Professional Documents
Culture Documents
Rumi Jedino Sve PDF
Rumi Jedino Sve PDF
RUMI
prepevao Aleksandar Đusić
sa Aleksandrom Ljubišom
Jedino Sve
Pokazao je zapanjujuće čulnu slobodu u objavljivanju svog jedinstva sa
Bogom. Rumija je u očev tajni unutarnji život uputio bivši učenik njegovog
oca Burhanudin Mahakik. Burhanudin i Rumi su, osim toga, proučavali i
Rumijev život, delo, poruke* pesnike Sanaija i Atara. Kada mu je otac preminuo, Rumi ga je nasledio na
položaju šeika u derviškoj obrazovnoj zajednici u Konji. Sa 24 godine, on je
već bio vrhunski znalac u oblasti religije i prirodnih nauka.
Na mističnu stazu ga je uveo lutajući derviš Šemsudin od Tabriza.
Život mu je bio sasvim uobičajen za jednog verskog učitelja – podučavanje,
»Tiho sam zaječao, i svetom će se još stotinama vekova razlegati moj meditiranje, pomaganje sirotinji – sve dok kasne jeseni 1244. godine nije
vapaj. Svet će se okretati oko osovine moje jadikovke.« (Divan, 562:7) sreo tog neznanca koji mu je postavio jedno pitanje. Šems je putovao s kraja
»Razum je nemoćan u izražavanju Ljubavi. Jedino je Ljubav sposobna na kraj Srednjeg istoka tragajući i moleći se da naiđe na nekog ko bi mogao
da obelodani istinu o Ljubavi i o stanju Zaljubljenika. Put naših proroka je ''da izdrži moje društvo''. Začuo se glas: »A šta ćeš dati zauzvrat?« »Svoju
put Istine. Ako hoćeš da živiš, umri u Ljubavi; umri u Ljubavi ako želiš da glavu!« »Onaj kojeg tražiš je Dželaludin iz Konje.«
ostaneš u životu.« Pitanje koje je Šems izgovorio nateralo je učenog profesora da se
onesvesti i sruši na zemlju. Ne možemo da budemo potpuno sigurni kako je
*** to pitanje glasilo, ali sudeći prema najpouzdanijem saopštenju Šems ga je
upitao ko je veći, Muhamed ili Bestami, jer Bestami je izjavio: »Kako je
Ime Mevlana Dželaludin Rumi znači Ljubav i ushićeni let u ogromna moja slava«, dok je Muhamed u svojoj molitvi Bogu priznao: »Ne
beskrajnost. Rumi je jedan od velikih duhovnih učitelja i pesničkih genija poznajemo Te onako kako bi trebalo.«
čovečanstva, i bio je začetnik Mavlavi sufijskog reda, vodećeg islamskog Rumi se, osetivši iz kolike dubine to pitanje dolazi, srušio na zemlju.
mističkog bratstva. Na kraju je bio u stanju da odgovori da je Muhamed veći, jer dok je
Rumi je rođen 30. septembra 1207. godine, u Balku, u Avganistanu, Bestami uzeo jedan gutljaj božanskog i zaustavio se na tome, za Muhameda
koji je tada bio deo Persijskog carstva. Potiče iz porodice učenih teologa. se put neprestano odmotavao. Postoje različite verzije ovog susreta, ali ma
Pobegavši pred mongolskom najezdom i razaranjem, Rumi i njegova kako da je on izgledao, Šems i Rumi postali su nerazdvojni. Njihovo
porodica proputovali su mnoge muslimanske zemlje, obavili hodočašće u prijateljstvo predstavlja jednu od misterija. Više meseci su proveli zajedno
Meku i na kraju se, negde između 1215. i 1220. nastanili u Konji, u bez ikakvih ljudskih potreba, zaneti u sferi čistog razgovora i drugovanja.
Anadoliji, koja je tada bila deo Seldžučkog carstva. Naziv Rumi znači ''iz Ta ekstatična veza prouzrokovala je neprilike u religijskoj zajednici.
rimske Anadolije'' (u dijalekatskom arapskom pridev rumi još i danas se Rumijevi učenici osetili su se zapostavljenima. Osetivši nevolju, Šems je
odnosi na ono što je zapadnjačko ili ne-starosedelačko). Njegov otac nestao jednako neočekivano kao što se i pojavio. Anemari Šimel, koja je
Bahaudin Valad, sem što je bio teolog, bio je i pravnik i mistik nepoznate četrdeset godina bila zadubljena u Rumijeva dela, smatra da je u vreme tog
loze. Njegov Marif, zbirka beleški, zapažanja u obliku dnevnika, propovedi prvog nestanka započeo Rumijev preobražaj u mističkog umetnika. »Postao
i neobičnih izveštaja o vizionarskim iskustvima, šokirao je većinu je pesnik, počeo je da sluša muziku i da peva, satima se vrteći u krug.«
konvencionalno učenih ljudi koji su pokušali da ga razumeju.
Stigla je vest da se Šems nalazi u Damasku. Rumi je poslao svog sina,
* Ključni izvor informacija za ovaj predgovor, kao i za napomene na kraju knjige, bio mi je Sultana Velada, u Siriju da vrati njegovog prijatelja u Konju. Kada su se
Kolman Barks, prevodilac Rumijeve poezije na engleski jezik, koji je dao izuzetan doprinos
tome da Rumi postane najčitaniji pesnik u SAD danas. Ovde sam se u tolikoj meri služio
Rumi i Šems drugi put sreli, pali su jedan drugom pred noge, tako da ''niko
Barksovim opservacijama da bi bilo zaista zamorno da sam to svaki put posebno nije znao ko je zaljubljenik a ko ljubljeni.'' Šems je ostao u Rumijevom
napominjao. Od Barksa sam takođe preuzeo i praksu davanja naslova pesmama – mada sam domu i oženio se jednom devojkom koja je bila odgajena u njegovoj
Rumi nije to radio – jer mislim da to pomaže njihovom utiskivanju u svest čitaoca. porodici. Ponovo su počeli dugi mistični razgovori (sohbet), i ponovo je to
(Napomena prevodioca) izazvalo ljubomoru i surevnjivost.
Petog decembra 1248. godine, dok su Rumi i Šems noću razgovarali, Upali ste u đavolovu klopku – avaj, to je ono što je strašno!
Šems je bio pozvan na zadnja vrata. Izašao je, i više nikada nije bio viđen. Ne jaučite: ''Kuku, rastadosmo se!'' na mom pogrebu –
Najverovatnije je bio ubijen u dosluhu sa Rumijevim sinom Aladinom; ako Za mene je ovo trenutak radosnog sastanka!
je tako, Šems je zaista dao svoju glavu za povlasticu mističnog prijateljstva. Ne recite ''zbogom'' kada me polože u grob –
Misterija prijateljevog odsustva prekrila je Rumijev svet. Ovog puta je To je zavesa što skrivaće večno blaženstvo.
lično krenuo u potragu za Šemsom i tako stigao do Damaska. A tamo je Videste ''silaženje'' – sad gledajte uzdizanje!
shvatio: Zar je zalazak pogibeljan za sunce i mesec?
Zašto bi trebalo da tragam? Ja sam isto Vama to liči na zalazak, a zapravo je izlazak;
što i on. Njegova srž kroz mene govori. Mrtvački kovčeg na tamnicu liči, a vodi u slobodu.
Tragao sam za samim sobom! Koje je seme u zemlju palo a da nije pustilo izdanke?
Zbog čega sumnjate u sudbinu ljudskog semena?
Njegova ljubav i ožalošćenost zbog Šemsove smrti našle su svoj izraz u Koje vedro nije izašlo iz čatrnje napunjeno?
bujici muzike, plesa i lirskih pesama, sakupljenih u obimnu zbirku oda i Zašto bi se onda Josif ''Duša'' bojao ovog bunara?
katrena pod nazivom ''Divani Šemsi Tabrizi'' (''Dela Šemsa od Tabriza''). Zatvorite usta ovde, a otvorite ih na tom kraju,
Jedinstvo je postalo potpuno. Postojala je potpuna fana, poništenje sebe u kako bi vaše himne odjeknule tamo u Nigdini!
prijatelju. Šems je pisao te pesme.
Posle Šemsove smrti i Rumijevog stapanja sa njim, pronađen je drugi (''Gle, ovo je Ljubav'')
saučesnik, Saladin Zarkub, zlatar. Saladin je postao prijatelj kojem je Rumi
posvećivao svoje pesme, ne onako vatreno kao Šemsu, već sa spokojnom
***
nežnošću. A kada je i Saladin umro, tu ulogu preuzeo je Husam Čelebi,
Rumijev pisar i omiljeni student. Rumi je tvrdio da je Husam bio izvorište, Zakovitlani derviši
onaj koji je razumeo opsežnu, tajanstvenu uređenost i svrhu ''Matnavija''
(''Duhovni distisi''), didaktičkog epskog dela u šest knjiga (kasnije nazvanog Kao što talasi nad mojoj glavom tvore vrtlog kružni,
''Kuran na persijskom''), koje se tako ćudljivo prebacuje sa teorije na Tako i ti krivudaj i kovitlaj se sred svetog plesa.
folklor, sa duhovitih dosetki na ekstatičnu poeziju. Poslednjih dvanaest Igraj, srce, igraj, kolo vrtoglavo budi.
godina svog života, Rumi je diktirao Husamu ovo remek-delo, kao i besede Izgori u tom plamenu, jer – nije li On sveća?
''Fihi ma Fihi'' (''Tu je što je tu''), napisane da bi svoje učenike uputio u
metafiziku. Mavlavi obredi sema simbolizuju božansku ljubav i mističnu ekstazu;
Ukoliko postoji jedna osnovna ideja koja bi predstavljala temelj oni streme ka sjedinjenju sa Božanskim. Muzika i ples treba da izazovu
Rumijeve poezije, onda je to apsolutna ljubav prema Bogu. Njegov uticaj na meditativno stanje prožeto ljubavlju prema Bogu. Mavlavi muzika sadrži
mišljenje, literaturu i sve oblike estetskog izražavanja u islamskom svetu ne neke od najsuštinskijih elemenata klasične istočnjačke muzike i
može biti precenjen. prevashodno služi kao pratnja za pesme Rumija i drugih sufijskih pesnika.
Mevlana Dželaludin Rumi napustio je ovaj svet 17. decembra 1273. U muzici seme (obreda) glavni bubnjar obično ima najistaknutije mesto.
Pripadnici pet veroispovesti pratili su njegova mrtvačka nosila. Ta noć je Prate ga kudumi (mali talambasi) i cimbala; melodiju obezbeđuju trščana
nazvana Sebul Arus (Noć sjedinjenja). Još i danas Mavlavi derviši taj dan svirala, žičani instrumenti i glas. Reči, pa čak i slogovi pesme. povezani su
smatraju za praznik. sa muzičkim deonicama. »Derviška muzika ne može da bude stavljena u
note. Note ne obuhvataju dušu derviša.«
Na dan moje smrti, moj mrtvački pokrov se kreće –
Derviši se vrte van vremena i bez napora. To je ekstatični ples
Ali to ne znači da mi je srce još na zemlji!
predavanja, koji ipak poseduje izuzetno usredsređenu disciplinovanost.
Ne plačite i ne žalite me: ''Avaj, kako je to strašno!''
Tako oni stižu do tačke na kojoj se ego rastače, a njegovo mesto zauzima
sazvučje sa univerzalnim. Derviš doslovno znači ''ulaz'' ili ''vrata''. Kada ono
sa čime se stupa u vezu prelazi iz pojave u pojavu, dolazi do daršana Koraci na putu ka sjedinjenju sa Božanskim izvode se u skladu sa
(''viđenja'', tj. voljnog pokazivanja Božanstva posvećeniku), sa govorom strogim pravilima. Šeik se nalazi unutar kruga, kod ''stuba''. To je najviši
unutar vizije. Kada privlačna sila gravitacije postane još jača, dvoje postaju duhovni položaj, označen crvenom prostirkom okrenutom u pravcu Meke.
jedno obrtanje koje je molekularno i galaktičko i duhovno prizivanje u svest Crveno je boja jedinstva i pojavnog sveta. Postoje 24 boje jedinstva i
vrhovnog prisustva u centru univerzuma. Obrtanje je vidljiva predstava toga pojavnog sveta. Podijum za muzičare okrenut je prema šeiku; zakovitlani
kako derviš postaje ispražnjeno mesto u kojem ljudsko i božansko mogu da derviši zauzimaju svoja mesta s njegove leve strane.
se sastanu i spoje. Da bi pristupio celini, deo mora da poludi, barem po Naat, pesma u slavu Proroka, otvara svetkovinu. Za njom sledi
opštepriznatim merilima. Međutim, za ove zanesene pobožne ljude, koji se kazivanje iz Kurana. Zatim kudumi prekidaju tišinu i uvode u solo flaute,
u sufi tradiciji zovu matzubi, ovo ludilo predstavlja istinsko zdravlje. Brzo koji izražava čežnju za sjedinjenjem sa Bogom. Naredni postupak je Hod
se okreću kružeći oko vlastite ose, i istovremeno kruže kroz prostor. Desna Sultana Velada, u kojem derviši, predvođeni šeikom, tri puta obilaze
ruka je okrenuta uvis prema nebu da bi se primila Božja preplavljujuća dvoranu, zaustavljajući se da se poklone jedni drugima kod ''stuba''.
milost, koja prolazi kroz srce i prenosi se u zemlju preko leve ruke okrenute Prvi selam (pozdravljanje) uvodi ples: poljubivši šeikovu ruku derviš
nadole. Dok jedna noga ostaje čvrsto na zemlji, druga se prebacuje preko dobija dopuštenje da se obrće. Starešina plesa upućuje ga na njegovo mesto.
nje i pokreće plesača ukrug. Neprekidni ritam podizanja i spuštanja desne Dok muzičari sviraju a hor peva, šeik stoji kod ''stuba'' a derviši osvajaju
noge podržan je unutrašnjim ritmičnim ponavljanjem imena ''Al-lah, Al-lah, prostor i obrću se ponavljajući svoje nečujno »Alah, Alah, Alah...« Ovaj
Al-lah...'' Obred može da se posmatra kao moćni kreščendo u tri etape: deo obreda traje otprilike deset minuta i ponavlja se četiri puta. Na četvrti
osvešćenje Boga, viđenje Boga i sjedinjenje sa Bogom. selam i šeik se priključuje njihovom okretanju. On predstavlja središte
Na ivici potpune fane (poništenja u Bogu) kao da postoji jedno područje (sunce); derviši predstavljaju kružeće planete koje se okreću oko njega i oko
ugodne smušenosti, osećanje bivanja na mnogim mestima u isto vreme, samih sebe u Rumijevom sunčevom sistemu.
izgovarajući pri tome umnožene, razgranate rečenice. Maglovito, tronuto Svetkovina završava recitovanjem Fatihe, uvodnog poglavlja Kurana,
rastvaranje, krhko i gotovo prazno. Duboko, apsolutno neznanje pri kojem za kojom sledi molitva Mevlani i Šemsudinu od Tabriza. Zatim svi derviši
uobičajeno, staloženo ponašanje deluje umobolno! zajedno skandiraju ''Hu'', što predstavlja sveobuhvatajuće Ime Boga,
Zato ne može ni da čudi što Rumijeve pesme nisu brižljivo potkresani Jedinog.
persijski minijaturni vrtovi. Više su nalik na slike u turkmenskom stilu –
prepune neočekivanih, odsečnih pokreta, čudnovatog cveća i žbunja, »Ko god je čuo za mene, neka se pripremi da dođe i upozna me; ko
demona i životinja koje govore. god me želi, neka krene u potragu za mnom. Naći će me – a tada neka
ne odabere nikoga drugog osim mene.«
Šta je sema? Poruka iz vilinskog sveta, skrivena u tvom srcu; (Šemsudin Tabrizi)
sa njom vedrina prodire u otuđeno srce.
