Nikola Tesla (Smiljan, 10.

srpnja
1856. - New York, 7. siječnja 1943.),
znanstvenik i inovator svjetskog
glasa. Radio je u području
elektrotehnike i radiotehnike, te je
izumio okretno magnetsko polje i
višefazni sustav izmjeničnih struja.

Životopis

Nikola Tesla rođen je 9./10. srpnja

1856. u mjestu Smiljan kod Gospića.
Tesla je bio podrijetlom Srbin i uvijek
se ponosio svojim srpskim porjeklom
i hrvatskom domovinom. Teslin otac
Milutin bio je pravoslavni svećenik, a
majka Georgina Mandić (zvana
Đuka) bez formalne naobrazbe, ali
veoma inteligentna žena. Kako je
pisao i govorio Tesla, njegova se
obitelj ranije prezivala Draganić.

Teze o hrvatskom podrijetlu

Temeljem određenih nalaza su izronile i teze o hrvatskom podrijetlu Nikole Tesle.

Prema tim materijalima, koje je našla prof. Ljubica Štefan, o podrijetlu prezimena
Tesla je govorio sam Tesla kad je u svom dnevniku pisao da je njegov djed taj
nadimak dobio zbog toga jer je "imao isturene prednje zube pa ga je narod
prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje
prezime Tesla.".

U tim tekstovima je stajalo "Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su

moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16.
Stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prepreci došli preko Novog
Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog
Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu
(turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na
pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla
prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je
zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni
prota!“.
Obrazovanje i rani rad

Budući izumitelj svjetske slave pohađao je njemačku osnovnu školu u Smiljanu, a

istu je završio u Gospiću. Nakon toga upisao se u Nižu realnu gimnaziju u
Rakovcu kod Karlovca. Slobodno je vrijeme najviše volio provoditi s prijateljima.
No, uživao je i u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratit će ga čitav život) i
čitanju. U vrijeme puberteta volio se kartati ali tako zarađeni novac nikada nije
nosio kući već ga je poklanjao drugima. Nakon završetka gimnazije dvije se
godine nije školovao. Roditelji su na Nikolu vršili pritisak da postane svećenik ali
on se tome protivio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu. Kasnije će u
Pragu studirati tehniku. Tijekom studija upoznao se s Voltaireovim djelima te je
odlučio pročitati sve što je ovaj napisao. U konačnici je pročitao sva njegova
djela, ali ne samo to nego ih je i naučio napamet. Nakon završetka studija
zaposlio se u telefonskom društvu i priključivao telefone po kućama u naredne
dvije godine.

Jedno vrijeme radio je kao inžinjer Telefonskog društva u Budimpešti. Nakon

Budimpešte zaposlenik je Edisonove tvrtke (Continental Edison Company) u
Parizu. Tesla je tada imao visoko mišljenje o Edisonu. Na zadatku u Strasbourgu
(1883.) izvan radnog vremena konstruira prvi indukcijski motor. Godinu dana
kasnije 6. lipnja (1894.) odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin.

Odlazak u Sjedinjene Države i smrt

6. lipnja (1894.) odlazi u Sjedinjene Države i postaje američki državljanin. U New

York je stigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama, proračunima za
leteći stroj i preporukom Edisonova suradnika Charlesa Batchelora u kojoj je
pisalo: "Gospodine Edison, poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je
mladić koji stoji pred Vama". Nakon ovakve preporuke Edison ga je zaposlio u
svojoj tvrtki, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada što je
vodilo ka neizbježnom sukobu. Tesla je prekinuo rad s Edisonom kada ga je ovaj
uvrijedio zbog načina rada napisavši oproštajnu poruku sa sadržajem: "Doviđenja
gospodine Edison." Zatim Tesla osniva vlastitu tvrtku - Tesla Electric Light &
Manufacturing.

