Treći dan hodočašća, četvrtak 14. ožujka 2019.

godine cijeli smo proveli obilazeći lokalitete

po Galileji. Prva na redu bila je Tabgha mjesto gdje je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribice
u dovoljnu količinu za nahraniti oko pet tisuća muškaraca.

Kruh je simbol života. Bez ljubavi nikakav kruh ne može zasititi ljudsko srce. Drukčije
rečeno, gdje postoji ljubav - s malo kruha moguće je nahraniti bezbroj ljudi. U tome je
nenadmašna poruka ovoga događaja! S druge strane, bez ljubavi - puno kruha ne znači ništa!

Današnja crkva u Tabghi četvrta je u nizu arhitektonskih slojeva. Već u prvoj crkvi iz 4.
stoljeća nalazila se „sveta stijena" na koju je Isus položio kruh i ribe. Današnja je
benediktinska crkva obnovljena i posvećena 1982. godine.

Tijekom hodočašća po svetoj zemlji na skoro svim mjestima naizalizli smo na hrvatske
hodočasnike. U Tabghi susreli smo hrvate iz Njemačke. Među njima bilo je onih rodom iz
Šibenske biskupije:

ČVRLJEVO

Svega nekoliko stotina metara od mjesta umnažanja kruhova nalazi se još jedan zanimljiv
lokalitet nama hodočasnicima. Riječ je o skromnoj maloj crkvi koju zovu Mensa Domini ili
crkva predaje prvenstva Petru. Mjesto je spomen na događaj čudesnog ribolova i ukazanja
uskrslog Isusa apaotolima, te Isusovog pitanja „Petre ljubiš li me više nego drugi“. Lokalitet
je smješten na samoj obali Galilejskog Jezera

JA

Galilejsko jezero dugo je 21, a široko oko 13 kilometara. Površina mu je 166 km2. Duboko je
48 m. Nalazi se 213 m ispod nivoa mora, što ga čini drugim najnižim na svijetu.

Današnja Crkva Petrova prvenstva podignuta je na stijeni na kojoj je Isus po evanđelju

blagovao s apostolima ulovljenu ribu. Ulazimo u crkvu i prilazimo velikoj sivoj stijeni pred
kojom stoji bijela ploča s križem i natpisom crnim slovima MENSA CHRISTI (Kristov stol).
Današnja franjevačka crkva podignuta je počet-kom 1930-ih i obnovljena 1982. Sačuvana je
jednostavnost i skromnost crkve — simbol papinske službe kao služenja i pape kao prvoga
„poslužitelja". Na ovom lokalitetu sjedinju ju se vjera i ljubav u jednu zbilju.

Središnji dio trećeg dana hodočašća bilo je misno slavlje u crkvi Perova lađa koja je
izgrađena nad Perovom kućom u Kafarnaumu. Misno slavlje predvodio je biskup Tomislav
Rogić. Homiliju je izrekao župnik u Skradinu don Gabrijel Jagarinec. Naglasak je stavio na
Isusov „Govor na gori“ i  blaženstvima koje je Isus izrekao. Vjernike je pozvao da krenu
putem blaženstva koja vode izgradnji mira, tolerancije, suživota i pravde.

GABRIJEL

Ostaci biblijskog grada Kafarnauma nalaze se na obali Galilejskoga jezera. Kafarnaum se

često spominje u Novome zavjetu jer je to prvo mjesto Isusovog propovijedanja. Uz
Kafarnaum su vezane mnoge Isusove propovijedi i čudesa zabilježena na brojnim mjestima u
evanđeljima. Tu je ozdravljao uzete i bolesne: satnikovog slugu i Petrovu punicu, kćer
nadstojnika sinagoge Jaira, čovjeka s usahlom rukom. Tu je odabrao petoricu od dvanaest
apostola: Petra, Andriju, Jakova, Ivana i Mateja. Tu je izrekao glasovitu besjedu o kruhu u
kojoj je obznanio: Ja sam kruh života. Kafarnaum je mjesto gdje se nalazi Petrova kuća.

GABRIJEL
U kafarnaumu posebno su zanimljivi arheološki ostaci Bijele Sinagoge koja potječe iz
četvrtog stoljeća. Izgrađena je na temeljima one iz prvog stoljeća.

