KRSOANSKA SADASNJOS.

T
 PRIRUCNICI
BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAzIVA
DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE »KR~CANSKA SA
NJOST«, ZAGREB, MARULICEV TRG 14

SVEZAK 7
BIBLlJSKI LEKS IKON
BIBLIJSKI
LEKSIKON

II
KRSCANSKA SADASNJOST
ZAGREB 1972

c
Naslov originala: Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon.
© by Verlag Kath. Bibelwerk GmbH Stuttgart und Christli
Verlagsanstalt Konstanz.

Preveli:
MARtIAN GRGIC, JOSIP KOLANOVIC, MIUENKO ZAGAR

Strucna lektura:
ADALBERT REBIC

Iezicna lektura:
MATE KRIZMAN, MARIJAN NEZMAH

Korektura:
MARIJAN NEZMAH

Graficki uredio:
MARIJAN NEZMAH

Omot:
VLADIMIR ROZIJAN

Tipografi:
GRGO RUMORA, JOSIP STOR. ZELJKO PINTAR

Meteri:
ANTUN BAKAN i SLAVKO NAVRATIL

Izdaje: Kdeanska sadaSnjost. Zagreb, Marulicev trg 14

Odgovara: dr VjekosJav Bajsic, Zagreb, KaptoJ 31
IZdano u Zagrebu 1972.
© za hrvatski prijevod: Kr~eanska sadasnjost, Zagreb
Tisak: »Vjesnikc, Zagreb
 PREDGOVOR

Poslije Rjecnika biblijske teologije, koji je iZaSao kao p

knjiga u nasoj biblioteci ,>Volumina theologica« godine 1
izdajemo - evo - jos jedan biblijski rjecnik: Biblijski le
kon. Premda opsegom manji, ovaj ce Leksikon znatno pr
moci citaocima Biblije, studentima i propovjednicima, jer
red biblijskih pojmova donosi i bibliiska realia. Time ce
odret1eno vrijeme, dok ne dobijemo velikog univerzalnog bi
skog leksikona, zadovoljiti otvorene potrebe.
Zato ti ga, cijenjeni Citaoce, predajemo u ruke s uvjeren
da ces se moci korisno njime posluziti.
Zagreb, Cvjetnica 1972. KRSCANSKA SADASNJ
 PREDGOVOR NJEMACKOM IZDANJU

Sastavljaci ovog Leksikona zele pomoCi citaoeu da b

razumije biblijski tekst koji se stvarao tijekom mnogih sto
Ca, dijelom u okviru nama stranih kultura i razlicitog misao
svijeta. Stoga je svrha ovog Leksikona pokazati i razjasnit
mnogovrsnost biblijskih pojmova. Citalae ce radi toga
mnogih naziva naCi odgovarajuce raziasnjenje.
Biblija nije nikakav skolski povijesni prirucnik. Nije
nairne, svrha da izvjescuje 0 povijesnim dogadajima. Kad
povjesniear opravdano tvrdi da neka predaja nije povije
toena, to jos nije nikakav temelj sumnje u istinitost Bib
iIi opravdanje za slijepo poricanje njezine povijesne vrijed
sti. Njegova je tvrdnja vise povod za razmisljan.ie kakav
sao hoce Biblija naglasiti u nekom tekstu (usp. npr. natu
eu »Aj«) i sto on znaci za sadasnje vrijeme. Nije svrha
izlaganja da dovedu citaoea do nasilne promjene njegovih
sadasnjih shvacan.ia.
Ovaj Leksikon ne moze nadomjestiti velike biblijske i o
teoloske strucne rjecnike. Citalae ce kod pojedinih natuk
dobiti razlicite odgovore. One ce svratiti pozornost na slo
tost biblijskih pitanja. Kod tema kao sto su brak, ljubav
dost, trpljenje, drZava - necemo se osvrtati sarno na one
redovito Citaju Bibliju nego i na sve one koje zanimaju
pitanja.
Da bi ova knjiziea ispunila ocekivanja citalaea, zele
Sastavljaci i Izdava

Na~in pisanja biblijskih vlastitih imena uzet je prema Bibliji .Stvarn

Kratice biblijskih knjiga priIag04ene su na~eJima kojima su se ravnali
njaci pri izradi BibJije .Stvarnosti«, izdane u Zagrebu 1968.
 ..

KRATICE BIBLIJSKIH KNJIGA

Am Amos 2 Ljet Druga knjiga Ljeto

Bar Baruh sa
Br Knjiga Brojeva IMak Prva knjiga 0 Ma
Dj Djela apostolska bejcima
Dn Daniel 2Mak Druga knjiga 0 Ma
Ef Poslanica Efeianima be.icima
Est Estera Mal Malahija
Ez Ezekiel Mih Mihej
Ezr Ezra Mk Evandelje po Ma
Fil Poslanica Filipljani- Mt Evandelje po Mat
rna Mudr Knjiga Mudrosti
Flm Poslanica Filemonu Nah Nahum
Gal Poslanica Galacanima Neh Nehemija
Hab Habakuk Ob Obadija
Hag Hagaj Otk Otkrivenje
Heb Poslanica Hebrejima p. Pjesma nad pjesm
.1
Hos Hosea rna
Iv Evandelje po Ivanu Pnz Ponovljeni zakon
lIv Prva I vanova posla- Post Knjiga Postanka
nica Prop Propovjednik (Koh
2 Iv Druga I vanova posla- let)
nica Ps Psalmi
3 Iv Treca I vanova posla- I Pt Prva Petrova pos
nica nica
Iz Izaija 2 Pt Druga Petrova pos
Izl Knjiga Izlaska nica
Izr Mudre izreke Rim Poslanica Rimlja-
Jak Jakovljeva poslanica nima
Jd J udina poslanica Rut Ruta
Jdt Judita I Sam Prva knjiga 0 Sa-
Jl Joel muelu
Job Job 2 Sam Druga knjiga d Sa
Jon Jona muelu
Jr Jeremija Sef Sefanija
JS Josua Sir Knjiga Sirahova
Kol Poslanica Kolosani- 1 Sol Prva poslanica S
rna njanima
I Kor Prva poslanica Ko- 2 Sol Druga poslanica S
rincanima lunjanima
2Kor Druga poslanica Ko- Suci Knjiga 0 Sucima
rincanima I Tim Prva poslanica T
I Kr Prva knjiga 0 Kralje· moteju
vima 2 Tim Druga poslanica T
2Kr Druga knjiga 0 Kra- moteju
l.ievima Tit Poslanica Titu
Lev Levitski zakonik Tob Tobija
Lk Evandelje po Luki Tui Tuial.ike
1 Ljet Prva knjiga Ljetopisa Zab Zaharija
 OSTALE KRATICE

akad. - akadski LXX - Septuaginta

aram. - aramejski m - metar
arap. - arapski Ml. - Mladi
armen. - arnlenski mn. - mnozina
asir. - asirski nadm. vis. - nadmorska
babil. - babilonski visina
bibl. - biblijski namj. - namiesto
djel. - djelomicno nay. - navodni. navodno
dosl. - doslovno nar. - naroCit(o)
dot. - doticni npr. - na primjer
ego - egipatski NZ - Novi Zavjet
Ev. - Evandelie nz. - novozavjetni
Ev-a - Evandelja odn. - odnosno
evan. - evandeoski opc. - opcenito
fen. - fenicki op. prey. - opaska prevod
filist. - filistejski otpr. - otprilike
g. - godina, godine pal. - palestinski
gl. - glava perz. - perzijski
grc. - grcki p. Kr. - poslije Krista
hebr. - hebrejski polito - politicki
helen. - helenistieki pos. - posebno
1 - istok pov. - povijesni
i. - istocni. istoeno pro Kr. - prije Krista
i e. - i cesce prY. - prvotno, prvotni
i dr. - i drugi rab. - rabinski
i sl. - i slieno relig. - rcligijski, religioz
istoc. - istocnjaeki rim. - rimski
itd. - i tako dalie rkp.(i) - rukopis, rukopi
izr. - izrae1ski s - slijedeCi redak,
izv. - izvorno " - slijedeca strana
iz yr. - iz vremena ss - sliiedeCi reci,
J -jug " - slijedece strane
j. - juini, juino sem. - semitski
JI - jugo-istok sir. - sirijski
ji. - jugoistocni, jugoistocno Sj - siever
judo - judejski sj. - sjeverni, sjeverno
jz. - jugozapadni, jugo- SjI - sjevero-istok
zapadno sji. - sjeveroistocni, sje
kan. - kanaanski istocno
kat. - katolicki Sjz - sjevero-zapad
knjiz. - knjizevni sjz. - sjeverozapadni, s
kr. - kratica rozapadno
krsc. - krscanski sl. - slika
lat. - latinski SP - Sveto pismo
leg. - legendarni St. - Stariji
c
st. - stoliece Vel. - Veliki
St. 1. - Stari Istok vI. - vIas tit
sv. - sveti v. n. - vidi nize
SZ - Stari Zaviet v. sl. - vidi sliku
sz. - starozavjetni Z - zapad
teol. - teolo~ki z. - zapadni, zapadno
tj. - to jest za Yr. - za vrijeme
tslj. - tisucl.iece zid. - zidovski
tzv. - takozvani
usp. - usporedi -+ znak koji upucuje d
u yr. - u vrijeme rijec pred strelicom o
v. - vidi duje pod natuknicom
Vg. - Vulgata strelice.
v. g. - vidi gore
vjer. - vjerojatno II = usporedna mjesta

Osim toga, poslufit cemo se i drugim, opcerazumljiv

jasnim kraticama.
BuduCi da npr. hebr., arap. i grc. jezik imaju gla
kojih nema u hrvatskom, mogu se imena itd. najcesce p
jeti u pribliZnoj transkripciji, a da se pri tom odvec ne po
za dodatnim znakovima (npr. tockama, naglascima), zbog k
bi rijeci postale veoma neobicne. Stoga se cesto tih zna
odriCemo. Postoje razliciti poku~aji opisivanja glasova izvo
jezika. Ovaj se Leksikon ne moze na sve obazirati. Ako ci
poznaje neki odredeni naCin transkripcije, lako ce sam p
znati istu rijec u Leksikonu i kad je donesena u druga
transkripciji. Tako npr. moze naci:
mjesto »C« cesto "k« (npr. mjesto Cir - Kir), mjesto
cesto »5« (npr. mjesto Aser - Mer), mjesto »C« cesto
(npr. mjesto Cion - Sion).
Daljnji problem predstavlja pisanje bibl. vlastitih im
(uklj. i pisaca pojedinih bib!. knjiga). S iedne strane po
oblici koje su na temelju hebr. tekstovne predaje utvrdil
ucenjaci prije ne~to viSe od tisueu godina. S druge stran
stoje oblici koje upotrebljava grc. prijevod SZ (LXX, prije
od 2000 g.) ~to se dijelom oslanjaju na tada~nji izgovor gla
u hebr. jeziku, a dijelom na odlike grc. jezika. Taj poslj
naCin slijedi lat. prijevod Biblije i veCina suvremenih kat.
nja, dok onaj prvi nacin (u velikoj vecini!) slijede Reforma
Tako i u na~im prijevodima Biblije postoje znatne razlike
primjer, u nekim prijevodima nalazi se »Abdija« iIi ,.Sofo
(grc. - lat. - »kat.«), a u drugima »Obadijac, odn. ,.Sefan
Te razlike ne pokrecu nikakvih dubljih nacelnih pitanja,
odraZavaju povijesne »sIucajnosti«. Molimo citaoce da n
mjere ako naidu na koji oblik koji im je neobiean. Kod n
nica ovog Leksikona na.ice~ce se obaziremo na oba oblika
nja vlastitih imena i dijelom izricito upucujemo s jedno
drugi.
Za kratice naziva bib!. knjiga upueujemo na na~ p
kratica.
 A
A (alta) i 0 (omega), prvo
i zadnje slovo grc. alfabeta,
oznacuju Boga kao pocetak i
sVrSetak svijeta i povijesti
(Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4;
44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako
se naziva proslavljeni Krist
(usp. Otk 1,17; 2,8).
AARON -+ Aron
ABADON Mjesto unistenja,
propasti (Job 26,6; 28,22;
31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Per-
sonificirano kod Job 28,22;
Otk 9,11 (»andeo Bezdana«,
grc. apollyon).
ABANA J edna od glavnih rije·
ka u podrucju -+ Damaska (2
Kr 5,12: inacica: Amana). Da-
nas: nahr baradah.
ABBA Iz aram. izvedeno oslo-
vljavanje u NZ = Otac (izraz
od milja); Isus upotrebljava
prvi put tu rijec u moIitvenom
odnosu s Bogom (Mk 14,36);
to su oslovljavanje preuzeli
takoder krScani grc. govomog
podrucja (Rim 8,15; Gal 4,6).
ABDIJA -+ Obadija
ABDON (»uslufan«) Ime nekih
osoba, npr. jednog »malog« -+
suca (Sud 12,13ss; -+ Barak).
A. se zove i grad u podrucju
plemena Aserova (-+ plemena)
(15 21,30).
ABECEDA -+ slovo (3)
ABEL
1. (usp. hebr. hebel = prolaz-
nost) Prema Post 4,2 drugi
sin -+ Adama i -+ Eve, prema
Post 4,8 ubijen od svoga sta-
rijeg brata -+ Kajina (usp.
Mudr 10,3). Bog je primio Abe-
lovu frtvu, a Kajinovu nije
(-+ nomadi). U NZ A. se sma-
tra mucenikom (Mt 23,3511)
svoje vjere (Reb 11,4) i svoje
pravednosti (1 Iv 3,12).
c
2. (»potok«) Dio naziva mno
mjesta (npr. Abel-Kera
Abel-Misraim).
ABIB -+ kalendar
ABIGAJILA (»otac se r
je«?)
1. Zena Nabalova koja se
smrti svoga mufa udala
Davida (1 Sam 25,2-42).
2. J edna od Davidovih ses
(1 Ljet 2,16).
ABIRU (»otac je ON«) Pr
kasnijoj predaji drugi s
Aronov koji je sa svoja
brata postavljen za svecen
umro bez djece za kaznu
obrednog prijestupa (Izl
28,1; Lev 10,1).
ABIJA (»Jahve je otac<').
nekih osoba, npr:
1. Drugi kralj Judeje
916-914. pro Kr.) koji je
bijedio izr. kralja-+ Jero
rna (1 Kr 15,1-8; 2 Ljet 13,
2. Drugi sin proroka -+ S
ela; sa svojim bratom Jo
bio je -+ sudac u Beer
(1 Sam 8,2s).
3. Poglavar svecenickog
kojemu je pripadao -+ Za
ja, otac Ivana -+ Krstitelja
1,5).
ABIMELEK (»otac je bog
lek«) Ime nekih osoba,
1. U Post 20 kralj Gerara
je k sebi uzeo -+ Saru, na
Abrahamovu sestru. Kad
snu saznao da je Sara zap
Abrahamova zena, vratio
(usporedni izvjestaj u
12,10-20; usp. Post 26,1-11
2. Sin-+ Gideonov (=Jeru
koji je okrutno pobio
bracu i proglasio se tada
ljem nad Izraelom u -+
mu. Poginuo je od zrvnja
je bacen s jedne kuIe
Sud 9).
 12 ABINADAB _ ABRAHAM

ABINADAB (»otac se pokazao

darezljivim«) Ime nekih osoba,
npr:
1. Covjek iz Kirjat Jearima ko-
ji je u svojoj kuCi imao -+ Kav-
ceg saveza, dok ga nije David
premo u Jeruzalem (1 Sam
7,1: 2 Sam 6,3).
2. Saulov sin koji je zajedno
s njim poginuo (I Sam 31,2).
ABIRAM (»otac je uzviSen«)
1. Prema kasnijoj predaji su-
djeluje u pobuni Korahove ee-
te (Br 16,1; Ps 106,17).
2. Sio Hielov (1 Kr 16, 34;-+
Jerihon).
ABISAGA Djevojka Sunamka
koja je Davida u starosti nje-
govala i poslije njegove smrti
postala zenom Adonije (I Kr
Us; 2,13·25). Kreta1'lje patrijarhd. izm
ABISAJ (hebr. znacenje nesi. Harana i Egipta prema P
gurno) Navodno brat Joabov 12·50. U sj. stepskim pod
i sin Davidove sestre Sarvije jima mazda ih je put vod
(I Liet 2,16). Davidov vjeran, preko Tadmora (Palmire).
nasilan ratni drug (1 Sam 26, Kaldejski, koji kasnija p
6-9; 2 Sam 2,18·24; 21,16s), daja povezuje s Abraham
kasnije vojskovolta (usp. 2 nalazi se preko 1000 km ji.
Sam 10,6-14; 18,2.5.12; 20,6). Harana.
-+ Joab i A. (2 Sam 3,30) umo-
riIi su -+ Abnera (2 Sam 3,23· ji izv. vrijede za Izaka i Ja
·27; -+ krvna osveta). Zbog va iIi su nastali nezavisn
njegove osvetljivosti prokleo njima (tako otpr. Post 22,1·
ga je David (2 Sam 3,28·30). Pov. A. potjece iz .... Har
ABJATAR-+ Ebjatar (tek kasnija predaja govori
je on dosao iz .Ura Kal
ABNER (»otac je svjetlo«) skog«). Imena njegovih ro
Necak i vojskovoda -+ Saulov ka nalaze se u okolici Ha
(1 Sam 14,50s; 17,55); protiv na kao nazivi m.iesta. Od
volje Davidove proglasio je Sa. A. odlazi u potrazi za pas
ulova sina kraljem nad Izra·
elom (2 Sam 2,S-3,1), pre~ao je iIi u sklopu postupno~ s
kasnije na Davidovu stranu; nja .... Aramejaca. Taj odla
umorili su ga -+ Joab i -+ Abi- za Bibliju nije slucajan,
saj iz -+ krvne osvete (2 Sam oeituje Bozje vodstvo (P
2,12·3,30). 12,1). A. dolazi u Kanaan.
ABRAHAM Prvi od triju patri· dj e prima - upravo u sv
jarha. Njegova »poVljest« U stu u -+ Sekemu - obeea
Post 11,27·25,10 izrasla je tij.,.. da ce posjedovati zemlju
kom duge predaje. Uz izvj.,.. imati potomstvo (Post 15).
staje 0 A. nalazimo i takve ko- ~tuje Boga svoga plemena
 ABRAHAM -
jega prema bibI. predaji pO-
istovjeeuje s Elom (-+ Bozja
imena), vrhovnim bozanstvom
sir.-kan. podrucja. Kao prvi
udio u obeeanoj -+ zemlji ku-
puje A. poslije smrti -+ Sarine
zemljiSte sa spiljom Makpela
u okolici -+ Hebrona (Post 23).
Nije sigurno kad je A. zivio.
Zakljucei istrazivaca kreeu se
izmedu 19. i 13. st. pro Kr.
Ozbiljni razlozi govore u pri-
log 14. st. Biblija naziva A.
»oeem Izrae1a« (Iz 51,2' usp.
Mt 3,9; Iv 8,39), primaoeem
Bozjih obeeanja (Lk 1,55.73),
uzorom vjere (Rim 4; usp. Gal
3,9), »Bozjim prijateljem« (Iz
41,8; Jak 2,23). Isus je veCi od
A. (Iv 8,52-58).
ABSALOM (»otae je mir«) Sin
-+ Davida i keerke kralja -+ ge-
surskoga -+ Maake (2 Sam 3,3).
o Absalovomu zivotu i njego-
vu pokusaju da naslijedi Da-
vida izvjestava »Povijest Da-
vidovih nasljednika« (sastav-
ljena zacijelo vee u yr. Salo-
mona, kasnije jedan dio 2
Sam) u 2 Sam 13-19. Prema
toj predaji A. ubija pretenden-
ta na prijestolje Amnona pod
izlikom da osveeuje povrijede-
nu cast svoje sestre -+ Tama-
re; bjezi u Gesur, ali postizava
posredovanjem -+ Joabovim
Davidovo oprostenje. Kasnije
A. uspijeva postiei naklonost
naroda; dize bunu, dade se iza-
brati za kralja u -+ Hebronu i
kreee na -+ Jeruzalem. David
bjezi sa svojim plaeenicima
u -+ Mahanajim. U narednim
vojnim obracunima u sumo-
vitom istocnojordanskom gor-
ju -+ Jabok plemena koja su
se borila za A. podlegla su
Davidovim vojnicima. A. je
protiv izricitog Davidova na-
redenja ubijen.
ADAM Izv. opee ime za covje-
ka iii ljudski rod, u rodoslov-
c
ADONIJA
Iju Post 4,25-5,5 dolazi. ka
ime prvog covjeka, p
ljudskog roda. Izvjestaji
govore 0 covjeku ope., u
eu je oslikana povijest
Biblija povezuje A. s
adamah (zemlja, njiva):
srodan sa zemljom, on
njegov zivotni prostor.
djeea A. i -+ Eve navode s
Kajin, -+ Abel i -+ Set.
rna Post 5,5 A. je zivio 93
dina. Osim u izvjestaju
prapovijesti A. se ne sp
nje niti u jednoj starijoj k
SZ, dok u NZ ima zna
mjesto (jednozenstvo: M
4-6; nauka 0 milosti: Rim
-21). Pavao oznacuje A.
pralik novog nebeskog
Krista (Rim 5,14); s njim
pocinje novo stvorenje,
raj. Zbog toga mora svak
eanin svuCi starog covj
zaodjeti se novim A. (R
14; Kol 1,15; 3,9s).
ADAR -+ kalendar
ADONAJ -+ Bozje ime, B
imena
ADONIBEZEK Kan. kra
ga su Judejci prema Suc
-7 pobijedili i osakatili.
ADONIJA (»Gospodin je
ve«) Ime nekih osoba,
svega: najstariji od Da
vih sinova koji su zivje
za njegove starosti; nasto
domoei prijestolja (podr
od -+ Joaba i -+ Ebjatar
se jos za zivota Davidov
proglasiti kraljem (1 Kr
Protivna stranka isposl
je Davidovo odobrenje z
no ustolieenje -+ Salomon
je nasao utoCiste kod -+
venika (-+ pravo utociSta)
je kasnije uzeti za zenu -+
sagu (pravo na prijestolje
to je po nalogu Salomo
ubijen (1 Kr 2,13-25). M
neizravna zrtva uklanja
14 ADONIJA -
Urije; bib!. izvjestaji 0 nje-·
mu sastavlieni su sa stajali-
sta protivnicke stranke.
ADONIRAM (»Gospodin je uz-
visen«) Davidov i Salomonov
sluZbenik koji se jos zove i
Adoram; kamenovali su ga po-
bunjeni Izraelci kad je htio
priopCiti naredenje -+ Roboa-
movo (2 Sam 20,24; 1 Kr 5,28;
12,18).
ADONIS -+ Tamuz
ADONI-SEDEK (»Bog je pra-
vednost«) Kan. kralj Jeruzale-
rna, prema JS 10 voda saveza
pet gradova: -+ J eruzalema,-+
Hebrona, Jarmuta, -+ Lakisa
i Eglona; pobijedio ga Josua
u bitki kod -+ Gibeona, u pe-
Cini kod Makede uhvacen i
ubijen.
ADORAM -+ Adoniram
ADRAMITIJA Maloazijski luc-
ki grad u pokrajini -+ Miziji
(Dj 27,2).
ADULAM (»zatvoreno mjesto«;
kirbet d-sekmadkur) Kan.
grad-ddava (Js 12,15); u A. je
David nasao utoCiste pred -+
Saulom (1 Sam 22,1).
ADUMIM (»crveni uspon«,
»krvavi uspon«) Planinski pro-
laz na granici izmedu Jude
i Benjamina (JS 15,7; 18,17),
izmedu J eruzalema i J erihona.
Ime potjece od slojeva crvene
zemlje koja u blizini »gostio-
nice milosrdnog Samarijanca«
daje krskom krajoIiku izrazit
pecat.
AFEK (»korito potoka« ras el-
-cen) Naziv nekih gradova u
Kanaanu, medu ostalima kan.
kraljevski grad u Saronskoj
ravnici sto ga je Josua, prema
J8 12,18, osvojio; kasnije ta-
bor Filistejaca (1 Sam 4,1s).
-+ Herod (1) ga je prozvao An-
tipatrida (Dj 23,31).
c
AHASVER
AGAB Krsc. -+ »proroJ.,.< iz
ruzalema (Dj 11,28), istovj
s Agabom iz Cezareje (Dj
10).
AGAG Kralj Amalecana
24,7?; 1 Sam 15,8-33) kog
-+ Saul potukao i poste
a -+ Samuel pogubio. Nij
gurno da Ii -+ Hamanov n
mak »Agadanin« u Est 3,1
neke veze s Agagom.
AGAPE -+ liubav
AGRAFA-+ kanon
AGRIPA-+ Herod
AGUR Pjesnik izreka iz
Arabije (Izr 30,1-14).
AHAB Kralj -+ Sj. izr. kra
stva (875-854. pro Kr.),
cajan politicar (blagosta
velicanstvene gradnje); u
stio svoje odnose s -+ Fen
nima, napose svojom ze
born s -+ Izebelom, trpi
njezino -+ stovanje Baa
borbu protiv Jahvinih pr
ka. Zbog toga je u Knjig
kralieva ostro osudivan i
kazan kao protivnik -+ Ili
Kr 16,29-22,40); poginuo u
ki protiv Aramejaca (1 K
34-40).
AHAJA Rim. pokrajina (o
pro Kr.), glavni grad-+ Ko
AHASVER -+ Kserkso
Polozaj Ahaje
 AHAZ -
AHAZ (»Jahve je zahvatio«)
Kralj (736-721. pro Kr.) -+ J.
judo kraljevstva; buduCi da se
nije pridrufio savezu ~ Sj.
izr. kraljevstva i ~ Sirije (Da-
maska) protiv -+ Asirije, dosao
je u tezak polozaj. Kad mu je
poIozaj postao u vojnom smi-
siu bezizgIedan, poziva A. kra-
lja Asirije (Tiglat-Pileser III)
u pomoc (danak iz hramske
riznice); time A. zaobilazi pro-
rocanstvo Iz 7, spasava, dodu-
!ie, privremeno svoju zemlju,
ali je posve dovodi pod asir.
utjecaj. trtvuje svoga sina
asir. bogu ~ Molohu; u SP
veoma je negativno prikazan
(2 Kr 16).
AHAZJA (»Jahve je zahvatio«)
Ime dvaju kraljeva:
1. A. izr. (~Sj. kraljevstvo;
854-853. pro Kr.), sin i nasljed-
nik ~ Ahabov. Zbog njegove
relig. snosljivosti osuduje ga
1 Kr 22,52-54. A. se obraca na-
kon teskog pada s prozora bo-
gu ekronskom (Baal Zebu-
bu, ~ Baal). ~ Ilija mu se
zbog toga prijeti preranom
smrcu (2 Kr 1).
2. A. judo (~ J. kraljevstvo;
842. pro Kr.), sin ~ Atalijin.
Prema 2 Kr 8,28 borio se sa
svojim stricem -+ Joramom
izr. protiv Damaska; Joramje
bio ranjen, a njegov se voj-
skovoda ~ Jehu pobunio pro-
tiv njega i dao A. ubiti (2
Kr 9,27).
AHIJA (»brat je Jahve«) Ime
nekih osoba, prije svega: Ahi-
ja iz sila, ~ prorok koji je na-
vijestio postavljenje -+ J erobo-
ama za kralia ~ Sj. kraljev-
stva (1 Kr 11,29-36) a kasnije
njegovu propast i propast nje-
gova potomstva (1 Kr 14,5-16).
AHIKAM (»brat se uzvisio«)
Dvorski cinovnik -+ Josije (2
c
AHJO
Kr 22,12), zasticuje Jere
za vladanja -+ Joja~m
26,24).
AHIKAR Cinovnik asir.
ljeva Sanheriba i Asarha
pada u nemilost, zbog
-+ mudrosti ponovno dol
milost (mnogobrojne
drevne price i bajke). U
(11,20) pojavljuje se kao A
Tobijin sinovac (leg.).
AHlMAAS (hebr. znacen
sigumo) Ime nekih osob
je svega: sin svecenika
doka, Davidov dousnik z
jeme ~ AbSaIomove po
protiv njega (2 Sam 15,3
17-21).
AHIMELEK (»brat je k
Svecenik u Nobu. Dok j
vid bjezao pred ~ saulo
mu je dao ~ prinesene k
ve (usp. Mk 2,26//). Zbog
je saul dao smaknuti A.
gOY rod; umakao je j
njegov sin ~ Ebjatar (1
22,21).
AHINOAMA (»brat je
kost«) Ime nekih zena,
svega jedne od Davidov
na (2 Sam 3,2: majka A
nova; ~ Tamara).
AHIOR (»brat je svjetlo
1. -+ Ahikar.
2. Amonski vo.iskovoda
rna Jdt usprotivio se ~
femu~ i bio je izrucen Ju
rna; nakon niihove po
presao je na zidovstvo.
AHITOFEL (hebr. znacen
sigumo) Veoma cijenje
vidov savjetnik (2 Sam
prikljuCio se -+ AbSaIo
pobuni protiv Davida i
sio se kad je vidio da
stvar propaia (2 Sam 17
AHJO je pratio ~ Kovc
veza kada se prenosio
ruzalem (2 Sam 6,3s).
16 AJ - ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE
AJ (et-tel) Sem. naseobina ji.
od Betela, od 3000-2000. pro
Kr. Prema JS 7,8 Jo~ua ju je
razorio. U stvari, A. je vee u
to vrijeme bio hrpa ru~evina.
Bib!. je izvje~taj ~ etiologija
koja nagla~uje: Bog je zemlju
poklonio.
AJALON (»mjesto jelena«) Sta-
rokan. grad na putu od obale
Sredozemnog mora prema pla-
ninskom kraju koji se vee
spominje u pismima iz ~ Ama-
rne, oko 20 km sjz. od Jeruza-
lema, nekada arap. selo jalo
(1967. posve razoreno). MoZda
sredi§te Mjeseceva kulta u ko-
jem se stuje jelen (usp. tako-
der JS 10,12).
AJIN (»izvor« ill »oko«) Grad
u podrucju plemena Simuno-
va (JS 19,7) iIi Judina (JS 15,
32). A. se pojavljuje kao En
u mnogim nazivima mjesta.
AKAD Prema Post 10,10 grad
Nimrodov, u vr. Sargona I.
(oko 2350) glavni grad istoime-
nog sem. kraljevstva u sj. Ba-
biloniji. Grad su razoriIi oko
2190. nesem. Gutejci i jo~ nije
iskopan. Vladari ~ Ura naziva-
ju se »kralj ~ sumerski i akad-
ski«, a ~ Kir »kralj ~ Babela,
Sumera i Akada«.
AKADSKI Istocno-sem. jezik;
ima asir. i babil. narjeeje; pi-
sao se klinovim pismom.
AKARON ~ Ekron
AKIS Prema 1 Sam 27,1-28,2
na~ao je David utoci§te kod
filist. kneza A. u Gatu na svom
bijegu pred ~ Saulom (usp. 1
Sam 21,11-16; mozda 1 Kr 2,
39).
AKON Kan. lucki i trgovacki
grad sj. od Karmela. Spomi-
nje se vee u pismima iz ~
Amarne; Izraelci ga nisu ni-
kada osvojili (Suci 1,31), ipak
se ubrajao u ~ Aserovu po
krajinu (JS 19,30); u heleIf. do
ba prigodno boravi~te ~ Sele
ukoviea pod nazivom Ptole
maida; 47. pro Kr. pripoje
rim. pokrajini Siriji (~Siri
ja); posjetio ga Pavao (Dj 21
7).
AKOR (mozda »nesreea, jad«
Dolina u gorju izmedu Jeru
zalema i Jordana (kamenova
nje Akana JS 7,24ss). Ta dol
na jeze jednom ee posta
»vrata nade« (Hos 2,17; Iz 65
10).
AKSA (»kopca za nogu«) KC
Kalebova; on je daje svom
bratu ~ Otnielu za zenu (J
15,16-19; Suci 1.11-15).
AKSAF Kan. kraljevski grad
spominje se u pismima iz ~
Amarne. Josua ga je osvoji
prema JS 12,20.
AKVILA VI. ime:
1. Imueni zidov, poput PavI
tkalac ~atora; za vrijeme iz
gona zidova napustio je Rim
zajedno sa svojom zenom Pr
skom i po~ao u ~ Korint. Ko
njega je Pavao boravio dui
vrijeme (Dj 18,2s). A. i njegov
zena pratili su PavIa u ~ Efe
(Dj 18,18s) i ondje primili
sebi ~ Apolona. Kasnije su s
vratili u Rim gdje ih je Pava
zahvalno dao pozdraviti (Rim
16,3s; usp. 1 Kor 16,19).
2. ~ Heksapla.
AKZIB
1. Grad na Sredozemnom mo
ru sj. od Akona; Izraelci g
nisu osvojili, a ipak se pribra
jao ~ A~eru (Suci 1.31).
2. Mjesto u Judeji (IS 15,44
ALEGORIJSKO TUMACENJ
BIBLIJE polazi od uvjerenj
da neki tekst stvarno ozna
cuje ne~to drugo, dublje, ne
go ~to neposredno izraiava
 ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE - ALEKSANDAR

pa i onda kad nije izravno menut poimence saIl10 u

naznacen slikovit govor. 1,1-9, no na njega se i
Pavao upotrebljava alegoriju smjera u nekoIiko vid
npr. u Gal 4,21-23; 1 Kor 10,4. Dn; potakao je razvita
On formalno ne mimoilazi -+ dijaspore. 0 A. postoj
pravila koja vrijede za njega- gi leg. izvjestaji bez
vo vriieme, no sadrzajno nje· pov. vrijednosti (npr.
govo je tumacenje i propovi-
jedanje posve novo. Bitno je
za svako alegorijsko tumace·
nie: odredenom tekstu daje
se suvremeno znacenje bez ob-
zira da Ii se dosl. znacenje za-
ddava iIi ne. testo tu dolazi
do izraiaia duhovita, a cesto
i djetinjasta masta, tako da
»tumacenje« viSe nema niSta
zajednicko s izv. smislom bibl.
mjesta (~Aleksandrija).
ALEKSANDAR (»branitelj od
ljudi«) Ime nekih osoba, prije
svega: Aleksandar Vel. (357-
-323. pro Kr.), osnivac grc. Aleksandar Vel., lik n
svjetskog carstva; u SZ spo- rom novCicu

Vojni pohod Aleksandra Vel. bio je i za Palestinu od v

znacenja. Na njegovo se svjetsko carstvo smjera i ko
Osim Tira (koji je osvojen 332. pro Kr. tek nakon visemje
opsade) on je lako i brzo zauzeo os tale lucke gradove. K
svladao otpor kod Gaze, bio mu je otvoren put prema E
Ondje je osnovao Aleksandriju (331). Mnoga naselja
nalaze na putu kojim je prolazio (na karti oznacena
prozvana su Aleksandrovim imenom, kao Aleksandrija
sandropol i sl.

