Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Izrael

    Uploaded by

    Mirko Tocilj
    19 views67 pages
    Boris Havel

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Boris Havel

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    19 views67 pages

    Izrael

    Uploaded by

    Mirko Tocilj
    Boris Havel

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 67
    Sadrzaj poglavija 1.Uvod 2. Suvremena politi 3.Struktura druttva 4,Polititko uredenje 5.Zakljutak povijest 110 m 150 154 160 IZRAEL Boris Havel Drdava Iarael vjerojatno je najneobigniji izraz su- veemene povijesti polititkih, drustvenih i osobito driavotvornih procesa na Bliskom istoku. Stvaranje, cobrana, izgradnja i opstanak te dréave zanimljiv je i jedinstven fenomen, kako zbog unutarnje dinamike inraelskog drustva tako i zbog interakcije s driavama i narodima iz neposrednog okruzenja i medunarod- nom zajednicom opéenito, Kao dio modernoga Bliskog istoka, Izrael cijelo to zemljopisno podrugje zacinjava posebnim i prije njegova nastanka gotovo nezamislivim politicko-idejnim. ozraéjem. Cionisticki drZavotvorni pothvat u dijelu Bliskog istoka koji se od 135. poslije Krista naziva Palestinom (Lewis 1993: 153-165) odre- duje tel niza bliskoistognih zbivanja i previranja, sa- vernistava i suparnistava, sukoba i primirja. Neupitno je da bi bez Izracla politicki, drustveni, gospodarski, yjerski, ideoloski i sigurnosni krajolik Bliskog istoka bio bitno drukéiji od onoga kakav je s njime. Netko Ge ustvrditi da bi Bliski istok tada bio koherentnije i mirnije podrucje. Drugi ée pak zastupati stajaliste da je Izrael svojevrstan antemurale christianitatis modernog doba Koji apsorbira golem dio islamisti¢ke agresije prema neislamskom svijetu i predstavlja vazan éimbenik sigurnosti Zapada. Cest je dojam da teze 0 Izraelu makar djelomice odraéavaju stavove autora 0 Zidovskom narodu, 0 ideologijama poput konzervatiz~ ‘ma, socijalizma i liberalizma,o pitanjima kolonijalizma i imperijalizma ili o religijskim temama, te da nisu iskljuéiv proizvod objektivne, samostaine i kriti¢ke analize jednoga slozenog politoloskog fenomena, Tome se ne treba éuditi. Sadriaj i jedinstvenost visetisueljet- ne povijesti Zidovskog naroda doista daju razloge da se moderna didovska dr2ava percipira kao fenomen koji nije usporediv s drZavotvornim procesom nijednoga drugog naroda. Budueéi da glavni akteri politigkih zbi- vanja vezanih za lzracl potjecu iz religiskih tradicija u kojima se na ovozemaljsko i na duhovno gleda kao na vie sfere iste stvarnosti, mnogi su i zagovornici i pro- tivnici cionizma od nastanka izraelske drZave mijenjali ili modificirali svoje politicke stavove, djelomice ina te- ‘melju teoloskih, posebice soterioloskih i eshatoloskih, tumaéenja njegova postojanja. To ponajprije vrijedi za religiozne, ali katkad i za sekularne aktere. I u njima kakav iznenadan, neobiéan dogadaj moze potaknuti neovekivana duhovna ushiéenja, sto se dogodilo nakon inraelskog osvajanja Hramske gore 1967. Dio lzraelaca aj je dogadaj shvatio kao ostvarenje tisuéljetnog sna i ispunjenje bo2anskog obecanja. S druge strane, izvorno reyolucionarna i sekularna Palestinska oslobodilacka organizacija (PLO) s veemenom je “oslobodenje Al Kudsa’ od didovskih neyjernika poéela prikazivati kao pitanje religijske dunosti Dio aktera izraelske politike gaji ambigvitetan stav prema interakeiji fizi¢koga i metafizickog u politci,’ dok drugi o toj temi imaju jasno i artikulirano politicko