JAAAA

Sinagoga je sagrađena pod utjecajem grčko-rimskoga stila što je i običnom oku vidljivo po
korintskim stupovima. Njezin smjer je bio sjever-jug. Sinagoga se sastojala iz velikoga
molitvenog prostora Drugi dio sinagoge činilo je dvorište ili atrij koji se protezao cijelom
dužinom Taj je prostor služio za poučavanje. Jer se poučavanju i obrazovanju davala velika
uloga u židovstvu.

Kafarnaum daje snažno svjedočanstvo o Isusovu boravku, propovijedanju i djelovanju upravo

u tom gradu. To su uvidjeli i hodočanici:

HODOČASNICi

Napuštamo Kafarnaum i krećemo prema Gori Blaženstava, mjestu gdje je Isus održao
znakoviti Govor Na gori koji predstavlja program novoga svijeta i novoga čovjeka. Crkva na
gori blaženstava novijeg je datuma. To je okrogonalna građevina koja i na arhitektonski način
zorno predočava poruke osam blaženstava. I tamo zatičemo franjevce naše sunarodnjake.

Gora Blaženstava ostala je u siječanju kao mjesto ljepote i uzvišenosti poruke koja je sa toga
mjesta odjeknula svijetom. Unatoč ljepoti mjesta mi ga napuštamo i krećemo put
Genezaretakog Jezera. Sljedi uobičajena za svaku hodočasničku skupinu vožnja po jezeru.

Nakon vožnje Genezaretskim jezerom usljdio je povrtak u nazret. U večernjim satima

sudjelujemo na euharistijskom klanjanju u bazilici Navještenja. Odličan je to način za
zaključiti jedan duhovno bogat dan.
Četvrtog dana hodočašća napuštamo Nazaret i krećemo prema Jeruzalemu. Na tom putu prva
postaja je brdo Tabor i mjesto Isusovog preobraženja. Dolazimo u podnožje Tabora, na
parkiralište sa brojnim taksijima koji hodočasnike prevoze do crkve Preobraženja. Brdo je
visoko 588 metara i do njega vodi uska zavojita cesta duga oko četiri kilometra.

ROGIĆ

Tri evanđelja donose izvještaje o događaju preobraženja. Isus je pozvao je samo apostole
Petra, Ivana i Jakova i s njima se popeo na vrh gore

GLAVNIK

U crkvi preobraženja slavljena je euharistija za sve hodočasnike. Slavlje je predvodio u

koncelebraciji sa dvadeset i jednim svećenikom šibenski biskup Tomislav Rogić. Homiliju je
održao župnik Jezera don Tuna Jozić. Osvrnuo se na događaj Preobraženja koji vjernicima
ukazuje na budućnost i vječnost. Hodočasnici su puni dojmova:

HODOČASNICI

Bazilika na Gori tabor izgrađena je 1924. godine. Cijela crkva zamišljena je kao Isusova
sjenica, a dvije kapele posvećene Mojsiju i Iliji kao druge dvije sjenice što ih je apostol Petar
u trenutku preobraženja obećao izgraditi.

Goru preobraženja napuštamo u dobrom raspoloženju. Čula se i Šibenska balada

ŠIBENSKA Balada

Opet smo u podnožju brda Tabor i čekamo da se četiristotinjak hodočasnika sa taksijima

spusti sa brda preobraženja. Taksiji su u vlasništvu lokalne arapske obitelji koja već
generacijama prevozi hodočasnike. Danas uz prijevoz bave se i trgovinom, te hodočasnicima
nude suvenire i okrjepu. Znaju i koju riječ hrvatskog.

DOBRA CENA

Jako su ljubazni i komunikativni. Snimatelj i ja počašćeni smo sa sokom od šipka, a i rado su

sa nama razgovarali.

RAŠID

Nakon brda Tabor krećemo napuštamo Galileju i krećemo prema Jeruzalemu. Napuštamo
zelenilo, plodni dio Izraela i dolazimo u pustinjski dio. Karajolik lagano prelazi iz zelenila u
kamen i pijesak. Upravo taj dio izraesko je poljoprivredno čudo.

Država s vrlo malo obradiva zemljišta, a jedna je od najuspješnijih poljoprivrednih zemalja na

svijetu. Država s vrlo malo zaliha vode, u kojoj prevladava pustinjska klima, a usjevi bujaju
kao u našoj plodnoj Slavoniji.
Stižemo na rijeku Jordan, mjesto Isusovog krštenja koje je ispunjeno je vjerskim i političkim
napetostima. Rijeka Jordan granica je između države Izrael i kraljevine Jordan. Gledamo s
jedne strane jordanski vojnik, a s druge strane izraelski. S puškama.