c
18 ALEKSANDAR-AMALECANI
govu posjetu Hramu); -+ hele-
nizam.
ALEKSANDAR BALAS dolazi
na viast 153. pro Kr. kao sin
-+ Antioha IV. Epifana i na-
stoji potisnuti Demetrija I,
kraija -+ Sirije. -+ Makabejac
Jonatan pomogao je A. uz ve-
like ustupke. Konacno je ipak
pobijedio Demetrijev sin, a
Aleksandru je 145. pro Kr. od-
rubijena glava.
ALEKSANDRIJA (arap. isken-
derije) Ime mnogih gradova,
prije svega: grad na Z delte
Nila; 332/1. pro Kr. osnovao
ga -+ Aleksandar Vel.; srediS-
te znanosti i kulture, posred-
nik izmedu Istoka i Zapada,
nakon Rima najveCi grad pret-
krsc. i ranokrsc. svijeta. Sa-
mostaina zid. zajednica s ve-
likim kulturnim ostvarenjima
(-+ Septuaginta, nastojanje da
se zid. predaja filozofski pro-
dubi; -+ helenizam). Njegovo
opadanje pocinje kad su ga
zauzeli Arapi (642. p. Kr.).
Izraz »aIeksandri.iska skola«
ne razlikuje »katehetsku sko-
Iu od znanstvene »skole«: po-
tonja je do 215. p. Kr. privatna
ustanova i otvorena je svima
(pa i poganima); njezin je naj-
,glasovitiji predstavnik Origen.
Za razliku od -+ antiohijske
»skole« nije se toliko zanima-
Ia za »historijski smisao« ne-
kog bibl. mjesta nego viSe za
bozansko otajstvo, koje se tu
nay. izrafava (opasnost od tu-
macenja SP unutar spekula-
tivnog sustava). Tim svojim
-+ alegorijskim tumacenjem
Biblije imala je velik utjecaj
na egzegezu i povijest d02;mi
staroga i srednjega vijeka.
ALELUJA (»hvalite Jahvu«)
Starodrevni liturgijski poklik
hvaIe, npr. na pocetku Ps
Ills; na kraju Ps 104s; !~5s;
na pocetku i kraju Ps )06
113; 135; 147-150 (usp. Ot
19,1.3ss).
ALFA IOMEGA -+ A
ALFEJ
1. Otac carinika Levija (M
2,14).
2. Otac -+ Jakova (2) (Mk 3,1
II; Dj 1,13).
ALKIM (grc.!lat. oblik za E
jakim = >>lleka Bog podigne«
Helen. raspolozen Zidov kog
je kralj -+ Sirije, Demetrije
proglasio -+ velikim svecen
kom; Juda -+ Makabejac bo
rio se protiv njega (1 Mk
9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13).
ALOJ Mirisava biljka (Ps 45,
Izr 7,17; usp. Iv 19,39).
Alai
AMAJLIJA Predmet koji d
je zdravlje iii zastitu i cud
snu snagu, cesto je ujedno
nakit (Pj 4,9). A. teol. popr
rna drugi smisao i pojavlj
je se kao resa na odjeci (B
15,38-41; usp. Mt 23,5) Ces
je povezana s idolopoklo
stvom (Post 35,4). Kako su s
A. najcesce uvozile, moze s
nrema nalazima A. utvrdi
..tomet trgovine zemalja i
voznica.
AMALECANI Nomadski pI
menski savez koji je prigod
 AMALECANI -
ce poduzimao pljackaske pO-
hode prema J Palestine (1
Sam 30,14), te stoga neprija-
telj Izraelu (Pnz 25,17-19). Bi-
bI. predaja vidi pocetak toga
stalnog neprijateljstva u su-
kobu A. s Izrae1cima prigo-
dom izlaska iz Egipta (Izi
17,8-16). Njihovu je moe slo-
mio najprije Saul (1 Sam 15)
a zatim David (1 Sam 27,8;
30,1-20; 2 Sam 8,12). 1 Ljet 4,43
spominje jos ostatke A.
AMARNA Takoder e1-Amarna
iIi Tell-el-Amarna, danasnje
ime negdasnjeg Ahet Atona
(»zraka Atonova«), prijestol-
nice Amenofisa IV. Ehnatona,
na i. obali Nila, otpr. na pola
puta izmedu Tebe i Memfi-
sa. Za vladanja Amenofisa IV.
(1372-1352. pro Kr.) u njemu
je bio samostaIno razvijen
bogostovni, knjii. i umjetnic-
ki iivot. Njegov arhiv, pi sma
iz Amarne - na akad. jeziku
kIinovim pismom pisane gli-
nene plocice, pronadene 1888.
- vaina su vre1a za povijest,
kulturu i jezik Kanaana. Pi-
sma potjecu od kraljeva broj-
nih gradova-driava kao Bib-
losa, Beiruta, Akona, Aske1o-
na, Megida, LakiSa i Jeruzale-
rna, koji su traiili pomoc pro-
tiv --+ Hetita iIi --+ Habiruana-
ca, naglasavajuCi svoju vjer-
nost prema faraonu iIi optu-
iujuCi svoje susjede kao izda-
jice.
AMASA (»obvezao se J ahve«)
Ime nekih osoba. prije svega:
sin --+ Abigajile (Davidove po-
lusestre 1 Ljet 2,17?), --+ Ab-
salomov vo.iskovoda (2 Sam
17,25) koga je David pomilo-
vao i postavio vojskovodom
mjesto--+ Joaba (2 Sam 19,14)
a ovaj ga je kasnije ipak muc-
ki umorio kod Gibeona (2
Sam 20,7-13).
c
AMON 19
AMASJA (»obvezao se Jah-
ve«) Ime nekih osoba, prije
svega: kralj --+ J. jUdo kraljev-
stva (797-779. pro Kr.), pobje-
duje --+ Edomce i tako osigu-
rava slobodan prilaz k moru
Kad je za svog sina zatraiio
kcer izr. kralja --+ Joasa (na-
sljedno pravo na --+ Sj. kra-
ljevstvo), ovaj ga je pobijedio
i zarobio te opljackao Jeruza-
lem. Amasja je pobjegao u
Lakis i ondje bio umoren (2
Kr 14,1-22).
AMEN (hebr., nepromijenjeno
preuzeto u grc. i lat. = pouz-
dano, zastalno)
1. U SZ odobravanje (1 Kr
1,36; Jr 11,5) iIi pak kletva kad
netko ne ispuni svoju obvezu
(Br 5,22). Bogostovni obrazac
kojim se ieli zakljuciti neko
iScekivanje (Ps 106,48).
2. U NZ liturgijski poklik Bo-
gu (1 Kor 14,16; nebesko bo-
gosluije Otk 5,14; zakIjucak
molitava itd, Rim 1,25; 1 Pt
5,11), ne kao potvrda neke is-
tine nego kao molba da Bog
ispuni koje dana obecanje
(Otk 1,6; 22,10).
3. Samo u Isusovim ustima
rijec potvrdivania (otpr. do-
ista): Mk 3,28; 8,12; 9,1. Luka
to ponajcesce opisuje, prevo
di iIi naprosto ispusta. Kod
Ivana je cesto udvostrucenje
»A., A.« (npr. 3,3; 5,19; 8,34)
Proslavljenom se Kristu rijec
A. stavlja u usta kao osobna
oznaka (»Ovo govori A.«, Otk
3,14).
AMNON --+ Tamara
AMON
A) (»izvjeiban, spretan«) Kralj
--+J. judo kraljevstva (639-638
pro Kr.) koga su ubile njegove
sluge (2 Kr 21.19-26). Kod M
1,10 naziva se Amos.
20 AMON - AMRAFEL
B) (»Skriveni«) Bozanstvo
grada Tebe i bog ego kraljev-
stva. Jedino ego bozanstvo ko-
je se poimence spominje u SZ
Or 46,25).
Egipatsko bozanstvo Amon sa
svojom zenom Mut
AMONCI (Amon) Aram. ple-
me koje se u 12. st. naselilo
uz gornji tok -+ Jaboka. Glav-
ni grad -+ Raba. Post 1?,38 tu-
maci da su A. potekh od-+
Lota, priznaje im aram. pod-
rijetlo i plemensku srodnost
s Izraelom. testo su A. vodi-
1i ratove protiv Izraelaca. Po-
bijedio ih ie -+ Jiftah (?) (Su-
d 10,7-11,33), Saul (1 Sam 11),
David (2 Sam 12,26-31),-+ Jo-
safat (?) (2 Ljet 20,1-30) i -+
Juda Makabejac. Od 64. pr:
Kr. pod rim. vlascu, a .potkraJ
2. st. p. Kr. pretapaJu se u
Arape. Nacionalno bozanstvo
-+ Moloh (Milkom) (1 Kr 11,5.
7.33).
AMOREJCI (= »zapadni Se-
miti«) Sem. nomadi sir.-arap.
stepe. Potkraj 3. tslj. prov~i­
se u -+ Sumer. U uzastopmm
naletima prodirali su u kul-
c
turna podrucja Mezopotamije
i Siro-Palestine. Amorejski su
knezovi ddali u svojoj vlast
-+ Babilon. -+ Mari i -+ Biblos
Post 15,16; Am 2,9s nazivaju
Amorejcima cjelokupno pred
izr. stanovniStvo Kanaana. Si
gurno je da je na podrucju
kasnijeg Izraela bilo amorej
skih ddavica (Br 21,21-35; JS
10,1-14). S izr. precima A. ima
ju zajednicko: naCin tvorbe
vI. imena. razne rijeci i poj
move, pravne obicaje. Naro
citi oblik -+ Abrahamove zrtve
(Post 15,9.10.17) potjece od
amorejskog obicaja sklapanja
ugovora.
AMOS (kraCi oblik od Amas
ja = »nosio je Jahve«) -+ Pro
rok, ne prorok od zanata (Am
7,14), nego stocar i uzgajivac
divl.iih smokava iz okolice-+
Tekoe (-+ J. judo kraljevstvo)
oko 10 km j. od Betlehema
(Am 1,1). Ipak je javno na
stupio u-+ Sj. izr. kraljevstvu
(Am 7,12s) za vriieme -+ Jero
boama II. (784-744. pro Kr.)
u doba mira (usp. Am 6,13
i blagostanja (usp. Am 5,11
3,15; 6.4-6), ostro prekoravao
zbog zloupotreba (npr. podmi
tljivosti sudaca, Am 5,7.10-12
i bio konacno protjeran iz Sj
kraljevstva (Am 7,10-13). Sa
cuvana Amosova knjiga sadr
zi slikovite prijetece izreke
protiv poganskih naroda, pro
tiv Sj. i J. kraljevstva, zatim
opise dozivljaja i videnja, obe
canja spasenja. Prosla je kroz
viSe redakcija, ali najvecim
dijelom potjece od A.
AMRAFEL Kao kralj Sineara
zajedno s kraljem Kedor-Lao
merom pobijedio kraljeve So
dome, Gomore i dr. Konacno
ga je svladao Abram. Nije
vjer. da bi to bio -+ Hamura
bi.
 AMRAM -
A..\IRAM (»nal'od je uzvisen«)
Prcma Izi 6,20 otac Arona i
\'Iojsija.
A~A
(»smilovao se Jahve«?) VI.
.-1.)
ime, npr.:
1. Prema 1 Sam 1,1 jedha od
Elkaninih zena koja je dugo
bila nepiodna, sto se smatra..
10 sramotom. 1 Sam 1 opisuje
kako je njezina moIitva usli..
sana te je postala majkom-+
Samuelovom. Niezin hvalo-
spjev (1 Sam 2,1-10) poslmio
ie kao uzorak za Marijin hva-
lospjev kod Lk 1,46-55.
~. Stara proroCica kod Isuso-
\"a prikazanja u hramu (Lk
~,36ss).
3. Neki nz. apokrifi nazivaju
d.nom« i -+ Marijinu majku.
Taj podatak pov. dakako ni-
ie pouzdan, ali je ipak imao
\'eliko znacenie kroz povijest
u poboznosti i umjetnosti.
B) (grc. oblik hebr. skraceni..
ce: »smilovao se Jahve«) :lid.
--+ veliki svecenik (6-15. p. Kr.).
Rim. ga je namjesnik 15. p.
Kr. doduse svrgnuo, ali je on
ipak ostao i dalje najutjecaj-
nija osoba u -+ Velikom vije-
eu, premda su velikosvecenic-
ku sluzbu obnosili njegovi si..
novi, odn. njegov zet -+ Kajfa.
A. ie imao odlucnu rijec kod
sudenja Isusu (prema Iv), kao
i kod sudenja Petru i Ivanu
(Dj 4,6).
ANAKOVCI (Enakovci) U Pnz
2,10 opisuju se A. kao narod
divova. Prema IS 11,21s Josua
ih je gotovo posvema istrije-
bio.
ANANIJA (grc. oblik hebr.
Hanania, »milosrdan je Jah-
ve«) Ime nekih osoba, prije
svega:
1. Clan prve krsc. zajednice
u Jeruzalemu. Iznenada je
umro sa svojom zenom Sa.
c
ANDRONIK 21
firom jer su oboje zaddali
dio utrska od prodanog ze-
mljiSta (Dj 5,1-10).
2. Krscanin u Damasku koji
obnevidjelog -+ PavIa Iijeci i
krsti (Dj 9,10-19; 22,12.. 16).
3. -+ Veliki svecenik (oko 47-
-59. p. Kr.), vodi istragu pro-
tiv PavIa u Jeruzalemu (Dj
22,30-23,10), optuzuje ga pred
upraviteljem -+ Feliksom (Dj
24,1-9); pocetkom rim. rata,
66. p. Kr., umorili su ga ne-
prijateIji Rima.
ANATEMA -+ prokletstvo (5)
ANATOT (rlis el-harrube, bli-
zu Skopusa kod Jeruzalema)
Grad u kraju Benjaminovu,
dodijeIjen Ievitima (IS 21,18;
1 Ljet 6,45). U A. je bio pro-
gnan -+ Ebjatar (1 Kr 2,26).
Rodno mjesto Jeremije (Jr
1,1; 11,21; 32,7ss). Poslije ba-
bil. smanjstva ponovno nase..
ljen (Ezr 2,23).
ANDRIJA (»Muzevni«) Jedan
od Dvanaestorice (-+ apostol),
prema Iv 1,40-44 brat -+ Pet-
roy, iz Betsaide. Isus ga je
prvog pozvao. U Ev-a se po-
javijuje nekoliko puta (npr.
kad je nastalo pitanje 0 vre-
menu kada ce Hram biti raz-
oren, Mk 13,3s, u Dj spome-
nut llamo u 1,13, i nigdje dru-
gdje u NZ. Leg. su izvjestaji
o Andrijinu djelovanju na
Balkanu i u J. Rusiji te 0 nje-
govu mucenistvu. Iz crkveno-
-polito razloga kasnije mu se,
kao prvopozvanom, pocelo
pripisivati osnivanje crkvene
zajednice u Bizantu.
ANDRONIK (»pobjeditelj mu-
zeva«)
1. Poganski vladar koji je
dao umoriti -+ velikog svece-
nika Oniju III. i zbog toga
po naredenju -+ Antioha IV.
Bpifana bio pogubljen (2 Mak
4,33-38).
22 ANDRONIK -
2. Zatocenik koga Pavao da·
je pozdraviti (Rim 16,7).
ANDEO U starijim dijelovima
SZ ima malo podataka 0 A.
(ali usp. Post 28,12), za razliku
od kasnijih spisa (usp. Ez,
Zah, Dn) koji su vjer. nastali
pod perz. utjecajem. Znacaj.
no je za SZ da preko A. dje.
luje sam Jahve. Prijepomo
je znacenje izraza »A. Gospo-
dnji«. U Post 22,l1s; Izi 3,2ss
istovjetan je s Jahvom. Jah·
ve se nije mogao zamisliti bez
»dvorjanika« (usp. Job 1,6).
»A. tumac« spominje se npr. u
Dn 7,16 (usp. Otk 21,9).
I u NZ u Kristu se Bozja dje-
la navijestaju, prate, podupi.
ru i izvode preko A., npr. u
izvjestajima 0 djetinjstvu kod
Lk i u Otk. Oni najcesee ne
djeluju »povremeno« nego
»uvijek« (Mt 18,10). Podjela A.
na korove (npr. Prijestolja,
Gospodstva, Vlasti prema Kol
1,16) jest poslijebibl.; -+ ke·
rub; -+ seraf. Zabacuje se pre·
nagla5eno stovanje A. (Kol
2,18). A. su samo »sluge« (Otk
19,10; 22,9). Krist je iznad
njih (Heb 1,5), on je nas po-
srednik. Sedam A. predaja
naziva arkandelima (usp. Tob
12,15; Otk 8,2) cija su imena
dijelom legendama. »Umjet·
nicko« prikazivanje (npr. put·
ti) ne odgovara bibl. stvamo-
sti.
ANDEO CUVAR-+ andeo
ANTIKRIST (»Protukrist«) na·
ziva se izravni Kristov protiv·
nik, (osoba iii poredak?) u
povijesti. Pavao govori 0 A.
kao 0 »covjeku grijeha«, »si-
nu propasti«, protivniku koji
se uzdiZe protiv svega »5tO
ljudi nazivaju Bogom iii drZe
za sveto«. Najprije mora do-
Ci veliki otpad (2 Sol 2,3-12).
o njemu govore Ivanove po-
slanice (1 Iv 2,18.22; 4,3; 2 Iv
ANTIOH
7). Najjasnije je ocrtana sli
A. u Otk, prije svega u Otk
A. je tu zvijer koja ostvaru
svesvjetsko kraljevstvo. Tu
sa Sotonom i lafnim proro
rna tvori paklensko trojstv
Krist dokrajcuje moe A. (O
19,11-20) (usp. takoder M
13,22//).-+ davao.
ANTILEGOMENA -+ kanon
ANTILIBANON Gorje sto
proteze usporedo s -+ Liban
nom na i. strani prodola k
jim otjecu Leontes i Oront
Njegov je najjufniji i najv
dio -+ Hermon. U SZ A. i n
govi pojedini dijelovi ima
razliCita imena (Pnz 3,9;
18,14; Ps 29,6; Pj 4,8). U
izviru Orontes, Leontes, Ba
da (stari naziv -+ Abana) i
danod izvora -+ Jordana.
ANTIOH (»Otpomi«) Ime s
kraljeva iz dinastije -+ Sele
koviea, od kojih se neki sp
minju u Mak.
1. A. IV. Bpifan (175-163.
Kr.), opljackao je zid.
Hram. Da bi ucvrstio svo
vlast i svoje kraljevstvo otv
rio utjecaju helen. kultu
zahtijevao je od 1:idova
stuiu i da se klanjaju Zeu
Olimpskom. Time je izazv
Antioh IV Bpifan. Starin
novae
 ANTIOH - APOKALIPTICKA KNJIZEVNOST
ustanak -+ Makabejaca. Umro
za vrijeme bojnog pohoda na
Parte.
2. A. V. Eupator (163-162. pro
Kr.) Maloljetni sin Epifanov,
sklopio je mir s -+ Judom
:Makabejcem. Umorio ga nje-
gov necak (1 Mak 6,17-7,4; 2
~lak 10,9-14,2).
3. A. VII. Sidet (139-129. pro
Kr.) pobijedio je, uz pomoc
~ Makabejca simuna, uzur-
patora Trifona, kasnije se
okrenuo protiv simuna (1
:Mak 15-16), sklopio mir s Iva-
nom Hirkanom I, te zaglavio
u bojnom pohodu na Parte.
ANTIOHIJA Ime mnogih gra-
dova; u SP:
1. Glavni grad -+ Sirije, osno-
yan oko 300. pro Kr., velik i
bogat trgovacki grad. Tu je
nastala jedna od prvih zajed-
nica krScana iz poganstva i
sarno ime »krscanin« (Dj
11.19-26); polaziSte prvih krsc.
misija (Dj 13,1-3; 14,26-28;
15,3540; 18,22). -+ Apostolski
sabor.
I u pobibl. vremenu znacajno
srediSte krscanstva. Zbog na-
zadovanja i pustosenja taj je
grad danas malo selo (antak-
je).
»Antiohiiska skola« nije biia
neka stalna znanstvena usta·
nova iii kakva katehetska
skola (-+ Aleksandrija), nego
srnjer u nauci i tumacenju
Biblije koji su zastupali poje-
dini ucenjaci (npr. Lukijan iz
A., umro 312; Diodor iz Tar-
za, umro prije 394; jedan od
njegovih ucenika bio je Ivan
Zlatousti, umro 407). Tu se
naglasavao »pov. smisao« SP
nasuprot duhovitom umova-
niu.
2. A. u -+ Pizidiji, pogranicni
grad izmedu Frigije i Pizidi-
je; poeetni misijski uspjeh
(Dj 13,1449, ali Dj 13,50).
2
ANTIPA
1. -+ Herod (4)
2. Nepoznati mucenik u Per
gamu (Otk 2,13).
ANTI PATER (»oceva slika
priliKa~() Sin Jasonov, bio j
poslamk-+ Makabejca Jonata
na u Rimu i Sparti (1 Ma
12,1-23; 14,22).
ANTIPATRIDA-+ Afek
ANTISEMITIZAM -+ Zidovi
ANTONIJA Tvrdava na sjz
uglu hramskog trga, prvi pu
spomenuta kod Neh 2,8; ob
novljena za -+ Hasmonejaca
preuredena za -+ Heroda (1)
u cast njegova pokrovitelj
M. Antonija prozvana A. U v
Isusovo rim. je posada iz A
stalno nadzirala hramski tr
(Dj 21,31-36; 22,24). S nepra
v?m ~eki smatraju da je t
bIla PIlatova sudnica (-+ pre
torij).
ANTROPOMORFIZAM Sliko
vit govor kojim se Ijudski ob
lici (lice: Izi 33,23; usta: Pn
8,3: oci: 1 Sam 15,19) i pona
sanje (kajanje: Post 6,6; srdZ
ba: Izl 15,7; radost: Pn
28,63) pripisuju Bogu. test
se upotrebljava u Bibliji, po
sebno u SZ, ali se u LX
izbjegava iIi ublafuje. A. omo
gucuje da se Bog prikafe ka
ziva osoba koja djeluje u po
vijesti. SZ otklanja opasno
da se Bog poistovjeti s covj
kom: »Ja sam Bog a ne co
vjek« (Hos 11,9), Boga ne mo
ze Hram tjelesno obuhvati
(1 Kr 8,27), on ne pripada n
kom spolu i ne smije se likov
no prikazivati (Izl 20,4).
APOKALIPSA -+ Otkriven
Ivana Apostola
APOKALIPTItKA KNJIZEV
NOST KnjiZ. vrsta (obljublj
na i veoma rasirena od 2. s
pro Kr. do 1. p. Kr.). Te§ke
su prilike dale povoda da se
razmglja 0 trpljenju i budu-
coj slavi dobrih. Iz grade, ko-
ju je sacuvala predaja, suvre-
meno se doba nastojalo shva-
titi kao priprava na konacnu
Bozju pobjedu i pobjedu do-
brote. Pri tom su se upotreb-
Ijavale, pored starodrevnib
sIika, jos i kozmologije, umo-
vanja 0 brojevima, pocetnim
slovima, diobama, price 0 ve-
Iikim zivotinjama i andeIima.
Opisivala su se ukazanja,
predznaci svrsetka, posljednje
nevolje, sudnji dan, blazen-
stvo i prokletstvo. U »otkri-
venja« su se ubrajala videnja,
snovi i dr., i cesto se u njima
posizalo za osobama iz pro-
slih vremena (npr. Adam,
Henok; apokrifne apokalipse
-+- kanon). U SP ima tek neSto
prvih poeetaka i tekstova
apokalipticke knjizevnosti, ko-
ji u usporedbi s neukusnim
mastanjima drugih spisa
djeluju trijezno (pretkrsc: Ez
1,4-28; 10,1-22; 37,1-14; 40-48; Iz
24-27; Zah 9-14; JI 3-4; nar.
Dn 7-12; krsc: Mk 13//; 2 Sol
2,1-12; mnogo pojedinacnih
mjesta a napose Otk).
APOKRIFI -+- kanon
APOLION -+- Abadon
APOLON (skraceni oblik od
Apolonije = »koji pripada
Apolonu«) Ueen Zidov iz -+-
Aleksandrije, propovijedao u
-+- Efezu (Dj 18,24-26) i -+- Ko-
rintu (Dj 18,27-19,1), u prvom
redu protiv zidovstva; po nje-
mu se prozvala i jedna stran-
ka u toj zajednici (1 Kor
1,12; 3,4s). Dj 18,24-28 nastoje
samostalno misionarsko dje-
lovanje Apolonovo povezati s
apostolima (poucen od Akvile
i njegove zene). Mozda ucenik
Ivana -+- Krstitelja (Dj 18,25);
ne zna se sto se kasnije s njim
dogodilo, Nije vjer. da je o
pisac -+- Poslanice Hebrejima
APOLONIJE (»Apoionu posve
cen«) Ime nekih osoba koj
su za vrijeme -+- Se1eukovic
progonile Zidove, nar. A. i
Tarza, namjesnik Celesirije
Fenicije za Seleuka IV. (175
-164. pro Kr.); ovomu je A
opisao vrijednost blaga u je
ruzalemskom -+- Hramu, a o
je poslao Heliodora (2 Ma
3,5-29) da opIjaeka Hram.
APOSTOL (»posianik«, u tom
znacenju sarno krsc.) U vr
Isusova djelovanja u Galile
ji (pojedinaeni pozivi) stvar
se zbor Dvanaestorice (izbor
Mk 3,13; imena u razIiCitom
redosIijedu: Mt 10,2-4; M
3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13
Isus ih salje kao rabini svo
je ueenike (Mt 10,5; Lk 9,2
usp. Mk 3,14), njihovo je pro
povijedanje upravijeno najpr
vo izr. plemenima (usp. M
10,6). Ustaijeni broj dvanaes
( -+- plemena, suci posIjednji
vremena Mt 19,28) zadrlan j
i nakon otpada -+- Jude (5) (D
1,15-26). »Dvanaestorica« s
nadalje smatraju »izaslanici
ma« (poIozaj »Dvanaestorice«
osobito Petra, u prvokrsc
misionarskom djelovanju).
Ima i siri pojam A. Sam j
Isus nazvan A. (Heb 3,1), al
prije svega glasnici, misiona
ri (npr. Iv 13,16; 2 Kor 11,5.13
Otk 2,2). Tako Pavao naziv
samog sebe i svoje suradnik
(npr. Gal 1,1; 2,8; 2 Kor 8,23
I »Dvanaestorica« se nazivaj
A. (npr. Mt 10,2; Mk 6,30). A
predvodi bogosIufno sIavlj
(npr. Dj 20,7-11), osniva i pred
vodi zajednice (npr. Dj 8,14;
Kor 13,10), on je »Bozji surad
nik« (1 Kor 3,9). On nije go
spodar nego sluga (usp. M
10,44; 2 Kor 1,24; 4,5), premd
trafi poslusnost (npr. 1 Ko
14,37).
 APOSTOL -
\'~c u NZ (nar. kod Lk i Dj),
3. jos viSe kasnije, pojam se
A. ogranicuje na »Dvanaesto-
,ieu« (npr. Dj 1,26; Otk 21,14).
Pavao meau njima ima pose-
ban polozaj.
,"a sluzbu A. spada ovlasteno
poslanje u ime Kristovo (usp.
.\It 28,19) ili u Bozje ime (usp.
Gal 1,17), dakle ne pry. u ime
~Crkve.
A. prema Dj najprije ostaju
u Jeruzalemu (usp. Dj 8,1).
Leg. su spisi koji govore ka-
ko su A. osnivali pojedine
Crkve po cijelom svijetu kao
i opisi njihova muceniStva.
APOSTOLSKE UPUTE -+ Di-
dahe
APOSTOLSKI OCI Od 17. st.
5kupni naziv za krse. knjizev-
nost razdoblja neposredno na-
kon apostolskog vremena. Ti
,u pisci dijelom bili jos u
osobnoj vezi s apostolima:
poslanice (Klement Rimski,
Ignacije, Polikarp), izvjestaji
u muceniStvu (Polikarp), crk-
·.~ni propisi (-+ Didahe = Na·
uk 12 apostola), propovijed
12. Klementova poslanica),
~pologija (Diognetovo pismo),
.:shatoloski pokornicki spis
I Hermin "Pastir«), poucni i
!,obudni spisi (Barnabino pi-
smo, mozda ne pripada A. 0.).
APOSTOLSKI SABOR Nije to
>sabor« u danasnjem smislu
,ijeCi, nego sastanak predstav-
~ika (Pavao, Barnaba) zajed·
r,iee u -+ Antiohiji (-+ krsea-
:-:i iz poganstva) s predstavni·
cima zajednice u -+ Jeruzale-
mu i tamosniim -+ apostoli-
rna i starjesinama (oko 49. p.
Kr). Sporazumjeli su se da se
od -+ krscana iz poganstva ne-
ce traziti obdriavanje zid.
bogostovnih propisa (npr. ob-
rezanje) i s1. Tako krseanstvo
niie postalo neka unutadid.
sljedba. Prema Dj 15,20 bile su
ARABIJA 25
im nametnute sarno »Jakobo-
ve odredbe« (uzdriavanje od
mesa zrtvovanog idolima, od
krvi. od razvrata i od udav·
ljenih zivotinja, tj. onih koji-
rna krv nije istekla prilikom
ubijanja). Osim temeljnih od·
redbi tu su saddani i vreme·
nom uvjetovani propisi, kako
bi omogueili euharistijsko za-
jednistvo s -+ judeokrseanima.
Prijeporno je da Ii to treba
povezivati sa samim A. s. ka·
ko to opisuju Dj.
APOSTOLSKO VJEROVANJE
Obrazac vjere (jedan od mno-
gih nastao iz krsnog oogoslliZ-
ja i tumacenja vjere). Ne na·
lazi se u SP (danasnji je tekst
iz 8. st. a nastao je prosire-
njem teksta iz 4. st.); tek je
u 4. st. smatran »apostol·
skim« (legenda tvrdi da su ga
sastavili -+ apostoli kad su se
razilazili iz Jeruzalema).
ARABA Geoloska usjeklina
koja Palestinu dijeli u smje-
ru S-J: dolina Jordana i nje-
zin prodliZetak izmeau Mrt·
vog i Crvenog mora. U Bib-
liji A. oznacuje gotovo isklju-
tivo dolinu Jordana (pnz 1,7;
IS 18.8 i c.). Danas je to is-
kliucivo naziv za udolje j. od
Mrtvog mora.
ARABIJA Poluotok u Aziji;
pradomovina Semita koji su
odavde neprestano u novim
skupinama prodirali u plod-
ne krajeve oko Sredozemlja
(-+ »Plodni Polumjesec«). SZ
naziva stanovnike danasnjeg
Arapskog poluotoka JiSmael-
cima (Post 25,12ss), Joktanci-
rna (Post 1O,26ss) i Keturitima
(25,1ss).
Arapin u SZ znaci isto sto i
-+ nomad (Iz 13,20; Jr 3,2) i
ope. oznacuje pripadnika pIe-
mena sir.-arap. pustinje i j.
-+ Negeba (2 Ljet 17,11; Iz
21,13; Jr 25,24). Ti »sinovi
BIBUOTfKA OBITELJ
26 ARABIJA -
Istoka« (Post 29,1; Suci 6,3)
vee rano sudjeluju u karavan-
skoj trgovini (1 Kr 10,15).
Unatoe njihovoj trgovini sa
"""* Salomonom. Arape su sma-
trali neprijateljima izabranog
naroda (2 Ljet 9,14; Neh 2,19);
za """* Jorama su upali u """*
J. judo kral.ievstvo i opljaeka-
Ii kraljevsku palacu u Jeru-
zalemu (2 Ljet 21,16s). U kas-
nijim spisima SZ Arapi su
stanovnici perz. pokrajine A.,
neposredni susjedi pokrajine
Judeje (Neh 4,1). Kasnije os-
nivaju kraljevstvo """* Nabate-
jaca; to je A. koju spominje
Gal 1,17; 4,25. U 2 Mak 5,8 nji-
hov se vladar naziva »arap-
ski vIadar«.
ARAD (tell arad) Rusevine
grada koji se nalazi 30 km i.
od """* Beer-Sebe. Tvrdava iz·
Salomonova vremena, s do
sada jedinim otkrivenim Jab-
vinim hramom s predvorjem
i zrtvenikom (10-7. st. pro
Kr.). Vjer_ podatak iz Suci
1,16 hoee tamosnje sveeenstvo
povezati s Mojsijevim tastom.
Kako to mjesto nije bilo na-
seljeno izmedu 2700. i 1050,
treba kan. kraljevski grad A.
(Br 21,1; 33,40) traziti na dru-
goj toeki j. pustinje.
ARAMEJCI Sem. etnieka sku-
pina izmedu Sirije i Eufrata
koju spominju pisma iz """*
Amarne i jedan natpis Tig-
lat-Pilesera I. SZ naziva pod-
rueje izmedu gornjeg toka
Eufrata i Tigrisa Aram Naha-
rajim, »Aram obiju rijeka«
(Post 24,10; mlada predaja:
Padan Aram. Post 25,20 i c.).
Ondje se nalazio"""* Haran, Ab-
rahamova domovina. Uz taj
je kraj vezana predaja 0 Ja-
kovu koga Pnz 26,5 naziva A.
U vr. Davida i Salomona po-
stoie medu ostalima i aram.
ddave: Sam'al u sj. Siriji,
"""* Soba izmedu AntiIibanona
ARARAT
i sir.-arap. pustinje u visi
skoj dolini Leontesa (2 Sa
8,3ss), """* Bet-Rehob (2 Sa
10,6), """* Maaka. """* Gesur i
Damask. Asirci su dokrajc
nezavisnost tih plemena i d
zava, a 732. pro Kr. srusili
kralievstvo Damaska. A. su
Asiriji imali veIik utjecaj. N
hov jezik ( ..... aramejski) p
stao je trgovaekim, a kasni
i svjetskim jezikom. U med
vremenu se aram. pleme K
dejaca naselilo u podruc
usea Eufrata i Tigrisa i s
viSe sirilo svoiu moe. Ono
arameiziralo to carstvo i
vrijeme novobabil. dinast
zauzelo vodeCi polito poloz
ARAMEJSKI Sjz. sem. jez
tijesno povezan s hebr. i pu
skim; postanjem sem. narje
je ..... Aramejaca. Nakon pr
pasti aram. ddava postaje
trgovackim i diplomatsk
jezikom a u novobabil. ra
doblju uopee jezikom Blisk
Istoka. Nakon povratka iz
izgnanstva sve do krsc. v
mena narodni jezik u Pales
ni i Isusov materinski jez
SZ dijelom je napisan A. (
2.4-7,28; Ezr 4,8-6,18; 12-26).
NZ nalaze se razlieite A. ri
ei (Mk 5,41; 7,34; 14,36; 15,
1 Kor 16,22). Prijeporno je
Ii su Ev-a napisana prem
aram. predloscima. Sirenj
islama pocetkom 8. st. ara
potiskuje A. Danas se nji
govori samo u nekim seli
u Iraku (oko MosuIa) i Si
(npr. u Antilibanonu). Kv
ratno pismo koje je potisnu
starohebr. abecedu izv.
aram.
ARARAT Naziv brdovitog k
ja u Armeniji uz srednji t
Araksa, gdje se prema P
8.4 zaustavila ..... Noina kor
lja. A. je vjer. kraljevs
Urartu na armen. visorav
poznato iz nekih izvora pi
 ARARAT -
nih klinovim pismom. Svoj
procvat dozivjelo je izmedu
9. i 7. st. Onamo su pobjegla
'Jba sina -+ Sanheribova posto
su umorili svog oea (2 Kr
19,37). Danas se dvije planine
u Armeniji nazivaju A.
ARAUNA (iIi Ornan) -+ Jebuse-
jae Cije je gumno David ku-
pio radi podizanja zrtvenika,
orema 2 Sam 24,16-25, kako
bi zrtvovanjem otklonio po-
~ast. Prema 2 Ljet 3,1 bilo je
co mjesto gdje je Salomon
kasnije podigao -+ Hram.
AREOPAG (»Aresov brezu-
]iak«) sjz. od Akropole u Ate-
ni, od rijeCi A. izveden naziv
za vrhovnu vlast u Ateni.-+
Pavlov govor na A. (Dj
1i .19-34) ne treba shvatiti kao
pav. zgodu, vee je to uspore-
divanje prave spoznaje Boga
s grc. mudroscu i isticanje
:1admoCi krscanstva nad tom
rnudroscu (usp. 1 Kor 1,22ss).
ARETA (»Kovinar«) Ime ne-
kih -+ nabatejskih kraljeva.
ARHELAJ -+ Herod
ARHEOLOGIJA je nauka 0
proslosti koja se zasniva na
sacuvanim materijalnim osta-
cirna. Ti svjedoei proslosti -
~umci razvalina (tell), grade-
yine, grobovi s pogrebnim
Dredmetima polozenim uz po-
kojnika - najcesce se istra-
zuju iskapanjem. Bibl. A. pro-
;natra iskopine i nalaze (orui-
ie, keramiku, nakit) bib!.
rnjesta i nastoji da joj ne pro-
rnakne nista od onoga sto je
rna u kakvoj vezi s Biblijom.
,\;ije njezin zadatak da potvr-
di navode bib!. izvjestaja, ne-
IW da utvrdi pov. istinu. Po-
\'ijest pal. A. zapocinje 1890.
iskapanjem koje je poduzeo
Flinders Petrie u tell el hesi.
~jegova su saznanja znacajna
za daljnji arheoloski rad.
ARHEOLOGIJA 27
1. Humci, koje Arapi nazivaju
tell, umjetni su humci od raz-
valina, a sastoje se od razli-
Citih slojeva naselja koja su
gradena jedno povrh drugo-
gao Najstarije naselje pociva
na stijeni iIi golom tIu. Ono
je razoreno iIi napusteno. Gli-
nene se opeke raspadaju. Sli-
jedeCi naseljenid poravnava-
ju tIo i grade na starim ruse-
vinama. Visina razvaline ra-
ste s brojem naselja. Tell-+
Megido dosize npr. visinu do
21 m.
2. Svrha iskapanja nije skup-
ljanje muzejskih predmeta,
nego povijest nekog mjesta.
Zbog toga sve nalaze, a na-
rocito raspored slojeva, treba
pafljivo promatrati.
3. Oblid kerarnike mijenjaju
se prema kulturnim razdoblji-
rna. Nerazbijeni lond od pe-
cene gline vafno su sredstvo
za medusobno razgranicava-
nje slojeva i odredivanje vre-
mena kad su nastali.
Daljnja su pomoc za odredi-
vanje vremena postanka isko-
panih slojeva radio-karbonske
metode (za razdoblje prije
3000. pro Kr.) i nalazi kovanog
novea (tek od perz. vremena
pa dalje).
Poslije Petriea razvile su se
dvije metode iskapanja. Prva
skida slojeve tella jedan za
drugim. Pri tom se najprije
izmjeri humak, zatim se oslo-
bodi prvi slo.L otkriveni zido-
vi unesu u plan, fotografiraju,
nalazi popiSu, glineno posude
i kovani novae sakupe, razbi-
jeni lond se sastave, oznace
brojevima, toeno opisu i, ako
je moguce, odredi vrijeme nji-
hova postanka. Potom se sloj
skine i s drugim postupa na
isti nacin (primjer: -+ Hasor)
Prema metodi presjeka (son
diranja) koju su razvili Mor-
timer Wheeler i Kathleen
28 ARHEOLOGIJA

o,"'_ _ _ _
25 sokm
'====fl

Najvaznije iskopine u Paiestini sa svojim arap. i bibl. nazi,

vima:
1. tell el-fare c 2, tell dzemme 3. tell cadzul 4. tell el-hezi =
Eglon 5. tell ed-duwer = Lakis 6. tell bet mirzim = Debir 7.
es-sebbe = Masada 8. hirbet caskaliin = ASkelon 9. tell sanda-
hanne = Maresa 10. camat el-halil = Mamre 11. hirbet et-tubeqa
= Bet-Sur 12 bet dzibrin 13. tell ed-dzedede = Moreset Gad
14. tell zakarije = Azeka 15. tell es-safi 16. tell er-rumele =
Bet Semd 17. bet lahm = Betlehem 18. bet sahur = polje
pastir{i. 19. el quds = leruzalem 20. der en-nasbe = Kirjat
learim 21. 'amwas = Emaus 22. tell dzezer = Gezer 23. tell el·
-ful = Gibea 24. tell en-nasbe = Mispa 25. riis el-harrube =
Anatot 26. hirbet qumran 27. cen feska 28. murabba 'at: spilje
sa svitcima 29. tell es-sultiin = lerihon 30. et-tell = Aj 31. betin
 ARHEOLOGIJA - ARNON

= Betel 32. hirbet selun = Silo 33. tell balata = Sekem 34. se·
bastije = Samarija 33. tell el-flir'a = Tirsa? 36. tell el-hOsn =
Bet Sean 37. tell ta'annek = Tanaak 38. tell el-mutesellim =
Megido 39. tell 'amr = Haroset Goim 40. et-tantura = Dor
41. tell el-'oreme = Kineret 42. tell hum = Kafarnaum 43.
hirbet kerlize = Korozain 44. tell el qedah = Hasor 45. meron
= Merom 46. amm el-awamid = Hamon 47. sur = Tir 48.
dieras = Gerasa 49. 'amman = Rabat Amon, Filadelfija 50.
telellit ghasul 51. dibiin = Dibon 52. miideba = Medeba 53. telt
der'allii = Sukot?

Kenyon, tell se presJece du- vijecnika Josipa iz Arimateje

bokim iskopom. Daljnji se is·
kopi (sonde) nastavljaju u
pravom kutu prema pronade-
nim zidinama (primjeri: Jeri-
hon, Ofel u Jeruzalemu).
U Palestini djeluju razlicite
arheoloske ustanove: Ecole
Biblique et Archeologique
Franc;aise, Deutsches Evange·
lisches Institut fiir Altertums-
wissenschaft des Heiligen
Landes, Israel Exploration
Society, American Schools of
Oriental Research i dr.
Znacajan je doprinos A. za
bibI. znanost: ona potvrduje
Bibliju (npr. osvajanje Sama-
rije: 2 Kr 17), pomaze boljem
razumijevanju Biblije (usp.
tekstove iz nalazista _ Nuzu
i -+ Mari), nadopunja podatke
bibI. povjesnicara (znacenje
-+ Omrija, - Jehuov danak i
dr.), uklapa Bibliju u vecu
cjelinu povijesti i kulture sta-
rodrevnog Istoka (lutanja
Amorejaca i Aramejaca kao
pozadina pretpovijesti Izrae-
la). Ona sili u nekim slucaje-
\-ima da ponovno razmislimo
o odredenom bibI. odlomku
(kao izvjestaj 0 osvajanju_
Jerihona).
ARHIP (»krotitelj konja«).
"Suborac« Pavlov (Flm 2), kr-
scanin u _ Kolosima (Kol
4,17).
ARIMATEJA (vjer. = rentis)
Grad u Judeji, rodno mjesto
koji je pokopao Isusovo tije-
10 (Mk 15,43//; Iv 19,38). _ Ra-
rna (2)
ARISTARH (>>Qajbolji vIa-
dar«) Suradnik (Dj 19,29) i su-
drug u suianjstvu (Flm 24),
apostola _ PavIa, rodom iz_
Soluna (Dj 20,4).
ARISTEJ (»odlican vladar«)
Nav. kraljevski Cinovnik (ok<>
250. pro Kr.) koji je, po preda-
ji, iz Jeruzalema doveo u_
Aleksandriju 72 prevoditelja
Mojsijeva Petoknjiija. Oni sa
navodno u 72 dana odjelito
izradili svaki posve isti prije-
vod. Sve je to legenda (0 ko-
joj govori Aristejevo pismo iz
otpr. 140. pro Kr.), dok je u
pozadini toga izvjestaj 0 po-
cetku prevodenja SZ na grc.
( _ Septuaginta).
ARISTOBUL (»najbolji savjet-
nik«) VI. ime, npr:
1. Eg. Zidov na koga je upra-
vljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2,
18, moZda relig. filozof (_ he-
lenizam).
2. _ Makabejd.
ARKANDEO _ andeo
ARNON (sel el-modsib) Pritok
_ Mrtvog mora; prema Br
21,13 granica izmedu _ Mo-
abaca i -+ Amorejaca. J. grani-
ca zemlje koju su zaposjeli
Izraeld (Sud 11.13; takva je'
granica na S -+ Jabok).
 -
30 ARON - ASA

ARON (hebr. znacenje nepo-

znato) Za razliku od »Mojsi-
ja'< spominje se sarno u mla-
-dim predajama. Prema tim
predajama brat -+ Mojsijev
(Izi 4,14; 6,20) i njegov pomoc-
nik (npr. Izi 7,1; 17,10-13;
19,24). Prema jednom ogranku
predaje ( -+ Mojsijevo Peto-
knjifje) naCinio je ziatno tele
(-+ bik), usprotivio se Mojsi-
.iu (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp.
Dj 7,40s), umro na brdu Hor
(Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50;
ali prema Pnz 10,6 u Mozeru).
Prema drugom ogranku pre-
daje praotac »sinova Arono-
vih«, vainog svecenickog pIe-
mena (Izi 28,1), prvi -+ veliki
svecenik (Izi 28s; 39; Lev
8-10). Zbog toga se svi svece-
nici nazivaju »kuca Aronova«
(Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk
1,5). »Aronski (iIi svecenicki)
blagoslov« zovu se rijeci Br
6,24-26.
Po Isusu, Velikom sveceniku,
prv. je sveceniStvo postalo iz-
liSnim (Heb 7,11-19).
ARTASASTA Perz. kralj. Za
njegove su vladavine djelovali
-+ Ezra i -+ Nehemija (Neh
5,14). Po svoj prilici istovjetan
s Artakserksom I. Dugorukim
(464-424. pro Kr.).
ARTEMIDA Dievicanska bo-
'fica plodnosti (prv. istoc. pod-
rijetla) koja se napose stovaia Artemida iz Efeza
u -+ Efezu. Njezin se hram
smatrao jednim od svjetskih
euda i u njem se cuvao kip AS-+novac
koji je nav. pao s neba. Protiv ASA (kraCi oblik od »Asahel«
PavIa su se pobunili proizvo- »uCinio je Bog«) Kralj -+ J
daCi nabofuih predmeta (Dj judo kraijevstva (914-874. pr
19,23-40). Cesto se krivo pois- Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali nje
tovjecuje s Dijanom (boficom
Mjeseca i Iova). govu borbu protiv idolopo
klonstva i obredne prostituci
ARVAD Fen. grad i otok is- je (-+ bludnica). Pritisnut od
pred sir. obale (Post 10,18; Ez -+ Sj. kraijevstva sklapa save
27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga s -+ Damaskom. Prema 2 Lje
Arad. 16,7 vidjelac Hanani protivi s
 ASA -
tome savezu. Ljet navodi jos
neke borbe i pobjede.
ASAF (»on se smilovao«) VI.
ime, npr: prema 1 Ljet 15,17ss;
16,5ss.37; 2 Ljet 5,12 (usp. Ezr
2,41; Neh 7,44); stalez za hram-
sku sluzbu odredenih pjevaca
potjece od A., koji je djelovao
u vrijeme Davida i Salomona.
~jemu se pripisuju Ps 50;
73-83.
ASAHEL (»stvorio je Bog«) VI.
ime, npr. »junak« Davidov (2
Sam 23,24), brat~Joaba i~
AbiSaja; umorio ga je ~ Abner
(2 Sam 2,18-32).
ASAR HADON Drugi naziv za
-+ Esar Hadona.
Asarhadonov spomenik
-\SENATA (»posvecena bozici
~ati«) Prema Post 41,45.50ss
kcerka ~ Poti-Fere, zen a -+ Jo-
sipova i majka ~ Manasea i
- Efrajima.
ASIDEJCI ~ Hasidejci
ASIRIJA Zapravo ASur, sj. dio
\iezopotamije. NajvaZniji gra-
jO\i u srediSnjem dijelu zem-
i 'e: -+ Asur, Arbailu, Dur-Saru-
ASIRIJA
kin, Kalah i ~ Niniva. Od
cetka pov. vremena do 7
vladalo je u neprekinutom
zu 116 kral.ieva. Vee na p
lazu u 2. ts1.1. osnovali su A
trgovacke naseobine u An
liji. Eili su posrednici su
sko-babil. kulture koju su
usvojili. Svoj prvi polito us
A. ima zahvaliti uzurpa
Samsi-Adadu I. (1750-1717)
je osvojio ~ Mari, stvorio
Ijevstvo koje povezuje Eu
i Tigris i siri se preko o
obiju tih rijeka. Teznju A
prevlascu zakoeili su: ~
murabi iz Babilona, drlav
Mitanaca i ~ Hetiti. Ostra
dusobna razracunavanja i
ra klima razvijali su bo
nost toga naroda. Njegov
vode stvorili disciplinir
odlicno opremljenu vojsku
13. st. Asirci prodiru pr
Sj, Z i J. Tukulti-Ninurt
(1242-1206) osvaja Babilon
glat-Pileser I. (1112-1074) iz
na Sredozemno more i Va
jezero. Drugo razdoblje
nja (novoasir. kraljevs
predvodi Adadnirari II.
-889. pro Kr.). Vojni se poh
vode sve bezobzirnije i ok
nije, zarobljeni se neprija
zlostavljaju, pueanstvo se
vojenih podrucja preselja
SaImanasar III. (858-824)
napada IzraeI. ~ Jehu mu
Ca danak. Tiglat-Pilesera
(745-727) ~ Ahaz zove u po
protiv ~ Sirije i ~ Izr
(usp. 2 Kr 15,19s; 16,7-18; I
Njegov sin Salmanasar
(727-722) opsjeda ~ Sama
Sargon II. (722-705) zauz
taj grad (2 Kr 17,6.30s)
Sanherib (705-681) za ~
kije opsjeda Jeruzalem (2
18,13-16). Svoj vojni po
protiv Palestine opisuje u
nim sacuvanim natpisi
opsada ~ LakiSa prikaz
je na jednom reljefu njeg
32 ASIRIJA - ASURBANIPAL

palace. Za Asarhadona (681- babil. carstvo zagospodari

-669) i Asurbanipala (668-626)
prufa se asir. kraljevstvo od
Perzijskog zaljeva i gorja Za-
gros do Egipta, od armen.
planina do Arap. pustinje.
Asurbanipal promice umjet-
nost i znanost. ureduje bi-
blioteku u svojoj palaci ko-
ja obuhvaca oko to.OOO gline-
nih plocica najvaznijih djela
babil.-asir. kniizevnosti: Ep 0
'Gilgamesu s babil. pricom 0
,opcem -+ potopu, ep 0 bogu
zatorniku Eri, spjev Enuma
,eliS 0 stvaranju svijeta.
Za Nabopolasara iz -+ Babilo-
na i medijskog kralja Kijak-
sara padaju ASur (614. pro Kr.)
i Niniva (612. pro Kr.). A. je
razbijena (usp. Nah 3), novo-
je Medurjecjem.
ASKEZA -+ etika
ASMODEJ (Asmodi) U zid. l
gendama (npr. Talmudu) za
duh. U Tob 3.8 on je ubio s
dam Sarinih muZeva. Ime
predodZba 0 njemu mozda s
u vezi s perz. demonom esm
-deva.
ASTIJAGA Posljednji kralj-
Medijskog kraljevstva, kog
je oko 550. pro Kr. pobijed
dotadasnji njegov potkralj-
Kir.
ASUAN -+ Sevan
ASURBANIPAL Kralj nov
asir. (-+ Asirija) kraljevstv
(668-626. pro Kr.).

Razvitak asir. drZave. U 14. st. pro Kr. Asirija je jos bi

ogranicena na podrucje oko Ninive i Asura. Najvise se pros
rila u 7. st. God. 854. sukobio se Salmanasar III. s vojsko
12 saveznickih kraljeva, met1u kojima je bio i Ahab izr.
732. Tiglat-Pileser III. zauzeo je Damask a 722. Sargon I
(2 Kr 19) pokorio Samariju. Ovaj je 689. razorio Babilo
Asir. kralj Asarhadon (681-669) osvojio je g. 670. Egipat i pob
iedio Tirhaku, etiopskog kralja (2 Kr 19,9).
 ASDOD -
ASDOD Anakitski (JS 11,22), a
od 12. st. filist. grad-ddava.
Glasovito ~ Dagonovo svetiSte
(1 Sam 5,2-5). Vzija (~Azarja)
srusi njegove zidine (2 Ljet
26,6). 711. pro Kr. grad zapo-
sjeda Sargon (Iz 20,1). Faraon
Psametih, prema jednom He-
rodotovu izvjestaju, ospjeda
grad 29 g. pocev otpr. od 620.
pro Kr. Ruse ga ~ Makabejci,
a rim. zapovjednik Gabinije
opet ga podize. Prema Dj 8,40
u njem propovijeda -+ Filip.
Danasnji se A. nalazi 7 km sj.
od starog naselja.
M~ER (»Sretnik«)
1. Jedno od izr. plemena. Nje-
govo je podrucje na z. padina-
rna Galilejskog gorja (JS 19,24-
-31 polaze na nj pravo koje
tada jos nije bilo ostvareno).
Kasnija povijest tog plemena
Bozica Astarta
ASTARTA 3
nije poznata. Iz njega potj
ce -+ Ana (Lk 2,36).
2. Prema Post 49,20 bio je J
kovljev osmi sin, praotac pl
mena pod (1).
A~ERA Fen.-kan. bozica plo
nosti, zena ~ Baalova (u -+ V
garitu zena oca bogova Ela
Njezin se kip stovao u Jer
zalemu (1 Kr. 15,13), u Izrae
(1 Kr 16,33), u Baalovu hram
u -+ Samariji (2 Kr 10,25)
pokatkad i u J ahvinu hramu
Jeruzalemu (2 Kr 21,3.7). Nj
zin je znak - takoder zva
asera - bilo sveto drvo
obredni stup pokraj Zrtvenik
Pnz u viSe navrata zahtijev
da se asere obore (7,5), spa
(12,3), odn. da se uopee ne p
stavljaju (16,21).
A~KELON (hirbet askeUi
Kan. grad-ddava i luka. Sp
minje se vee u natpisima
19. st. 1280. zauzima ga
Ramzes II. Od 1200. jedan
od pet najvaznijih filist. gr
dova (JS 13,3). -+ Proroci m
cesto prijete osudom (Am 1
Jr 25,20; 47,5.7). V helen. v
neprijateljski raspolozen pr
ma Zidovima (1 Mak 10,8
11,60). Od 104. pro Kr. slobo
ni grad s v!. kovnicom novc
Mozda rodno mjesto -+ Her
da (1), koji je u njem sagrad
krasne gradevine.
A~KENAZ Prema Post 1
J afetov unuk. Od srednjeg
jeka = Njemacka, askenas
zidovstvo = njemacki i poljs
Zidovi (koji govore pos. n
rjccje, zvano »jidiS«). -+ S
farad.
A~TAROT (»AStartina m
sta«) Kan. grad, prijestolni
basanskog kralja Oga (pnz 1
JS 9,10).
A~TARTA Sem. bozica plo
nosti. Stovala se na cijelo
Bliskom Istoku. Bozanst
34 ASTARTA -
grada -+ AStarota (Post 14,5) i
-+ Sidona (1 Kr 11,5.33; 2 Kr
23,13), srodna je asir.-babil.
bozici zenske plodnosti -+ IS-
tar. stovanje joj je izrazito
seksualno i povezano s prosti-
tucijom. Njezini likovi naro-
cito naglasuju spolne oznake.
U SZ A. se najceSee navodi u
mnozini poput -* Asere i -+ Ba-
ala (Suci 2,13; 10,6; 1 Sam 7,4).
AsUR Grad na Tigrisu (Post
2,14), -+ Asirija.
ATALIJA (»svoju je uzviSenost
posvjedoCio Jahve«) VI. ime,
npr: kneginja iz -+ Sj. izr.
kraljevstva, prema 2 Kr 8,18
keerka -+ Ahaba i -+ Izebele,
zena -+ Joramova (kralja -+ J.
judo kraljevstva 849-842. pro
Kr.); ima utjecaja na kralja i
na svog sina -+ Ahazju (kult
Baala). Nakon niihove smrti
uklanja kraljevsku obitelj (a-
sim -+ Joasa), vlada sarna (842-
-836), dok je sveeenicki kruga-
vi nisu svrgli i ubili.
ATENA Najvaznije kulturno
srediste antike. U nz. vrijeme
nema polito znacenja. Dj 17,15-
-34 govore 0 djelovanju apa-
stoIa -+ PavIa u Ateni (-+ Area-
pag).
AUGUST (»UzviSeni«) Rim.
vladar (31. pro Kr-14. p. Kr.).
Za njegove vladavine rodio se
lsus (usp. Lk 2,1). Za vrijeme
A. vladao je dugo vremena mir
u Rim. carstvu.
AUTENTICNOST -* Vulgata
AVA (takoder: Iva) Grad koji
se ce5ee spominje u vezi s-+
Hamatom (2 Kr 17,24; 18,34;
19,13; Iz 37,13). Nalazio se po
svoj prilici u sir. dijelu Veli-
kog asir. carstva. Oko 722. pro
AZIJARH
Kr. preseljeni su stanovn
Ave u -+ Samariju (2
17,24.31).
AZARJA (»pomogao je Ja
ve«) VI. ime, npr:
1. Kralj -+ J. judo kraljevst
(779-738. pro Kr) koji se u
Ljet 26,1-23 naziva Uzija. N
govo se vrijeme odlikuje g
podarskim procvatom, pri
te1jskim odnosima sa -+
izr. kralievstvom, podizanje
vojnih i dr. gradevina. A. op
zauzima luku Elat. Potkr
svoie vladavine razbolio se
-* gube, 5to 2 Ljet 26,16-21
maci time da je on povrijed
sveeenicka prava. Suvladar m
je bio sin-+ Jotam (2 Kr 15,1
2. Drug -+ Danielov, nay. sa
tavljac »Azarjine molitve« (D
3,26-45 LXX).
AZEKA (tell zakarije) Mjes
u -+ sefeli, 27 km sjz. od H
brona. Kaie se da je Josua
pobijedio udruiene kan. kr
ljeve (JS 10,10), a tu se sabra
i filist. vojska s -+ Golijato
za borbu protiv saula (1 Sa
17,1). Utvrdio ga je-+ Roboa
(2 Ljet 11,9),-* Nabukodonoz
zauzeo, a nakon povratka
suzanjstva u Nehemijino v
jeme ponovo nastanjen (N
11,30).
AZIJA u SP ne oznacu
kontinent, vee iIi kraljevst
-* Seleukoviea (1 Mak 8,6), ri
pokrajinu Aziju (Mala Azi
Dj 6,9), iIi sarno obalna po
rucja Male Azije (Dj 2,9).
AZIJARH Naslov visokih
novnika u rim. pokrajini Az
(usp. Dj 19,31). NiSta pobli
nije poznato 0 zadaeama n
hove sluzbe (kult?).

