izvrsi8, ako niStane propusti8, osim te stvari, tada nisi niSta obavio. Na primjer, kralj te poSalje u neko selo da izvr8iS neko naredenje, i ti odes tamo i obavi8 sto drugih stvari, a ne izvr8i misiju za koju te je zaduZio: ti niSta nisi ucinio. Tako je Covjek do¥ao na ovaj svijet da izvr8i jednu misiju; ta misija je njegov istinski cilj; ako je ne izvr8i, on zaista nije ni8ta ucinio. "Ponudili smo taj Ulog nebesima, zemlji i planinama, oni su odbili da ga ponesu, bojali su se, kad ga je Covjek ponio: on je nesavjestan i neznalica". Taj ulog smo nudili nebesima, ali ga ona nisu mogla prihvatiti.? Pogledajte kolika djela dolaze od nebesa, da se um zatudi: ona kamenje pretvaraju u rubine i karneole, a planine u rudnike zlata i srebra; ona tine da biljke propupaju iz zemlje, daju im Zivot i stvaraju edenski raj; a zemlja prima sjemenje i daje plodove; ona pokriva mane i stvara hiljade neobjasnjivih divota. A planine stvaraju najrazligitije rudnike. Oni stvaraju sva ta Cudesa, ali su nesposobni da izvr’e samo jednu stvar. Samo je Govjek sposoban za to. Allah je rekao: "Oplemenili smo nebo i zemlju." Covjek, dakle, izvr8ava stvari koje planine, nebo ni zemlja ne mogu ostvariti. A kada ih izvr¥i, poSteden je neznanja i izopacenosti. Ako kaze: "Jane izvrsavam taj zadatak, ali izvr8avam mnoge druge stvari", to je kao da jednu indijsku sablju od skupocjenog Celika pretyori8 u mesarski no% za truhlo meso, govore¢i: "Ne ostavljam je neupotrebljenu, negu je koristim za korisne stvari". Ili kao da uzme& zlatni lonac koji vrijedi toliko da sa samo jednim njegovim djeliéem moZe% kupiti stotinu obiénih lonaca, i skuha¥ u njemu repu. Ili, kao da uzme¥ noz od najboljeg Celika i zabijeS ga u zid poput Cavla, i na njega objesi$ puknutu tikvu, govoreci: "Dobro sam ga upotrijebio, objesio sam tikvu. Inaée taj no% ne bi niéemu sluZio." Zar ovo ne zasluzuje ruganje i podsmjeh? Jer, za ovaj poduhvat (rad) potreban je jedan metalni ili drveni klin, koji ne ko8ta vise od pare. Zar nije smijeSno upotrijebiti noz koji ko8ta sto dinara umjesto klina? UzviSeni Allah ti je dao veliku nagradu (cijenu). On kaZe: "Bog je kupio vjernicima njihova dobra njihove lignosti da bi im dao DZennet". Ti si skupocjeniji od neba. Sta ja mogu? Ti nek zna¥ svoju vlastitu vrijednost. Ne gledaj tamo nekog prosjaka; ti pripada§ samo nama. Ne prodaji se jeftino, jer ima tako veliku vrijednost. Uzvixeni Allah je rekao: "Ja sam vas kupio: vas, vase li¢nosti, vaSa dobra i vase vrijeme. Ako mi ih posvetite i ako mi ih date, nagrada Ge biti vjeciti 49 No, sunce je jedan od stanovnika nebeskog svijeta 26Déennet. To je va8a vrijednost u mojim o¢ima.” | obrnuto, ako se prodas dZehennemu, uvrijedio si vlastitu litnost, poput onog Eovjeka koji je zabio u zid noz vrijedan stotinu dinara, i na njega objesio bundevu ili cup. Pretpostavimo da se namjerava¥ posvetiti uzvisenim naukama; na primjer, udi8 pravo, filozofiju, logiku, astronomiju, medicinu, itd. Svo to znanje je, na kraju krajeva, za tebe. Ti uciS pravo zato da ti niko ne bi mogao oteti parte hljeba koje drzi8 u ruci, da ti ne skine tvoju odjecu, da te ne ubije, konaéno, da bi ostao zdrav i fitav. Kada se radi 0 astronomiji, o raznim fazama neba i njihovim utjecajima na zemlju, ili o Cinjenici da ¢e neka namjernica biti jeftina ili vrlo skupa, ili da ée na zemlji vladati strah ili bezbjednost, sva ta predvidanja se odnose samo na tvoje liéno stanje. Ako se radi 0 nekoj zvijezdi, povoljnoj ili zlokobnoj, ti o njoj vodi8 raéuna samo utoliko Sto se ona tiée tvog as- trolo’kog poloZaja. Ako se dublje zainteresujeS za neku stvar, to je stoga Sto u tebi leZi korijen; sve ove nauke su samo grananje, jer On te je stvorio za Sebe, asve te stvari