Izrael je preuzeo kontrolu nad mjestom isusova Krštenja od Jordana tijekom 1967. Mjesto je
ostalo zatvoreno za javnost nekoliko desetljeća te je ponovno otvoreno za hodočasnike 2011
godine.

Isusovo javno djelovanje započelo je na mjestu na kojem se nalazimo. Sva četiri evanđelista
izvještaj o Isusovom javnom djelovanju započinju prikazom događaja krštenja. Time su
naglasili njegovu središnju ulogu za Isusa i za njegovo djelo, a jednako tako i za svakog
vjernika. U spomen na Isusovo krštenje obnavljamo krsna obećanja:

OBNOVA OBEĆANJA

Na putu prema Jeruzalemu stajemo u Kumranu arheološkom nalazištu na sjeverozapadnoj

obali Mrtvoga mora U 11 špilja u Kumranu i okolici otkriven je velik broj svitaka. Pronađeni
su rukopisi hebrejske Biblije (cijeli Izaija, dijelovi Danijela, ulomci više psalama),

RUNJE

Napuštamo kumran i nakon kratke vožnje dolazimo na Mrtvo More. To je zapravo jezero, ali
se po tradiciji zove more. Kao i Galilejsko jezero, ima više naziva. lzraelci ga nazivaju Slano
more zbog njegove velike slanosti. Arapi ga zovu Lotovo more u spomen na biblijskoga Lota
koji je živio u Sodomi pokraj njega. Naziv Mrtvo more dobilo je još u prvome stoljeću prije
Krista po mirnoći koju ne remeti nikakav vjetar. Na Mrtvom moru hodočasnici postaju turisti.

OFFFFFFFFFF

ŽIVKO GULIN

Hodočasnici postaju turisti.

Četvrti dan hodočašća završavamo posjetom Jerihonu. Zaustavljamo se u novijemu dijelu

Jerihona. Odatle se pruža pogled na Brdo kušnje. Većina hodočasnika dolazi na ovo mjesto
zbog ljepote pogleda na Brdo kušnje, pa to činimo i mi. Iako smo stigli u sumrak divi mo se
ljepoti viđenoga.

Na štandovima sa razno raznom robom nismo odolili draži djenjkanja sa sa arapaskim

trgovcima

Napuštamo Jerihon i krećemo put jeruzalema.

Peti dana hodočašća rezerviran je za Betlehem. Danas Betlehem ima dvadeset i pet tisuća
stanovnika i nalazi se na području palestinske samouprave. Stvarnost za kršćane je teška.
Krajem 40-ih godina prošloga stoljeća u Betlehemu kršćana je bilo oko 75 %, a prema popisu
iz 1998. 23 %. Danas je taj postotak i manji!

Mi po dolasku u Betlehem odlazimo u baziliku Rođenja. Odmah nas je oduševio ulaz u samu
baziliku. Najmanja su to i najniža crkvena vrata u svijetu. 120 cm visine i 79 cm širine. Zovu
se vrata poniznosti. Svatko tko ulazi u baziliku kojeg god da je društvenog statusa, moći i
ugleda bio, mora se sagnuti odnosno poniziti kao što se ponizio onaj koji je rođen u bazilici.

Prvu baziliku rođenja izgradio je car Konstantin 325. godine. Dvjesto godina kasnije car
Justinijan načinio je neke izmjene dajući bazilici onaj oblik koji je zadržala sve do današnji
dana. Danas u bazilici Rođenja Isusova djeluju pravoslavni Grci, koji su i vlasnici njezina
najvećeg dijela. Armenska istočna pravoslavna Crkva posjeduje lijevu apsidu crkve.
Katolička crkva posjeduju prolaz kroz sjevernu apsidu prema spilji Isusova rođenja. Osim
toga, franjevci Kustodije Svete zemlje, uz sjevernu stijenu bazilike imaju svoj klaustar i crkvu
svete Katarine.

