom generacijom ljudskih
sloboda i prava. U pitanju je grupacija tzv. ekolokih prava, dakle prava koja proizilaze iz
narasle ekoloke svijesti o pravu na ivot ne samo postojeih ljudi nego i neroenih, pa i
nezaetih, ali i ivih bia uopte.

4.

NAJVANIJI DOKUMENTI O ZATITI LJUDSKIH PRAVA

Strani zloini tokom Drugog svjetskog rata potaknuli su ljude na razmiljanje kako bi se
moglo osigurati vaenje ljudskih prava diljem svijeta. Ono to se dogodilo nije se smjelo vie
ponoviti.
Trebalo je osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio jedan od
najvanijih motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih drava, ljudska prava
vie nisu bila stvar pojedinih drava nego su postala pitanja zajednice drava. To je sadrano u
kljunom ugovoru izmeu drava, u "Povelji Ujedinjenih naroda" , koja je usvojena 26. juna
1945. U njoj se istie da se sve dravne lanice obavezuju da e i zajedno i svaka posebno
suraivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije (lan 56), a u te ciljeve
ubraja se zatita ljudskih prava. Tim lanom svaka drava lanica Ujedinjenih naroda, a to su
danas gotovo sve zemlje svijeta, obvezuje se na potivanje ljudskih prava. Da bi bilo precizno
utvreno to su ljudska prava, sastavljena je "Opa deklaracija o ljudskim pravima, koja je
usvojena 10. decembra 1948. godine.
Meu najvanije dokumente o zatiti ljudskih prava u naoj zemlji smatraju se:
Opa deklaracija o pravima ovjeka UN-a iz 1948. godine, navodimo prvi lanak: Sva
ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom
i svijeu i trebaju jedno prema drugome postupati u duhu bratstva3.
Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1953. godine je temeljni dokument Vijea
Europe kojeg je i Bosna i Hercegovina lan, te je time obavezna potovati taj dokument.
Europska konvencija navodi ljudska prava detaljnije od Ope deklaracije, a kao najznaajniju
novinu uvodi mogunost pojedincima da za povrede svojih prava tue drave lanice Vijea
Europe na Europskom sudu za ljudska prava.
Ustav Republike Bosne i Hercegovine, navodimo lanak: Svatko u Republici Bosni i
Hercegovini ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri,
politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju,
naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.

4.1.
3

OPA DEKLARACIJA O PRAVIMA OVJEKA

Opa deklaracija o ljudskim pravima (l.1)

Po zavretku Drugog svjetskog rata drave pobjednice uasnute zloinima poinjenim od

strane nacistike Njemake i Japanskog carstva su donijele odluku o osnivanju Ujedinjenih
naroda u ijoj povelji e biti odreena i ljudska prava. U skladu s tim zakljukom Povelja UNa je donesena 1945. godine.
Godinu dana nakon donoenja Povelje Ujedinjenih naroda poeo je rad na Univerzalnoj
deklaraciji o ljudskim pravima koja e biti izglasana 10.12.1948. godine.
Deklaracija e imati sveukupno 27 lanova podijeljenih na razliite tematike tako da prva dva
predstavljaju uvod koji se poziva na principe slobode, jednakosti i bratstva. lanovi od 3 do 6
se bave pravima pojedinaca i zabranom robovanja, oni 6-11 s osnovnim ljudskim pravima,
12-17 se bave pravima pojedinaca u drutvu, 18-21 se bave s vjerskim, javnim i politikim
slobodama dok se posljednji lanci bave socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima.
Niti jedna drava nije 1948. godine glasovala protiv ovakve deklaracije o ljudskim
pravima,ali politiki problemi koje je ona stvorila su postali oiti. Za deklaraciju su glasovale
proamerike drave dok su suzdrane pri glasovanju bile prosovjetske drave i Saudijska
Arabija kao jedina stvarno nezavisna muslimanska drava i istovremeno zatitnica
muslimanskih svetih mjesta Meke i Medine.
Bez obzira na to neslaganje meu dravama Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima e
postati barem u zapadnom svijetu nekakav ideal kojemu drave tee,a njoj e 1966. godine jo
biti dodani Meunarodni dogovor o civilnim i politikim pravima kao i Dogovor o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji e stupiti na snagu 1976. godine s tim da
e Kina, Saudijska Arabija, Kuba i jo par manjih drava odbiti potpisati kovenant 4 o civilnim
i politikim pravima, dok e SAD, Saudijska Arabija i jo par manjih drava odbiti onaj o
ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima.
Prema Univerzalnoj deklaraciji o pravima oveka, fundamentalna ljudska prava se kre kada,
izmeu ostalog:
-

