Fisija

Nuklearna reakcija fisije je reakcija kojom se jezgra

atoma cijepa na dva dijela sličnih masa uz emisiju jednog
ili više neutrona. Tijekom procesa fisije dolazi do
oslobađanja energije jer je manje energije potrebno za
formiranje dvije lakše jezgre nego jedne teže jezgre.
Spontana fisija jezgre događa se vrlo sporo, no kod nekih
teških jezgri moguće je inicirati bržu reakciju fisije
interakcijom sporih neutrona s tom jezgrom. Takve jezgre
koje su podložne fisiji sporim neutronima nazivamo
fisibilnim jezgrama. Osim jezgara izotopa 233U i 235U,
te 239Pu fisibilna je i jezgra izotopa 241Pu. Jedini fisibilni
izotop koji postoji u prirodi je izotop 235U. Energija
oslobođena fisijom 235U iznosi približno 200 MeV. Dvije
lakše jezgre koje nastaju fisijom radioaktivne su i zovu se
fisijski produkti. Da bi se fisijska reakcija mogla koristiti
kao energetski izvor potrebno je stvoriti uvjete u kojima
će se ta reakcija događati kontinuirano. Kontinuiranu
fisijsku reakciju moguće je ostvariti jer se fisijom
fisibilnih izotopa stvaraju dva do tri neutrona koji mogu
izazvati fisiju u drugim jezgrama fisibilnih izotopa. Takva
se reakcija naziva lančana fisijska reakcija.

Nuklearna se fisija u nekih teških jezgara odvija spontano,

kao oblik radioaktivnog raspada, tako da se teška jezgra
cijepa na dva dijela, tj. X → A + B. Vjerojatnost događanja
spontane fisije je vrlo mala. Dovođenjem jezgre u pobuđeno
stanje vjerojatnost se fisije znatno povećava. To je stanje
najlakše postići u neparnih jezgara 235U, 233U i 239Pu gdje
apsorpcija i sasvim sporog neutrona dovodi jezgru u
pobuđenje dovoljno za fisiju. Jezgre koje su podložne fisiji
sporim neutronima nazivamo fisibilnim jezgrama. Fisibilne su
jezgre izotopa 233U, 235U, 239Pu i 241Pu. Jedini prirodni fisibilni
izotop je izotop 235U.

Primjeri nekoliko reakcija fisije 235U od velikog broja

mogućih:

n+235U 140 Na slici je prikazana

→ Ba+94Kr+2n
→ 236U aparatura s kojom su Otto
  → 139Ba+94Kr+3n Hahn i Fritz Strassmann
  → 137Cs+96Rb+3n. eksperimentalno otkrili
proces nuklearne fisije
1938. godine.
 Kako su obojica bili
kemičari nisu znali
interpetirati rezultate
eksperimenta (nastanak
elementa barija nakon
bombardiranja urana
neutronima) na
To su neki od mnogobrojnih načina diobe jezgre 236U. Jezgre odgovarajući način.
koje su nastale fisijama zovu se fisijski fragmenti ili fisijski Fizikalno objašnjenje su
produkti. Fisijski produkti su radioaktivni i glavni su izvor dali Lisa Meitner i Otto
radioaktivnosti u istrošenom nuklearnom gorivu. Procesom Robert Frisch, koji su i
fisije dolazi do oslobađanja energije jer je manje energije skovali nazin fisija.
potrebno za formiranje dvije lakše jezgre nego jedne teže
jezgre. Energija oslobođena fisijom jezgre izotopa 235U iznosi Unatoč tome, za otkriće
približno 200 MeV i prenosi se na okolni medij u obliku fisije, samo je Otto Hahn
toplinske energije. Energija dobivena fisijom jednog dobio Nobelovu nagradu za
kilograma izotopa 235U ekvivalentna je energiji koja bi se kemiju 1944. godine.
dobila izgaranjem 1.300.000 kilograma ugljena ili 1.350.000
kilograma nafte. Da bi se taj veliki energijski potencijal fisije
mogao iskoristiti kao energetski izvor potrebno je omogućiti
kontinuirano odvijanje fisijske reakcije. Dva do tri neutrona
koji se oslobađaju tijekom fisijske reakcije mogu izazvati
reakciju fisije na drugim jezgrama fisibilnog izotopa i na taj
način nastaviti lančanu reakciju fisije. Tim procesom dolazi
do kontinuiranog oslobađanja fisijske energije na kontrolirani
način u posebnim uređajima koji se zovu nuklearni reaktori.