LUKAČ

Da bismo došli do mjesta rođenja, moramo se ne samo sagnuti, kao kod ulaska u baziliku,
nego i spustiti u dubinu prostora, u tamu, daleko od danjega svjetla. Svjetlo je rođeno u Tami.
Zbog uskoće prostora kojim se spuštamo u Špilju rođenja stisnuti smo jedni uz druge.
Sagibanje, kojim smo ušli u baziliku, sada je još dublje. Pećinu osvjetljava 48 svjetiljki od
kojih 21 pripada katolicima

Pod Oltarom rođenja, s danonoćno upaljenim uljanim svjetiljkama (kandilima), na bijeloj

mramornoj ploči nalazi se srebrna zvijezda s četrnaest krakova. Stoji na mjestu za koje se
vjeruje da je na njemu rođen Isus. Postavili su je franjevci godine 1717. napisavši: Ovdje je
od Djevice Marije rođen Isus Krist. Na drugoj strani Pećine je udubljenje, gdje su se nekoć,
prema predaji, nalazile jaslice u koje je Marija stavila dijete Isusa i gdje su došli pastiri i
poklonili mu se. Taj dio pripada franjevcima.

Hodočasnici su puni dojmaova:

HODOČASNICI

Nakon obilazaka špilje Isusovog Rođenja uslijedilo je misno slavlje u franjevačkoj crkvi
svete Katarine koja je spojena sa Bazilikom Rođenja. Impresivno su crkvom odjekivale
hrvatske božićne pjesme.

PISME

U crkvi svete Katarine djeluje i jedan hrvat.

Zanimljivo, u Bazilici se Božić slavi tri puta: rimokatolici i protestanti ga slave 25. prosinca,
grčki, koptski i sirijski pravoslavci 7. siječnja, dok armenski pravoslavci Božić slave 19.
siječnja.

U crkvi svete Katarine hodočasnici su se spustili u špilju u kojoj je živio sveti Jeronim
Dalmatinac.
Nakon misnog slavlja imali smo vremena za kupovinu suvenira u betlehemskim trgovinama.
Izgleda da su Betlehemski trgovci spremni za sve nacije svijeta. Kad su vidjeli da smo hrvati
odmah vade hrvatske zastave

U Betlehemu se pokraj bazilike Isusova rođenja nalazi špilja Bogorodičina mlijeka. Mjesto je
zapravo poznato kao Mliječna špilja. Prema predaji, Marija se na tom mjestu zaustavila
nadojiti Isusa. Kapljica mlijeka je međutim kapnula na pećinu, od koje je ona postala potpuno
bijela. U toj se špilji majke različitih religija mole Majci Božjoj da imaju obilje mlijeka i da
uzmognu nadojiti svoju dojenčad. To je postalo i hodočasničko mjesto za bračne parove koji
žele djecu. Dolaze i muslimani.

Dan u Betlehemu završavamo posjetu Poljima pastira. Na tom mjestu pastirima je navještena
radosna vijest o Isusovo m rođennju. Za pastire se smatra da su bili beduini, pa je crkva na
Poljima pastira napravljena u obliku beduinskog šatora. Na zidovima su citati iz iz Lukinog
Evanđelja na latinskom jeziku koji opisuju ove događaje.
Šestog dana hodočašća napokon smo u središtu. Stigli smo u Jeruzalem. Jeruzalem na
starohebrejskome znači posjed dvostrukoga mira. Drevno značenje utopijska je projekcija, jer
u gradu nikada nije bilo trajnoga mira. Na prostoru manjemu od četvornoga kilometara
natiskala se cijela povijest triju monoteističkih religija: židovstva, kršćanstva i islama.

Mi smo u Jeruzalem stigli i radi naše svetog mučenika Nikole Tavelića. Bili smo na Jafinim
vratima mjestu Nikoline mučeničke smrti.

BRADARIĆ

U obilzak najsvetijih mjesta kršćanstva krećemo sa Maslinske gore. S naše lijeve strane nalazi
se staro, ogromno židovsko groblje. Ovo je najstarije groblje na svijetu koje datira od 400
godine prije Krista. Grobovi su okrenuti prema gradu Jeruzalemu i Zlatnim vratima je prema
židovstvu mesija će doći kroz njih.

Vrlo oštrom nizbrdicom spuštamo se do mjesta koje se zove Dominus Flevit (Gospodin je
zaplakao). Na njemu je sagrađena predivna crkva koja obilježava mjesto gdje je Isus zaplakao
nad Jeruzalemom jer je znao da ga neće prihvatiti. Crkva je napravljena u obliku suze. Snažno
mjesto! Pogled na Jeruzalem je vjerojatno najbolji od svih mjesta.