su odreena rasa, vjeroispovest ili grupa lieni priznanja subjektiviteta (lanovi 2. i 6.)
se mukarci i ene ne tretiraju kao jednaki (lan 2.)
se razliite rasne ili religijske grupe ne tretiraju kao jednake (lan 2.)
su ugroeni ivot, sloboda ili bezbijednost linosti (lan 3.)
su osobe izloene prodaji i upotrebljavane kao robovi (lan 4.)
kada se nad osobama primjenjuju okrutne, nehumane ili poniavajue kazne poput

torture ili egzekucije (lan 5.)

kada se rtvama zlostavljanja uskrauje efikasno rjeavanje sluaja putem suda (lan
8.)

Meunarodni pakt

4.2.

kada se kazne izriu arbitrarno5 bez odgovarajueg i potenog suenja (lan 11.)
kada dravni slubenici vre samovoljno mijeanje u lini ivot graana (lan 12.)
je graanima zabranjeno da napuste ili da se vrate u svoju zemlju (lan 13.)
su uskraeni pravo na slobodu govora ili slobode vjeroispovijesti (lan 18. i 19.)
je uskraeno pravo na pristup sindikatu (lan 23.)
je uskraeno pravo na obrazovanje (lan 26.)

EUROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Europska konvencija o ljudskim pravima (engl. European Convention on Human Rights ECHR) meunarodni je ugovor o zatiti ljudskih prava i sloboda u Europi, te je kao takav
najstariji i najuinkovitiji sistem za zatitu ljudskih prava u svijetu. Punim imenom Europska
konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisana je u Rimu 4. novembra
1950. godine od strane dvanaest zemalja lanica novoosnovanog Vijea Europe, a na snagu
je stupila 3. septembra 1953. godine. Postepeno se nadopunjavala nekoliko puta dodavanjem
5

Arbitraran (lat.), proizvoljan, samovoljan, neutemeljen, nepotkrijepljen (sud) itd.

protokola koji su nadopunili odredbe konvencije. Sve zemlje lanice Vijea Europe stranke su
Konvencije, te se od novih lanica Vijea zahtijeva njihovo potpisivanje.
Konvencijom je ustanovljen Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (l. 19.). Drave
potpisnice Konvencije obvezuju se da e se podvrgnuti konanoj presudi Europskog suda u
svakom sporu u kojem su stranke, a odgovornost za primjenu Konvencije uz Sud dijeli Odbor
ministara koji je nadlean za nadzor nad izvrenjem presuda Europskog suda. Svaki
pojedinac, skupina pojedinaca, tvrtka ili nevladina organizacija moe se obratiti Sudu pod
uslovom da su iscrpljena sva domaa pravna sredstva.
Danas sistem Konvencije pokriva gotovo cijeli europski kontinent, odnosno 47 drava
potpisnica (iznimke su Bjelorusija, Kazahstan i Vatikan) i obuhvaa vie od 820 milijuna
ljudi.
Europska konvencija o ljudskim pravima igrala je vanu ulogu u razvoju svijesti o ljudskim
pravima u Europi. Razvoj regionalnog sistema zatite ljudskih prava koji djeluje diljem
Europe moe se promatrati kao reakcija na dvije pojave. U razdoblju nakon Drugog svjetskog
rata europske saveznike zemlje eljele su sprijeiti ponavljanje zloina iz nedavno zavrenog
rata, kao i zaustaviti stvaranje diktatura u budunosti. S obzirom na tadanju politiku klimu u
Europi (uspostavljanje komunistikih reima i pojava "eljezne zavjese" 6), Konvencija je bila
i odgovor na rast komunizma u srednjoj i istonoj Europi. To dijelom objanjava brojne
reference na vrijednosti i principe koji su "nuni u demokratskom drutvu" u tekstu
Konvencije, unato injenici da takvi principi nisu ni na koji nain definirani u samoj
Konvenciji.
Konvencija je izraena tako da ukljuuje tradicionalni pristup osiguravanju "istinske politike
demokratije" iz tradicija Velike Britanije, Francuske i drugih zemalja lanica Vijea Europe.
Otvorena je za potpisivanje 4. novembra 1950. u Rimu. Ratificirana 7 je i stupila na snagu 3.
septembra 1953. Nadgleda je i provodi Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, te Vijee
Europe. Do proceduralne reforme krajem 1990-ih (Protokol br. 11), Konvenciju je nadzirala i
Europska komisija za ljudska prava.
Konvencija se sastoji od tri dijela. Glavni dio, koji se bavi graanskim i politikim pravima i
slobodama, sadran je u Odjeljku I (l. 2. - 18.). Odjeljak II (l. 19. - 51.) sadri odredbe o
Sudu i pravilima njegovog rada. Odjeljak III sadri razne zavrne odredbe. Mnogi od lanaka
6