U svibnju 1888. George Westinghouse, čelni čovjek Westinghouse Electric

Company-a iz Pittsburga kupuje prava na Teslin patent višefazsnog sustava
naizmjenično pokretanog dinama, transformatora i motora. To je dovelo do
sukoba između Edisonova direktnog sustava i Tesla-Westinghouseovog
izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu. Uskoro Tesla osniva
vlastiti laboratorij u New Yorku (1887.) gdje radi sve do svoje smrti (1943). U to je
vrijeme izumio elektro-magnetski motor koji će biti osnova svih strojeva koji se
pokreću izmjeničnom strujom. Posvetio se i drugim izumima kao što su npr.
visokofrekventni elektricitet. U svom laboratoriju eksperimentirao je sa
sjenogafom, slično onome što je činio Wilhelm Röntgen kada je 1895. otkrio X-
zrake. Pored toga radio je na svjetiljki s karobonskim dugmetom i različitim
tipovima svjetla. Teslin navoj osmišljava 1891. koji će potom postati indukcijski
navoj najčešće korišten u radio tehnologiji. Dvije godine kasnije (1893.) u
Chichagu je održan Expo, a izrada sustava osvjetljenja povjerena je Tesli. Nešto
kasnije (1896.) povjerena mu je i izrada konstrukcije pogona hidrocentrale na
Nijagarninim slapovima. Uporedo s time radi na novim izumima kao što su
bežični prijenos električne energije i radijsko upravljanje letjelicama. Osmišljava i
preteče radara, iskorištavanje solarne energije, radio komunikaciju s drugim
planetama itd.

U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. do rane 1900., došao je

do vjerovatno svog najvećeg otkrića - stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića
dokazao je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati kao glazbena
viljuška na električne vibracije na određenoj frekvenciji. Tako je upalio 200 žarulja
koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka
pojedinačno osvijetljavale krug od 41 metra oko sebe. U to vrijeme bio je posve
siguran da prima signale s druge planete, a zbog čega je bio ismijavan. Vraćajući
se 1900. u New York s kapitalom američkog financijera J. Pierre Pont Morgana
od 150 tisuća dolara započeo je konstrukciju tornja koji bi bežičnim putem
odašiljao signale. Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51 % prava na
svoje patente na polju telefonije i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja
želio je osigurati slanje slika, poruka, vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja
bežičnim putem. Projekt je napušten zbog financijske panike, problema s radnom
snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To je bio najveći Teslin poraz.
Tada je svoj rad presumjerio na turbine i druge projekte. Zbog nedostatka novca
njegove ideje su ostale u bilježnicama koje se još uvijek proučavaju. Odlikovan je
(1917.) Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkog instituta
elektroinženjera.

Za sebe je tvrdio da nije izumitelj već "otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko
nas". Za svoju uspješnost u izumiteljskom poslu sam tvrdio je da zahvaljuje
svojoj urođenoj sposobnoti nevjerovatne vizualizacije stvari, procesa i događaja.
Sukladno tome sve svoje eksperimente bi prvo osmislio u glavi, a potom ih
praktično proveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost imao od malena te da
ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti. Stoga je prolazio rukom
ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost, a što mašta. Bio je izuzetno visok
(199 cm) i nevjerovatne tjelesne kondicije. To vjerno oslikava slučaj kada se
jedne zime poskliznuo na zaleđenom njujorškom pločniku i umjesto da padne
napravio je salto i dočekao se na noge. Učinti takvo što bio bi prolem i nekom
mlađem, a ne Tesli koji je tada imao 80 godina. Uz to imao je izražen smisao za
lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika.

Imao je veoma mali broj bliskih prijatelja. Među njima bili su pisci Robert
Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim
pitanjima bio je prilično nespretan, ekscentričan i kompulzivan. I među
znanstvenicima i u javnosti pratio ga je glas samotnjaka i ekscentrika. Njegov
ekscentrizam spriječavao ga je da ga ljudi slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih
izuma. Iako mu je bio potreban novac 1912. je odbio primiti Nobelovu nagradu iz
fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Alva Edison nije pravi
znanstvenik. Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je
uglavnom od godišnjeg honorara iz domovine. Imao je napredni zametak fobije,
ali istovremeno je bio brilijantan znanstvenik koji je imao dara da praktično
dokaže svoje hipoteze. Njegove špekulacije o ostvarenju komunikacije s drugim
planetama, izjave da može razdijeliti Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja
da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10 tisuća aviona na udaljenosti
od 400 km nailazile su na podsmijehe i kritike. Untač tomu Tesla se danas
smatra jednim od najplodnijih genija u elektrotehnici. Njegova velika zasluga je
uvođenje izmjenične struje u široku uporabu. Teslini izumi zasnovani na
izmjeničnoj struji postali su temelj cijelom daljnjem razvoju elektrotehnike.
Ostvario je oko tisuću pronalazaka i patenata - trofazni sustav za prijenos
električne snage, generator i transformator za struje visoke frekvencije (Tesline
struje) i dr. Bio je i jedan od pionira radio-tehnike: otkrio je sustav za bežično
upravljanje i davanje znakova na daljinu, pronašao je nov sustav osvjetljenja,
konstruirao je visokofrekventne alternatore kao osnovu emisionih radio-stanica,
proizveo je neprigušene elektromagnetske valove, otkrio je i patentirao princip
rezonancije za radio-veze, izložio ideju o međuplanetarnim telekomunikacijama
pomoću ultrakratkih valova, a zamislio je u cjelini radarski sustav. Objavio je
radove iz fizike u kojima je iznosio originalne ideje koje su se kasnije ostvarile.