Ulazimo u Maslinski vrt mjestu Isusove agonije. Maslinik je vjerojatno pripadao nekomu od
Isusovih znanaca ili učenika, jer je Isus tu rado boravio s učenicima. Zahvaljujući Hrvatima
Getsemanski vrt pripada franjevcima

GLAVNIK

Jedno od pitanja koja se nameću prigodom pohoda Getsemaniju jest zacijelo ono o starosti
pojedinih maslina koje se mogu vidjeti u vrtu pored crkve Muke i sežu li te masline u Isusovo
vrijeme.

GLAVNIK

Kako je među hodočasnicima bilo i vrsnih šibenskih malsinara zatražili smo i njihovo stručno
mišljenje o jeruzalemskim maslinama.

LAĆA

Središnji događaj šestog dna hodočašća bilo je misno slavlje u Bazilici agonije ili u Crkvi
svih naroda. Slavlje je predvodio biskup Tomislav Rogić. Homiliju je održao župnik katedrale
svetog Jakova don Krešimir Mateša. Uđimo sa Gospodinom Getsemani. Molimo Gospodina
da shvatimo da nas u život jedino vodi vršenje volje Božje, poručio je vlč. Mateša.

Bazilika Agonije veličanstveno je mjesto. U crkvi vlada polutama zbog prozora koji su
načinjeni od plava i ljubičasta alabastra koji samo djelomično propušta svjetlost. I ta činjenica
želi dočarati svu tragičnost i tjeskobu događaja koji se zbio na tom mjestu. Na tom je mjestu
zakazalo prijateljstvo, potamnjela pravednost i nestala potrebna ljudskost. Na pravednika se
sručila sva nepravda i sve zlo ovoga svijeta. Tama je pokušala poklopiti svjetlost.

Ispred glavnoga oltara nalazi se stijena Isusove muke uokvirena u željeznu krunu poput
Isusove trnove krune. To je dar kršćana iz Australije. Sam oltar izrađen je u obliku kaleža koji
simbolizira početak Isusove muke upravo na tome mjestu. Crkva u cjelini i pojedinostima
odaje svu težinu događaja koji se tu zbio i pruža mogućnost za trenutke meditacije i
sabranosti što su iskoristili hodočasnici.
Nakon misnog slavlja hodočasnici su podijeljeni u osam skupina razgledavali sveta mjesta u
Jeruzalemu.

JA
GLAVNIK

Nakon šetnje starim dijelom Jeruzalema i razgledavanja jeruzalemskih trgovina krenuli smo
put Bazilike Isusovog groba. Da bi se došlo do najsvetijeg kršćanskog mjesta čeka se više sati
u redu. Mi smo čekali oko 2i pol sata.

Obilazak Bazilike svetog groba počinje s Kamenom pomazanja na samome ulazu. To je

mjesto na kojemu su Josip iz Arimateje i Nikodem po židovskome običaju pomazali Isusovo
tijelo nakon skidanja s križa i pripremili ga za ukop.

Desno od Kamena pomazanja uspinjemo se kao u neku sobu na katu. Tu je mjesto Isusova
razapinjanja i smrti — Golgota. Prostor je podijeljen na dvije kapele: desnu (katoličku) i
lijevu (grčkopravoslavnu). U pravoslavnoj kapeli oltar je Isusove smrti, podignut iznad
ostatka golgotske stijene. Pod oltarom je okrugla srebrna ploča s otvorom u sredini u kojemu
je po predaji stajao Isusov križ.

TOMAŠEVIĆ

Ulazak u Isusov Grob, na mjesto uskrsnuća ostavlja duboke dojmove na svakog hodočasnika.

RAFO
ZEKANOVIĆ

Na ovom mjestu rođeno je novo doba, novi odnos Boga prema čovjeku, ali i odnos čovjeka
prema Bogu i ljudi međusobno. Poruka sa mjesta Kristova uskrsnuća i danas nesmanjenom
snagom pokreće uvijek iznova.
Sedmog dana hodočašća vjernika Šibenske biskupije u Svetu Zemlju, u ponedjeljak 18 ožujka
hodočasnici su bili i dalje u Jeruzalemu. Obilazili su kršćanske znamenitosti svetog grada.
Dan su započeli misnim slavljem u samostanskoj crkvi svetog Spasitelja gdje je sjedište
Kustodije Svete Zemlje. Misno slavlje koje je predvodio biskup Tomislav Rogić bilo u znaku
svetog Nikole Tavelića. Prigodnu homiliju održao je rektor nacionalnog svetišta svetog
Nikole Tavelića i gvardijan samostana svetog Frane u Šibeniku fra Ivan Bradarić.

