You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: Bilten Franjevačke teologije - Sarajevo

Bulettin of the Franciscan Theology - Sarajevo

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Fra Nikola Pejčin
Title: Fra Krunoslav Kosta Bralić
Fra Krunoslav Kosta Bralić
Issue: 1+2/2013
Citation Fra Nikola Pejčin. "Fra Krunoslav Kosta Bralić". Bilten Franjevačke teologije - Sarajevo
style: 1+2:243-246.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=537866
CEEOL copyright 2020

Fra Nikola Pejčin

Uz 150. obljetnicu rođenja

(1863–1901)*

Navikli smo na to da se redovništvo hvali je dobio ime Nikola, a roditelji ga od mi-

i da u Crkvi predstavlja nešto posebno. Ono
se uvijek rađalo u kritičnim vremenima
crkvene povijesti, a svijet je uvijek prema
njemu pokazivao određenu dozu simpatije,
pa i oni izvan Katoličke crkve. Redovniš-
tvo bi trebalo biti znak kraljevstva nebe-
skoga na zemlji, a redovnici sve čine “radi
kraljevstva nebeskog” (Mt, 19,12). To zna-
či da redovništvo očituje ili svjedoči ljubav
Božju prema drugim ljudima. Ne ljubav
zarobljenu u svoj stav ili interes, nego onu
koja će spajati ljude i u ljudima tražiti lice
Božje. Zato je redovništvo na neki način
“spojnica” neba i zemlje, jer svjedočanstvo
Boga na zemlji i nije ništa drugo doli most
preko kojega se dolazi do onog božanskog
– iskrenog, milosrdnog, dobrog i lijepog.
Zato se na redovničkom sprovodu pjeva i
veseli, kao što je i sv. Franjo tražio da mu
se otpjeva “voce mea” na samrtnoj poste-
lji, zadovoljan i s vjerom da ide k Bogu.
Smrt redovnika je povratak kući Bogu bez
straha, bez plača, bez pesimizma. Slično je
svjedočanstvo možda dao i jedan bosanski
fratar fra Krunoslav (Stiepo) Kosta Bralić,
koji je umro mlad, ali je cijeli svoj kratki
vijek posvetio svjedočanstvu Božje ljuba-
vi, kao pisac, pravnik i profesor.
Fra Krunoslav Bralić rođen je 30. srp-
nja 1863. u Polju, kod Travnika, u dolačkoj
župi, od siromašnih roditelja. Na krštenju
lja prozvaše Nikicom. Otac mu je radio
svugdje po tadašnjem poznatom i bližem
svijetu baveći se dunđerskim – tesarskim
i stolarskim poslom. Majka ga je poučava-
la kršćanskoj vjeri i mislima, koje su bitno
utjecale na njegovu životnu odluku.
Put kući u tuđinu
Već se u roditeljskoj kući zagrijao za
franjevački oblik života. Dok je još u Docu
pohađao osnovnu školu, svojim talentom i
ponašanjem svrati na sebe pozornost uči-
telja fra Filipa Dujmušića. Ali kad ga uči-
telj pozva u fratre, otac mu se protivio, jer
nije želio da mu sin bude “ujak”, i jer ga
je trebao u svom zanatu. No, želja malog
Nikice je bila jača i pridobila je oca koji je
popustio u svom naumu. Svladavši ovu po-
teškoću spremno je iščekivao čas kada će
biti zaogrnut haljinom sv. Franje. Kada se
za novicijat dovoljno spremio, fra Marko
Kalamut obuče ga u redovnički habit. Bilo
je to u Fojnici 23. listopada 1877. godine.
Filozofske i bogoslovne nauke završio je
u Italiji, u Pesci i Asizu. Mladu misu imao
je u crkvi Gospe od Anđela, 26. prosinca
1885. godine. Poslije završenog studija
ostao je i dalje u Asizu. Tu se pripravljao
za generalni lektorat iz filozofije i bogoslo-
vije, a usput je održavao mjesnim đacima

* Literatura: 1. Krunoslav – Kosta Bralić, Priručni tumač, Livno, 1891. 2. Julijan Jelenić, BIO – BIBLIO-
GRAFIJA FRANJEVACA BOSNE SREBRENIČKE, I. svezak, Zagreb, 1925. Str. 57. - 60. 3. R.R, +
Mnogop. O. Fra Stjepan Bralić, gen. definitor, Franjevački glasnik, br. 24, Visoko, 1901. Str. 370-378.