BAAL (»Gospodar«) Veoma
prosiren naziv bozanstva (ta-
koder u imenima mjesta i 0-
soba, npr: Baal-Hermon, Suci
3,3; Baal-Gad, IS 11,17; Baal-
-Hasor, 2 Sam 13,23; Esbaal i
Merib Baal, 1 Ljet 9,39s). Tim
se imenom oznacuju veoma
mnoga bozanstva koja imaju
medusobno vrlo malo veze.
Nekoliko primjera:
»B.« nekog drveta, mjesta itd.
(npr. Hadad-Rimon megidski,
Zah 12,11).
Nar. se u Kanaanu zacetnik
plodnosti naziva B. (-+ uzviSi-
ce), a cesto nosi obiljezja koja
potjecu iz starijeg vremena,
udomacena u dot. kraju i koja
s kultom B. nemaju niSta za-
jednicko (npr. Resef). Baali su
bili veoma obljubljeni (usp.
Suci 6,30) a u grc.-rim. svijetu
Broncani lik fenickog Baala
B
(npr. kod sem. robova) poisto
vjeCivali su se s tamo pozna
tim bozanstvima (npr. Zeu
som, Jupitrom). U Ekronu s
castio Baal Zebub (kojega j
posjetio -+ Ahazja, usp. 2 K
1,2-16; -+ Belzebul). -+ Ahab
-+ Izebela, -+ Ataliia i dr. pro
micu stovanje B. (1 Kr 16,31ss
18,17ss; 19,1s; 2 Kr 11,18),-+ H
ja i -+ Jehu bore se protiv to
stovanja (1 Kr 18,19-40; 2 K
10,18-27). Poseban slucaj pred
stavlja Baal-Berit (= Baal Sa
veza) iz ~ekema (Suci 9,46;-+
Bozja imena).
i;ensko pocelo kulta plodno
sti najcesce se zove -+ Aser
iIi -+ Astarta.
BAALA (»Gospodarica«) Im
nekih gradova, npr. pogranic
ni gradic u Judeji (IS 15,9).
BAALAT Drugi izraz za-+ Ba
alu.
BAALBEK (»gospodar doli
ne«) Grad na visoravni izme
du -+ Libanona i -+ Antilibano
na (-+ Ce1esirija). U fen. vrije
me mjesto stovanja Baal-Ha
dada, -+ Astarte i Adonisa (-+
Tamuz). Mozda pripadao Ve
likom -+ Davidovu kraljevstvu
U helen.-rim. yr. kao Heliopo
lis vaZno srediSte stovanj
Zeusa Heliopolita = Jupite
H eliopolitanus, Afrodite = Ve
nere i Hermesa = Merkura
Glavno bozanstvo B. stovalo
se i na Z rim. carstva. Rim
vojnici prosirili su njegov
kultne simbole sve do Koblen
za. U B. se od 2. st. pro Kr. do
3. st. p. Kr. gradio ve1ebn
hramski prostor. Glavni hram
s prostorom za zrtvenik, pred
vorjem i propilejima, veliCine
300 X 120m, bio je posvecen Ju
pitru, zatim hram izduzena
36 BAALBEK -
tlocrta posvecen Veneri i ma-
li, okrugli Merkuru.
BAANA je sa svojim bratom
Rehabom ubio ISbaala, ...... Sau-
l~va sina....... David ga je osu-
dio na smrt (2 Sam 4,1-12).
BAASA Inacica za ...... Basa
BABEL ...... Babilon
BABILON (= grc.; hebr. Ba-
bel) Glavni grad ...... Babilonije
na Eufratu. Ime se tumaci
akad. puckom etimologijom
kao bab-ili (»vrata Bozja«), a
u Post 11,9 rijecju baIal (»po-
brkati«). U povijesti je zna-
cajan kao prijestolnica ...... Ha-
murabija koji je B. ucinio
polito i duhovnim sredistem a
gradsko bozanstvo ...... Marduka
bozanstvom cijelog kraljevs-
tva, i izgradio hramsku kulu
Etemenanki. Mada je bio dva
puta rusen - za Tukulti-Ni-
nurte I. (1242-1206. pro Kr.) i
-+ Sanheriba (689. pro Kr) -
zaddao je B. stanovitu pre-
moe. ...... Nabukodonozor II.
(605-562. pro Kr.) velebno iz-
graduje taj grad. 539. pro Kr.
-+ Kir zauzima B. ...... Aleksan-
dar Vel. htio ga je uciniti
glavnim gradom svoga cars-
tva. Tada poCinje opadati nje-
govo znacenje. Mlade slojeve
gradevin~ (IStarine dveri, Op-
hodna uhca. Mardukov hram
sa ziguratom Etemenanki ve-
liki gradski dvor s viseCin:~ vr-
tovima) otkopala je jedna nje-
macka ekspedicija od 1899. do
1917. U Bibliii se B. smatra
simbolom Bogu neprijateljske
svjetske sile (Iz 13,1). Zbog to-
ga je B. u NZ nadimak za Rim
(1 Pt 5.13; Otk 14,8; 17,5). Zi-
gurat Etemenanki (= kuca ko-
ja je. temelj neba i zemlje) vi-
sok .1e 91 m, a zauzima povrsi-
nu od 8281 m2; na nj se na-
d?vezuje prica 0 gradnji Ba-
btlonske kule. Ona donosi ......
BABILONIJA
etiologiju imena B. i mno
st~kosti jezika,. zatim d
sVOJ sud 0 babIl. kultur
svjetlu vjere u Jahvu, osud
oholo pouzdanje u vlas
snagu i polito postupke te
kazuje kako Ijudi i narodi
Boga ne mogu napredovati.
kraju ...... prapovijesti pobud
kod Citaoca pitanje: nije li
nos Boga prema Ijudima
uvijek prekinut. Tako se
pravlja odgovor koji Bog d
u ...... Abrahamu.
BABILON I BIBLIJA Ozn
z';\ zastar.ielu znanstvenu p
plrku 0 utjecaju babil.-sum
kulture na religiju Izrael
Bibliju.
BABILONIJA Nizina povrs
od oko 30.000 km2 u donj
toku Eufrata i Tigrisa u
nasnjem Iraku; plodna je u
jed povremenih poplava r
ka i sustava umietnog nav
njavanja. Vazni gradovi:
Akad. Sipar ....... Babilon, K
Borsipa, Nipur, Izin, Lag
Uruk, Larsa ....... Ur i Eridu.
heoloski nalazi svjedoce
prethistorijskoj naseobini (
30000. pro Kr.) i preko 20 k
turnih sredista nastalih
vr~mena pretpismene pov
stI (od 5000 pro Kr.). Sredin
4. tslj. pro Kr. upali su u
Sumerani; privremeni na
dak kulture uskoro je nad
naden zamahom graditeljs
i kiparstva (preporod sku
ture). Glavno mjesto i sjedi
njihovog vrhovnog nebes
bozanstva najprije je Ur
Tada se srediSte prevlasti
izmjence nalazi u KiSu, U
Umi odn. Uruku. Pronalask
pisma oko 3000. pro Kr. (......
vo) poCinje za B. prava p
jest. Najstarije isprave im
gospodarski znacaj. Kasn
se nalaze kraljevske list
kraljevski natpisi i Ijetop
 BABILONIJA -
-+ Sargon iz Akada (2350. pr.
kr.) zapoCinje prvo razdoblje
sem. vladavine u Mezopotami-
ji, osniva prvo veliko kraljev-
stvo u povijesti. Kraljevstvo
njegovih nasljednika poslije
160 godina postaje plijenom
Gutejcima. Novo veliko kra-
ljevstvo osniva Umamu (oko
2070-1960). U glavnom gradu
-+ Uru ponovno se gradi bram-
ska kula u cast Nane, bozan-
stva Mjeseca. U 19. st. pr. Kr.
nadiru z.-sem. nomadi (-+ Amo-
rejci) u to kraljevstvo, preuzi-
maju vlast u Larsi i A~uru te
osnivaju prvu babil. dinastiju.
-+ Hamurabi (1728-1686) naj-
poznatiji je njihov vladar. On
osvaja cijelu B., pokorava -+
Mari, prikljucuje -+ Asiriju
svome kraljevstvu. Njegovi na-
sljednici ne mogu zadrlati to
podrucje. Ipak, tek 1530. pr.
Kr. -+ Hetiti ruse prvu babil.
dinastiju. S istoka u zemlju
prodire planinsko pleme Ka-
siti, postaju vladajuCi sloj i
vladaju otpr. do 1150. pr. Kr.
B. tada gubi svoj polozaj veli-
ke sile i svoju kultumu nad-
moe. TeziSte polito moCi prela-
zi na Sj (-+ Asirija). Povijest
slijedeCih st. vrlo je promjen-
ljiva, obiljezena i prodorom -+
Aramejaca. Nakon smrti asir.
kralja -+ Asurbanipala prodiru
s juga -+ Kaldejci. Nabopola-
sar osvaia Babilon i 625. pr.
Kr. proglasava se kraljem. B.
nanovo postaje ve1esilom: na-
ziva se novobabil. iIi kaldej-
sko kraljevstvo. Sjajno doba
za Nabukuduriusura II. (-+
!'ol"abukodonozor II. 605-562. pr.
Kr.). Njegovo se kraljevstvo
prostire od Perzijskog zaljeva
do Mrtvog mora. On zauzima
Jeruzalem (597. i 586. pr. Kr.)
te odvodi vodeCi sloj u izgnan-
stvo. Posljednji babil. kralj
jest Nabonid (556-539. pr. Kr.).
Za njegova boravka u pustinj-
skom gradu Temi suvladar mu
BALTAZAR
je u -+ Babilonu -+ Be1s
539. pr. Kr. -+ Kir zauzima
grad. B. postaje perz. po
jinom.
BABILONSKO SUZANJS
-+ izgnanstvo
BADAN Prema 1 Sam 12
sudac u Izraelu. B. je po
prilici kraCi oblik za -+ Ab
(Biblija »Stvamosti« pr
LXX i jos nekim starim
deksima cita »Barak«).
BAHURIM Miestance sji
Maslinske gore, prema 2
3,16 po svoj priIici pogran
mjesto. Rodno mjesto Si
(2 Sam 16,5-13), skroviSte
ju Davidovih glasnika (2
17,18); rodno mjesto Azm
ta, jednoga od Davidovih
naka (1 Ljet 11,33; usp. 2
23,31).
BAJKA U njoj se govoro
ponasanjem zivotinja iIi b
ka iznosi neka istina (npr
ci 9,8-15; 2 Kr 14,9; usp. 2
11,15-22).
K tome, bajkom se naziv
galica, besmisleno umov
laz (usp. neke prevodioce
sta Jr 24,9; 1 Tim 4,4;
1,16).
BAKID (»sin boga Bak
Vojskovoda (do 159. pr.
Antioha IV. Epifana i -+
metrija I. Sotera protiv -
de Makabeja i -+ Makab
J onatana. Zalagao se za -
lenizam i za priznanje -+
rna -+ velikim sveeenikom
BALAK Kral.i -+ moapski
zvao je -+ Bileama da pr
ne Izraelce koii su nad
jer se plasio bitke (Br 2
Mih 6,5). Midraska (pou
preradba te zgode pretpo
lja se u Otk 2,14.
BALTAZAR
1. Babil. ime za -+ Daniela
1,7; 2,26).
2. -+ BelSazar
38 BALZAM - BARTOLOMEJ
BALZAM Ulje (koje se brzo
skrucuje) , smola s balzamova
grma (= baka-grm?), jedanod
darova kraljice od Sabe Salo-
monu (1 Kr 10,2.10). Trgovacka
roba (...... Tir, Ez 27,22; ...... Eze-
kijina riznica, 2 Kr 20,13) vaz-
na za kozmetiku (Pj 4,10.14.16;
Est 2,12), takoder za pomazi-
vanje mrtvaca (2 Ljet 16,14;
usp. Mk 16,1; Lk 23,56; 24,1;
Iv 19,40) i kao kadivo (IzI 25,6).
B. je jos i zajednicki izraz za
raznovrsne mirisave smole (......
smola).
BAR (aram. »sin«) cesto se
javlja kao sastavni dio imena
(npr. Baraba, Bamaba, Barto-
lomej).
BARABA (»sin ocev = ucite-
ljev<,) Zatvorenik umjesto ko-
jega bi Pilat bio rado pustio
na slobodu Isusa (Mk 15,6-15//;
Iv 18,39s). Spomo je da Ii je
Baraba bio krivicni iIi polito
prijestupnik (usp. Mk 15,17).
Izvan Biblije nema siguma
svjedocanstva 0 nekom vaz-
menom pomilovanju.
BARAK
1. Prema Suei 4,6-5,15, sin Abi-
noamov iz Naftaliieva Kedesa;
vodio je po nalogu prorocice
-+ Debore izr. plemena Naftali
i Zebulun u borbu i pobjedu
nad Kanaaneima (...... suei).
2. Kod 1 Sam 12,11 ...... Ba-
dan.
BARAHIJA ...... Berekja
BARBARI -+ pogani
BARJESUS (»sin Isusov«)
Zvan i £lima, zid. vracar, laz-
ni prorok kod -+ namjesnika
Sergija PavIa na Cipru....... Pa-
vao ga udara -+ sljepocom, jer
je B. htio namjesnika odvrati-
ti od vjere (Dj 13,6-11).
BAR-JONA (»sin Jonin«) Na-
dimak Simuna ...... Petra, izve-
den od oceva imena (usp. Mt
16,17).
BARNABA (»sin prorostva«
»sin Neba«? prema Dj 4,3
»sin utjehe«) Prema Dj 9,27
13-14 judeokrsc. Pavlov sura
nik, prenio je jeruzalemsk
zajedniei sakupliene miloda
(-+ milostinja). Kasnije su
raziSli jer Pavao nije namet
-+ krscanima iz poganstva
kakvih zid. propis (Dj 15,36-
Gal 2,13). Pripisuje mu se p
glas pogansko-krsc. zajednic
ma (Bamabina poslanica), p
ostre polemike protiv zido
stva, pretjeranog alegorijsk
tumacenja Biblije, s naukom
dva puta (-+ Didahe) i s po
som kreposti, odn. mana. P
slanica je nastala oko 125.
Kr., vjer. u Aleksandriji. Mn
go je eijenjena (-+ apostol
oei) i cak uVrStena u neke
bibIijske rukopise. -+ kano
BARSABA (»sin Sabe«?)
1. Josip B. s nadimkom Just
(»Pravedni«), jedan od pre
lozenih za naslj ednika ...... Ju
Iskariotskoga (Dj 1,23).
2. Nadimak proroka Jude k
je s ...... Bamabom, -+ Pavlom
~ Silom bio poslan u ...... Ant
hiju da bi ondje priopCio
kljucak -+ Apostolskog sabo
(Dj 15,22-32).
BARTIMEJ (»sin Timejev
SIijepi prosjak kod Jeriho
koga je Isus iseijeIio (
10,46-5i//; samo ga Mk nav
poimence).
BARTOLOMEJ (»sin Tolm
jev«) Jedan od Dvanaestor
(...... Apostol). Spominje se sa
u popisu apostola (Mk 3,1
Dj 1,13). Prema leg. pred
djelovao je u Indiji, Fri
i Velikoj Armeniji; tu mu
najprije oderana koza a za
odrubljena glava. Nesigumo
miSljenje, sto se uvrijezilo
Istoku od 9. st. a na Zapa
od 11. st., koje poistovjec
B. s -+ Natanaelom.
 BARUH -
BARUH (»blagoslovljeni« iIi
»nek je blagoslovljen«) VI. ime
npr. jednog -+ Jeremijina su-
radnika (Jr 36,4·32; 32,12-16;
45,1), koji je s njim bio u Egip-
tu (Jr 43,6). Njemu se pripi-
suje Baruhova knjiga (sarno
gre. tekst). Nakon pov. spor·
nog uvoda (1,1-14) sIijede: Mo-
litva prognanika (1,15-3,8, za-
jednieki pokornicki psalam),
opomene (3,9-4,4) s himnom
--+ mudrosti i pjesmama utje-
he, odn. tuial.ikama (4,5-5,9).
Raznorodni dijelovi nastali su
odjelito jedan od drugoga.
Najmladi je vjer. tek iz 1. st.
pro Kr. -+ Jeremijino pismo, -+
kanon.
BARZILAJ Prema 2 Sam 17,
27ss (usp. 1 Kr 2,7ss) vjerni
Davidov pristasa. B. je Davi-
da, dok je bjefao pred -+ Ab-
salomom, snabdijevao hranom
i opremom. Prema Ezr 2,61s,
njegovi potomci nakon povrat-
ka iz -+ izgnanstva nisu mogli
dokazati svoje podrijetlo, pa
su stoga bili izluceni iz sve-
ceniStva (-+ svecenik).
BASEMATA (»balzam«)
1. --+ Ezavova zena (prema Post
26,34 kcerka Hetita Elona, pre-
rna Post 36,2s kcerka Ji!ima-
clova. Proturjecje ovih dvaju
podataka ne da se rijditi).
2. -+ Salomonova kcerka, ze-
na Ahimaasova, koji je bio je-
dan od 12 Salomonovih na-
rnjesnika (1 Kr 4,15).
BAsA (iIi Baasa) 3. kralj -+ Sj.
izr. kraljevstva (910-887. pro
Kr.). Za opsade Gibetona ubio
ie kao vojskovoda svoga kra-
I i a Nadaba, sina -+ J eroboamo-
\a i svu njegovu obitelj. Time
ie ispunio prorostvo -+ Ahijino
protiv Jeroboama. B. se tada
sam zakraljio. Za sve vrijeme
svoje vladavine bio je zaracen
s kraljem -+ J. judo kraljev-
stva, no polueivao je tek djel.
BASTINA 39
uspjehe, jer je aram. kralj
-+ Ben-Hadad upadao u njego-
vu zemlju. Kako je ustrajao u
Jeroboamovu raskolu (idolo-
poklonstvo), prorekao mu je
prorok Jehu propast njegove
obitelji, koju je iskorijenio Zi-
mri 886. pro Kr. (1 Kr 16,11-13).
BAsAN Plodna visoravan i. od
Jordana na gornjem toku Jar-
muka. Poznata po plodnim pa-
snjacima (Mih 7,14; Jr 50,19;
Nah 1,4), po hrastovima (Iz
2,13; Ez 27,6), po stoci (pnz
32,14; Ps 22,13; Ez 39,18; Am
4,1). B. je bio dio VeIikog Da-
vidova kraljevstva, Sj. izr. kra-
ljevstva, a potom aram. po-
sjed (2 Kr 10,33); za-+ Tiglat-
-Pilesera III. asir. a u 2. st.
pro Kr. nabatejski posjed; pri-
padao je -+ kraljevstvu Hero-
da (1) i njegovim nasljednici-
rna. Izvjestaj 0 pobjedi nad
leg. kraljem Ogom iz B. (Br
21,33-35) valjda sarno istiee
pravo Izraela na taj kraj.
BAsTINA ima u bibI. govoru
sire znacenje nego danas. U
SZ oznacuie svaki posjed koji
se dobiva na temelju prava
(izuzev rada) iIi obecanjem.
Sve je Batje vlasniStvo i on
ga covjeku povjerava: Bozja
je B. izr. narod (Ps 32,12), kan.
zemlja (Izl 15,17), Zakon (Ps
119,111), djeca (usp. Ps 127,3).
stoviSe, i sam je Jahve »bas-
tinski posjed« (Pnz 10,9; Ez
44,28). Osvajanjem (Neh 9,25-
-26) iIi kockom (Br 26,52-56)
Izraelci »bastine« zemljiSte,
oranice i kuce. Mudri »basti-
ne« cast, a lude sramotu (Izr
3,35).
Glede B. u danasnjem smislu
r.alazimo sarno odredbe 0 pra-
vu prvorodenaca (pnz 21,15-
-17) i kceri (Br 27,1-11). Opo-
rucno se nasliedstvo ne spo-
minje, premda je bilo poznato
(usp. Gal 3,17).
40 BASTINA -
U NZ sz. shvacanje B. u bo-
zanskom odnosu Otac-Sin pro-
siruje se na covjeka. Krist je
kao Sin pravi Bozji bastinik
(Reb 1,2). Krscani su njegovi
subastinici (Rim 8,17). Oni ba-
stine Bozje kraljevstvo kao
dar na svrsetku vremena (Mt
21,43; Ef 1,13s; 1 Pt 1,3ss).
BAT _ mjere
BAT-~mBA (»Raskosna«) le-
na_ Urijina (2 Sam 11,3; usp.
Mt 1,6), koju je _ David zaveo
dok je Urija bio na bojistu.
Kako Davidu nije poslo za ru-
kom da mu prisije oCinstvo,
dao ga je na bojnom polju sta-
viti na takvo mjesto da pogi-
ne (2 Sam 11,1-17). Tada Da-
vid uzme B. za zenu (2 Sam
11,27). Prvi sin kojega je s
njom imao umre a drugi je
- Salomon (2 Sam 12,15.18s.
24). B. uspijeva kasnije kod
Davida da njezin sin Salomon,
a ne njegov prvorodenac_
Adonija bude proglasen za
kralja (I Kr 1,11-40). Kad se
kasnije B. zauzela kod Salomo-
na za Adoniju da po svojoj
zelji uzme za zenu _ AbiSagu
sunamku, on ju je odbio (1
Kr 2,17-23).
BDELIJ Smola balzamova
grma (usp. Post 2,12), izgleda
poput malih zuckastih zrnaca.
U Br 11,7 opisuje se da je
- mana izgledala poput B.
BDJENJE _ budnost
BEDUINI _ nomadi
BEEROT (»bunar podzemne
vode«) Grad u gibeonskom
kraju (IS 9,17), pripada Benja-
minovu plemenu (IS 18,25; 2
Sam 4,2). Stanovnici toga gra-
da vracaju se iz _ izgnanstva
(Ezr 2,25). 1 Mak 9,4 naziva
ga Beerzet (Bereja). Polozaj
toga mjesta mozda se podu-
dara s el-bire (kod RamaIla-
ha).
BELSAZAR
BEER sEBA (»bunar podze
nih voda sedmorice« = »
lja«) Staro kan. bogostov
mjesto (Post 21,33), 43 km
od Rebrona. Izraelci su
preuzeli (1 Sam 8,2; Am 8
i povezali s predajama 0
rahamu, Izaku i J akovu.
IS 15,28 pribraja se Judi
u 19,2 simunu (_ plemen
Nakon _ izgnanstva naselj
ga lidovi (Neh 11,27). To
polozaj tog mjesta nije ar
oloski zajamcen. U uzre
»od Dana do Beer sebe« oz
cuje najjufniji predio Ka
ana.
BEERZET (1 Mak 9,4) v
je is to sto i _ Beerot.
BEREMOT Naziv za »vo
nog« (nilskog) konja; kod
40,15-24 opisuje se kao rem
-djelo Bozjeg _ stvaranja
kasnijoj zid. apokaliptic
knjizevnosti opisuje se
neman zajedno s _ Levij
nom.
BEL Babil. glavno bozans
(mozda = _ Marduk) (usp
46,1; Jr 50,2). U dodatku
(- kanon) prikazuje se
bjeda nad B. u jednom s
rickom prizoru (Dn 14).
BELIJAL Zloba. niStavnos
2 Kor 6,15 (Belijar) Antikr
_davao.
BELsAZAR (Baltazar) (»
stitio kralja«) Prema prica
Dn (15,18s) sin Nabukodono
rov i posljednji aram. k
_ Babilonije (5,30); za vrije
gozbe opazio je ruku g
piSe _ Menetekel, sto mu
Daniel protumacio (Dn 5). P
gledajuci bio je B. sin Na
nidov, koji je vladao kao
sljednji novobabil. kralj i
vrijeme svog desetogodisn
boravka u Arabiji) posta
B. kao namjesnika u B
lonu.
 BELZEBUB - BERENlKA
BELZEBUB -+ Belzebul
BELZEBUL (hebr. znacenje
nesigurno). Po rijecima -+ fa-
rizeja, poglavica zlih duhova
(Mk 3,22//; neki grc. rkpi Be-
ezebuI. Rijec »Belzebub« koju
ovdje rabe -+ Vulgata i sir.
-+ prijevodi Biblije, po svoj
prilici naknadno prilagodiva-
nje rijeci Baal Zebub, -+ Ba-
al); -+ davao.
BENAJA (»sagradio je Jahve«)
Prema 2 Sam 8,18; 20,23; 1
Ljet 27,5s zapovjednik tjeles-
ne straze i Davfdov casnik,
podriao je Salomona u borbi
za nasljede prijestolja (1 Kr
1,8.10.26.32.36s); po Salomono-
vu naredenju ubio njegove suo
parnike Adoniju, Simeja (1 Kr
2,25.46) i -+ Joaba koga je na-
slijedio (1 Kr 2,34s).
BENEDICTUS -+ Zaharija
BEN-HADAD Aram. kraljevi-+
Damaska:
1. B. I. sklapa savez (1 Kr
15,18ss) s kraljem -+ J. judo
kraljevstva (-+ Asa) protiv -+
Sj. izr. kraljevstva (-+ Basa).
2. -+ Salmanasar II. asir. po-
bijedio je 854. pro Kr. savez
koji je mozda predvodio B.
II. Ovaj se potom bezuspjesno
borio protiv -+ Sj. izr. kra-
ljevstva (1 Kr 20,1-34).
3. B. III. bio je oko 790. pro
Kr. porazen od Asiraca i nije
stoga mogao postici viSe ni-
kakva uspjeha protiv -+ Sj. izr.
kraljevstva (-+ Joas; 2 Kr l3,
24s).
BENJAMIN (»sin desne ruke«
= »sin juga iIi srece«) Izr.
pleme kojemu je prema Post
35,16-19 praotac bio najmladi
sin -+ Jakova i -+ Rahele. Ja-
kovljev ga blagoslov, valjda
zbog njegove teznje za velikim
djelima i ratobornosti, naziva
»vukom grabezljivim«, a Moj-
sijev blagoslov »Jahvinim lju-
4
bimcem«. Povi.iest njegov
-+ osvajanja zemlje u Kana
anu sacuvana je kod 15 2
u preradenom obliku. Njego
vu plemenskom podrucju -
izmedu Efrajima i Jude - pr
padaju gradovi kao-+ Jerihon
-+ Gilgal, -+ Rama i -+ Misp
(usp. 15 18,11-28).
Nije vise moguce razjasni
pOV. jezgru izvjestaja 0 rat
izr. plemena protiv Benjamin
u Suci 19-21. BuduCi da j
-+ Saul iz plemena Benjam
nova. zadobiva B. vodecu ulo
gu u Izraelu, a kasnije se ne
rado pokorava Davidovoj vla
sti; nakon podjele kraljevstv
stapa se djeI. s Judom (usp
1 Kr 11,31-36; 12.20). -+ Pava
potjece iz Benjaminova pIe
mena (Rim 11,1; Fil 3,5).
BEREJA
1. Grad u sj. Siriji (danas
Alep). Prema 2 Mak l3,4 bi
je ondje oko 162. pro Kr. ub
jen -+ veliki svecenik Menela
2. Grad u -+ Makedoniji (da
nas: Veria) koji je-+ Pavao po
sjetio (Dj 17,10-14).
3. -+ Beerzet
BEREKJA (= Barahija; »bla
goslovio je Jahve«) Njegov j
sin Zaharija prema Mt 23,3
ubijen »medu hramom i zr
venikom«. Mozda je to ona
prorok Zaharija 0 kojem
Ljet 24,20s kaie da je kame
novan. No, ond.ie se kao nje
gOY otac navodi svecenik Joja
da. Ni u kom se slucaju t
ne misli na »malog proroka
-+ Zahariju. Njegov se otac
doduse, zvao B.. ali nije niSt
poznato 0 muceniStvu tog
proroka.
BERENIKA (»donositeljica po
bjede«) VI. ime dviju zena:
1. Kcerka Ptolemeja II. Fila
delfa (285-247. pro Kr.), dru
ga zena kralja Antioha I
Theosa (261-246. pro Kr.). D
42 BERENIKA - BETHESDA
Dn 11,6 spominje se kao »kCi
kralja Juga«.
2. Kcerka Heroda (6), a zena
nekog Marka, zatim svog stri-
ca Heroda iz Halkide. Nakon
njegove smrti zivi zajedno sa
svojim bratom (-+ Herod [7]).
Zloglasna je njezina veza s
-+ Titom Flavijem. Prema Dj
25s Pavao ju je upoznao u Ce-
zareji.
BESJEDA NA GORI -+ Govor
na gori
BESKVASNI KRUH -+ kvasac
BESMRTNOST -+ zivot
BET (»kuca ...«) Dolazi na po-
cetku mnogih slozenica, npr.
Betlehem, Betel.
BETABARA-+ Betanija
Polozaj dviju Betanija
BETANIJA (»kuca siromaha«
iIi »kuca Ananijina«)
l. Selo na i. obronku -+ Ma-
slinske gore na cesti J eruza·
lem-Jerihon. Nakon -+ izgnan-
stva u njem se nastanilo Be-
njaminovo pleme (Neh 11,32).
Zavicaj Lazara, Marije i Marte
(Lk 10,38; Iv 11,1.18) i simuna
Gubavca (Mk 14,3); prema La-
zaru kasnije prozvano el cazii-
rije.
2. Selo na i. obali Jordana gdje
je Ivan (-+ Krstitelj) krstio
(Iv 1,28; 10,40). Naziva se jos
i Ainon iIi Betabara.
BET-ARABA Mjesto kraj Jeri-
hona (IS 15,6).
BET-AVEN -+ Betel
BET-DIBLATAJIM Prem
48,22 miesto blizu -+ Me
koje se spominje na -+ M
nu stupu.
BETEL (»kuca Bozja«, b
podrugljiv naziv: Bet Ave
= gresnicka kuca, npr.
5,8). Najprije se B. zvalo s
svetiSte, sam grad (Luz)
se kasnije prozvao B.
Suci 1,22-26; kasnije pre
ne poznaju viSe te razlike,
Post 35,6). Lezi 18 km sj
J eruzalema na raskrizju p
va J eruzalem-sekem i
hon-morska obala. Prema
ci 1,22-26 bio je izdajom za
neko se vrijeme ondje n
zio -+ Kovceg saveza (
Suci 20,27; 21,2s). -+ Jerob
I. (932-91l. pro Kr.) pod
je u B. drfavno svetiSt
Kr 12,29.32s, -+ bik) da bi
u -+ Sj. kraljevstvu stv
protutezu Jeruzalemu (
kraljevstvo). Pri tom je
miienio stare kultne pre
koje su mozda utjecale c
na -+ patrijarhe (usp. Pos
8; 13,3s; nebeske ljestve 2
-22; 35,6-15). Doduse, J. je
ljevstvo privremeno pon
zauzelo B. (2 Ljet 13,19), a
tada vise od jednog st.
pod vlascu -+ Sj. izr. kra
stva.
Na to svetiste ostro se
mila prorocka kritika
Amos: 3,14; 4,4; 5,5 i napo
7,10-17). U okviru svojih
formi -+ Josija ga je dao
siti (2 Kr 23,15).
BETFAGA (»kuca smoka
Naselje kraj Betanije i. od
ruzalema. Spominje se p
kom Isusova ulaska u Jer
lem (Mk 11,111).
BETHESDA Dvostruki
njak sj. od hramskog pro
ra, prema Iv 5,2 u blizini
 BETHESDA - BETSABEJA
cjih vrata. Oba velika bazena,
sagradena u 2. st. pro Kr. (usp.
Sir 50,3), imala su dufinu otpr.
od 50 i dubinu od 13 m. U
njima se skupljala kisnica iz
gradskog predjela Bezata.
Podzemnim kanalom tekla je
voda prema hramskom pro-
storu gdje se upotrebljavala
za bogoslufje.
Prijepomo je da Ii su bazeni
bili okruzeni s 4 trijema i
petim trijemom na razdionom
zidu izmedu obaju bazena.
Trijemovi su mozda bili sa-
stavni dio kupaliSta, a otpr.
od 135. p. Kr. dio Eskulapova
hrama koji se s i. strane nado-
yezivao na ribnjake. Prilikom
iskapanja izmedu 1959. i 1962.
pronadeni su ostaci zgrade
(galerije s lukovima), u stije-
ni izdubene kupke i zavjetni
darovi namijenjeni bogu zdra-
dja Eskulapu. Moze se pret-
postavljati da su bolesnici u
tim kupkama, a ne u velikim
ribnjacima, traiili ozdravlje-
nje. Na tom je mjestu, spoje-
nom mozda vee u Isusovo yr.
s nekim svetistem, prema I v
5,2-9 Isus izlijecio uzetoga.
BET HORON (»kuea boga Ho-
rona«) Predizr. bogostovno
mjesto.
1. Gomji B. (bet cur el-foqa)
Pogranicno mjesto izmedu
Efrajima i Benjamina, cuva
prilaz na pal. visoravan (15
16,5; 1O,1Os).
~. Donji B. (bet cur et-tahta) na
flodnozju brdskog prijelaza
,15 16,3). Salomon ga je utvr-
Jio (1 Kr 9,17; usp. 2 Ljet 8,5).
\'isinska razlika izmedu ta
jva mjesta iznosila je preko
200 m.
BETILUA ~ Betulija
BETLEHEM (»kuea kruha« iii
·kuca bozice Lahamu; bet
:ahnz)
43
1. B. u Zebulunu (15 19,15)
2. B. u Judeji, desetak km j
od Jeruzalema, naselje roda
Efrat iii Efrata (1 Ljet 4,4;
odatle »B. Efrata«, Mih 5,1)
zavicaj ~ JiSaja (1 Sam 16,1)
njegova sina ~ Davida (1 Sam
16,11-13). Spasenje, koje ima
doCi, neee prema Mih 5,lss
proizaCi iz Jeruzalema, nego
iz neznacajnog B., ne iz kra
ljevske loze (~kraljevstvo),
nego iz druge loze »Jisajeva
panja« (Iz 11,1).
Prema Lk 2,4-7 (usp. Mt 2,1-12
Iv 7,42) mjesto Isusova rode
nja (~popis pucanstva)
»Gostionica« (Lk 2,7) moze
znaciti masovno skloniSte ii
prostoriju u kojem seljackom
dvoriStu, a pod izrazom »Bet
lehemska stalica« mozemo mi
sliti na kakvu spilju. Sklanja
nje u staju nije bilo ni rijetko
ni nar. neugodno; iznenaduju
ee je kod Isusova rodenja sto
viSe ono posve svakodnevno
(»pelene«). ~ pastiri. Nad spi
ljom, koju predaja casti kao
mjesto Isusova rodenja, sto
ji bazilika podignuta jos u
4. st.
BET-MAAKA (odn. Abel Bet
-Maaka) Aram. grad-drlava n
Sj ~ Palestine (2 Sam 20,14s)
osvojio ga je kralj ~ Damask
(1 Kr 15,20), a Tiglat-Pilese
III. pripojio ga ~ Asiriji (
Kr 15,29).
BET PEOR Prema Pnz 3,2
boravili su Izraelci u dolin
nasuprot B. P. prije nego st
su presli preko Jordana. Pre
rna Pnz 34,6 ondje je poko
pan ~ Mojsije.
BET REHOB Aram. grad-drla
va u yr. ~ Davidovo, sj. o
Amonskog gorja (Br 13,21; Su
d 18,28; 2 Sam 10,6).
BETSABEJA ~ Bat-seba
 44 BETSAIDA- BEtENSTVO
BETSAIDA (bet-sajdii) Nase-
Ije sj. od Genezaretskog jezera
(kasniji naziv: Julija). Iz njeg
potjecu: -+ Filip (5), -+ Andrija,
-+ Petar. Prema Mt 11,21 Isus
je prokleo B. i Korozain zbog
nevjere. Prijeporno je znace-
nje izraza »B.« kod Mk 6,45
(onamo su posli ucenici na-
kon umnazanja kruha). Ozdra-
vljenje slijepca, 0 kojem go-
vori Mk 8,22-26, dogodilo se
prema tom evandelistu u B.
BET-SUR (hirbet et-tubeqa)
Grad na podrucju -+ Judina
plemena j. od Jeruzalema (IS
15,58); prema 2 Ljet 11,7 utvr-
dio ga je kralj Roboam. Na-
kon -+ izgnanstva sjediSte 0-
kruga, za vrijeme ratova -+
Makabejaca bilo je ogorcenih
borbi za tu tvrdavu (1 Mak
4,29-35; 4,61; 6,726). Danas su
to rusevine grada na najvecoj
nadm. vis. u Paiestini (1000
m. nadm. vis.).
BET-SEAN (tell el hosn) Kan.
grad kraj -+ Genezaretskog je-
zera. Nije spocetka bio osvo-
jen (Js 17,16; Suci 1,27). Nakon
bitke kod -+ Gilboe pribiSe
njegovi stanovnici trupia Sau-
lovih pristasa na zidine (1 Sam
31,10). Salomon ga je ukljucio
s ostalim gradovima, u koji-
rna je bilo pretezno neizr. pu-
canstvo, u poseban upravni
okrug (1 Kr 4,12). Kasnije se
prozvao Scitopolis (2 Mak 12,
29) i bio je jedan od najvafni-
jih gradova -+ Dekapolisa.
BET SEMES (,.kuca sunca«)
Naziv mjesta, npr:
1. (tell er-rumele) Pry. kan.
grad-ddava (stovanje sunca),
spomenut u izvjeStaju 0 po-
vratku Kovcega saveza (1 Sam
6,9-15).
2. Grad na podrucju -+ Nafta-
lija. Nije odmah osvojen (Su-
ci 1,33). Tu je kralj -+ J. judo
kraljevstva (-+ Joas) pobijedio
kralja -+ Sj. izr. kraljevs
(-+ Amasja).
3. = On/HeIiopoi (eg. gr
.Tr 43,13).
BETUEL
1. Prema Post 22,22s; 2
Abrahamov sinovac, otac
beke i Labana (-+ praoci).
2. Grad na podrucju -+ Si
nova plemena (1 Ljet 4,30;
tul kod IS 19,4 i 1 Sam 30,
BETULIJA (Betilua) U
7-15 rodno mjesto -+ Judit
i popriste dogadaja (Holo
nova opsada).
BEZDAN -+ Podzemlje,
-+ vode
BEZER Prema Pnz 4,41
grad-utoCiste (-+ pravo uto
sta).
BEZUMNOST ie manjak
zumnosti, nered i nerazbo
tost (Sir 21,22ss), bespom
nost, glupo savjetovanje
1911; 35,8) i nadutost (Izr
26; Sir 21,28). Iz B. proizl
-+ grijeh (Post 34,7; Jr 29,
B. je takoder ne priznati Bo
(Ps 14,1; Jr 4,22), od njega
pasti (pnz 32,621) i obratiti
tudim bogovima (Jr 5,21-2
B. prijeci ljudima da se p
prave na -+ ponovni Kris
dolazak (Mt 25,1-13; Lk 12
-21) te zavodi ljude u ispraz
blebetanj.e (Ef 5,4; 2 Tim 2,
Tit 3,9). Pavao naziva bezu
nima i pogane ako ne priz
vaju Bozji zakon (Rim 1,2
2,20) i, ljude koji ne pozn
vjeru (1 Kor 15,36). On i
ruku kriZa naziva »ludosc
jer se protivi ljudskoj pred
dZbi 0 Bogu (1 Kor 1,18s; 2,1
BEZENSTVO Prema SZ s
mota je za zenu ako n
udata (usp. Iz 4,1), jedna
kao i neplodnost (-+ bra
-+ udovica). Prema Lk i
Isus je roden od Djevice
djevicansko rodenje). B. k
 BEZENSTVO - BIBLIJSKA ZNANOST
Mt 19,1Oss tumaCilo se odvee
kao tjelesna nesposobnost za
brak a previdalo se da net-
ko moze postati nesposobnim
za brak i zbog odgoja koji je
protivan drustvenosti. U NZ
B. se veoma eijeni (usp. Dj
21,9; 1 Kor 7,8.26.38) a neprija-
teljski se stay prema braku za-
bacuje (1 Tim 4,3). Prema Otk
14,4 B. se prikazuje kao slika
nepodijeljenog nasljedovanja
Krista. -+ etika.
BIBLIA PAUPERUM -+ Bibli-
ja siromaha
BIBLIJA Zbirka spisa SZ i
NZ (-+ kanon), svjedocanstvo
Bozje -+ Objave (-+ nadahnu-
ee). Ona nije naprosto priruc-
nik dogmatskih, etickih ili op-
celjudskih is tina, nego pruZa
uvid u Bozje djelovanje u Ijud-
skoj povijesti. Kako se poje-
dini njezini spisi medusobno
znatno razlikuju oblikom, vre-
menom postanka, odn. izv.
okolinom i izraZajnom sna-
gom, ne moze se npr. napre-
cae tumaCiti neki pojam iz
Poslanice Rimljanima izrazom
iz Knjige 0 sueima.
Naziv »B.« dolazi od grc. bib-
lia (= knjige; -+ knjiga, -+ svi-
tak). Izraz »Sveto pismo« iIi
sarno »Pismo« (Pisma) navodi
se vee u sarnoj B. i najprije
oznacuje SZ (usp. Iv 2,22; Gal
3,22; 1 Pt 2,6).
BIBLIJA SIROMAHA (= Bib-
lia pauperum) Kasnosrednjo-
vjekovna zbirka minijatura
(kasnije drvoreza) s nz. prizo-
rima zajedno sa slikarna iz
SZ i pobudnim (najveema
nebibl.) tekstovima.Bogato
opremljena izdanja nisu bila
pristupacna za siromasnije, no
jeftinija od izdanja Biblije;
smatrala su se niezinim nado-
mjestkom (naziv »Biblija siro-
rnaha« kasniji).
45
BIBLIJSKA IZDANJA -+ izda
nja Biblije
BIBLIJSKA ZNANOST (Egze
geza) Nastojanje da se Bibli
ja protumaci u skladu sa znan
stvenim zahtjevima (-+ biblij
sko tumacenje). B. z. zahvaea
mnoge probleme i posebna pi
tanja, npr:
1. Temeljna pitanja (filozofi
ja jezika; »pitanje hermeneu
tike« = pitanje 0 moguenost
i metodi bibl. tumacenja uop
ce; kritika »egzistencijalnog
tumacenja« = kritika bibl. tu
macenja koje u Bibliji odje
lito promatra sarno pitanja
u vezi s ljudskom egzistenei
jorn i koje bi »dernitologiza
cijom« htjelo izluciti sve sto
prelazi iznad toga; razlikova
nje pov.-slikovitog od siste
matsko-apstraktnog rnislje
nja).
2. Filoloska pitanja (-+ tek
stovna kritika; filologija izv
jezika; povijest -+ prijevoda
Biblije; poznavanje -+ biblij
skih rukopisa; paleografija
itd.).
3. Povijesna pitanja (polit.
duhovna, relig. strujanja u
svijetu u yr. kad su nastajal
pojedini bibl. spisi itd.).
4. Literarna pitanja (povijes
knjizevnosti, kniiz. oblika, re
dakcije itd.).
5. Pitanje bibl. teologije i eti
ke (Bog kao stvoritelj; Star
savez; Kristov polozaj; Govo
na gori; Pavlova teologija; zi
vot prve krse. zajednice itd.)
6. Homiletska, katehetska
dr. pitanja. U svakom pojedi
nom slucaju uzajamno se pro
zimlju ti sklopovi pitanja. Je
dnom je vaznije ovo, drug
put ono pitanje. Ne smije se
zaobiei nijedno; ali sarno stru
cnjaei mogu do kraja pronik
nuti odredena podrucja.
 46 BIBLIJSKI PRIJEVODI -
BIBLIJSKI PRIJEVODI -+ pri-
jevodi Biblije
BIBLIJSKI RUKOPISI J os
neko vrijeme nakon pronalas-
ka tiska Biblija i pojedini nje-
zini dijelovi umnozavali su se
prepisivanjem. Tisuce takvih
B. r., bilo u izv. tekstu (kao-+
Masora, --+ Kumran) bilo u
starim -+ prijevodima Biblije,
l'azlikuiu se staroscu, materi-
jalom na kojem su pisani (-+
-+ svitak, papirusi, pergamene,
papir), sadrfajem i opsegom,
opremom, (djel. inicijali, sit-
noslikarije u bojama, prigodi-
ce u zlatu ili srebru, ili slo-
vima na grimizom natopljenoj
pergameni), brojem stupaca,
vrstom pi sma (maiuscula =
= samo velika slova, minus-
cula = samo mala slova), svoj-
stvima teksta. Mnogi B. r. sa-
drfe i apokrife (-+ kanon). Sta-
rost i glasovitost nekih B. r.
nisu jos jamstvo njihove kri-
ticke vriiednosti. Najpoznatiji
su:
Codex Alexandrinus iz Egipta
(5. st.), --+ Septuaginta i NZ,
u dva stupca, poklonjen Bri-
tanskom muzeju, London;
Codex Ephraemi Rescriptus
-+ palimpsest, napisan oko 500,
sadrfi gotovo samo NZ (djel.),
mjestimicno neCitljiv;
Codex Sinaiticus iz 4. iii 5.
st., --+ Septuaginta i NZ, u 4
stupca, visestruko preprav-
Ijan; pronasao ga C. Tischen-
dorf pod neobicnim okolnosti-
ma 1844. i 1859. Britanski mu-
zej, London, kupio ga od so-
vjetske vlade.
Codex Vaticanus iz 4. st. --+
Septuaginta i NZ, u 3 stupca,
veoma nepotpun. Nalazi se u
Vatikanskoj knjiZnici, izdan
1868/81.
»Zapadni« tekst: Codex Be-
zae Cantabrigiensis, iz 6. st.,
gotovo samo Ev-a i Dj., mnogo
praznina, pisan dvojezicno
BIBLIJSKI TEKST
(grc.-Iat.). Sveucilisnoj knj
nici u Cambridgeu darovao
Beza;
Codex Claromontanus, 6.
Sadrfi Paviove poslanice, p
san dvojezicno (grc.-lat.), pr
naden u Clermontu kod Bea
vaisa, cuva se u Nacionaln
knjiznici u Parizu.
BIBLIJSKI TEKST Izv. bib
tekst nastoji pronaCi -+ te
stovna kritika. U njegovoj p
vijesti odrazava se povije
kulture i civilizacije. Prije sv
ga, dok se rukom prepisiva
(->- biblijski rukopisi), izvrs
ne su mnoge preinake (np
pogreske, pogresni isprav
prepisivaca ili Citaca predlo
ka, preuzimanje uhodanih fo
mulacija). Svaka knjiga i
skupina knjiga (npr. Pavlov
poslanice) ima razliCitu pov
Jest teksta. Evo samo nekolik
napomena:
1. Knjige hebr. predaje -+ SZ
->- Masora, --+ Kumran, ->- pr
jevodi Biblije.
2. Knjige grc. predaje SZ (-
kanon): grc. tekst ovdje nij
prijevod, nego izv. tekst, po
najcesce prema hebr. predlo
sku (za Knjigu Sirahovu pro
~aden 1900). Njegova se pov
Jest podudara s povijescu tek
sta ->- Septuaginte.
3. B. t. u himnima, molitvama
vjerskim obrascima itd. obli
kovao se i pod utjecajem Iitur
gijskih obicaja.
4. Cetiri Ev-a mnogo su utje
cala jedno na drugo, nar. s ob
zirol!l na. usporedna mjest
(-+ smopslS), pogotovu kad j
oko g. 170. evan. harmonija sa
~tavljena (Tacijan), preraden
1 prevedena (grc. izvornik iz
gubIjen).
5. U prenosenju B. t. zadrfa
Ie su se neke inacice iz ten
denciozne nz. redakcije krivo
yjer~!l Marci?na. U Ev-a i D
JaSlllJe se naZlre uz »neutralni
 BIBLIJSKI TEKST -
tekst (posljedica neke starije
recenzije koja je pokusala us-
postaviti pratekst) jos i »za-
padni« tekst! yise nego u dr:u-
gim nz. SPlSl~~ (»z~p~dn.l«,
jer se tek kasm.le pnml]etllo
da se on dijelom temelji na
sir. predaji): on je iskvaren
(utjecaj usporednih mjesta,
glosa itd.) , ali saddi i nan~­
cite inacice zagonetna podn-
jetla.
Osim »zapadnog« teKsta s pra-
yom razlikujemo i druge re-
cenzije (osobito: cezarejsku;
-+ Heksapla, -+ prijevodi Bi-
blije). Povijest B. t. ne moze
se raziasniti samim rasclanji-
vanjem svjedocanstava prema
recenzijama.
Na kraju povijesti grckog B. t.
(NZ, Septuaginta) nalazi se po-
precan tekst (koim!-tekst) bez
tekstovno-kriticke vrijednosti.
BIBLIJSKO TUMACENJE. U
-+ Bibliji se navijesta da Bog
djeluje medu Ijudima. Pri to~
se sluzi niihovim naCinom ml-
sljenja i obazire na njihovu
okolinu. Biblija je, dakle, Boz-
ja rijec (-+ nadahnuce), ali se
De moze tumaciti ako se oz-
biljno ne uzme u obzir taj
ljudski naCin miSljenja. B. t.
dakle ne znaci sakupiti i ras-
porediti sto viSe bibl. navoda
koii su nastali, stilizirani i
preradeni u raznim st. odn.
civilizaciiama. Takoder nije is-
pravno bibl. rijeci upotreblja-
vati kao nakit za ukrasavanje
osobnih -+ etickih shvacanja
ili suvremenih iskaza (npr:-+
zena, -+ mir, -+ rat, -+ dda-
va); naivno doslovno tumace-
nie cesto ne zadovoljava. Ne-
rijetko je takoder potrebno
za razjasnjenje koristiti i iz-
vanbibl. svjedocanstva, budu-
Ci da treba pretpostaviti sta-
nja i naCin miSljenja odrede-
ne sredine. Pogotovu se struc-
BIBLOS
no znanie ne moze nad
stiti nizanjem bibl. navo
Prije nego sto su nastal
spisi, postojala je zaje
koja je te spise preuz
-+ kanon, djel. ih oblik
(npr. -+ Evandelja), a dj
pridala novo znacenje
-+ Pjesma nad pjesmam
danas B. t. nije samo
pojedinca prema Bogu
se zbiva vise u zajednic
zaiednicu (-+ Crkva). Na
nje da se B. t. izvede st
hvatnije i brizljivije
znanstvenim glediStima
met je -+ biblijske znano
BIBLOS (hebr. Gebal, iz
blu. danas dzebelj Jed
najstarijih naselia na fen
Ii, 39 km sj. od Beiruta.
naselja padaju u yr. oko
pro Kr. U 4. tslj. pro K
podarsko i relig. sredis
govacke veze s Egipto
voz cedrovine, ulja i bak
snije takoder uvoz i pre
-+ papirusa). Bozanstva:
at, Gebal (»gospodarica
sa«) i Resef (-+ Baal).
se u 3. tslj. podizu hra
Oko 2000. pro Kr. osvo
B. sem. -+ Amorejci. I
1785. i 1580. pro Kr. zapo
ju ga -+ Hiksi, a potom
je ego protektoratom. U a
sko doba (14. st. pr
-+ Amama) moli Ri
Egipcane za pomoc. Vr
fen. nezavisnosti prip
putopis Ven-Amona koj
zeli kupiti drvo za gradn
zanske lade Amonove,
5,15-32 gdje pomazu G
odn. ljudi iz Gebala, ko
premanja gradevnog ma
la za hram. Giblijci se
spominju samo jos u
a grad Gebal samo k
27.9.
Oko 1000. pro Kr. vlada
kralj Ahiram. Na njego
kofagu nalaze se najstar
48 BIBLOS -
pisi pisani fen. -+ slovima. U 8.
st. B. pada pod asir.-babil., a
537. pro Kr. pod perz. vlast.
Fen. se brodovi, u Kserksovoj
sluzbi, bore u pomorskoj bitki
kod Salamine. S opadanjem
izvoza drva opada i gospodar·
sko znacenje B. Jos u rim. vri-
jeme B. je relig. srediste s go-
disnjim svetkovinama u east
Adonisu.
Nejasno je u kojoj je mjeri
grc. naziv »Byblos« ovisan 0
rijeCima bib lion iIi biblia =
knjige (»Biblija«).
BICEVANJE Iz SZ poznata
je osuda na batinanje (Pnz
25,2s; usp. 2 Kor 11,24). Jedna
od rim. kazni bilo je B. re-
menjem u koje su eesto bile
umetnute metalne kuglice iIi
komadiCi kostiju. Rim. grada-
nin nije mogao biti osuden na
tu kaznu (Dj 22,25). Prema Mk
15,15// i Isus je bio bicevan.
BIK Na St. I. simbol preobi-
lja snage, zivotnosti i plodno-
sti. Velika bozanstva Babilo-
na, Egipta i Fenicije prikazuju
se u obliku B. Takoder se i Ju-
piter Heliopolski prikazuje 8
bikovima. Bibliia zabranjuje
likove B. (usp. Hos 8,4s8; 13,2)
i prezirno govori 0 »salivenom
teletu« (Izi 32,4) iIi »zlatnom
teletu« (1 Kr 12,28). Izvjestaj
Izi 32 zeli u obliku povijesti iz
Mojsijeva vremena osuditi ki-
pove B. u -+ Danu i -+ Betelu
(1 Kr 12,25-33). Bikovi u Jab-
vinim svetistima nisu imali
prikazivati BozJi lik, nego su
slliZili kao Jabvino podnozje.
Kada psalmi govore 0 nasrt-
ljivim bikovima (usp. Ps 22;
92,11), zele predociti dozivljaj
siromaha koji osjeca da ga
pritjesnjuje neumoljiva i ne·
oeekivana sila.
BILEAM Sin Beorov, pretkazi-
vac. Prema Br 22-24 trebao je
po nalogu moapskog kralja
BJELOKOST
-+ Balaka prokleti izr. narod
kad je ovaj prodro u moapsku
zemlju na svom putu iz Egip·
ta prema Kanaanu. Umjesto
toga, Bog ga je pozvao da pro-
rokuje (magarica koja govori,
andeo na putu) i blagoslovi Iz-
rael (Br 22-24). Kasnije se spo-
minie kao zavodilac Izraelaca
na idolopoklonstvo (Br 31,8.
16), i zbog toga se u NZ ubra-
ja medu krive uCitelje (2 Pt
2,16; Otk 2,14).
BILHA (»bezbriznost«?) Pre-
rna Post 30 sluskinja -+ Rahe-
lina i inoea -+ Jakovljeva, rna}
ka -+ Danova i -+ Naftalijeva,
prema Post 35,22 -+ Ruben ju
je obescastio.
BISKUP -+ nadglednik
Polozaj Bitinije
BITINIJA Kraj u sjz. dijelu
Male Azije. Od 65. pro Kr. rim.
pokrajina. Pavao ondje nije
mogao djelovati (Dj 16,7); 1 Pt
1,1 pretpostavlja da u Bitiniji
postoji krsc. zajednica.
BJELOKOST Tvar za izradu
raskosnih predmeta (prijesto-
lje: 1 Kr 10,18 - ukrasi u pa-
laci: 1 Kr 22,39; Ps 45,9; Am
3,15, - postelje: Am 6,4); dobi-
va se od afriekih slonova. U
lirskim slikama -+ Pjesme nad
pjesmama 8 B. se usporeduje
tijelo zaruenika i vrat zarue-
nice (Pj 5,14; 7,5).
 BLAGDANI -
BLAGDANI su se slaviIi u obi-
telji (npr. svadba, Post 29,22)
i u narodu, bilo u vezi s obra-
divanjem polja (npr. B. sjeni-
ca, tjedni B.) iIi sa svetko,:a-
njem -+ Saveza, uz preosmls-
ljavanje kan. obicaja (npr. No-
va godina), ili pak s bogosluz-
nim iscekivanjem bozanskog
spasenja (ostra kritika-+ pro-
roka, npr. Iz 1,13s). Uvode se
i novi blagdani (npr. B. Jah-
vina ustolicenja). Iz vremena
poslije izgnanstva potjecu npr.
Purim i Posvecenje Hrama kao
i obicaj da se 0 5 glavnih blag-
dana proCita 5 sz. knjiga (=
Blagdanski svici, megillot). --'
subota, -+ pasha, -+ hodocasce.
Za krscane su stari blagdani
postali izlisni (usp. Gal 4,lOs).
BLAGDAN SJENICA bio je
blagdan zahvale za zetvu
(blagdan berbe: Izi 23,16). ~rv.
se nije svetkovao na tocno
odreden dan (usp. Lev 23,41).
B. s. postaje kasnije hodocas-
nicki blagdan (Izi 34,22s) s
tocno odredenim datumom, s
-+ etiologijom (spomendan bo-
ravka pod sjenicama prigo-
dom izlaska iz Egipta, Lev
23,42s) i s posebnim obredi-
rna (Br 29,12-38).
Prijepomo je kako je n~st~o
B. s.: da Ii od novogodlsnJe
svetkovine iii od nomadskog
blagdana satora (prigodorn
prelaska u poljodje1sku civ~­
lizaciju iIi poslije tog~). Pn-
jepomo .je takoder kohko SUI
trajno iii prigodice, povezam
s B. s. drugi blagdanski mot~­
vi koji se dijelorn ne spoml-
nju izricito u SP (npr.: »Blag-
d~m obnove Saveza«, usp. Pnz
3110ss; kral.ievska svetkovina
Si~na odn. svetkovina ustoli-
cenja; svetkovina posvecenja
Hrarna, usp. 1 Kr 8,2).
"Sjenice« su bile ispletene od
palmina, vrbova i s1. granja
(usp. Lev 23,40; Neh 8,15). U
BLAGOSLOV 4
doba nakon -+ izgnanstva p
dizali su ih i na ravnim kr
vovirna kuca.
U posljednja vremena svi c
narodi prema Zah 14,16ss hit
ti u J eruzalern da slave B.
U Isusovo doba postojali s
odredeni obicaji. Tako su s
npr. nosile u povorci svecan
kite cvijeca, njima se mahal
te se pri tom povikivalo-
»Hosana«. Svecano se crp
voda te izlijevala na oltar z
tava paljenica (usp. Isusov
aluzije kod Iv 7,37s: »ziva v
da« = izvor-voda). Na pr
dan B. s. svecano se osvjetlj
vao jedan dio Hrama (odno
Ii se na to Isusova rijee
»svjetlu svijeta« Iv 8,12?).
BLAGDAN USTOLICENJA V
oma su nejasne znacajke i p
iedinosti te svetkovine. Pov
zujuCi je s babil. B. u. bog
-+ Marduka, neki srnatraju d
se sliena svetkovina moze pre
postaviti i u Izraelu. Pr~ma t
me bi se B. u. J ahvrna z
jedno s -+ Blagdanom sjeni
bio svetkovao kao -+ SvetkoV
na nove godine; ta se pretpo
stavka oslanja na odgovaraj
ce tumaeenie psalama 0 ust
licenju (47; 93; 96-99). Dru
tumaci to ne prihvacaju i svr
caju pozomost na to ~a -+ Ja
ve nije bozanstvo pnrode k
je bi u izrnjeni prirodnih to~o
va urniralo i uskrsavalo. OSl
toga, da p~alD:1e ustoIie~pja. v
lja povezlvatl s ustohcenJem
nekog zemaIjskog kralja. P
stoji i drugo turnaeenje, u v
zi s Iz 40-55, prema kojem
B. u. bio svetkovina kojom s
siavi svesvjetsko i vjecno kr
ljevstvo Jah,:ino. l!v t~m !
smisiu psalml ustohcenJa b
bogostovne popijevke za t
prigodu.
BLAGOSLOV je u SZ radn
(npr. izgovaranje blagoslova
50 BLAGOSLOV -
na dobrobit ljudi (protivno:
prokletstvo). B. iIi prokletstvo
poCinje dje10vati Cim je podi-
.ie1jeno (odn. izreceno). Zbog
toga jednom podijeljen B. te-
sko se moze povuCi (usp. pri-
povijest 0 Bileamu, Br 22,2ss;
izvjestaj 0 Izakovu B. nad Ja-
kovom, Post 27,1-40). B. dolazi
{)d Boga, stvorenje ispunja
plodnoscu (Post 1,22.28), po-
djeljuje se -+ praoeima i naro-
du (Post 12,2), otae ga daje
svojim sinovima (Jakovljev B.,
Post 48s), B. podje1juje i Moj-
sije (Pnz 33,1-29), David (2 Sam
6,18) te svecenici. Kad ljudi
»blagoslivlju« Boga (npr. Suci
5,2.9, mnogi prijevodi: slave,
hvale), to onda znaCi da oni
priznaju Bozju moe i slave je.
Obrazae B. u Br 6,24ss (u
mnogim evangelickim obredni-
eima) naziva se »Aronski B.«
U NZ nalazimo ista znace-
nja B.: Isus blagoslivlja svoje
ucenike (Lk 24,50), djeeu (Mk
10,16), kruh (usp. Mk 6,41; 14,
22) tako sto za njih Bogu daje
hvalu. On upozorava na B. su-
da za dobre, a prokletstvo za
zle (usp. Mt 25,34.41). Takoder
poboznici i ucenici slave i hva-
Ie Boga u svojim B. (Lk 1,42.
68; Rim 1,25; 2 Kor 1,3). Nz.
poslaniee takoder sadde po-
zdravne B. (npr. Rim 16,24).
BLAzEN je covjek koji pri-
ma -+ spas. Preduvjet za to
jest -+ vjera (npr. Mt 16,17; Lk
11,28), ustrajnost u vjeri (Jak
1,12), budno iScekivanje Gos-
podina (Lk 12,37). -+ blazen-
stva.
BLAzENSTVA predstavljaju
narocit knjiz. rod «Blago ... ,
blago onome koji ... , Ps 1,1).
B. su kod Mt 5,3-12 dio-+ Go-
vora na gori i opisuju buduce
stanje u -+ Kraljcvstvu Bozo
jem. Kod Lk 6,20ss imamo sa-
rno neka od tih B.; Mt je naj-
BLIzNJI
vjerojatnije nacinio susta
osim izv. B. dodao jos
druga (npr. na temelju sli
-+ rijeci Gospodinovih).
Lk je i okvir drugaCiji
kod Mt: istaknuto je bu
vrijeme spasenja koje sa
born donosi temeljitu pro
nu stanja; kod Lk se na B
dovezuju povici »Jao vama
BLISKI ISTOK -+ Plodn
lumjesee
BLIzNJI Pod tim se mis
svakog covjeka s kojim
kodnevno dolazimo u do
osim toga na clanove iste
telji, pripadnike is tog pl
na, a nar. naroda koji je s
gom sklopio -+ Savez. SZ
konu Saveza ureduje pon
nje prema B. (Izi 20,13-17;
19,9-18; Pnz 15; 24). Prijes
protiv B. smatraju se po
dom Saveza (Izi 22,21ss
1O,ls; Am 2,6ss) sto iza
osudu, -+ sud (Mal 3,5). T
nae se smatra B. onda
boravi u zemlH (Lev 1
Ljubav prema B. istiee se
vjerska obveza koja ne s
niti neprijatelja iskljuCiti
19,13-18; Izr 25,21s; Jr 1
U zidovstvu u Isusovo
ljubav prema B. obuhvaca
sarno one koji su bili v
Zakonu. To Isus otklanja
5,43). U NZ B. se smatra
ko koji je potreban pom
(Lk 10,25-37). Ljubav pr
B. mjerilo je ljubavi pr
Bogu (Mk 12,31ss//; Jak
1 Iv 4,20s) i krsc. zivota
13,8ss; Gal 5,14). Ona je
guca samo kao plod Bozje
bavi prema ljudima (Mt 1
Iv 3,16; Rim 5,5; Ef 1,5;
sto se objavljuje u Isus
ljubavi (Iv 13,1.34; 14,21;
1 Iv 3,16) kojom on svoj
daje za ljude (Rim 5,8; 1
1 Kor 8,11). Krsc. ljubav m
obuhvatiti bracu u vjeri,
 BLIZNJI -
Ijude pa i neprijatelje, te t~­
ko biti svjedocanstvo za Kn-
sta (Mt 5,44ss; Iv 13,34s; Rim
12,9s; Gal 6,1s.10). Ona se tre-
ba nar. oCitovati u milosrdu
(Lk 6,36) i u davanju -+ milo-
stinie (Mt 5,42; Rim 12,13.20;
2 Kor 9,lss; 1 Iv 3,17) . -+ lju-
bay.
BLVD -+ bludnica
BLVDNICA V starini se ce-
sto ne razlikuje kultna pro-
stitucija od profane.
1. Bludnistvo se smatra neCim
obicnim i poznatim (usp. Post
38,15-23; 15 2,1; 1 Kr 3,16).
2. Narocit oblik prostitucije
predstavlja djelatnost hijero-
dula (= muski, a jos viSe zen-
ske, koje se odaju hramskoj
prostituciji). Vjerovalo se da
odnos s njima predstavlja dje-
10 poboznosti (npr. oponasanje
nekog bozanstva koje proiz~o­
di zivot). S drugim kultmm
shvaeanjima (agrarna kultura)
i hijerodulstvo .ie doslo u ok-
vir izr. religioznosti. Protiv
njega su se borili (npr. 2 Kr
23,7) zbog njegove suprotno-
sti s vjerom u Jahvu (-+ noma-
di; -+ Hosea: brak je slika od-
nosa Izraela s Bogom), a ne
iz eudorednih razloga.
3. Prostitucija je slika -+ raz-
vrata (Otk 17,1-6; 19,2; usp.
Izl 34,15s) i izriCito se u 1 Kor
6,15s zabranjuje primaocima
te poslanice (= Kristovim udo-
virna).
4. Na mnogim mjestima Lu-
terova prijevoda Biblije gdje
se spominje rijec »B.« (npr.
Post 24,14) Luter je slijedio ta-
dasnii nacin izrazavanja: kod
njega izraz »Dirne« (danas =
B.) nema nikakve veze s pro-
stitucijom, nego znaCi napro-
sto »djevojka«.
BLVDNOST jest -+ zakonom
zabranjeno spolno opeenje, no
nije istovjetna s pojmom -+
BOG 5
»meso«. Teskom se kazno
(cesto i smrtnom) kaznjav
-+ preljub, opeenje s blizo
rodbinom, homoseksualnos
opeenje sa zivotinjama, ope
nje sa zenom u vrijeme mj
secnog pranja (Lev 20,9-21
V NZ B. oznacuje seksualn
razuzdanost helen. svije
(Rim 1,24; 2 Kor 12,21), pr
jestupe protiv spolnog zivo
(Gal 5,19), preljub (Mt 5,32)
idolopoklonstvo (Iv 8,41; O
2,21).
BOANERGES -+ Sinovi grom
BOAZ (osoba) -+ Ruta
BOAZ (stupovi) -+ Hram
BOG nije u SP apstraktn
pojam, vee osoba koja se o
krlva, npr. u -+ Savezu i -
Kraljevstvu Bozjem. Poku
saji da se 0 B. govori jeziko
filozofa ne protive se Bibli
(usp. Rim 1,20), ali oni uvije
dovode u opasnost da se n
uoCi sliiedeee: kad se u SP go
vori 0 B., ujedno je govor i
povijesti (npr. »jednobostv?
nije pry. pojam nego zaklJu
cak, usp. tako Ps 97,7 s Iz 4
10) i 0 dozivljajima kao -+ i
lazak iz Egipta, -+ osvajan
zemlje, uspostava -+ kraljev
stva i -+ bogostovlja, -+ i
gnanstvo i povratak u domov
nu, nada u -+ Mesiju; 0 pr
znanju da je B. dosao u -+ Isu
su i 0 zivotu prvotne zajedn
ceo Taj u svijetu dozivljen
B. -+ pravednosti ipak se n
zamiSlia kao nadmoeni di
svijeta. Stoga se uvijek nagla
savala da se B. ne smije pr
kazivati -+ slikama (Izi 20,4
ali usp. i -+ Dura-Europos).
V NZ B. se oCitovao po svom
bastiniku (Heb Us). KrSean
smiiu B. nazivati »Ocem«, je
su »braea« Kristova (Gal 3,26
-+ Ocenas). Sarno je B. »do
bar« (Mk 10.18), on je stvor
52 BOG -
telj (Mk 13,19) i upravitelj
(usp. Lk 12,24). S B. su poveza-
ni -+ mir (Rim 15,33), -+ nada
(Rim 15,13), -+ strpljivost (usp.
Rim 15,5), -+ vjernost (usp.
Rim 11,29), istinoljubivost (Iv
3,33). On daje onima koji ga
mole (Mt 7,11; -+ molitva). Ni
krseani ne mogu »prozreti«
Bozje tajne (1 Kor 2,11). Oni
ga trebaju ljubiti (Mk 12,30//;
1 Iv 4,19; -+ ljubav). -+ Troj-
stvo; -+ Bozja nazocnost; -+
Bozja imena.
BOGATSTVO -+ siromastvo,
-+vlasniStvo.
BOGOBOJAZNI Naziv za po-
gane koji nisu, doduse, posve
preSli na zidovstvo (-+ proze-
liti, pridoslice), ali su prihva-
dvali zid. vjeru u jednoga Bo-
ga i obddavali jedan dio oba-
veza zid. zakona (npr. subo-
tu, propise 0 jelu). Krse. misij-
ska djelatnost (-+ misije) ima-
la je medu njima velik uspjeh
(Dj 17,4).
BOGOJAVUENJE Bozja »po-
java« u svijetu prouzrokuje
zaokret povijesti, zbiva se kod
poziva (Izi 3; Iz 6,1-13; Jr 1,2-
-10), obeeanja (Post 18; Sud
13,3ss) a mtr. kod sklapanja
Saveza (Post 17,14; Izi 19,18·
-20,19). B. se kao pov. dogadaj
datira, lokalizira (Izi 19,18; Iz
6,1; Mk 16,2-8; Lk 24,1; Iv 20,
12) i dozivliava na naroeitim
mjestima kao sto su: brda
(Izi 3; 19; Mk 9,2), mora (Mk
6,48), sator sastanka (Izi 40,
34), Hram (Iz 6). B. ima obi-
ljezje poziva koji je jaci od
covjeka (Iz 6,5; Jr 20,7), kod
njega izaziva strah (Post 28,
17; Mk 6,50; 9,6; Lk 2,9; 24,38;
Iv 6,20), i od njega trazi od-
luku. Covjek pri tom moze
Boga susresti sarno na uda-
ljenosti (Izi 3,6; 33,22ss; Sud
<1,11ss).
BOGOSTOVLJE
Po Kristu se B. zbiva na n
naCin, a pripravlja ga (Lk
10ss.28ss; 2,9 ss) iIi potvrdu
(Mk 16,51/; Iv 20,12) poja
andela. Kristovo je utjelovl
nje skrovita objava Boz
-+ slave (Mk 9,2s; Iv 1,14), k
.ia ee se razotkriti na svrse
ku vremena (Mk 13,2611). Zb
veze s Kristom, B. se na
proteze na zaiednicu (Lk 24,3
41ss; Iv 20,24-29; 1 Kor 15,5s
B. se zbiva navijestanjem B
zje rijeci a posve se izjedn
cuje s -+ ponovnim Kristovi
dolaskom (1 Tim 6,14; 2 T
4,1.8; Tit 2,13). -+ Objav
-+ teofanija
BOGOsTOVLJE Na St. I. s
rno je po sebi bilo razumlji
da se iskazuie Stovanje boza
stvu, da se ono nastoji ubl
ziti, 0 necemu upitati itd.
u Izraelu je B. bilo sastav
dio zivota. Doduse, Jahvin ku
bio je prozet idejom -+ Savez
no, u ostacima tabu-predodz
(npr. propisa 0 CistoCi) i m
gickih postupaka (npr. -+ p
mirbeni jarac) pokazuje se
uglavnom nije stvoreno niS
novo; prije bi se reklo da
nasljede ispunjeno novim s
ddaiem. Pri tom neki kult
obicaji ipak nisu preuzeti (np
kultna prostitudja). IzvjeSt
govore i 0 bogostovnim ra
njama patrijarha (-+ zrtva).
Veliku prekretnicu u B. pre
stavlja -+ osvajanje zem1
(siedilastvo, obrada zeml
kultni obicaji koji su tu n
deni). Spocetka jos nije bi
sluzbenog sveeenstva (-+ lev
ti, -+ sveeenik), vee su odg
varaiuee zadaee spadale
glavara roda. To se mijen
osvajanjem zemlje. Osim tog
u J. judo kraljevstvu slliZb
no se B. sve vise usredotoCiv
10 u jeruzalemskom hram
(-+ Josija, -+ uzvgice), a u to
 BOGOSTOVUE -
je posebno miesto pripadalo
kraliu. -+ Proroci su se zes-
toko obarali na B. (usp. Am
5,21-25; Hos 6,6; Iz 11,17: vise
naglasavaju pravo, praved-
nost, milostinju, milosrde ne-
goli B.). U -+ izgnanstvu i na-
kon izgnanstva srediSte je B.
citanie Zakona. Doduse, nakon
izgnanstva nanovo je ozivlje-
no zrtveno B. u Hramu; no,
zrtve nemaju vise ono znace·
nje sto su ga imale prije iz-
gnanstva. B. bez zrtava, koje
se sastojalo u Citanju i tuma·
cenju Zakona, molitvi i s1.,
nalazimo i kod zajednice u
-+ Kumranu te kod mnogih
zid. zajednica izvan Jeruzale-
rna (-+ sinagoga).
Razoreniem 2. Hrama (70. p.
Kr.) prestaje zrtveno B. Isus
ne odbacuie B. (npr. propovi·
jed u sinagogama, sudjelo-
vanie u hodocasCima u Hram);
no, on ipak stavlja zapovijed
Ijubavi iznad bogostovnih
propisa (Mt 5,23s). Prva krsc.
zajednica polagano se odvo-
jila od hramskog B. (usp. Dj 3,1
sa 17,24s). S Kristom je ko-
nacno prevladano sz. B. (Heb
10,11-14), odn. ono se izvodi
kao nebeska liturgija (usp.
npr: Otk 5,6-14; 15,2-8).
KrSc. zajednice pronalaze no-
ve bogostovne oblike; srediste
im je u slavljenju -+ Vecere
Gospodnje na ..... Dan Go-
spodnji i navijeStanju poruke
o Kristu (usp. Dj 20,7).
BOLESTI oCituju ..... zlo u svi-
jetu. Stoga su cudesna iscje-
ljenja znak ..... spasa i ..... Kra-
Ijevstva Bozjeg koje konacno
svladava zlo (usp. Mt 11,5;
Mk 7,37; Iv 9,3). Kao sto spas
nije »proizvediv« unutar svije-
ta samog, tako ni ljudski na-
predak ne moze sam posve
ukloniti B. (usp. 2 Ljet 16,12).
Iscjeljenje dolazi konacno od
Boga (usp. Ps 6,3) i postize se
BOtJA NAZOCNOST
molitvom (Ps 38; Br 21
Cesto se B. smatraju Bo
kaznom iIi iskusenjem (..
2 Sam 12,15; 1 Kr 13,4s
12,23; 1 Kor 11,30ss). Do
B. ne znace da je bol
gresnik (Iz 53,3ss; .....
..... trpljenje; usp. naprot
41,5; Iv 9,2). B. su i sre
da se Bog proslavi: bol
nije cesto tako povrsan
preuzetan kao zdrav c
(2 Kor 12,7-10). Njega
sjeti bolesnika nisu nek
datna dobra diela, vec s
mjerilo krsc. zivota (Mt
-45). Bog se naziva »li
kom« (usp. Izi 15,26; u p
senom smislu i Isus: Mk
Upotrebljavaju se i lij
(2 Kr 20,7; Lk 10,34). Sla
razlikuje dijagnoza od te
je. Tako se istim izr
oznacuje viSe B. koje m
likujemo, kao npr: guba
stevi, boginje, cirevi, kug
BOSMATA ..... Basemata
BOSRA (»nepristupacno
sto«; busera) Glavni gr
Edomaca. Prema Post
rodno mjesto kralja Jo
Spominje se u ..... prijetn
proroka 0 sudu (Iz 34,6;
Jr 49,13; usp. Am 1,12).
BOZ-+Ruta
BOZJA IMENA ..... Bozje
Bozja imena
BOlJA NAZOCNOST. SZ
nije mislio na nekog s
zocnog Duha kad je govo
»Bogu«. Zbog toga se m
govoriti 0 njegovu »b
stu«: Jahve »boravi« na
rucju izr. plemena (usp.
11,24 - izvan Izraela stu
druga bozanstva), na n
brdima (..... Sinai, ..... H
gorje Seir: Suci 5,4; ..... Ka
..... Sion). »Prebivalista J
na« stara su svetiSta .....
(Post 28,16-19) i ..... Beer
54 BOVA NAZOCNOST -
(Post 21,32) kao i -+ bram u Je-
ruzalemu (2 Ljet 7,lss), ali i
-+ Kovceg saveza (usp. 2 Sam
6,2). Ipak se ta mjesta ne shva-
caju kao »mjesta« za samog
Boga, vec kao mjesta njegova
djelovanja i pojavljivanja.
Pred Bogom se ne da niSta
sakriti (Jr 23,34; Ps 139,7-12).
On je nazocan u svojim glas-
nicima (-+ andeo), po svojoj
ruci (Iz 8,11), po svom -+ Du-
hu, svome lieu (Izl 34,29) i po
svojoj rijeci (Jr 15,16). Uz to
je postojalo miSljenje prema
kojem Bog prebiva na -+ nebu
i odanle dolazi k ljudima (Post
11,5; 28,12s; Izl 19,18).
BOZJA VLADAVINA -+ Kra-
Ijevstvo Boz.ie
BOlJE IME, BOZJA IMENA
Pravo B. i. u SZ jest -+ Jahve.
Uz to se upotrebljavaju i rono-
ga druga B. i. koja su veCi-
nom vise naslavi nego imena
(npr: Gospod, Svemocni, Pre-
viSnji); ta su imena djel. upo-
trebljavali i drugi narodi za
svoja bozanstva, npr: Adonaj
(-+ Gospod), El, Eljon, Elohim
(v. n.), Eloah, sadaj. Nadalje,
Bog se naziva Gospod nad
vojskama (= Sabaot), tj. kao
gospodar izr. vojske, neba, ne·
beskih sila, podvrgnutih kan.
bozanstava (?).
»Elohim« moze oznaCivati vise
bogova (npr. Suci 9,13); ipak
je to uglavnom oznaka za jed-
nag Boga (neizr.: Baal Zebub
iz -+ Ekrona, 2 Kr 1,2; pravi
Bog: Post 1,1). Rijetko se iz-
raz »Elohim« upotrebljavao za
nesto bozansko (npr: duhovi
mrtvih, 1 Sam 28.13; Mojsije,
Izl 7,1). Djel. se prihvaca da je
»Elohim« ostatak iz vremena
kad je Izrae1 stovao vise bo-
gova (18 24,14s). -+ ime(na).
BOZJE KRAUEVSTVO
-+Kraljevstvo Bozje
BRACA GOSPODINOVA
BOZJE POSINAsTVO Prem
Hos 11,1 say je narod Boz
dijete (usp. Rim 9,4). Krscan
su Bozja djeea, subastini
Kristovi (Rim 8,16s) i brac
(usp. 1 Iv 3,10). 0 »radanj
odozgo« govori Iv 3,3. Boz
djeea smiju Boga zva
»Oeem«, stoviSe, »Abba« (= r
jec od milja) (Gal 4,6; -+ Oc
nas).
BOZJE SMILOVANJE -+ m
losrde
BOlJI NAROD -+ narod
BOlJI SLUGA -+ Sluga Boz
BRACA GOSPODINOVA. U N
govori se 0 Isusovoj braCi
sestrama, npr. Mk 6,311: »Z
ovo nije tesar, sin Marijin,
brat Jakovljev, Josipov, Judi
i simunov? Zar mu se sestr
ne nalaze ovdje medu nama?
Prema evangelickom shvac
nju radi se 0 Isusovoj braC
po tijelu. Prema kat. shvac
nju radi se 0 Isusovim rod
cima (bratiCima), jer se pr
ma Mk 15,40 i Iv 19,25-27 ma
ka dvojice od ove »brace« (J
kova i Josipa) naziva isto tak
»sestrom Isusove majke«.
B. G. imaju u prvoj Crkvi zn
cajnu ulogu. Prema 1 Kor 15
-+ Jakov (treba ga razlikova
od Jakova, sina Alfejeva ko
Mt 10,3) dozivio je ukazan
uskrsnulog Krista. NZ znad
ga kao prvog predvodnika j
ruzalemske prazajednice (G
1,19; 2,9; Dj 12,17; 15,13). Pr
ma starokrsc. predaji umr
je mucenickom smrcu. Jako
je bio voda judeokrscana vje
nih Zakonu, ali je priznava
i slobodu od Zakona Pavlov
poslanju medu poganima. Pre
ma prakrsc. predaji on
sastavljac -+ Jakovljeve posl
nice, kao sto se i -+ Judin
poslaniea pripisuje istoim
nom »bratu Gospodinovu
 BRACA GOSPODINOVA - BRAT

