1

JAKOVLJEVA - 25. srpnja 2020. – Šibenik

Uvod u misu
Draga braćo i sestre u vjeri Kristovoj! Oče biskupe, u miru mons. Ante,
generalni vikaru mons. Marinko, župniče katedrale don Krešo, tajniče i
ekonome - don Roko, kancelaru don Joso, ravnatelju Caritasa don Ante,
dekani i župnici, svi okupljeni svećenici, redovnici i redovnice, naše časne
sestre Franjevke, Milosrdnice, Dominikanke i moliteljice Benediktinke,
bogoslovi i sjemeništarci. Čestitam Vam svetkovinu sv. Jakova apostolskog
prvaka i mučenika, patrona naše katedrale!
Gospod izobila daruje svoje milosti, blagoslove i darove u svakom
protoku vremena. Postavlja zadatke, dopušta kušnje i strpljivo čeka da se na
njega oslonimo, da s Njime računamo, da mu zavjete svoje izvršimo.
Prinesimo danas na oltar Gospodinu: naše zajedništvo, naše
zahvale za primljena dobročinstva, utjehe i snage koje su po susretima
s Gospodinom, izvirale iz ovog Božjeg hrama sv. Jakova. Zajednički
jednodušno prikažimo svoje molitve za sve potrebe naše Šibenske
biskupije, za kršćansku obitelj, za duhovna zvanja, za mlade i starije, za
zdrave i bolesne, za cijeli naš Hrvatski narod i Crkvu Božju, za kraj
pandemije i prevladavanje poteškoća, za novu snagu vjere u našim
životima. Neka se naša molitva poput miomirisna tamjana uzdigne Bogu.
Samo Božjim milosrđem možemo toga postati dostojni. Zato, pokajmo
se i priznajmo svoje grijehe, nedostatke, nedosljednosti, da bi milošću
očišćeni mogli slaviti Boga!

NA KRAJU MISE
Hvala Svevišnjem i svemogućem Bogu, Presvetom Trojstvu, za ovaj
dan i ovo misno slavlje! - Sv. Jakovu i njegovu zagovoru!
Zahvaljujem najbližim suradnicima, svećenicima, biskupu u miru,
pjevačima, bratimima, bogoslovima i sjemeništarcima, ministrantima,
časnim sestrama. Zahvaljujem svima koji me molitvom prate i u molitve se
preporučam.
Jedno veliko i iskreno HVALA za ljubav i dobrotu, pomoć i potporu,
savjet i molitvu, ohrabrenje i podršku. Dobri Bog uvijek nekoga providi i
pošalje da se iz nevolje izađe, da se nevera izdrži, da se ukaže smiraj i novi
put koji je pred nama.
- Vjernički puče Šibenski rastimo zajedno u vjeri i pouzdanju u
Božju svemoć, milosrđe, vodstvo i pomoć. Preporučam se u vaše molitve i
molitvom uzvraćam svakog dana. Na Spasitelja našega Isusa Krista se
oslanjamo, ne u svoje snage. Neka bude SVE I U SVEMU KRIST!
Zagovaraj nas Gospa naša, sveti Mihovile i sveti Jakove, sveti Nikola
Taveliću, bl. Alojzije Stepinac i svi hrvatski mučenici.
 2

PRVO ČITANJE: čitanje knjige IZREKA (2,1-10)

Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, (2) i uhom
svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; (3) jest, ako prizoveš razum i
zavapiš za razborom; (4) ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za
skrivenim blagom - (5) tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.
(6) Jer Gospodin daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. (7) On
pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti. (8) Jer on
štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika. (9) Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu,
pravednost i sve staze dobra, (10) jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja
će obradovati tvoju dušu.

Drugo čitanje: 2 Kor 4,7-15 - Druga poslanica Korinćanima

4 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od
nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; 9progonjeni, ali ne
napušteni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život
Isusov u tijelu našem očituje . 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život
Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A budući da imamo
isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta
znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se
postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na
slavu.