je stvorio za tebe. "Stvari (sve na dunjaluku) sam stvorio za tebe, tebe sam stvorio za Sebe." Akad ima toliko pojedinosti, éuda, stanja i izuzetnih i beskonaénih svjetova u tvom grananju, zamisli koliko ée onda biti stanja u tebi kad si im ti korijen! A kako ima sreéa i nesreéa, uspona i padova u tvojim grananjima, zamisli koliko ée u tebi, koji si korijen, biti uspona i padova u svijetu duha, sreéa i nesreéa, gubitaka i dobitaka. Osim ove hrane i spavanja, za tebe postoji i druga hrana. "Proveo sam noé kod svog Gospodara. Hranio me je i dao mi da pijem."5° Na ovom niskom svijetu, ti si zanemario tu hranu u korist jedne druge hrane; danju i nocu, ti se brine 0 potrebama svoga tijela. A to tijelo je samo tvoja oprema, ovaj svijet su njene jasle, a konjska hrana nije hrana konjanika. On ima svoj san, svoju hranu i svoje zadovoljstvo. Ali Zivotinjske i zvjerske osobine su ovladale tobom, ti si ostao u konjuSnici; nisi zauzeo mjesto medu redovima emira i vladara vjetnog svijeta. Tvome srcu je tamo dobro; ali, poSto je tvoje tijelo ono koje vlada, ti si postao njegovim robom i pokorio si se. Tako je MedZnun, koji je namjeravao posjetiti Lejlinu zemlju, kada je bio svjestan, gurao svoju kamilu u praveu svoje voljene. Ali, kada bi se zadubio u misli 0 Lejli, zaboravljao je i sebe samoga, i kamilu. Kamila, koja je bila ostavila svoje mlade u nekom selu, kKoristila je priliku da se vraéa. Kada bi MedZnun do§ao sebi, primijetio je da ga je kamila vratila nazad dva dana. Tako je putovanje potrajalo tri mjeseca. Konaéno, uzviknuo je: "Ova kamila je moja nevolja!". SiSao je s kamile i nastavio pjeSice. 50 Hadisi Serif. 27"Zelja moje kamile je iza mene, a moja je ispred mene: One su protivne jedna drugoj.'"*! Mevlana rete; da je Sejjid Burhanuddin Muhakkik (neka Allah posveti njegovu tajnu) odgovarao kada mu neko rekne: "Guo sam kako te hvali jedan Eovjek." On odgovori: "Da vidimo ko je taj? Da li je on zaista na takvom duhovnom nivou da me moZe poznavati i hvaliti? Ako me poznaje samo po onome &to govorim, tada me ne poznaje; jer te rijeci, ta usta, te usne ne traju, sve te pojave su samo sluéajevi. Ali ako me poznaje po mojim djelima, ako poznaje moju sustinu, znam da me tada moze hvaliti, i da je njegova hvala moja." Ova prita podsjeéa na onu o nekom kralju koji je povjerio svoga sina uéenim ljudima, da bi ga oni nauéili raznim naukama, astronomiji, geometriji, i drugim. Proizveden je u uéitelja, uprkos svojoj nesposobnosti i nedostatku inteligencije. Jednoga dana kralj uze u ruku prsten, Zeleci da iskuSa svoga sina, iupita ga: "Reci mi Sta imam u ruci?" - Ovaj odgovori: "To Sto ima§ u ruci je okruglo, Zuto i Suplje." Kralj reée: "To je taéno, ali reci mi taéno Sta je to?” - "To je sigurno sito.” odgovori princ. Tada kralj rege: "Ali, ti si naveo tolike precizne stvari, da je razum zapanjen snagom tvojih izuéavanja i tvoga znanja. Kako ne shvata8 da se sito ne moZe uzeti u ruku?" Na sliéan natin, uéenjaci naSeg doba cijepaju dlaku na etvoro u svojim istraZivanjima; oni savrSeno znaju ono &to se ne tiée njihi prihvataju sva znanja. A 8to se tie njihove vlastite li@nosti, 0 njoj niSta ne znaju. Oni razlikuju Sta je dopu&teno, a Sta nedopuSteno, govoreci: "Ovo je dozvoljeno, ovo nije, ovo je dopuSteno, ovo nije." Ali oni ne znaju, Sto se ti¢e njih samih, Sta je dopusteno ili nedopuSteno, dozvoljeno ili zabranjeno, Cisto ili necisto. To Sto je jedan predmet Supalj, Zut, okrugao, to je samo slu€ajnost (akci- dencija). Ako ga baci§ u vatru, neée ostati niSta od tih atributa. On postaje Cista esencija (bit, suStina). Isto se de8ava sa obiljeZjima koja se titu nauka, djela ili rijedi; one ne zavise od biti posmatrane stvari; samo bit opstaje. Tako