ljenje. Vecini lzraclaca s lijevo-iberalnoga politi¢kog spektra pomisao na spregu politike i religie strana je, pai odbojna, Mnogi se od nijih smatraju sekularnima ili agnosticima. Oni na Izrael uglavnom gledaju kao na bilo koju drugu dezavu, éjt su izazovi racionalni, objagnjivi i merjvi, pa predlazu rjesenja koja bi bila uéinkovita i rugdje. No tu su i oni koji politike i drustvene procese percipiraju kao zbivanja sto se isprepleéu s duhovnima. U novije vrijeme sve vise jaca religijsko-nacionalna politié- ka opcija koja njeguje takve nazore i koja se svrstava na desnu stranu politickog spektra. Izmedu ta dva politika tabora postoji oStra podjela, esto pracena grubim trve- njima, koja posljednjih godina ne jenjavaju niu vrijeme poveéanog intenziteta sukoba li rata s Palestincima, Per. cepelja da je racionalno i iracionalno u stalnoj interakcij 1 Feraelu, kao i drugdje na Bliskom istoku, nije opéepri- sutna ali raste, te snazno, duboko i dugoroéno ostavlia tragna drustvu, itona naéin kojijenerijetko krajnje stran sekularnom Zapadu. To je jedan od glavnih razloga zbog koji su Lzrael i okolne zemlje neiscrpan izvor innenade- ‘ja, Erustracija i fascinacija u velikom dij svieta. Izrael se od svih ostalih dréava Bliskog istoka razli- kuje po tome Sto nije ni arapska ni muslimanska nego idovska, demokratska i, makar deklarativno, sekularna driava. Golem dio arapskoga i muslimanskog svijeta Izrael dozivijava kao strano tijelo u svojoj sredini. Sve okolne arapske dréave w nekom su trenutku unistenje Tnzaela smatrale svojim najvagnijim vanjskopoliti¢kim ciljem. To je rezultiralo ratovima iz Kojih je Larael wvijek inlazio kao pobjednik pa je s vremenom vecina drZava odustala od izravnog sukobljavanja i presla na druge taktike. Medu njima su pruzanje podrske Palestincima i diskreditacija Izraela u medunarodnoj zajednici, esto kroz tijela UN-a. Nakon 1973, glavna prijetnja zidovskoj dr2avi postali su nedréavni akteri, ponajprije teroris- tiéke skupine i organizacije, iza kojih uglavnom stoje razne dréave koje ih financiraju, opremaju i obuéavaju Od 1948. do danas razlicite su drdave bile vode¢i opo- nenti Izraela, kao i saveznici. Egiptu, koji je do sredine sedamdesetih godina bio najmoéniji neprijatelj Izraela, danas pripada uloga najvainijeg éuvara stabilnosti arap- sko-izraelskih odnosa. Ona je nakratko bila poljuljana za viadavine Muhameda Mursija, ali je dolaskom El Sisija obnovijena i, kako se éini, ojagana. S druge strane, Iran se iz izraelskog saveznika nakon islamske revoluci- je 1979. prometnuo u jednoga od vodecih promicatelia protucionizma i sponzora protuzidovskog aktivizma i terorizma u svijetu. U posliednjih desetak godina i stay Turske, prve muslimanske dréave koja je priznala Driavu Tzrael, promijenio se iz izrazito savezniékoga u sve vise protivnicki, sto se moze povezati s jaéanjem {slamizma medu vodecim turskim politiéarima predvo- Zemijovid 8, Drzava lzrael eee Sinajski poluotok EGIPAT SIRIJA JORDAN o ‘008m ‘denima bivsim premijerom i danaénjim predsjednikom Erdojtanom. Opasnost od nuklearnog Irana i radikalnih islamistiékih pokreta potaknula je saveznistva Izraela i rnekih sunitskih dréava Arapskog poluotoka koja, prem- ‘da neformalna i uglavnom zakulisna, prije nekoliko desetljeca nisu bila zamisliva Bitne promjene zbivaju se i u samome izraelskom drustvu. Ideoloske i socijalne razlike danas su vjero- jatno naglagenije nego ikad prije. Politicki prioriteti codinos snaga izmedu Ijevice i desnice od prvih deset- Ijeéa