Preminuo je u New Yorku 7. siječnja 1943. u 87-oj godini života. Nakon njegove
smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i
njegove laboratorijske bilješke zapečačeni su. Neko vrijeme nalazili su se u
vlasništvu Teslinog rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije
svoje tako stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu, a u svrhu osnivanja
muzeja Nikole Tesle.

Nasljedstvo

U čast stogodišnjice njegova rođenja Međunarodna elektrokomisija nazvala je

njegovim imenom jedinicu magnetske indukcije Tesla (znak - T). U Češkoj jedna
tvornica žarulja nosi njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Nikola Tesla -
Ericsson koja se prvenstveno bavi telefonijom. Enciklopedija Britannica svrstala
ga je među 10 najvažnijih ljudi u svjetskoj povijesti.

Preminuo je u New Yorku 7. siječnja 1943. u 87-oj godini života. Nakon njegove
smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i
njegove laboratorijske bilješke zapečačeni su. Neko vrijeme nalazili su se u
vlasništvu Teslinog rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije
svoje tako stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu, a u svrhu osnivanja
muzeja Nikole Tesle.
Zanimljivosti

Neke Tesline tajne još nisu rastumačene.

Najneobičniji Teslini izumi koji još nisu ostvareni su:
1. Bežični prijenos industrijskih količina električne energije na daljinu
2. Učinkovito korištenje energije munje (prirodne ili vještački stvorene)
3. „Zrake smrti“ („oružje koje bi dokinulo ratove“). Usmjerivač čestičnih
snopova energije. 1983. Regan je obznanio da SAD razvijaju sistem
obrambenog štita nazvanog „Zvjezdani ratovi“ temeljenog na Teslinim
zrakama smrti.
Godine 1909. Marconi je dobio Nobelovu nagradu za krađu Teslinog izuma (i
patenta) radija i bežičnog slanja električnog signala.
Godine 1915. trebao je dobiti Nobelovu nagradu zajedno s Edisonom ali se
pričalo da je nije htio dijeliti. Iako je na naslovnici New York Timesa već bilo
objavljeno da ju je dobio umjesto njemu, dodijeljena je britanskom znanstveniku
Williamu H. Bragu za rad na X-zrakama i kristalnim strukturama.
Nalazi se na popisu 100 Greatest Americans Discovery Chanella.
Dobio među prvih osam Zvijezdu slavnih Hrvata u Hrvatskoj ulici slavnih na
šetalištu Slatina u Opatiji 14. ožujka 2006. godine (zajedno s Miroslavom
Radmanom, Dragutinom Tadijanovićem, Miroslavom Krležom, Draženom
Petrovićem, Janicom Kostelić, Krešimirom Ćosićem, Oliverom Dragojevićem)

Jedinica SI „TESLA“ →

Kratke činjenice:

Rođenje 10. srpnja 1856., Smiljan, Hrvatska

Smrt 7. siječnja 1943., New York, SAD
Prebivalište Austro-Ugarska, Francuska, SAD
Državljanstvo Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Jugoslavija, SAD
Etnicitet Srbin
Religija pravoslavlje
Polje fizika, elektrotehnika
Poznat po generator, indukcijski motor, izmjenična struja
Istaknute nagrade Medalja Edison (1916.), Zlatna medalja Elliott Cresson
(1893.), Medalja John Scott (1934.).
Teslin transformator

Nikola Tesla, je poznat kao pronalazač obrtnog magnetnog polja, indukcionog

motora, poli-fazne naizmjenične struje, generatora i kompletnog sistema
proizvodnje i distribucije električne energije.
Po njemu je jedinica međunarodnog SI sistema dobila naziv — mjera za
magnetnu indukciju "tesla".
Tesla je konstruirao generator struja visoke frekvencije i napona, danas poznat
kao "Teslin transformator", transformator bez jezgra, Teslina zavojnica, ili
Teslin kalem.