Prema 1 Kor 9,5 B. G. djelo· (usp. Mk 10,5ss, -+ rastava b

vala su u misijama. ka) i slid bracne veze Kr
s Crkvom (usp. Ef 5,23-32). L
BRACA MAKABEJCI Prema 2 bav braenih drugova stika
Mak 7 sedmero je braee sa svo- Kristove ljubavi (usp. Ef 5
jom majkom uhieeno i prisi· Tu se - kao i u SZ - za
ljavano prekrsiti zid. zakon. niStvo Bozje s njegovim
Oni su se protivili, uzajamno rodom oznacuje kao B. a
se bodriIi i podnijeli mueenie tako i u Otk 19.7s; 21,9; 2
ku smrt. Uzori su 2idova vjer.. Na t~melju tih osnovnih
nih zakonu. Tu se pojavljuje stavkl treba shvatiti prim
evrsta nada u uskrsnuee i pre- be 0 nerazrjesivosti B. (
kogrobni -+ zivot (7,9.11.14.23. Mk" 10,9/1),.0 prvenstvu
29.36; usp. 12,43ss; 14,16).-+ BozJe kral.levstvo ima is
Makabejd (Knjige 0 M.) B. (Lk 18,29), 0 prestanku b
BRADA Nav. izraz muskosti ne ustanove kad nadode k
i znak ugleda; mazala se uljem cno dovrsenje (Mk 12,25//)
(Ps 133,2). Odrezati B. bio je su glediSta jos ostrija u
znak sramote (2 Sam 10,4s) varna Pavlovih poslanica
ili tuge (Iz 15,2; Jr 41,5; 48,37); Apostolova osobnog stava
pri tom su neki naCini siSa- nJegove se primjedbe ne
nja B. bili zabranjeni (tudin- ju shvatiti kao 'preziranj
ski kultovi?) (Lev 19,27; 21,5). (usp. 1 Kor 7,1-9). Za Pav
~. Bozji dar (1 Kor 7,7)
BRAK se u SZ smatra redo- sto on ne moze pomiriti
vitim naCinom zivota (ne po· posvemasnjim predanjem
stoii hebr. izraz za B.). Tko se stu, vjer. je u vezi stirn
od tog usteze, protivi se stva- se H. ope. smatrao nekim
ranju (usp. Post 2,24), jer nije vinskim odnosom musk
pripravan radati potomstvo Udata zena bila je gotovo
koje se smatra blagoslovom pravna. Stoga je muz m
(Post 17,16; Ps 127.3), za kojim i~ati viSe zemi iii ciniti
covjek eezne (Post 25,21), u IJ~b (suprotno krsc. sh
kojem se ispunjaju Bozja obe·· nJu, -+ preljub). -+ levir
canja (usp. Post 17,8). Ne imati bra, -+ rastava braka -
djece smatralo se sramotom z~nstvo, -+ djevieansko
(usp. Post 16,4) ili kaznom (Iz n.le.
47,9). ZaiedniStvo s Jahvom Sk~apan.i.e B. se~to nisu u
opisivalo se eesto kao »B. iz· r~!l saml b,racm drugovi
medu naroda i njega« (usp. nJlhove obltelji. Otac za
-+ Hos, -+ Pj, -+ Ijubomor Jab.· ce morao j~ dobi.ti otkup
vin. Jr 2,2). S~adbena .le svecanost p
U NZ B. se promatra s ovih v~se trajala nekoliko dan
glediSta: cl.14!12): Vrhunac te sve
1. ISeekivanje se Mesije ispu S~l bIlo Je dovodenje -+
nilo, radanje potomstva stoga mce u kucu zarucnikovu
ima manju vaznost nego u Ps 45,15) i svadbena goz
SZ.
2. Krscani zive u »prijelaznom BRAK S DJEVEROM -+
vremenu«; uskoro ce nadoCi rat ski brak
»svrsetak«. B. bi mogao orne· BRANITELJ -+ Parakle
sti pripravu na taj dogadaj.
3. B. medu krseanima mora BRAT Naziv za sina ist
odgovarati Isusovoj obnovi ditelja (usp. Post 37,27)
56 BRAT -
druge mu~ke rodake. U pr~­
nesenom znaceniu B. se nazI-
vaju: pripadnik istog naroda
(Lev 19,17; Pnz 15,3.12) u op-
reci prema tudincima (Pnz 1,
16; 15,3), prijatelj (2 Sam 1,26),
drug u sluibi (2 Ljet 31,15;
Ezr 6,20), zajednicka sudbina
s povjerljivim. osobama (Post
49,5; Job 30,29). B~atstvo medu
Izraelcima zaSnIva se na
-+ Abrahamu (Iv 8,39), i ono
je zajedniStvo. nar?dll(?~ti .i
vjere. Ovo posl.JednJe nIJe nI-
po~to, prema NZ, povlastica
Izraelaca (Mt 3,9). -+ Ponov-
nim rodenjem naravno brats-
tva postaje nadnaravnim i
obuhvaca sve Ijude. Bratska
ljubav znak je -+ Bozjeg posi-
na~tva (1 Iv 3,l1s, -+ ljubav), a
temelj je tome otkupiteljska
Kristova smrt (Ef 2,13-18). Lju-
bav prema B. u vjeri ima pred-
nost (Gal 6,10; 2 Pt 1,7), ali
mora biti otvorena za brat-
sku ljubav prema -+ bliznje-
mu (Lk 10,30-37).
NadovezujuCi na misao SZ
vjernici su pravi sinovi Abra-
hamovi (Gal 3,7.29) i medusob-
no braca (usp. npr. Dj 2,29.37).
Oni koji vrse -+ volju Bozju
prava su Kristova braca (Mk
3,31-35//). Ljubav prema bliz-
njemu koji je u bijedi, kakvu
zahtiieva vee Pnz 15,7-11; Lev
19,18, prosiruje se: treba P?d-
nositi slabosti svoga B. (RIm
15,1). Nz. bratstvo ne poisto-
vjecuje se s organiziranom za-
.iednicom. I u -+ zajednici ima
lafne brace (Gal 2,4; 1 Kor 5,
11; 2 Kor 11,26). Bratstvo se
ne sastoii u navezanosti na
Ijude nego s Bogom (1 Sol
1,4). Tko bratu Cini nepravdu,
bit ce krivac samome Kristu
(1 Kor 8,12).
BUNARI
BRIJEG -+ uzviSice
BROJEVI 4. knjiga Mojsijeva
(= Br, Numeri). -+ Mojsijevo
petoknjizje
BUBREZI s pripadnim salom
smatraiu se nar. vrijednom
zrtvom (Izi 29,1322; Lev 3,4;
Iz 34,6), a ujedno i »sjedistem«
osjecaja, kao ~to su radost
(Izr 23,16), oiadenost (Ps 73,
21) volja i saviest (Ps 16,7;
26,i). Bog ispitu.1e B.. i sr~e,
tj. ono ~to je na.Jdublje u co-
vjeku (Jr 11,20; 17,10; 20,12;
Otk 2,23).
BUDNOST Prema SZ Bog bdi
nad svojom rijeCi (Jr 1,12) kao
i nad spasenjem i propascu
(Jr 31,28). U NZ neophodna j~
budna priprava na ~ pono.v~l
dolazak (Mt 24,42ss) I na vJec-
ni zivot (Lk 12,37s; Otk 16,15).
Nuzno je bdieti i m?liti d~ b!
se ispuniIi Kristovi zahtJevI
(Mk 1434-38//; KoI4,2). Opome-
na na B. nar. se upravlja pred-
stojnicima (-+ starj~si~a) ~~.
jednica (Reb 13,17) I vJernlcl-
rna kako bi se mogli suprotsta·
viti moCi -+ demona (1 Pt 5,8).
BUDUCNOST -+ ponovni dola-
zak
BUNARI (= bunari vode-pod-
zemnice) imaju uz izvore i ca-
trnje (= zde?ci s kis~i<:om)
veliko znacenje u PaiestlnI ko-
ja oskudijeva vodom. To me.
du ostalim pokazuju mnoga
imena mjesta, slozenice rijeCi
bunar (beer), kao Beer Seba.
Beerot. B. s izvor-vodom nazi-
vaju se »izvori zive vode«: usp.
Isusov razgovor sa Samarijan-
kom na -+ Jakovljevu zdencu
(usp. Iv 4,5). B. se slikovito
primjenjuje na suprugu (IZI
5,15) i zarucnicu (Pj 4,12-15).
 c
CADOK -+ Sadok
CAR Od pocetka 1. st. pr. Kr.
C. se naziva apsolutni vrhov·
ni poglavar u Rim. Carst":u
(prema imenu »Caesar«, kOJe
se izgovaralo »kaesar«, u nas
u staroslavenskom »cesar«;
op. prev.) Prema Lk 2,1 Isus Sf!
rodio u vrijeme C. Augusta
(30. pro Kr. - 14. p. Kr.). Pre·
rna Lk 3,15 zapoceo je svoje
javno djelovanje za C. Tiberi·
ja (14-37. p. Kr.).
Za vladavine C. Augusta zapo·
Cinje u zeml.iama oko Sredo·
zemnog mora razdoblje mira.
Nadalje, na St. 1. bilo je uobi·
cajeno da se kraljevi manje iIi
vise caste kao bozanstva. To
oboje omogucava da shvatimo
zbog cega se vee spocetka zivi
C. slave u bogostovlju, npr.
kao izbavitelji, osloboditelji.
otkupitelji, nosioci spasenja.
Poneki su C. i sami pokusa··
vali to stovanje promicati, ve··
dna medutim dopusta da im
drugi iskazuju takvo stovanje.
Krscani u tom nisu mogli su-
djelovati uza svu svoju oda-
nost -+ drfavi. U NZ zapravo
se sarno u Otk naziru tragovi
borbe protiv stovanja C. To
se stovanje odrazava u kultu
koji se iskazuje »zivotinji«.
Osuda »zivotinje« pokazuje da
krscanstvo to osuduje (-+ Ot-
krivenje Ivanovo).
CARINICI su bili privatne oso-
be kojima je Rim unajmio
pravo za pobiranje carine. Oni
su morali uplatiti odredenu
svotu, a smjeli su i preko toga
utjerivati carinu za vI. uzdrla-
vanje. Ako su pod sobom ima-
Ii Cinovnike. nazivali su se ca-
rinicki starjesine. Zbog svoje
sluzbe i zbog cestih prijevar-
nih postupaka bili su veoma
omrafeni u narodu i poistovje-
Civali su ih s »gresnicima« (Mt
9,10; 11,19). Bila je sablazan
druZiti se s njima. Znak je
Bozjeg milosrda da je Isus na-
vratio u kucu -+ Zakeja, cari-
nickog starjesine (Lk 19,2-10)
i da je -+ Mateja (Mt 9,9) po-
zvao za apostola.
CARSTVO MRTVIH -+ Pod-
zemlje
CEDAR se u SZ velica zbog
njegove velicine i ljepote (Ez
31,3-7), a cesto se upotrebljava
u slikovitom govoru (2 Kr 14,
9' Ps 92,13). Cedrovinu upo-
t;ebljava -+ David i -+ Salo-
mon za gradnju Dvora i
-+ Hrama (2 Sam 7,2; 1 Kr
6,16-20). Ona se upotrebljava
i za gradnju drugog hrama
(Ezr 3,7). Znacajnu ulogu igra
cedrovina u izr. bogostovlju
kod obreda ociScenja (Lev 14,
1-9.48-53). Bujne sume C. u
Libanonu pretjeranim iskoris-
tavanjem cedrovine za grad-
nju svedene su na bijedne
ostatke.
CEDRON -+ Kidron
CELESIRIJA (»uleknuta -+ Si-
rija« el beqa.c) Prv. dolina iz-
medu Libanona i Antilibano-
na. U 1 Mak 10,69; 2 Mak 3,5;
4,4; 8,8; 10,11 oznacuje j. dio
kraljevstva Seleukovica s glav-
nim gradom -+ Damaskom.
CENZUS -+ popis pucanstva
CESTA -+ ulica
CEZAREJA (»Carska«) Naziv
mnogih gradova u SP:
1. C. Antiohijska -+ Antiohija.
2. C. Palestinska. C. Stratono-
va (kesa.ri) oko 30 km j. ~d
Haife. 20-9. pro Kr. dao Je
-+ Herod St. kraj tog mjesta
sagraditi Stratonovu kulu u
58 CEZAREJA -
cast earu Augustu. Najznaeaj-
nija luka u Palestini. 6. p. Kr.
sjediSte rim. upravitelja (gra-
devinski natpis Poncija -+ Pila-
ta). Tu je -+ Petar krstio
-+ Kornelija (Dj 10), a Pavao
za yr. -+ Feliksa i -+ Festa od-
sjedio dvije godine u istraz-
nom zatvoru (usp. Dj 23-25).
3. C. Filipova, na podnozju
Hermona i na izvorima Jor-
dana, zvala se izv. Paneion. Iz-
gradio ju je -+ Herod Filip 3.
pro Kr. kao svoju prijestolni-
eu a prozvao u cast Augustu i
utemeljitelju Gaju Filipu. -+
Sinoptieka Ev-a navode da
je tu Petar izrekao svoju mesi-
jansku vjeroispovijest (Mk 8,
27,30; Mt 16,13-20; -+ Mesija).
Polozaj Cilicije
CIUCIJA Pokrajina u Maloj
Aziji. Spominje se vee u vrlo
starim natpisima. Od 66. pro
Kr. rim., kasnije samostalna
pokrajina. Dj 6,9 svjedoee da
su u C. ziv,ieli i zidovi. Nje-
zin glavni grad -+ Tarz rod-
no je mjesto apostola PavIa.
CIMBALE Spominju se ugla-
vnom kao bogostovno glazba-
10 (udaral,ike odn. cinele) (2
Sam 6,5; Ezr 3,10 i dr.).
CIPAR Otok u i. dijelu Sredo-
zemnog mora. Od starine ima
veze s gre. krajevima, s Egi-
ptom i Bliskim Istokom. Naj-
kasnije od pocetka 3. st. pro
CRKVA
Kr. na C. Zlve i zidovi (us
1 Mak 15,23; 2 Mak 4,29;
12s; 12,1s). Od 58. pro Kr. ot
dolazi pod rim. vlast. Rod
kraj -+ Barnabin. UtoeiSte k
eana za prvih progonstava (
11,19s). Prema Dj 13,6-12 pr
konzul C. Sergije Pavao, n
kon Pavlove pobjede nad B
jesusom, postao je krsean
-+ Kitijci.
CIR-+ Kir
CIRENA (Kirena; gre. nase
bina u sj. Africi) To podrue
pripadalo je ddavi -+ Ptolem
jeviea (1 Mak 15,23) otpr.
75. pro Kr. zidovi iz C. b
su prema Dj 2,10 kod duho
skog euda u J eruzalemu; p
rna Di 6,9 imali su vI. sinag
gu u Jeruzalemu (progonst
Stjepana). -+ Kirena
CLAUDIUS -+ Klaudije
CODEX -+ kodeks
CODEX ARGENTEUS (»s
brna knjiga«) Rukopis sa s
brnim slovima. Codex aure
= rkp. sa zlatnim slovim
Codex purpureus = knjiga
listovima pergamene natopl
nim grimizom. Bez tog raz
kovanja dolazi do pogresn
nazivanja pojedinih divot-
kopisa imenom »Codex arge
teus«, npr. rkp. Wulfilinog
stoenogotskog -+ prijevoda
blije (sada: Sveue. knjizni
Uppsala, svedska).
CODEX RESCRIPTUS -+ p
limpsest
CORNELIUS -+ Kornelije
CRKVA u SP nije niti ne
zgrada niti vrijeme bogosl
ja, vee zajednica ljudi koji v
ruju u Krista.
Nz. gre. jezik pozna sarno je
nu rijee za C. i -+ zajedni
(ekklesia, lat. ecclesia). S
ga se na mnogim mjestim
 CRKVA -
ta rijec jednom prevodi izra-
zorn C., a drugi put izrazom
zajednica. Bog poziva ljude
u C. slobodnim odabranjem
(Rim 8,28ss) sto se zbiva kod
-+ krsta. C. se s Bozjom po-
moCi uputila prema cilju ali
ga jos uvijek nije poluCila.
Prema tome C. nije tek neki
pojam, vee predstavlja zbilj-
sko zajednistvo krseana s Kri-
stom i medusobno. Tome
smjeraju slike i izreke, kao
npr: C. kao Bozji narod (1 Pt
2,10) u Novom -+ Savezu; C.
kao Tijelo (Rim 12,4-8; 1 Kor
12,12-31; kome je Krist Gla-
va: Kol 1,18; Ef 1,22s; usp.
ruka Bozja, Iv 10,29; 1 Pt 5,6;
trs Iv 15,1-5).
To organsko zajednistvo iz-
graduje se u pojedinim zajed-
nicama (usp. pocetke Pavlovih
poslanica, npr. 1 Kor 1,2). U
zajednicama su prisutna sva
dobra sto ih Krist, kao nosi-
lac -+ spasa, daruje ljudima:
njegova rijec, njegov naputak,
njegov primjer,-+ sakramenti,
-+ ljubav, spremnost na slu-
CARANJE -+ vracanje
CAS -+ sat, -+ vrijeme
cAsA od gline, kamena, dra-
gocjene kovine iIi stakla, ako
izuzmemo -+ mjesinu kojom
su se sluiili -+ nomadi, ope. se
upotrebljavala kao posuda za
pice (2 Sam 12,3; Post 40,11;
1 Kr 10,21). U relig. zivotu Iz-
raelaca imala je C. nar. zna-
cenie kod obrednih pranja
(Mk 7,4; Mt 23,25s). Poznata je
C. utjehe nakon pogreba (Jr
16,7), C. zahvale kod zahval·
nih zrtava (-+ zahvaljivanje)
(Ps 116,13). U prenesenom smi-
slu saddaj se C. uzima kao
slika covjekove sudbine (Mk
CAM 59
zenje i novi zivot koji se daje
ljudima u prastanju grijeha.
Crkvene strukture nisu bile
isprva utvrdene. Bilo je zajed
nica koje su predvodili -+ sta
rjesine, a i takvih koje su
predvodiIi biskupi, odn. prez
biteri (-+ nadglednik, -+ prez
biter). Bilo je neophodno da
svaka zajednica bude u vezi s
apostolima i njihovim propo
vijedanjem. C. ima udjela u
zivotu Uskrsloga, iskazuje hva
lu Bogu, svjedoci za Krista
i nastoji sluiiti svijetu.
CRKVENICA -+ Sirah
CRVENO MORE Dio Indij
skog oceana j. od Arabije na
ziva se »Arapsko more«. Oba
njegova okrajka, C. m. i Oman
ski zaljev skupa s Perzijskim
dijele Arapski poluotok od af
rickog, odn. azijskog kopna. C
m. proteze se do Sueskog za
ljeva i do zaljeva Aqaba koj
skupa okruzuju Sinajski po
luotok. Prijeporno je koliko
se naziv -+ »More rogoza« od
nosi na C. m.
10,38s//; 14,3511; Iv 18,11: C
trpljenja).
Bozji -+ sud opisuje se kao »is
pijanje c.« Bozje srdZbe (Iz
51,22; Jr 49,12), jadikovanja
zalosti (Ez 23,31ss), koju mo
raju ispiti oni sto su prije
pili iz babil. C. grijeha (J
51,7.17-23; Otk 17.4). U 1 Ko
10,21 C. -+ demonska i C. -+ Go
spodinova oznacuju poveza-
nost covjeka s jednom od te
dvije sileo Kako je piti iz ne
Cije C. znak zajednistva' (2
Sam 12,3), polazeCi upravo od
takvog shvaeanja naglasuju 1
Kor 10,16 (c. blagoslova), 1
Kor 11,25.28; Lk 22,20 (c. No
yoga -+ saveza) zajedniStvo
60 CAM -
stoIa, a time i za covjeka spa-
sonosno zivotno zajedniStvo s
Kristom.
CATRNJA je sIuiila za skup-
ljanje kiSnice (Pnz 6,11; 2 Ljet
26,10). Imati vlastitu C. bio je
znak blagostanja i mira (2
Kr 18,31). VIasnik je bio odgo-
voran za nesreee zbog nepo-
krivene C. (IzI 21,33s; Lk 14,5).
Ponekad su se neprijatelji
(Post 37,20.24; Jr 38,6-13) iIi
lesevi mrtvaca bacali u C.
(Jr 41,7).
CETVEROVLASNIK Vladar
jednog od cetiriju dijelova na
koje je bilo razdijeljeno kra-
ljevstvo. U vr. rim. vladavi-
ne to se izvorno znacenje upo-
trebljava ope. za vladare ma-
njih podrucja (nesto kao »voj-
voda«). Vladara s naslovom C.
susreeemo u SP npr. kod Mt
14,1; Lk 3,1; Dj 13,1.
CINOVNIK Iako su se razIi-
kovaIi Cinom i utj ecaj em, C.
su bili znacaini nosioci kultu-
re, jer su veCinom znali citati
i pisati. Kad se gradanska
vIast nije vise mogla izvrsava-
ti preko -+ starjeSina, plemiea
itd., C. su postaIi neophodni i
imaIi su cesto veIik utjecaj.
Egipat je imao najizgradeniji
sustav Cinovnistva (usp. Post
4O,ls; 41,38-45). U Velikom izr.
kraljevstvu i u ddavama na-
sI.iednicama znademo npr. za
biljeZnika (driavnog pisara,
usp. npr. 2 Sam 8,17; 1 Kr 4,3;
2 Kr 18,18; Jr 36,20; 37,15; Ezr
4,8s) i upravitelja dvora (usp.
1 Kr 4,6). Medu cinovnistvo
spadaju i kraljevi dvorani
(npr. peharnik, komornik). Po-
pis C. naIazimo npr. u 2 Sam
8,16ss; 1 Kr 4,1-6.
CIREVI -+ bolesti
CISTOCA oznacuje kultnu
eudorednu C.:
COVJEK
Kultno necistim smatraju s
osobe iIi stvari za koje se mis
lilo da su pod demons kim
utjecajem, iii da same imaj
takvu moe, iIi da ne bi smjeI
stupiti pred Bozju -+ svetos
Primjeri oneciseavanja: nek
boIesti, spoIno opeenje, rada
nje, mjesecno pranje (men
struacija), dodir mrtvaca. Ne
Cistima se smatra iu i neke z
votinje i jela kao i predme
zapIijenjeni poganima. »Kul
na neCistoea« ne znaci dakl
neki vrednosni sud u smisI
suvremene etike. Katkada s
nesto namjerice ucini nec
stim (= oskvrnjenim, npr. ne
ka kultna mjesta).
Cudoredna C. oznacuje covje
kovu savrsenost i svetost. Ta
kav smisao imaju izrazi ka
npr. »ciste ruke« (Ps 18,21
neduznost (Ps 26,6); ogranice
nje C. na spolno podrucj
nije bibI. RazIikovanje kultn
i eudoredne C. ne uzima
obzir da bibI. pisci ne poznaj
tu razliku i da cesto podrazu
mijevaju istodobno obje C
COKOT -+ vino
COVJEK je Bozje stvorenj
(Post 1,27ss; 2,7) ito veoma uz
viSeno (Ps 8,6-9). On je cje
lina, a nije »sastavljen« o
-+ tUeIa i duse: te rijeCi n
oznacuju dijelove nego bita
cijelog covjeka: On »nema«
dusu, vee jest dusa, tj. ziv
biee; on »nema« tijelo, vee jes
tijeIo, tj. prolazno biee, bie
koje zivi od nade. Kad se spo
minju zajedno tijelo i dus
(npr. Ps 84,3) ne misIi se n
dva dijeIa vee na dva vid
Ijudskog bitka iIi na istoznac
ne pojmove koji se u heb
pjesnistvu naizmjence upo
trebIjavaju (»Parallelismu
membrorum«, npr. Ps 63,2).
SjediSte su osjeta nar. -+ je
ra,-+ bubrezi. »TijeIo« rijetk
 COVJEK -
zna6 naprosto »meso" .. (npr:
Job 2,5). Coviekov gnJeh I
krivnia razorili su odnose C.-
-Bog odn. C.-stvorenje (Post
3,5s.16-19; 8,21,->- grijeh). .
"C.« nije neko apstraktno ~ly­
stvo, vee je konkr~tno bl~e
(->- Adam); nije nekl ,0~a~IJ~­
nik, vee pripada veeOj ejeh-
ni, npr. narodu Saveza. I u
NZ na covjeka se gleda k~o
na cjelinu, a ne kao na z~u
dijelova (usp. Mt 10,28). Nje-
gOY je bitak apsurd!ln. To se
oCituje u tome sto lZ mudro-
sti nastaje ludost (usp. ~ Kor
1,20), a »sigurnost« kOja se
postize djeIima (->- zakon) ne
vodi k ->- spasu (usp. Ef 2,8s);
ona su viSe povod za hvaIisa-
nje (usp. Rim 3,27). Svaki 6-
talae mora te apstraktne tvrd-
nje primijeniti na svoje prili-
ke: u kojoj je mjeri njegov<?
ponasanje sal!1~ 1?ovrsins~o I
bijeg pre.d oSjeea.le?1 da je ~
konacmel sve besmlsleno? NI-
jedan coviek ne moze toga
»rascistiti,; (pa niti ikakva du-
hovna vlast), vee sarno Bog.
Vjera u Boga raste t~me ~to
spoznajemo kako nasa plta-
nia nalaze neocekivane odgo-
Yore. U spasenju mnogih sadr-
zano je i spasenje pojedinaea,
koji nisu osamljeni, vee pripa·
daJu tim »mnogima«.
C. je od ovoga svijeta (usp. Iv
3,6); doduse, on nekako cezne
za neCim sto »tama nije obu-
zela«, ali joj ne moze umaCi
(usp. Iv 8,43), pa ni onda kad
to zeli. Bog je dolaskom svo-
ga Sina osudio svijet (Iv 3,
19). To ne znaCi da je izrekao
osudu, vee da je darovao no-
vi bitak (usp. Iv 3,17s); C. vise
ne oblikuje »svoj« svijet sam,
vee s vjerom prihvaca Bozji
svijet. Filozofska i psiholoska
CUDO 61
razmiSljanja 0 pojmu »osobe"
»osobnosti« i dr. dolaze u po-
bibl. vrijeme.
CUDO (CUDESA). 0 C. se u SZ
ne izviestava kao. 0 ne~om
»neobicnom dogadaju«, vee se
na njih gleda kao na Bozje
djelo. Cudom Bog osloba~a
svoj narod (IzI3,20;.7,3ss), eu~
desnim ih znakovlma vodi
kroz pustinju (Izl 1~,4ss.1~ss).
C. kao znakovi i slmboIic~e
radnje nekog ->- proroka ~s­
kljuCivo sluie za potvrdu nje-
gova propovijedanja (1 Sam
101-9; 2 Kr 19,29; Ez 4). NZ
pr'etpostav!.ia cudesno Isusov<?
djelovanje kao sarno po sebl
shvatljivo i izvjestava 0 C.
nad prirodom (Mk 6,3044//:
->- umnaianje kruha; Lk 5,1-11),
o ozdravljenjima (Mk 1,4045//;
7,31-37), istjerivanju. ~avo!a
(Mk 5,1-20) i ->- usknSIVanjU
mrtvih (Mk 5,2143//; Lk 7,11-
-17; Iv 11,3344). Isusova su C
znakovi Bozjega gospodstva
koje se u njemu ocitovalo (Mk
43541/!). Nar. Ivan naglasava
z~akovitost C. u prilog Kristo-
ve tvrdnje da je jedno s Oeem
(Iv 2,11; l1,41ss). BuduCi da ~.
posve sluii njegovu. propo':l-
jedanju, Isus ot~anJa C. kOje
bi trebao izvestl sarno zbog
senzacije iii ako ga zahtijeva-
ju iz nevjere (Mk 6,5; Lk 23,
8-12). Sarno oni dozivljavaju
C koji prilaze Isusu s ->- Vje-
r~m '(Mk 1,40; 6,54ss) i koji
ga za to mole (Mt 8,2; 15,25;
->- poklon). Kako se preko apo-
stoIa propovijed~nje na,st~-yl~a!
udijeljena im .Ie moe Clllltl
C. (Mk 3,14; Dj 2,43; 4,30), da
bi njihova rijec postala vjero-
dostojna i omoguciIa ljudima.
da priznaju Boga (Rim 15,18s;,
2 Kor 12,12; Gal 3,5).
 D
DAGON Prednjeazijsko bozan-
stvo koje se stovalo u Babilo-
niji, Asiriji, Feniciji i Palesti-
ni. U SZ bozanstvo Filisteja-
ca (Sud 16,23; 1 Sam 5,1-5;
1 Ljet 10,10). Naziv D. nije u
vezi s hebr. riieCi dag (riba),
premda je D. u sinagogi u
Dura-Europosu prikazan kao
riblji rep, nego mozda od da-
gan (zito, zitarica).
DAH-*duh
DALILA -* Delila
DALMACIJA Rim. pokrajina
(otpr. od 10. p. Kr.) na Balkan-
skom poluotoku. Prema 2 Tim
4,10 onamo je putovao Tito.
Prijepomo je da Ii »Ilirik« u
Rim 15.19 oznacuje takoder
D.
DALMANUTA Nepoznat kraj
na Genezaretskom jezeru ka·
mo se Isus povukao poslije
drugog -* umnazanja kruha
(Mk 8,10). Usporedna mjesta
kod Mt i neki tekstovi kod Mk
imaju Magdala, Magadan i s1.
DAMASK Poznati trgovacki
:grad u plodnoj, vodom obilnoj
ravnid na raskrizju vaznih ka-
ravanskih putova. Imao je sve-
tiSte -* Hadadrimona (2 Kr
.5,18). U yr. kralja Davida glav-
ni grad jedne ddave -* Ara-
mejaca. Nakon toga je rato-
vao, ali i oddavao mimodop-
'Ske veze s Izrae1om. -* Tiglat
Pileser III. zauzeo je grad 732.
pro Kr., Rimliani 64. pro Kr.
D. se ukljucuje u -* Dekapolis.
U nz. vrijeme postoji u D. ja-
ka zid., a vrlo ranD i jaka krse.
zajednica. Ona je presudna za
-* PavIa (Dj 9).
DAMAs cANSKI SPIS (najce-
see se skraeuie kao: CD) Pro-
naden u genizi (ostavi) jedne
sinagoge u Kairu 1896. Ob
lien 1910. Ulomd ruko
(9-10. i 11-12. st., ali je t
nastao izmedu 50. pro Kr.
p. Kr.). Ulomd slicna sadd
pronadeni su u -* Kumranu
s. mogao bi biti u vezi s k
ranskim pokretom. Mo
»Damask« u D. s. znaci »K
ran«.
DAN Prv. oznacuie vrijem
jutra do veceri; suprotnos
Ci (usp. Post 1,5); vrijeme
24 sata zvalo se »D. i noe« (
Izi 13,21; 1 Sam 30,12 i
Prema toj predodZbi vjer
pocetak D. smjestao uj
(usp. Sud 19,4-9). U kasnij
vrijeme bio u upotrebi obr
naziv (i predodzba) »noe i
(usp. Pnz 28,66). Prema t
D. zapoCinje s (prethodn
veceri (usp. Neh 13,19). T
NZ racuna D., nar. -* sub
(usp. 1 Kor 11,25; Mt 27,62
je bio razdijeljen tek pribl
prema prirodnim pojav
(jutro, vecer, podne, zalaz
ca, zora itd.). KraCi vreme
razmak (kao sto je sat)
moze se zasigumo utvrdi
SZ, ali svakako moze u
(-* sat). -* vrijeme.
DAN Malobroino izr. pl
koje potjece od Dana, »s
-* Jakova i Bilhe (Post 3
Prema Sud 18 zauzeli su
prepad podrucje LaiSa (L
rna), kraja oko izvorista
Jordana, i nazvali ga D.
19,47).
Starodrevno bogostovno
sto postaje za -* Jeroboam
ddavnim svetistem (Sud
27-29; 1 Kr 12,29; 2 Kr 1
Am 8.14). U izrazu »od D
Beer-sebe« D. oznacuje na
vemiju tocku podrucja n
ljena Izraelcima.
 DAN GOSPODNJI -
DAN GOSPODNJI Uskrsli se
svojima ukazao u prvi dan
tjedna (Lk 24,30; Iv 20.19), te
je stoga D. G. postao blagdan-
ski spomendan na Isusovo
->- uskrsnuce, dan sastajanja
(Dj 20,6; usp. 1 Kor 16,1s), dan
slavljenja ->- Vecere Gospod-
n je. Slavio se i kao dan ->- su-
da (usp. Jr 13,6.9; Jl 2,11) i
kao dan iscekivanja ->- ponov-
nog Kristova dolaska. D. G.
smatrao se danom nar. obja-
va (usp. Otk 1,10). Prv. to nije
bio dan poCinka. Tek je ear
Konstantin proglasio nedjelju
u 4. st. p. Kr. zapovijedanim
blagdanom, po primjeru na
sz. subotu. Sve viSe je D. G.
postajao nekako »krsc. ->- su-
bota«', a da se pri tom nije
mislilo kako su subotnje obve-
ze i slavlja Staroga saveza bile
sarno »sjene« koje su s Kri-
stom prestale (Kol 2,16s; Mk
2,28//). ->- Judeokrscani su spo-
cetka obdrzavali subotu uz D.
G. (usp. Di 3.1; 5,20.25; 9,20).
Taj je obicaj dokinut kad se
povecao broi krscana iz po-
ganstva (->- zakon).
Prema Lk 17.22.24.27.30 Isus
na sebe primjenjuje D. G. i
sebe s njime izjednacuje. On
je sudae sviieta (1 Kor 4,4),
ali i spasitelj onih koji vjeru·
ju (1 Sol 4,15-18).
DANIEL (»Bog sudi«) VI. ime,
napose: glavno liee u ->- Danie·
lu (knjiga), mladi zid. progna-
nik koji pod imenom Balta·
zar zivi na babiI. dvoru (Dn
1.7), te unatoc iskusenjima
ostaje odan svojoj vjeri; tu·
maCi snove, odgoneta tajan-
stvene natpise i ima videnja.
DANIEL (knjiga) Sz. knjiga,
prozvana tako prema glavnom
lieu; Dn 1-6 (u sebi nejedin-
stven ulomak) opisuje doziv-
Ijaje D. i njegovih drugova na
babiI. dvoru. Dn 7-12 (ponajviSe
u obliku izvjestaja u prvom
DANIEL 63
lieu) donosi cetiri Danielova
videnja, a Dn 13s zgode 0 Su-
zani, Belu i zmaiu (taj dio sa-
cuvan je sarno u grc. predaji,.
a tako' i pjesma triju mladica
u uzarenoj peCi Dn 3,52-90;->-
kanon).
U svom konacnom obliku naj-
veCi dio knjige potjece otpr.
iz g. 165. pro Kr. Pisae nastoji
ucvrstiti vieru u Boga koji
upravlja Izraelom i spasava
gao To je vrijeme opadanja zi·
dovstva (->- helenizam) za An-
tioha IV Epifana (175-163. pr_
Kr.). S tom nakanom iznosi
kao primjer zivot jednog zi9-'
iseljenika, koji stalno osta]e
vjeran Zakonu i uvijek iznova
pobjeduje protivnike zidov-
stva. Daje osvrt koji saddi
to viSe tocnih pojedinosti sto
se viSe priblizava vremenu u
kojem je zivio sastavljac. 8to
dalje zalazi u proslost, to se
u njegovu izvjestaju cesce uo-
cavaju leg. erte. Tako ->- Bal-
tazar (BelSazar) nije bio kralj
(drukcije Dn 5,1), nije ga na-
slijedio ->- Darije (drukcije Dn
5,30s) i dr. To ne znaci da ne
prenOSl i tocna sjecanja (npr.
naslovi sluibenika u Dn 3,2s).
Ali za njegoVll temu u ejelini
pitanje povijesnosti posve je
sporedno. U apokaliptickom
dijelu (Dn 7,12) pokazuje Dn
u razlicitim slikama (vaznim
i za razumijevanje Otk) da,
unatoc os trim sukobima i mu·
kama, Bog ipak bijase i osta-
je pobjednik (->- Sin covjecj~,
->- andeo). I onda kad preUZl-
rna motive iz drugih relig. nl'-
zora (npr. astroloske slike) ,
podreduje ih cilju ejelokup-
nog djela. Dn 12,2s saddi naj-
stariji izriciti spomen vjere
u uskrsnuce u SZ Uz njegov
apokalipticki stil dobro pri-
staje njegovo umovanje 0 zna-
cenju brojeva (Dn 9,1-3.24-27).
cetiri kraljevstva u Dn 2 ozna-
- DANIEL - DAVID