Drvo mudrosti cveta na tom lahoru;
pore unutrašnjeg života otvaraju se na tu melodiju.
Kad duhovni petao zakukuriče, nastupa zora; ***
kada Mars udari u svoj bubanj, pobeda je naša.
Suština duše izborila se sa nezasitim telom; Lični identitet može da se shvati kao struktura načinjena od onoga sa
kada začuje zvuk defa, ona sazreva i smiruje se. čime se čovek poistovećuje. Rumi tvrdi da identitet mora odmah da bude
U telu se oseća čudesna slast; iscepan i uništen, načisto razbijen zajedno sa svojom bednom krojačnicom u
to je šećer koji svirala i svirač nude slušaocu. kojoj se prišivaju zakrpe u vidu uteha koje donose jelo i piće. Ne može sav
unutarnji rad da bude obuhvaćen ushićenim predavanjem i odricanjem svoje
(Divan, 1734:1-5) ličnosti. Rumi savetuje da ne slušate suviše često utešnu stranu vaše ličnosti
koja vam pruža ono što želite. Umesto toga, trebalo bi da se molite za Oko obojice se osećalo nežno prihvatanje svih bića i lekovito milosrđe.
nepopustljivog instruktora. Otkrivanje veličine i bogatstva suštinskog bića, Drugovanje Rumija i Šemsa nema paralele u ogromnoj usamljenosti
koje se nalazi u osnovi, nije moguće bez potpunog demontiranja onoga što Isusovog života, ali njihov odnos prema deci i prema izopštenima iz društva
smo želeli i grabili, i za čime još uvek žudimo. Pijuk za Rumija predstavlja veoma je sličan. Rumi je pokazivao veliko poštovanje i brigu za
bilo šta što obavlja taj revnosni posao brižnosti: jasno razabiranje, prisustvo najnepriznatije stanovnike trinaestovekovnog muslimanskog gradića. Uvek
učitelja, prostodušna čvrstoća, i iskrenost prema sebi. Pijuk razbija na bi zastao da se pokloni pred decom i staricama, da ih blagoslovi i bude od
sastavne delove iluzornu ličnost i otkriva blago u našim bićima koje nije njih blagoslovljen. Jednog dana je ulicom prolazio jermenski kasapin,
vezano za iskustvo. Ono je sama naša suština, neotuđiva, van svih hrišćanin. Rumi se zaustavio i sedam puta mu se poklonio. Drugom
pretpostavki i računica, dosegnuta kada se ukloni ego i kada se sa potpunom prilikom je naišao na decu koja su se igrala. Pozdravio ih je sa istim
usredsređenošću i odlučnošću iskopa ispod vidljivog, površinskog imanja. uvažavanjem koje bi ispoljio prema odraslima. Tada se začuo glas jednog
Postojanje voljene osobe nije dokazivo, ali nije ni maštarija. Prijatelj – mališana koji je izdaleka trčao prema njemu: »Čekaj, evo i mene!« Rumi je
kako Rumi najčešće naziva ovo prisustvo koje je unutar vas a beskrajno sačekao da mu dečak priđe, poklonio mu se i zauzvrat primio njegovo
izvan dometa čula – iako neuhvatljiv, ipak vam je bliže od vaše vratne žile; klanjanje.
treba vam ogledalo da biste ga videli. Šeik je takvo ogledalo, podsetnik na
to prisustvo, i kuvar koji vas postepeno pretvara od tvrde i bezukusne
sirovine u ukusno, meko i privlačno jelo. Razumevanje koje dolazi uz ***
pomoć šeika mnogima daje duhovnu hranu i preobražavajuću energiju.
Sufijski izraz nafs označava žudnje. Od neodložnog načina na koji
ljubavnici žele jedno drugo pa do potrage sanijasina (monaha, onog koji se
*** odrekao sveta) za istinom, svako kretanje potiče od pokretača. Svaki
zaveslaj približava nas okeanu. Rumi naglašava da je važno da se žudnje
Na Rumijevu sahranu došli su predstavnici svih glavnih veroispovesti. prožive redosledom kojim se pojavljuju kako čovek ne bi ostao zaglavljen u
On je u jeku krstaških ratova i žestokih sektaških sukoba izjavio: »Ja svom razvoju usled neke nezadovoljene snažne žudnje. Jednom su ga upitali
odlazim u muslimansku džamiju i u jevrejsku sinagogu i u hrišćansku crkvu šta da se radi sa jednim mladićem uhvaćenim u nekoj nepristojnoj radnji.
i svugde vidim jedan oltar.« I na drugim mestima je nedvosmisleno isticao Nije nam poznato o čemu se precizno radilo – o samozadovoljavanju,
da se svako ko smatra veroispovest ili nacionalnu pripadnost važnim voajerisanju, ili nekom drugom vidu neobuzdane žudnje svojstvene
ljudskim kategorijama, nalazi u opasnosti da svoje srce liši sposobnosti da mladima. Rumi im je odgovorio da ne treba o tome da brinu. »To samo
postupa saosećajno. Danas ovo shvatanje deluje vrlo radikalno, ali Rumi se znači da mu raste perje. Opasan slučaj je onaj klinac koji ne radi nepristojne
u trinaestom veku zalagao za to uverenje sa tako neodoljivom otmenošću i stvari, i posle napušta gnezdo bez perja. Takav lako postaje plen mačke.«
dobrotom da je njegova pravilnost bila sagledana i priznata. Rumi preporučuje uzdržavanje od povezivanja seksualnog ponašanja sa
Postoji čvrsta veza između Isusa i Rumija. U hrišćanskoj crkvi u Širazu sramotom, bilo da se radi o adolescentu ili nekom drugom ko se još nije
(Iran) iznad ulaza je u kamenu uklesan sledeći Rumijev katren: zasitio erotskog zanosa. Za mnoge ljude orgazam je nešto najbliže
predavanju.
Tamo gde je Isus živeo okupljaju se hrabri i velikodušni. Nafs su energije koje nas održavaju u pokretu i ne daju nam da se igde
Mi smo vrata koja nikad nisu zaključana. zaustavimo. Sjedinjavanje sa božanskim odvija se neprestano. Neka se
lepota koju želimo stalno pretvara u akciju, i preobražava se u novu, i novu.
Ako te muči bilo kakva vrsta bola,
Šta sam uopšte izgubio umirući, menjajući jedan skup nafsa za drugi? – pita
zastani pored ovih vrata. Otvori ih.
Rumi. Sve što na obali dograbiš i želiš da zadržiš lomi se pod pritiskom
reke. Ali, kad stvari radiš iz dubine duše, sama reka protiče kroz tebe.
Svežina i duboka radost su obeležja te pokretljivosti.
U Rumijevoj poeziji često se spominje kretanje od minerala, preko neki. Poezija je tkala i sastavljala materijal zajednice i davala mu životnost.
biljke i životinje, do čoveka, a potom i do nečeg većeg od njega. Uzastopne Mi nemamo ništa što bi moglo da se poredi sa tim.
''smrti'', kroz koje se prolazi dok se duša uzdiže vraćajući se Bogu, ne Ipak, Rumi upozorava i na jednu opasnost. Mustra na zavesama nije
povlače za sobom i raskidanje svake veze sa nižom formom. Svako stanje ono što one sakrivaju. Umetnici vole forme, čašu koja se nalazi na lancu
uključeno je u sledeće. Po Rumiju, u tom napredovanju i prelaženju iz jedne pokraj vodopada kao sredstvo da se proba njegova voda. Neki sufiji su
forme u drugu glavnu stvar predstavljaju polet i radost, a to je nešto što doživljavali čari umetnosti kao nešto što može da uspori duhovni razvitak.
Zapadnjaci teško mogu da prihvate. Tragična spoznaja, žalost i nesreća, Umetnost ume da nas zagolica nagoveštajem predavanja i prevazilaženja
život kao postepeno oduzimanje – to za Rumija nisu suštinski uvidi. U granica ličnosti, a da se oni pri tom ne iskuse u potpunosti. Predivna poezija
središte je postavljena bistrina, snažan i sočan smeh, i ljubav koja uviđa može čoveka da zadrži na ivici ogromnog, okeanskog poništenja u Bogu.
kako se sve alhemijski preobražava u Prijatelja. Određeno suštastveno Kako Rumi to kaže, mi hodamo po penušavom talasu zadigavši haljine i
drugarstvo teče kao krv života u Rumijevoj božanstvenoj komediji. nogavice, umesto da goli zaronimo u krajnje dubine.
*** ***
U Kini postoji priča o tri nasmejana taoistička učitelja, koji su U persijskoj poeziji postoji tradicija da pesnik na kraju pesme spomene
poučavali tako što bi došli u grad, zaustavili se na trgu i smejali se. Jedan od sebe po imenu, i to predstavlja specifičan oblik potpisa. Umesto toga, Rumi
njih je umro. Narod, radoznao da vidi kako će se preostala dvojica ponašati, se često poziva na Šemsa (u više od hiljadu pesama) ili na tišinu. Time on
okupio se oko pogrebne lomače. Druga dva učitelja izdala su uputstvo da se objavljuje pravo autorstvo poezije, i uključuje i prazninu posle kao deo
mrtvac ni na koji način ne priprema, čak da se ne promeni ni odeća koja je pesme. Pet stotina oda završavaju rečju kšamuš, tišina ili ćutanje. Rumi nije
bila na njemu. Džepovi su mu bili prepuni prskalica. Tako je podučavanje toliko zainteresovan za sam jezik, više je usklađen sa njegovim vrelima.
ponovo počelo. Rumijeve pesme su nalik prskalicama na pogrebnoj lomači. Reči su značajne samo kao rezonatori za centar. Rumi je celu svoju teoriju o
One ne dozvoljavaju mnogo prenemaganja i pozerstva, i pokazuju nam jeziku zasnovao na svirali od trske (nej). Ispod svega što kažemo, kao i u
kako da izbegnemo patnju. svakom tonu svirale, prisutna je nostalgija za postojbinom, za trščakom.
Jedna druga priča iz južne Indije govori o osobenosti sapuna. Sapun je Jezik i muzika mogućni su samo zato što smo prazni, šuplji, i odvojeni od
u stvari vrsta nečistoće koju kupujemo. Predstavljamo ga nečistoći koju svog porekla. Celokupan jezik je čežnja za zavičajem. Zbog čega ne postoji
imamo, i te dve nečistoće su tako srećne što vide jedna drugu da izlaze i drugi tonalitet, pita se Rumi, nota u slavu veštine majstora rukotvorca, koji
napolje i mešaju se! Zajedno plivaju u toploj prijatnoj vodi, a onda perač u je jedan najobičniji cilindar uobličio u nej, kompleksno ljudsko obličje sa
pravom trenutku podiže tkaninu našeg istinskog bića oslobođenu i od njegovih devet rupa?
sapuna i od prljavštine. Mistična poezija i ostale aktivnosti mogu da deluju
na ovaj način, poput sapuna koji se poigrava sa onim što remeti jasnoću
naše svesti. U određenom času sve to spada sa nas i ostavlja nas čiste, ***
spremne da ponovo budemo nošeni.
U Iranu se pamti jedna igra zvana mošereh, što znači ''druženje sa U krčmi se nude razne vrste vina – vino uživanja u boji, izgledu i
poezijom''. Jedna osoba kaže jedan Rumijev stih, posle čega sledeća osoba ukusu, vino spretnosti intelekta, izvrsni porto anegdota i priča, i kabernet
treba da kaže neki Rumijev stih koji počinje onom rečju kojom se prethodni pesme duše. Biti čovek znači ući u tu krčmu u kojoj se služi zanosni
završio. I tako je porodica ili grupa prijatelja ponekad satima igrala tu igru, asortiman želja. Opna ega puca i iz njega kulja sok. Fermentacija je jedan
bar pre nego što je televizija umrtvila dušu. Rumi nije bio jedini pesnik koji od najstarijih simbola za čovekov preobražaj. Kada grozdovi udruže svoj
je mogao da posluži u tu svrhu. Mogao je to da bude i Hafiz, ili Atar, i još sok i neko vreme ostanu zajedno zatvoreni u mraku, rezultati su
spektakularni. Tada dva pijana čoveka mogu da se upoznaju do te mere da
ne znaju ko je ko. Zamenice više ne mogu da se primene u muljevitom Naša zahvalnost Bogu drži ih uz nas, i uz to dovodi nove. Kao što
svetu krčme, u kojem vladaju uzbudljiva pometnja i poluartikulisane andaluzijski pesnik Adi el-Riga kaže:
žudnje.
No, posle određenog vremena provedenog u krčmi, stiže se do Spavao sam okrepljen svežim povetarcem,
prekretnice, dopire sećanje na neko drugo mesto, javlja se čežnja za kad iznenada siva golubica
poreklom postanka, i pijanice moraju da izađu iz mehane i da pristupe zapeva iz čestara, zajeca od čežnje,
povratku. U Kuranu stoji: »Svi se mi vraćamo.« Krčma je jedna vrsta i podseti me na moju sopstvenu patnju.
pijanog pakla u kojem ljudi uživaju i pate, a zatim se ustremljuju napolje u
Tako dugo bejah daleko od svoje duše,
potrazi za istinom. Krčma je opasan prostor gde su prerušavanja katkada
toliko vremena uspavan, ali plakanje te golubice
neophodna, ali nikada nemoj da sakrivaš svoje srce, insistira Rumi. Ostani
probudi me i natera da zaridam. Slava
otvoren. Kidanje veza i vikanje na ulicama otpočinju u krčmi, i čovekova
svim ojađenima koji se rano bude!
duša se okreće da nađe svoj put kući.