Izraz koji se koristio za graninu liniju koja je dijelila Europu u dva odvojena politika
bloka.
7

Meunarodni in kojim drava na meunarodnom planu daje svoj pristanak da bude

vezana meunarodnim ugovorom.

10

u Odjeljku I ustrojeni su u dva stavka: u prvome se postavlja osnovno pravo ili sloboda, a
drugi sadri razliita iskljuenja, iznimke ili ogranienja na osnovno pravo.
Do 2010. godine etrnaest je protokola Konvencije bilo otvoreno za potpisivanje. Protokoli se
mogu podijeliti u dvije glavne skupine: oni o izmjenama i dopunama sistema Konvencije i oni
koji proiruju prava koja mogu biti zatiena. Prva skupina zahtijeva ratifikaciju svih drava
potpisnica prije stupanja na snagu, a druga samo odreeni broj ratifikacija.
Europska unija nije stranka Konvencije, ali odredbe Lisabonskog ugovora daju pravni okvir
za pristupanje Unije Konvenciji. Takvo bi pristupanje morale ratificirati sve zemlje lanice
EU, ali i odobriti sve zemlje potpisnice Konvencije. Iako EU nije stranka Konvencije, sve
zemlje lanice su je ratificirale jer je to jedan od kriterija za pristup EU, dok s druge strane sve
drave potpisnice Konvencije nisu lanice EU (npr. Norveka, vicarska, Turska...).
Bosna i Hercegovina ratificirala je Konvenciju 12.7.2002., a Ustav BiH (l. 2) proglaava je
direktno primjenjivom u Bosni i Hercegovini.

4.3. USTAV BIH I LJUDSKA PRAVA U BIH

Prava svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini propisana su Ustavom Bosne i Hercegovine,
meunarodnim ugovorima ili konvencijama koje je BiH potpisala, kao i zakonima.
U Preambuli8 Ustava BiH se navodi odlunost da se u BiH osigurava puno potivanje
meunarodnog humanitarnog prava, te opredijeljenost da se polazi od Univerzalne deklaracije
o ljudskim pravima, meunarodnih ugovora o graanskim i politikim te ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim
ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, te drugih instrumenata o ljudskim pravima.
lanom II Ustava BiH se proklamira da BiH i oba entiteta osiguravaju najvii nivo
meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takoer se navodi da prava i
slobode odreeni u Europskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te
njenim protokolima, direktno se primjenjuju u BiH i imaju prvenstvo pred svakim drugim
zakonodavstvom. U istom lanu se proklamira da je svim osobama na podruju BiH
osigurano da uivaju ljudska prava i temeljne slobode bez diskriminacije prema spolu, rasi,

Preambula (franc.), uvod.

11

boji koe, jeziku, vjeroispovijesti,politikom i drugom opredjeljenju, nacionalnom ili

drutvenom porijeklu, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasnitvu, roenju ili drugom statusu.
Aneks 6 Ustava BiH odnosi se na Sporazum o ljudskim pravima, kojim se svim osobama na
podruju BiH osigurava najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih
sloboda, ukljuujui i prava i slobode osigurane Europskom konvencijom za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda te njenim protokolima, kao i drugim meunarodnim sporazumima
koji su posebno navedeni u dodatku ovog Aneksa. Ta prava i slobode ukljuuju: pravo na
ivot; pravo na nepodvrgavanje muenju, nehumanom ili poniavajuem postupku ili kazni;
pravo osobe da ne bude drana u ropstvu ili podinjenosti ili da obavlja prisilni ili obavezni
rad; pravo na slobodu i sigurnost linosti; pravo na poteno suenje u graanskim i krivinim
predmetima, te druga prava u vezi sa krivinim postupcima; pravo na privatni i porodini
ivot, nepovredivost doma i korespondencije; slobodu miljenja, savjesti i vjere; slobodu
izraavanja; slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja sa drugima; pravo na
zakljuenje braka te osnivanje obitelji; pravo na imovinu; pravo na obrazovanje; pravo na
slobodu kretanja i stanovanja.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH u svom vanjskopolitikom djelovanju promie politiku
zatite ljudskih prava svih osoba i svim dravama u skladu sa medjunarodno priznatim
standardima za zatitu ljudskih prava.
U svojoj vanjskoj politici BiH se zalae za jaanje demokratije i promociju ljudskih prava,
polazei od naela da zatita ljudskih prava svakog pojedinca i vladavina prava u cjelini
pruaju dobru osnovu za sigurnost i mir u svijetu.
BiH je ratificirala meunarodne instrumente u oblasti ljudskih prava, ukljuujui konvencije
UN, VE i pripadajue protokole, prema kojima postoji obaveza izvjetavanja, a zalae se za
dosljednu saradnju sa ugovornim tijelima UN osnovanim prema tim konvencijama.