cuju iIi asir. (odn. novobabil.), DARIK -+ novac

medijsko, perz. i grc.-helen. DAR JEZIKA nar. je pozna
ddavu iIi pak asir. (novoba- korintskoj zajednici (-+ K
bil.), medijsko-perz., ddavu rint) i oznacuje neku vr
Aleksandra Vel. i ddavu Sele- zanesenjacke poboznosti ko
ukovica. Ni u kom se sluca- je mogla pojedince uvesti
ju vidokrug sastavljaca ne iz- zanos a pripisivala se djelo
dize iznad polito odnosa nje- nju Duha Sv. (1 Kor 12-1
gova vremena. Pavao zahtijeva da se gov
Zgode zabiljezene u Dn 13s tudim jezikom protumaCi,
(razradeni motivi, kao u povi- je inace beskoristan za zi
jesti Suzane - oklevetana ze- zajednice (1 Kor 14,26-29).
na, mladi mudri sudac; u priCi
o Belu i 0 zmaju - obiljezja DAROVI DUHA -+ karizma
kao u legendi 0 Habakuku, DATAN -+ Abiram
otisci stopala kao dokaz) osla-
njaju se na sem. predloske, DAVID (»Ljubimac«?) Izr
premda su sacuvani sarno u judo kralj (oko 1012-972.
grc. tekstu. Izmedu tih i osta- Kr.), najmladi sin -+ JiSa
lih dijelova Dn postoji tek la- iz -+ Betlehema u Judeji.
bava veza. Nepoznato je vri- njegovu usponu do kraljev
jeme njihova postanka. vlasti 1 Sam 16-2 Sam 2
nosi razne izvjestaje koji
DAN PRIPRAVE Petak u ko- djel. iskljucuju. D. dolazi
ji su se izvodile sve pripreme dvor -+ saulov kao svirac i
za slijedecu subotu iIi za sli- sac oruija. Stjece naklon
jedeCi blagdan. naroda i -+ Jonatanovo pr
teljstvo. saul u njem vidi
DARIJE Ime triju perz. care- parnika. D. mora bjezati.
va. pustinji sakuplja cetu vo
1. D. I. Vel. (522486. pro Kr.)
osigurao je svoju vlast pobje·
dom nad ustanickim pokreti-
rna, uredio carstvo (podjela na
satrapije), dao sagraditi kana-
Ie i ceste, brinuo se za strogu
upravu, dopustio nastavak ra-
dova na izgradnji -+ Hrama
(usp. Ezr 4,24-6,15); nije mogao
osvetiti poraz svoje vojske
kod Maratona (490. pro Kr.),
jer je prije toga umro.
2. D. II (424450. pro Kr.) spo-
minje se u Neh 12,22.
3. D. III. (336-330. pro Kr.),
posljednji perz. car; porazio
ga je Aleksandar Vel. (usp.
1 Mak 1,1) kod Isa 333. pro Kr.
i Gaugamele 331. pro Kr., a
umorio ga jedan od njegovih
satrapa.
4. D. Medijac u Dn 9,1 nije Davidovi ratovi prema 1.
pOV. osoba. -+ Daniel (knjiga). knjizi 0 Samuelu
 DAVID -
ka i postaje vazal-+ Filisteja-
ca. Poslije Saulove smrti D.
u -+ Hebronu postaje kralj
nad -+ Judeiom, a nakon raz-
doblja gradanskog rata i kralj
nad Izraelom (2 Sam 2,8-5,5).
-+ Jeruzalem, koji je osvojio,
postaje polito i relig. srediSte
ddave. Od dvanaest plemen-
skih skupina stvara jedinstven
narod, siri svoje kraljevstvo i
osvaja podrucje Filistejaca,
Moabaca. Amonaca i Edoma-
ca. Jos za njegova zivota po-
Cinje borba za njegovo na-
sljedstvo (2 Sam 13; 15-19,9;
1 Kr 1-2), u kojoj pobjeduje
-+ Salomon. Njegovi obiteljski
sukobi, njegovi prijestupd
protiv -+ Bat-Sebe i -+ Urije
pomracuju mu sliku. Jedin-
stvena drlava koju je on stvo-
rio u Palestini ostaje ideal za
Izraelce. Vec-+ Ljetopisi idea-
liziraju D. i njegovo djelo. S
Davidovim likom povezuje se
nada u -+ Mesiju. Davida sma-
traju pjesnikom tuZaljke za
Saulom i Jonatanom (2 Sam
1,19-27) i oko polovine -+ psala-
rna.
DAVIDOV GROB Prema 1 Kr
2.10; Neh 3.16 i Dj 2,29, D. g.
nalazi se u Jeruzalemu. Na te-
melju ozbHjnih razloga ddi
se da se nalazi na ji. brezulj-
ku. Netocno je mjesto na Z.
brezuljku, koje caste zidovi.
DEBIR (»straga«) Ime, npr:
1. Prema JS 10.3 ime jednog
eglonskog kralja.
2. Grad u -+ Negebu kraj Reb-
rona. Ne moze se utvrditi to-
can polozaj. Ranije se zvao
Kirjat-Sefer (»grad knjiga«):
JS 15,15; Sud 11.11. Osvojio ga
OtnieI. Prema JS 21,15 i 1 Ljet
6,43 grad-utociSte.
3. Prema JS 15.7 pogranicni
grad izmedu Jude i Benjami-
na.
DEMETRIJE 6
DEBORA (»pcela«)
1. Dadilja Rebekina (Post 2
59; 35,8).
2. Suditeljica (-+ sud) i pro
roCica u Efrajimu. U Boz
ime trazila .ie od -+ Baraka d
pode s ratnicima iz -+ Naftal
ja i -+ Zebuluna u boj proti
-+ Sisere. Ta je borba opjev
na u jednoj od najstarijih p
bjednickih pjesama, u Deb
rinoj pjesmi (Sud 5). Nep
znati sastavljac napisao je t
rano sv.iedocanstvo izr. pje
niStva pod dojmom same bo
be (oko 1120. pro Kr.).
DEKALOG -+ Deset zapovije
DEKAPOLIS (»Desetorogr
de«) PrY. savez 10 gradov
(osim Scitopolisa = Bet-Sea
na i. obali Jordana) s prete
no helen. (-+ helenizam) st
novnistvom, grc. civilizacijom
samoupravom pod rim. vrho
niStvom. Smatrao se u zeml
poganskim stranim tijelom
Broj gradova koji su mu pr
padali mijenjao se (pokuSa
susjednih gradova da se i s
mi prikljuce kao dio D.).
NZ D. se spominje kod M
5,20; 7,31; Mt 4,25.
DELILA (Dalila) (»ustalasa
uvojci«) U puckom priean
kod Suci 16.4-22 ljubavni
-+ Samsonova.
DEMA (grc. znacenje nesigu
no) Suradnik apostola Pav
(Kol 4,14; Film 24). MoZ
je to ista osoba kao i
koji prema 2 Tim 4,10 napus
PavIa »iz ljubavi prema ov
me svijetu«.
DEMETRIJE (»posvecen D
metri«) VI. ime, npr:
1. D. I. Soter (162-150. p
Kr.), kralj iz porodice Sel
ukovica koji je umorio sv
prethodnika i nasHno post
vio -+ Alkima za velikog sv
cenika; ponekad se borio pr
66 DEMETRIJE -
tiv -+ Makabejaca (1 Mak 7,1-
-10,50; 2 Mak 14,1-10).
2. D. II. Nikator (149/8-146.
pro Kr.; 130-124. u partskom
zarobljeniStvu). Kralj je iz po-
rodice Seleukoviea. Slabie;
umorio ga Aleksandar Sabinat.
Beskorisni ustupci Makabej·
cima (1 Mak 10,67-14,3).
3. D., srebrnar u Efezu. Prema
Dj 19,2340 dize bunu protiv
PavIa da bi spasio svoj obrt.
DEMITOLOGIZACIJA -+ bib-
lijska znanost
DEMONI Prema grc. shvaea-
nju biea snagom sliena bozan-
stvima, koja su ljudima po-
katkad sklona a pokatkad ne-
sklona. Takvo se shvaeanje
valjda razvilo iz dozivljaja ne-
moei pred prirodnim silama
(vatra, zemlja, zrak, voda, a
tako i Sunce i Mjesec), koje se
personificiraju i smatraju bo-
govima. Magijskim zaklinja-
njem, bogosluZnim svetkovi-
nama i pretjerano toenim ob-
ddavanjem propisa te svetih
dana i vremena nastojala se
svladati moe D.
SZ poznaje predodZbe 0 D.,
ali se kloni dualistickog us-
poredivanja D. s Jahvom.
NZ govori takoder 0 D., pos.
u -+ sinoptickim Ev-a. Ali oni
se spominju sarno u odnosu
na Isusovo poslanje: s njima
je povezana -+ opsjednutost
(npr. Mk 5,1-13), bolest (npr.
Mt 9,32; 12,22; Mk 9,17.25), kao
i ope. razorna snaga zla, pre-
docena u liku -+ davla iIi -+
Belzebula (usp. Lk 11,15). Isus
se oCituje kao pobjednik nad
D. (Mk 1,32s//). Po njemu se
uspostavlja Bozje kraljevstvo
(Mt 12,28//) a rusi Sotonino
kralievstvo. U ivanovskom
shvaeanju D. se pojavljuje
pod pojmom -+ »svijet« (Iv 12,
31; 14,30; 16,11; 1 Iv 4,4) koji
je u posvemasnjoj -+ dualisti-
DESET ZAPOVIJEDI
ckoj opreci s Bozjim svijet
kao i -+ »meso« (Iv 3,6; 8,1
»tama« (Iv 1,5; 12,35). K
pobjeduje D. (Iv 12,46). Pre
Iv 3,3; 8,12 to mogu i oni k
vjeruju. Pavao govori 0
upotr~bljava.iuei izraze »si
»vlastI«, »prirodne sile sv
ta« (Kol 2,8.20ss), »svijet«
Kor 2,6; 2 Kor 4,4), »pokva
ni svijet« (Gal 1,4). On zna
st~ah od 9-eI?onskog utjeca
ah ukazu.1e 1 na to da je k
eanin umro »svijetu«. Nje
p. viSe pe mogu naskoditi,
Je on dIO novog -+ stvorenja
Kor 8,6). Upozorava da se
treba pretjerano strasiti
jeta, ali opominie da se
smije predati svi.letu. Nagla
va: sluZenje Bogu oslob
cov~eka od' P?ganskog po
sanJa. Otklan.1a svaki pos
paJ.<: z~ koji se ~.ini da je p
u~Je~aJem magl.1skog shva
n]a 1 zabacuje ga kao nevj
(Kol 2,18-22).
DERBA Grad u -+ Likaoniji.
pr... Kr ..-+ Klaudije ga je p
POJIO nm. pokrajini Galac
Prema Dj 14,6s.20s Pavao
u D. dosao na svom prvo
a prema Dj 16,1 na svom d
gom misijskom putovanju.
DESET EGIPATSKIH ZAL
-+ zla
DESETINA -+ porez
DESET ZAPOVIJEDI (=
kalog) Pry. ne predstavlj
neku saddajnu cjelinu (ob
rom na saddaj pojedinih
povijedi: -+ idolopoklonst
-+ subota, -+ ljubav, -+ ro
telji, -+ umorstvo, -+ br
-+ vlasniStvo, -+ zaklet
-+ etika), vee su sastavlje
od raznolikih elemenata (n
zabrane, zapovijedi). Pojed
su elementi razmjerno sta
njihovo saZimanje u »dekalo
(lzI 20,1-17; Pnz 5,6-21; Izl
 DESET ZAPOVIJEDI -
po svoj je priIici mladeg da-
tuma (bogostovlje Saveza do-
lazi kratko nakon rascjepa
kraljevstva 932. pr. Kr?). Za
davno postanje pojedinih za-
povijedi govori takoder njihov
»apodikticki« oblik: (»~~
ras ...«), a ne npr. »kazUlstl-
cko« pravo (»ako ... , onda ...«,
npr. Pnz 15,13ss).
DEUTEROIZAIJA Od kraja
18. st. naziv za nepoznata pis-
ca 40-55. gl. knjige -+ Izaiji-
ne. Prijeporna je jedinstve-
nost i opseg D. Protiv Izaiji-
na autorstva tih poglavlja go-
yore pOV., knjiz. i saddajn!
razlozi. D. je djelovao potkraJ
-+ izgnanstva, kad se nakon
-+ Kirova pobjednickog poho-
da poslije 550. pr. Kr. babil.
vladavina blizila kraju (usp.
Iz 44,28 i 45,1-4 gdje se Kir
naziva »pastirom« i »pomaza-
nikom« u sluzbi Jahve). Stil
mu je pjesnicko-lirski (usp. Iz
44,23). Konacno, on VOdl do
zadnjih zakljucaka jednobos-
tvo, jer ne osporava sarno moe
drugih bozanstava, nego i sa-
rno njihovo postojanje (usp.
44,6). »Mesijanska prorostva«
manje su usmjerena na Me-
siju-Kralja, a viSe na proro-
ka i »Slugu Bozjeg« izmirite-
Ija.
D. se bitno sastoH od dva di-
jela (s ponavljanjima), naime
izjave 0 Izraelu koji zivi u iz-
gnanstvu (gl. 40-48) i 0 njego-
vu povratku u Jeruzalem (gl.
49-55). U to su uVrStene pje-
sme 0 -+ Sluzi Bozjem. Po ob-
liku se mogu razlikovati i dr.
izvjestaji 0 videnjima, rijeci
utjehe, prorostva, opomene,
poruge, poruke i hvalospjevi.
Najznacajnije su misli D. ove:
Jahve je jedini Bog, stvoritelj
i gospodar povijesti (44,24-28).
Izrael kao vjerni ostatak sma-
tra se nosiocem i posrednikom
spasenja koje dolazi od Boga,
DIDAHE
a u njem imaju udjela i p
ganski narodi (42,5-10); pr
past Babilona i osloboden
Izraela (46,12-47,4); putovan
oslobodenog naroda u Jeruz
lem (52,7-12), naposljetku pa
nicki i izmirujuCi Bozji Sl
ga (usp. gl. 53).
Ni vrijeme ni mjesto posta
ka D. ne dadu se tocno utv
diti. Osim toga ddi se da
Iz 49-55 nastao u drugom vr
menu i okolnostima nego
40-48.
DEUTEROKANONSKI -+ k
non
DEUTERONOMIJSKA POV
JEST DEUTERONOMIJSK
PREDAJA Misaoni svijet kn
ge Pnz (-+ Mojsijevo peto)m
zje) bio je veoma utJecaJa
H Suci 1 i 2 Kr (u nesto m
nj~j mj~ri: 1 i 2 Sam, pr?z
dijelovi Jr i Ez) preradem
u skladu s duhom i teznjam
Pnz. I neke mlade sz. knji
pokazuju »deuteronomijsk
utjecaj (npr. 1 i 2 Ljet). Ne
tumaci Biblije drfe da »de
teronomijska« mjesta ne uk
zuju sarno na jedan smjer p~
daje, nego na .suvislo pov..d
10, kojemu OSlm Pnz ponaJp
je pripadaju jos i H, Su
1 i 2 Sam. 1 i 2 Kr. Smatra
da ono polazi od davanja z
povijedi a u -+ izgnanstvu g
da Bozju kaznu za nepresta
odstupanje od Zakona.
DEUTERONOMIUM -+ Pono
ljeni zakon
DIBON Ime grada, npr. D.
Moabu, i. od Mrtvog mora,
od Arnona. Prema Br 21,
osvojiSe ga Amorejci, a prem
Br 32,3.34; IS 13,9.17 dodi
ljen je Rubenu iIi Gadu.
D. je bio poznat po -+ Mesi
stupu, koji je pronaden 18
DIDAHE (»Nauk« Gospodin
predan od dvanaestorice ap
68 DIDAHE - DJELA APOSTOLSKA
stoIa. Cesto se skraceno nazi-
va Nauk dvanaestorice apo-
stoIa) Pobibl. spis (sastavijen
jamaeno u prvoj polovici 2.
st. p. Kr.). -+ Etika u obliku
ueenja 0 dva puta, putu zivota
i putu smrti (usp. -+ Barnaba;
prijeporna je medusobna ovis-
nost iIi postojanje zajednie-
kog izvora). Liturgijska, orga-
nizacijsko-disciplinarna pra-
vila i misli pune eshatoloskog
oeekivanja. Najstariji pobibl.
euharistijski tekstovi, zajedni-
eko ispovijedanje grijeha, zna-
eenje -+ proroka. Zajednicu
predvode biskupi (-+ nadgled-
nik) i -+ dakoni.
DIDIM -+ Toma
DIDRAHMA -+ novae
DUAKONISA -+ dakon (3)
DUANA -+ Artemida
DIJASPORA (»rasprSenost«)
Usp. »biti odbaeen, protjeran«
u Pnz 30,4; Neh 1,9; Ps 147,2.
D. se jos primjenjuje za ozna-
ku onoga sto izaziva strah
(pnz 28,25; Jr 34,17; Dn 12,2).
D. oznaeuje nase1javanje zid.
manjine u pogansku sredinu.
Pos. znacenje imaia je D.
u Babiloniji, Mezopotamiji,
Egiptu, Siriji, Grckoj i Rimu.
Vrijednost je D. u tome sto
se preko Izraelaea Bog obja-
via poganima. Sveobuhvatnost
predodZbe 0 Bogu. Velika je
vaznost -+ sinagoge za zid. D.
i za sirenje krscanstva (apo-
stoli navijestaju Ev u sina-
gogama).
DIJATESARON je gre. naziv
za Tacijanovo izdanje evan·
delja (-+ bibIijski tekst). U
-+ Dura-Europosu naden je
gre. ulomak D. koji upucuje
na to da je izv. tekst D. bio
gre. a ne sir.
DUETE se u Izraelu smatra-
10 velikim blagom: brojna dje-
ea svrha su -+ braka (usp. Po
24,60). U tom su sIozni opC
pogiedi St. r. i relig. uvjerenj
Djeea su dar, sreca i ispunj
nje braka. (usp. Ps 127,3s
128,3), ona su nagrada i Boz
biagosiov (Izi 1,21; 23,26). Ka
Bog nekome obecava djeeu,
je znak nar. odabranja (Po
15,5; 22,17).
DINA U predaji 0 plemensk
povijesti (-+ plemena) kCi J
kova i Lee. Prema Post 34,2
-31 obeseastio ju je Sekem
prema Post 49,S osvetili su
Simun i Levi. dok kasnija pr
daja to pripisuje svoj bra
(Post 34,7-24).
DIONIZUE Prema Dj 17,
clan atenske gradske uprav
koji se nakon govora na -+ Ar
opagu obratio na krscanstv
Leg. su zgode 0 njegovu ka
nijem zivotu. Kasnije su m
pripisivani spisi koji potje
od drugih pisaca.
DIOTREF (»Zeusov hranj
nik«) Istaknuta krsc. osob
3 Iv predbaeuje mu drskos
sumnjieenje i neprihvaean
»starjesine«; on »ne prim
brace«.
DJELA APOSTOLSKA N
knjiga (80-85. p. Kr.), nast
yak Lk: sirenje Ev. snago
Duha Svetoga od J eruzalem
do Rima (u 2. dijelu nar.
Pavao u sredistu izvjestaja
nije to, dakle, povijest djel
vanja svih apostola. Upotre
ljavaju izvore: npr. popis p
staia na Paviovim putovan
rna, s kratkim podacima (u
pjeh u misiji) koje je sastav
jedan od njegovih pratilae
Ne upotrebljavaju Pavlove p
slaniee, ali se ipak podaci t
poslaniea veCinom podudar
ju s onima iz Dj (najtere n
petosti: obrazae Jakobova p
jedloga, -+ Apostolski sabor;
 DJELA APOSTOLSKA - DOEG
D,i Pavao se ne prikazuje to-
likim protivnikom judaizma
kao u svojim velikim poslani-
cama, ...... krseani iz POgan-
stva). Govori su slobodno iz-
neseni, no sama njihova pro-
blematika ima pov. pozadinu.
Od uobicajenog sluZbenog tek-
sta Dj razlikuje se njihova
»zapadna« verzija (...... biblijski
tekst).
DJELO(A) Medu Bozja D. ub-
rajaju se ...... stvaranje (Post
1,31; Ps 139.14) i vodstvo nje-
gova naroda (pnz 3,24; Iz 60,
21). Isus je poslan da vrsi Oce-
va D. (Iv 4,34; 17,4). Ona sluZe
kao potvrda njegove poruke te
im je cilj da probude ...... vjeru
u njega (Iv 5,36; 14,12; 15,24).
Covjekova su D. prolazna CPs
90,17), zla (Iv 3.19), podlozna
-+ mesu (Gal 5.19). D. zakona
ne izvode ...... opravdanje (Rim
3,20) i zavode na licemjerstvo
(Mt 23,3.5). Tek ...... krv Kristova
Cisti od mrtvih D. (Heb 9,14).
Dobra D. nisu cov,iekova zaslu-
ga, vee plod milosti (1 Kor
15,10; 1 Tim l,12s), te tako ne-
izravno i Bozja proslava (Mt
5.16). Kod Jak 2.14-24 dobra su
D. znak zive vjere i sluZe kao
potvrda vjere. Covjek neee na
...... Sudu biti suden prema ri-
jeCima, vee prema D. (Mt 16,
27; 1 Kor 3,13s; 2 Kor 11,15;
Otk 2,23).
DJEVICA
U SZ:
1. U obicnom smislu upotreb-
Ijava se za netaknutost (Suci
19,24; Job 31,1) a s obzirom
na pripravu za brak netaknu-
tost djevojke prije braka (Lev
21,13-15; Pnz 22,3-29).
2. Slika za nepokorne gradove
i zemlje (2 Kr 19,21; Iz 47.1);
potlaceni grad = osramoeena
D. (Iz 23,12).
3. Slika za Bozji narod koje-
mu pripada Jahvina ljubav i
6
koji svoju v,iernost ...... Savez
ne smije proigrati sluZeei ku
mirima (Jr 18.13-15; Am 5,2
4. D. kod Iz 7.14 maci da
majka ...... Emanuela »mlad
zena« prije poroda prvog dj
teta.
U NZ:
1. U opeem znacenju upotreb
ljava se npr. za 10 D. (M
25,1ss), za Anino djevicanstv
prije braka (Lk 2,36), za Fil
pove keeri (Dj 21,9).
2. Marijino djevieanstvo pri
Isusova rodenja (Mt 1,23
kao i zaceee po Duhu Svet
me upueuje na to da je Sp
siteljevo rodenje cudesan, j
dinstven stvarateljski Boz
cin.
3. Djevicanstvo radi »Kraljev
stva Bozjega« (Mt 19,12), rad
brige »za ono sto je Gospod
nje« (1 Kor 7,34) izraz
krse. ocekivanja buduenosti
usmjereno je k svrsetku vr
mena (usp. Lk 20,35).
4. Djevicanstvo u preneseno
smislu (2 Kor 11,2) odnosi s
na iskljucivu pripadnost .
Crkve i njezhIili zajednic
Kristu (usp. Otk 14,4: koje j
Bog otkupio).
U ranom je krseanstvu D. bi
pocasni naziv koji se, kak
proizlazi iz usporedivanja st
rih zid. i krse. grobnih natp
sa, za razliku od zid. obicaj
nije dodjeljivao sarno djevo
kama nego i krse. zenama
muZevima.
DJEVICANSKO RODENJE .
djevica
DJEVICANSTVO isto je st
i svojevoljno ...... bezenstvo.
DOBROTVORNOST ...... obitel
...... gostoljubivost, ...... udovic
...... milostinja.
DOEG Edomac; prema 1 Sa
21,8 nadglednik ...... Saulovih p
stira, odao je ovome da s
70 DOEG -
svecemCI IZ Noba prnZili po-
moe Davidu (1 Sam 22,9s). Po
saulovu nalogu D. je pobio
svecenike (1 Sam 22,18) jer
»kraljevi sluge« nisu htjeli na
njih diCi ruku.
DOKSOLOGIJA Pjesme Boz-
joj -+ slavi (grc. doxa). Ona
je ponajcesce dio nekog hva-
lospjeva, koji se ne mora za-
miSljati kao duia pjesma. Ob-
rasci kao »koji je slavljen za-
uvijek« (2 Kor 11,31) nisu da-
kako D., nego hvalospjevi
skraceni u obrasce. Posebni su
oblik skracenog hvalospjeva
u NZ recenice koje pocinju s
»jer«.
DOR (»stan«) Kan. grad na
Sredozemnom moru j. od Kar-
mela. Osnovan je u 14. st. pro
Kr. Oko 1190. osvojili su ga
Tekeli. Spominje se kod IS
11,1-9; 1 Ljet 7;29. Prema 1
Kr 4,11 zauzeo ga David iIi
Salomon, kasnije Asirci, a ne-
ko je vrijeme bio pripojen dr-
zavi Seleukoviea. Nakon toga
pripadao Judeji, a Pompej
mu je dao slobodu: postao je
grad-drlava pod rim. upra-
vom. Danas tel dor kraj et-
-tantilra.
DORKAS -+ Tabita
DOTAN (tell dotan) Pal. nase-
lje sj. od Samarije. Staro kul-
turno mjesto (moZda se spo-
minje u popisu pobjeda Tut-
mozisa III. oko 1480. pro Kr.).
Spominje se u povijestima 0
Josipu (Post 37,17), Elizeju (2
Kr 6,13) i Juditi (Jdt 3,9; 4,6).
DOVRSENJE oznacuje u SZ
zavrsetak nekog vremenskog
razdoblja (Post 29;21) i dola-
zak vjesnika spasenja iIi pro-
pasti (1 Kr 8;24s; 2 Ljet 36,
21s). To D. potkrepljuje Boz-
ju rijec (IS 21,43ss). Unatoe
mnogih ispunjenja narodu su
dana nova obecanja (1 Kr 2,4;
DRAGULJI
Iz 7,1-16; 9.2-7 i dr.) kojim
se iscekuje D. sto nastupa
Isusom (Mk 1,15). On je sv
jom ljubavlju D. starog Z
kona (Rim 13,10s; Gal 5,14
BuduCi da ie Krist D., punin
svega stvorenja (Ef 1;23), i kr
canin se smije nadati da c
s niim i on biti dovrsen (1 P
5,10; Reb 10,14).
DOZIVANJE MRTVIR Nar
Cit oblik -+ proricanja i -+ pr
znovjerja. U SZ medu ostal
rna i Lev 19.31 svjedoci 0
m. Ono se smatra, poglavi
u beznadnim prilikama, m
gucnoscu da se dobije savj
(1 Sam 28). Prema Pnz 18,
D. m. je zabranjeno jer
smatra prezirom Boga (Iz
18ss) i otpadom od njega (L
20,6; 1 Ljet 10,13). Svrgav
nje -+ saula pripisuje se i nj
govu D. m. Ddi se da je du
mrtvaca u zazivacu duha
da govori preko njega. Prem
Lev 20;2,7 mora se ubiti zaz
vac duhova.
DRAGUUI i poludragulji n
razlikuju se. Isti se nazivi up
trebljavaju za D. koji su sli
na izgleda, a koje mi dan
razlikuiemo.
D. se shvacaiu kao pojam
ljepotu, snagu i nepropadl
vost. Sluiili su kao nakit (np
Ez 16,11s) te ukras bogosto
nih iIi kraljevskih predme
(npr. 1 Ljet 29,2s; Ez 28,12
Na izvanbibl. podrucju slu
kao amajlija iIi lijek te se d
vode u vezu s pojedinim p
netima. U SP D. se istieu k
simboli ljepote, ugleda i sav
senosti, jer oni pristaju Bo
(npr. Izi 24,10), andelima (np
Dn 10,6), i novom Jeruzalem
(npr. Iz 54,11s).
Posebno mjesto zauzimaju p
pisi D.: Izi 28,17-20 (naprsn
-+ efod[1.] vel. svecenika);
28,13 (odjeca ljudi koji su
 DRAGUUI -
raju); Otk 21,19s (temeljci no-
vog Jeruzalema). U tim se po-
pisima npr. spominju (u prije-
vodu): rubin, topaz, alem,
smaragd, safir, ametist, hija-
cint, ahat, ledae, krizolit,
oniks, jaspis, sard, zlato, kal-
eedon, sardoniks, beril, krizo-
praz. Uz to se brojem 12 htje-
la naglasiti savrsenost.
DRAHMA -+ novae
DRUGI IZAIJA -+ Deuteroiza-
ija
DRzAVA Razvitak Izraela u
D. zapoceo je nestalni~. bo-
gostovnim savezom (kOJl se
veCinom naziva »amfiktioni-
ja«) 12 plemena nakon-+ osva-
janja zemlje (usp. JS 24,1-28).
Tek (oko 1020. pro Kr.) -+ saul
zadobiva opeu (poglavito voj-
nu) zapovjednicku vlast. U do-
ba-+ Davidove vladavine (oko
1012-927. pro Kr.) ujedinjena
je i polito vlast te protegnuta
na say Izrael: pri tom je osta-
la neka razlika izmedu -+ kra-
ljevstva u Judeji i u ostalom
Izraelu (usp. 2 Sam 5,4ss). D.
osvajanjem neizr. podrucja
privremeno postaje veliko kra-
ljevstvo (2 Sam 8,1-14). Upra-
va zemlie sredena je narocito
pod Saiomonom. Nakon nje-
gove smrti kraljevstvo se ras-
palo na dvije nacionalne dr-
zave: Judeju i Izrael (-+ ras-
ejep kraljevstva). U prvome
se oddala Davidova dinas ti-
ja (usp. 2 Sam 7,8-16). Izrael
je postojao do 722. pro Kr., a
Judeja do 586. pro Kr. (-+ iz-
gnanstvo). Kasnije je ddava
Makabejaea postigla odredenu
nezavisnost. I -+ Herodova (1)
.ie D. bila ovisna 0 rim. ear-
stvu.
Temeljno shvaeanje Izraela 0
D. izrazeno je u teokraciji:
Bozja vrhovna vlast u uskoj
povezanosti s relig. i polito pu-
nomoCi Bozjih izaslanika. Nar.
DUALIZAM
prije izgnanstva D. se sma
djelom -+ Saveza s Bogo
Kritika D. uglavnom je b
kritika zbog nedovoljne v
nosti Savezu onih koji su n
me upravljali (-+ proroci); i
alnoi D. ne bi bila uskraee
poslusnost. I kasnije se p
matra polito vlast kao ne
sto Bog daje (usp. Mudr 6
U NZ ne nalazimo niti ri
»D.« niti teoriju 0 D. Usp
ne izjave odnose se na pos
jeCi poredak Rim. Carstva.
smije se u teol. razglaba
previdjeti da se nz. mjesta
temu »D.« ogranicuju na k
kretne prilike. Krse. teorij
D. ne smije se izvoditi iz
jedinih redaka, vee iz nac
llZ. -+ etike (usp. takoder -+
romastvo, -+ vlasnistvo, -+
boda, -+ mir, -+ pravednost
savjest, -+ rat, -+ ljubav, -+ d
Gospodnji, -+ naplata).
znata Gospodinova rijec 0
tanju poreza (Mk 12,17) i I
sovo ddanje pred Pilat
(usp. Iv 19,11) izraiavaju d
nost i granice poslusnosti p
rna D. -+ Apostoli pred iid. v
seu naglasavaju da se viSe t
ba pokoravati Bogu nego
dima (Dj 5,29). U stavu pre
rim. D. prevladava prizna
i potvrda ddavne (pa i
ganske) vlasti (usp. Rim
1-7; 1 Pt 2,13-17) sto je val
posljedica teokratskog sh
eanja D. u SZ. NZ ne nau
va djelatno suprotstavljan
Mjerilo su mu covjekova
nasanja prema D. obveze
ih Bog ovoj nalaze; NZ
zna za iskvarene oblike D
moze biti izazvan na ostru k
tiku D. (usp. Otk) .
DUALIZAM (od lat. duo
= dva). Shvaeanje prema
jem svijet odn. stvarnost
Civa na dva suprotna poce
U SZ (-+ stvaranje) preu
je rasiren mit 0 borbi izme
72 DUALIZAM -
sHe kaosa i Boga stvoritelja
(-+ kaos). SP ne zna za vjeru
u viSe bogova koji bi se medu-
sobno boriIi. Kad je rijee 0
-+ demonima, ostaje pri tom
netaknuto Bozje vrhovno gos-
podstvo.
D. u shvaeanju eovjeka (su·
protnost du~a-tijelo) ima svo-
je korijene izvan SP (npr. 11
neoplatonizmu). U SP nalaze
se sarno neki tragovi D. (usp.
Mudr 9,15; 1 Pt 2,11). Unatoc
tome on je kasnije u kr~e.
-+ etici bio vrlo utjecajan (ne-
prihvaeanje svijeta i tijela,
premda je i njih Bog stvo-
rio). To mozda potjece odatle
~to su izjave. 0 zlim nagnuei-
rna covjeka, npr. kod PavIa,
mogle biti shvaeene dualisti-
eki (suprotnost -+ duh-tijelo)
i neki etieki D. dugo je vre-
mena bio opee ra~ireno shva-
eanje. U njem se skriva neka
vrsta etickog pesimizma ko-
jem je temelj izvanbibl. meta-
fizicki D., premda se to ne
zeli uvidjeti iIi priznati.
D. valia dodu~e odbaciti. Ali
to ipak ne prijeci da se pri-
znaju odredene razlike, npr.
izmedu Stvoritelia i stvore-
nja, vjere i znanja, miIosti i
siobode.
DUGOTRPNOST je naziv za
strpljivost kojom podnosimo
drugoga, pa i onda kad on da-
je povoda da ga odbacimo
(usp. Izr 19,11). Bog je sarna
D. te stoga daje mogucnost
za obracenje (Ps 86,15; Rim
9,22). D. je kr~Cana »plod Du.
ha« (Gal 5,22) i proizlazi iz
kr~c. ljubavi (1 Kor 13,4).
-+ strpljivost.
DUH Hebr. rijee za D. izv.
znaCi »da~ak vjetra« (»ruahe,
Izi 10,13), odn. »dab zivotae
(Post 7,15; Mt 27,50), stoga
znak da je odredeni covjek
utaZio zed iIi glad iIi da je
DUH
ponovno zadobio srcanost (S
ci 15,19; izv. tekst Post 45,2
Jahve je gospodar tog ziv
nog daba (Post 2,7) i on d
zivot (Ez 37,1-14). On ga mo
ipak ponovno oduzeti (J
34,14s). Kasniie se pocinje r
miSljati ~to se stirn »D.« z
va poslije covjekove sm
(usp. Lk 23,46). Izraz »D.« m
ze izrafavati i nacin pona~an
(npr. »D. vrtoglavi« Iz 19,1
BoZji D. daje narocitu sna
i izdriljivost (Br 11,25; S
14,6; Lk 1,15; 4.14). -+ Pror
su sv.iesni da ih on vodi.
ee poCinuti na -+ Mesiji
l1,2s; Lk 4,18.21; usp. Ez
25ss; Ps 51,12-15) i na -+ Sl
Boz,iem (Iz 42,1). Smatralo
da je on na djelu vee pri st
ranju svijeta (Post 1,2).
najee~ce ne zami~Ija »D.« k
»sablast« i s1. (npr. 1 Kr 22,
iIi inace kao neko izvanzema
sko biee. Kasnije se govor
»zlim duhovima« (-+ demon
Siom njihove moei svjed
da je Isus Mesija (usp.
12,28).
Izraz »Bog je D.e nije jo~ b
moguc u SZ (ali usp. Iz 31
jer D. nije oznacavao Bo
bit, nego njegovo djelovan
Tek se kasnije moglo doei
te pojmovne tvorbe (Iv 4,2
D. - meso: D. moze ozna
vati cijelog eovjeka a ne sar
jedno podrucje ljudsko
Znacenje pozdrava kao »I
D. tvojimc i s1. (Gal 6,18) i
je kao kad kafemo »I s
bom«. Medutim, i NZ pozn
diobu na D. i -+ meso (M
14,38). To ne znaci da bi
vjek bio razdijeljen na ta d
bitka. Taj dualizam pozn
tek grc. filozofija. StoviSe, t
ba reei da jedan covjek mo
postupati na dva razlicita
eina.
D. - Slovo: To Pavlovo
protstavljanje (2 Kor 3,6
 DUH -
odgovara Apostolovu suprot-
stavljanju -+ Zakonu (usp. Rim
7,6).
Duh Sveti: -+ Trojstvo. I kod
izricaja koji bi mogli ukazi-
vati na trecu bozansku osobu
ne smije se zaboraviti da po-
jam »D. Bozji« = snaga utje-
ce na stvaranje tog izraza
(»grijeh protiv D.« kod Mk
3,29: odbijanje snafuog Bozjeg
djelovanja).
Prve zajednice bile su svjes-
ne da su obdarene Duhom.
-+ karizma.
DUHOVI -+ Pedesetnica
DURA-EUROPOS Grad na z.
obali Eufrata, osnovan iIi sa-
graden za Seleukovica Nika-
tora (312-281. pro Kr.). On mu
je dao ime svog rodnog mje-
sta Buropos. U posjedu je Par-
. mlsh da Je bIla krstion
~
~
A .
! •
Dura-Buropos, zidne slikarije
tl sinagogi (prije 256. p. Kr.):
Abraham prima obecanje
DUSA
ta kao Dura od 100. pr
Od 165. p. Kr. konacno
rim. vlasti te postaje i
ristem Carstva. 256. p
osvaja ga Sasanid Sapu
tim je grad opustio. Slu
je otkriven 1920.
Iskopano medu ostalim
goga i srediSte krsc. za
ceo Dobro su se saeuva
su za posljednje opsad
zasipane. Sinagoga, koja
gradena oko 200. p. Kr.
novliena 245., oslikana j
toe zid. zabrani slika. F
- danas u Sir. nacion
muzeju u Damasku -
zuju gotovo iskljucivo
zgode. SrediSte krsc. za
ce preneseno je u Yale
ry (New Haven). Nast
pregradnjom neke kuce
Oko srediSnjeg dvorist
se sedam prostorija. N
zn.ac~jna :pros~orija za k
k~p~la muceni.ka: natpi
mlllJU Boga 1 Krista;
rije prikazuju prizore iz
DUSA (hebr: nefes) He
jee koja se vecinom p
s D. ima siroko macenj
grkljan, zdrijelo (Iz 5,1
tim disanje, zivotni d
Sam 1,9), zivotna sna
38,16), zivot (Izl 21,23:
za zivot«), zivo bice (c
Post 46,26; zivotinja, Pos
krv kao sjediste zivot
17,14).
Dusu zahvacaju sve z
pojave: ona gladuje (Ps
moze klonuti, cezne za B
(Ps 42,6s) i naginje zl
10,3). Iz nje proizlazi n
dost (Ps 35,9), Ijubav
44,30), pouzdanje (Ps
mdnja (Ps 11,5); tu D
isto sto i -+ srce.
D. nije neko zivotno
koje bi se moglo odije
tijela i koje moze samo
postojati. -+ Smrt nije d
74 DUM -
nje tijela i D. vee istjecanje zi
votne snage tako da preosta-
ne »mrtva dusa« (Br 6,6) koja
u -+ Podzemlju zivi zivotom
sjene (Iz 14,9). Tek u grc. mi-
sIi nasuprot mrtvom tijelu
stavlja se D. (Mudr 3,lss;
15,8).
Sz. znacenje preuzeto je u NZ.
D. (grc: psykhe) znaci »zivot«
iIi »ziv covjek« (Mk 3,4; Mt
16,26), uzima se namjesto
»osobe« (Dj 27,31) i mjesto »ja,
D
DAKON (»sluga«)
1. -+ slufenje
2. Nosilac odredene slufbe u
-+ zajednici (npr. poslufivanje
kod stoIa, Dj 6,2; briga za si-
romahe). Prema Dj 6,6 prvi su
D. na poseban naCin dobiIi po-
slanje -+ polaganjem ruku. Pri
tom su zastupali (a uskoro i
na drugim podrucjima) probi-
tke i naCin miSljenja krseana
grc. jezika (heleniziranih) pre-
rna domaeim krseanima. Pre-
rna Dj 6,8s njihova je djelat-
nost obuhvaeala i svjedoee-
nje prema vani, a to je razja-
rilo protivnike prvotne zajed-
nice (-+ Sjepan). U Dj ne po-
stoji izraz »D«. Pitanje je da
Ii se vee tu moZe govoriti 0 D.
Druga predaja opisuje D. kao
sluzbenika uz »biskupa« (-+
nadglednik) zajednice (1 Tim
3,8-13; usp. Fil 1,1). Opseg nji-
hove uloge ne da se viSe tocno
odrediti, ako je uopee imao
cvrstih obrisa. NZ, nairne, ne
opisuje njihovo djelovanje,
nego ponasanje i odlike koje
se trate za tu slufbu (1 Tim
3,8-13); no vjer. imaju neku
zadaeu u vodenju zajednice
jer se 0 njima u 1 Tim govori
neposredno iza ",biskupik
DAVAO
ti, mi« (Reb 10,38 »dusa m
ja« = »ja«). Rijetko se »
upotrebljava u suprotnost
-+ »tijelom«: D. je besmr
a Bog ee joj suditi (Mt 10,2
DVANAEST MALIR PROR
KA (knjiga) -+ proroci
DVANAEST PLEMENA -+ p
mena
DVOR -+ palaca
DVORJANIN -+ cinovnik
U pozadini tih predaja naz
se Cinjenica da se u mlad
Crkvi stvorilo podrucje sluf
za D., na pocetku dakako s
vrlo nejasno odredenim ovl
tenjima. Tek su na teme
tog razvitka nastale rece
predaje. MoZda je Luka u
starije izvore protumacio
temelju tog iskustva. Podro
nije obIikovanje dakonske s
zbe zbilo se u pobibl. vrijem
3. Dakonice: I zene su im
moguenost da djeluju u kr
zajednici (-+ udovica). Pri
porno je da Ii je »diako
(mnogi prijevodi: slufbeni
u Rim 16,1 vee naslov, iIi
tu hoee naglasiti sarno zas
ge Febine. Mozda se u 1 T
3,11 ne misIi na supruge
kona nego dakonice.
DAVAO (sotona, protivnik)
SZ D. se u prvom redu shva
kao protivnik u smislu tu
telja na sudu (Ps 109,6), ub
ja se medu »Bozje sinove«
u -+ nebu nastupa pred Bog
kao-+Jobov tufitelj (Job
-12; 2,1-7), slicno kod Zah 3
SZ ne pozna veze izmedu
i demona iIi neki pad and
(1 Kr 22,19-23; Iz 14,12). Kas
je zidovstvo I). naziva -+ B
jal i -+ Belzebul, zove ga k
 DAVAO -
zorn tame i poglavicom palih
andela. Javlja se misljenje da
je D. gresnim padom postao
Bozjim neprijateljem te dje-
luje iz --+ zavisti, pozude i po-
hlepe za moeu. U NZ D. je u-
tjelovljenje zla (Mt 13,19), ne-
prijatelj (Mt 13,25.28; Lk 10,19).
On se protivi Bozjem spasi-
teljskom naumu (Mt 4; Mk
4,15), zasljepljuje Ijude da ne
vide Bozju volju (2 Kor 4,4),
vodi u nevjeru i --+ grijeh (Ef
2,2). Naziva se »napasnik« (Mt
4,3; 1 Sol 3,5), Jaki (Mt 12,29),
otac--+ lazi (Iv 8,44), poglavica
ovoga --+ svijeta (Iv 12,31), bog
E
EBAL (dzebel islamije) Brdo
sj. od Sekema, oko 940 m viso-
ko. Prema Pnz 11,29 brdo pro-
kletstva; prema Js 8,30-35 na
njem Josua proglasava Mojsi-
jev zakon.
EBED JAHVE --+ Sluga Bozji
EBED-MELEK (»sluga boga
Meleka« iIi »kraljev sluga«)
Prema Jr 38,7-13 Etiopljanin,
dvorjanin kralja --+ Sidkije;
svojim je zagovorom spasio
proroka --+ Jeremiju, a ovaj mu
je, prema Jr 39,15-18, obeeao
da ee se zbog toga spasiti pri
skorom razorenju J eruzalema.
EBEN HAEZER (»stijena po-
moei«) Kamen (umjetno obra-
den iIi u prirodnom obliku?)
koji je mozda oznacavao kan.
bogostovno mjesto (usp. 1
Sam 6,18) u blizini --+ Mispe.
Prema 1 Sam 7,12 tu je Samu-
el podigao kamen kao spo-
menik pobjede nad Filistejci-
rna (--+ etiologija?). E. H. spo-
minje se vee u 1 Sam 4,1; 5,1.
Prema 1 Sam 4s kod E. H.
Filistejci su zarobili --+ Kovceg
saveza.
EBJATAR 7
ovoga svijeta (2 Kor 4,4). Ova
ko se tumaci poraz D. u Isu
sovoj kusnji (Mt 4,1-11):--
Isus je jednom zauvijek slo
mio moe D. i njemu, knez
ovoga svijeta, oteo moe (I
14,30), ali ipak ne konacno
sto ee se dogoditi tek pri --
ponovnom dolasku (2 Sol 2,8
Otk 20,7-10). Za sada su Ijud
pozvani da se odluce proti
D., komu se mogu oduprije
--+ rijecju Bozjom, --+ vjerom
itd. (Ef 6,11-18). S njime e
biti pobijeden i --+ Antikris
kao njegov sluga (1 Iv 2,18;
Sol 2,8s).
EBER (»onostrani«?) Spom
nje se npr. u Post 10,21.24
(popis naroda) kao ime osob
a u Br 24,24 kao ime kraj
(mozda podrucje »s onu str
nu« Eufrata, odakle potjec
--+ Hebreji).
EBIONITI (od hebr. 'ebjon
= siromasan) Judeokrse. slj
dba (--+ judeokrseani). Njiho
se nazori ne mogu tocno odr
diti jer se ime lOE.« primjenj
valo na razliCite vrste jude
krse. skupina. S njima se np
dovodi u vezu: zabacivan
hramskog bogostovlja, djev
canskog rodenja, teologije
postoia PavIa.
Tzv. Ebionitsko evandeIje n
pisano je vaIjda u 1. polovi
2. st. p. Kr. (grc.) a sadrZi
nopticku okosnicu, ponajvi
preuzetu iz Mt (--+ sinoptic
evandelja) , mnogo je toga
obliceno. Prijepomo je da
su E. i slicne skupine utjeca
na islam.
EBJATAR (Abjatar) Sin sv
eenika --+ Ahimeleka; jedini o
svog roda koji je umakao p
76 BBJATAR -
kolju _ Saulovu (1 Sam 22,20).
Sveeenik za Davida (2 Sam
8,17). U borbi za Davidovo na-
sljedstvo stao je protiv _ Sa-
lomona na stranu _ Adonije i
bio prognan (1 Kr 2,26s).
ECCLESIA _ Crkva
ECCLESIASTES _ Propovje-
dnik
ECCLESIASTICUS _ Sirah
EDEN _ Raj zemaljski
EDIKT Pismeni proglas. Pre-
ma Est 8,8 (usp. Dn 6,8) E.
perz. kraljeva bili su neopozi-
vi. Augustov E. kod Lk 2,1-
popis pucanstva.
EDOMCI. Sem. narod koji se
od 13. st. pro Kr. naseljava j.
od Mrtvog mora. S obje stra-
ne Arabe (= produfetak jor-
danske uvale .1. od Mrtvog mo-
ra) razvila se njihova drfava
(usp. popis u Post 36,31-39),
kojoj su se j. granice stalno
mij enj ale. Toj je drfavi pri-
padao i Esjon-Geber odn. _
Elat (na Crvenom moru). Pri·
padnost nekih plemenskih
skupina kolebala se izmedu E.
i Izraelaca (npr. Post 36,15
nasuprot H 14,14; Post 36,13
nasuprot Br 26,13). Mozda Pnz
23,7s upueuje na bogo~tovne
veze izmedu Edomaca i izr.
sveti~ta. Najznamenitiji grad
bio je _ Bosra. Kako su E.
posjedovali moe da sprijeee
prilaz Crvenom moru, uslijed
pro~irenja izr. drZave uskoro
je do~lo do vojnih sukoba
(usp. 1 Kr 11,14ss). Nesigumo
je da Ii je to poeelo vee za
vrijeme _ Saula ,(1 Sam 14,47).
Za Davidove vladavine, prema
2 Sam 8,14, to .1e podrucje bilo
jedna od pokra.1ina, ali je na-
kon Salomonove smrti uskoro
opet postiglo nezavisnost (usp.
1 Kr 11,25b). S obzirom na ta-
mo~nja bogata nalazgta bak-