Lančana reakcije fisije

Samoodržanje fisije omogućuju u procesu fisije oslobođeni neutroni, prosječno oko

2,5 po fisiji jedne jezgre. Samoodržanje fisije može se ostvariti ako bar jedan od tih
neutrona prouzroči novu fisiju u okolnim jezgrama. Samoodržanje fisijske reakcije
tako da fisijski neutroni uzrokuju nove fisije, naziva se lančanom reakcijom. Za
odvijanje lančane reakcije odlučne su dvije veličine: faktor multiplikacije k i
trajanje fisijske generacije τ u lančanoj reakciji. Trajanjem jedne fisijske generacije
naziva se prosječno vrijeme između dviju uzastopnih fisija (da bi fisijski neutroni
bili emitirani iz neke jezgre i dospjeli do drugih fisibilnih jezgara potrebno je neko
vrijeme). Faktor multiplikacije k omjer je između broja fisija jedne fisijske
generacije i broja fisija prethodne generacije. Lančana je reakcija divergentna ako
je k > 1, konvergentna ako je k < 1. Ako je k = 1, lančana reakcija održava se trajno
s istim brojem fisija u jediničnom volumenu.

Prosječna je energija fisijskih neutrona relativno visoka, oko 2 MeV, pa je malena

vjerojatnost da oni prouzroče iduće fisije jezgri urana. Sudaranjem s jezgrama
urana njihova se energija smanjuje, a sposobnost za fisiju povećava. U tom procesu
fisijski se neutroni mogu izgubiti za fisiju ili nefisijskom apsorpcijom u 238U (zbog
relativno velike apsorpcije neutrona energije između 5 eV i 300 eV) ili bijegom u
okoliš iz prostora u kome se nalazi uran.

Nefisijska apsorpcija može se smanjiti tako da se masi urana dodaju laki elementi,
pa neutroni u sudaru s njihovim jezgrama malog masenog broja brže gube energiju
i brže prolaze kroz energijsko područje rezonancije za 238U. Takve jezgre nazivaju
se moderatorskim jezgrama, a tvari sa sposobnošću da usporavaju neutrone
nazivaju se moderatorima. Dodatni način da se smanji gubitak neutrona nefisijskom
apsorpcijom u 238U jest da se u gorivu smanji udio 238U, a poveća udio 235U na više
od 0,7 % (koliko ga ima u prirodnom uranu). Nadalje, gubitak neutrona bijegom u
okolni prostor može se smanjiti postavljanjem tzv. reflektora oko mase goriva. Od
jezgara tih materijala dio se neutrona reflektira i vraća u uran. Smanjenje gubitka
neutrona bijegom postiže se i povećanjem mase urana: time se smanjuje odnos
površine kroz koju neutroni bježe prema obujmu odnosno masi u kojoj nastaju
fisijom.
Kritična masa u lančanoj reakciji

Za odabrani moderator i reflektor te određeni sastav urana i njegov geometrijski

raspored, postoji granična masa urana, tj. najmanja masa u kojoj se još može
ostvariti faktor multiplikacije k = 1. S manjom masom urana ne može se održavati
lančana reakcija jer je gubitak neutrona bijegom prevelik. Najmanju masu potrebnu
za održavanje lančane reakcije uz zadane uvjete nazivamo kritičnom masom. U
specijalnim uvjetima, kritične mase izdvojenih nuklida, 239Pu ili 235U, mogu biti i
manje od jednog kilograma, a u reaktorima one iznose i više desetaka tona. Za 235U
metal i sfernu raspodjelu goriva te berilijski reflektor kritična je masa približno 16
kg. U istim uvjetima kritična masa 239Pu jest približno 4,5 kg.

Natkritični uvjeti za nuklernu eksploziju mogu se postignuti npr. naglim spajanjem

dviju ili više potkritičnih masa s pomoću konvencionalnih eksplozija. Drugi je
način smanjenje površine bijega neutrona, a da se ne smanji masa urana. To se
postiže povećanjem gustoće urana implozijom, također s pomoću konvencionalnih
eksploziva.

Uređaje u kojima se ostvaruju uvjeti za održavanje kontrolirane lančane reakcije

zovemo nuklearnim reaktorima. Reaktori moraju sadržavati količinu urana veću od
kritične mase, kako bi se pri stavljanju u pogon mogao postići faktor multiplikacije
veći od 1 i divergentna lančana reakcija. Kad se postigne određena razina snage,
faktor multiplikacije k = 1 postiže se ubacivanjem neutronskih apsorbera u reaktor.
Mijenjanje faktora multiplikacije prema potrebi naziva se kontrolom reaktora. To
se najčešće obavlja s pomoću kontrolnih šipki koje sadrže apsorbere neutrona ili
dodavanjem apsorbera moderatoru. Za reaktor kojem je k = 1 kaže se da je kritičan,
potkritičan ako je k < 1, a natkritičan ako je k > 1 .