Četiri sata je posle ponoći. Nasrudin, legendarni podvaladžija, napušta Neki polaze prvi, a neki mnogo kasnije. Bog blagosilja i jedne i druge, sve
krčmu i besciljno šeta gradom. Zaustavlja ga čuvar reda: »Zašto skitaš koji putuju, nadoknađuje ono što je uništeno, zbrinjava one koji obrađuju
ulicama usred noći?« »Gospodine«, odgovara mu Nasrudin, »kada bih znao oranicu korisnosti, i blagosilja Muhameda i Isusa i sve ostale glasonoše i
odgovor na to pitanje, odavno bih već bio kod kuće!« proroke. Amin, i neka Gospod svih stvorenja blagoslovi i vas.«
(Molitva na početku IV knjige ''Matnavija'')
***
Priredio: Aleksandar Đusić
Slava ojađenima koji se rano bude
Svaka izgovorena reč je omotač unutrašnjeg bića. »Samo sednem pred njega bez reči,
Neznatni otklon zavese, širok koliko kriška hleba, i postavim lestve napravljene od strpljenja,
može da razotkrije stotine rasprskavajućih sunaca. pa ako u njegovom prisustvu govor s one strane radosti
Čak i ako je ono što je rečeno tričavo i netačno, i s one strane žalosti počne da se izliva iz mojih grudi,
slušalac jasno čuje izvorište. Jedan dašak dolazi jasno mi je da mu je duša duboka i svetla
kroz baštu. Drugi od hrpe pepela. kao zvezda Kanopus što se nad Jemenom diže.
Pomisli koliko se razlikuju glasanja lisice I zato, kada počnem da govorim, moćna bujica reči
briše sve pred sobom, i znam ga po onom što kažem, DEČJA IGRA
i kako to kažem, jer između nas je otvoren prozor
kroz koji se noću meša vazduh naših života.«
Počuj pesnika Sanaija,
Najmlađi je, očigledno, koji je živeo u osami: »Ne skitaj drumom zanesen.
bio najlenji, i pobedio. Spavaj u krčmi.«
Bismilah svoju iznošenu ličnost Kao dečurlija na drvenim konjićima, ratnici tvrde
da bi otkrio svoje istinsko ime. da jašu Boraka, Muhamedovog noćnog ata,
ili Duldula, njegovu mazgu.
I borba i miroljubivost
Adam odgovori: Plašio sam se,
dešavaju se unutar Boga.
i želeo da budem smeran.
A ko smo onda mi
Ko postupa s poštovanjem dobiće poštovanje. u ovoj nerazmrsivoj zbrci sveta,
Ko sa sobom donese slatkoću biće poslužen kolačem s koji je u stvari samo jedna jedina prava
bademima. Dobre žene privlače dobri ljudi. linija koja se spušta sa ALAHa?
za noć. Fantaziramo da je pun mesec Nekada si ti bila taj novac. Bila si jedri čokot.
torta. Pružamo ruke za njom! Od nas se zbune Sada si trula voćka. Trebalo bi da si
čak i prosjaci. Svi nas se klone. sve slađa i slađa, ali si se pokvarila.
Kao moja žena, trebalo bi da si mi ravna.
Od Arapa se očekuje da budu plemenite delije, To ti je isto kao sa parom cipela - ako je jedna pretesna,
a pogledaj sebe, posrćeš naokolo! Kad bi se ovde par je neupotrebljiv.
pojavio neki posetilac, mi bi mu ukrali rite
kad ga savlada san. Ko je tvoj vodič Slično dvokrilnim vratima, i mi moramo biti usklađeni!
koji te na ovo navodi? Pa mi nismo u stanju da nabavimo Lav se ne pari sa vučicom.«
ni šaku sočiva! Deset apsolutno bezvrednih godina,
eto šta smo mi!« Tako je ovaj čovek koji beše srećno siromašan
Pričala je i pričala. do zore grdio svoju ženu,
»Ako je Bog prebogat, mi onda mora da sledimo kad ona uzvrati:
nekakvog šarlatana. Ko to nas vodi? Neki prevarant, »Ne govori mi samo
koji stalno govori: Sutra, prosvetljenje o svom uzvišenom gledištu! Vidi kako se ponašaš!
će vam doneti bogatstvo, sutra. Duhovna nadmenost je nešto najružnije što postoji.
Ona je kao leden i snežan dan,
Kao što svi znaju, to nikad ne dođe. po kojem ti je i odeća skroz mokra!
Mada pretpostavljam da se veoma retko ipak dogodi i to
da sledbenik koji se ugleda na šarlatana može nekako To je već previše da se istrpi!
da prevaziđe tobožnjeg znalca. Svejedno, ja hoću da znam I ne nazivaj me svojim parom, ti varalice!
šta ovo lišavanje govori o nama.« Pa ti se sa psima otimaš za ostatke kostiju.
Muž je, konačno, odgovorio: Nisi ti tako zadovoljan kao što se praviš!
»Dokle ćeš se žaliti Ti si i zmija i krotitelj zmija
što nemamo para i što nemamo odakle da im se nadamo? istovremeno, samo što toga nisi svestan.
Veći deo našeg života minuo je. Ne brini Začaravaš zmiju radi para, a zmija začarava tebe.
o prolaznim stvarima. Pomisli na to kako životinje žive.
Previše govoriš o Bogu, i teraš me da se osećam krivom
koristeći tu reč. Bolje ti je da se pripaziš!
Na goluba na grani koji se zahvaljuje.
Ta reč će te otrovati, budeš li je koristio
Na divno pevanje slavuja.
da stekneš vlast nada mnom.«
napustiću ga i biće vaš!
Tako se osorna bujica njenog govora Ako želite još blaga, to ćemo srediti još lakše!«
sručila na muža, i on se odupro:
»Ženo, ova nemaština je moja najdublja radost. Kapetan vadi komad hartije
Ovaj ogoljeni način života je čestit i lep. sa slikom devojke na njemu. Ovo.
Ništa ne možemo da sakrijemo jer ništa nemamo. Silni kralj od Mosula je brz na odgovoru.
Ti kažeš da sam u stvari naduven i gramziv, »Izvedite je. Neka idol pripadne idolopokloniku.«
da sam i krotitelj zmija i sama zmija,
ali ti nadimci se odnose na tebe. Kad je ugleda, kapetan se smesta zaljubljuje,
baš kao i kalif. Ne smejte se tome.
U svome gnevu i želji za posedovanjem I takva ljubav je deo beskrajne ljubavi,
ti te osobine vidiš u meni. bez koje se svet ne razvija.
Ja ne želim ništa od ovog sveta. Predmeti ljubavi napreduju od neorganskih preko vegetacije
do bića obdarenih duhom, zbog preke potrebe
Ti si kao dete koje se vrtelo i vrtelo,
svake ljubavi koja želi da dopre do savršenstva.
pa sad misliš da se kuća vrti.
Tvoje oči su te koje pogrešno vide. Budi strpljiva, Ovaj kapetan zaključuje da tlo izgleda plodno,
i prepoznaćeš blagodat i svetlost Gospodnju pa seje svoje seme. Kad zaspi, ta devojka mu dolazi
u načinu na koji živimo.« u san. Vodi ljubav sa njom,
Ova prepirka se nastavila do kraja noći, pa i duže. i semena tečnost štrca napolje.
Ali baš dok ovaj zemljoradnik cepa ženine gaće O deci sa kojom treba živeti i služiti im,
i uglavljuje joj se među noge, a ud mu napreduje deci nastaloj iz vaših osećanja prema nekome, bićima
pravo ka meti, nastupa silan metež sa oblikom i govorom i mestom za život.
i logorom se razleže vika vojnika. Ona čak i sada vape za vama.
On skače na noge dok mu se golo dupe cakli Zaboravili ste nas. Vratite se.
i istrčava napolje s krivom sabljom u ruci. Budite svesni toga. Čovek i žena zajedno
uvek imaju duhovni plod.
Crni lav iz obližnje močvare
uvukao se među konje. Džumbus. Kapetan nije bio baš toliko svestan. Posrnuo je,
Lav odskače šest metara u vazduh, i zaglibio se kao mušica u loncu sa skorupom,
šatori se talasaju kao pučina. potpuno obuzet svojom ljubavnom avanturom. A onda,
isto tako naglo, postaje ravnodušan. I kaže ženi:
Kapetan hitro prilazi lavu, »O ovome ni reči pred kalifom.«
jednim udarcem mu otkida glavu,
i već juri natrag u ženin šator. Odvodi je tamo, i kalif je očaran, poražen.
Kada ponovo razastre njenu divotu, Ona je sto puta lepša no što je zamišljao.
ud mu se uspravlja još više.
Neki čovek pitao je jednog rečitog učitelja:
Sama stvar odvija se isto kao i sa lavom. »Šta je pravilno, a šta pogrešno?« »Pogrešno je misliti:
Ud mu do kraja ostaje uzdignut, šišmiš se krije od sunca, a ne od ideje o suncu.
i ne rasipa semenu tečnost tek tako. Ali baš je ideja to što u šišmišu izaziva strah i nagoni ga
Lepotica je zadivljena njegovom muževnošću. još dublje u špilju. Ti imaš ideju o neprijatelju
Bez dvoumljenja i sa ogromnom energijom sjedinjuje se koja te povezuje sa izvesnim saučesnicima.
sa njegovom energijom, i njihova dva duha
izlaze iz njih kao jedan. Mojsije, unutarnja svetlost otkrovenja,
obasjao je vrh Sinajske gore, ali gora Ovi događaji su stvarni kao što je stvarna beskrajnost,
nije mogla da zadrži tu svetlost. mada nekima deluju kao religiozne fantazije,
onima koji veruju isključivo u stvarnost
Ne obmanjuj sebe na taj način! polnih organa i probavnog trakta.
Imati ideju nije isto što i
živeti stvarnost bilo čega. Ne spominji Prijatelja takvima.
Za druge, seks i glad su prolazne opsenarije,
U ideji bitke nema junaštva. dok je Prijatelj trajnije, ubedljivije prisutan.
Zid javnog kupatila pokriven je slikama Neka oni prvi idu u svoj hram, a mi ćemo u svoj.
i brojnim izrekama o junaštvu. Probaj da premestiš ideju Ne razgovaraj nadugačko sa skepticima ni sa onima
od uha do oka. Tada dlake iz tvojih ušiju koji se izjašnjavaju kao ateisti.
postaju prefinjene kao svetlosna vlakna.
Dakle, kalif je naumio da prodre
Čitavo tvoje telo postaje ogledalo,
u tu prelepu ženu i dolazi joj da zadovolji potrebu.
i celo se pretvara u oko i duhovno disanje.
Pamćenje mu podiže penis, istežući ga u mislima
Neka te tvoje uho odvede do tvog ljubljenog.«
da se gura unutra i izlazi napolje, usled čega se
I tako je kalif silno zaljubljen u tu devojku. to parče tela raskrupnjava od zadovoljstva.
Njegovo kraljevstvo nestaje poput munje.
Ako je tvoja ljubav obamrla, znaj ovo: ukoliko ono što Međutim, dok zaista leže sa ženom,
imaš može da nestane, onda je to samo snoviđenje, do njega dopire naredba od Boga
uobraženje, dah kroz brkove. I moglo je da te ubije. da prekine te bludne radnje. Jedva čujan zvuk,
onakav kakav bi proizveo miš. Penis se oklembesi,
Ima onih koji kažu: »Sve ima svoj kraj.« i strast klisne.
Greše. Svakog trena oni govore:
»Da postoji neka drugačija stvarnost, On pomišlja da taj šaptavi zvuk potiče od zmije
video bih je. Znao bih za nju.« koja se uspravlja na slamnoj asuri. Devojka primećuje
njegovo klonuće i obuzima je napad smeha zbog te
Dete ne razume lanac uzročnosti, ali treba li neobične okolnosti. Seća se kako je kapetan ubio lava
odrasli da zbog toga prestanu da budu razboriti? dok mu je penis sve vreme bio uspravljen.
Ako ljudi razumom ne opažaju postojanje ljubavi
u vasioni, to ne znači da je nema. Dugo traje i glasan je njen smeh.
Na šta god da pomisli samo ga pojačava,
Josifova braća nisu primećivala Josifovu lepotu, poput smeha onih koji jedu hašiš.
ali Jakov je nikada nije gubio iz vida. Mojsije je isprva Sve je komično.
video samo drveni štap, ali na drugi pogled
to beše otrovnica i uzrok panike. Svako čuvstvo ima svoj uzrok i šifru koja ga aktivira.
Čulo vida je u neskladu sa znanjem duše. Kalif je razjaren. Poteže mač.
Mojsijeva ruka je i ruka i izvor svetlosti. »Šta je to tako zabavno? Reci mi sve što misliš.
Ništa ne prećutkuj. U ovom trenutku sam vidovit.
Ako slažeš odrubiću ti glavu. Ako nekome naneseš štetu, istu tu štetu
Ako kažeš istinu, daću ti slobodu.« navlačiš na sebe. Moje izdajstvo učinilo je
mog pristalicu mojim izdajnikom. To ponavljanje
On stavlja sedam Kurana jedan na drugi negde mora da se prekine. Ovde, u činu milosrđa.
i zaklinje se da će učiniti to što je rekao.
Kada je konačno zavladala sobom, Šaljem te natrag kapetanu,
devojka mu ispriča sve, krajnje podrobno. O logoru uz obrazloženje da je moja druga žena ljubomorna,
na livadi, o ubijanju lava, pa pošto je kapetan bio dovoljno odvažan
o kapetanovom povratku u šator sa penisom da te dovede iz Mosula, neka se venča sa tobom.«
još uvek tvrdim kao nosorogov rog.
To je muževnost proroka.
I o razlici u odnosu na kalifov ud Kalif jeste bio polno nemoćan,
koji se skljokao zbog jednog mišjeg šapata. ali njegovo čojstvo beše bez premca.
Skrivene stvari uvek izađu na videlo.
Nemoj da seješ rđavo seme. Budi siguran da će nići. Srž istinske muževnosti leži u sposobnosti
Kiša i sunčeva toplota nagone ga da izbije na površinu. da se napuste čulna udovoljavanja. Snaga
Proleće nastupa nakon što opadne lišće, kapetanove muškosti ništavna je u poređenju
što je dovoljan dokaz istinitosti vaskrsnuća. sa kalifovom plemenitošću ispoljenom
Tajne se otkrivaju u Proleće, sa usana zemlje dospevaju u načinu na koji je okončao ciklus sejanja požude
u lišće. Bojazni postaju vinske glavobolje. i žetve potaje i osvetoljubivosti.