12

5.

OSTALI UN SPORAZUMI O LJUDSKIM PRAVIMA

Tokom desetljea nakon potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima doi e do

pojave i raznih drugih meunarodnih sporazuma o ljudskim pravima unutar raznih organa
Ujedinjenih Naroda. Prvi od tih sporazuma je Meunarodna konvencija o eliminaciji svih
vrsta rasne diskriminacije. Ona biva izglasana 1966. godine u generalnoj skuptini UN-a
kao odgovor na prije svega jaanje antisemitizma9, ali i sve druge vrste diskriminacija.

Neprijateljski stav prema idovima.

13

Slika 2 - Status Konvencije o zabrani rasne diskriminacije u svijetu

Drave koje u potpunosti priznaju Konvenciju o zabrani rasne diskriminacije su ute (slika 2).
One koje ne priznaju lanak 14 konvencije su zelene, dok drave koje konvenciju nisu
potpisale su sive.
Vremenski sljedei sporazum po redu je Konvencija o ukidanju svih vrsta diskriminacija
prema enama. Ovu UN konvenciju koja biva izglasana 18.12.1979. godine su potpisale i
priznale sve lanice Ujedinjenih Naroda s izuzetkom SAD-a, Sudana, Irana, Somalije, Palaua
i Tonge. Od drava koje nisu u UN-u Tajvan je potpisao konvenciju, dok to nije uinio
Vatikan.

Slika 3 - Status Konvencije o ukidanju diskriminacije prema enama u svijetu

14

Drave potpisnice konvencije o pravima ena su zelene boje (slika 3). Drave koje su
potpisale, ali nisu ratificirale su ute boje dok su one koje nisu potpisale crvene.
Pet godina nakon Konvencije o pravima ena u generalnoj skuptini Ujedinjenih naroda je
izglasana Konvencija Ujedinjenih nacija protiv torture. Ova konvencija izglasana
10.12.1984. e dobiti veliki publicitet u svijetu, ali ipak nee postati ope prihvaena. Dok e
je s jedne strane potpisati sve amerike (izuzetak su Bahami) i europske drave s druge strane
e ju odbiti Indija, Iran, Irak, Vijetnam i vei broj afrikih drava.
Neupitno meunarodno najpopularnija od svih konvencija o ljudskim pravima je Konvencija
o pravima djeteta. Ona e biti izglasana praktiki aklamacijom u generalnoj skuptini
Ujedinjenih naroda 20.11.1989. godine. Pojednostavljenim rjenikom ova konvencija nalae
da drave postupaju u najboljem interesu djeteta, zabranju rad djeci i zabranjuje dosuivanje
doivotne robije ili smrtne kazne djeci, to jest osobama mlaima od 18 godina. Ovu
konvenciju su potpisale gotovo sve drave, iako je njih 9 na poetku izrazilo odreenu
suzdranost. Jedine drave koje nisu potpisale ovu konvenciju su Somalija koja je 1991.
godine postala propala drava i SAD. Slubeni razlog za protivljenje SAD ovom sporazumu
kao i onom protiv diskriminacije ena se temelji na razmiljanju da se oni bave unutranjom
politikom po pitanju obitelji to spreava vladu u zatiti prava pojedinaca.