Pripjevni psalam: Ps 126,1-6 - Psalam

126 1Hodočasnička pjesma. Kad Gospoin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k`o da snivamo.
2Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: “Velika im djela Jahve
učini!” 3Velika nam djela učini Jahve: opet smo radosni! 4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k`o potoke
negepske! 5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. 6Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će
se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Evanđelje: Mt 20,20-28 - Evanđelje po Mateju

20 20Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto
zaište. 21A on će joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza
te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." 22Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja
piti?" Kažu mu: "Možemo!" 23A on im reče: "Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili
slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." 24Kada su to čula ostala
desetorica, razgnjeve se na dva brata. 25Zato ih Isus dozva i reče: "Znate da vladari gospoduju svojim
narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 26Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da
među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. 27I tko god hoće da među vama bude prvi, neka
vam bude sluga." 28"Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao
otkupninu za mnoge."
 3

Homilija - JAKOVLJEVA - 25. srpnja 2020. – Šibenik

Draga braćo i sestre!
Govori nam Božja riječ, govori nam svetkovina sv. Jakova
apostola i mučenika, govori nam ove velebna katedrala koju dolaze
gledati i divite se sa svih strana svijeta. Govori nam predaja vjere
prisutna u sadašnjem trenutku – čuvana stoljećima od generacija, a
govori nam i vlastito srce koje u svojim potrebama traži
Gospodina, susret s Njim i uvijek novu, obnovljenu životnu snagu za
vedriji i radosniji korak naprijed, s više pouzdanja u snazi vjere, Božje
milosti i mudrosti.
Sva današnja čitanja kao da žele opisati osobu svetog Jakova.
Mudre izreke govore o čovjeku koji prima Božju Riječ i živi zapovjedi
Božje, osluškuje mudrost i razboritost, za njima traga kao za
blagom, traži Božju volju u strahopoštovanju pred Gospodinom i
uzda se da Gospod čuva staze svojih pobožnika, pruža svoju
pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.
Drugim riječima: trajno osluškuje što Bog želi, njegovih se zapovijedi drži a sva
mu je sigurnost u nadi Božje pomoći, providnosti.
Pavao piše Korinćanima da je to blago mudrosti Božje
pohranjeno u čovjeka kao u glinenu posudu – krhku posudu, lako
lomljivu, ranjivu. Ali baš zato je tako da: da izvanredna ona
snaga bude očito Božja, a ne od nas. Nastavlja Pavao i opisuje
život prvih apostola: U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni;
dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali
ne oboreni - uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život
Isusov u tijelu našem očituje.
Ne kriju li se u Pavlovu opisu današnje kušnje i izazovi današnje Crkve,
današnjeg vjernika? Ovo vrijeme s toliko nepoznanica i neizvjesnosti, kušnja i
nesigurnosti, vrijeme kada iznova učimo živjeti u nekim novim okolnostima – kao da
nas pita: Na koga se oslanjate? U koga je vaša sigurnost? Na čemu gradite svoju
nadu u bolje i ljepše sutra? Namjeravate li u nove izazove ući s Božjim zapovijedima
kao normama vašega života ili i dalje mislimo da sve možemo riješiti sami? S jedne
strane pouzdanje u Gospodina, a s druge želja i nastojanja, živi trud da evanđeoska
poruka bratske ljubavi među ljudima bude temelj budućnosti kakvu želimo i kakvu s
pomoću Božjom gradimo.
Sv. Jakov bio je sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista.
Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Isus ga osobno poziva da
 4

ga slijedi. Sveti Matej o tom piše: »Idući odatle dalje, Isus opazi drugu
dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem,
gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te
pođu za njim« (Mt 4,21–22).
Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko
Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru,
njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.
O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga
negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. »Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan,
rekoše: ’Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?’ Isus
se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo« (Lk 9,54–56). U Djelima apostolskim piše:
»U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi
Ivanova brata Jakova«.
Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom
stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa
onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Slikari ga obično prikazuju kao
putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu
smrt, jer je bio pogubljen mačem. Prvi je od apostola pošao u
mučeničku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: »Od početka ga je
prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do
neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.« A himan pjeva:
 5