Ali odakle je vino pristiglo? Razmisli.
~~~
~~~
Kasno je, sam sam, u čamcu svog bića, Neka lepota za kojom žudimo bude ono što radimo.
nigde ni svetla ni kopna, Postoji hiljadu načina da se klekne i poljubi zemlja.
Pojma nemam.
Moja duša je iz nekog drugog mesta, siguran sam u to,
~~~ i nameravam da tamo završim.
ZAJEDNICA DUHA
Posmatraj glavne kuvare kako spremaju posebne zdele Žeđ me je bila naterala da siđem do vode
za svakoga, u skladu sa onim što traži. na kojoj sam ispio mesečev odraz.
Posmatraj ovaj pehar u koji okean može da stane.
Sada sam lav koji blene uvis
Posmatraj one koji vide lik.
potpuno izgubljen u ljubavi prema samoj stvari.
Posmatraj Šemsovim očima
vodu koja je Ne postavljaj pitanja o čežnji.
sami dragulji. Pogledaj u moje lice.
prijatelj svakom, ali retki će čuti Svaka žeđ biva ugašena izuzev
tajne u notama skrivene. žeđi tih riba, mistika,
Ove reči koje toliko kazujem gube značenje: Bio je fini prašak u gruboj zemljanoj činiji.
bitisanje, praznina, planina, slamka: reči Znao je koliko vrede oba sveta:
i ono što hoće da saopšte, sve je metlom izbačeno jedno zrno ječma.
kroz prozor, i kotrlja se niz krov.
Jedan svet je bacio dole, drugi hitnuo uvis.
Jedino ljubav.
Sveća je stvorena da bi cela postala plamen.
Jedino držalo podesno za barjak,
U tom poništavajućem trenutku
i vetar. Nikakav barjak.
ostaje bez senke.
Zelenila su stigla sa drugog sveta, Mnoge stvari moraju ostati nekazane, jer je već kasno,
nakresana poput lahora koji je nameračio ali sve ono što nismo spomenuli večeras
da izvede neku novu ludost. svakako će doći na red sutra.
Kad ti ugledam lice, kamenje počinje da se kotrlja! Ovaj vetar je Sveti Duh.
Pojaviš se i svi se uče čudima. Stabla su Marija.
Gubim svoje sedište, stan, grad. Gledaj kako muž i žena izvode tanane igre rukama.
Tamni biseri iz Jemena bačeni su na ljubavni par,
kao što nalaže svadbeni običaj. Para ispunjava kupatilo, i zamrznute figure na zidu
otvaraju oči - okrugle i vlažne, oči Narcisa
Miris Josifove košulje dopire do Jakova. koje vide ogromna rastojanja - i nove uši
Crveni kornelion jemenskog smeha stiže načuljene za pojedinosti bilo koje priče. Figure klize
do Muhamedovog uha u Meki. kao drugovi koji rone, izranjaju i ponovo rone.
Razgovaramo o raznim stvarima. Ovi razgranati trenuci Para što kulja u dvorište donosi glasine
su nam jedino uporište. o uskrsnuću! Idu od jednog ugla
do drugog, smejući se. Niko ne primećuje
da para otvara ružu svačijeg uma,
činiju svakog prosjaka zasipa novčićima.
TRAGOVI ISPARENJA Pruži svoju korpu. Toliko će se napuniti
da će praznina postati ono što želiš.
Ponovo svetlost, i onaj koji svetlost daje! Sudija i optuženik zaboravljaju na presudu.
Menjaj način na koji živiš! Neko ustaje da govori, i drvo stola
postaje sveto. Mehana je tog trenutka stvarno
Iz okeanske kace, vinsko nadahnuće u svaki pehar! načinjena od vina. Mrtvi ga ispijaju.
Dvojica-trojica odavno mrtvih bude se. Isparenje zatim hlapi.
Dve-tri pijanice postaju lovci na lavove. Figure se sležu natrag u zid, praznih očiju,
uši su samo crtež.
Sunčeva svetlost umiva mračno lice.
Sad se to ponovo događa, napolju.
Cvet istine otvara se na njemu.
Vrt se ispunjava zvucima ptica i lišća.
Na livadsku travu i baštensku zemlju opet se spušta rosa.
Jako svetlo nam poput prstiju masira glave.
Krećemo tragom cvrkutanja i postajemo vazdušasti.
Nema razdvajanja ovih prstiju od onih.
Kako bi iko od nas mogao da iskaže šta se događa,
Povuci nazad rezu. pa makar sto miliona puta
Jedna se ravan u drugu uliva. umakao pero u mastilo?
Toplina u sve prodire.
Strasni kotlovi ključaju.
Odeća se u vazduhu kida.
Iz pesnika, nikada tako srećnih kao napolju ZEMLJA PROGLAŠAVA
na svetlu, podižu se tragovi isparenja!
Lahor bi neke tajne zorom da ti oda. Ali mi imamo prolaze jedan unutar drugog
Ne vraćaj se na spavanje. koje nikada niko da spomene.
Moraš da zatražiš ono što stvarno želiš.
Ne vraćaj se na spavanje.
Ljudi idu tamo-amo preko praga ~~~
na kojem se dodiruju dva sveta.
Vrata su kružna i otvorena. Noć ispunjena razgovorom koji boli,
Ne vraćaj se na spavanje. mojim najgorim prećutkivanim tajnama. Sve
mora da se tiče voljenja i nevoljenja.
Proći će ova noć.
~~~ A onda nam predstoji posao.
~~~
Ljubav je rastočila njegovu kraljevsku ličnost Stoga su ovi kraljevi razgovarali ispotiha,
i odvela ga u Tabuk, gde je neko vreme radio i smotreno. Sam Bog zna šta su govorili.
na pečenju cigala. Neko je obavestio kralja Tabuka
o Imra'u 'l-Kajsu, i taj je kralj otišao noću da ga poseti. Služili su se neizrecivim rečima. Ptičjim jezikom.
»Kralju Arabljana, krasni Josife ove epohe, Ali neki ljudi su ih oponašali, naučili nekoliko
vladaru dva kraljevstva, jednog sastavljenog od teritorija, ptičjih doziva, i postali uticajni.
i drugog od lepote žena,
ako bi pristao da ostaneš sa mnom
bio bih počašćen. Odrekao si se kraljevstava,
jer si želeo više od njih.« IZMEĐU PRIČA
Kralj Tabuka nastavio je u tom stilu, Okrenimo se sad od okeana
veličajući Imra'u 'l-Kajsa, i govoreći o teologiji prema kopnu.
i filozofiji. Kajs ne reče ništa.
A onda se iznenada nagnuo i nešto šapnuo Kad si sa decom, pričaj o igračkama.
na uvo drugom kralju, i tog trenutka taj Malo-pomalo, ona od drangulija stižu
drugi kralj i sam postade lutalica. do dublje mudrosti i bistrine. Vremenom
gube interesovanje za svoje igračke.
Napustiše grad ruku pod ruku.
Bez kraljevskih lenti, bez prestola. Ona već imaju osećaj celovitosti u sebi.
Kada bi bila sasvim bezumna,
Eto šta ljubav čini i nastavlja da čini. nikako se ne bi ni igrala.
Za odrasle ima ukus meda, a za decu mleka. Jesi li čuo ovo?
Ljubav je poslednja bala od petnaest kila. Radi se o čoveku koji je tražio blago.
Kada je utovariš, lađa se iskrene. On hoće da dovršim njegovu priču.
Nisi ga čuo?
Tako su skitali po Kini poput ptica Onda mora da je u meni i uzvikuje: »Ovamo!
koje kljucnu poneko zrno. Retko su govorili Dođi ovamo!«
Pa ipak, ne smatraj ga tragaocem.
Za čime god da traga, on sam je to. SAN KOJI MORA DA BUDE PROTUMAČEN
Kako bi zaljubljeni mogao da bude išta drugo izuzev
ljubljenog?
Ovo mesto je san.
On se svakog časa pred ogledalom klanja.
Samo ga spavač smatra stvarnim.
Kad bi samo na tren mogao da vidi jedan molekul
onog što je tamo bez fantaziranja o tome,
Smrt nastupa poput zore,
eksplodirao bi.
i budiš se smejući se
Njegovo zamišljanje, i on lično,
onome što si smatrao svojom nesrećom.
nestali bi zajedno sa svim njegovim znanjem, izbrisani
u novom rođenju, savršeno jasnom pogledu,
Međutim, u slučaju ovog sna postoji razlika.
glasu koji kaže: Ja sam Bog.
Sve ono svirepo i besvesno
Isti taj glas naredio je anđelima da se poklone Adamu, što je počinjeno u opseni prikazanog sveta,
zato što su bili sa Adamom istovetni. sve to ne iščezava pri samrtnom buđenju.
Ostaje,
To je glas koji je prvi rekao: i mora da bude protumačeno.
Nema Stvarnosti osim Boga.
Jedino Bog jeste. Svako zlurado ismevanje,
Husam me sada cima za uvo: svaka nagla, polna žudnja,
»Isperi usta! Pokušavajući da saopštiš te stvari, ona poderana odeća Josifova,
prećutkuješ ih. Jednostavno završi priču sve to postaju opaki vukovi
o dervišu koji je tragao za blagom. sa kojima se moraš suočiti.
OMAR I STARI PESNIK »Ne boj se. Sedi ovde do mene. Saopštiću ti jednu tajnu.
U ovoj vreći ima dovoljno zlata da kupiš nove svilene
strune za svoj instrument. Uzmi vreću,
Svirač harfe beše ostario. Glas mu posta prigušen kupi ih, i vrati se ovamo.«
i hrapav, a poneka od žica harfe beše pukla.
Stari pesnik je slušao pa, shvativši velikodušnost
Otišao je na groblje u Medini i zavapio: »Gospode, koja ga snađe, baci harfu na zemlju
uvek si od mene prihvatao lažne novčiće! i razbi je. »Te su me pesme terale
Odazovi se još jednom na ove molitve, i daj mi dovoljno da neprekidno vodim računa o tonalitetima Iraka
da kupim nove svilene strune za moju harfu.« i ritmovima Persije. Molski zirafgand,
tečna svežina dvadeset četiri melodije,
Spustio je harfu da mu zameni jastuk i legao da spava.
Ptica njegove duše polete! Lišena tela sve mi je to skretalo pažnju dok je karavan za karavanom
i tugovanja, letela je kroz beskrajni čisti predeo koji odlazio! Moje pesme držale su me u mojem ''ja'',
beše ona sama, i u kojem je mogla da peva svoju istinu. koje za me beše najveći dar, a sada ga vraćam natrag.«
»Sviđa mi se ovo nemanje glave, ovo kušanje bez usta, Dok ti neko odbrojava pare, ne gledaj
ovo sećanje bez žaljenja, to kako bez ruku berem ni u svoje ruke ni u novac. Posmatraj darodavca.
ružu i bosiljak u dolini što se u beskraj prostire i mojom
radošću odiše.« I ta vodena ptica zaroni u svoj okean, »Ali čak i to vatreno samooptuživanje«, reče Omar,
»samo je novi oblik ograđivanja, još jedan članak
Jovov zdenac gde Jov beše isceljen od svih patnji, na trščanoj svirali. Sve ih probuši i ostani šupalj,
sušti sunčev izlazak. Da ovaj Matnavi iznenada postane perforiranih zidova, da bi muzika mogla da se desi.
nebo,
ono ne bi moglo da obuhvati ni pola misterije Ne budi tragač obuzet važnošću svoje potrage.
u kojoj je ovaj ostareli pesnik uživao u snu. Pokaj se za svoje kajanje!« Starčevo srce prenulo se,
Kada bi postojao neometan put koji vodi u to, odljubljeno od visokih i niskih tonova, van plača
niko se ne bi ovde zadržavao!
ili smeha. Iskreno zbunjene duše, zaputio se
Dotle je kalif Omar dremao u blizini, izvan svakog traganja, s one strane reči i
i glas mu dođe: »Daj sedamsto zlatnika pričanja, potopljen u lepotu,
čoveku koji spava na groblju.« poplavljen s one strane spasenja.
Svako razume taj glas kad dopre do njega. Talasi prekriše starca.
On se sa istim autoritetom obraća Turčinu i Kurdu,
Persijancu, Arapinu, Etiopljaninu - jedinstveni jezik! Ništa se više o njemu ne može reći.
Omar pođe na rečeno mesto i sede pored usnulog. Istresao je svoju nošnju,
Onda kinu, a pesnik skoči na noge pomislivši i u njoj ništa ne ostade.
po čitav dan trudili da zidovi postanu čisti i prozračni
Postoji takav lov u kojem se soko obrušava u šumu poput vedrog neba.
i ne izlazi natrag iz nje. Svakog trenutka, Postoji put koji vodi od krajnje
sunčeva svetlost je apsolutno prazna obojenosti do neobojenosti. Znaj da raskošna raznolikost
i apsolutno bogata. oblaka i vremenskih prilika potiče od
apsolutne jednostavnosti sunca i meseca.
Prorok je izjavio: »Ima nekih koji me vide A onda Grci razmakoše zavesu koja je odvajala odaje.
u istoj svetlosti u kojoj ja vidim njih. Kineski prikazi i čarolije blistavo su se odražavali
Naše prirode su istovetne. na zacakljenim grčkim zidovima. Zaživeli su na njima,
Bez pozivanja na bilo kakva i to još zanosnije, i stalno su se
rodoslovlja, bez pozivanja na tekstove i tradicije, preobražavali na svetlu.
zajedno pijemo ovu vodu života.«
Evo jedne priče Grčka umetnost je zanimanje sufija.
o toj skrivenoj misteriji: Oni ne izučavaju knjige o filozofskom mišljenju.
Kinezi i Grci
Svoju ljubav čine sve svetlijom.
raspravljali su o tome koji su od njih bolji umetnici.
Nema želja, nema srdžbe. Sa tom čistotom
Kralj reče:
oni prihvataju i odražavaju slike svakog trenutka,
»Rešićemo to pitanje putem polemike.«
odavde, od zvezda, iz praznine.
Kinezi počeše da govore,
no Grci na to ništa ne rekoše. I razgledaju ih kao da posmatraju
Istupiše iz debate. sa istom ozarenom bistrinom
Kinezi tada predložiše koja posmatra njih.
da i jednima i drugima bude dodeljena po soba u kojoj će
demonstrirati svoje umeće, dve sobe okrenute jedna
prema drugoj i odvojene zavesom.