BRADARIĆ

U samostanu svetog Spasitelja djeluje više franjevaca Hrvata. Među njima je i fra Josip
Cvitković koji je prije dvadesetak godina bio župni vikar u župi Gospe van grada.

CVITKOVIĆ

U samostanu svetog Spasitelja pronašli smo dvije slike Nikole Tavelića. U samostanskoj
blagovaonici prikaz je mučeništva našeg svetca

FRATAR

U novouređenoj samoatankoj kapeli ikona je posvećena svetom Nikoli Taveliću. Tamo nam
je bsikup Tomislav Rogić kazao kako su svećenici tog jutra slavili euharistiju na samom
Isusovom Grobu.

ROGIĆ

U nastavku dana hodočasnici su obilazili lokalitete po Jeruzelemu preciznije na Sionu. Bili

smo u dvorani posljednje večere. Dvorana je bila pretvorena u đamiju. Danas se u dvorani
misa može slaviti dva puta godišnje. Franjevci koji su bili vlasnici dvorane euharistiju imaju
na Veliki četvrtak, a na Duhove večernju molitvu. Iz ove dvorane krenuo je u svijet događaj
koji je dotaknuo svaki dio Zemlje, svaku kulturu, svaki jezik, siromašne i bogate, znane i
neznane.

MRŠE

Posjetili smo i mjesto sa sarkofagom za koji se vjeruje da je pripadao kralju Davidu. Do 1967.
godine Židovi nisu imali pristupa zidu plača, pa im je Davidov grob postao glavno molitveno
mjesto. I danas se Židovi tu mole ,ali mjesto posjećuju i hodočasnici i turisti.

Na Sionu je i bazilika Marijina usnuća. Prema Jeruzalemskoj tradiciji Marija nije umrla nego
je usnula. Usnuće se desilo ma mjestu bazilike koja je izgrađena u njemačko romaničkom
stilu s bizantinskim elementima, na dvije razine. Na gornjem je katu glavna crkva koja je
kružnog oblika Na donjem u središtu se nalazi kip Blažene Djevice, leži kao da spava,
okružena malenom kupolom koju nose stupovi. Svetište je okruženo s nekoliko kapelica,
darovima različitih zemalja i udruga. Uskoro će tu biti postavljen i hrvatski oltar.

Molimo postaje Križnog puta, Moleći, prolazimo pored prodavača, trgovina kratko rečeno
kaosa u tom zbijenom gradu. U Jeruzalemu je, čini mi se, osjećaj, miris i izgled isti kao u
Isusovo vrijeme.

Prema povjesničarima, Jeruzalem je grad koji je više od ijednoga drugoga grada u povijesti
osvajan i razaran uz strahovita krvoprolića. U tri tisuće godina osvajan je četrdesetak puta i u
osamnaest navrata temeljito rušen. Na ulicama Jeruzalema svjedoci smo ogromne kulturne i
vjerske raznolikosti, kako na ljudima tako i na arhitekturi građevina.

ARMENAC
Hodočašće vjernika Šibenske biskupije u Svetu Zemlju završilo je u utorak 19. ožujka misom
zahvalnicom u crkvi svetog Spasitelja u Jeruzalemu. Tom prigodom fra Siniša Srebrenović
naglasio je kako je franjevcima u Svetoj Zemlji posebno na srcu Šibenska biskupija i to preko
Svetog Nikole Tavelića. Kustod Svete Zemlje je odlučio Šibenskoj biskupiji odlučio darovati
kamen iz Kristova Groba.

SREBRENOVIĆ

U homiliji biskup Rogić naglasio je kao Bogu zahvaljuje za sveto i milosno vrijeme
hodočašća.

ROGIĆ

Hodočasnici puni su dojmova.

HODOČASNICI

Velik doprinos organizaciji našeg hodočašać dao je zauzeti vjernik Neven Skroza.

SKROZA

Nakon misnog slavlja četiristo i dvadeset hodočasnika krenulo je put Tel Aviva i zračne luke
Ben Gurion. Za tjedan dana smo mnogo toga vidjeli i doživjeli. S pravom se naglašava da se
ni jedno hodočašće ne može usporediti s hodočašćem u Svetu Zemlju.
„Ako ste se iz Svete Zemlje vratili isti kakvi ste bili, onda niste ni trebali ići u Svetu Zemlju.”,
netko je jednom kazao. Mi se vračamo u Domovinu kao barem malo bolji kršćani i vjernici.