PODRUČJA INTERNET TRGOVINE

Elektronička trgovina općenito se može podijeliti na dva osnovna područja (Babić et al, 2001, str. 50):

1) „trgovinu između poslovnih subjekata – Business to Business trgovinu ili skraćeno B2B, te

2) trgovinu usmjerenu prema tržištu krajnjih potrošača svakodnevne (neposlovne) potrošnje –

Business to Customer ili skraćeno B2C”.

Business to Business ili skraćeno B2B odnosi se na „posao usmjeren poslovanju”. B2B tvrtke bave se
prodajom proizvoda i usluga drugim tvtrkama izravno, a time se može obuhvaćati sve, od prodaje
proizvoda i usluga, kao što su različite marketinške usluge pa sve do prodaje uredskog papira. Velik broj
djelatnosti uviđa prednosti korištenja B2B elektroničke razmjene, počevši od automobilske, zrakoplovne
i naftne industrije, pa sve do prehrambene, farmaceutske, ali i ostalih industrijskih grana. Prema Kaplanu
(1999), većina B2B elektroničke trgovine odvija se u otvorenim trgovinskim mrežama, velikim e-tržištima
na kojima se kupci i prodavači međusobno pronalaze na Internetu, razmjenjuju informacije te učinkovito
obavljaju transakcije. Smatra se da ovaj model približava suradnju između poslovnih subjekata te ju
ubrzava, a također i osigurava visok stupanj aktivnosti u odnosima poslovnih partnera. Tvrtke kao što su
LinkedIn i Skype primjer su popularnih B2B trgovina u svijetu.

Business to Consumer ili skraćeno B2C odnosi se na „posao usmjeren potrošaču”. B2C tvrtke prodaju
proizvode i usluge kupcima za osobnu upotrebu, kao što su recimo putovanja, odjeća, automobili i
ostalo. Ovaj se model trgovine razvio krajem devedesetih godina kada je online trgovina postala
popularna, a proizvodi su zahvaljujući mreži ljudi postali dostupni u svega nekoliko minuta i klikova.
Tvrtke kao što su Amazon.com i eBay primjer su popularnih B2C trgovina u svijetu.

Uz B2B i B2C oblike trgovine, potrebno je spomenuti i druge odnose među različitim subjektima koji isto
tako predstavljaju transakcije vrijednosti putem digitalne tehnologije i interneta (Ružić et al, 2009).

s obzirom na sudionike u transkacijama, uz B2B i B2C modele e-trgovine, postoje još i C2B, odnosno
customer to business ili potrošač prema poduzeću, C2C, odnosno customer to customer ili potrošač
prema potrošaču, B2G, odnosno business to government ili poduzeće prema državi i G2B, odnosno
government to business ili država prema poduzeću, dok se pod pojmom e-poslovanja uz gore navedene
oblike poslovanja razlikuju i modeli G2C, odnosno government to citizen ili država prema
potrošačima/građanima te C2G, odnosno customer to government ili potrošača/građana prema državi
(Službena stranica Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, 2020).
 PREDNOSTI INTERNET TRGOVINE

Elektronička trgovina je jedan od najvažnijih segmenata interneta. Internet trgovina posjeduje značajne
prednosti tvrtku u odnosu na klasične oblike maloprodaje, kao što su (Ružić et al, 2009):

• značajno se proširuje zemljopisni krug potencijalnih kupaca,

• smanjuju se transakcijski troškovi,

• skraćuje se vrijeme trajanja prodajnog ciklusa,

• moguća je prodaja 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu,

• duže radno vrijeme, smanjuju se troškovi radne snage i resursa,

• poboljšana je kvaliteta usluge kupca, na brz i relativno jeftin način privlače se novi kupci.

Uz očigledne pogodnosti za potrošače i trgovce, internet trgovina je vrlo značajna i za proizvođače

budući da im omogućuje lakše uspostavljanje suradnje sa poslovnim partnerima.

Schafer (2002) tvrdi kako elektroničkim putem kupci pretražuju različite proizvode, informiraju se o
njihovim značajkama i obilježjima, vrše narudžbe, obavljaju kupovinu, plaćaju i očekuju isporuku
kupljenoga proizvoda svaki puta kada za to imaju potrebu i to iz bilo kojeg mjesta na svijetu.

Prednosti za kupca kupovinom u elektroničkoj trgovini su (Ružić et al, 2009):

• dostupnost proizvoda 24 sata dnevno 7 dana u tjednu,

• prilagodljivost kupcu,

• brza i jeftina narudžba, udobnost pri kupnji,

• rok isporuke, ušteda vremena,

• veći izbor proizvoda, prilagodljivost, praktičnost, smanjenje troškova,

• bolja informiranost, roba se dostavlja na kupčevu adresu.

NEDOSTACI INTERNET TRGOVINE

Internetsku trgovinu obilježava veliki broj izazova i prepreka, a tvrtke koje se bave samo internetskom
trgovinom suočene su sa brojnim prilikama za bolje poslovanje. Unutar internet trgovine ne postoje
ograničenja brojnosti kupaca, proizvoda ili usluga te distribucije novih proizvoda, no postoje prepreke
koje bi poduzeće trebalo prepoznati na vrijeme i riješiti ih, ali i naučiti sa njima poslovati.

Nedostaci internet trgovine iz perspektive kupca pri kupovini putem internet trgovine su:

• sigurnost pri kupovini,

• kompliciranost korištenja usluga internet trgovine,

• nemogućnost dodira/isprobavanja proizvoda ili usluge,

• složen postupak povratka naručenog proizvoda,

• troškovi dostave,

• ovisno o lokaciji dostave – duljina čekanja na izvršenje dostave,

• isporučeni proizvodi nisu zadovoljili očekivanja,

• strah od prijevare ili krađe identiteta.

Rizici narušavanja sigurnosti pri korištenju interneta, a time i pri internet kupovini su veliki. Mnogi
korisnici osim što su u strahu zbog sigurnosti pri kupovini, također smatraju korištenje određenih usluga
internet trgovine kompliciranima.

Velik broj proizvoda teže je prodavati putem interneta s obzirom da kupci žele izvršiti pregled proizvoda,
isprobati ga i slično. Internet trgovine trebaju imati mogućnost povrata robe, sa jasno istaknutim
uvjetima kupnje, objašnjenim pravilima i procedurama povrata proizvoda te troškovima dostave kako bi
potaknuli kupce da koriste internet trgovinu jednako kao i fizičku trgovinu.

Marketinški stručnjaci internet trgovine rade na prikupljanju i analizi detaljnih podataka o potrošačima
te mogu pratiti posjetitelje mrežnih stranica, a mnogi potrošači koji sudjeluju u aktivnostima na mrežnim
stranicama pružaju detaljne osobne informacije. Potrošače navedeno izlaže informacijskoj zlouporabi,
ukoliko tvrtke odluče koristiti te podatke na nedozvoljene načine u marketingu svojih proizvoda,
razmjeni podataka sa drugim tvrtkama i slično. Isto tako, i tvrtke strahuju kako bi druga tijela mogla
koristiti Internet za zlouporabu te ući u njihove računalne sustave radi trgovinske špijunaže ili pak krađe
podataka i klijenata.