Kinezi zatražiše od kralja
stotinu boja, sve moguće nijanse, KOMARCI NA VETRU
i svakog su jutra dolazili tamo
gde su boje bile čuvane i sve ih uzimali.
Grci nisu uzimali nikakve boje. Neki komarci izlaze iz trave da razgovaraju
»One nisu deo našeg načina rada.« sa Solomonom: »O, Solomone, ti si zaštitnik ugnjetenih.
Oni odoše u svoju odaju Dodeljuješ pravdu malim ljudima, a oni nisu ništa
i počeše da čiste i poliraju zidove. Svakog dana su se manji od nas! Mi smo sićušne metafore uništivosti.
Možeš li i nas da zaštitiš?« »Razbij ga!«
»Ruka ne bi mogla da mi se pokrene da učini tako nešto.«
»Ko vas je maltretirao?« Kralj ga je nagradio počasnom odorom
i povišicom plate, i tako je to išlo
»Podnosimo ti tužbu protiv vetra.« sa svakim od pedeset ili šezdeset dvorana.
»E, pa«, odgovara im Solomon, »vi imate mile glasiće, Jedan po jedan, oponašali su ministra
komarci, ali imajte na umu da sudija ne može da sluša i komornika i dobili novo bogatstvo.
samo jednu stranu. Moram da saslušam oba parničara.«
Zatim je biser bio pružen Ajazu.
»Pa naravno«, slažu se komarci.
»Možeš li da kažeš u kojoj meri je to nešto izuzetno?«
»Pozovite Istočni vetar«, uzvikuje Solomon, »Više nego što mogu da izrazim.«
i skoro istog trenutka vetar se pojavljuje. »Onda ga razbij,
ovog časa, u paramparčad.«
Šta se dogodilo sa komarcima tužiteljima? Izgubiše se.
Ajaz je jednom imao san
Isti je slučaj sa svakim tragaocem koji dolazi da se žali o ovome, pa je u rukavu sakrio dva kamena.
Vrhovnom sudu. Kada se obelodani Božje prisustvo, Pomoću njih je smrvio biser u prah.
gde su tragaoci? Prvo dolazi do umiranja,
Kao što je Josif sa dna bunara pažljivo saslušao
pa tek onda do sjedinjenja, kao u slučaju komaraca na vetru.
kraj povesti o sebi, tako ovakvi slušaoci
shvataju uspeh i neuspeh kao jednu te istu stvar.
Blizak prijatelj iz detinjstva dođe jednom da obiđe Josifa. Gost poče: »Ne možeš ni da pretpostaviš koliko sam tražio
Delili su tajne koje, ležeći na jastucima, nešto za tebe. Ništa mi nije izgledalo prikladno.
deca kazuju jedno drugom Zlato se ne nosi u rudnik zlata,
pre spavanja. Ova dvojica ni kap vode u Omansko more!
bili su potpuno iskreni jedan prema drugom. Sve na šta bih pomislio bilo je kao da nosim zrna kima
u Kirmanšah iz kojeg kim potiče.
Prijatelj zapita: »Kako ti je bilo kada si shvatio
da su tvoja braća ljubomorna i šta nameravaju?« Ti u svom ambaru imaš sva zrnevlja. Imaš i moje srce i
moju dušu, tako da čak ni njih nisam mogao da donesem.
kroz koji će ti otpaci biti odstranjeni.
Doneo sam ti ogledalo. Posmatraj sebe,
i seti se mene.« Poveri svoju ranu učiteljevoj hirurgiji.
Izvadio je ogledalo iz nošnje Na ranu se skupljaju muve i prekrivaju je.
u kojoj ga je krio. To su muve tvoje naklonosti prema onome
Šta je ogledalo bića? što zamišljaš da je tvoje.
Ne-biće. Uvek donesi ogledalo nepostojanja
na dar. Svaki drugi poklon je besmislen. Dopusti da učitelj rastera muve
i stavi ti melem na ranu.
Neka se siromah zagleda duboko u obilje.
Neka hleb vidi gladnog čoveka. Ne okreći glavu. Nastavi da posmatraš
Nek potpala ugleda iskru iz kremena. previjeno mesto. Kroz njega
svetlost uvire u tebe.
Kada se prazno ogledalo i tvoje najpogubnije navike I ni za trenutak nemoj da pomisliš
postave jedno prema drugom, da ti sam sebe isceljuješ.
tada započinje prava izrada.
Eto šta su umetnost i veština.
Tvom lekaru treba nečija slomljena noga za lečenje. Miš je dohvatio povodac kamile
Tvoje mane su načini na koje se slava ispoljava. svojim prednjim nožicama i nastavio da hoda sa njim,
Svako ko jasno vidi šta je u njemu bolesno oponašajući goniče kamila.
počinje brzo da napreduje na svom putu. Kamila je i dalje kaskala,
pustivši da se miš oseća junački.
Nema ničeg goreg »Samo ti uživaj«,
od mišljenja da si dovoljno zdrav. mislila je. »Uskoro ću imati čemu da te naučim.«
Više od ičega, samozadovoljstvo
sprečava izradu i umeće. Stigoše na obalu velike reke.
Miš je bio zabezeknut.
Pogledaj se ništavan u ogledalu i plači. »Šta čekaš?
Neka to samozadovoljstvo iscuri iz tebe! Kreni u reku. Ti si moj predvodnik.
Satana je pomislio: »Ja vredim više od Adama«, Ne zaustavljaj se ovde.«
i to vredeti više još uvek je čvrsto u nama. »Bojim se da se ne udavim.«
Voda u tvom potoku možda izgleda čista, Kamila uđe u vodu. »Vidiš, jedva mi
ali na dnu se nalazi nešto ustajalo. prelazi kolena.«
Tvoj šeik u stanju je da prokopa bočni kanal »Tvoja kolena! Tvoja kolena su
stoput viša od moje glave!«
»Pa, možda ne bi trebalo Vasiona je izraz božanskog zakona,
da predvodiš kamilu. Ostani sa sebi sličnima. tvog razboritog Tvorca.
Miš zbilja nema šta da kaže kamili.«
Kada mu nisi zahvalan,
»A bi li mi pomogla da pređem preko?« obličja sveta deluju ti beznačajno i ružno.
»Popni mi se na grbu. Ja sam stvorena da prenesem Sklopi mir s tim praocem, majstorom oblikovanja,
stotinu takvih kao što si ti.« i svaki tvoj doživljaj biće prožet neposrednošću.
»Tu blizu nalazi se mlad-mesec napredni-čovek, Kakav bi to osećaj bio? Čovek godinama puzi
koji ponizno rasipa svoju svetlost na stomaku zatvorenih očiju.
poput latica po tlu. Onda u jednom trenutku otvara oči,
Gde je Hilal?« i nalazi se u vrtu. Proleće je.
Muhamed je pohitao ka štali. Mračno je, Drekavci sede oko tvoje trpeze i čekaju.
i đubrivo se jako oseća, Baci im kost!
ali sve to nestaje kad prijateljstvo uđe.
Jedan savet: operi se pre nego pođeš do rezervoara.
Čuda ne pobuđuju veru toliko kao Njegova voda ima dovoljno milosti da te očisti
dašak srodnosti koja spaja ljude. i pruži ti spokoj, ali operi se
od svih kako pre no što pođeš.
Čuda nadvladavaju bezverje.
Prava vera niče iz prijateljstva. Speri sva pitanja-zašto
i izračunavanja-svih-''međutim''.
Hilala budi privlačni, bliski miris. Ne nosi ih sa sobom na veliki rezervoar.
Kako jedno takvo biće može da živi u štali?
Husame! Husamudina ne uznemiravaju šišmiši.
Između konjskih nogu on opaža On je stručnjak za sunčevu svetlost!
Muhamedovo ruho! Puzeći izlazi
iz mračnog ćoška i spušta obraz On je ispisan svuda po mladom mesecu, Hilalu.
na Muhamedova stopala. Muhamed spušta svoj obraz Sada će pisati o punom mesecu, šeiku.
na Hilalov i ljubi mu glavu i lice. Mlad mesec i pun mesec su jedno te isto.
Misaono traganje neće pronaći
Mlad mesec se uči postupnosti put do tog kralja!
i promišljenosti i tome kako sebe
polako poroditi. Strpljenje u sitnim pojedinostima Kretnja tvog prsta
čini savršenim veliko delo, ravno vasioni. nije odvojena od tvog prsta.
A sada, prijatelju, pokušaj da opišeš koliko je blizu Muhamed je rekao: »Ne raspravljaj
tvorac tvoje misli! o suštini!« Sva mozganja su
samo dodatni slojevi zavese.
Ljudska bića vole zavese i omotače!
Tvoja čista tuga
Ljudi veruju da šare na zavesama koja vapi za pomoći
predstavljaju ono što ove prikrivaju. predstavlja tajni pehar.
Posmatraj čuda dok se zbivaju oko tebe. Slušaj cviljenje psa za svojim gospodarem.
Ne svojataj ih. Oseti kako se Umešnost To zavijanje je opštenje.
sprovodi kroz njih, i ćuti.
Ima ljubavnih pasa kojima niko ne zna ime.
Ili kaži: »Nisam u stanju da te slavim Daj život da bi postao jedan od njih.
onako kako bi trebalo da budeš slavljen.
~~~
FRULE ZA PLES
Kao kada sušti duh legne, navukavši Ovo nije tor za ovce.
svoje telo na sebe, kao kad nevesta privuče
muža na sebe da je kao pokrivač utopli. Ovde rastojanja ne razdvajaju.
Ovo je svetilište ljubavi.
Zatim je sledećih deset godina hodao noću, Ja sam silovita reč sa oštrice noža,
sve dok konačno nije video celo drvo ne neko ako ili možda
osvetljeno. Muhamed je jahao svog konja koje se gubi u vazduhu.
noćnim nebom. Dan je namenjen za rad.
Ja sam sunčeva svetlost koja reže mrak.
Noć za ljubav. Ne dozvoli da te neko
Ko je napravio ovu noć?
omami. Neki ljudi spavaju noću.
Kovačnica skrivena duboko u zemaljskom kalu.
Ali ne zaljubljenici. Oni sede u mraku
i razgovaraju sa Bogom, koji Davidu reče: Šta je telo?
Oni koji svake noći celu noć prespavaju Izdržljivost.
a tvrde da su povezani sa nama – lažu.
Šta je ljubav?
Zaljubljeni ne mogu da spavaju kada osećaju prisnost Zahvalnost.
voljenog svuda oko sebe. Neko ko je žedan
može da zaspi na kratko, ali će sanjati vodu, Šta je skriveno
pun bokal pored potoka, ili duhovnu vodu u našim grudima?
koja se dobija od druge osobe. Cele noći osluškuj Smeh.
njihov razgovor. Ne leži.
Ovaj trenutak je sve što postoji. Šta još?
Saosećanje.
Smrt će ga bez sumnje ubrzo odneti.
Nestaćeš sa lica zemlje, i ova zemlja će ostati Neka Voljeni bude šešir čvrsto natučen na moju glavu.
bez svoga dragog, sa samim korovom Ili remenje za vuču zategnuto preko mojih grudi.
što raste u trnjaku.
Neko pita: Kako to ljubav ima ruke i noge?
Završio sam. Ostatak ove pesme pročitaj
Ljubav je proklijala leja u kojoj se gaje ruke i noge!
noćas u mraku.
Imam li ja glavu? A noge?
Tvoji otac i majka igrali su se ljubavnih igara.
Šemse, toliko voljen od Tabrižana, zatvaram usta. Spojili su se, i ti si se pojavio!
Čekam na tebe da dođeš i otvoriš ih.
Ne zapitkuj šta ljubav može da uradi!
Obrati pažnju na boje sveta.
SVE REKE ODJEDNOM Na rečnu vodu koja se kreće u svim rekama odjednom.
Na istinu koja boravi na Šemsovom licu.
DETE KOJE TEPA
Svih ovih šezdeset godina bio sam nemaran, On kaže: »Od mene nije ostalo ništa.
svakog minuta, ali nijednog sekunda Ja sam kao rubin podignut ka izlazećem suncu.
ovo što se uliva u mene nije se prekinulo ni usporilo. Je li on još uvek kamen, ili čitav svet
Ni za šta nisam zaslužan. Danas otkrivam načinjen od crvenila? Ne pruža nikakav otpor
da sam gost o kojem mistici govore. sunčevoj svetlosti.«
Sviram ovu živu muziku za svog domaćina.
Danas je sve za domaćina. Tako je i Haladž objavio: Ja sam Bog,
i rekao je istinu!
Bog uzima svet kao sviralu od trske, i duva. banu u javnost sa novim naumima. Ljubav
Svaka nota je jedna potreba koja izbija iz jednog od nas, je ostvarenje, a poezija je bubanj
jedan žar, jedan čežnjivi nespokoj.
Priseti se usana koji nas poziva na njega. Nemoj više da se žališ
s kojih je vijugavi mirisni dah potekao, na usamljenost! Neka se strašljivi govor o njoj
da bi ti nota ostala čista.
Ne pokušavaj da je okončaš. raspadne i otpluta. Neka mujezin siđe
Budi svoja nota. sa svoga tornja, i nek se ne vraća gore!
Pokazaću ti da je to savršeno dovoljno.
Uzvišena duša se krije poput Muhameda ili Isusa, pod vođstvom onoga koji nas podučava,
krećući se kroz svetinu u gradu sušte radosti sunca,
u kojoj je niko ne poznaje. našeg učitelja muzike.
Zašto bismo žalili što smo toliko spavali? Ljubav služi za nestajanje u nebu. Um
Nevažno je koliko smo dugo bili besvesni. za saznavanje šta su ljudi činili i pokušavali da učine.
Misterije ne postoje da bi bile odgonetnute. Oko oslepi
Teturamo se, ali nek krivice nestane. kada jedino što hoće da vidi postane zašto.
Oseti blagost kretnji
svud oko tebe, moć održavanja. Ljubavnik je uvek okrivljen za nešto.
Ali kad pronađe svoju ljubav, sve što je napustio
pri traženju vraća se sasvim izmenjeno.
Na putu za Meku brojne su opasnosti: lopovi,
UČITELJ MUZIKE uskovitlani pesak, a za piće samo kamilje mleko.
Pa ipak, svaki hodočasnik tamo ljubi crnu stenu
Ti koji ljubiš zaljubljene, sa nesmanjenom žudnjom, osećajući na njenoj površini
ovo je tvoj dom. Dobrodošao! ukus usana za kojima vapi.