BFEZ
ra bio je to tezak gubita
Izrael. Nakon _ rascjepa
ljevstva podruc.1e Edoma
kratko vrijeme gubi neza
nost u korist _ J. judo kra
stva (_ Amasja). _ Nabuk
nozor II. ga je pokorio (
Jr 49,7-22), ali to nije E. sp
cilo da i dalje prodiru na
judo podrucje (usp. Ez 25,1
35,15). Na glasu je _ mud
E. (usp. Obadija 8). _ Eza
Idumejci.
EFA
1. Midjansko pleme kojeg
praotac spomin.1e u Post
kao _ Abrahamov unuk; I
velica »dromedare« iz E.
2._mjere.
EFEZ Grc. grad na z. o
Male Azije (danas selfuk
plodnoj dolini, stjeciste t
vine, civilizacija, religija I
ka i Zapada (npr. kult car
vracarstvo, zidovstvo). U
vrijeme svjetski grad, pol
gospodarsko srediste. Hra
Artemide u E. smatrao se
nim od svjetskih cuda. _
vao je djelovao u E. na sv
3. i 4. misijskom putova
dok nije morao bjefati z
pobune srebmara (_ Dem
Brant Artemide u Efezu.
ljef na starom rim. novcu
2. st. p. Kr.
 EFEZ - EGIPAT 77
rije). U E. je nekoe postojala 2. Drugo ime za -+ Betlehem
velika krse. zajednica (usp. koji je naselio jedan rod iz E.
Otk 2,1-7). -+ Poslanica Efeza- (Post 48,7; Rut 4,11; Mih 5,1).
nima. -+ Ivan. -+ Marijina je EGIPAT (hebr. misraim) Zem-
smrt u E. leg.
lja uz Nil, jedno od najstari-
EFOD jih nalaziSta ljudske kulture.
1. Prema Izi 28.6-14; 29,5 viSe- Vee u kameno doba tu su se
bojni, vuneni iIi laneni, zlatom razvile razne kulture. Prava
protkani dio odjeee -+ velikog povijest pocinje oko 3000. pro
sveeenika; nosio se povrh gor- Kr. U slijedeCim tslj. odnos E.
nje odjeee, na grudima, ukra- - Mezopotamija odluc~an je
sen draguljima. U jednom sa- za povijest svega Bliskog Isto-
vu E. nalazili su se kamenovi ka. nar. Palestine (koja se na-
za proricanje (?) -+ Urim i lazi na prometnid izmedu te
Tumim. dvije zemlje). Vee prije osnu-
2. Lanen E., izraden u obliku tka Starog kraljevstva (izme-
pregace, nosio je -+ Samuel du 3200. i 2890. pro Kr.) postoji
kod svoje slufbe u svetiStu-+ veza izmedu E. i Biblosa, moz-
Silo (1 Sam 2,18) i David kad da cak i pravo vrhovnistvo E.
je plesao pred -+ Kovcegom nad i. obalom Sredozemnog
saveza (2 Sam 6.14). mora. Ona je za vrijeme Sred-
3. E. koji je -+ Gideon dao po- njeg kraljevstva (od 2050. pro
staviti (Sud 8,26s) a -+ Mihej(1) Kr.) povezana s E. zivahnom
izraditi za svoje svetiSte (Sud trgovackom i kultumom raz-
17,5); prema 1 Sam 2,28; 14,3 mjenom. Eg. tekstovi toga vre-
nosili su ga sveeenici a prema
1 Sam 21,10 stajao je u sveti-
stu u -+ Nobu te imao neku
ulogu kod proricanja (1 Sam
23,9; 30,7); opisuje se kao kip
bozanstva, odjeea bozanstva,
predmet kulta iIi spremnica.
EFRAJIM Naziv za srednji dio
brdovitog podrucja sa z. stra-
ne Jordana; prenesen je na
ondje nastanjena izr. plemena
i njihova praoca. Njihova pre-
dnost pred susjednim Mana-
seovim plemenom temelji se
na obilnijem Jakovljevu bla-
goslovu (Post 48,13ss). To se
pleme bori protiv prevlasti
plemena-+Judina a nakon-+
rascjepa kraljevstva dobiva
vodecu ulogu u -+ Sj. izr. kra-
Ijevstvu koje se viSeput nazi-
va E. -+ Josua i Jeroboam 1.
pripadaju E.
EFRATA (»plodna zemlja«)
1. Naselje u blizini -+ Rame u
Beniaminu (Post 35,16-19; Jr
31,15). Kasnije se krivo pois-
tovjeeuje s 2. Egipat
78 EGIPAT -
mena spomm.1u vazne grado-
ve u -+ Kanaanu. kao -+ Aske-
Ion i-+ Jeruzalem. Upad Hiksa
u E. oko 1670. pro Kr. i njiho-
vo protjerivanje oko 100 go-
dina kasnije ostavili su tako-
der tragove u Palestini: pro-
tjerani Hiksi naselili su se u
Palestini. E. u nekoliko navra-
ta vojnim pohodima nastoji
ponovno uspostaviti vrhovniS-
tva u Palestini i Siriji. 1480.
Tutmozis III. pobjeduje kod-+
Megida. U vrijeme -+ Amam{:
E. viSe ne moze ostvariti svo-
je vrhovnistvo u Palestini.
Knjiz.-relig. spomenik toga
vremena. pjesma Suneu Ame-
nofisa IV. Eknatona. ima od-
raza kasnije u Ps 104.
U 14. i 15 st. pro Kr., osim osta-
lih nomadskih plemena, bora-
ve u E. i preci rodova kasni-
jeg Izrae1a. Iz izvjestaja na-
stalih u raznim vremenima sa-
znajemo da je E. - nar. i. dio
Delte (-+ Gosen) - bio utoci-
ste za nomade u vr. gladi. -+
Izlazak iz E. mozda se dogo-
dio za vrijeme Ramzesa II.
Nesto kasnije pobjednicki
stup faraona Merenptaha prvi
put spominje ime -+ Izrael. Iz
natpisa se ne moze zakljuCiti
koja se zapravo narodnosna
skupina pod tim misli. Veliko
kraljevstvo -+ Davidovo dugu-
je svoj postanak takoder po-
litickoj slabosti E. Eg. polito
umijeee snazno utjece na Da-
vida. Salomona i njihove na-
sljednike a ego mudrost na -+
mudrost Izraela i Biblije. No
jedva se moze govoriti 0 ne-
kom utjeeaju ego predodzbe
o bogovima na relig. shvaea-
nja Izraela.
Faraon seSonk I. (-+ siSak)
poduzima oko 930. pro Kr. voj-
ni pohod u Palestinu koji nije
ostavio veCih tragova. U slije-
deCim st. druge sHe odreduju
politiku u Palestini i Feniciji:
EHUD
-+ Aramejci i Asirei. Oko 7
pro Kr. dolazi u jz. Palest
po prvi put do neprijateljst
izmedu E. i -+ Asirije. Posl
propasti asir. velesile dobi
faraon -+ Neko. koji je 608.
Kr. u bitci kod Megida ub
-+ Josiju, jos jednom prevl
nad Palestinom. Meduti
vee nekoliko godina kasn
prosiruje -+ Nabukodonoz
svoju vlast sve do granica
Jos jednom je Palestina do
pod vlast E. Od 323-198. pro K
PtolemejeviCi (-+ Ptolem
vladaju E .• u koji spada i P
lestina. Njihov kraljevski gr
-+ Aleksandrija postaje vaz
srediSte zid. -+ dijaspore g
govora. Tu je uCinjen vaZ
doprinos prevodenju SZ
grc. (-+ Septuaginta).
Spomo je da li Mt 2,13-25 (
jeg u E.) iznosi pov. zgodu
(po uzoru na leg. zgodu 0 M
siju) prikazuje Isusa kao nov
Mojsija. kao novog narodn
osloboditelja. Isusov povrat
iz E. shvaea Mt 2.15 u skla
s Hos 11.1 kao Bozju volju
EGIPATSKI POTOK (wadi
'ariS) Stara granicna rije
izmedu Egipta i Kanaana.
dom ispunjena sarno u vr.
sa. Utjece u Sredozemno mo
(Br 34.5).
EGLON Ime:
1. Moapskog kralja. -+ Ehud
2. J.-palestinski grad, pre
15 15.39 nedaleko -+ Laki
tocan polozaj nije pozn
Pr~ma 15 10.3-35 osvojio
Josua.
EGZEGEZA -+ biblijska z
nost. -+ biblijsko tumacen
EGZISTENCIJALNO TUM
CENJE -+ biblijska znanost
EGZODUS -+ Izlazak
EHUD Pre.ma Suci 3.12-3
sudae koji je pogubio -+ Eg
 EHUD -
na (moapski kralj) i tako oslo-
bodio svoj narod od moap-
skog jarma.
EKBATANA Glavni grad me-
dijskog cars tva (-+ Medijci);
prema Ezr 6,2ljetno boraviSte
perz. kraljeva. Nije ga osno-
vao tek Arfaksad (usp. Jdt
1,1-4); u SP E. se spominje
tek uzgred, npr. kao mjesto u
kojem je mladi Tobija nasao
zarucnicu (Tob 7,11ss).
EKRON (Akaron) Filist. grad;
konacno je postao zid. tek kad
ga je oko 150. pro Kr. Aleksan-
dar Balas poklonio Jonatanu
-+ Makabejcu (1 Mak 10,89).
Nije sigurno da Ii izvjestaji 0
zauzecu E. u vrijeme sudaca
(Suci 1,18; 1 Sam 7,14) ocitu-
ju trazenje prava za pripo-
jenjem toga kraja, zahtjev za
placanjem danka ili neko pri-
vremeno zaposjednuce. Svaka-
ko se E. kod Am 1,8; Jr 25,20
navodi kao filist. grad. U E.
se stovalo bozanstvo zvano
Baal Zebub (2 Kr l,2s; -+ Aha-
zja).
EL-+ Bozja imena
ELA (hebr. znacenje nepozna-
to) VI. ime, npr:
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(887-886. pro Kr.), sin-+ Basin;
umorio ga je -+ Zimri, jedan
od visokih casnika (1 Kr
16,9s).
ELAM, ELAMCI Zemlja, odn.
narod i. od -+ Babilonije; gla-
vni grad -+ Suza nije se mogao
oprijeti -+ Sumeru i -+ Akadu.
Od 13. st. pro Kr. imao je tes-
kih okrsaja s -+ Asirijom i Ba-
bilonijom. Granice izmedu E.
i tih zemal.ia cesto su se mi-
j enj ale. Kultura i civilizacija
E. ne spadaju ni u sem. ni u
indoevropsku etnicku skupinu
(nego »azijansku«).
ELEAZAR 79
Pitanje je da Ii Kedor-Laome
iz Post 14 ima kakve veze s
tim E. Nejasno je sto znac
ime E. u Post 10,22.
Najkasnije od 700. pro Kr. E
se borio kao saveznik Babilo
nije protiv Asirije, koja ga je
oko 650. pro Kr. pokorila. Na
kon toga dospio je u sastav
medijsko/perz. carstva (-+ Me
dijci). E. postaje dio kraljev
stva Seleukovica. Propast gra
da Suze pocinje kad su g
osvojili Arapi.
»Elamci« se u prorockoj knji
zevnosti viSe puta spominj
medu tudinskim narodim
(npr. Iz 11,11; Ez 32,24). Osim
toga E. se kod Iz 21,2 pojav
Ijuju kao neprijatelji Babilo
nije, ali i kao neprijatelji sa
me judo drlave (kao podanic
Asirije? usp. Iz 22,6; Jr 49,34
-39). Prema Ezr 4,9 i E. su bi
naseljeni u -+ Samariji. U D
2,9 zidovi iz E. svjedoci s
duhovskog cuda.
ELASAR Prema Post 14,1 pr
jestolni grad kralja Arioka
Ranije se poistovjeCivao s ba
bi!. gradom Larsom.
ELAT Edomska luka (-+ Ed
omci) u Akabskom zaljev
(= sji. zaljev Crvenog mora
Prijeporno je odakle dola
ime E. (usp. "Ela« u Po
36,41) kao i vrijeme osnutk
(spomenut je u 1 Kr 9,26
to je kasniji podatak nego
2 Kr 14,22?). Svakako je bi
od veIike vaznosti posjedov
ti E. (prilaz k moru, trgovin
s j. Arabijom i i. Afrikom
Morao se uvijek cvrsto bran
ti. E. je konacno u poslje
njoj treCini 8. st. izgubljen
Kr 16,6), ali je jos daljnih st
tinu godina u njemu cvjeta
trgovina.
ELEAZAR (»Bog je pomogao
Ime nekih osoba, npr.
1. Prema Izi 6,23 treci s
80 ELEAZAR -
-+ Aronov. Uvijek mu se prida-
vala vodeca uloga (usp. Lev
20,26).
2. Pismoznanac; bio je vjeran
zakonu i podnio muceniStvo
(2 Mak 6,18-31).
ELEFANTINA Otok na NHu
(nasuprot Asuanu). 2:id. upo-
riste u 5. st. pro Kr. s vI.
hramom u cast Bogu Jahu
(Jahve). Brojni, ponajviSe
aram. rkpi (»Elefantinski pa-
pirusi«, -+ papirus), ali nema
bibl. tekstova. Ti rkpi odra-
zavaju zivot zid. zajednice u
dijaspori.
ELI J ahvin svecenik u -+ SHu
gdie se nalazio -+ Kovceg sa-
veza. U predaji postoji neko-
liko usporednih prikaza: u 1
Sam 1,17.25s; 2,11; 3,1-9 Eli je
vrlo povoljno prikazan. Pre-
rna 1 Sam 4,1S izgleda da je
-+ sudac. Uz to postoji izvje-
staj 0 njegovim nevrijednim
sinovima i n.iihovoj smrti (1
Sam 2.12-17.22-25; 3,10-4,11).
Taj je izvjestaj pod utjecajem
cinjenice da su od Salomono-
va vremena u J eruzalemu Sa-
dokovci bili potisnuli Elijevce
u svecenickoj slmbi (usp. 1
Kr 2,26s). Izvjestaji 0 Samu-
elu tvore daljnji sloj predaja,
u kojem E. nema velikog zna-
cenja (usp. npr. 1 Sam 3).
Razliciti slojevi predaja vise
se ne mogu razluCiti. Zbog to-
ga je prijeporno kakav je za-
pravo E. bio kao svecenik.
ELIEZER (»Bog je pomoc-
nik«) Ime nekih osoba, npr:
1. Prema Post 15,2 Abraha-
mov sluga.
2. Prema Izi IS,4 Mojsijev sin;
u 1 Ljet 23,15.17 leviti izvode
svoje podrijetlo od E.
3. Prorok koji ustaje protiv
kralja -+ Josafata Judejskog
(-+ J. kraljevstvo; 2 Ljet
20,37).
ELlZEJ
ELIFAZ iz Temana, prvi o
-+ Jobovih prijatelja (Jo
2,11); zastupa u tri govora n
rodnu predaju po kojoj su Jo
bove patnje posljedica njego
vih grijeha (Job 4-5; 15; 22
Bog ispravlja to krivo shva
canje u Job 42,7-8.
ELIJAKIM (»Bog nek uspra
vi«) Ime nekih osoba, npr:
1. Nadglednik palace jud
kralja -+ Ezekije (-+ J. jUd
kraljevstvo; 2 Kr IS,18).
2. Jojakim.
ELIMA -+ Barjesus
ELIMELEK (»Bog je kralj«
Osoba u Knjizi 0 -+ Ruti. E. s
doselio iz Betlehema u Moa
i ondje umro. Bio je mm No
emin a Rutin tast.
ELION -+ Bozja imena
ELISA -+ Elizej
ELIZABETA (»Bog je savrse
nos1«) -+ povijest djetinjstv
Isusova.
ELIZEJ (»Bog je pomogao«
Podrijetlom iz Abel-Mehole
-+ prorok u Izraelu (2. pol.
st.). 0 njegovu pozivu postoj
razliciti izvjestaji u 1 K
19.16.19 i 2 Kr 2,11-13. Poziv
ga -+ Ilija, ciji je ueenik i slu
ga. On zahvaca snafnije neg
njegov ucitelj Ilija u unutras
nju i vanjsku politiku svoj
zemlje: u pohodu protiv Mo
abaca navijesta Bozju rijec (
Kr 3,16-20), ima znacajnu ulo
gu u ratovima protiv Arame
jaca (2 Kr 6,8-23), pomazuj
-+ Jehua za kralja nad Izra
elom i tako ga potice na dr
zavni udar protiv vladarsk
loze-+ Omrijeve (2 Kr 9,1-10
Izmedu E. i -+ Joasa postoj
tijesni i povjerljivi odnosi (
Kr 13,14-19). Izvjestaji 0 nje
govim cudesima u velikoj s
mjeri oblikovani prema pre
daji 0 Iliji; oni nastoje E
 ELIZEJ -
prikazati kao veeeg proroka
(usp. 2 Kr 2,14; 4,25-37; 13,20s).
ELKOs Prema Nah 1,1 rod-
no mjesto proroka -+ Nahu-
rna. Nije moguee odrediti po-
lozaj tog mjesta.
ELOAH -+ Bozja imena
ELOHIM -+ Boz.ia imena
ELOHIST -+ Mo.isijevo peto-
knjizje
ELON (»hrast«) Ime, npr:
1. Prema Suci 12,11 ime jed-
nog-+ suca.
2. Naziv jednog naselja koje
se spominje u 1 Kr 4,9.
ELTEKE Prema H 19,44;
21,23 levitski grad u podrueju
-+Danovu.
ELUL -+ kalendar
EMANUEL (»Bog s nama«)
Ahaz, kralj (736-721. pro Kr.)
-+ J. judo kraljevstva nije se
bojao sarno velesile -+ Asirije,
nego se smatra da su ga -+
Sj. izr. kraljevstvo i aram. dr-
zava Damask prinudili da pri-
stupi savezu sklopljenom
protiv Asirije. Prema Iz 7,6
izgleda da je i njegova dina-
stija bila ugrozena. Tada mu
-+ Izaija daje znak: mlada ee
zena zatrudnieti i roditi sina
i nazvati ga E. (Iz 7,14).
Hebr. rijee za »mladu zenu«
moze znaeiti i »djevicu«. Ka-
ko je gre. prijevod (-+ Septu-
aginta) izabrao gre. rijee ko-
ja ima gotovo sarno to znaee-
nje, i kako je Mt 1,22s to mje-
sto u tom smislu protumaeio,
cesto se drzalo da mjesto u
Izaiji smjera na Isusovo dje-
vicansko rodenje. Drugi npr.
dde da je E. bio sin Ahazov
iIi samog Izaije. To sto ovaj
u prvi mah obeeaje Ahazu
izbavljenje, ne mora se proti-
viti tumaeenju odnosne izreke
u smislu konaena spasitelja.
EPAFRA 81!
Ahaz se nije pouzdao u znak,.
nego u asir. moe kojoj se ob-
ratio za pomoe. Asirci su pod-
vrgli Izrael i Damask i na-
metnuli mu teSke dace. Kod
Iz 8,8 E. je prorokov suvre-
menik.
EMAUS
1. Mjesto u Judeji (1 Mak
3,40.57), 24 km z.-sjz. od Je-
ruzalema. Ondje je lezalo se-
10 'amwas koje je 1967. posve-
rna razruseno.
2. Kod Lk 24,13-35 nalazi se
izvjestaj 0 dvojici ueenika ko-
jima se na putu u E. pridru-
zio uskrsli Krist. Taj E. imao
bi biti udalien 60 stadija (ne-
sto preko 12 km) od Jeruza-
lema (Lk 24,13). Neki rkpi kao
i mnogi ucenjaci izjednacuju
ga s onim pod br. 1.
EN -+ Ajin
ENAKOVCI -+ Anakovci
EN DOR (»dorski izvor«) .ii.
od Tabora. Prema 1 Sam
28,7-25 rodno mjesto zazivaci-
ce duhova kojoj je uspjelo da
se Samuel ukafe saulu.
EN FEsKA -+ Kumran
EN GEDI (»jaretov izvor«),
Oaza u pustinji Z. od -+ Mrt-
vog mora (usp. Ez 47,10). Pre-
rna 1 Sam 24 David je pred
saulom pobjegao u jednu spi-
Iju kod E. G.
ENOs (»covjek«) Prema Post
4,26 sin -+ setov (usp. Post
5,6-11). »Pocetak« stovanja
Jahve. Prvi eoviek u predaji
Keniiaca?
EN-ROGEL-+ Valjarov izvor
ENUMA Ells -+ izvjestaji (}
stvaranju.
EON -+ vrijeme
EPAFRA (»pozeljan«) Pavlov
suradnik iz Kolosa (Kol 1,7;.
4,12; Flm 23).
82 EPAFRODIT -
EPAFRODIT (»pozeljan«) Pa-
vlov suradnik iz Filipa (Fil
2,25-30).
EPlKUREJCl -+ filozofi
EPlSKOPOS -+ nadglednik
ERAST (»dostojan ljubavi«)
Pavlov suradnik (Dj 19,22), ri-
znicar grada Korinta (Rim
16,23). Prema 2 Tim 4,20 neki
je E. ostao u Korintu. Prije-
porno je da Ii se radi u oba
slucaja 0 istoj osobi.
EREK (Uruk) se nalazio na
->- Eufratu i bio je polito sre-
d.iSte ranog -+ sumerskog kra-
Ijevstva. U Post 10,10 grad -+
Nimroda. U E. su se nar. sto-
vali bog neba Anu i boziea-
-ma ika lnana IStar; njena se
kultna svadba s -+ Tamuzom
svecano slavila.
ESAR HADON (asir.: »Asur
je poklonio brata«) Asir. kralj
(681-669. pro Kr.) koji je, iz-
gleda, u Samariji naselio tu-
dinee (Ezr 4,2) a kojemu je
-+ Manase (kralj -+ J. judo
kraljevstva) placao danak.
ESENl zid. sljedba, mozda
nastavak -+ Hasidejaea. Nasi
su izvori za proucavanje E.
izvanbibl. E. su se strogo dr-
zali Zakona (osobito se mno-
go traZila cistoca, zbog toga
cesta pranja), zivjeIi su u si-
romastvu i ponajcesCe neoze-
njeni u zajednieama slicnim
samostanskima. Ozenjeni E.
zivjeli su izvan ove zajednice,
ali su bili uiedinjeni u jed-
nom savezu. E. su mozda i
pokret protesta protiv posvje-
tovnjacenog jeruzalemskog
hramskog svecenstva. Prije-
porno je da Ii je shvacanje ob-
nove bogostovlja kod Ez
40-48 bilo E. uzor. Neka nji-
hova naucavanja nisu bila
zid. podrijetla, nego su moz-
da potjecala od parsizma ili
novopitagorstva. Ponajcesce
ETAN
se i Kumranci (-+ Kumran
smatraju skupinom E.
ESHATOLOGIJA se bavi sv
setkom -+ vremena, -+ pono
nim Kristovim dolaskom,
$udom, ( -+ apokalipticka knj
zevnost) i prethodnom poj
yom nevolja, -+ zivotom pos
je smrti. Krsc. E. polazi o
uvjerenja da je svako isp
njenje u znaku Krista.
ESJON-GEBER Lucki gra
kod -+ Elata; prijeporno je d
Ii je Salomon utemeljio E.
je E. isto sto i Elat. Prema
Kr 9,26 Salomon je grad
brodove u E. Lucka postroj
nja danas su zasuta.
ESTERA (knjiga) Umjetnic
izvjeStaj 0 progonu i izba
Ijenju zidova u perz. dda
za Ahasvera (Kserksa
486-465. pro Kr.), zato sto s
(prikazani u liku zakonu od
nog Mordokaja) zabaciva
ddavnu religiju. Ahasver
uzeo za zenu zid. djevojk
Esteru i ucinio je kraljicom
Njezina ljepota, domiSljato
i zagovor otklonili su zlo o
njezina naroda. Neprijate
zid. naroda bili su naprot
unisteni, ponajprije protivn
zidova Aman. Opisom to
oslobodenja Knjiga 0 Este
razjasnjava smisao blagda
Purim na koji se citala. O
je stoga legenda 0 blagdan
( -+ etiologija). Knjiga je n
pisana u yr. od 300-80. p
Kr.
EsKOL lme:
1. Abrahamov saveznik (pr
ma Post 14,13).
2. Dolina, jamacno u blizi
-+ Hebrona, odakle su uho
donijele lozu s grozdem (pr
ma Br 13,23s; 32,9; Pnz 1,2
EsTAOL -+ Sore
ETAN (»nepokolebivi«) Mu
rae, prema 1 Kr 5,11 »Esr
 ETAN - ETIOPIJA 8
hanin«, koji bi prema sastav- 1,5). Isus naglasava da je o
ljacu 1 Ljet 2,6 zapravo tre- Mesija, s njim ono poCinj
bao biti sin nekog Zeraha. Ta tvrdnja bila je razlog su
Ime E. nalazi se npr. i u 1 kobima izmedu Isusa i auto
Ljet 15,17-19 (hramski pjevac), riteta (-+ farizeji, -+ pismo
Ps 89,1 (nav. pjesnik psala- znand).
rna). 7. E. »blazenstava« u -+ Govor
ETBAAL Kralj -+ Sidona, otac na gori.
-+ Izebele (1 Kr 16,31). 8. E. »opreka« u -+ Govoru n
gori.
ETIKA. U SP nema nikakvog 9. E. glavne zapovijedi (=
etickog sustava ili jedne E., ljubav prema Bogu i prem
nego viSe osnovnih oblika eti- bliznjemu: Mk 12,28-3l!!; lj
ckog ponasanja. Nije bibl. bay prema neprijateljima: L
eticki dualizam dusa-tijelo iIi 6,27.35; Mt 5,44).
s1. prema kojemu bi tijelo i 10. E. -+ »zlatnog praviIa« (M
sve tjelesno bilo zlo (-+ tije- 7,12: »Sve sto zelite da Iju
lo).
E. vrsena sarno kao askeza Cine varna, <:inite i vi njim
(vjezbanje u kreposti) radi sa- usp. Lk 6,31).
me sebe bezvrijedna je. Aske- 11. E. -+ nasljedovanja i m
za se uvijek mora vrednovati ceniStva.
prema svojim pobudama i 12. E. -+ prvotne zajednice.
svojoj svrsi. 13. E. apostola -+ PavIa.
Neki osnovni obIid: 14. E. -+ pastoralnih poslan
1. E. -+ nomada.
ca. Ovoj je srodna E. »ucen
2. E. Saveza; nacelo: savez s ovot; dvama putovima« (smrt-z
-+ Barnaba; -+ Didahe).
Jahvom cesto prikazan u sli-
d -+ braka. Osobito su -+ pro- ETIOLOGIJA Pricanje ko
rod naglasavali obvezu vjer- nastoji razjasniti neki post
nosti prema Jahvi. jeCi obicaj (Post 32,32), obre
3. E. Zakona: nacelo: zakon- ime (Izl 2,1-10), gradevinu, p
ska odredba ( -+ deuterono- lit. stanje (IS 9), rosevine (
mijska preda.ia). Taj oblik E. 8) i dr. Na etiolosko pripov
prvenstveno je iz vremena po- jedanje upucuJu ooraSCI »s
slije izgnanstva (usp. Neh 8ss), do danas« (Post 19,37.38;
ali nije llZ. jer je Krist po- 6,25 i c.) i »kad vas jedno
sIjednja svrha -+ Zakona (Rim dana budu pitala vasa djeca
10,4). Ne moze se, dakle, sa- (Js 4,6s).
staviti neki sustav krsc. E. iz ETIOPIJA (hebr. kuS) U S
propisa SZ. naziv za Nubiju, danasnji S
4. E. iScekivanja; nacelo: na- dan (Post 2,13; Est 1,1). St
da u ono sto je Bog obeeao novniStvo je imalo negroidn
i u dolazak Mesije. Ona je primjesa. ·KuItura se razvij
mogla doCi do izraZaja u strp- la pod ego utj ecaj em. Priro
ljivoj postojanosti, ali i u na- na bogatstva (Iz 43,3) i trg
silnom polito prevratu (-+ ze- vina (Iz 45,14) privlacili
loti). uvijek iznova Egipat da pr
5. E. kao mudro zivotno umi- tegne svoju vlast na E. O
jeee (-+ mudrost). 1000. pro Kr. E. postaje nez
6. E. Isusova prema prvim visna a za Piankija (751-71
trima Ev-a; naceIo: » -+ Kra- osvaja Egipat. Sve do prodo
ljevstvo je Bozje blizu« (Mk asir. ceta (oko 670. pro Kr.)
BIBLlOTFKA OBITELJ)
I A ••
84 ETIOPIJA -
Egiptu vlada etiopska dinasti-
ja (-+ Tirhaka). Proroci vise
puta spominju Kusane (Am
9,7; Iz 18,1-2), oni slufe kao
robovi u Izraelu (2 Sam 18,21),
zatim kao sluzbenici na jeru-
zalemskom dvoru (Jr 38,7). U
NZ E. oznacuje kraljevstvo u
ji. NUbiji koje postoji od 6.
st. pr. Kr. do 4. st. p. Kr. i
njime cesee upravljaju kralji-
'ce s naslovom kandaka. Odat-
Ie potjece i dvoranin koga Fi-
lip obraea (Dj 8,27ss).
ETNARH (»vladar nad naro-
dom«) Ime za knezevski na-
slov, kao npr. -+ Makabejac
Simun (1 Mak 15,1), Arhelaj
(usP. Mt 2,22; -+ Herod).
EUFRAT (najdufa rijeka z.
Azije, duga oko 2700 km). Ce-
sto se naziva »velika rijeka«
iIi jednostavno »rijeka«, a u
Post 2,14 spominje se kao je-
,dna od cetiriju rijeka u Raju
zemal.iskom. Pritoci su mu
Balih i Habor. Korito rijeke
i podrucje usea mijenjali su
se tokom povijesti. Rusevine
gradova koji su nekoe lezali
na obali danas su udaljene
od E. U bibl. su vrijeme E. i
-+ Tigris imali odvojeno usee.
EUHARISTIJA Slavljenje -+
Vecere Gospodnje, -+ zahva-
ljivanje.
EUNlKA (»pobjednica«) Pre-
rna 2 Tim 1,5 pobofua majka
-+ Timotejeva (usp. Dj 16,1).
EUNUH oznacuje onoga koji
je prirodnim zahvatom uskop-
Ijen (Mudr 3,14; Mt 19,12), po-
vjerenike nekoga kralja (Post
37,36; 39,1; 1 Kr 22,9; 2 Kr
8,6; 23,11), slufbenika u vojsci
(2 Kr 25,19) i na kraljevskom
dvoru (Est 1,10; 2,3.14; 4,4);
eunuhu je npr. bio povjeren
i odgoj djece. Eunusi »radi
kraljevstva Bozjega« -+ be-
zenstvo.
EVANDEUA
EUTIH (»sretnik«) Prema
20,9s mladie iz -+ Troade ko
je za vrijeme dugog Pavlo
noenog govora zaspao i pao
prozora treeega kata. Pav
ga je ponovno vratio u ziv
(-+ uskrisivanje mrtvih).
EVA (hebr. havviih) Ime ra
nih znacenja; prema Post 3,
prvi covjek daje to ime sv
joj zivotnoj drufici, posto
je prije (Post 2,23) nazv
»zenom.« Biblija tumaCi o
imena na pucki nacin. E.
izvodi od pojma »zivotan«
»ona koja daje zivot.« Im
»2:ena« ('issah) shvaea se k
zenski oblik od 'is = covje
Znacenje zene kao »mufic
upueuje na bitnu vezanost
muskarcem jer je zena p
stanjem i odredenjem jedno
njim. Na to misli i izvjest
Post 2,18-22 prema kojem
zena oblikovana od rebra p
vog covjeka. Prema Po
4,ls.25 ona je majka -+ Ka
na, -+ Abela, -+ Seta. Pop
-+ Adama, i E. se jedva gd
spominje u drugim dijelovim
SZ. Poimence kod Tob 8,8,
kod Sir 25.24 misli se na nj
2 Kor 11,3 govori da je E
zavela -+ zmija. 1 Tim 2,13ss,
cinjenice sto je E. stvore
poslije Adama i sto se da
zavesti, izvodi opravdanje
podredeni polozaj -+ zene.
EVANI>EUA Evandelje (
vijest koja veseli, blagovijes
oznaeuje u NZ navijestan
Isusovo i navijestanje 0 n
mu, govorenom rijecju (us
Mt 11,5; Mk 1,1), pOS. 0 njeg
voj muci i njegovu uskrsn
cu. Isus nije niSta napisao n
ti je to igdje od svojih uc
nika zatrazio, nego im je n
lozio da njegovu radosnu
jest navijestaju po cijelo
svijetu (usp. Mk 16,15). Tek
mnogo desetljeea kasnije n
 EVANDEUA
pisano ono jedno E. u cetiri
razliCita sastava. Od polovice
2. st. ti se spisi nazivaju lOE.
po« Mateju, Marku, Luki i
Ivanu.
Tesko je rasvijetliti put od
prakrse. navjestaja do pisa-
nog E. Poticaji da se zapisu
apostolska svjedoeanstva 0
Isusu zacijelo su ovi: da se
osigura predaja ucenicima
druge generacije i prijevod
izv. hebr.-aram. obrazaca na
grc. (tada svjetski jezik). Pri-
je nasih »ve1ikih E.« bilo je
bez sumnje pokusaja da se
zapiSu dijelovi predaje 0 Isu-
su koji su medutim bili iz-
gubljeni. Kao navjestaji Isu-
soya djelovanja E. su prema
namjeri svojih sastavljaca
svjedocanstva vjere (usp. Iv
20,31). Ona se zasnivaju na
pov. cinjenicama, ali u svo-
jim pojedinostima nisu vjer-
no pov. prepricavanje »Isuso-
va zivota«. Stoga je promasen
svaki pokusaj da se na teme-
lju E. dade Isusov zivotopis.
U oblikovanju E., od dogada-
ja Isusova zivota do njihova
pismenog prikaza, mogu se
razlikovati tri stupnja:
1. Isusove rijeci i djela, po-
sebno muka i uskrsnuee.
2. Svjedocanstvo 0 Isusu u
crkvenom propovijedanju (mi-
sijsko djelovanje, pouka, bo-
gosluZje). Tada su pojedine
Isusove rijeci i postupci do-
neseni u odredenom usmenom
i pismenom obliku. Na ovaj
je utjecao »Sitz im Leben«
( = doticne prilike i nacin ili
zahtjevi slusateljstva).
3. Spajanje ranije sastavlje-
nih izvjest~ja koje su izvrsili
evandelisti. Oni sa svoje stra-
ne oblikuju evan. cjelinu, ali
na razlicit nacin, vee prema
redoslijedu, izboru, preinaka-
rna, dopunama, razjasnjenji-
rna pojedinosti iz Predaje. ~
Metoda povijesnih oblika p
kusava izdvojiti takve poje
ne dijelove. Evandelisti p
tom nisu bili ni slobodni p
ci ni puki sastavljaci poda
ka koji su im bili poznati (
redakcijsko-povijesna met
da). E. su s pov. razvojem d
gadaja i prethodnom Pred
.lorn najvise usklac:1ena u
vjestajima 0 Isusovoj mud
smrti. SvjedoCanstvo 0 sm
i uskrsnucu srediSte je i v
hunae svih E.
Ako usporedimo sve 4 kn
ge, zapaZamo da se 3 pr
E. daleko viSe podudara
medusobno nego s Ivanov
E. Zbog toga su se E. Mate
Marka i Luke od god. 17
cesto otiskivala u usporedn
stupcima (»sinopsis«), te
zbog toga nazvana »sinopt
kim«. Problem medusob
ovisnosti i razlicitosti, tzv.
nopticko pitanje, dovelo .le
gotovo opcenito prihvaeen
miSljenja da Marko i jed
zbirka govora Q (ni.le sacuv
na) predstavljaju dva glav
vrela ~ sinoptickih E. Mate
Luka vjer. su neovisno .led
od drugog upotrebljavali M
ka i Q, a povrh toga oboji
donose razlicite. sebi svojstv
ne i vI. podatke. ~ Ivanovo
koje je nastalo po prilici o
100. god. sadrZi vise razli
nego podudamosti sa sino
tickim E. Dok sinoptici pok
zuju osnovni Markov naert
obzirom na Isusovo jav
djelovanje u Galileji, put
Judeju i Jeruzalem (s m
kom) i spominju sarno .led
svetkovanje Pashe, Ivan m
dutim pozna cetiri Isuso
putovanja izrnedu Galileje
J eruzalema kao i njegovu p
sutnost u Jeruzalemu na
blagdana Pashe. Treba sm
trati da sinoptici donose
jest 0 Isusu u okviru .led
86 EVANDEUA -
stvenog nacrta, dok Ivan, na-
protiv, viSe sliiedi stvarni tok
dogadaja. Ivan s dubljom spo-
znajom govori 0 Kristu kao
onom koji se od poeetka ob·
javljivao, bio ispunjen Du-
hom i djelovao u tijesnoj po-
vezanosti s Ocem. Njegovo E.
polazi od raskida sa zidov-
stvom kao neeim vee gotovim
i snainiie od sinoptika uoea-
va da je -+ Kraljevstvo Bozje
vee prisutno na ovom svijetu.
Kako su E. u prvom redu
svjedoeanstva vjere, nije lako
rijesiti pitanje njihove pov.
pouzdanosti u· vezi s dana-
snjim shvaeanjem naeina pi-
sanja povijesti. Ona jedva
pruiaju pouzdane i toene po-
datke 0 vremenu i rnjestu do-
gadaja. Usporedni podaci
svjetovne povijesti nalaze se
kod Lk u rnalobrojnirn -
i to nesigurnirn - napome-
nama (npr. 3,1) (-+ popis pu-
eanstva). Podudarnost 4 E.
u glavnirn tockama Isusova
djelovanja, osobito s obzirom
na njegovu srnrt, pokazuje
njihovu povijesnu pouzdanost.
Gledorn na izvjestaje koji se
u pojedinostirna eesto razila-
ze ta podudarnost irna to ve-
eu vrijednost. Uz to treba
napomenuti da se usmeno pre-
nosenje nekog izvjestaja u
starini odvijalo dosta pouzda-
no. U usporedbi s antiekom
historiografijorn i krivim
(apokrifnirn) E. evandelisti
ostavljaju dojam da su se
trudili kako bi stvarno i tri-
jezno iznijeli dogadaje i vjer-
no saeuvali izrieaje Predaje.
EVIL MERODAK Hebr. irne
babil. kralja Amel-Marduka
(562-560. pro Kr.) koji je po-
rnilovao -+ Jojakina (2 Kr
25,27).
EVODIJA -+ Sintiha
EZEKIEL
EZAV (»hrapav, rutav«?) Pr
rna bibl. predaji sin -+ Izak
i -+ Rebeke, blizanac s -+ J
kovom. Pralik lovca (Po
25,27-34); kasnije se smat
praocern Edomaca a naziv
se i Edom (Post 36,1-19).
Post 25,21ss; 27 on je olie
nje naroda Edomaca koji
podvrgnut domu Jakovljev
(= Izrael). Ti izvjestaji opis
ju odnose izmedu dvaju s
sjednih naroda kao obiteljsk
povijest.
EZDRA -+ Ezra
EZEKIEL (»Bog je j~k«
»Bog jaea«) Prorok, sm sv
eenika Buzija i sam sveeeni
597. pro Kr. za Nabukodon
zora II. s mnogim odlieni
Zidovirna odveden u Babil
niju. Pete godine -+ izgnanst
Bog ga je u jednorn viden
pozvao za proroka (kako op
suje Ezekielova knjiga) da
opomenama i utjehom bio o
pomoCi svojirn zatoeenim s
narodnjacima. Posebno je n
vijestao konaeni pad Jeruz
lema kao Bozju kaznu te p
vratak u domovinu iz izgna
stva i dolazak vrernena sp
sa. Djelovao je viSe od 20 g
dina.
Knjiga koja nosi njego
ime punija je videnja od o
talih proroekih knjiga: u ra
nim izvjestajirna otkriva o
Ezekielov poziv (1-3), besje
o kazni i sudu nad Judejo
(4-24), protiv drugih naro
(25-32), poziv na obracenje
obecanje buduceg spasenja
narod (33-37; videnje polja
suhim kostima: Ez 37), pr
past -+ Goga (38s) i Bozje Kr
ljevstvo u posljednja vrem
na (40-48). E. je kao i sasta
ljae sveceniekog spisa (
Mojsijevo petoknjiije, -+ Z
kon svetosti) navjestite
Bozje svetosti. On se otkri
 EZEKIEL -
u svojoj nepokolebljivoj na-
klonosti prema izr. narodu
(usp. Ez 11,20), ciji se spas
unatoc svim grijesima ostva-
ruje povratkom u domovinu
(usp. Ez 16,55). Slika je toga
novi hram (Ez 40ss) i novo
bogostovlje po kojem se na
pravi nacin slavi J ahvina sve-
tost usred njegova naroda (Ez
37,27). I kad se E. nada ono-
me sto je nedohvatno, njegove
se slike ne mogu oznaciti na-
prosto kao »mesijanske« (usp.
Ez 17,22ss; 34,23s; 37,24s).
Prijeporno je da li je Ezeki-
eIova knjiga jedinstveno djelo
(s preradbama) iIi je zbirka
sastavljena od viSe Ezekielo-
vih izreka, odn. izreka dru-
gih proroka, iIi je E. uopce
nije napisao. Neki dde da je
barem neko vrijeme E. djelo-
vao u J eruzalemu. ali ne u iz-
gnanstvu. -+ Septuaginta do-
nosi bitno kraCi Ezekielov
tekst nego hebr. predaja.
EZEKIJA (Hiskija; »Jahve je
moja snaga«) Kralj -+ J. judo
kraljevstva (721-693. pro Kr.).
Najprije neutralan prema Asi-
riji, a kasnije se povlaci iz
jednog saveza protiv Asirije
(711. pro Kr). Nekoliko godina
kasnije ipak se konacno okre-
nuo protiv te sileo Jeruzalem
je bio opsjednut. E. se nije
predao, hrabrio ga je 1zaija
(usp. 1z 36s), a asir, se kralj
morao hitno povuCi (posast
u vojsci ?) (Ezekijin danak,
ogranicenje njegove vlasti na
sam Jeruzalem). Za vrijeme
E. valjda je sagraden ribnjak
EZRA
-+ SHoe. E. je provodio i b
gostovnu obnovu: unistio
»mjedene -+ zmije« i uklon
-+ »uzviSice« ne sarno bore
se protiv idolopoklonstva n
go radi stvaranja srediSnj
bogostovlja u Jeruzalem
Predaja ga hvali (2 Kr 18,3).
EZRA Knjiga Ezrina tvori
je zajedno s knjigom -+ Neh
mijinom prY. jedan spis k
nastavak -+ Ljetopisa. Knji
su najprije odvojene u gr
rkp. a tek u 15. st. p. Kr. pr
uzeto je to i u hebr. Biblij
Knjiga E. prikazuje povrat
Zidova iz -+ izgnanstva u J
ruzalem na temelju -+ Kiro
edikta (538. pro Kr.; Ezr 1-
ponovnu gradnju Hrama (3-
povratak jos jedne skupi
prognanika pod vodstvom
koji se zalagao za oddavan
Mojsijeva zakona, nar. u b
gostovlju, i poduzimao mje
protiv mjesovitih brako
(7-10).
Svrha je spisa ponovna usp
stava zid. zajednice, njezi
Hrama i Grada kao ispunj
nje starih Bozjih obecanj
Sada pocinje novo razdobl
za Bozji narod. Spis je s
stavlien oko 300. pro Kr. U
kladenje kronoloskih podat
ka kod E. i Neh zadaje t
skoee koje do sada nisu rij
sene. Prijeporno je sto k
E. treba misliti pod rijec
»zakon«. 1sto se tako vrijem
Ezrina povratka u J eruzale
razlicito odreduje, ali je to
10 barem oko 1 st. prije s
stavljanja Ezrine knjige.
 F
FACEE -+ Pekah
FACEJA-+ Pekahja
FANUEL-+ Penuel
FARAN -+ Paran
FARAON (hebr. rijec za ego
»velika kuca«) Naslov ego kra-
ljeva. Zadatak im je bio da is-
punjaju naloge bozanstva a
i sami su bili smatrani bozan-
stvima. U SZ poimence se
spominju: SiSak (950-929. pro
Kr.; 1 Kr 14,25), Tirhaka (689-
-663. pro Kr.; 2 Kr 19,9), Ne-
ko II. (609-593. pro Kr.; 2 Kr
23,29) i Hofra (= Apris, 588-
-569. pro Kr.; Jr 44,30). Ne do-
nose se imena F. u doba Ab-
rahama (Post 12,15-20), Josipa
(Post 40s; 47), -+ izlaska iz Egi-
pta (Izl 1; 8; 5,15), zatim u do-
ba Davida (1 Kr 11,18-22), Sa-
Iomona (1 Kr 9,16.24) i Jero-
boama (1) (1 Kr 11,40; valjda
SiSak, v. g.). U NZ govori se
o F. u vezi s Mojsijem i Josi-
porn (Dj 7,10.1321; Heb 11,24)
te kao 0 orudu Bozjeg spasi-
teljskog nauma (Rim 9,17).
FARIZEJI Vjerska skupina-+
Zidova koja se nikad ne spo-
minje u SZ, ali zato cesto u
NZ. Naziv «F.« tumaci se naj-
veema kao »odvojeni« (od sve-
ga »necistoga« u smislu njiho-
ve stroge vjemosti Zakonu ili
od nekog polito usmjerenja?).
Nejasno je podrijetlo tog po-
kreta. VeCinom se drZi da su
nasljednici -+ Hasidejaca (Asi-
dejaca, 1 Mak 2,42). Prema-+
Josipu Flaviju postojali su vee
150. pro Kr. U doba kraljice
Aleksandre (76-67. pro Kr.) F.
su zadobili vodeei utjecaj u
zidovstvu i davali mu stolje-
Cima svoj pecat.
F. (za razliku od sveeenickog
sloja -+ saduceja) nisu bili sve-
cenici. Zbog svog poznavan
Zakona ufivali su medu n
ukima velik ugled i zbog to
su cesto bili smatrani vod
rna bespravnih. Njihova n
stojanja nisu bila polit., v
relig. naravi. Naspram drla
zastupali su srednji prav
nasuprot -+ zelotima. U njih
vu tumacenju sz. -+ Zako
najveCi je ideal bio posvem
dosIovno ispunjavanja Zak
na. Nebrojeni propisi koji
nastali u usmenoj pred
imali su istu vrijednost kao
pisani zakon. Za razliku
saduceja F. su branili usk
nuce od mrtvih i opstojno
andeoskog svijeta. U Ev-a
raz »F. i pismoznanci« ugla
nom oznacuje srodnu sku
nu (npr. Mt 5,20; 12,38; M
7,5; Lk 5,30).
Ev-a podvrgavaju o~troj k
tici farizejski nacin mmjen
i njihov zivot: Isus zigo~e n
hovu oholost (Lk 18,10-1
gramzljivost (Mk 12,40), cas
hleplje (Mt 23,5ss) i prijetvo
nost (Mt 15,3-7). Zbog svo
uskogrudne vjemosti Zako
i revnosti za odrlanje pos
jeeega, F. i pismoznanci odb
cili su Isusa jer je za se
tvrdio da je on iznad Zako
i da donosi novu poruku
Bogu (usp. Govor na gori, M
5ss; Mk 2,724; 3,6; 8,11; 11,1
12,13). Zajedno s -+ »velik
sveeenicima« zakIjucili su u
ti Isusa (Mt 26,3; "Mk 14,53-6
testo se F. prikazuju kao
Isusovi protivnici, a da se
spominje njihova (pretjeran
revnost za ustanove i njiho
relig. djela. -+ Usporedba 0
i cariniku (Lk 18,9-14) gu
svoju izraZajnu snagu ako
ozbiljno ne uzmu djela F
relig. niStavnost -+ carinika.
 FEBA - FILEMON