postojanja dréave do danas promijenio se gotovo do neprepoznatlivosti. Nakon Sto je u proljece 2015. ponovno dobio mandat za sastavljanje vlade, Benjamin Netanjahu na putu je da obori rekord duljine prem jerskog staéa koji dri “otac nacije" David Ben Gurion. Donedavno je bilo tesko zamislivo da ée taj rekord iked ugrozitinetko s politi¢ke desnice. Politigki sustav nije se ‘mnogo mijenjao, a politika stabilnost dr#ave nikad nije bila ozbiljno uzdemana. Nisu je uzdrmali ni fragmen- tiranost stranackog divota, izmjene izbornih sustava, vie korjenitih promjena u vrha vlasti, nekoliko izbor- nih eskapada, pa ni atentat na premijera ichaka Rabina, Unatoé turbulentnima bliskoistocnim zbivanjima, pa i brutainim sukobima u Sirji i Irakt koji su pokrenuli najveéi izbjeglidki val nakon Drugoga syjetskog rata u njegovu neposrednom okruzenju, L2rael uspijeva ostati stabilna i funkcionalna drzava u kojoj ni sigurnost, ni demokracija, ni gospodarstvo nisu ugrozeni. Sve to Drdavu Lzrael éini zanimljivim i zahvalnim predmetom politoloskog istrazivanja Okvir 10. Politicki profil izraela Nazi: Dréavalzrael (Medinat rae, \Nastanak: Drdava irael nastala je 14. svibnja 1948. progla 4enjem neovisnosti o britanskoj mandatnoj upravi koju je Veliko} Brtanij povjeria Liga naroda, Ustav:lzrael nema pisani ustav. Deklaracija 0 neovisnost i 12 temeljaih zakona dine najvite zakonske akte. Dréavno uredenje: unitarna dr2ava podijeljena na est ‘okruga (mehozot): Haifa, Jeruzalem, Jub, Sjeverni, Sredisnji ‘Tel Aviv. Oblik via Parlament: jednodomno tjelo Kneset koje dni 120 zastup- rika. Mandat mu traje Zetiri godine. Pod adredenim uvjet- ima saziv Kneseta mote trajati dulle od éetiri godine. arlamentarna demokracj 2. SUVREMENA POLITICKA POVIJEST 2.1, Nastanak ideje cionizma je plod ideologije cionizma, a po- iranoga cionisti¢kog pokreta koji su nastali u drugoj polovici 19. stoljeéa. Ipak, cionizam kao poli- tiki pokret nije iskljugiv razlog nastanka dréave. On je artikulirao dréavotvorne ambicije zidovskog naroda, postavio im teorijski temel} i zadao cilj, a njegovi su Gelnici ianijeli glavninu politiekih, pravnih, drustvenih, gospodarskih, obrambenih i drugih procesa nuinih za ‘osnutak drZave, Sama ideja dréavotvornost ili €eénja 2a povratkom na Cion iu Jeruzalem, pradavnu domovinu Fidovskog naroda, medu Zidovima je postojala gotovo va tisudljeéa, od podetka ingnanstva, odnosno galuta (@r¥2). Ono se, prema nekim misjenjima, smjesta 70. godinu poslije Krista kada je unisten Hram i Rimljant su zavladali Etecom Izraelom, a prema drugima 135, ‘godinu kad je ugusen Bar Kohbin ustanak* Israel Eldad, teoreti¢ar revizionisti¢kog. cionizma,’ definirao je dva izvora cionizma: pozitivni i negativni, Pozitivni je izvor bila "neprestana teénja Zidovskog na- roda da postigne otkuplienje, koja postoji od unistenja Hrama i poéetka izgnanstva". Medu Zidovima postoji drevno ogekivanje Mesije koji 6e narod vratiti u njego- vu zemlju, obnoviti Hram, pravednost i bogostovije te uspostaviti mir. Upravo zbog te nade Zidovi su svoje obitavanje u drugim zemljama uvijek nazivali egzilom ill izgnanstvom (galut) a nikad emigracijom. Negativni je izvor nastanka cionizma bio protusemitizam (Eldad 2007; 17-19). Protusemitizam je razbudio one Zidove koji su asimilacijom izgubili dodir sa svojim podrijetlom i prilagodili se, vie ili manje, Zivotu u nezidovsko} sre- Vlada: kabinet koji bra parlament. Predsjednik dréave: bira se u Knesetu apsolutnom vedi- nom glasova suih élanova na sedmogodiinji