Usred stvaranja oblika, ljubav Ovaj način govora je nalik kovanju novih novčića.
stvori ovaj oblik koji rastvara oblike, Dok se oni gomilaju,
s ljubavlju kao kapijom, pravi posao biva obavljen napolju
s dušom k'o predvorjem. od strane nekog ko prekopava zemlju.
Uči o svome duhovnom biću od onih koji znaju te stvari, Biti čovek znači biti kuća za goste.
ali ne ponavljaj doslovno ono što oni kažu. Svakog jutra neko nov dođe.
Zulejka je pustila da sve bude ime Josifovo, od semena Radost, potištenost, podlost,
celera do alojevog drveta. Toliko ga je volela da mu je neka prolazna svesnost stiže
ime skrivala u mnoštvu različitih izraza, čiji je dublji smisao kao neočekivani posetilac.
samo njoj bio poznat. Kada je rekla: Vosak omekšava
u blizini vatre, mislila je: Moj dragi me želi. Sve ih srdačno dočekaj i ugosti!
Ili, ako je rekla: Gle, mesec raste ili Vrba dobija novo Čak i ako su gomila jada
lišće ili Grane podrhtavaju ili Semenje korijandera koji ti nasilno odnose sav nameštaj iz kuće,
zahvatila je vatra ili Ruže se rascvetavaju ili Kralj je ipak svakog gosta čestito počasti.
danas dobro raspoložen ili Zar to ne donosi sreću? Možda te pelješi do gole kože
ili Pokućstvo zahteva brisanje prašine ili radi nekog nepoznatog zadovoljstva.
Vodonaša je stigao ili Skoro je svanulo ili
Ovo povrće je bez ikakve falinke ili Hlebu fali još malo soli Mračnu pomisao, poniženje, zlobu
ili Izgleda kao da se oblaci kreću nasuprot vetru - dočekaj ih na vratima sa smehom,
ili Boli me glava ili Glavobolja mi popušta, i pozovi ih unutra.
kad je bilo šta veličala mislila je pod tim na Josifov dodir,
Budi zahvalan ma ko da dođe,
svaka tužbalica ukazivala je na njegovo odsustvo.
jer svako od njih je poslat
Kada je gladna, njega je gladna. Žedna - njegovo ime je
kao smernica s one strane.
šerbet. Kad joj je hladno, on je krzno. Eto šta Prijatelj
može da uradi kada je neko tako silno zaljubljen.
Požudni ljudi često upotrebljavaju sveta imena, ali
ne rade radi njih. Čudo koje je Isus ostvario tako što je
bio ime Božje, Zulejka je iskusila u imenu Josif. KO PRAVI OVE PREOKRETE?
Kada je Prorokov zrak svesti Goli čovek skače u reku, a stršljeni se roje
pogodio jednog priglupog čoveka sa kojim je bio, nad njim. Voda je zikr, opominjanje da
ovaj je postao veoma srećan, i pričljiv. Nema stvarnosti osim Boga. Samo Bog postoji.
Ubrzo je počeo neuljudno da bulazni. Stršljeni su njegove seksualne uspomene, ova žena,
To je problem sa nesebičnošću ona žena. Ili ako je žena, ovaj muškarac, onaj.
koja se brzo dostiže, Glava izranja na površinu. Oni ubadaju.
kao uz pomoć vina.
Ukoliko vinopija Šapući vodu. Postani reka od glave do pete.
nosi u sebi skrivenu otmenost, Tad će te stršljeni ostaviti na miru. Čak i ako si daleko
on će je ispoljiti od reke, ne obraćaju pažnju.
kada se napije.
Ali ukoliko gaji potajni bes i bahatost, Niko ne pokušava da gleda zvezde kad sunce izađe.
oni postaju očigledni, Osoba izbrisana u Bogu ne nestaje. On, ili ona,
pa pošto je većina ljudi takva, samo je cela uronjena u Božje vrednosti.
vino je zabranjeno za sve. Treba li ti navod iz Kurana?
NA DAN USKRSNUĆA Pridruži se tim putnicima. Svetiljke koje palimo gase se,
neke za tili čas. Neke potraju do svanuća.
Neke su mutne, neke jake, sve troše gorivo.
Na Dan Uskrsnuća tvoje telo svedoči protiv tebe.
Ako se svetlo ugasi u jednoj kući, to ne utiče
Tvoja ruka izjavljuje: »Krala sam novac.«
na susednu kuću. To je povest životinjske duše,
Tvoje usne: »Kazivale smo podlosti.«
ali ne i božanske. Sunce sija na svaku kuću.
Tvoje noge: »Išle smo gde nije trebalo.«
Kada zalazi, sve kuće postaju mračne.
Tvoj polni organ: »I ja.«
Svetlo je zamišljena slika tvog učitelja. Tvoji dušmani
Oni će učiniti da tvoje molitve zazvuče licemerno.
vole tamu. Pauk tka mrežu preko svetla,
Zato, neka ponašanje tvog tela sad otvoreno govori,
od samog sebe praveći koprenu.
bez ijedne tvoje reči,
Ne pokušavaj da obuzdaš divljeg konja hvatajući ga Ponizno življenje ne unižava. Ono ispunjava.
za nogu. Uhvati vrat. Upotrebi uzdu. Budi razborit. Povratak bezazlenijem biću donosi mudrost.
A onda jaši! Samoodricanje je neophodno.
Kada čovek izmišlja bajku za svoje dete,
Ne preziri podvižništva iz davnina. Pomažu. slušajući je on postaje i otac i dete
u isti mah.
~~~
~~~
Čitavog života gledali smo Mudrac malo šta kaže, ali je iznutra prožet misterijama,
jedno drugo u lice. i prepun glasova. Ko god je poslužen
I danas beše isti slučaj. tim peharom postaje smiren i tih.
Kako čuvamo našu ljubavnu tajnu? Sveti čovek se blago nasmejao i glasno pomolio:
Govorimo obrvom obrvi, »Neka ti Bog pomogne da promeniš svoj život
a očima čujemo. onako kako i sam znaš da bi trebalo.«
Sjedinjuje se sa Bogom, živ,
Molitva takvog šeika razlikuje se ali ispražnjen od Nasuha.
od ostalih molitvi. On je tako potpuno rasturio
svoj ego i sebe poništio, da je ono što kaže Njegov brod tone, ostaju samo talasi okeana.
isto kao da se Bog obraća Bogu. Kako bi Stid njegovog tela je kao sokolov olabavljeni povez
takva molitva mogla da ne bude prihvaćena? koji spada sa sokolove noge.
ne može da me obuhvati ni cela vasiona. Koristi podesne izraze. Fatima je lepo ime za ženu,
ali ako muškarca nazoveš Fatima,
Kada bi vršak svake moje vlasi mogao da progovori, to je uvreda. Govorenje o telu i porodici
još uvek ne bih mogao da iskažem svu svoju zahvalnost. u redu je za nas s ove strane reke,
ali ne i za obraćanje ishodištu,
Usred ovih ulica i vrtova stojim i kažem ne za Alaha.«
i ponovo kažem, i to je sve što kažem:
O, kako bih voleo da svako Pastir se pokajao i iscepao svoju odeću i uzdisao
zna ovo što ja znam.« i lutao pustinjom.
A onda Mojsiju dođe
neočekivano otkrovenje. Božji glas:
Razdvojio si me
od jednog od mojih ljubljenih. Jesi li došao kao Prorok
MOJSIJE I PASTIR da sjedinjuješ ili da razdvajaš?
Svakom biću sam dao
poseban i jedinstven način viđenja i znanja i kazivanja
Mojsije je čuo nekog pastira kako se moli na drumu:
tog znanja.
»Bože,
gde si? Želim da ti pomažem, da ti opravljam cipele Ono što tebi deluje pogrešno za njega je ispravno.
i češljam kosu. Želim da ti perem odeću Što je za jednog otrov za nekog drugog je med.
i trebim vaške. Želim da ti donosim mleko
i da ti ljubim ručice i nožice kad dođe vreme Vrlina i grešnost, lenjost i marljivost u bogosluženju,
to meni ne znači ništa. Mnogo puta se to dogodilo.
Ne obazirem se na sve to. Nerazumno je od mene
Ne treba smatrati da su neki načini bogosluženja bolji što pokušavam to da izrazim. Da mi je kojim slučajem
ili lošiji od drugih. uspelo,
Hindusi rade hinduističke radnje. to bi iz korena iščupalo naše umove.
Dravidski muslimani u Indiji rade šta već rade. Smrvilo bi sva pera za pisanje.
Sve je to slavljenje, i sve je u redu.
Mojsije je pojurio za pastirom.
U činovima bogosluženja vernici ne slave mene, Sledio je smetene otiske stopala koji se
već sami sebe! Ja ne čujem reči koje na jednom mestu kreću pravo kao top
oni izgovaraju. Ja posmatram poniznost u srcu. preko šahovske table, a na drugom postrance,
poput lovca.
Ta iskrena smernost je stvarnost,
Čas se podižu kao grive talasa,
a ne jezik! Zanemari način izražavanja.
čas klize poput riba,
Ja tražim izgaranje, izgaranje.
pri čemu mu stopala neprestano
Budite prijatelji
oblikuju zagonetne simbole u pesku,
svoga izgaranja. Spalite umovanje
verno beležeći njegovo lutajuće stanje.
i forme izražavanja!
Mojsije ga konačno sustiže.
Mojsije,
»Bio sam u zabludi. Bog mi je otkrio
oni koji obraćaju pažnju na načine ponašanja
da ne postoje pravila bogosluženja i obožavanja.
i govorenja su jedna sorta.
Govori ma šta
Zaljubljenici koji izgaraju
i ma kako ti tvoja ljubav naloži. Tvoje umilno huljenje
su druga.
je najistinskija pobožnost. Preko tebe je ceo svet
Nemoj spaljenom selu da namećeš
oslobođen.
porez na imovinu. Ne prigovaraj Zaljubljeniku.
Odreši svoj jezik i ne brini šta izlazi.
''Pogrešan'' način na koji on govori bolji je od stotinu
Sve je to svetlost duha.«
''pravilnih'' načina ostalih.
Pastir odgovori:
Kada se nalaziš u Kabi,
»Mojsije, Mojsije,
nije bitno u kojem pravcu širiš
ja sam otišao i od toga dalje.
svoj molitveni ćilim!
Upotrebio si bič i moj konj se trže i iskoči
Roniocu u okeanu ne trebaju krplje!
iz sebe. Božanska priroda i moja ljudska priroda
Religija ljubavi nema pravilnik ni doktrinu.
postadoše jedno. Blagoslovi svoju ruku što me ukorila.
Samo Boga.
Ne mogu da kažem šta se dogodilo.
Tako ni rubin nema ništa uklesano na sebi!
Ovo što sada govorim
Ne trebaju mu oznake.
nije moje pravo stanje. Ono se ne može dočarati.«
Bog poče da odaje
dublje tajne Mojsiju. Vizija i reči,
Pastir je zaćutao.
koje se ovde ne mogu zapisati, potekoše u
Kada pogledaš u ogledalo,
i kroz njega. Napustio je sebe i vratio se.
vidiš sebe, a ne oblik ni sastav ogledala.
Odlazio je u večnost i vraćao se ovamo.
Frulaš unosi dah u frulu, Ako žudiš za prvobitnom vodom,
i ko proizvodi muziku? Ne frula. odmah se spremi za ono što će
Frulaš! sa izvora poteći.
Kad god slaviš Boga
ili mu zahvaljuješ, to uvek liči na Neka seljanka je jednom pešačila pored Muhameda.
ovu milu pastirovu bezazlenost. Mislila je da je on prost, nepismen čovek.
Kad najzad budeš video Nije verovala da je prorok.
kroz zavese pravo stanje stvari,
samo ćeš ponavljati: Nosila je dvomesečnu bebu.
»Ovo nimalo ne liči Kad se približila Muhamedu, beba se okrenula
na ono što sam očekivao!« i rekla: »Mir s tobom, Izaslaniče Božji.«
Svetlo sveće koje ne primećuješ je Gotovo svako mora da bude i okovan i dovučen ovamo.
ono što osta od derviša. Tek nekolicina njih dođe svojom voljom.
Ako sa decilitrom sirćeta poprskaš Decu u početku treba terati da idu u školu.
dvesta tona šećera, A onda neka od njih počnu da je vole.
niko neće osetiti ukus sirćeta. Trče u školu.
Razvijaju se zahvaljujući učenju.
Jelen malaksava i gubi svest u lavljim šapama. Kasnije, dobijaju novac
Jelen postaje još jedan staklasti izraz na lavljem licu. zbog ponečeg što su naučila u školi,
i postaju zaista zainteresovana. Cele noći ostaju budna
Ovo su grube metafore za ono što se događa ljubavniku.
i pažljiva poput lopova!
Niko nije tako otvoreno neuljudan kao ljubavnik. On, ili ona,
skače uvis na kantar nasuprot večnosti Ne zaboravljaj na nagradu koju dobijaš kad si poslušan!
polažući pravo da ga drži u ravnoteži.
Dve je vrste onih koji su na stazi. Jedni dolaze
I niko nije više od njega potajno ponizan. protiv svoje volje, slepo religiozni ljudi,
dok se drugi pokoravaju iz ljubavi.
Lekcija iz gramatike: »Ljubavnik je umro.« Oni prvi imaju zadnje misli. Žele dadilju uz sebe
''ljubavnik'' je i subjekt i činilac, mada to nije moguće! zato što im ona daje mleko.
Drugi vole dadiljinu lepotu. previše ugodnosti i tako te sprečavaju da se moliš.
Prijatelji su ponekad neprijatelji,
Prvi napamet nauče oprobane citate o povinovanju a neprijatelji prijatelji.
i ponavljaju ih. Drugi se izgube
u bilo čemu što ih približava Bogu. Postoji jedna životinja zvana ušgur, dikobraz.
Ako je udariš štapom, bodlje joj se produžavaju
I jedne i druge izvor privlači k sebi. i ona se povećava. Duša je dikobraz,
Sve kretnje dolaze od pokretača. i biva ojačana udarcima štapa.
Svaka ljubav potiče od voljenog.
Tako je i duša proroka naročito ojađena
zato što mora da postane tako moćna.
ŠAH-MAT Koža životinje se potapa u tečnost za štavljenje i postaje
odevni materijal. Da je kožar nije stavio u kiselinu,
Pozajmi oči voljenog. dobila bi odvratan miris i istrulila.
Pogledaj kroz njih i videćeš njegovo lice
svugde. Nema oguglalih pogleda, nigde zamorne dosade. Duša je nedavno odrana koža, krvava i gruba.