Slika 4 - Status Konvencije o pravima djeteta u svijetu

Drave potpisnice Konvencije o pravima djeteta su zelene boje (slika 4).
15

Sljedei UN sporazum o ljudskim pravima je Konvencija o pravima invalidnih osoba. Ta

konvencija koja e biti donesena 13.12.2006. godine se bori protiv diskriminacije invalida,
njihovom ukljuivanju u drutvo, ljudskom dostojanstvu, jednakosti ivotnih mogunosti,
pravom na rad, omoguavanju invalida da sami donose svoje odluke i drugim problemima od
kojih pate osobe s invaliditetom. Po definiciji ove konvencije invalidi su osobe koje
dugotrajno pate od fizikih ili psihikih problema koje im onemoguavaju punu ukljuenost u
drutvenu zajednicu. Ovu konvenciju iz razliitih razloga nee ratificirati veliki broj drava
bez obzira da li su one visoko razvijene kao skandinavske drave, Japan i SAD, ili su
nerazvijene drave kao na primer one iz centralne Afrike, dok meu onima koje su je
potpisale postoji odreen broj njih koje su zatraile i dobile izuzetke od razliitih pravila
(primjer:Velika Britanija i Holandija).
Kao poslednja UN konvencija dolazi Konvencija o pravima migranata. Ova konvencija nije
vremenski poslednja jer je bila potpisana jo 1990. godine, ali je daleko najnepopularnija od
svih drugih konvencija poto u dravama potpisnicama ivi samo 3 % stanovnika nae
planete. Drave potpisnice ove konvencije su pre svega one iz Latinske Amerike i
severozapadne Afrike, dok su se gotovo sve druge predvoene industrijskim velesilama odbile
da ju potpiu.

ZAKLJUAK
Ljudska prava i temeljne slobode spadaju u najvanije drutvene i pravne vrijednosti koje
svaki dravnopravni poredak treba da titi. Mir i pravda mogui su jedino onda kada i ako se
potuju ljudska prava. Istinski i trajan mir ne moe se graditi samo na papiru, ugovorom ili
sporazumom, ma koliko da je on bitan; mir se mora graditi na potovanju ljudskog
dostojanstva, jednakog dostojanstva svih, i na osnovnim pravima svakog lana drutva. Nema
uspjenog demokratskog razvitka drutva bez efikasne zatite ljudskih prava i u tom smislu
izgradnje standarda koje je meunarodna zajednica ve uspostavila.Fenomen ljudskih prava i
sloboda jedan je od najznaajnijih fenomena kojima se bavi civilni sektor drutva. Istorijski
posmatrano,sadraj osnovnih ljudskih prava neprekidno se umnoavao, postavljajui sve vie
standarde savremenim dravama, koje su, da bi zadrale ili osvojile status demokratskih, bile
prinuene da ta ista prava garantuju svojim graanima.Slobode i ljudska prava po definiciji
pripadaju svim ljudima i graanima,nezavisno od njihovih partikularnih svojstava (vjerskih,
16

nacionalnih, klasnih, polnih...), pa je zbog toga za demokratsku dravu veoma bitno da svojim
dravljanima ustavno garantuje sva prava i slobode. Ljudska prava su opa, odnose se na sve
ljude podjednako. To su prirodna prava koja pripadaju svakom ovjeku kao ivom biu i
nemogu se dodjeljivati i poklanjati. Ona su iznad svakog poretka, svake drave i ustava, te ih
kao takve svaki poredak, koji eli da bude demokrtatski, mora garantovati i tititi, ne samo od
drugih ljudi, ve i od moi same drave.

LITERATURA
URL = http: // www.mvp.gov.ba/vanjska politika bih/multilateralni odnosi/ljudska prava u
bih/?id= 164 (30. oktobar 2015.)
URL = http://www.dei.gov.ba/dokumenti/default.aspx?id=4616&langTag=bs-BA

(30.

oktobar 2015.)
URL = https://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_konvencija_o_ljudskim_pravima
(27. oktobar 2015.)
URL = https://hr.wikipedia.org/wiki/Ljudska_prava (27. oktobar 2015)
URL = https://hr.wikipedia.org/wiki/Op%C4%87a_deklaracija_o_pravima_%C4%8covjeka
(27. Oktobar 2015.)
URL = https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Me
%C4%91unarodna_konvencija_o_eliminaciji_svih_vrsta_rasne_diskriminacije&action=edit&
redlink=1
(30. oktobar 2015.)
URL = https://sh.wikipedia.org/wiki/Datoteka:ICERD-members.PNG
17

URL = https://sh.wikipedia.org/wiki/Datoteka:CEDAW_Participation.svg
URL = https://sh.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Convention_on_the_Rights_of_the_Child.svg
URL = https://sh.wikipedia.org/wiki/Ljudska_prava#/media/File:Magna_Carta_
%28British_Library_Cotton_MS_Augustus_II.106%29.jpg

18