FEBA (»Cista«) Krscanka ob- FEST (= Porcius Festus)

racena s poganstva, sluzbeni- -62. p. Kr. rim. namjes
ca zajednice u Kenhreji (pred- (prokurator) koji je nasto
grade -+ Korinta). Pavao je oko pravice i vjemosti d
preporucuje zajednici u Ri- nostima. za razliku od s
mu (Rim 1,16ss). Njezino spo- predsasnika -+ FeIiksa. Dao
minjanje zapravo upucuje na izvesti -+ PavIa pred sebe;
-+ sluienje :lena u prvim krsc. duCi da se ovaj pozvao
zajednicama. cara, morao ga je poslat
FELIKS (= Antonius Felix) Rim i nije ga sam mo
Skorojevic, slobodnjak cara osloboditi u -+ Cezareji.
-+ Klaudija ciji je utjecajni FILADELFIJA (nazvana
liubimac bio brat Feliksov. rna Philadelphos = ljubi
52-60. p. Kr. F. je bio rim. brace).
namjesnik (prokurator)u Ju- Naziv mjesta:
deji. U drugom je braku zi- 1. -+ Raba.
vio s Druzilom I, najmladom 2. Grad u -+ Lidiji (Mala
l\cerkom kralja Agripe (-+ ja). Njemu je upravljeno
Herod [7]). F. je dao ukloniti no od pisarna sedmorim C
-+ velikog svecenika. Unatoc varna u Otk (3.7-13) koje h
ostrih protumjera sirilo se ne- Ii njegovu vjemost.
zadovoljstvo za vr. njegove FILEMON Bogat krsca
korumpirane i cinicne uprave. u -+ Kolosima eijeg je odb
PavIa su doveIi pred F. Ovaj log roba Onezima Pavao
je oklijevao s postupkom pro- ratio u Rimu i vratio ga s
tiv njega. Nisu ga podmitili smenom preporukom (-+
da oslobodi PavIa (Dj 24). slanica Filemonu) (usp.
FENICIJA Obalni pojas na 4,9).
Sredozemnom moru, z. i jz.
od Libanona. Brojne rijeke i
potoci presijecaju to podruc-
je i oteiavaju promet medu
gradovima. Prirodna promet-
na veza jest more. Stoga je
povijest F. zapravo povijest
gradova-drlava ( -+ Biblos, -+
Sidon, -+ Tir, -+ Ugarit). F. je
domovina dvaju slovCanih pi-
sarna (-+ slovo): alfabet kli-
nova pisma u Ugaritu i kur-
zivno pismo Biblosa. Vrhovno
bozanstvo F. jest bog stvori-
telj El. Pojarn F. dolazi sarno
na nekoliko mjesta u SP (ka-
sniji spisi). Helen. naziv F. u
vezi je s gre. phoinix (= cr-
veni grimiz) (-+ Kanaan).
Prema Post 10.15 Fenieani su ..c. Genezareesko
Semiti. Isus je posjetio pre- ;:{ jezero
dio Tira i Sidona. Pavao je
prosao kroz F. (Dj 15,3) i la-
dom pristao u Tir (Dj 21,3). Polozaj Fenicije
90 FILIP -
FILIP (»ljubitelj konja«) Ce-
sto vI. ime, npr:
1. F. II. Makedonski (-+ Ma-
kedonija), otae -+ Aleksandra
Vel., spominje se u 1 Mak 1,1.
2. F. V. Makedonski, spomi-
nje se u 1 Mak 8,5 zbog pora-
za u borbi s Rimljanima.
3. Sin -+ Heroda (1) i Kleopat-
re, cetverovlasnik pretezno
pogan. podrucja Itureje, Ga-
ulanitide, Trahonitide i Bata-
neje (4-43. p. Kr.) (Lk 3,1).
Kod Mt 16,13 spominje se-+
Cezareja Filipova koju je on
sagradio. -+ Saloma.
4. F. Herod, sin -+ Heroda (1)
i Marijamne II; ozenio je He-
rodijadu koja je kasnije zivje-
la s Antipom. Spominje ga
Mk 6,17s; zivio je i umro u
Rimu.
5. -+ Apostol (Mt 10,3) iz Bet-
saide (Iv 1,44); -+ Natanael;
-+ Ivanovo Evandelje govori 0
njemu prilikom umnazanja
kruha (Iv 6,5.7), zatim kao 0
posredniku izmedu -+ pogana i
Isusa (Iv 12,21s) te konacno
u opisu -+ Vecere Gospodnje
(Iv 14,8s). Navodno je dje·
lovao u Palestini i Frigiji, bio
ondje razapet i kamenovan.
6. Jedan od »Sedmorice« u
prvoj zajednid (Dj 6,5; -+ da-
kon). Prema Dj 8,5.6.12.13 dje-
Iuje u Samariji, prema 8,26-40
obraca dvorjanika kandake
etiop. kraljice, te djeluje u":
Asdodu. Prema Dj 21,8 otac
cetiriju neudatih kceri, obda-
renih prorockim darom, zvan
Evandelist.
FILIPI Grad u i. Makedoniji.
Tu je Pavao prvi puta 51. p.
Kr. propovijedao na evrop.
kopnu i utemeljio zajednicu
IOj 16,12-40) s kojom se uvi-
ick osjecao usko povezan (Fil
1.75; 4,10-18); -+ Poslanica Fili-
pijanima.
FIl.ISTEJCI
F. su 31. pro Kr. zadobili od
Rima narocita prava (ius Ita
licum) te su 50. p. Kr. bil
znacajan vojnicki i trgovack
grad. StanovniStvo, koje je bi
10 mjesavina ital. doseljenik
odn. legionara, Makedonaea
dr., osjecalo se kasnije Rim
ljanima (Dj 16,21). Zid. je za
jednica bila mala i nije ima
la vlastite sinagoge (Dj 16,13)
FILIR -+ kovani novae
FILISTEJCI Ahajska skupin
-+ naroda smora koju su dor
ska plemena protjerala s Egej
skog mora (SP spominje Kre
tu kao domovinu F.: Am 9,7
Sef 2,5) te su morem i kopnom
prodrli prema I. Faraon Ram
zes III. odbija ih s granic
ego kopna, ali ih naseljava n
obalnim predjelima Kanaan
i upotrebljava kao placenike
F. se osamostaljuju, sacinja
vaju vladajuCi sloj gradov
-+ Gaze. -+ Askelona, -+ Asdo
da, -+ Ekrona (= Akarona) i-+
-+ Gata. 0 prvom sukobu iz
medu izr. plemena i F. izvje
stavaju Sud 4-5. Sisera je za
cijelo bio filist. gradski knez
Na svrsetku razdoblja sudac
F. imaju prevlast na kan. rav
nicama. Nakon pobjede ko
-+ Afeka (1050. pro Kr.; usp
1 Sam 4) postaju gospodari Z
Jordanije, a prodorom prem
silu zaposjedaju i gorsko pod
rucje sto su ga nastaval
plemena. U -+ Gibei je sjedist
filist. upravitelja. - U takvo
nevolji plemena biraju -+ sau
la za vojskovodu. Svojim voj
nim uspjesima nije izvojeva
nijednu pobjedu. Poginuo j
u boju protiv F. kod brda-+
Gilboe. David. koji je dota
bio filist. vazal, postaje kra
Ijem -+ Judeje. On konacn
pobjeduje F. Njegove uspje
he (2 Sam 5,17; 8,1) safim
izvjestaj 1 Sam 17 u slid po
 FILISTEJCI -
bjedonosnog dvoboja S Goli-
jatom. I u samoj Davidovoj
tjelesnoj strazi nalazili su se
F. Na to smiera spominjanje
Kerecana i Pelecana (2 Sam
8,18). U vriieme rasejepa kra-
ljevstva viSe je puta dolazilo
do borbi s F. (1 Kr 15,27; 16,
15; 2 Kr 18,8; 2 Ljet 21,16;
26,6s; 28,18). Asirci viSe puta
napadaju Filisteju. Podlozio
ju je -+ Sanherib. Pod -+ Esar
Hadonom Filisteja je asir. po-
kraiina.
Nakon upada -+ Nabukodono-
zorove vojske F. nemaju viSe
nikakvu polito ulogu. Doduse,
vojska iz Filiste.ie bori se pro-
tiv Makabejaea (1 Mak 3,41).
Sir 50,25s govori 0 neprijatelj-
stvu izmedu Zidova i stanov-
nika filist. priobalne ravniee.
Prema F. obecana zemija zo-
ve se -+ Palestina.
FILON ALEKSANDRIJSKI
-+ helenizam
FILOZOFI Jedva da u SP su-
srecemo »visoku filozofiju«.
Dj opisuju kako epikurejski
i stoieki F. nisu ozbiljno shva-
tili PavIa (17,18). Mudrost svi-
jeta ne vodi Kristu (1 Kor 1,18-
-31). Odnos izmedu krscanstva
i filozofije dugo je vremena
bio dosta napet (-+ gnoza).
G
GABAEL (»uzviSen je Bog«).
Rodak -+ Tobijin kod kojega
je ovaj prema Tob 1,14 po-
hranio svoju gotovinu. Tobi-
ja daje u zadacu svome sinu
da novae donese natrag. To
je povod njegovu putovanju.
GABATA (»uzvisina«) Gradski
predio u Jeruzalemu, koji Jo-
sip Flavije naziva Gornji grad,
s velikim poploeenim trgom
(odatle gre. litostrotos = »ka-
GABRIEL 91
Ipak su se filozofski izrazajni
oblici odmah prihvacali, kao
npr. stoieki oblik rasprava
(puku razumljiv govor koji se
sastojao od izmisljenih pita-
nja, prigovora itd.). -+ mud-
rost.
FRIGIJA Podrue.ie u Maloj
Aziji s vaZnim putovima i gra-
dovima' (npr. mjesta u kojima
su osnovane prve krsc. za-
jednice -+ Laodiceja, -+ Kolo-
si, Hijerapol; usp. Kol 4,13).
Nekadasnje frigijsko kraljev-
stvo u 6. st. pr. Kr. dolazi pod
perz., a u 2. st. pro Kr. pod
rim. vlast. Od 200. pro Kr. u
F. se naseljava.iu Zidovi (ko-
vani novae sa slikom potopa).
Dosta su bili rasireni frigijski
kultovi (Kibela = »velika maj-
ka«). Pavao je propovijedao u
F. (Dj 16,6; 18,23).
Polozaj Frigije
meni plocnik«, Iv 19,13) i neg-
dasnjom Herodovom palaeom
koja je slufila -+ Pilatu kao
slufbeno sjediSte u Jeruzale-
mu, kao -+ pretorij (sudniea,
Mk 15,16).
GABRIEL (»Bog je jab iIi
»eovjek Bozji«) Andeo koji
prema Dn 8,16; 9,21-27 tuma-
Ci proroku videnje ovna i jar-
ea i znaeen.ie sedamdeset godi-
na. Prema Lk 1.11-20 navijesta
92 GABRIEL - GALILEJSKO JEZERO
-+ Zahariji rodenje Ivana -+
Krstitelja, a prema Lk 1,26-
-38 navijesta -+ Mariji rodenje
Isusovo.
GAD Ime:
1. Izr. pleme, prema Post 30,
9ss potjece od jednog Jakov-
Ijeva sina, moralo se odupi-
rati vojnom pritisku (usp.
Post 49,19; Pnz 33,20s; 1 Ljet
12,8). Zaposjelo je kraj i. od
Jordana. G. je bio oko 840. pro
Kr. ponnen od Hazaela iz Da-
maska (-+ Jehu) (2 Kr 10,33).
Kasnije je presao u Amonce
(Jr 49,1). Obeeano mu je da ee
u posljednja vremena opet za-
dobiti mjesto medu izr. pleme-
nima (Ez 48,27; usp.Otk 7,5).
2. Bog sreee. Da osiguraju nje-
govu naklonost, mnoga imena
mjesta imaju u svom sasta-
vu »G.«, npr. Baal-Gad (JS
11,17).
3. Savjetnik i vidjelac Davi-
dov prema 2 Sam 24,11-15. Pre-
rna 1 Ljet 29,29 sastavljac jed-
ne »povijesti kralja Davida«,
prema 2 Ljet 29,25 organizator
bogosluzja.
GADARA (hirhet umkes iii
mukes) zvao se grad u kraju
i. od Jordana (ji. od Genezaret-
skog jezera) koji je pripa-
dao -+ Dekapolisu. Izvjestaj 0
iscjeljenju dvojice opsjednu-
tih, koje je izveo Isus (-+ cu-
do), smjesta Mt 8,28-34 u oko-
lieu toga grada. -+ Gerasa.
GALACANI su naslovnici -+
Poslanice Galaeanima. Oni
su krse. stanovnici pokrajine
Galacije, ponajviSe Kelti koji
su se od 278. ·pr. Kr. doselili
u Malu Aziju. Nasuprot toj
»sj.-galaeanskoj« teoriji jos
se pokatkad zastupa »j.-gala-
eanska« teorija prema kojoj
bi oni bili krse. stanovnici
rim. provincije G., kojoj npr.
pripadaju Likaonija i Pizidija
(v. s1.).
GALILEJA (od hebr. galil
krug?). Kraj z. od -+ Gene
retskog jezera i -+ Jorda
Dobar pregled polozaja G.
je karta uz natuknicu-+ Pa
stina (ipak ne oznacuje u
i nz. tekstovima G. posve i
podrucje). Vjer. se vee Sa
mon morao odreei jednog
jela G. (1 Kr 9,11). Zid. stan
nistvo, koje je jos preost
u G. poslije -+ izgnanstva,
liko se stopilo s neZidovsk
pucanstvom da su u vr
me -+ Makabejaca preost
Zidove preselili u Judeju
Mak 5,23) i da se moglo go
riti 0 »G. poganskoj« (Mt 4,1
Konacno je G. postala dio k
ljevstva -+ Herodova (1) (
-4 pro Kr.), a zatim prip
njegovu sinu Herodu An
(4. pro Kr.-39. p. K.). U nje
vo su yr. djelovali Ivan Kr
telj (Lk 3,1) i Isus (usp.
1,14//). Isus potjece iz -+ Na
reta u G. ramo se govor
posebnim narjecjem (Mt
73). Zakonu vjerni krugov
Jeruzalemu malo su cijen
stanovnike G. (usp. Iv 7,4
G. ie bila srediSte pokr
-+ zelota. Poslije konacnog
zorenja -+ Jeruzalema G.
staje srediStem rabinske u
nosti (-+ Tiberijada).
GALILEJSKO JEZERO -+
nezaretsko jezero
Polozaj Galaciie
 GALION -
GALION Rim. politicar, brat
filozofa Seneke koji je odga-
jao Nerona. Neron je obojicu
prinudio na samoubojstvo (66.
p. Kr.). Prema Dj 18,12-17 htje-
Ii su Zidovi optuziti PavIa
pred rim. namjesnikom (pro-
konzulom) Ahaje, koji ih je
odbio i pristao da se izudara
nadstojnik sinagoge. Taj je
namjesnik bio G. Na jednom
natpisu u Delfima spominje
se G. kao prokonzul Ahaje.
Prema tom podatku, bilo da
ga smjestimo u 51/52. p. Kr.
iii 5.z;53. p. Kr., odreduje se i
godma spomenutog dogadaja
i drugih opisanih zbivanja u
zivotu apostola PavIa.
GAMALIEL (»dobro mi je uci-
nio Bog«) Ime nekih pismo-
znanaca, prije svega:
G. St., prema Dj 22,3 ucitelj
apostola -+ PavIa. Prema Dj
5,34-39 on smatra postupke
protiv krscana suviSnim, na
sto su Petar i I van pusteni na
slobodu. U zid. predaji sma-
tra se cuvenim pismoznancem.
Postoje i krsc. legende 0 G.
Njemu se pripisuje i jedno
apokrifno Ev.
GARIZIM (Gerizim; dzebel et-
-tOr) Brijeg (868 m) jz. od
-+ Sekema. Prema Pnz 11,29'
27,12 (usp. JS 8,33) brdo blaga:
slova. Na njem se nalazio
hram -+ Samariianaca koji je
razorio -+ Makabe.iac I van Hir-
kan 107. pro Kr. On je drfao
~akonitim sarno bogoslufje u
.leruzalemskom hramu. Koliko
je nevazno to pitanje za krs-
cane pokazuje Iv 4,19-24. Jos
danas mala samarijanska za-
.iednica slavi svake godine
blagdan Pashe na G.
GAT (»tiiesak«) Naziv starog
k~n. grada koji spominju vee
pIsma iz -+ Amarne. Prijepo-
ra? ,.ie njegov geografski po-
lozaJ. Prema JS 11,22 nastavali
GAZA
Ovaj je natpis pronai1en u D
fima i sadrzava ime »Galion
su ga Anakovci (usp. 1 Sa
17,4: G. je bio domovina
Golijata). Prema JS 13,3 b
je srediSte saveza od p
filist. gradova. Prema 1 Sa
21,11 kralj G. bio je gosp
dar -+ Davidov dok je ovaj j
bio zapovjednik jednog odr
da placenika. G. je zacije
vee David prikljucio podru
ju svoje drfave (1 Ljet 18,
Kasnije je G. pripadao ASd
du (usp. 2 Ljet 26,6). 711. p
Kr. osvojio ga je -+ Sargon
GATANJE kao oblik -+ prazn
vjerja jest pokusaj da se osv
jetli tama covjekove buducn
sti. Pri tom se ono sluZi np
promatranjem oblaka (p
18,10; Jr 27,9), astrologijo
(Dn 2,27), promatranjem zrt
va i motrenjem jetre (
23,4; Ez 21,26), -+ dozivanje
mrtvih (2 Sam 28,3-17) i sp
vanjem na grobovima kako
se od mrtvaca doznala budu
nost (Iz 65,4). Unatoc izric
zabrane (Pnz 18,9ss) u Izrae
se gatalo (2 Kr 17,17). I N
ustaje protiv G. (Dj 16,16).
GAZA (»Jaka«?) Stari ka
grad, vafno trgovacko sred
ste i utvrdeno pogranicno mj
s~o.,na putu izmedu Egipta
Sm.le. Faraonu Tutmozisu II
(1504-1450. pro Kr.) G. je sl
Zil~ kao polaziSte za njego
vOJne pohode na Palestinu/S
94 GAZA -
riju. G. se spominje u pismi-
rna iz -+ Amarne. U 13. st. pro
Kr. G. je filist. grad. Salomon
i -+ Ezekija bore se za posje-
dovanje G. (1 Kr 5,4; 2 Kr 18,8).
Za -+ Tiglat-Pilesera III. (745-
-727. pro Kr.) G. dolazi pod
Asirce, a za faraona Neka II.
(609-593. pro Kr.) pod Egipca-
ne (Jr 47,1.5). 539. pro Kr. op-
sjeda je Kambiz, osvaja i pri-
kljucuje perz. carstvu. Oko
332. pro Kr. opsjeda je i zau-
zima Aleksandar Vel. (usp.
Zah 9,5) i G. postaje helen.
{-+ helenizam). Za Pompeja
G. postaje slobodni grad. Pre-
ma Di 8,26 ona lefi na putu
kojim je iSao etiop. dvoranin.
Jos i danas ima stratesku vaZ-
nost.
GEBA (»humak«, dzebii c) Mje-
sto oko 10 km sj. od Jeruza-
lema; prema 1 Sam 14 odatle
je-+Jonatan poduzeo svoj jz-
nenadni napad i tako nanio po-
raz -+ Filistejcima. Nakon -+
rascjepa kraljevstva G. utvr-
duje kralj -+ J. judo kraljev-
stva (grad na sj. granici; usp.
2 Kr 23,8).
GEBAL -+ Biblos
GEDALIJA (»velikim se poka-
zao Jahve«)
1. G. potjece iz jedne cinovni-
.eke obitelji. G. 586. pro Kr.,
nakon osvojenja Jeruzalema
(-+ izgnanstvo), Nabukodono-
.zor II. postavlja ga za upravi-
telja, ali je poslije dva mjese-
ca ubijen. Bio je blizak -+ Je-
remiji (Jr 40,5s).
2. Drugi G., sin Pashurov, bio
je odlucan protivnik Jeremi-
jin (Jr 38,1-6).
GEHENA (aram. ge-hinnam,
hebr. ge-hinnom) Izv. ime za
dolinu Hinom, jz. od Jeruzale-
rna, potom naziv za mjesto ad-
mazde i kazne. Prema 2 Kr
16,3; 21,6; 23,10 dolina Hinom
GENIZA
srediste je stovanja Moleka
(-+ Moloh). Zbog njega ce Bog
kazniti narod a dolina Hinom
prozvat ce se dolinom klanja
(Jr 7,31-34). Zaciielo na tu do-
linu misli i Iz 66,22-24: to ce
biti mjesto konacne propasti.
Pojam G. odvaja se konacno
od predodibe doline Hinom i
dijelom se poistovjecuje sa
seolom (-+ Podzemlje). Prema
iid. tekstovima 1. st. p. Kr.
gresnik nakon smrti odlazi u
G. U NZ G. (u hrv. prijevodu:
pakao) isto se tako pojavljuje
kao mjesto vjecne kazne (Mk
9,43.45.47 i c.). Posljednji se
sud kod Mt 23,33 opisuje kao
osuda paklena.
GEMARA -+ Talmud
GENEALOGIJA -+ rodoslovlja
GENEZA -+ Postanak
GENEZARETSKO JEZERO
1. G. j. (= Galilejsko jezero
kod Mk 1,16//, Tiberijadsko je-
zero ,[-+ Tiberijada] kod Iv
6,1; vidi kartu uz natukni-
cu -+ Palestina) ima oko 150
km2 povrsine; najveca mu je
duzina 21 km, najveea sirina
12 km; dubina usred jezera
42-48 m. Nalazi se 208 m ispod
morske razine. Kroza nj pro-
tjece rijeka -+ Jordan. Ima ci-
stu, sIatku i ribom bogatu vo-
duo Klima je topla, oluje na
jezeru nisu rijetke (usp. Mk
4,37/1). Na G. j nalaze se sre-
dista Isusova djelovanja. -+
Kafarnaum.
2. G. j. okruZuje uski pojas
obradive zemlje. Sarno je kraj
zvan Genezaret (el-ghuwer),
jz. ad jezera, vrlo plodan (na-
plavina) te je bio gusto nase-
ljen.
Prijepomo je sto znaci upo
treba naziva »Kineretsko jeze
ro« (npr. IS 13,27).
GENIZA Prostorija uz sina
gogu gdje su Zidovi pohranji
 GENIZA -
vali svitke Pisma i druge po-
svecene predmete koji su po-
stali neupotrebljivi za bogo-
sluzje. Nakon nekog vremena
nakupljeni su se predmeti za-
kapali na nekom groblju.
Sacuvao se saddaj G. u sta-
rom Kairu, istrazen 1896. Pri
tom su otkriveni mnogi rkpi
bibl. i nebibl. knjiga a medu
ostalima ulomci hebr. teksta
knjige -+ Sirahove.
,
GERAR Grad na J Palestme.
. raelci ga nisu nikada zauz
Njegov kralj Abimelek nav. je
suvremenik Abrahamov i Iza-
kov, no u Post 26.12-31 naziva
se Filistejeem. G. tek za -+ Eze-
kije ulazi u sastav Jud. kraljev-
stva (1 Ljet 4,39s). Prijeporan
je polozaj tog mjesta.
GERASA (dzeras) Naziv gra-
da u predjelu i. od Jordana,
koji je pripadao -+ Dekapolisu.
Nalazi se oko 40 km (zracne
linije) j. od -+ Gadare. Zaeije·
10 ga je osnovao Aleksandar
Vel. Vecina znacainih rim. ru-
sevina (zidine, hram, kupke i
dr.) potjecu iz 1. i 2. st. p. Kr.
"Geraski« u Mk 5,1 zacijelo
ima znaciti »gadarski« iIi »ger-
geski«.
GERIZIM -+ Garizim
GERsON (»zvonac«, »prapo-
rae«) Prema Izi 2,22; 18,3 sin
-+ Mojsijev. U puckoj predaji
njegovo bi ime znacilo: »Bio
sam gost (ger) u tudoj zemlji«.
GEsUR Malo aram. kraljev-
stvo, i. od Genezaretskog jeze-
ra. Odatle potjece Maaka, kCi
kralja Talmaja, zena Davida-
va i majka AbSalomova (2 Sam
3,3). Stoga Absalom nakon
ubojstva svog polubrata Am-
nona bjezi u G. (2 Sam 13,37).
GETSEMANI (»tijesak za
ulje«) Mjesto na -+ Maslinskoj
gori (prema Mk 14,32; Mt
26,36; Iv 18,1 vrt-imanje) gdje
GIBEA
se Isus u smrtnoj tjesk
molio i bio uhicen (Mk 14
-50//) Prijepomo je gdje
tocno nalazio.
GEZER (»omedeni kraj«) G
na J Palestine, na karav
skam putu iz Egipta pre
S. Zauzeo ga je i utvrdio T
mozis III. (1504-1450. pro K
U vr. -+ Amame nezavisan
Unatoc IS 10,33; 16,3; 21,21
Jedan ego faraon dodijelio
je -+ Salomonu kao miraz
ovaj ga je utvrdio (1 Kr 9
-17). Nakon rasejepa kralj
stva razoren. 734. pro Kr. p
asir. vlascu. U vr. makabejs
ratova oko njega su se vo
zestoke borbe (1 Mak 9
13,43). Pri raznim iskapanji
od 1902. pronadeno je k
svetiste, kraljevsko grob
utvrde iz broncanog doba,
lomonova gradska vrata i
dine, »ratarski kalendar«
st. pro Kr.) i glineni crije
natpisom iz samih pocet
abecede (-+ slovo).
GIBEA (»uzvisina«) Naziv
koliko pal. gradova i sela
dignutih na uzvisinama. N
vaznije mjesto: G. u Ben
minu (takoder: G. saulov
naseljena najkasnije u do
-+ osvajanja zemlje, a u
sudaea razorena (Suci 20
-48). Kasnije sjediSte filist.
mjesnika (1 Sam 10,5; 13
rodno mjesto -+ saulovo k
je osvojio -+ Jonatan (1 S
14). Mjesto je bilo saulo
prijestolnica, ovdje je podi
utvrdu. Kad je prijestolnic
postao Jeruzalem, G. je iz
bila svoje znacenje. U 8-6.
pro Kr. ona je vojno vanj
utvrdenje i straZarnica Je
zalema protiv asir. pokraj
Samerene (-+ Samarija). Pre
da ju je 597. pro Kr. -+
bukodonozor II. mozda ra
'96 GIBEA - GILGAMES

rio, ipak G. u 6. st. pro Kr. do- rini poistovjeeuje s Nilom

'Size svoj najveCi opseg. To 2. Nepresusivo vrelo u do
naselje nestaje oko 500. pro Kr. Kidron kraj J eruzalema,
-GIBEON (»mjesto na brezulj- nasnji Marijin zdenac ji.
ku«, ed-dZib?) Stari kan. grad; grada.
prv. ga nastavaju Rivijd (JS GILBOA (dzebel fukuca)
9,1; 11,19) koji su se prema JS izdanak gorja Efrajim iz
9 za vrijeme osvajanja zemlje du ravnice ~ Jizreel i udo
lukavstvom domogli ugovora -+ Bet-Seanske. Tu je pob
s Izraelom, te su za kaznu od- dio -+ Gideon (Sud 7,1-22
redeni za drvosjece i vodo- -+ Saul i njegovi sinovi u
nose. Sve do Salomonova vre- s Filistejdma izgubili bit
mena G. je bio bogostovno zivot (1 Sam 31; 2 Sam 1
srediste i driavno svetiSte (1 GILEAD Brdovit kraj i. od
Kr 3,4-15). Prilikom iskapanja dana. Ime je na pucki n
1956. g. nadeno je uz zidine protumaceno u Post 31,4
17 rucica od vrceva s utisnu- kao galced (»kamenje svj
tom oznakom »G«. canstva«). Dolazi zapravo
'GIBETON (tell el-meliit odn. rijeci koja znaci »biti opo
ciikir) Prema JS 19,44 (usp. H mozda oznacuje brdsku
21,23) filist. grad koji je za se tos. Prv. se G. nazivalo je
prisvajalo pleme Danovo. Ipak brdo juzno od -+ Jaboka,
je za Zimrija (886. pro Kr.) G. nije i njegova okolica (
!bio bezuspjesno opsjedan (usp. lOs), najzad podrucje na
1 Kr 16,15.17). njeno Izrae1cima i. od ~
dana. Pri osvajanju ze
-GIDEON (»ozlijeden u ruku«?) prodor
Kod Sud 6,11-8,35 pripovijeda plemena u G. spom
se 0 pozivu i djelima G. Po Br 32,39-42. To se odra
jos i kod Br 26,29; JS 17,1,
tom izvjestaju on postaje ~ se G. pojavljuje kao sin -+
sudac i oslobada Izrae1ce od kirov i unuk ~ Manaseov
midjanskog pritiska. Rodom vratak u G. kod Mih 7,1
je iz Ofre Manaseove. Pojedi- znak je spasenja. G. je do
ne zgode 0 G. takot1er su bo- vina -+ Jiftaha (Sud 11
:gostovne etiologije, a odnose -+ Ilije. U jednom pogra
se na oltar u Ofri na koji je nom mjestu Gileada -+ J
'G. postavio svoj ~ efod (Sud je bio izabran za kralia.
8,27). Prema Sud 6,25-32 uklo-
nio je G. iz Ofre stovanje GILGAL (»krug«) Naziv
Baala, pa se zbog toga zove i sta, npr:
Jerubaal. Zapravo su tu pove- 1. G. i. od Jerihona (H 4
zana dva kruga izvjestaja: u vr. -+ osvajanja zemlje
izvjeStaj 0 G. i izvjestaj 0 Je- no bogostovno mjesto s
rubaalu. Prema Sud 8,32 on diSnjom (?) proslavom p
je otklonio kraljevsku cast laska preko Jordana i o
(~ kraljevstvo). Prema Sud dom (JS 3-4). Prorod ga
'9,1 njegov se sin zvao ~ Abi- priznavali (Mih 6,5).
melek. 2. G., prema 2 Kr 2,1; 4,38
diSte jedne prorocke sk
'GIRON nalazio se valjda u gorju E
1. Jedna od cetiriju rijeka u jim.
Edenu koja protjeee kroz d-
jelu zemlju Kus (Etiopiju; GILGAMES ~ izvjeStaj
Post 2,13). Ona se vee u sta- stvaranju
 GLAD -
GLAD--,>-zed
GLASNIK Prenosilac usmene
iIi pismene obavijesti, u prvom
redu za vojnicke iIi polito pre-
govore (IS 6,25; Suci 9,31; 1
Sam 19,11; 2 Sam 12,27; 18,19-
-32; 2 Kr 14,8; Iz 14,32). Imao
je punomoc zakljuCivati ugo-
vore, tj. u necije ime pravo-
valjano pregovarati (IS 2; 9,3-
-15). -+ apostol; -+ andeo.
GLEDATI -+ vidjeti, gledati
GLUH--'>-uho
GNOZA (»spoznaja«) Pokret
koji relig. spoznaju smatra
bitnom. Ona se stjece intuici-
jom, prorokovanjem, videnji-
rna i magijom. Pesimisticki
gleda na svijet i ostro ga di-
jeli od Boga (ucenjem 0 do-
brom bogu s jedne strane i 0
zlom tvorcu s druge). Covjek
je dospio u ovaj svijet, ali se
iz njega i iz tamnice svoga ti-
jela oslobada i biva besmrtan
pravom spoznajom. U tom po-
kretu nailazimo na perz., eg.,
grc. (platonizam), zid. i dr.
shvacanja, kasnije i krsc. Po-
jedina mjesta u nz. spisima
ne obaraiu se toliko na gno-
sticke, ponajcesce posve iz-
misljene sustave, nego na nji-
hov temelini stav koji se ne
moze pomiriti s prodorom
Boga u ovaj svijet, odn. s is-
tinskim --'>- utjelovljenjem (npr.
Dj 8,9ss; Simun vracar? Kol
2,8? Iv 1,14? --'>- Ivanovo evan-
delje, --'>- Judina poslanica, -+
iivot, -+ svjetlo). Pri tom su
preuzeti opravdani zahtjevi G.
Mnogi apokrifi NZ sastavIje-
ni su u duhu G.
GNJEV BOZJI. SP govori na
veoma ljudski naCin 0 Bozjem
smijehu (Ps 2,4), Ijubavi (Hos
11,1), radosti (pnz 28,63), md-
nji (Am 5,21) i 0 G. B. G. B.
proiziazi iz zahtjeva koji Bog
kao Sveti postavija pred co-
GNJEV BOtJI 9
vjeka (pnz 6,13ss). Taj je gnje
njegov odgovor na grijesn
ponasanje kakvo se oeituje
raskidu Saveza (Izi 32; Pn
11,13-17) i odvraeanju od Jah
vine spasiteliske voIje (B
11,1; 13,25-14,38). -+ Proroci na
vijestaju G. B. kao posljedic
prezrene Bozje Ijubavi (Iz 9,7
-20; Jr 4,1-4). Iz 30,27-30 veom
slikovito ocrtava G. B. cije s
posljedice ocituju u gladi, bo
lestima i porazima (Br 12,9s
2 Sam 24,13-27) i zahvaca sv
krivce. Prema propovijedanj
proroka--,>- Dan Gospodnji na
roCit je dan gnjeva Bozjeg
Kad se govori 0 G. B. zbo
obrednih prestupaka, time s
zeli podvuCi Bozja svetost (
Sam 6,19s; 2 Sam 6,6ss). U
propovijedi --'>- Krstitelja nav
jesta se buduCi sud gnjev
(Mt 3,7s) 0 koiem govori Isu
u usporedbama (Mt 18,32ss
Lk 14,21-24) a koji on izric
protiv --'>- demona (Mk 1,25; L
4,41), kao i protiv onih koj
ne iele obracenie (Mt 11,20-24
koji su okorjeIi (Lk 15,28)
koji ne iskazuju postovanj
prema njegovu Ocu (Mt 21,12
23-45). U NZ, kao i u SZ, govo
ri se 0 G. B. u sIikama, ka
sto su npr. oganj (Mt 5,22;
Kor 3,13), casa gnjeva (Ot
14,8.10; 16), tijesak gnjev
(Otk 14,19s). Kod -+ PavIa j
G. B. objava Bozje -+ praved
nosti i --'>- svetosti (Rim 3,5;
Sol 1,to) koja ee se na SUdn
dan, na dan G. B. (Rim 2,5
ocitovati pred cijelim svije
tom. BuduCi da su Ijudi gres
nici, podvrgnuti su G. B. (Rim
1,18-3,20). Ipak im se Bog ob
raca svojim milosrdem (Rim
9,23). Od G. B. nije mogao spa
siti sZ. --'>- zakon (Rim 4,15), ve
jedino Isus koji je na seb
uzeo grijeh (Iv 1,29; 2 Ko
5,21). Tko se prikIjuci Isus
--'>- obraeenjem i -+ vjerom, bi
98 GNJEV B02JI -
ee spasen od G. B. (Iv 3,36; 1
Sol 1,10).
GODINA Za zivot Izraelaca
najveea prirodna jedinica mje-
renja vremena (ponajcesee
mjeseceva G. s povremenim
prestupnim mjesecom, premo
da je poznata i sunceva G.)
Glavna godiSnja doba bila su
Ijeto i zima (usp. Post 8,22;
Iz 18,6). U klimatskim prilika-
rna Palestine proljeee i jesen
nemaju velikog znacenja. -+ka-
lendar.
GODISNJA SEDMICA. U Dn
9,24-27 pod »sedmicom« ne
misli se 7 dana nego 7 godina.
Radi toga u nekim prijevodi-
rna nema »sedmica« vee »G.
S«. To bi vjer. znacilo da se
ispunjenje ne ocekuje u 70 go-
dina (usp. Dn 2,9; Jr 29,10),
nego u 7X70 godina = 70 G. S.
kao simbolicki broj za dugo
vremensko razdoblje.
GOG Predvodnik izr. neprija-
telja (Ez 38-39), knez Meseka
i Tubala (Ez 38,2). Ti krajevi,
koji se jos zajednicki naziva-
ju zemlja Magoga, nalazili su
se zacije10 u Maloj Aziji. G.
bi mogao odgovarati lidijs-
kom kralju Gigu (oko 650. pro
Kr.). No Ezekiel uopee ne mi-
sli na neki pOV. lik. G. je pra-
lik svib izr. i Bozjib neprija-
telja. »Poslije mnogo dana« j
»poslije mnogo godina« on ee
zahvatiti u svjetska zbivanja.
Zajedno s Magogom, koji se
ovdje personificira, G. pred-
vodi vojsku koju je skupio
Sotona (-+ davao) (Otk 20,8).
GOL, GOLOTINJA Prema Post
2,25 simbol covjekova prosto-
dusja koje se gubi grijehom
(Post 3,7.10). Pojam za Ijudski
zivot ukoliko je prolazan (Job
1,21; Prop 5,14). G. oznacuje
takoder siromastvo odn. bes-
pomoenost (pnz 28,48) i zbog
GOMORA
toga se osjeca kao sramo
(Iz 20,3s; Mih 1,8). Stoga
smatra nar. djelom milosr
G. zaodjenuti (Iz 58,7;
25,36.43s). G. se osjeea cov
koji mora zivjeti u oskud
(Rim 8,35; 2 Kor 11,27); G.
smatra covjek koji je pr
Bogom preuzetan (Otk 3,1
te koji budno ne ceka Gos
dina (Otk 16,15). Covjek
pred Bogom G., tj. nista
moze pred njim skriti (H
4,13).
GOLAN Grad i. od Genezar
skog jezera. Njegov je po
zaj vise nemoguee odrediti.
imena G. izveden je naziv k
ja Gaulanitida (di.o[iin).
GOLGOTA (Luter ima na
Golgatha prema jednoj l
inacici) Mjesto Kristova r
peea izvan tadasnjih gradsk
zidina (usp. Iv 19,20). G. je p
znata sarno iz NZ. Mjesto
zacijelo dobilo svoj na
(»lubanja«) prema izgledu
brezuljkaste uzvisine (a ne
smislu »gubiIiste« = »stra
ste« iIi zbog navodne Adamo
lubanje koja bi bila ondje
kopana - [Origen]). Priliko
gradnje crkve Sv. groba naiS
se na mnoge grobove.
GOLIJAT Filistejski »div«
megdandZija iz -+ Gata; p
rna 1 Sam 17 pobijedio ga
i ubio -+ David a prema 2 Sa
21,19 Elhanan. 1 Ljet 2
nastoji uskladiti obje pred
je: Elhanan je navodno ub
Golijatova brata.
GOMORA -+ Sodoma. Spa
medu pet gradova u dol
Sidim (Post 14,2); prema Po
19,24ss zbog bezboznosti sv
jib stanovnika bio unisten
njem i sumporom. Izvjes
hoee razjasniti pustos kra
oko -+ Mrtvog mora i ujed
slikovito pokazati posljed
 GOMORA - GOVOR NA GOR!
grijeha. DrZi se da bi taj grad
mogao biti ili sj. (otpr. u te-
lWit ghastll) ili j. od Mrtvog
mora.
GORGIJA Vojskovoda kralja
-+ Antioha IV. Epifana (1 Mak
3,38).
GORNJI RIBNJAK u -+ Jeru-
zalernu. Prerna 2 Kr 18,17 po-
slanik asir. kralja -+ Sanheri-
ba pozvao je -+ Ezekiju da
preda Jeruzalem. Na istom je
ribnjaku -+ Izaija bodrio kra-
lja -+ Ahaza na otpor protiv-+
Sirije i -+ Sj. kraljevstva (Iz
7,3ss).
GOSPODAR (Gospodin) (grc.
kyrios) Tko je necim raspola-
gao bio je gospodar (npr. Post
24,9): G. zemlje, kralj (usp. 2
Kr 18,27; -+ kraljevstvo) i vr-
hovni G. zemlie: Bog (1 Tim
6,15). Bog je stvorio Izraela
(Iz 43,1) i on je G. cijele zem-
lje (IS 3,13; usp. Mt 11,25). G.
je dakle naslov, ali u nz. vri-
jeme cesto i puki izraz ugla-
denosti (ipak rjede nego u
drugim jezicima). Za krseane
zapravo postoji samo »jedan
Gospodin, Isus Krist« (1 Kor
8,6). Bez sumnje Isusa su vee
za zivota u nekim prilikama
nazivali »G.« (usp. Iv 13,13),
osobito njegovi ucenici. Nz. su
tekstovi pisani pod dojmom
uskrsnog dogadaja: »G.« ovdje
takoder oznacuje vee proslav-
Ij7nog Krista (usp. Dj 2,36;
Rim 14,9). »G.«, -+ »Mesija«,
»Sudac« (-+ ponovni dolazak)
pO!1ajcesce ~e ~potrebljavaju
u lstom znacenJu.
GOSPOD(IN) -+ gospodar
GOSPODINOV DAN -+ Dan
Gospodnji
GOSPODNJA BRACA-+ braca
Gospodinova
GOSPODSTVA -+ andeo
GOSTOUUBIVOST nar. p
zuju -+ nomadi koji su up
ni na iskazivanje medus
pomoci. Veliko postivan
oddalo se i kasnije (Post
-8; 19,1-8; Iz 58,7; Rim 1
Tko je putovao, morao s
kasnije doba osloniti na G
gotovo i nije bilo svra
Gost je uzivao pravo uto
(Post 19,8). Kao uzor G.
trali su se Abraham i Job
31,32). Sam se Bog pok
gostoljubivim (Ps 15,1); u
canoj zemlji izr. je narod
gov gost (Lev 25,23) i
toga mora cak i straneim
kazivati G. (Lev 19,34). C
je na zemlji sarno gos
119,19; usp. 1 Pt 1,1): on
smije na njoj smjestiti k
bi ona bila njegovo vlasn
- manje se misli na o
cen zivot. Cak i Isus
gostoprimstvo (npr. Lk
i preporucuje ga (np
14,13; usporedba 0 v
gozbi Mt 22,1-14). G. je m
na Sudu (Mt 25,35.43). O
imala veliko znacenje u
krse. zajedniei (usp. 3 I
bila je jedan od oblika d
tvornosti.
Tudinci, ne gosti, bili s
padniei stranih naroda i
(Izi 20,10; 1 Ljet 22,2;
8,41s; Neh 9,2; Lk 17,18)
cani zapravo nisu viSe tu
(Ef 2,19).
GOSTOPRIMSTVO -+
ljubivost
GOsEN Naziv mjesta:
1. Eg. kraj koji su prema
45,10; 47,11.27 nastavali
e1ei. Zacijelo uski plqgni
zemlje u wadi tumiTiit,
prijestolnice -+ Ramzesa
2. Kan. grad u Judeji (IS
11,16; 15,51).
GOVOR NA GORI Veli
vor koji Mt stavlja na po
Isusova djelovanja (5-7)
100 GOVOR NA GOR! -
Lk 6,20-49 Isus govori s pod-
nozja brijega (»novi Mojsije«,
usp. npr. Izi 34,29-32) svemu
»narodu«, pri cemu ispusta
jedan dio gradiva iIi ga do-
nosi na drugom mjestu. Kako
Mt tako i Lk sabiru -+ rijeci
Gospodinove, sistematiziraju
ih, izabiru, preinacuju (Mt ce-
sto prema pojedinim nazivi-
rna, Lk cesto na teol. temelji-
rna).
G. na g. ne navijesta neko eu-
dorede izabranih, nikakav nov
zakonik i nikakav eticki ideal
za kojim bi tek trebalo »pone-
kad« teziti. Vise se opisuje
kako izgleda ostvarenje -+ Bo-
zje vladavine (npr. na etickom
podrucju) i ujedno dokazuje
kako se niti medu krseanima
ne moze pretpostaviti da je ta
vladavina konacno prisutna.
Pojedini krseanin mora se na
temelju G. na g. uvjeriti kako
je jos daleko od svega toga,
kako je na njem da radi na
njegovu ostvarenju (-+ etika).
Znacajni su dijelovi G. na g.
prema Mt-+ blazenstva (5,3-12;
usp. Lk 6,20-23), antiteze (»culi
ste ... ali ja yam kafem«; 5,21-
-48),-+ Ocenas (6,7-15; usp. Lk
11,1-4), »zlatno pravilo« (Mt
7,12; usp. Lk 6,31).
GRAD Veee utvrdeno mjesto,
veeinom zariSte moei, utjecaja
iIi bogatstva. SrediSte G. na
St. 1. nije bio trg i sl., vee
hram bozanstva. Svrha utvrde
i palace gospodara G. (odn.
kralja) bila je zastita hrama.
U podrucju Palestine i i. Jor-
danije nema mnogo G. kasni-
jeg, helen. iIi rim. tipa.
Prijelaz od posve seoskog u
gradski naCin zivota (mnogo
prije -+ osvajanja zemlje i u
Kanaanu) znaCio je pravi pre-
okret naCina zivota i mislje·
nja. I kasnije je G. bio nepri-
jatan -+ nomadima (usp. Post
11,1-9).
GRlJEH
GRADNJA je uglavnom b
ovisna 0 izvanizr. (npr.
asir., helen.) uzorima.
L Redovito se grade pra
kutne nastambe (rijetko s
se od jedne zajednicke pros
rije za covjeka i zivotin
jedva koji prozor; vanjsk
se stubama penje na ra
krov - sobe za boravak, s
vaonice, pokatkad koja so
ca).
2. Raskosnije su bile pal
(nekoliko prostorija koje
ruzuju unutrasnje dvoriSte
3. -+ Hram (na St. 1. Ce
spojen s vladarskom pa
com).
4.-+ grad.
5.-+ grob.
GRAMZLJIVOST (ne pos
odgovarajuea hebr. rijec)
hlepa za tudim imanjem o
duje se u -+ Deset zapovij
(Izi 20,17; Pnz 5,21); pror
se protiv nje bore (Jr 22,
ona razara zivot (Izr 1,
Imutak ne donosi nikakvu
gurnost (Lk 12,15) a stv
brige. Teznja za njim je ne
sitna. skrtost je kratkovid
(Prop 5,9-16). Obozavanje v
niStva nadomjestak je relig
i zbog toga idolopoklons
(KoI3,5).
GRCI (He1eni) Vee nekol
st. pro Kr. taj izraz ne ozna
je sarno stanovnike Grcke,
liude odredene kulture i c
lizacije (usp. 1 Kor 1,22; -+
lenizam; suprotno tome: b
bari Di 28,2 i zidovi Iv 7,
U krse. zajednici nema ni
kve razlike izmedu G. i zid
(Gal 3,28).
GRIJEH. SZ i NZ nisu raz
nikakvu sustavnu nauku 0
ali 0 njem govore na najra
citije naCine. Prema Post
G. se prikazuje kao prijes
Bozje zapovijedi, on uzrok
podvojenost izmedu Bog
 GRIJEH -
njegova stvorenja kao i ~
smrt te sprecava dovrsenje
stvaranja. G. postaje moc. ~
Zlo u svijetu nije djelo nekog
bozanstva, vee ga ljudi uzro-
kuju. Prapovijest ljudi pona-
vlja se u zivotu pojedinaca.
To je iskustvo u SZ izrazeno
kod Iz 59,2 (G. kao zid izme-
du Boga i cov.ieka); 2 Sam
12,7.9.10 (G. kao nezahvalnost
i prezir Boga).
~ Sinopticka Ev-a ostaju kod
sz. shvacanja. Ona sarno ondje
govore 0 G. gdje je ujedno ri-
jec 0 pokori i ~ obraeenju
covjeka Bogu (npr. Lk 5,8; Mk
10,18). Prema Mk 8,38 ljudi su
zao i preljubotvoran narastaj;
zbog G. svi su ljudi podlegli
smrti (Lk 13,3.5). sire gleda-
nje nalazimo kod Iv. G. ispu-
nja svijet ~ tamom (Iv 1,5).
Svijet postaje zao zbog odbi-
janja Bozje rijeci (Iv 1,11;
8,23; 9,39). Svijet zivi u G., ali
za to nema nikakve isprike
(Iv 15,22s). Prvotni je G. ne-
vjera (Iv 16,9). Pavao: poziva-
juCi se na Post 2-3 u Rim 5,12-
-21 ocrtava G. kao nadosobnu
i pretpovijesnu moc. ~ Ada-
movim prijestupom G. je pro-
dro u ~ stvorenie a po G.
smrt. Oboje se dozivljava kao
temeljno zlo (Rim 6,23). Ljud-
ski je rod upao u G., a ne tek
covjek pojedinac; covjecans-
tva je u G. suodgovomo s
Adamom. Ipak, unatoc tome
ne moze se iz Rim 5,12d izve-
sti misao 0 iskonskom grije-
hu, kako se to Cini nakon
Augustina (»pad u G.«). G. do-
duse ima svoj izvor u Ada-
mu; ipak, ljudi koji zive posli-
je njega postaju krivci svojom
vI. odlukom kojom pred Bo-
gom bivaju gresnici (Rim
3,23). Kad bi jedan Adamov G.
bio pre sudan za ljudski rod,
onda bi svaki pojedinac bio
podlozan nekom tudem, da·
GROB
lekom cinu koU bi ga
vaG neumoljivoj sudbin
bi, naprotiv, ljudski ci
sio jedino 0 covjekovoj
mogli bismo upasti u m
zam: covjek bi sarno t
htjeti, pa da cini dobro.
5,12-21 i u 1 Kor 15,21s
i Krist promatraju se k
cetak i temeli novih st
sti: u Kristu je gresno
canstvo izmijenjeno i p
dena na nov zivot. Rim
stari, gresni covjek (A
treba obuCi novog co
(Krista). Rim 5,19; 11,3
di su suodgovorni u G.
ti; ulaskom Krista u t
odgovomost prevladava
covjek iivi u gresnoj eg
ciji i nuino mu je pot
trajno ~ obracenje. To
bjeda u borbi izmedu ~
i ~ tijela (Gal 5,17), po
nad ~ pofudom (Rim 8
porivom na G. (Rim 7,
GRMUAVINA Prema
shvaeanju, Bog nije sar
rok G., nego je ona, st
njegov glas (Job 37,2ss
1,2; Ps 29,3). Grmljavinom
otkriva svoju moe i slav
19,16; 20,18; Ps 29,3), s
gnjev (Job 36,33), svoju o
i kaznu (1 Sam 2,10; 2
22,14s). U neocekivan tre
on grmljavinom potvrdu
jeCi ~ Samuelove (1
12,17s).
I u NZ glas se Boiji pov
s G. (Iv 12,28s), G. je
Boijeg velicanstva (Otk
4,5) i popratna pojava B
posljednjeg suda (Otk
11; 16,18s; usp. Iz 29,6).
GROB Najcesce se p
obavIjao nekoliko sati p
!;mrti (kod Izraelaca je
l.niranje bilo vrlo rijetko
Post 50,2s). To je najcesc
IJOsao sinova (Mt 8,21; no
1. Kr 13,29; 2 Kr 23,30). K
102 GROB - GUBA

sluiila je prirodna udubina rucja. Grobni predmeti u na

(Post 23,19); katkad umjetno
prosirena, iIi poseban iskop
u zemlji (usp. 2 Kr 21,18), iIi
u peCini usjecena prostorija
(Iz 22,16; Mt 27,60) iIi »grobovi
prostog puka« (Jr 26,23; usp.
2 Kr 23,6; zajednicki grobovi?).
Oblid su se grobova mijenja-
li. Za grobne komore u yr.
Isusovo usp. s1. Osim toga
poznato je u to yr. pokapanje
u okomitim nisama, odn. gro-
bnid s lukom, kao i u udu-
binama (kok) gdje se tijelo
uguralo u jedno od 9-18 vodo-
ravnih okana koja su se na-
lazila oko grobne komore.
Grobne udubine, grobne ko-
more itd. cesto su sluiile d-
jeloj obitelji tokom nekoliko
pokoljenja (usp. Post 49,29-31).
Ne biti sahranjen u »G. otaca«
smatralo se Bozjom kaznom
(1 Kr 13,22). Osobito u kasni-
je doba pokapalo se po mo-
gucnosti izvan gradskog pod-
starijem su razdoblju ces
nego kasnije (-+ prekogrob
zivot). U Izraelu nije bio ob
caj spaljivati mrtvace, za ra
liku od drugih naroda (us
Am 2,1; 1 Sam 31,12 ne sm
tra se viSe ispravnim). Pri to
ie mozda utjecalo i to sto
Ilije moglo zamisliti da i dal
moze zivjeti u -+ Podzeml
onaj koji je bio spaljen i s
se spaljivanje smatralo k
nacnim unistenjem.
GROB, SVETI -+ Sveti grob
GROM -+ grmljavina
GUBA Zajednicko ime za ra
licite kozne bolesti (Lev 13
Lepra je samo jedna od nji
Svima im je zajednicko
koza dobije mrlje (dje1.
oljusti). Slicni se znakovi ja
ljaju kod »gubavih« kuca (L
14,33-53) iIi odjece (Lev 13,4

