Historijski razvoj banaka

Na određenom stepenu razvoja ljudskog društva, razvoj proizvodnih snaga i društvena podjela rada
omogućili su proizvodnju za tržište.

Pojava robe i novca nameće potrebu uspostavljanja robno-novčanih odnosa i stvaranje nove klase
ljudi - TRGOVACA kao nosilaca robnog prometa, a time i mogućnost I potrebu javljanja banaka i
bankarskih poslova.

Poslovi koji imaju karakteristike današnjih bankarskih poslova, javljaju se još i u antičko doba: u
starom Babilonu, u Grčkoj, Egiptu, Rimu.

To su bili najjednostavniji poslovi:

 mijenjanje jedne vrste novca za drugu,

 čuvanje novca,
 posuđivanje novca uz naplatu kamate,
 zamjena starog novca,
 posredovanje u plaćanju.

U početku (prema historijskim podacima), ove poslove su obavljali svečenici u antičkim hramovima.

1. Tako npr.: u starom Babilonu hramovi - banke tzv. Tezauri, pored primanja I posuđivanja novca uz
kamatu drže robne magazine u koje primaju robu na čuvanje i daju je na zajam.

Dužnik je zajam u robi vraćao u većoj količini od pozajmljene što ovom poslu daje zelenaški karakter.

2. I u hramovima stare Grčke vrše se bankarski poslovi.

Međutim, u to doba ovim poslovima bave se i pojedinci, privatni bankari tzv. Trapeziti (po grčkoj riječi
trapeza - klupa, jer su se mjenjački poslovi obavljali na klupi).

3. Rimski bankari tzv. Argentari bave se također primanjem novca na čuvanje, posredovanjem u
mijenjanju i davanju novca na zajam uz velike kamate (60-70%).

Karakteristika bankarstva starog Rima je da je u ovo vrijeme već bio poznat tekući račun i žiro-posao.

Propast Rimskog carstva (kraj 5-tog vijeka), uništavanje proizvodnih snaga, propadanje gradova kao
centara antičkog društva, raspad robovlasničkog poretka ima za posljedicu odumiranje trgovine što
se negativno odrazilo na bankarske poslove i dovelo do propadanja tadašnjih banaka.

4. Razvojem feudalizma ponovo oživljava i dalje se razvija trgovina naročito prekomorska. Dolazi i do
oživljavanja bankarstva.

U desetom vijeku obnavljaju se gradovi i gradski život. Do tada je feudalno plemstvo bilo glavni
nosilac bankarskih poslovanja. Obnavljanjem gradova prave banke zamjenjuju mjenjačke pultove,
stolove i radnjice.
Banke postaju organizovane stalne novčane i kreditne ustanove koje su imale sve potrebne uslove da
posluju kao međunarodne bankarske organizacije.

5. U Firenci, od 12-tog vijeka počinje razvoj proizvodnje luksuznih predmeta.

Za takvu proizvodnju sredstva su obezbjeđivale banke tog grada koje su za tu svrhu stvorile udruženje
banaka ili savez banaka ili bankarskog društva.

Ta bankarska društva bila su glavni kreditori kraljeva (kreditirali su kraljeve u vođenju ratova i
njihovom pretjeranom luksuznom životu).

Stari način obavljanja bankarskih poslova naročito mijenjanje jednog novaca za drugi, nepraktičnost i
riskantnost nošenja većih količina novca postaje kočnica daljeg razvoja trgovine .

Nameće se potreba iznalaženja novog oblika posredovanja u robnom prometu između dva odvojena
poslovna partnera. Iz tog perioda je početak primjene posebnih instrumenata bankarskog poslovanja
– mjenice i založnice.

Trgovac kod banke mjenjača deponuje novac za koji dobiva mjenicu ili priznanicu. Sa ovim
instrumentom kao uputnicom kod mjenjača u drugom mjestu podiže odgovarajući iznos u tamošnjoj
valuti.

6. U drugoj polovini 16-tog vijeka i u 17-tom vijeku u doba otkrića novih kontinenata i jačanja
prekomorske trgovine, osnivaju se u vodećim zemljama Evrope prve veće banke.

To su uglavnom novčanične ili emisione banke koje se pored emisije novca bave još i poslovima
platnog prometa, kreditiranjem države i trgovinom.

7. Razvoj industrije u 19-tom vijeku doveo je do razvoja velikih banaka koje su zapravo velika
kapitalistička preduzeća u formi akcionarskih društava.

Posluju kao specijalizovane banke pod nazivima kao što su: trgovačka banka, zanatska banka,
industrijska bank.

Prve banke na YU području osnivaju se u 19-om vijeku kao novčani zavodi I emisione banke, a prva
banka je osnovana 1820.godine u Ljubljani pod nazivom „Kranjska banka“.

U Bosni i Hercegovini 1883.godine bečki kapitalisti su osnovali prvu banku

(filijala „Union“ banke)

8. U imperijalizmu – kapitalizmu 20-tog vijeka banke su u sastavu velikih monopolističkih organizacija

Kao članice koncerna banke su osnivači, finansijeri velikih preduzeća koja se nalaze u istom koncernu.

Na taj način banke obezbjeđuju sebi pravo ućešća u diobi postignutog profita ovih preduzeća
Pitanja za provjeru znanja:

1. Koji su bili preduslovi za pojavu banaka i bankarskih poslova?

2. Navedi karakteristike antičkog bankarstva?

3. Čime su se bavili tezauri u starom Babilonu?