Godina XL. • broj 1-2 • 2012/2013. 243

CEEOL copyright 2020

CEEOL copyright 2020

Bilten Franjevačke teologije – Sarajevo

predavanja iz navedenih predmeta. Godine kih dužnostih i prava u juridično-moralnih

1889. završio je sve ispite za generalnog asketičnih razlaganjih (1891) i priloge o
lektora te se iste godine vraća u Bosnu i sjedinjenju crkava pod naslovom Skromni
nastavlja predavati najprije na Petrićevcu, nazori o sjedinjenju crkava rimo-katoličke
a od 1891. u Livnu. i grčko-istočne (1896), objavljene najprije
Međutim, već 1893. general Reda po- odvojeno, u više priloga u Franjevačkom
ziva ga u Rim da na Međunarodnom fra- glasniku, a onda i kao samostalno djelo.
njevačkom kolegiju Antonianum predaje
crkveno pravo i moralnu teologiju. Kad se Redovništvo – blago svijeta
1897. godine fra Mijo Batinić povukao sa
službe generalnog savjetnika u Rimu, vr- Priručni tumač je teološko-pravno djelo
hovno poglavarstvo imenovalo je mlađah- o redovničkim dužnostima i pravima, ali u
nog Bralića njegovim nasljednikom. Tako kojem Bralić zapravo na pravni način, go-
je Bralić svoju provinciju pomagao savje- tovo kanonski i pod numerama, piše o tri
tom i zagovorom u vrijeme novih oblika redovnička zavjeta, te o pravima i obaveza-
crkvenog života poslije odlaska Austro- ma koje iz njih proizlaze. Piše ga za redov-
Ugarske iz Bosne. Njegovim su se zalaga- nike, ali i za druge koji imaju mogućnost
njem u Rimu hrvatski franjevci odvojili od upoznati redovništvo u svojim zavjetima i
Mađara i osnovali vlastitu provinciju Sv. s pravne strane. Glavni naglasak je stavljen
Ćirila i Metoda. Osim toga pokušao je me- na zavjet poslušnosti koji detaljno opisuje i
đusobno povezati hrvatsku i slovensku pro- smatra ga prvim i osnovnim među zavjeti-
vinciju, da bi tako povezane dobile zajed- ma, jer je upravo dimenzija slušanja veza-
ničku konferenciju. Također je surađivao na uz riječ uopće, a onda i uz Božju riječ,
s bosanskim biskupima u procesu dolaska koja se objavljuje, smatra Bralić. Tko zna
franjevki misionarki u Bosnu. Oba su mu
pothvata uspjela. Smrt mu je međutim po-
remetila mnoge planove. Umro je u Rimu,
27. studenoga 1901. i pokopan na groblju
Campo Santo. Njegove je profesorske za-
sluge i sam Red priznao tako što ga je već
1898. odlikovao počasnim naslovom “lek-
tor jubilatus”. Fra Krunoslav je otišao na
studij kako bi se vratio i predavao studenti-
ma svoje provincije, ali vrativši se u domo-
vinu, ponovno se, zbog drugih, uglavnom
pravnih poslova, vraća nazad u Rim. Kako
je mlad umro, a gotovo cijeli svoj studijski
vijek proveo u Italiji, može se reći da se iz
Bosne “vratio kući u tuđinu”.
Fra Krunoslav je u franjevačkoj povi-
jesti svoje provincije i na franjevačkom
kolegiju u Rimu ostao poznat po nekoli-
ko samostalnih djela i suradnji u Glasniku
jugoslavenskih franjevaca (1890-1891),
Franjevačkom glasniku (1895-1900) i u
La palestra del Clero. Na našem je jeziku
objavio priručnik o redovničkom životu
pod naslovom Priručni tumač redovnič-
244 Godina XL. • broj 1-2 • 2012/2013.