mandat. Ako u prva dva kruga nijedan kandidat ne dobije apsolutnu vetiny, 2a izbor u sjedetim krugovima dostatna je obiéna vetina, Otkako je predsjednicki mandat produljen s pet na sedam godina, predsjednitku duznost nije mogu¢e obnaéat! ve od jedanput. lzborni sustav:razmjernis cijelom dréavom kao jednom iz- bbornom jedinicom zakonskim pragom od 3,25 posto (2014) Pravni sustav: sloden sustav engleskih zakona, britanskih mandatnih odredaba | Zidovskih, krB¢anskih i muslimanskin vjerskih zakone. Najvigetijelo sudbene vist je Vihovnl sud. ini. Unatoé zidovskoj lojalnosti drustvima i narodima 1a kojima su tivjeli, oni su prema Zidovima éesto poka- zivali nepovjerenje i neprijateljstvo na koje su Zidovi, ponajprije sekularni zagovornici ideja prosvjetitelistva (maskilim), odgovarali jo8 veéom asimilacijom. No i oni su u odredenom trenutku dosegnuli tozku ispod koje se nije moglo. Mnogi su tako dosli do zakljucka kako je jedini izlaz iz spirale neprijatelstva i asimilacije pre- seljenje u Zidovsku drZavu. Na tome se temelji poitigki cionizam, kako ga je zacttao Theodor Herzl u svojemu sglasovitom pamfletu Der judenstaat (Zidovska dréava).* Poput Herzla, i prvi premijer Dréave Izrael David Ben Gurion (1886~1973) u cionizmu je vidio nagin politié- kog opstanka #idovskog naroda. Za razliku od Herzla, kkod Ben Guriona se katkad pojavijvala i pokoja misao koja bi upuéivala na biblijske argumente povratka Zido- vanna ion. Ta se dva izvora prvotno nisu sjedinila. Religiozni Zidov isprva su bili velo suzdréani prema cionistickom projektu, sto Eldad objasnjava traumatiénim iskustvom posliedniega znaéajnijeg mesijanskog pokusaja povrat- a na Cion Koji je u 17. stoljecu predvodio Sabtaj Cvi (Eldad 2007: 21) Eldad (2007: 23) ispravno uoéava bit modernogga religiiskog cionizma: s vremenom su se dva navedena izvora cionizma zblifila, a to je uvelike bilo povezano s trecim izvorom cionizma — samom Dréa- ‘vom Izrael: “Taj plod cionizma postao je sjeme novog cionizma, Pogetak masovnoga 2idovskog naseljavanja Palestine 1882, koje je poznato kao prva ali,’ povezuje se s ne- gativnim izvorom jer su ga potaknuli progont Zidova u Rusiji. U krajevima u kojima nije bilo pogroma, Zidovske su zajednice Zivjele u neizdrzivu siromaitvu i zapostay- Jjenosti, “Svibanjskim zakonima" iz 1882. Zidovima su ‘ograniena prava, a ti zakoni su se vremenom siili kako bi na koncu obuhvatili"svaki aspekt Zidovskog Zivota™ (Weizmann 1949: 17). I u drugima istognoeuropskim Tablica 15. Useljavanje Zidova 1882-1948. ro rai Brojuselen Penn Praia 1882-1901, 35.000 Uslaynem Rusia Treas 1818-1823, vigeod35009 ——Uplavnom stocna Europa, Wie od etvrineusleniazbjegcesuiznacitike Nema, eta 1928-1933, wieod 250.000 "ao, dae dni it je Gasp —kadse iene gor Toga i Gospodina ol snoveaelove ede it neo: vga Gspedna ka snave larelveived ie severe istih zemalakama hbje progr! Vato hu zu no oj dadoh aia now (ie, ere 4-16). aor, 1 650-6, zemljama progoni i zlostavljanja pokrenuli su val iselja- vanja tako da je izmedu 1880. i 1910. iz istogne Europe inbjeglo najmanje tri milijuna Zidova (PRCR 1937: 11) Vecina Zidova otisla je u zapadne zemlje, poput En- gleske, britanskih kolonija i Amerike, a ne u Palestinu (Morris 2008: 7) Dio Zidova koji su u prvom valu uselja~ vanja, prvoj alii, za novi dom izabrali Zidovsku prado- movinu u Erecu Izraclu, to su uéinili potaknuti vjerom, Utom se smislu prva ald razlikuje od kasnijih kada su 1u zemlju. mahom dolazili izrazito sekularni Zidovi, @ mnogi medu njima bili su gorljivi pobornici ideologije socijalizma i komunizma. Doseljenike prve ale u Palestini su dovekale postoje- Ge fidovske zajednice (hajiiuv hajasan).