nauénici govore o svim tim stvarima, objaSnjavaju ih i na kraju donose sud, odnosno - da se u kraljevoj ruci nalazi sito, jer oni ne znaju princip (Istinu) onoga o emu govore. = Ja sam ptica, slavuj ili papagaj. Ako mi kaZu: “Pjevaj drugacije", ja to necu moéi, jer je moj vlastiti jezik takav, i jane mogu drugaéije, zarazliku od onoga koji je naudio pticiji pjev. On nije ptica, nego prije njihov neprijatelj, njihov lovac; on zviZduée i pjeva, da bi ptice pomislile da je on jedna od njih. Ako mu neko naredi da druga¢ije pjeva, on ée to moéi, jer je taj pjev za njega samo 51 Onkaze: O kamilo! Posto smo oboje zaljubljeni, mi smo saputnici koji se ne slazu. 28pozajmljen; on je nauéio da krade namirnice od ljudi i da iz svake ku¢e uzme ne&to drugo (za svoje potrebe). Aci Zoe Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha: - Pocinjem! 5. Poglavlje (Ders) On® kaze: "Za8to sam bio predmetom tolikih dobro¢instava i milosti od strane na’eg Gospodara? Nisam to oéekivao, nikada na to nisam-ni pomislio. Kako bih ja toga mogao biti dostojan? Ne smatram se dostojnim da budem, danju i noéu sklopljenih ruku, u redovima njegovih sluga. Kakva mi je milost podarena!" Uéitelj rete: "Mi vas izdvajamo zato Sto ste dosegli neSto najuzvi8enije. I pored svog uzviSenog poloZaja, uprkos znataja vasih obaveza, vi imate toliko dobre volje da o sebi smjerno sudite i da niste zadovoljni sami sobom; vi sebi nameéete brojne obaveze. Mada je nave srce bilo stalno u vaSoj sluzbi, Zelimo vam ukazati Cast i u vanjskoj formi, jer i forma ima veliku vrijednost. Ne samo da ima vrijednost, nego je i tijesno povezana sa srediStem bi¢a; i kako god smo nemoéni bez jezgra (sredi&ta), isto tako ne moZemo imati neSto bez ljuske. Ako stavimo u zemlju zrno bez ljuske, neée niSta izni¢i iz njega; ali, ako ga stavimo sa ljuskom, ono €e se pretvoriti u stablo. Tako je i tijelo od velikog znaéaja i neophodno je; bez njega se (ne moZe ni8ta), ne dolazi do cilja. Da, tako mi Allaha! Bitno je shvatiti pravi smisao, i sam postati pravi smisao. Ako kaZemo: "Dva rekjata vrijede vise nego ovaj niski svijet i sve u njemu", neée svako shvatiti smisao ovih rijeci. Ove rijeéi razumije samo onaj koji smatra da je gore zaboraviti dva rekjata, nego izgubiti cijeli svijet i sve Sto on sadrZava. Neki dervi§ doSao kod kralja. Kralj mu se obrati: "O, isposniée." On mu odgovori: "Ti si isposnik". Kralj upita: "Kako mogu ja biti isposnik kad mi pripada cijeli svijet?" - "Ne, ti vidi8 stvari naopako", odgovori dervi8; "Ovaj niski svijet, i drugi svijet, i vlasniStvo nad svim stvarima, sve to pripada meni. Ja sam odabrao cijeli svijet, a ti, ti se zadovoljavas jednim zalogajem i jednim odijelom." 52 Bilo ko, - Filan. 29"Gdje god se okrenete, tu je lice BoZije." To lice je uvijek prisutno, stvarno, trajno i vjeéno. Zaljubljenici u Boga su se Zrtvovali tom Licu i nisu traZili ni8ta za uzvrat. Ostali su samo (Ijudi) Zivotinje. Gospodar kaze: "Iako su oni samo Zivotinje, dostojni su da prime jedno dobroéinstvo. Oni su u 8tali, ali ipak su predmet brige Gospodara Stale. Ako On to hoée, On ih moZe premjestiti iz te Stale u neku drugu. Kao Sto je ucinio da nastanu iz niStavila i pojave se medu onima koji postoje, On ih je premjestio iz Stale postojanja u Stalu mineralne (rudne) vrste, i iz Stale mineralne vrste u Stalu biljne vrste, i iz biljne vrste u Zivotinjsku vrstu, a iz Zivotinjske u ljudsku yrstu, potom iz ljudske vrste u Meleksku, i tako do beskonatnosti. On je sve to pokazao, da bi ti uvidio da on ima toliko hijerarhijskih poredanih Stala. "Vi ete prelaziti iz stanja u stanje, pa Sta je njima da ne vjeruju?" Bog je pokazao ove vrste, da bi ti uvidio druga stanja koja treba pro¢i. On ih nije pokazao