Severina Begić

Anarhizam. Mali priručniik za početnike.

Temelji anarhizma potječu još iz 19. Stoljeća, ali ne možemo o njemu govoriti kao o ideji koja
počiva isključivo na tome, prije svega on je prvenstveno životna filozofija i politička ideja koja
funkcionira na osobnom nivou. Naziv anarhizam danas se često koristi kao sinonim za nasilje,
kaos i slično, ali to je potpuno krivo značenje. Sama riječ anarhija dolazi iz grčkog jezika i
doslovno znači „ne“ i „vlast“, takav prijevod najbolje opisuje samo značenje te riječi, potpuni
izostanak svake vlasti i autoriteta, anarhizam je dakle filozofija i politička ideja koja teži društvu
bez svake vlasti, autoriteta i prisile, samoorganiziranom društvu baziranom na ravnopravnosti i
ravnopravnoj i pravednoj distribuciji svega. Osnova ideja anarhizma je da živimo svoj život
potpuno slobodno, poštujući druge.

Tko su anarhisti i anarhistkinje?

Anarhist može biti bilo tko, ne postoji neki kriterij koji to određuje, jedina bitna odlika je
drugačiji pogled na svakodnevne poslove, odnose s ljudima i prema društvenim pojavama.

Kako bi društvo funkcioniralo bez autoriteta i vlasti?

Dok država ne može funkcionirati bez autoriteta i vlasti, društvo to može. Država kao sustav
počiva na ideji održavanja moći jednog društvenog sloja, a pritom održava privid individualne
moći svake osobe. Anarhistički stav je da moć ne bi trebao posjedovati nitko i da bi ju svi trebali
posjedovati, pod ovim drugim misli se na moć ispunjavanja svih svojih potreba, zajedničkog
djelovanja i odlučivanja o svom životu. Uzimajući u obzir da u životu sudjelujemo u malom
broju skupina koje su povezane s našim interesima, anrhisti smatraju da je to dobra osnova za
temeljne zajednice. Takve zajednice mogu se udruživati, surađivati, zajednički odlučivati na
ravnopravnoj razini i po principu mreže, a njihvu povezanost uvjetovale bi potrebe. Ljude ne bi
trebalo tjerati na rad, jer bi radili za zadovoljavanje svojih potreba, a jedini opravdan autoritet bi
bio racionalni autoritet, koji počiva na znanju (npr. Autoritet liječnika u liječenju).

Nasilje I kriminal

Nasilje i kriminal najčešće su posljedica današnjih društvenih odnosa, prvenstveno moći i

ekonomske neravnopravnosti, a manji dio je zbog prihičkih problema osoba koje posežu za
njima. Ljudi posežu za kriminalom, jer bogatstvo predstavlja društvenu vrijednost te dobar
položaj u društvu i daje moć. Nasilje se također koristi za postozanje domainacije, u obitelji, na
poslu, unutrar države. Cijeli državni sustav usmjeren je na održavanje moći i stoga počiva na
nasilju (ne samo fizičkom, već i sofisticiranijim oblicima: prijetnje kaznama, ukidanje prava i
sl.). Anarhisti vjeruju da bi promjena sustava vrijednosti i način ogranizacije društva umanjili
nasilje i kriminal u društvu, jer nepostojanjem autoriteta i hijerarhije nestaje potreba za
postizanjem dominacije i moći nad nekim, a ekonomska ravnopravost, potpuno ispunjavanje svih
potreba i promjena vrijednosti bi umanjila kriminal.

Organizacija društva

Ne postoji univerzalno rješenje organizacije anrhističkog društva koje će svugdje funkcionirati,

društvena organizacija ovisi isključivo o zajednici o kojoj je riječ, općenito radilo bi se o manjim
zajednicama, koje su decentralizirane, ali usko povezane, u takvim zajednicama je lakše donositi
odluke i uskladiti različite potrebe i želje. Cilj je da svatko u potpunosti ostvari svoje potrebe i
da je u mogućnosti sudjelovati u procesu odlučivanja. Što se tiče teritorija, granice koje danas
poznajemo nemaju nikakvu funkciju osim označavanja teritorija koji kontrolira pojedina
politička i ekonomska elita, važnu ulogu bi imale bio-regije (područja s pitkom vodom, plodnom
zemljom, šumama, sve što je potrebno za zadovoljavanje ljudskih potreba). Ne treba napustiti
tehnologiju i ono do čega smo došli procesom evolucije, no bitno je da se te stvari koriste
odgovorno i zbog stvarnih potreba.

Kako doći do takvog društva?

Do takvog društva ne možemo doći preko noći, već je riječ o procesu r/evoluciji, on se događa
postupno, dug je i obuhvaća sve segmente života, počinje od osobne promjene, koja vodi ka
društvenoj. Uključuje primjenu novog sustava vrijednosti na svakidašnje situacije, nove oblike
organizacije te razne društvene i ekonomske eksperminete kako bi se pokazaalo je li uopće
moguće živjeti na drugačiji način.

Nije li to ipak samo utopijski san?

Kada ljudi nazivaju stvari utpoijom, najčesšće žele reći da je nešto neostvarivo, da od toga treba
odustati jer je nemoguće, isto tako nekim ljudima je jednostavnije prihvatiti ovakvo stanje
društva iako se možda ne slažu s njim. Kroz povijest mnoge političke ideje su nazvane
utopijama, ali su ipak ostvarene (prelazak iz robovlasničkog društva u feudalno, stvaranje
monarhija, uspostava parlamentarih država). U trenutku kada utopija postaje stvarnost postiže se
jedan cilj r/evolucije. Bitno je da je sve stvar našeg osobnoog shvaćanja, sve kreće od nas.

Anarhističke ideje meni osobno su jako privlačne i jako bih voljela kad bi jednom u budućnosti
mogli dotići na taj stupanj organizacije društva. Najprivlačnije mi je to što svatko ima slobodu
raditi što želi, dok je odgovoran prema drugima, što u takvom sustavu ne bi postojali zakoni zbog
kojih bi se osjećali loše jer nešto radimo iako ne radimo ništa loše. I sam pojam bio-regija I
ukidanje granica mi je jako privlačan koncept, jer bi smanjio svađe nacionalnih karaktera I
ratove, koji dovode do besmislene smrti mnoštva ljudi.