* Odredeni broj idovskih obitelji u Erecu Izraclu Zivio je od podetka izgnanstva, ali je nemoguée reéi koliko se njih u 19. stoljecu moglo pozvati na neprekinut visestoljetni kon- tinuitet lokalnih korijena. Zidovi su se u manjim skupi- nama u Palestinu stalno doseljavali u srednjem vijeku i kasnije, nerijetko potaknuti progonima u krséanskoj Europi ili islamskim zemijama, Od poéetka 19. stolieéa io doseljenika vodio se mesijanskim oéekivanjima, kao sljedbenici rabina Gaona iz. Vilne (1720-1797). Veéina palestinskih Zidova Zivjela je u Jeruzalemu, gdje su sre- ‘dinom 19. stoljeéa éinili najmanje polovicu stanovnila, U Tiberijad i Cfatu bili su vecina, a naseljavali su i druga rjesta, medu njima Hebron, Jafu i Haifu (Peters 1984: 199}. Zidovski filantrop Moses Montefiore je nakon rvog posjeta Svetoj zemlji 1827. financijski pomagao tamoinje Zidovske zajednice. Od sultana je 1856. dobio dopustenje da Zidovi kupuju zemlju u Palestini pa po- inje osnivanje poljoprivrednih tidovskih naselja (jisu- vot), a 1860. dao je izgraditi prvu jeruzalemsku éetvrt iavan gradskih zidina Miskenot Saananint, Nedaleko od danainjeg Tel Aviva utemeljeno je 1878. naselje Petah ‘Tikva koje se pod pokroviteljstvom Rothschildovih tije- kom prve aie razvilo w omanji grad. Od 1882. osnivana su naselja Rigon Lecion, danas éetvrti po veligini izrael- ski grad, RoS Pina, Zihron Ja‘akov, Nes Ciona, Gadera, Rehovot i drugi. Motiviranost i marljivost novopridoslih europskih Zidova i financijska pomoé bogatih Zidovs- kih filanteopa polako su poéeli dijelove zapostavijene osmanske provincije izmedu Sredozemnog mora i rijeke Jordan ~ u kojoj su velike povrsine na sjeveru inile moévare, a na jugu pustinje — pretvarati u zemlju pogodinu za Zivot.’ Od osamdesetih godina 19. stoljeca cdo uspostave Dréave Izrael 1948. zidovska podrugja u Palestini nazivaju se JiSuy.” Politicki cionizam velikim je dijelom bio odraz ‘europskih trendova i ideologija, medu kojima je naj- vaanije prosyjetitelistvo (liaskala). U 18. i 19. stoljecu mnogi su Zidovi srednje i isto¢ne Europe pod utjeca- jem ideja prosyjetitelistva poéeli oblikovati nova slike ‘0 sebi, Na sebe su gledali kao na narod poput svakoga drugog naroda pa je, dréali su zagovornici prosyjeti- teljstva (maskilim), dosto vrijeme da iza sebe ostave "praznovjerja’ i prigrle racionalizam i sekularizam. ‘Odgovori na osobne i nacionalne izazove, smatrali su, jednaki su onima kod drugih naroda, a to su obrazo- vanje u prirodnim i drustvenim znanostima umjesto religijske naobrazbe i osnutak viastite drdave. Bio je to radikalan zaokret u odnosu prema rabinskom gle- danju na Zidovstvo, prema kojemu su Zidovi poseban i odabran narod, neusporediv s gojima."' Sve sto se ‘idovskom narodu dogada, pa i galut, dio je bozanskog nauma kojemu se ne treba suprotstavljati nego str- pljivo i krotko éekati poéetak eshatoloskih zbivanja i dolazak mesijanskog doba. Proces sekularizacije medu ‘europskim Zidovima koncem 19, stoljeéa uzeo je maha kao nikad prije u povijesti. Politiéki dréavotvorni ak- tivizam sekularnih Zidova bio je izravna suprotnost ‘stoljetnome rabinskom politickom pasivizmu. Istodobno sa Sirenjem ideja prosyjetitejstva medu Zido- ‘vima i razvojem Jisuva u Palestini, Zivot Zidova u Europi postajao je sve tedi, Nastanak pokreta za osnutak zidovske

    You might also like