da ih ti poriée$ i govori8: "To je sve Sto postoji". Umjetnik pokazuje svoju vjestinu i svoj talenat da bi mu se vjerovalo, i da bi mu se priznala njegova sposobnost. Isto tako, ako kralj ponudi poéasnu odoru i poklone nekome, ako mu pokaze svoju naklonost, to je zato da se i drugi Ijudi nadaju darovima s njegove strane; oni tada pripremaju novéarke u nadi da ée biti napunjene. Kralj im ne dodjeljuje te darove, jer oni govore: "To je sve; kralj nam neée viSe davati poklone.” Ako se zadovolje onim Sto su dobili, kralj neée viSe nikada, znaju¢i Sta su rekli ili pomislili, odluciti da ih daruje. Pravi Dervi8 je onaj koji uvijek vidi kraj, a judi od ovog svijeta* ne vide dalje od Stale. Ali oni koji su privilegovani i upuceni ne vide ni kraj Stale. Oni vide samo poéetak, i poznaju poéetak svega. Pronicljiv Covjek sije Zito, znajuci da je to Zito koje Ge nici. On je predvidio kraj od poéetka. Tako je i sa jet¢mom, riZom, itd. Kada jednom spozna poéetak, on ne misli o kraju. Svaki kraj je jasan onome koji zna pocetak. Takvi ljudi su vrlo rijetki; jedan mali broj vide kraj; ali oni koji su u Stali samo su Zivotinje. , Bol* je ono Sto vodi Govjeka u svemu. Posto bol, strast i Zelja za necim ne nicu u njegovom srcu, on nikada neée teZiti za tim, i nikada mu neée biti moguce da ostvari svoje Zelje, bilo da se radi o ovom ili onom svijetu, o trgovini, kraljevstvu, nauci, astronomiji, itd. Dok Merjema nije osjetila poro- dajne bolove, nije se uputila ka stablu sre¢e. "Porodajne muke su je dovele do Zila jedne hurme." Te muke su je povele prema stablu, a to stablo je, mada sasuSeno, davalo plodove. Tijelo je poput Merjeme, i svako u sebi ima jednog Isaa. Ako osjetimo u sebi taj bol, na Isa ¢e se roditi; ali, ako ne osjetimo 53 Ne vide kraj, oni 54 Bol deZnje za negim, Bol ljubavi, Bol strasti, Bol tuge, itd. 30nikakvog bola, Isa ée se, tajnim stazama kojima je doSao, vratiti svome poéetku, ostavljajuci nas liSene svojih dobro¢instava. DuSa je, na sudu savjesti, uboga, a nasa tjelesna priroda je zadovoljna. Davo se zatrpava hranom, ali* Demsid je na postu, Tradi lijeka dok je tvoj Isa na zemlji: Kada ode u nebo, i tvoj lijek ée nestati (Bice bezvrijedan). As. 3 Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha: - Poéinjem! 6. Poglavlje (Ders) Ova priéa je namijenjena onome kome su, da bi ne&to shvatio, potrebne rijeci. A 8ta ée priée onome ko razumije i bez rijeci? Ova nebesa j ava zemlja su rijeci za onoga koji razumije, ai oni su stvoreni rijecima: "Budi! - i to bi." Dakle, onome koji €uje ono Sto mu se tiho govori, ne trebaju vika i galama. Jednom je neki pjesnik koji je govorio arapski doSao kod kralja. Taj kralj je bio Turéin i nije znao ni arapski ni perzijski. Pjesnik je u njegovu slavu napisao rjecitu pjesmu na arapskom i donio mu je. Kralj je sjedio na prijestolju; ispred njega Clanovi njegove pratnje, koja se sastojala od vezira i emira. Pjesnik je stojeci poéeo recitovati svoju pjesmu. Kralj je, kod svakog odlomka koji bi zasluZivao njegovo odobravanje, klimao glavom, a svaki put kada se trebalo zatuditi, gledao je pjesnika sa divljenjem, a kada bi trebalo biti ponizan,*° paZljivo je slu8ao. Dvorjani su bili zapanjeni: "Ako na§ kralj ne zna ni jedne arapske rijeci, kako onda da klima glavom kada treba? Zna¢i li to da je on znao arapski i da nam je to krio godinama? Jadni mi, ako smo kad rekli na arapskom neSto ruzno o njemu!" Kralj jé imao jednog omiljenog slugu. Dvorjani se sakupiSe, dadoSe mu konja, mazgu i novaca, kao i mnoge druge poklone, te mu rekoSe: "Kazi nam, da li kralj zna arapski ili ne? I, ako ne zna, kako onda klima glavom na pravom mjestu? Radi li se o nekom ¢udu ili o nadahnuéu?" 55 Diebrail. 56 Vizvuéi pouku. 31