»Biću tvoje oko i tvoja ruka i tvoj osećaj ljubavi.« Savesno je obrađuj,
Pusti da se to dogodi, i stvari upotrebi jetku kiselinu za štavljenje od jada,
koje si mrzeo postaće ti pomagači. pa ćeš postati i divan i vrlo snažan.
Izvesni propovednik uvek se dugo i usrdno molio Ako ne možeš sam da obaviš taj posao, ne brini.
za lopove i pljačkaše koji napadaju ljude Ne moraš čak ni da doneseš bilo kakvu odluku.
na ulici. »Neka tvoja milost, Gospode, Prijatelj, koji zna mnogo više od tebe,
obuhvati njihovu obest.« doneće ti teškoće, i bol, i bolest,
Nije se molio za dobre i verne, kao lek, kao sreću,
već samo za one najsurovije. kao srž trenutka u kom si potučen.
Zbog čega to radiš?, zapitaše vernici. Začućeš Šah-mat i konačno moći da kažeš
Haladžovim glasom:
»Zbog toga što su mi oni učinili jako velike usluge. Poveravam ti da me usmrtiš.
Neprestano me privlače stvari koje i oni žele.
Uletim među njih, oni me prebiju i ostave polumrtvog
na drumu, i ja ponovo shvatam da to što oni žele
nije ono što ja želim. Time me održavaju na putu NEZGRAPNO POREĐENJE
duhovnosti.
Eto zašto ih poštujem i zašto se molim za njih.«
U ovom materijalnom svetu ne postoje dve iste stvari.
Budi zahvalan onima koji te, iz ma kojeg razloga, Svako poređenje je nezgrapno i grubo.
primoraju da se vratiš bogomdanoj samoći.
Zabrini se zbog svih onih koji ti pružaju Možeš da postaviš lava pored čoveka,
ali to je za obojicu opasno. Opruga koja upravo iskače iz kutije. Čilost
u središtu grudi. Ta druga pamet
Uzmimo da je telo poput ove lampe. ne žuti i ne zaustavlja se. Pokretljiva je,
Ona mora da ima fitilj i petrolej. ali se ne kreće spolja ka unutra
Ako ih ne obnavlja ugasiće se, kroz vodovodne cevi obrazovanja.
a neprestano ih troši, nastojeći da se ugasi.
Ovo drugo znanje je izvor
Ali, gde je u ovom poređenju sunce? unutar tebe, koji izbija napolje.
Ono se rađa, i svetlost lampe
meša se sa danom.
Ono Jedino, DVA NAČINA TRČANJA
koje je istina, ne može se shvatiti
pomoću predstava lampe i sunca. Pogrešno je
zamagljivati mnoštvo ne bi li se pretvorilo to Jedino. Neki čovek je imao ljubomornu ženu
i vrlo, vrlo privlačnu služavku.
Nijedna slika ne može da nam predstavi
šta od naših očeva i majki, Žena je pazila da ih nikada ne ostavi nasamo.
dedova i staramajki ostaje. Tokom šest godina nikada nisu ostali
sami u sobi.
Jezik ne dopire do onoga Ali onda, jednog dana,
koji živi u svakome od nas. žena se u javnom kupatilu iznenada seti
da je zaboravila kod kuće srebrni lavor.
Pođe da se olakša, ali tamo se, pored nužnika, nalazila Igra ima različita pravila
jedna prelepa žena iz kraljevog harema. za svaki pojedini slučaj, ali se u osnovi
ne menja, i zato zapamti:
Usta mu se obesiše. Poželeo ju je!
Istog časa ju je poželeo! način na koji vodiš ljubav je način
A ni ona nije bila protivna. na koji će Bog biti sa tobom.
Latiše se posla, tu na zemlji. Tako se ovo dvoje izgubiše u carstvu požude.
Videli ste kako pekar razvija testo. Više nisu marili ni za gozbu
Prvo ga blago mesi, ni za vino. Oči im behu sklopljene poput
a zatim grublje. besprekorno usklađenih kaligrafskih linija.
Lupa ga o dasku. Kralj je krenuo da traži učenjaka,
Ono tiho uzdiše pod njegovim dlanovima. a kada ih je zatekao spojene, reče:
Onda ga istanjuje i poravnava.
»Pa, kao što se kaže, dobar kralj
Zatim ga skuplja u loptu,
mora da posluži svoje podanike sa vlastite trpeze!« od vas. Želim da budete pripravni
za darove koje ja dajem.
Postoji radost, sloboda nalik vinu
koja rastvara um i obnavlja duh, Vi obožavate planetu koja proizvodi zlato.
i postoji muževna duhovna snaga Umesto toga, obožavajte onog koji je stvorio vasionu.
poput kraljeve, razboritost Klanjate se suncu. Sunce je samo kuvar.
koja dopušta i krajnju obeznanjenost. Pomislite na sunčevo pomračenje. Šta ako vas napadnu
u ponoć? Ko će vam onda pomoći?«
A sada meditiraj na postojanost
i bistrinu, i nek ti to budu krila Sva astronomska pitanja blede.
koja te podižu visoko u nebeske sfere. Nastupa jedna drukčija prisnost,
ponoćno sunce,
bez istoka, bez noći ili dana.
Solomon se smejao kad ih je video kako istovaruju Solomon reče Sabinim glasnicima:
zlatne šipke. »Šaljem vas natrag njoj kao glasnike.
»Kad sam vam ja tražio parče hleba
da ga umočim u svoju čorbu? Ne želim poklone Recite joj da je ovo odbijanje njenog poklona
u zlatu bolje od prihvatanja,
u okeanu. Zamisli da si Saba
jer na osnovu njega može da dozna šta mi cenimo. koja se premišlja da li da ode do Solomona!
Ona voli svoj presto, ali on je zapravo sprečava Cenjkaš se naokolo koliko ćeš platiti
da prođe kroz vrata za potkivanje magarca, a mogao bi da budeš posađen
koja vode u istinsko veličanstvo. do onoga koji je uvek sjedinjen sa Bogom,
i koji u sebi gaji čudesan vrt.
Recite joj da je jedno pokorno klanjanje veće
od stotinu carstava – ono samo je carevina. Mogao bi da kružiš naokolo bez krila,
nahranjen bez jela, suveren bez prestola.
Budite zbunjeni i zalutali poput Ibrahima,
Ne zaviseći više od sudbine, mogao bi da budeš sama sreća,
koji je odjednom sve ostavio.
kada bi se probudio iz sna, ostavio
U tesnom bunaru stvari izgledaju suprotne
sve prepirke na pijaci, i spoznao da je
od onog što zaista jesu. Kamenje i metalni predmeti
tvoja suština tvoje jedino bogatstvo.
liče nam na blago, kao slomljena grnčarija
deci koja se igraju kupovine i prodaje.
»Uzgred rečeno«, nastavi ptica, »u mom se telu nalazi Ona se uporno bacakala i krišom prišla do vode,
ogroman biser težak kao deset bakrenjaka. Trebalo je pa se bacila u nju.
da bude ostavština tvoja i tvoje dece, U međuvremenu je
ali sada si ga izgubio. Mogao si da budeš vlasnik treća riba, ona tupava, uzrujano skakala
najvećeg bisera na svetu, ali očito ti to naokolo, trudeći se da se spase žustrinom
nije bilo suđeno.« i snalažljivošću.
Mreža se, naravno, na kraju zatvorila
Čovek poče da kuka poput žene na porođaju. oko nje, i dok je ležala na jezivom
Ptica će: »Nisam li upravo rekla: Ne tuguj za onim ležaju tiganja, mislila je:
što je prošlo? A takođe i: Ne veruj u besmislice? »Ako se izvučem odavde,
Ni celo moje telo ne teži kao deset bakrenjaka. nikada više neću živeti u granicama jezera.
Otkud bih onda mogla da imam u sebi toliki biser?« Sledeći put – okean! Učiniću
beskraj svojim domom.«
Čovek se malo pribrao. »U redu.
Kaži mi Broj Tri.«
~~~
~~~
Put do ljubavi nije vešta rasprava.
Nekada sam bio stidljiv. Do nje se stiže kroz opustošenost.
Ti si me naveo da pevam.
Ptice prave velike krugove
Nekada sam odbijao stvari sa trpeze. leteći po nebu svoje slobode.
Sad glasno tražim još vina. Kako to nauče?
~~~
~~~ Robe, znaj da je Gospodar čitavog Istoka ovde.
Svetlucavi olujni oblak predstavlja ti njegove munje!
Potpuno si me izludeo,
čak i tvoje odsustvo razbuktava mi ljubav. Tvoje reči su nagađanje.
Ne pitaj kako. On govori iz iskustva.
Razlika je ogromna.
A onda mi prilaziš.
»Nemoj...«, kažem, i
»Nemoj...«, odgovaraš ti. ~~~
Ne pitaj zašto me to ushićuje.
Imamo ovaj oblik govora, a imamo i jedan drukčiji.
Nezavisno od onoga što želimo i od čega se plašimo,
~~~
prožeti smo drugačijim životom, kao što čisto kamenje
Mi smo noćni okean pun svoj oblik stiče u planini.
odblesaka svetlosti. Mi smo prostranstvo
između riba i meseca,
dok ovako zajedno sedimo. ~~~
Godinama sam putem svojih očiju izražavao polnu Ako čovek žvaće šećernu trsku,
naklonost. to znači da ima potrebu za takvom slasti.
Više ne.
Nisam ni na kojem mestu. Ne umem da imenujem Na ovoj zemaljskoj kugli duša se prolama s grmljavinom.
ono što dajem. Sve što Šems A onda ćutanje, moj strogi staratelj.
dade, to možete od mene dobiti.
Neću pokušati da govorim o Šemsu.
Jezik ne može ni da priviri u tu prisutnost.
LIVADSKI ZVUCI
Povežite sve ljudske umove zajedno. UVRSTI OVU MUSTRU U SVOJ ĆILIM
Neće se dovde prostreti.
Duhovno iskustvo je čedna žena
Nebo tako divno obnažuje svoj vrat, koja zaljubljeno gleda u samo jednog čoveka.
ali ne dobija poljubac. Samo nagoveštaj.
Ono je golema reka u kojoj patke HALADŽ
srećno žive, a vrane se dave.
Ova činija vidljivog sveta sadrži jelo Haladž reče ono što reče, pa krenu ka ishodištu
koje ujedno i hrani i izaziva žgaravicu. kroz rupu na gubilištu.
Postoji nevidljivo prisustvo koje proslavljamo Ja odsekoh komadić tkanine sa njegovog ogrtača,
jer nam pruža darove. i on me prekri od glave do pete.
Ti si voda. Mi smo mlinski kamen. Pre više godina, odlomih kitu ruža
Ti si vetar. Mi smo prašina uskovitlana u figure. sa vrha njegovog zida. Trn što mi se tada zabi
Ti si duh. Mi samo otvorimo i zatvorimo još mi je u dlanu, i evo prodire sve dublje.
šake. Ti si jasnoća.
Mi smo ovaj jezik koji pokušava da je izrazi. Od Haladža naučih da lovim lavove,
Ti si radost. Mi smo svi različite vrste smeha. ali postadoh nešto još gladnije od lava.
Svaki pokret ili zvuk je ispovedanje vere, Bio sam razuzdani ždrebac. Ukrotio me je
kao što mlinski kamen meljući objašnjava kako veruje blagom rukom na mom obrazu.
u reku! Nema metafore koja to može da izrazi,
ali ipak ne mogu da prestanem da ukazujem Jedna osoba dolazi mu gola. Hladno je.
na lepotu. Jedna bunda pluta u reci.
NAS TROJE
Moja ljubav bludi po odajama, melodični SAMA VELIKODUŠNOST
tonovi frule, trzajuće žice,
sve pijano od vina koje mudraci sa Istoka ispiše
na putu za Vitlejem. Bio sam mrtav, pa oživljen.
Jecao, pa se smejao.
Troje nas je. Mesec izlazi
iz svoga tihog kutka i spušta krčag sa vodom Snaga ljubavi u mene uđe,
pravo između nas. Stvara se kolo te postadoh goropadan kao lav,
površinskih plamenova. a zatim blag kao večernjača.
Kada pljušti sa noćnog neba, Ti si prisna tajna, ono što nikad nije bilo rođeno,
to je u stvari gomila prosjaka, ti si svežina, a ja sam sa tobom.
i svi oni žele malo ovoga!
Ne umem da objasnim te odlaske
Ovo što smo mi sada ni dolaske. Naglo uđeš
stvorilo je telo, ćeliju po ćeliju,
kao što pčele grade saće. i ja sam ponovo izgubljen
u veličanstvenosti.
Ljudsko telo i vasiona
nastali su iz ovoga, a ne ovo
iz vasione i ljudskog tela.
OCENI LEPTIRICU PO LEPOTI NJENE
Ponekad me postaviš na čelo svojih trupa
SVEĆE kao komandanta. Ponekad me okvasiš
usnama kao da utiskuješ pečat sa svog prstena
Ti si kraljev sin. neposredno pre no mi udahneš i moć.
Zbog čega se onda zatvaraš?
Ponekad me zaobliš u prost zvekir.
Postani ljubavnik.
Uzimaš krv i proizvodiš spermu.
Ne teži da budeš general ili ministar.
Uzimaš spermu i stvaraš životinju.
Jedno je za tebe gnjavaža, a drugo sramota.
Koristiš životinju da razviješ svest.
Dovoljno dugo si bio crtež na zidu javnog kupatila. Život stalno vodi ka više života.
Niko te tu ne ceni i ne prepoznaje, zar ne?
Nežno me teraš kao što
Božji lav prerušen u ljudsko biće! melodija frule tera golubicu ispod strehe.
Shvatio sam to i spustio knjigu I istom melodijom me zoveš natrag.
koju sam proučavao, Haririjev Makamat.
Podbadaš me na mnoga putovanja;
Za nas ne postoji prerano i prekasno. zatim me usidriš bez ijednog pokreta.
Jedina mogućnost da proceniš ljubavnika je
na osnovu veličanstvenosti njegove voljene osobe. Ja sam voda. Ja sam trn
koji se kači za odeću.
Oceni leptiricu po lepoti njene sveće.
Briga me za veličanstvene prizore!
Šems je nevidljiv zato što je unutar vida. Sve što želim je da budem u tvojoj blizini.
On je svesna srž
onoga što je svuda u isti mah - viđenje samo. Nema u šta da se veruje.
Tek kada sam prestao da verujem u sebe
dospeo sam u ovu lepotu.