Svoje mnogobrojne pronalaske javno prikazuje u Američkom institutu

elektroinženjera, a 16. maja 1888. godine, na prvom predavanju "Novi sistem
motora i transformatora naizmjenične struje". Odmah potom Kompanija
Westinghouse otkupljuje prvih sedam Teslinih patenata iz oblasti polifaznih
struja.

Tokom perioda od 1891. do 1896. godine prijavljuje patente vezane za varnični

oscilator sa rezonantnim transformatorom kojim su u njegovim istraživanjima
zamenjeni Hercov oscilator i Rumkorfov induktor. Uz patente za oscilatore,
prijavljuje i mnoge patente za prateće uređaje — prekidače kola, kondenzatore i
slično.

U periodu od 1899. do 1900. godine Tesla boravi u Colorado Springsu, gdje na

nadmorskoj visini iznad 2000 m podiže laboratoriju sa emiterom snage 200 kW.
Konstruirao je transformatore koji su proizvodili napone do 12 miliona volti i
struje učestalosti od nekoliko desetina hiljada herca. U Coloradu je usavršio
visokofrekventni transformator, koji nosi njegovo ime — Teslin transformator
— transformator bez jezgra. U eksperimentalnim bilješkama iz toga perioda
navodi da se kroz Zemlju rasprostiru stacionarni valovi i da se ta osobina može
upotrijebiti za bežični prijenos energije.

O transformatorima:

Transformatori su uređaji kojima se povećava ili smanjuje napon.

Budući da snaga električne struje zavisi o umnošku U x I, podizanjem napona

moguće je prenijeti istu snagu s manjim jakostima struje. Struja manje jakosti
omogućuje smanjenje presjeka vodiča (tj. manji utrošak bakra ili aluminija) i
uzrokuje manje padove napona na dugačkim vodovima, jer je pad napona
proporcionalan jakosti struje kroz vodič.

Zbog toga, električna energija isporučena iz elektrana na visokom naponu od 10-

20 kV (kilovolta) se transformira na vrlo visoki napon 200, 400 kV (kilovolta), te
visokonaponskim dalekovodima prenosi do mjesta potrošnje. Ondje se energija
mora transformirati na napon gradske mreže (380/220 V kod trofaznih, odnosno
220 V kod monofaznih mreža).

Važna je i primjena transformatora za pretvorbu napona gradske mreže u manje

opasan napon između 12 i 48 V za razne radioničke, upravljačke ili druge
uređaje, (u pravilu s galvanski odvojenim sekundarom od primara), ili u
mnogobrojnim elektroničkim uređajima koji rade na istosmjernom naponu od
nekoliko volti. U posljednjem slučaju, transformatoru se prigrađuje i prikladan
ispravljač za pretvorbu izmjenične struje sekundara u istosmjernu. Druga slika
prikazuje takav transformator male snage s ispravljačem integriran sa šuko-
utikačem.
Shema transformatora:

Način rada

Rad transformatora zasniva se na Faradayevom zakonu elektromagnetske

indukcije prema kojem vremenska promjena magnetskog toka ulančanog
vodljivom petljom inducira u petlji napon, dok struja uzrokovana tim naponom
stvara magnetski tok koji se, u skladu s Lentzovim zakonom, opire promjeni toka
koji je inducirao napon.

Jednostavnije rečeno, izmjenična struja primara koja tokom vremena jakost

mijenja po sinusoidi, u željeznoj jezgri transformatora proizvodi isto tako
promjenjiv magnetski tok. Umetne li se u tako stvoreno promjenjivo magnetsko
polje u okolici jezgre drugi namotaj (sekundar), u njemu će se po pravilima
elektromagnetske indukcije pobuditi također sinusoidalni izmjenični napon. Zbog
pojave samo-indukcije, posljedično induciranoj struji sekundara, opirat će se
induktivni otpor namotaja.

Kod idealnog transformatora su odnosi napona u namotima primara i sekundara

proporcionalni, a odnosi jakosti struja obrnuto proporcionalni omjeru broja
navoja. Ako na primjer sekundarni namotaj ima deset puta više navoja od
primarnog namota, napon sekundara bit će deset puta viši, a jakost struje deset
puta manja nego u primaru.

Matematički se ovaj odnos može iskazati izrazom:

Naponi na krajevima primara i sekundara odnose se kao brojevi njihovih

namotaja:
U1/U2 = N1/N2
Jačine struje kroz primar i sekundar odnose se obrnuto naponima na primaru i
sekundaru:
I1/I2 = U2/U1