Ribarskoj mreži glas te Kristov ote, S Ivanom, bratom, za njim odmah hrliš
Marni da budeš ribar, dušelovac. Učenik vatren ti si uvijek bio
Isusov pogled zanio te mlada, Kao sin groma gorio za Krista.
Treba nam sveti Jakove, tvoga poleta za Kristom, tvoga zanosa
i spremnosti ostaviti sve radi Krista. Novih duhovnih zvanja koja će
biti nošena tvojim žarom vjernosti Kristu. Treba nam sveti Jakove
mladih koji će snagom opredjeljenja za Krista birati svoja životna
poslanja u službi izgrađivanja Kraljevstva nebeskog. Tebe sveti Jakove
molimo za naše kršćanske obitelji da odole novim iskušenjima i
ustraju u ljubavi i vjernosti, podižući život, prenoseći vjeru. U javnom
životu treba nam svjedoka vjere i odlučnih boraca protiv poroka
današnjice kakav si ti bio.
I Sakramentalni život vjernika je na kušnji ustrajnosti i
redovitosti. Neka i vrijeme kad su nam sakramenti bili uskraćeni
probudi u vjernicima čežnju za istinskim susretom s Bogom.
Upravo zato treba nam jasnoća Jakovljeve vjere kojom prijanja
uz Krista. Ni sveti Jakov ne razumije sve iz prve. To nam svjedoči
evanđelje: On i brat mu Ivan imaju neku svoju viziju Kraljevstva
Božjeg. Žele biti uz Krista uvijek i što bliže njemu, ali to shvaćaju po
ljudsku. Smatraju da mogu podnijeti i učiniti sve što i njihov Učitelj.
Isus im otvara oči za višu stvarnost neba, za drugačije odnose u
Kraljevstvu Božjem: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da
služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“.
Nije se Isus na apostole naljutio radi njihovih želja, nego ih je još bliže k sebi
pozvao i uputio da služe jedni drugima u bratskoj ljubavi. Tada se očituje da su
njegovi.
Sv. Jakov i apostoli, snagom Duha Božjega kojeg su primili po
uskrsnuću, slijedit će Kristove stope, piti njegov kalež, dijeliti njegovu
sudbinu: služenja i žrtve. Neće iznevjeriti svoga Spasitelja i Božju
ljubav, nego će mijenjati svoje stavove, ne razmišljati više logikom
ovoga svijeta, nego će prihvatiti „logiku“ – služenja Kraljevstvu
Božjem.
Tu se i danas vodi borba. Kojom ćemo logikom živjeti, koja ćemo
pravila usvojiti: zakonitosti po kojima živi ovaj svijet ili ćemo snagom
vjere unositi u ovaj svijet načela Kraljevstva Božjega, očitovanje ljubavi
Božje koja je u svome Sinu pokazala snagu ljubavi koja se žrtvuje do
kraja i pobjeđuje svako zlo i sebičnost.
 6

Apostole i sv. Jakova nosila je snaga vjere u Božju pobjedu ljubavi i dobrote, u
uskrsnuće, ma kakve ih strahote okruživale. Snagom vjere nadvladali su apsurde
mržnje i zla kroz koje su morali prolaziti. Nisu se zbog toga razočarali u Bogu, nego su
vjerovali da samo s Njim sve to mogu nadvladati. Vjerovali su da zlo i nevolje kroz koje
prolaze imaju svoj kraj, jednom moraju proći, a da ono što ih čeka – život s Bogom –
ostaje zauvijek i ne može više biti ugrožen nikakvom nevoljom.
Zato, Sveti Jakove, moli za nas kršćane današnjeg vremena da pred
novim izazovima, kušnjama, varljivim ponudama svijeta znamo
sačuvati vjeru u Boga jedinoga, Krista Spasitelja uskrsloga i Duha
Svetoga: Božju ljubav, snagu i mudrost, životvorca. Isprosi nam sv.
Jakove, da i mi budemo zagledani u obećanu besmrtnost, vječni život s
Bogom kao konačni cilj našega života. Svojim zagovorom posreduj
snagu ljubavi koja prihvaća žrtvu i daruje sebe za Boga i svoje bližnje
snagom Kristove ljubavi koja s križa obasjava svijet. Da to
svjedočanstvo današnje Crkve, naroda Božjeg, bude vidljivi znak Božjeg
djelovanja i obećanog spasenja! - Amen