CEEOL copyright 2020

CEEOL copyright 2020
slušati, odnosno primati, taj će razumjeti i
druga dva zavjeta – siromaštvo i čistoću.
Osobit naglasak stavljen je na ulogu i
korist redovništva za Crkvu i društvo. Re-
dovništvo nije samo forma, iako je redov-
ništvu pravom određena forma. Ali da bi
Katolička crkva mogla dobro i široko dje-
lovati, smatra Bralić, nužno joj je bilo re-
dovništvo kroz povijest. Redovništvo i sve
redovničke grane kroz stoljeća izrasle su iz
istog zajedničkog temelja evanđeoskih sa-
vjeta. Crkvi su od koristi, jer svojim navje-
štajem, propovijedanjem i radom, svojim
zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće
očituju lik Isusov na zemlji.
Redovnici su i oni od kojih je ovisio i na-
predak društva. U najtežim vremenima po-
magali su ljudima, i duhovno i materijalno.
Nema mjesta na zemaljskoj kugli gdje se
ne osjećaju blagodati redovništva – u obra-
ćenju naroda, u zaštiti ljudi od okrutnosti
vlastodržaca, u suzbijanju laži. Praktično
i vrlo praktično: u isušivanju močvara, kr-
čenju šuma, kultiviranju polja, u čuvanju
umjetnina, u širenju znanosti, u građevini.
U svemu ovome zalagali su se redovnici.
Redovništvo je, dakle, formirano pra-
vom i juridičkim mjerama, ali ono ima osje-
ćaja za žrtvu, za druge ljude. Redovništvo
je, mogli bismo reći, iscrtano paragrafima
Božjeg milosrđa. Većina zapisanih sjećanja
na fra Krunoslava Bralića naglašava upra-
vo ovu dimenziju tog mladog fratra: bio je
strog i rigorozan u redovničkom životu, ali
milosrdan, nasmijan i susretljiv do krajnjih
granica. Bralić pak smatra da sve dobro,
što su redovnici tijekom povijesti učinili,
dolazi upravo iz redovničkog nasljedova-
nja Isusa Krista, koji je jedino dobro i koji
je ljudima dobro činio.
Skromni nazori
o sjedinjenju Crkava
Bralić se dosta zanimao problemom ra-
zjedinjene Crkve i mogućnošću zbližavanja
Crkve na istoku i zapadu. Svoje objavljene
radove temelji na razmišljanjima Vincen-
Godina XL. • broj 1-2 • 2012/2013.
CEEOL copyright 2020
Obljetnice Bosne Srebrene
za Vanutellija, kasnijega kardinala kurije
u Rimu. Zamašnost ovog pitanja zahtijeva
puno povijesne i teološke istine, studiranja
i truda. Bralić smatra da je pogrešno uvje-
renje kako je pitanje sjedinjavanja Crkava
samo politički ili svjetovni problem. Pitanje
jedinstva Crkava je prije svega stvar vjere.
O jedinstvu treba pisati, organizirati susre-
te, izdavati časopise, pokretati tu temu češ-
će. Za jedinstvo se trebaju zauzimati sveće-
nici čija dužnost i jest “ići i propovijedati
svijetom”. Oni trebaju podučavati svijet u
objavljenim nebeskim istinama, ponajprije
o jednome Bogu koji je u jedinstvu s bo-
žanskim osobama i koji je mir.
Pitanje koje Bralića muči jest činjenica
da svaka Crkva za sebe smatra da posjedu-
je istine i istinsku vjeru u istinskoga Boga.
Teško je međutim ocijeniti gdje je istina,
ako se istinu ne mjeri Isusovim mjerilima.
Isusova crkva jest ona koja svjedoči jedin-
stvo, svetost, sveukupnost i sveobuhvat-
nost u spasenju. Ovome svjedočimo i mo-
leći vjerovanje: Vjerujem... u jednu, svetu,
katoličku i apostolsku crkvu – katolička
je posvemašnja crkva, koja ne isključuje,
nego stvara jedinstvo.
Zadovoljan sam
Za Bralića je aspekt jedinstva Crkava
prepoznatljiv i po zapovijedima Isusovim.
Onaj tko nema prave ljubavi prema Bogu
i bližnjemu, taj stvara razdijeljenost. Onda
nismo učenici Kristovi ni pravi vjernici. U
pitanjima oko sjedinjenja Crkava ne treba
pretjerano “cjepidlačiti”, sofizmima obarati
i namjerno tražiti nelogičnosti u naukama.
Već je puno stoljeća od razjedinjenosti i na-
ravno da uvijek ima nečeg u čemu se Crkve
ne slažu. Ali, ne treba se osvrtati na kobnu
prošlost, nego “shodno prilikama” tražiti i
izgrađivati budućnost jedne Crkve, kojoj je
nevidljivi poglavar Isus na nebu.
Fra Stjepan Bralić Kosta nosio je, slobod-
no se može reći, pozitivan duh franjevačkog
života. Volio je i živio redovničku strogoću,
to je vidljivo i po njegovim djelima, ali bio
245
CEEOL copyright 2020
Bilten Franjevačke teologije – Sarajevo
je i izrazito milosrdan. Nesebično je poma-
gao drugima. Neizmjernu ljubav poklanjao
je svojim đacima i općenito svim ljudima.
Bio je istinski domoljub. To se vidi iz bi-
lješki njegova dnevnika, kako je čeznutlji-
vo nastojao kući u Bosnu, ali je bio prijeko
potreban u Rimu. Radovao se svakom po-
maku u Bosni od političkog, ekonomskog
do društvenog. U stalnim je kontaktima
bio s Bosnom, tako što se s fratrima dopi-
sivao, slao poštom članke i objavljivao ih u
franjevačkim glasilima. Želeći riješiti spor
između zavađene braće, napisao je u posve
pomirljivom duhu Skromne nazore, gdje se
pokazuje njegovo miroljubivo srce i utire
246
CEEOL copyright 2020
put bratskoj slozi. Zadnje riječi bile su mu:
“Ego sum contentus, quia sum prope visioni
Dei” – “Zadovoljan sam, jer ću brzo Boga
gledati”. Teško je razumjeti da netko u 38.
godini života, svjestan svoga kraja, takvo
što izrekne. Prema izvještajima iz Rima bo-
lovao je vrlo kratko, svega 13 dana, a umro
je okružen svojim studentima i subraćom iz
samostana – zadovoljan. Možda nam se fra
Krunin priručnik čini preteškim u paragrafi-
ma i odredbama redovničke stege, ili, možda
nam je teško u podijeljenom svijetu pričati o
jedinstvu ljudi, ali nam sigurno ostavlja je-
dan hrabar primjer: biti zadovoljan sobom s
vjerom u gledanje Boga licem u lice.
Godina XL. • broj 1-2 • 2012/2013.