U ZAMAHU TVOG MALJA Jedan deo bića napušta telo dok spavamo
i menja oblik. Možeš reći: »Noćas sam bio
čempres, malecka leja lala,
Ne idi nigde bez mene. zemljište pod vinovom lozom.« Zatim opsena prođe
Neka se ništa na nebu ne dogodi odvojeno od mene, i ponovo si u sobi.
ni na zemlji, na ovom ili na onom svetu, Ne želim nikog da plašim.
ništa bez mog učešća u tom dešavanju. Čuj šta je u pozadini ovog što govorim.
Vide, ne gledaj ništa što ja ne vidim.
Tatatumtum tatum tatadum.
Jeziče, ništa ne reci.
Postoji sjajno zlato pšenice na suncu
Kao što noć sebe upoznaje pomoću meseca,
i zlato hleba napravljenog od nje.
neka i sa mnom bude tako. Budi ruža
Ja nemam nijedno. Samo govorim o njima,
najbliža trnu koji jesam.
kao što cela varoš u pustinji podiže pogled
Hoću da osetim da sam u tebi dok uživaš u jelu, ka zvezdama u vedroj noći.
hoću da sam u zamahu tvog malja dok radiš,
dok obilaziš prijatelje,
dok se noću sam penješ na krov.
RECI DA SAM TI
PTIČJI POJ IZ JAJETA
Ja sam čestice prašine u svetlosti sunca.
Katkada zaljubljeni u Boga može da se onesvesti Ja sam okruglo sunce.
u njegovom prisustvu. Tad se voljeni saginje
i šapuće mu na uvo: »Prosjače, prostri Česticama prašine kažem: Zaustavite se.
svoje ruho. Napuniću ga zlatom. Suncu: Nastavi da se krećeš.
Dželaludina, Ti jedno
u svima i svemu, reci ko
~~~
~~~
~~~
Bila jednom jedna žena sklona ruganju, ŠEIK KARAKANI I NJEGOVA ROSPIJA
koja bi pojela sve što njen muž donese kući
i onda to poricala.
Ne gledaj u mene.
Jednoga dana imali su nešto jagnjetine za gosta Baci se pod Božju zaštitu.
kojeg su očekivali. Čovek je dvesta dana radio Ja sam već potopljen.
da bi mogao da kupi to meso. Imam li bradu?
Ne mogu da se setim.
Dok je bio odsutan, žena je ispekla ražnjiće
i sve ih pojela, uz vino. Spasi tog čoveka od njegovih brkova,
koje tako ponosno uvija, dok iznutra
Muž se vraća sa gostom.
čupa kose. Venčan sa Bogom, moliću lepo,
»Mačka je pojela meso«, kaže ona.
venčan sa Bogom, ali bez pretvaranja!
»Kupi još, ako ti je ostalo para!«
Jasno vidimo do čega će to obmanjivanje
On zatraži od sluge da donese vagu
dovesti kroz sto godina. Jedan šeik
i mačku. Mačka teži tri funte.
gleda u komad gvožđa kao da je ogledalo.
»Bilo je tri funte mesa, i još malo pride.
Ono što taj bradonja ne nalazi u svojoj kući
Ako je ovo mačka, gde je meso?
neki dečak bi sa lakoćom pronašao.
A ako je ovo meso, gde je onda mačka?
Gledaj da nađeš ili jedno ili drugo!« Zaroni u okean.
Zapleo si se u sopstvenu dičnu bradu
Ako imaš telo, gde je duh?
kao u nešto što nisi pojeo.
Ako si ti duh, šta je onda telo?
Ti nisi smeće! Biseri žele da budu
poput tebe. Trebalo bi da budeš sa njima Onda kažu: ''Ej, pa ovo je blaženstvo, oho-
tamo gde su talasi i ribe i biseri i alge i vetar ho!''
posve istovetni. Nema povezivanja, ni hijerarhije, I zaboravljaju na sve postojeće verske obrede
ni razlika, ni zgranutog čuđenja, ni govora. i ritualna pranja.«
Izvan opisa. Mladić to više nije mogao da podnese.
»Šta je ovo? Usred bela dana zaskočila me je
Ili ostani ovde i govori, ili pođi tamo i ćuti. noćna patrola! Trućanjem nastojiš da me udaljiš
Ili oboje, na smenu. od svetog čoveka,
Sa onima koji vide duplo, govori besmislice. ali ja znam da je svetlost koja me je dovela ovamo
Stvaraj buku, udaraj u doboš, misli u metaforama! ista ona koja je zlatno tele pretvorila u reči iz predanja.
Sa prijateljima, kazuj jedino misteriju. Svetac je pozornica na kojoj se mogu videti Božje vrline.
U blizini ruža, pevaj.
Ne pokušavaj da me zadržiš napolju. Duneš li u ovu sveću
Kad si sa lukavcima, zaklopi ćup i zaštiti ga. lice će ti biti spaljeno! Radije pokušaj da ugasiš sunce!
Ali budi blag sa onima koji su u zabludi dvojnosti. Stari šišmiši poput tebe zamišljaju da je tama
Pričaj umilno i razborito. njihove špilje posvuda, ali nije.
Strpljenje doteruje i pročišćava.
Moja rešenost da mu se približim jaka je
Evo priče o čoveku koji je tragao za Šeikom Karakanijem. i postojana. Nećeš me ni zadržati ni usporiti.
Onaj koji otkriva tajnu i ono što je otkriveno
Neki mladi derviš putuje iz Kalakana, preko planina
isto su. Seme, sejanje, rast, žetva - jedno postojanje.
i kroz dugu dolinu. Ozlede i muke koje je pretrpeo
Ljuska, stara veštica džangrizavog sveta,
vredne su pomena, ali ja ću da skratim. Mladić
treba tome da se pokloni.
stiže pred šeikovu kuću i kuca.
Haladž je rekao: Ja sam Bog,
Šeikova žena pomalja glavu: »Šta hoćeš?«
i tako je i živeo. Šta biva kada ''ja'' nestane?
»Želim da razgovaram sa šeikom.« Šta preostaje posle ne?
»Oho«, cereka se žena, »vidi ti Njegovo Preosveštenstvo! Svakome ko ismeva ova pitanja i duhovna iskustva na koja
Zar nemaš baš ništa da radiš tamo odakle dolaziš ona upućuju, njegovo pljuvanje vraća se u lice.
pa si se latio tako dangubnog putovanja? Na putu kojim se mi krećemo nema ispljuvaka.
Mrziš li svoje rodno mesto? Ili te je možda Sotona I sama kiša postaje pljuvačka i pada na one koji se rugaju
doveo ovamo vukući te za nos?« Neću vam reći i olako pokazuju nepoštovanje prema svecima.«
šta je sve rekla.
S tim rečima se udaljio i krenuo da se raspituje po gradu.
»Ja bih ipak želeo da vidim šeika.«
Najzad mu neko reče: »Kutb je u šumi, skuplja drva.«
»Bolje bi ti bilo da se okreneš i pođeš kući. Mladi derviš potrča prema šumi, ali sa senkom sumnje:
Stotine takvih kao ti dolaze poput Čivuta
da protrljaju ruke o to naduto zlatno tele, »Kako to da jedan takav šeik ima onakvu ženu
gotovana, lizača-tanjira-na-podu, za suprugu, takvu suprotnost, pravu neandertalku!
tvrdo-zaspalu-ništariju. Neka mi Bog oprosti na osporavanju. Ko sam ja
da sudim?« Ali pitanje je ostalo. hvatač zmija otišao je u planine da nađe zmiju.
Kako učitelj može da legne sa tom ženom!
Može li vodič da živi u slozi sa lopužom? Trebao mu je ljubimac kojeg bi koristio da opčini
gledaoce, ali se dao u potragu za reptilom, nečim
Iznenada se pojavljuje Šeik Karakani, jašući lava, što ne zna za prijateljstvo.
sa kamarom drva za ogrev iza sebe. Njegov bič je Beše zima.
živa zmija. Svaki šeik jaše jarosnog lava, U dubokom snegu ugledao je užasno veliku beživotnu zmiju.
video ti to ili ne. Osmotri to drukčijim očima: Isprva se plašio da je dodirne, ali se onda ipak odvažio.
Na hiljade lavova je pod učiteljevim bedrima Štaviše, odvukao je tog stvora u Bagdad,
i svaki vuče po gomilu naslaganih drva! nadajući se da će ljudi platiti da ga vide.
Eto kakve budale
Karakani je razumeo pitanje i odmah odgovorio: postajemo! Ljudsko biće je gorski venac!
»Pa, svakako da ne živim sa njom zbog strasti! Zmije su opčinjene nama, a mi plaćamo
Budi siguran u to. Ni zbog njenog parfema, da bi videli jednu uginulu zmiju.
a ni zbog haljina jarkih boja. To što me Nalik smo predivnom satenu
javno ponižava učinilo me je jakim i strpljivim. upotrebljenom za krpljenje grubog platna.
Život sa njom je najbolja moguća vežba. »Dođite da vidite alu koju sam ubio, i da čujete avanture!«
Ništa ne biva očigledno bez prisustva potpune suprotnosti. Čim je to glasno najavio, masa ljudi se skupila,
Između dva barjaka, jednog crnog a drugog belog, nešto se ali ala nije bila mrtva, već samo uspavana!
ustali, Rešio je da predstavu izvede na raskrsnici.
baš kao Crveno more između faraona i Mojsija. Obruč od priglupih ljudi bio je sve deblji, svi na prstima,
muškarci i žene, plemići i seljaci, svi zbijeni zajedno,
Ti razmatraš pitanja, ali nedovoljno duboko. nesvesni međusobnih razlika.
Izvor ti je zamrznut. Vera je nešto tečno. Ličilo je na Uskrsnuće!
Ne pokušavaj da kuješ hladno gvožđe.
Proučavaj Davida, gvožđara, i plesača, i svirača. Počeo je da odmotava debelu užad i da uklanja
Premesti se u sunce. Obavijen si fantazijom čojane omotače u koje ju je tako dobro spakovao.
i unutrašnjim mrmljanjem. Kada duh kroči unutra,
čovek počinje slobodno da skita, Jedva primetan pokret.
i tako odbegao i neusiljen i zanet Jarko iračko sunce probudilo je
gazi baštenske biljke...« jezivo stvorenje. Oni koji su bili najbliže zavrištaše.
Panika! Ala se lako otrgnu i žudno pokrenu,
A sada priča o čudu...
pa bez oklevanja poče da ubija sve redom.
Hvatač zmija je stajao
sleđen. »Šta sam ja ovo dovukao sa planine?« Zmija se
podigla uz stub, smoždila čoveka i proždrala ga.
HVATAČ ZMIJA I SMRZNUTA ZMIJA
Zmija je tvoje puteno biće. Kad ga izvedeš
na topao vazduh svoje silne žudnje, ono,
Poslušaj ovu priču, i prepoznaj misteriju u njoj: zagrejano njome i očekivanjem moći i bogatstva,
napravi golemu štetu.
Ostavi ga u snežnim planinama. Muhamed odgovori: »Nemoj da misliš da je meni važno
Ne nadaj se da ćeš mu se suprotstaviti krotkošću, da budem cenjen od ove vlastele.
prijaznošću i molbama.
Ako se buba kreće prema ružinoj vodici, to pokazuje
Niske strasti ne reaguju na to,
da je vodica previše razređena, jer bube
i ne mogu se ubiti. Potreban je jedan Mojsije da se ponese
vole đubre i balegu, a ne miris ruže.
sa takvom zveri, da je odvede natrag i natera je da legne
u sneg. Ali ovom prilikom ne beše Mojsija.
Lopov voli noć.
Stotine hiljada izginuše.
Ja sam dan. Otkrivam i pokazujem suštine.
Kada je upoznao Muhameda, Abu Bakr je rekao: Ja nisam krava, ni korov koji kamile
»Ovo nije lice koje laže.« brste. Ljudi koji me vređaju
samo poliraju ogledalo.«
Abu Bakr beše onaj čiji je čanak
sa krova pao.
Ovo što sledi govori ti o opasnostima Sema se odvijala svojim tokom i završila.
oponašanja drugih u tvom duhovnom životu. Pesnik poče da peva veoma tužnu pesmu:
»Magarac je skončao, sinko. Tvog magarca nema više.«
Lično se upoznaj sa Prijateljem.
Potrudi se da umakneš samoljublju
Svi su se priključili, tapšali rukama i pevali
i prodreš u stanje izvan tih ograničenja.
ponovo i ponovo: »Magarac je skončao, sinko.
Jedan lutajući sufi stigao je na magarcu Tvog magarca nema više.«
u zajednicu sufija koji behu jako siromašni. A gostujući sufi je pevao
Nahranio je magarca i dao mu vode, vatrenije od svih ostalih. Najzad je i svanulo,
ostavio ga sa svojim slugom i ušao unutra. i oni se rastadoše dugo se opraštajući.
Ispraznila se prostorija za gozbu. Čovek je izneo
Grupa domaćih sufija je smesta prodala magarca prtljag i pozvao svog slugu:
i kupila hranu i sveće za gozbu. »Gde mi je magarac?«
Ceo manastir je obuzelo ushićenje! »Svašta od vas!«
Gotovo je sa strpljenjem i trodnevnim postom! »Šta to znači?«
»Pa prodali su vašeg magarca! Inače ne bi ni bilo
Ako si bogat i sit, ne podsmevaj se sveg ovog slavlja!«
takvim nepromišljenim postupcima sirotinje. »Zašto mi nisi prišao i rekao mi to?«
Njihov postupak nije potekao iz njihovih duša, »Više puta sam vam prilazio, ali vi ste sve vreme
već je bio diktiran nuždom i oskudicom. glasno pevali: ''Ode magarac, ode magarac'',
pa sam zaključio da znate i sami.
Putnik se pridružio proslavi.
Pomislio sam da vam se javilo, da ste osetili.«
»Jasno. Ponosan je na svoj opis.
Moje oponašanje njihove radosti dovelo je do toga.«
Svaki od nas dodirnuo je jedno mesto
Čak i plemeniti zanos tvojih prijatelja isprva je i tako došao do svog zaključka o celini.
samo odblesak u tebi. Ostani uz njih
Dlan i prsti koji pipaju po mraku pokazuju
dok te taj zanos celog ne ispuni.
kako čula ispituju prirodu slona.
U ovom slučaju oponašanje
je proisteklo iz čovekove želje da bude prihvaćen. Da je svaki od nas držao po jednu sveću,
Ta želja ga je učinila gluvim za ono što je i da smo ušli zajedno,
neprekidno ponavljano. mogli smo da ga vidimo.
Upamti da postoji samo jedan razlog
da se bilo šta čini: susret sa Prijateljem je
jedina istinska nagrada.
KORPA SVEŽEG HLEBA
Napomene