4. Gdje imamo trapezite?

5. Čime su se bavili argentari u starom Rimu?

6. Objasnite vezu između propasti Rimskog carstva i tadašnjih banaka?

7. Kada banke zamjenjuju mjenjačke pultove i postaju organizovane stalne novčane i kreditne
ustanove?

8. U kojem periodu se stvaraju udruženja ili savezi banaka?

9. Kada imamo početak primjene mjenice kao instrumenta bankarskog poslovanja?

10. Šta je karakteristično za banke 16-og i 17-og vijeka?

11. Kako posluju banke u 19-om vijeku?

12. Navedi karakteristike banaka 20-og vijeka?

13. Kada je osnovana prva banka u Bosni i Hercegovini?

 Bankarstvo – naučna disciplina

Nauka o bankarstvu je disciplina koja naučnom metodom objašnjava poseban aspekt monetarnih
faktora i monetarnih transakcija.

Bankarstvo se bavi istraživanjem uloge, značaja i poslovanja banaka kao značajnih institucija
finansijskih i ekonomskih sistema zemlje.

Ono ima zadatak da ispituje i prati opšta ekonomska kretanja koja se ispoljavaju funkcionisanjem
banaka u bankarskom sistemu.

Proučava funkcije i uloge bankarskog sistema, bankarsko poslovanje, a naročito odnose, procese i
poslovne transakcije koji se javljaju po osnovu stvaranja i koristenja novca preko banaka.

Bankarstvo kao naučna disciplina razvilo se drugom polovinom XIX vijeka.

Savremena shvatanja posmatraju banku kao specifično preduzeće koje posluje novcem, zbog čega
ima veći društveni značaj u odnosu na druga, “obična” preduzeća.

Osim ovog pristupa (mikroekonomskog), bankarsko poslovanje se tretira kao cjelina ekonomskih,
finansijskih i monetarnih mjera kojima se bankarski sistem stavlja u funkciju očuvanja stabilnosti
nacionalne valute, snabdjevanja potrebnom količinom novca i kredita, efikasnog platnog prometa…
(makroekonomski pristup).

Pitanja za provjeru znanja:

1. Kada se razvilo bankarstvo kao naučna disciplina?

2. Zašto je bankarstvo naučna disciplina?
3. Koji su zadaci bankarstva kao naučne discipline?
4. Objasnite mikroekonomski i makroekonomski princip bankarskog poslovanja...
 Pojam i funkcija novca

U robno-novčanim privredama kupoprodaja i razmjena se vrši posredstvom novca.

Novac omogućava kontinuirano odvijanje tokova društvene reprodukcije. Na taj način formiraju se
posebni novčani i kreditni tokovi koji uslovljavaju dinamiku i strukturu ekonomskog razvoja i time
povratno djeluju na ukupne procese reprodukcije

Novac je roba kojom možemo kupiti svaku drugu robu, medij koji iskazuje cijene, sredstvo štednje i
pozajmice.

Također, novac je zakonito sredstvo plaćanja.

Historijska otkrića nam govore i o razvoju novca pa tako možemo govoriti o:

 naturalnom ili robnom novcu

 kovanom novcu
 papirnom i bankarskom novcu

Naturalni ili robni novac

U početku je funkciju prometnog sredstva obavljao tzv. robni novac (žito, krzno, stoka).

Dugo vremena, zbog nepodesnosti robnog novca za obimniju razmjenu, funkciju novca obavljali su
plemeniti metali: zlato i srebro (kovani novac).

Kovani i papirni novac

Sljedeća faza u razvoju oblika novca je pojava, pored kovanog, i papirnog novca (kraj 18. stoljeća) i
različitih oblika surogata novca – zamjenika novca (različite bankarske potvrde, certifikati, mjenice i
uputnice služe kao sredstvo plaćanja i u svakom trenutku su konvertibilne za zlato i srebro)

Žiralno - depozitni novac

U savremenim robnim privredama opticaj papirnog i kovanog novca se svodi na uske okvire a 90%
novčane mase otpada na žiralno - depozitni novac koji potiskuje ostale surogate novca.

Žiralni novac predstavlja potraživanje njegovog imaoca prema banci i on nastaje po dva osnova:

1. deponovanjem novca

2. podizanjem kredita

Funkcije novca

Novac ima funkciju mjere vrijednosti – sve robe pomoću njega izražavaju svoju vrijednost i uporedive
su (novac u funkciji mjere vrijednosti iskazuje cijene, za što nije potrebno njegovo prisustvo).

Novac u funkciji sredstava razmjene omogućava razmjenu roba .

Ako se povuĉe iz kružnog toka kretanja kapitala, tada ima funkciju zgrtanja blaga i to obezbjeđuje
likvidnost pravnih subjekata.

Novac kao sredstvo plaćanja služi za podmirenje obaveza učesnika u kupoprodaji ili po nekom
drugom osnovu .

Novac u funkciji svjetskog novca na međunarodnom prostoru učestvuje u razmjeni odnosno u

međunarodnim plaćanjima.

Vrijednost novca može biti:

 materijalna vrijednost novca – temelji se na materijalu od kojeg je napravljen novac (bila je

važna kad se koristio zlatni novac)
 nominalna vrijednost novca – vrijednost označena na novčanici ili kovanici
 realna ili tržišna vrijednost novca – pokazuje koliko se drugih vrsta robe može kupiti
određenom količinom novca ili jedinicom novca. Ako možemo kupiti više robe, realna
vrijednost novca je veća.