Presjek jedne zid. grobnice u vr. Isusovo. U padinu brezulj

usjecen je hodnik u koji se cesto silazi po nekoliko stub
Iza niskog otvora (la), koii se zatvarao tdkom kameno
plocom, iskopana je izba (2) s klupama od kamena uza zido
(2a), a zatim druga izba (3) sa slikom jedne ili nekoliko rib
U toj drugoj prostoriji polagalo se mrtvo tijelo. Kad se htio
grob staviti drugi mrtvac, skupljale su se kosti prethodnog
spremale u malom otvoru u hodniku ili u posebnoj skrinj
za kosti (ossuarium).
 GUBA -
-59). Gubavi se izbacuju (Lev
13,45s; Job 2,7s), udaljuju iz
naselja i bogostovne zajedni-
ce (svecenik utvrduje postoja·
nje gube: usp. Lev 13,144; Mk
1,40-441/). G. se smatra bicem
Bozjim (Br 12,9s; 2 Sam 3,29;
H
HABAKUK Jedan od »malih«
-* proroka, zapravo bogosluZ'
ni prorok krajem 7. st. pro Kr.
U Knjizi Habakukovoj optu·
zuje on sir. vlast koja se ocito
protivi Bozjoj pravednosti
(usp. 1,2ss.12·17). Jahve odgo-
vara da on pravednika cijeni
i da su dani silnika odbrojeni
(1,5·11; 2,1·5). Zatim slijede
prokletstva protiv bezboznika
(2,6·20) i opis jednog videnja
o uniStenju neprijatelja (3; iz·
vomost prijepoma). Mozda su
to bili dijelovi neke knjige za
bogosluZou upotrebu.
Pravednik se mora uzdati u
Bozju pomoe jer ga on unatoc
suprotnom prividu ipak ne za·
pusta. »Pravednik zivi od svo-
je vjemosti« (2,4). Tu misao
Pavao dalje razvija (Rim 1,17;
-* vjera).
HABAKUKOV SVITAK -* Ku·
mran
HABIRU (ispravnije, premda
rjede: 'apiru) Od pocetka 2.
tslj. pro Kr. drustveni sloj u
prednjoj Aziji i Egiptu: skupi·
ne odn' horde kOje traze zas-
titu, prisilni radnici, niZi pla-
cenici i dr. H. zacijelo nisu bi-
Ii jedinstven narod. Svjedo-
canstva 0 njima nalazimo npr.
u tekstovima iz grada -* Ma·
ri, u pismima iz -* Amame,
na glinenim plocicama iz -+
Nuzua. Prijepomo je kako se
H. moze povezati s izrazom
-* »Hebreji«.
HAGADA 1
2 Kr 5,27; IS,S). Vjerovalo
da u vr. spasenja neee v
biti G. Isusovo iscjelivanje
bavaca stoga navijesta da
nadoslo vrijeme spasenja (
11,511; usp. Mt 8,2-4; Mk 1
-44//).
HAD -+ Podzemlje
HADAD se naziva akad.
zanstvo raslinja, Cije je sto
nje bilo vrlo rasireno vee u
tslj. pro Kr. H. se cesto pri
zuje s trokrakom munjo
testo je i sastavni dio ime
(npr. Ben H.). U popisu P
36,31·39 dva se edomska kra
nazivaiu H. (»Hadar« u P
36,39 pogreska je prepisi
ca). Tako se zvao i jedan edo
ski kraljevic koji je pr
Davidom pobjegao u Egip
ondje bio rado primljen i
slije Davidove smrti podru
Edoma opet vratio nezav
nost od Izraela (1 Kr 11,14-
25b).
HADADEZER (»Hadad je
moenik«) Prema 2 Sam 8,3
aram. kralj koga je pobije
David.
HADAD·RIMON (Zah 12,
Vee od 4. st. pro Kr. upotre
ljava se kao naziv mjesta.
je po svoj prilici izv. ime j
nog bozanstva raslinja (-+ H
dad). »Hadadrimonski pla
mozda je bila godisnja kult
naricaljka za bozanstvom r
linja koje na nekoliko mjes
»umire«.
HAGADA (»razlaganje«) t
bibl. tumacenje (ukoliko se
odnosi na propise: -* Halak
ukljucuje i propovijedi.
upotrebljava price, usporedb
gatke, itd. Vee u tekstu k
104 HAGADA -
se tumaci postoje jedne kraj
drugih razlicite knjiz. vrste (--+
metoda povijesnih oblika) i
predaje razlicita podrijetla.--+
Midras.
HAGAJ (Agej; »roden na blag-
dan«) zove se iedan od --+ pro-
roka. Prema Hag 1,1 djelovao
je 520. pro Kr. u Jeruzalem~,
gdje je zajedno sa --+ Zah,;lrl-
jom zahtijevao od povratmka
iz --+ izgnanstva da obnove
Hram (usp. Ezr 5,1; 6,14; Hag
11-15). H. je nagovijestio da
c~ novogradnja biti veoma !i-
jepa (Hag 1,15b-2,9), govono
je 0 zarazi necistoce (2,10-14),
o budueem blagoslovu (l,l5a;
2,15-19) te 0 uzviSenju namje-
snika Zerubabela u yr. ko-
nacnih nevolja (2,20-23). H. je
dalje porurivao gradnju Hra-
rna koja je vee zapinjala. ~i:
jeci su mu sabrane u knJlzl
Hagajevoj, koja je nastala
malo kasnije.
HAGARA se prema Post 16,1
zvala ego slufavka Abrahamo-
ve zene. Sin H. i Abrahama
bio je --+ JiSmael. Oba izvje-
staja 0 njezinu protjerivanju
prikazuju je dijelom u sla-
bom svjetlu (Post 16) a dije·
10m je safaljevaju (Post
21,9-33). Bog izbavlja H. i JiS-
maela da ne umru od zedi
(Post 21,19). U Gal 4,24-31 Pa-
vao tumaci H. kao pralik Je-
ruzalema vjerna Zakonu, koji
se ponosio da potjece od Sa-
re, Hagarine gospodarice. No
Sara je zapravo majka od
Zakona slobodnih krseana.
HAGIOGRAFI (»sveti spisi«)
Tudica prema grC.ilat izrazu
kojim se oznacivala treea sku-
pina knjiga fid. --+ Kanona: Ps,
Izr, Job, Pj, Rut, Tuf, Prop,
Est, Dn, Ezr, Neh, 1 Ljet, 2
Ljet.
HAKELDAMA --+ Krvna njiva
HAMAN
HALAKA (»pravilo«) Oznak
za zid. propise koji su izvede
ni iz SP iIi nastali na temelj
predaje (koja navodno potje
ce od Mojsija). H. pridodaj
bib!. --+ Zakonu jos mnog
(dijelom sitnicava) »tumac
nja« i pravne inacice. Prv. J
bilo zabranjeno zapisivati H
Medutim, vee u --+ Damascan
skom spisu iz Kumrana nala
zimo tekstove H. Druge zbi
ke H.-tekstova jesu --+ MiSn
(rab. »slufben«) i Tosefta. -
Hagada.
HALEL (»hvalospjev«) zid. na
ziv za Ps 113-118, koji su se n
najvaznije blagdane pjevali
cast Bogu. »Hvalospjev« ko
Mk 14,26//, sto ga je pjeva
Isus s Dvanaestoricom n
kraju vazmene vecere, bio j
zacijelo taj H. (ne »veliki« H
= Ps 120-136, iIi Ps 135s odn
Ps 136).
HALELUJAH --+ Aleluja
HAM (hebr. znacenje nesigu
no) Prema Post 5,32; 6,10 i
--+ Noin sin, prema Po
10,6-20 zajednicko ime za sj
-africka arap. i kan. plemen
Kasnije'se redovito Egipat n
ziva ;,Hamova zemlja« (us
Ps 105,23; 106,22). Proklinj
nje izr. protivnikc1 povezu
se una trag s prokletstvom ko
je je Noa izrekao nad H
(Post 9,25ss)
HAMAN Protivnik --+ Mordok
jev u izvjestaju 0 --+ Ester
Hamanov plan 0 uniStenju z
dova bio je osujeeen a on
sam bio pogubljen. Est 3,1 n
ziva H. »Agadaninom« ( -
Agag), mozda zbog toga da s
jos vise istakne njegovo s
parniStvo s Mordokajem
plemena Benjaminova: H. b
po tom bio Amalecanin (us
1 Sam 15).
 HAMAT - HARMAGEDON
HAMAT (hama) zvao se grad-
-drfava u srednjoj Siriji. Tra-
zio je Davidovo prijateljstvo
(2 Sam 8,9s), moran se kao i
-+ Sj. izr. kraljevstvo boriti
protiv aram. drfave Damaska,
kasnije protiv Asirije (854. pro
Kr. pobjeda nad Asircima kod
Karkara, ponovni procvat
H. a od 738. pro Kr. teski na-
met i odstupanje pojedinih
podrucja A~iriji). I nar?d)e
H. bio nasel.1avan u osvoJemm
podrucjima Sj. kraljevstva
(-+ izgnanstvo) (2 Kr 17,24).
HAMURABI Krali ...... Babiloni-
je (1728-1686. pro Kr., cesto
se stavlja u starije razdoblje).
H. je uspio malu drfavu pro-
siriti u veliko kraljevstvo ko-
jim je odlicno upravljao
(npr. briga za izgradnju kana-
la). Poznat je prije svega po
tome sto je dao zapisati ta-
dasnje pravne propise (osim
ulomaka: 2 112 m visok komad
diorita; na njegovu je gor-
njem dijelu prizor kako H.
prima zakon od boga Sunca.
Zatim slijedi sam zakon pi-
san klinovim pismom. Istra-
zivaci ga diiele na 282 §§).
Mnogi od tih pravnih obica-
ia bili su na snazi i izvan Ba-
hilonije, npr. u podrucjima u
kojima su prema knjizi Post
boravili patrijarsi.
H. zacije10 nije »Amrafe1« iz
Post 14; ipak nije nemoguce
da je sastavljac 14. gI. Post
mislio na H., ali viSe nije znao
pravo ime.
HANANEL (»milostiv je Bog«)
Kula u gradskim zidinama u
Jeruzalemu (Neh 12,39).
HANANIJA (»milostiv je Jah-
ve«) VI. ime:
1. Prema Jr 28 jedan se pro-
rok imenom Hananija uspro-
tivio -+ proroku Jeremiji, ne-
istinito je navijestao skori svr-
setak novobabil. vlada
ubrzo zatim umro.
2. J edan od -+ Danielovi
gova koga su Babilonc
zvali Sadrak (Dn 1,7).
HANUKA -+ posvecenj
rna
HANUN (»pomilovan«?
ime npr. sina i naslj
am~nskog kralja N
Teska uvreda koiu je
nio Davidovim posla
bila je uzrok ratu (2
10,1-14). -+ Raba.
HARAN
1. Grad u sjz. Mezopo
znacaino cvoriste prom
karavanske trgovine (n
procvat, prema pismima
da -+ Mari u 19. i 18. st. p
srediSte kulta Mjesece
zanstva Sin, koje je k
neko vriieme stovao i -+
ham (usp. IS 24,2). Pr~m
nom dijelu sz. predaJe
bio poiaziSte Abraha
putovanja. Kasnije je H
pao pod Asiriju. Kod
Carrhae poginuo je 53.
konzul Kras (Crassus).
2. Prema Post 11,26 A
mov brat zvao se H. Pr
no je da Ii je to ime u
(1). NekoIiko gradova
okoIici imaju isti naz
Abrahamov .rodak. Abra
vo doba pada oko p
nakon najveeeg procv
HARMAGEDON Prem
16 16 tri zloduha ok
k~aljeve Zemlje na mje
za borbu protiv Boga.
Neki tumace ime lOH
»Megidsko brdo« (= ha
u SP redovito se govor
o Megidskoj ravnici.
misle na »har mo'ed« (=
na gora, aluzija na Iz
Drugi opet misle na po
nje razIicitih predodZb
Megido kao bojno polj
106 HARMAGEDON - HEBREJI
5,19; »Brda izraelskac kao
mjesto Gogova poraza: Ez
39,4). Drugi opet traie drugo
tumacenje.
HAROD Prema Suci 7,1 Gide-
on se s voiskom utaborio
kraj izvora H. (zacijelo en I
dtlilad) na podnozju gorja-+
Gilboe. Miesto H. (2 Sam
23 25) nalazilo se zacijelo oko
100 km (zracne linije) j. od
tog izvora.
HAROSET GOIM (= H. Po-
ganski, zapravo tell 'amr)
Prema izvjestaju Suci 4, pn-
jestolnica -+ Sisere koga ~u
pobijedili Debora i Barak, SJZ.
od -+ Jizreelske ravnice.
HASAR V mnogim imenima
mjesta oznacuje »dvori~t~«,
»salas«, npr. H. Sual = LIsle-
je dvoriste (Js 15,28).
HASARMAVET (hadramaut)
Kraj u j. Arabiji, osobito po-
znat kao podrucje gdje se uz-
gaja tamjanovac. Prema Post
10,26 (popis naroda) H. se su-
srece kao ime osobe (potomak
Semov).
HASESON TAMAR Mjesto j.
od Mrtvog mora koje su pre-
ma Post 14,7 nastavali Amo-
rejci. Nije ispravno poistovje-
Civanje s -+ En Gedijem (2
Ljet 20,2) jer se ovaj nalazi
sjevernije od H. T.
HASIDEJCI (Asidejci) Relig.
skupina u zidovstvu (najvatre-
niji pobornici obdrlavanja Za-
kona, protivnici -+ helenizma).
PoduprIi su -+ Judu Mak~­
bejca. Vjer. su preteee -+ fan-
zeja i -+ esena (-+ Kumran).
HASMONEJCI Naziv kojim je
pisac J osip Flavije prozvao .~i­
nastiju -+ MakabeJaca. PnJe-
porno je znaeenje naziva H.
HASOR Naziv mjesta, poseb-
no grad sj. od Genezaretskog
jezera (tell el-qedah). Spomi
nje se u ego tekstovima, u p
smima iz -+ Maria i -+ Amar
ne. Prema JS l1.1ss sjediSt
nekog kralja s brojnim sa
veznickim vezama. Prema J
11,11 H. je bio osvojen i spa
ljen, a prema 1 Kr 9,15 Salo
mon ga je utvrdio (stratesk
znacenje).
HAVRAN Kod Ez 47,16.1
oznaeuje se tim imenom asir
pokrajina i. od Jordana.
HAZAEL (»vidio je Bog«
Vbio je (izmedu 846. i 842. pr
Kr.) damaseanskog kralj
Ben-Hadada II. i naslijedio ga
Predaja s njime povezuje ka
ko -+ Iliju tako i -+ Elizeja (
Kr 19,15ss; 2 Kr 8,7-15). Haza
elova je politika uperena pro
tiv Izraela i Jude (2 Kr 8,28
usp. 2 Kr 12,18). Asir. kral
Salmanasar III. nav. postiZ
pobjedu nad H. 861. pro Kr
ali to nije okrnjilo njegov
prevlast u Palestini/Siriji, je
su velike unutarnje teskoC
slabile Asiriju.
HEBREJI V Post 10,21 H. s
dovode u vezu s -+ Eber, odn
-+ Sem. Prema Post 19,13 Ab
ra(ha)m se oznacuje kao H
Prijeporno je u kakvom j
odnosu s »Habiru ('apiru)c
izrazom koji vecinom ozna
euje potcinjene drustven
slojeve 19-12. st. pro Kr. (pla
cenici, robovi, zarobljenic
prisilni radnici i dr.). Oni s
poznati iz tekstova koji po
tjecu iz Palestine/Sirije, Mal
Azije i Egipta. Jesu li Habir
bili beduini? Da Ii su H. bi
skupina Habirua? Ime »H.
na nekim mjestima izraiav
ovisnost (npr. 1 Sam 14,21
no vecinom je naziv »H.c ea
stan naziv za narod (2 Ko
11,22) ili ime za Zidove iz Pa
lestine koji su govorili aram
(Dj 6,1). -+ Habiru.
 HBBREJSKI -
HEBREJSKI se naziva z. sem.
jezik kojim je napisan najve-
Ci dio SZ. Izvanbib1. vrela tog
jezika jesu: tekstovi iz -+
Kumrana. »ratarski kalendar«
iz -+ Gezera. ostraka (= ispi-
sane glinene plocice) iz -+ Sa-
marije i -+ LakiSa. natpisi (-+
Siloe) i dr. Tek se potkraj 3.
st. pro Kr. »kan. jezik« naziva
»H.« (Iz 19,18). H. je nastao
kao mjesavina starosjedilac.
kog i pridoslog (aram.) jezic·
nog blaga kad je prilikom-+
osvajanja zemlje dijelom pre-
uzet jezik nove domovine. Po-
stojala su razlicita narjecja
(usp. Sud 12,6). Jos se mogu
prepoznati tragovi jezicnog
razvitka u sacuvanim teksto-
virna. Oni nam ipak otkrivaju
samo mali isjecak. Osim toga
rab. su ucenjaci ujednacili
jezik bibl. tekstova (do oko 10.
st. p. Kr.) i pri tom uklonili
znakove jezicnog razvitka, i
to u korist iednog konacnog
jezicnog oblika (-+ Masora).
Poslije -+ izgnanstva H. posta-
je sve viSe jezik knjizevnosti,
bogostovlja i nauke. Govorni
je jezik bio aram. Taj vee
utjece na jezik Est, Prop, a
jos vise na srednjehebr. jezik
Talmuda itd. (novohebr. =
jezik ddave Izrael). Kod sIu-
sanja H. jezika dobiva se ovaj
dojam (te odlike nisu svojstve-
ne sarno H.): mnogo nepca·
nih i grlenih glasova, »emfa-
ticni« glasovi (= snaZno izgo-
goreni k, s, t), razlika izme-
du jakih i slabih glasovnih
udara, razraden sustav glagol-
skih oblika (koji se manje
razlikuju u vremenu a viSe u
naCinu radnje), srodne rijeci
(u sacuvanom jezicnom obli-
ku) imaju ponajcesce tri za-
jednicka suglasnika, jedno-
stavno gradene (usporedne)
recenice.
HBKSAPLA 10
H. je izv. bio pisan kasnijim
razvojnim oblicima fen. abe
cede (kao primjer V. s1. u
natuknicu »Siloe«), a od 3. s
pro Kr. gotovo samo stilizira
nim (aram.?) »kvadratnim p
srnom« (tako svi bib!. rkp
Prirnier: V. s1. uz natuknic
»Masora«). Najprije su se p
sali samo suglasnici (sustav
tocaka i dr. kao znakova z
samoglasnike, -+ Masora).
HEBRON (blizu el-halil), ran
je Kirjat Arba (JS 15,54), sta
ri grad-ddava na uzvisini, ok
36 km j. od Jeruzalerna, nase
Iili su ga Kalebovd (Sud 1,20
JS 11,21). H. je bio Davidov
prijestolnica prije zauzimanj
Jeruzalema (2 Sam 5,5). Tu s
-+ Absalom dao izabrati z
kraija. Zbog njegova istaknu
tog poIozaja -+ Jeroboam j
H. utvrdio (932-917. pro Kr.
-+ Juda Makabejac razorio j
H. (poslije 164. pro Kr.). Gro
patrijarM. u el-halil dijelo
je iz srednjeg vijeka, dijelom
iz Herodova vremena.
HEKSAMERON se naziva on
sto Post 1,l-2.4a iznosi ka
stvaranje u sest dana.
HEKSAPLA (»sestopIet«) zov
se jedno -+ Origenovo izdan
SZ. Ono u 6 usporednih stu
paca donosi hebr. tekst, nj
govu grc. transkripciju, Akv
lin grc. prijevod (dos1., 2. s
p. Kr.), Simahov prijevod (v
10 siobodan, kra.i 2. st. p. Kr.
-+ Septuagintu (LXX) i Te
dotionov grc. prijevod (tem
Ijita preradba LXX u 2. st.
Kr.). Neke sz. knjige uz t
imaju jos neke grc. prijev
de. Djelo se vjer. nije prep
sivalo i ostalo je sacuvano s
mo u ulomcima ili prijevod
ma.
H. je imaia velik utjecaj n
predaju LXX: u Dn je Teod
108 HEKSAPLA -
tionov tekst gotovo posve is-
tisnuo tekst LXX. Origen je
stavljao opasku ako je LXX
saddavala viSe nego hebr.
tekst. Gdje je pak LXX sadr-
zavala manje od hebr. teksta,
uvrstio je u stupac LXX dije-
love iz drugih grc. prijevoda.
Na to su se kasniji preradiva-
ci i prepisivaCi doduse osvrta-
Ii. aIi su unatoc tome katkad
pobrkali i prijevode i Orige-
nove znakove, koji su dijelom
i krivo postavljeni iIi ispuste-
ni.
HEKSATEUH -+ sestoknjizje
HELENIZAM oznacuje civili-
zaciju BIiskog Istoka u 3.-1.
st. pro Kr.: osvajacki pohod~
i carstvo Aleksandra Vel. 1
njegovih nasljedni~a (diado-
hi), osnivanje mnoglh gradova
s grc. vodecim slojem; grc.
pravno uredenje; grc. us!ano-
ve; bogata kultuma razmJena;
oblik grc. jezika kao jezika
trgovine, prometa, dipl<;,ma<;i-
je i izobrazbe; povezlvanJe
grc. i istoc. kultumog blaga,
ukljucujuCi i relig. predaje
(stapanje, izjednacenje i po-
vezivanje bozanstava); pucka
filozofija koja hoce biti svje!.
ska, kult vladara. procvat pn·
rodnih znanosti i fiIologije.
SrediSte H. bila je -+ Aleksan·
drija. SnaZno su helenizirani
bili i gradovi -+ Dekapolisa.
Uz pokusaje da se zid. relig.
svijet nanovo premisli (npr.
Aristobul. Filon Aleksandrij-
ski) u prilog su H. iSle i po-
vrsne upravne mjere (-+ An-
tioh [1]), protiv kojih se dize
snafan zid. ustanicki pokret
( -+ Makabejci). Premda je
njegova ostrina uskoro popu-
stila, ipak je i dalje bilo od-
bojna stava protiv svega no-
yoga (-+ farizeji). Nar. kod
Zidova koji govore grc. (-+
Septuaginta) kdcanstvo je
HENOK
dobro primljeno, jer on
napusta ddanje koje se ogra
nicava na zidovstvo (usp. D
11,20; -+ Apostolski sabor. -
Zakon). Kultumo i jezicno je
dinstvo koje je ostvario H. ka
snije se takoder pokazalo vr
jednim pomagalom u najsta
rijem krsc. misijskom djelo
vanju. Svi su nz. spisi napisa
ni na helen. grckom. Nz. s
pisci ponesto preuzeli i iz m
saonog svijeta i nacina prika
zivanja helenizma (npr. Pa
vao: oblik rasprave, po ko
izmisljeni razgovor pun sarno
predbacivanja, retorska pita
nja, opreke, primjeri itd; usp
Rim 4.1ss; 1 Kor 7,18-22;-
Ivanovo evandelie: sklonos
apstraktnim pojmovima i os
rom duaIizmu: »Zivot« itd
svjetlo-tama itd.).
HELIODOR (»dar [boga] Sun
ca«) Utjecajni ministar Sele
uka IV. Filopatora (-+ Seleu
koviCi). 176. pro Kr. pokusa
je na njegovu zapovijed op
ljackati riznicu jeruzalemsko
hrama. Prema 2 Mak 3,7-40
tome ga je sprijecio Bozji za
hvat.
HELIOPOLIS -+ On
HENOK Ime osobe, prije sve
ga: Prema Post 5.18-24 (popi
setovaca) potomak -+ Setov
Njegov bi zivot nay. traja
365 godina (broj dana u go
dini). Ne spominje se smrt H
nego da je »iScezao«. 0 tom
su nastale mnoge legende.
Henokova knjiga (ne spada
-+ kanon), izv. napisana hebr
(2. st. pro Kr.), sacuvala s
uglavnom sarno u etiopskom
prijevodu. To je -+ apokalip
ticko djelo te opisuje anaele
opCi potop, mesijanska vide
nja, astronomska gledanja
videnja 0 -+ spasu covjeean
stva, opomene. Navodi je J
14s. Drugi oblik predaje 0 H
 HENOK -
pruza slavenska Henokova
knjiga, 2 staroslavenska pri-
jevoda grc. predlozaka.
HEPTATEUH -+ Sedmoknjizje
HERMENEUTIKA -+ biblij.
sko tumacenje
HERMENEUTSKO PITANJE
-+ biblijska znanost
HERMON (dzebel et-teldz =
Sniezno brdo, dzebel es-seh
= Starcevo brdo) NajjuZniji
planinski masiv -+ Antilibano-
na, oko 2760 m visok, stalno
pokriven snijegom. H. se sma-
tra sj. granicom (npr. Pnz
3,8) i upotrebljava u simbolic-
nom govoru (»hermonska ro-
sa« Ps 133,3).
HEROD (»iunacan«) Pod tom
se natuknicom obraduje cijela
dinastija Herodovaca, a k to-
me i Arhelai (v. 3), Antipa (v.
4), Filip (v.' 2 odn. 5), Agripa
1. i II. (v. 6 i 7). Gdje u SP
stoji samo »H.«, kod Mt 2 i
Lk 1,5 misli se na H. 1. (v. 1),
u Dj 12 Agripu I. (v. 6), inace
uvijek na Antipu (v. 4). Usp.
prilozeno rodoslovlje.
1. H. I. St. (dio literature na-
ziva ga »Herod Veliki«, kralj
37-4. pro Kr.). Bio je poto-
mak jednog Idumejca, Ceza-
rova prijatelja, prema tome
nije bio Zidov. Zbog tog pod-
riJetla mnogi pravovjerni Zi-
dovi nisu nikad posve prihva-
tili tu dinastiju. Herodovi zi-
votni podaci: 47. pro Kr. voj-
ni namjesnik u -+ Galileji, us-
koro zatim i u -+ Celesiriji,
na svom bijegu pred Partima
imenovan (pot)kraljem, 37.
pro Kr. boreCi se protiv njih
izborio si je kraljevstvo. Di-
plomatskom vjestinom, najsu-
rovijom okrutnoscu i umor-
stvima stvorio .je konacno
kraljevstvo koje je bilo veli-
ko otpr. kao Veliko Davidovo
kraljevstvo (izuzev -+ Dekapo-
HEROD
lisa). Poput mnogih sam
zaca H. I. bio .ie velik g
telj (npr: -+ Hram, palaca
zareja, tvrdava Antonija
zaliste, utvrda Masada)
vanjskoj politici H. je bio
san 0 Rimu, a u nutar
uglavnom samostalan. -+
gi, -+ povijest Isusova dje
stva. ViSe je sinova dao s
nuti.
2. H. Filip (Boethos), kod
6,17; Mt 14,3 samo »Filip
vio .1e u Rimu kao priv
osoba bez polito ambicija.
gova ga je zena -+ Hero
da napustila i zivjela sa
jim djeverom H. Antipom
4).
3. Arhelaj, 4. pr. Kr. -
Kr., etnarh (ne kralj kak
to [1] zelio) Judeje, Sam
i I dumeje. Sagradio je
kosnu palacu u J erihonu.
je vrlo ozloglasen (usp.
2,22), konacno je bio svr
i prognan u Viennu (G
danas Vienne, .1. Francu
4. H. Antipa, 4. pro Kr. -
p. Kr., cetverovlasnik -+
leje i -+ Pereje (»kralj«
Mk 6,14 pucki je nacin
zavanja, usp. naprotiv Mt
Lk 9,7). Protjerao je s
zenu da bi zivio s -+ He
jadom. 39. p. Kr. prognan
Lugdunum (Galija, d
Lyon).
Dao je uhititi Ivana -+ K
telja i na zahtjev Herod
smaknuti.
5. Filip, cetverovlasnik (4
Kr. - 36. p. Kr.) podrucj
je su uglavnom nastaval
mo pogani (Itureja, Tra
tida, Gaulanitida i dr.),
minje se kod Lk 3,1. Uze
za zenu mnogo mladu -+
mu, sagradio Betsaidu i C
reju Filipovu.
110 HEROD

6. Agripa I. (u NZ: »H.«), 37. 7. Agripa II, sin Agripe I.

p. Kr. u Rimu imenovan kra- 6). Razna rim. imenovan
ljem i nasljednikom Filipovim stvorila su od njega vlada
(v. 5) te daljnjim imenova- nad velikim podrucjem sj.
njima iz Rima konacno 41- sji. od prvotnog posjeda J
-44. p. Kr. kralj nad cijelom deje. Osim toga stekao je pr
Palestinom. Nasuprot svome vo popunjavati polozaj -* ve
prethodnom iivotu on se na- kog svecenika. Imao je ljuba
izvan strogo pridrlavao iid. ni odnosaj sa svojom sestro
zakona, traiio je naklonost Berenikom. Za njegove vlad
naroda (smaknuce Jakovljevo vine bila je dovrsena gradn
i zatvaranje Petrovo: Dj 12, hrama koji je njegov dj
Iss.19), nastojao je donekle H. I. (v. 1) bio zapoceo. N
oslabiti vezanost uz Rim (iz-
gradnja utvrda koje nije smio svega 7 g. kasnije bio je ra
dovrsiti). Naglo je umro od oren (iid. rat). Agripa
neke bolesti crijeva (Dj ostao je vjeran Rimu i ond
12,20-23). je zavrsio svoj iivot. U

HERODOVO RODOSLOVUE
(lmena u kunivu spominju se u NZ)
Herod 1. Stariji
* oko 73, t 4. pro Kr.
Zene su mu, pored drugih, bile
.J.
.J. .J. .J. .J.
Marijamna I. Marijamna Maltaka KIeopatr
I
iz plemena Makabejaca
pogubljena 29. pro Kr.
II.
I .J. I
leruzalems

.J. .J..J. .J. .j.;---'------O.j. t

Aleksandar Aristobul Herod Arhelaj Herod Filip
(umoren) (umoren) Filip t oko Antipa * 4. pro K
t 7. pro Kr.od 7 pro Kr. zena mu 18. p. Kr. t 39. p. Kr. t 34. p. K
zena mu H erodijada zena mu zena m
Berenika 1. .J. keerka Salom
Saloma Arete IV.
I
.J.
a kasnije
Herodijada
t .j. .j.
Herod, Herodijada Agripa 1.
kralj udata za . 10. pro Kr.
Heroda t 44. p. Kr.
Halkide
t 48. p. Kr. Filipa,
zena mu kasnije za
I
Berenika Heroda '-----------;.J.
II. Antipu .J..J. .j.
Agripa II. Berenika Druzila
* 28. p. Kr. II. udata z
t oko namjesn
100. p. Kr. Feliksa
 HEROD -
25,13-26,32 (preslusavanje Pav-
Ia) misli se na Agripu II, a ne
na njegova oca.
HERODIJADA Supruga svog
strica -+ Heroda (2) Filipa
(Boethos) i majka -+ Salomi-
na. H. je napustila svog mu-
fa koji se odrekao politike i
zivjela s njegovim polubratom
Antipom kojemu je donijela
nesrecu: zbog H. je Antipa
p~otjerao svoju zenu, a to je
bilo povod ratu s njezinim
?cem (kraljem Nabateje). H
Je isposlovala da se odsijece
glava Ivanu-+ Krstitelju (Mk
6,19-2411). Ona je nagovorila
Antipu da u Rimu poradi oko
kraljevske krune, no on je
bio prognan u Lugdunum (Ga-
lija, danas Lyon). H. je posla
onamo s njime.
HE~mON (hesban) Grad (oko
25 km i. od sj. obale Mrtvog
mora). Prema Br 21,26 i ruga-
lice koja potom slijedi grad
Sihona, amorejskog kralja.
Prema Iz 1,54; Jr 49,3 i c. H.
je moapsko srediste. Ruben i
Gad svojatali su za se H.
(usp. Br 32,23).
HETITI su se nazivali sta-
novmCl velikog kraljevstva
koje je uz Egipat, Asiriju i
Babiloniju odrec1ivalo politi-
ku St. I. (osobito krajem 16.
i izmec1u 14. i 12. st. pro Kr.).
Glavni je grad bio Hatuza
(danas: Boghazk6j, i. od An-
kare). J. su mu granice neko
vrijeme sezale do sj. granica
danasnje drZave Libanon.
Kraljevstvo je propalo pod
najezdom -+ naroda smora.
Kulturno i relig. H. su bili
pod jakim utjecajem -+ Huri-
ta i pokorenih naroda. Pos. su
preuzeli klinovo pismo (uz
svoje slikovno pismo). Njihov
jezik nije bio sem. vee indo-
-evropski. Posebne odlike H.
HILIJAZAM
bile su smisao za politiku,
vijest i pravo (npr. sud
rasprave, ugovori, Ijetop
Poslije 1200. pro Kr. hetit
su se knezevine oddale
got?VO pola tsl.1. Kad SP
von 0 H., onda misli na n
(npr. Post 23,10).
HEZEKIEL -+ Ezekiel
HIEL (»moj je brat Bog«
-+ Betela, oko 870. pro Kr
vodi znacajne grac1evin
radove i utvrc1uje pono
osvojeni grad -+ Jerihon.
tom je kao zrtvu prinio
ja dva sina. Vi.iest iz 1
16,34 u najmanju je ruku u
cala na izricaj kletve kod
6,26.
HIJERAPOL (»sveti gra
Naziv mjesta, npr: H. u
Frigiji, nedaleko Laodic
oko 170 km i. od -+ Sm
(= danas: Izmir). Grad (
dionice vune, vruCi izvori,
vanje Kibele) imao je b
nu zid. a prema Kol 4,13
zo i krsc. zajednicu.
HIKSI Mjesovita etnicka
pina, koja je ddala vlas
Palestini vee prije nego
otpr. od 1670. pro Kr. zavl
la i Egiptom (s vreme
sarno njegov dio). H. su
uzeli mnoga dostignuCa
kuIture a u Egipat uveli
nje i bojna kola. Vrijeme
su H. vladali sarno jos
sj. dijelom Egipta ozna
se kao pocetak »Novoga
ljevstva« u-+ Egiptu.
HILIJAZAM (grc. hilioi
sucu; lat. izraz za hilijaz
milenarizam) Vjerovanje
tisucgodisnju vladavinu
stovu i njegovih sljedbe
na zemlji jos prije pos
njeg suda (prema Otk 20
prosireno vee u 1. st. (npr.
Justina, Tertulijana, Iren
112 HILIJAZAM -
i ostro napadano (npr. Origen,
Jeronim, Augustin). Danas ga
propovijedaju sarno neke
sljedbe. H. ne vodi racuna da
se u Otk mnogo upotrebljava
simbolika (upravo brojeva:
1000 = lOxlOxlO: savrsenstvo)
te da Otk nUe nikakav kalen-
dar buducnosti u kojem bi se
iznosio jedan dogadaj za dru-
gim. U Otk se pomocu slika
neprestano navijesta jedno te
isto: Bog pobjeduje, pa i kad
se prkos njegovih protivnika
ne da slomiti.
HILKIJA (»moja je bastina
Jahve«) VI. ime. npr. velikog
svecenika koji je prema 2 Kr
22.3-20 za vr. kralja -+ Josije
621. pro Kr. pri obnovi Hra-
rna nav. nasao Knjigu Zako-
na; na temelju nje Josija pro-
vodi bogostovnu obnovu; ta
je knjiga zapravo sri Knjige
Pnz (-+ Mojsijevo petoknjiz·
je).
HINOM (Ben Hinom) Dolina
j. od J eruzalema, prozvana
prema nekom nepoznatom H.
Prijeporno je gdje se tocno
nalazila. Jr 7,31s; 32,35 ostro
osuduje tamosnji kult -+ Mo-
loha odnosno Moleka (zrtvo-
vanje djece).
HIOS Otok u Egejskom moru
Z. od Smirne. Spominje se u
Dj 20,15.
HIRAM (»brat [= bozanstvo]
je uzviSen«)
1. Tirski kralj, suvremenik
Salomonov (trgovacki ugo-
vor, 1 Kr 5,15-26; usp. 1 Kr
9.2655; Salomonov zajam zla·
ta kod H., 1 Kr 9.14; Salomon
odstupa zemlju H., 1 Kr
9,115s). Prijeporno je pov. zna·
cenje vijes1;i u 2 Sam 5,11 (Hi-
ramovi odnosi Ii Davidom).
2. Tirski majstor koji je pre-
rna 1 Kr 7.13-46 izradio neko-
HOSANA
liko predmeta za Salomon
hram.
HIRBET QUMRAN -+ Ku
ran
HIRKAN -+ Makabejci
HISKIJA -+ Ezekija
HISTORIJSKI -+ povijest
HOBAB -+ Jitro
HODOCASNICKE PJESME
psalmi, -+ hodocasce
HODOCASCE Po -+ Zako
muskarci su trebali hodoca
ti na -+ pashu, -+ Pedesetn
i -+ Blagdan sjenica (Izi 23,
Pnz 16). Mozda je bilo dovo
no i sarno jedno H. godiS
(1 Sam 1,3; Lk 2,41). zidov
-+ dijaspori bili su dufni
rem jednom u svom ziv
poCi na H. Prema prorock
propovijedanju i pogani
hodocastiti u Jeruzalem
2,1-5). NZ govori 0 H. kod
2,41; Iv 7,2s5 i 10,22. Jed
skupina -+ psalama oznace
je u naslovu kao »hodocasn
ke pjesme«.
HOFRA Eg. faraon (588-5
pro Kr.), spominje se kod
44,30.
HOLOFERNO -+ Judita
HOMER -+ mjere
HOMOLOGUMENA -+ kano
HOREB -+ Sinaj
HORITI -+ Huriti
HOSANA (Hosiana: »Pom
zi!«) Poklik H. bio je svec
poziv i bogoslufni obraz
050bito na Blagdan sjenica.
dan toga blagdana nosile
se grane maslina i palmi
pjevale litanije s pripjevo
»H«. Na taj su dan prema M
11,9// tako pozdravili i Isu
I u krsc. bogoslufju ta je rij
ostala ka<> svecani poklik
bogoslufni obrazac.
 HOSEA -
HOsEA (Ozej; »spasio je Jah-
ve«) VI. ime, npr:
1. Jednog proroka koji je u-+
Sj. izr. kraljevstvu djelovao
kratko prije njegove propasti
(oko 750-730. pr. Kr.): -+ Ho-
sea (knjiga).
2. Ime posljednjeg kralja tog
Sj. kraljevstva (733-725. pro
Kr.). On ,ie ubio svog prethod-
nika -+ Pekaha i naslijedio ga
(2 Kr 15,30) s odobrenjem
asir. kral,ia. Nakon smrti to-
ga kralja otpao je od Asirije,
a novi je asir. kralj opsjedao
-+ Samariju i 722. pr. Kr. za-
uzeo je (-+ izgnanstvo). To je
bio kraj Sj. kraljevstva. H.
je mozda vee nekoliko godina
prije toga bio zarobljen.
HOsEA (knjiga) Knjiga -+
Hoseina dobila je ime po pro-
roku koji je podrijetlom bio
iz -+ Sj. izr. kraljevstva. Prvi
dio knjige (1ss) opisuje po-
vijest Hoseina braka: njegova
je zena -+ bludnica (kultna
prostitucija iii osvrt na zeni-
nu nevjeru?). N,iegova djeca
dobivaju simbolicka imena.
Prema Hos 3 uzeo je Hosea
jednu preljubnicu, a da nije
s njom imao odnosaja (drugi
brak, prihvaeanje njegove
prve zene, opis istog braka s
drugog vidika?). Ta simbolic-
ka radnja zeli pokazati da Jah-
ve ljubi svoj narod kao za-
rucnicu, premda ovaj ide za
drugim bogovima. Ta je Jju-
bay neshvatJjiva.
Drugi dio knjige (4-14) zbirka
je izreka i prijekora narodu
i njegovu vodstvu (kritika bo-
gostovlja, Hos 6,6).
Knjiga, osobito njen 2. dio,
vrlo je lose sacuvana (nakna-
dno uvrstavanje starih Hose-
inih izreka u-+ J. jUdo kraljev-
stvu?)
HRAM U doba -+ patrijarha
preuzeta su svetiSta Kanaana-
HRAM 113
ca (masebe, stabla, izvori na
ogradenim m,iestima) sa zrt-
venom hranom i pieem te s
ljudskim zrtvama (svetiSta u
-0>- Betelu i -+ Danu). Prema
Kn,iizi Izlaska Izraelci su za
yr. putovanja kroz pustinju
imali pokretno svetiSte (-+
sator), koje je zajedno s Kov-
cegom saveza i -+ oblakom
oznacavalo Boz,iu nazocnost
Nakon -+ osva,ianja zemlje
Jahve se stuje u raznim sve-
tiStima kao sto su -+ Silo (1
Sam 1-3), -+ Mispa (1 Sam
7,6-12), -+ Gilgal (1 Sam 11,15)
-+ Betel, -+ Rama, -+ Gibea (1
Sam 10,10) i -+ Betlehem (1
Sam 16,1-5; 20,6.29). Nakon-+
Davidova osvojenja -+ Jeruza-
lem postaje glavnim gradom,
a kan. sveta uzvisica J ahvinim
svetistem (usp. izvjestaj 0
Davidovu kupovanju -+ Arau-
nina gumna: 2 Sam 24,16-25;
1 Ljet 21,25). David namjerava
podiCi H. pokraj svog dvora
(2 Sam 7,1-4). Bog, medutim.
otklanja taj naum (2 Sam
6-12). -+ Salomon je (uz bra-
move u -+ Aradu, Betelu, He-
bronu i dr.) podigao i H. u Je-
ruzalemu. Gradnja je zavrse-
na nakon 7 godina te je H. uz
veliko slavlje posveeen. Sve
je to traiilo porezne namete.
tlaku a bilo ie uzrokom i ka-
snijem rascjepu kraljevstva.
H. je bio pravokutna grade-
vina duga 35 m a siroka 10
m, razdijeljena u tri dijela:
trijem, dug 5 m a sirok 10 m,
sa stupovima -+ Jakin i Boaz
(1 Kr 6,3; 7,15-22.41s). I. od
H. staiali su zrtvenik za zrtve
paljenice i Mjedeno more. Tri-
jem je bio nepokriven a ulaz
mu je bio prema I (1 Kr 7,39;
Ez 47,1). Na njega se nadove-
zivalo SvetiSte, odvojeno dvo-
krilnim vratima od cempre-
soya drveta. Bilo je 20 m du-
go, 10 m siroko, 15 m visoko.
114 HRAM
a na gornjim polovinama zi·
dova bili su prozori (1 Kr
6,2·35; 7,50). U Svetistu je sta·
jao kadioni zrtvenik, stol na
kojemu su stajali -+ prineseni
kruhovi te 2 svijeenjaka s po
5 krakova (1 Kr 7,48s). Sveti·
nja nad svetinjama bijase odi·
jeljena od SvetiSta dvojim
vratima od eedrovine, bila je
uzdignuta, a imala je oblik ko-
eke s bridovima velicine 10
m, bez prozora (1 Kr 6,20-28;
8,6·12). Pod krilom dvaju-+
kerubina bio je smjesten
-+ Kovceg saveza (1 Kr 6,19·
·28; 8,6s). H. je iznutra bio ob·
lozen drvetom, a takoder -
ukljucivsi i vrata - zlatnim
listieima (1 Kr 6,15·35). Oko
SvetiSta i Svetinje nad sveti·
njama podignuta je prigradnja
visoka 7,5 m koje je prostor
sluZio kao skladiSte (1 Kr 6,
5·10). H. je 586. razorio -+ Na·
bukodonozor (2 Kr 25,9.13·16).
Nakon -+ izgnanstva moglo se
na temelju ukaza -+ Kirova (2
Ljet 36,23) pod -+ Zerubabe·
10m, upraviteljem -+ Darija I,
zapoceti s obnovom H., sto je
dovrsena 515. Taj drugi H.
imao je razmjere Salomonova
H .• samo su nedostajali Kov·
ceg saveza. Mjedeno more i
stupovi Jakin i Boaz. Dva svi·
jeenjaka zamijenjena su jed·
nim sedmerokrakim (Ezr 6,3·
·7; Zah 4,2). Izmedu SvetiSta i
Svetinje nad svetinjama sta·
jao je kameni zid u koji je
ugraden okvir vratiju. a na
njem je visjela dragoejena za·
vjesa (Mak 1,22; 4,51). Trosak
za izgradnju zidova podmirio
je perz. kralj, a za unutarnju
opremu morao se pobrinuti
Jeruzalem (Ezr 5,14s; 6,4-8).
169. pro Kr. -+ Antioh IV. oplja·
ckao je H., u nj postavio kip
nekog bozanstva i tako ga
obesCastio (1 Mak 1,21·24.44-49),
no -+ Juda Makabejae ponovo
ga osvoji i nanovo posv
(1 Mak 4,36·59; -+ Posveeen
Hrama). 20. pro Kr. -+ Her
Veliki (1) zapoCne nano
gradnjom H., sto je zavrse
64. p. Kr. Trijem je povee
i procelje mu je poviSeno;
to je SvetiSte i Svetinja n
svetinjama uzdignuta za jed
kat viSe. Prostor oko H. po
jeljen je u po jedno predvor
za sveeenike. za muskaree i
zene. Taj uZi hramski prost
bio je opkoljen predvorjem
pogane, koje je bilo okruZe
trijemom sa stupovima (Iv
23); izvedeno je podzidenim
zastitnim potpornjima (dio t
ga je danasnji Zid placa). P
ganima je bio pod smrtno
kaznom zabranjen pristup
sam hramski prostor. 70.
Kr. -+ Tit Flavije razorio je
taj H.
Jedinstvo Jahvina i Salomon
va kraljevstva dobilo je sv
izraz u povezanosti H. i kr
ljevskog dvora. Unatoc tom
sto su imali H .. bili su svjes
da Bog nije vezan za kueu
kamenja (1 Kr 8,22·28) i
samo iz dobrohotnosti isp
nja H. svojom -+ slavom (1 K
8,lOs). Ipak, prijetila je opa
nost lazne sigurnosti, sto
oCitovalo u praznovjernom p
uzdanju (Jr 7,4). Mislilo se
Bog mora zastititi svoje sve
ste te tako i sam grad. H.
mjesto prorockog -+ poziva (
ljevskog dvora, Unatoc tom
6), ali i mjesto idolopoklo
stva (Ez 8,7·18) i bogostovn
lieemjerja (Iz 1,11·17). Sto
su proroci upozoravali na m
guenost da Jahve moze sv
H. i napustiti (Jr 7,12·15;
9,10). UnatoC vjerskim refo
mama u doba -+ Ezekije
Kr 18,4; 2 Ljet 29·31) i -+ Jo
je (2 Kr 23,4-27) navjestaji pr
roka su se ispunili: Bog je n
pustio svoj H. (Ez 10,4.18).
 HRAM - HVAT

-+ Ezekielovu videnju (Ez 40- vjetni darovi, htveni dar

-44,3), u doba izgnanstva, jav- hramski porez te pohrana
lja se slika novog H. koji po- ca udovica. sirocadi i bog
staje znakom novog spasenja: Ijudi (2 Mak 3,lOs). Nakon
sam ce Bog postati gospoda- pasti -+ Kraljevstva H. b.
rem svoga naroda (sto je na- staje ddavnom riznicom.
govijesteno razdvajanjem Dvo- sto su je plijenili, medu o
ra i H). H. je Jahvino neoka- lima -+ sisak (1 Kr 14
Ijano svetiSte (Ez 43,1-12). -+ Hazael (2 Kr 12.17s),-+
Hramski izvor postaje zna- (2 Kr 14,14). -+ Nabukodon
kom duhovne plodnosti (Ez (2 Kr 24,13), -+ Antioh Ep
47,1-12). Unatoc ponovnoj iz- (1 Mak 1,21ss).
gradnji H., snafno se naglasa-
va jos veca potreba duhovnog HRAMSKO POSVETILO -+
bogostovlja (Jr 31). Isus posti- svecenje Hrama
va H. (Lk 2,41-50; Iv 2,14), ali HULDA (»krtica«?) Proro
osuduje svaki relig. formali- koju su po naredbi -+ Jo
zam (Mt 5,23s; 12,3-7; 23,16-22). 621. pro Kr. pitali 0 pron
On navijesta razorenje H. (Mt noj Knjizi Zakona (-+ Moj
23,28s; 24,2). Uz to on govori vo petoknjiZje) (2 Kr 22,14
na nov nacin 0 svome tijelu HUR (»dijete«?) Ime, npr
kao H. (Iv 2,19-22). Tim H. raelca koji je prema Izl 1
Bog je ostvario nov znak svo- 12 s Aronom sta,iao uz
je nazocnosti. Na temelju -+
jedinstva s Kristom oeito je sija protiv Amalecana.
da se -+ Crkva shvaca kao du- HURITI (Kuriti, Horiti)
hovni H. (2 Kor 6,lss; Ef 2, rod koji je od pocetka 2.
20ss), cak da su pojedini krs- pro Kr. prodirao u gra
cani Bozji H., H. Duha Sve- gomjeg toka Eufrata i
toga (Rim 8,11; 1 Kor 6,19). risa. Ondje je stvorio izm
16. i 14. st. pro Kr. kraljev
HRAMSKI POREZ -+ porez Mitani, a imao je utjeca
HRAMSKI SVITAK Rkp. pi- u Palestini. Prijepomo je
san na pergameni iz -+ kum- su Huriti bili znacajniji d
ranskog utjecajnog kruga. Hiksa. Oni su uveli su
Napisan je kao Bozja -+ »To- ni uzgoj trkaCih konja.
ra« i donosi nove zapovijedi. HUSAJ (»uracunao je Jah
Dalje razraduje propise 0 sve- VI. ime, npr. ime Davi
tkovinama u -+ Hramu i 0 -+
cistoci kao i 0 gradnji Hra- uhode medu -+ AbSalom
sav,ietnicima za vr. nje
ma. pobune. H. je uspio -+ A
HRAMSKO BLAGO Stara su felov mudar savjet osuje
svetiSta, zbog zavjetnih daro- poslati obavi,iesti David
va koji su se tu ostavljali, po- Sam 15,32-37; 16,16-19; 17,
stala riznice odn. »banke«. Ta- HVALITI -+ slaviti, hval
ko se i u -+ Hramu skupljalo
veliko bogatstvo. To su bili za- HVAT -+ m,iere
 I
IBSAN Jedan od »malih«-+
sudaca (Suci 12,8ss).
IDOLOPOKLONSTVO Izr.
Bog Saveza jedini je Bog; sto-
ga svaki kult drugih bogova
znaCi I. (usp. Izi 20,3-5; Lev
19,4; Pnz 4,35; 5,7-9), bilo da
se shvacaju kao »NiStavilo«
(usp. Ps 31,7; Jr 2,5; 18,15; Jon
2,9) iIi kao zli duhovi (usp.
Pnz 32,17; Ps 95,3; 97,7; Bar
4,7).
IDUMEJeI = -+ Edomci. I.
je naziv za taj narod stvoren
poslije izgnanstva. Podrucje
Idumeje nije posve istovjet-
no s negdasnjim Edomom.
OdatIe potjece dinastija -+ He-
rodovaca.
lKABOD (hebr. znacenje ne-
poznato) Prema 1 Sam 4,17-22
:sin Pinhasov i unuk -+ Elijev.
Ime 1. pucki se tumaCi kao
»gubitak slave« (= kabod) jer
je bio roden kad je -+ Kovceg
saveza bio pao u neprijatelj-
ske ruke a Pinhas i Eli pogi·
nuli.
IKONIJ (konya) Vazan trgo-
vacki grad u -+ Likaoniji. Zid.
zajednica u I. bila je neznat·
na, ali je imala zidovstvu veo-
rna odane clanove. Mozda su
ti clanovi pokrenuli otpor pro-
tiv PavIa i Barnabe kad su
,ovi primiIi -+ krscane iz po-
ganstva (Dj 14,1-6). Unatoc to-
me krsc. je zajednica u I. na-
predovala (Dj 16,2). Iz nje je
potekao -+ Timotej.
ILIJA (»Bog je Jahve«) Prorok
iz TiSbe u -+ Gileadu i. od J or-
dana, dje1ovao za yr. -+ Ahaba
i -+ Izebele u -+ Sj. izr. kra-
ljevstvu. Izvjestaji 0 njemu (1
Kr 17-2 Kr 2) zele brojnim
.opisima cudesnih djela pokaza-
ti njegovu velicinu. Ilijino zn
cenje pociva na njegovi
polito zahvatima u prilog v
rovanja u Jahvu a protiv st
vanja Baala Melkarta (-+ Baa
koje je promicala kraljica. O
stavlja narod pred izbor i p
ziva Baalove svecenike na B
fji sud na brdu -+ Karme
(1 Kr 18). Njegovo je putov
nje na Horeb znakovito: p
vijest naroda mora se op
povezati s pocecima, s obj
yom Boga na -+ Sinaju (1 K
19). Prema 2 Kr 2,11 bio
uznesen na nebo, i odanle tr
ba doCi prije »Dana Gospo
njega« (Mal 3,1.23-24). Ta je n
da bila u kasnozid. (usp. S
48,10-12) i u nz. vrijeme veom
ziva. Ona se kod Mk 9,13 i
nastavlja u Ivanu-+ Krstitel
(usp. takoder Iv 1,21). I.
ukazuje kod -+ preobrafen
Isusova. Priziva se kao pomo
nik u nevolji (usp. Mk 15,35
Mt 27,47.49) i postavlja ka
uzor postojane molitve (J
5,17s).
ILIRIK je raniji naziv za rim
pokrajinu Dalmaciju (2 Ti
4,10) ili opei izraz za udaljen
balkanske zemlje (Rim 15,1
IMANUEL -+ Emanuel
IME(NA) su prema sem. n
Cinu shvacanja ne sarno nazi
za ljude, nego se sarna osob
izjednacuje sa svojim 1.
Sam 25,25). Tko pozna 1. nek
osobe, taj nad njom irna
vlast (Post 32,29s; Suci 13,1
Izgpvoriti neCije 1. znaci st
viti ga pod svoju vlast (Po
2,19s; 2 Sam 12,28). Ratom
izopcenjem unistava se 1. n
kog naroda, tj. sam narod (
7,9; Iz 14,22); obratno, potom
stvo nastavlja Zivjeti u
(Post 21,12; 2 Sam 18,18) .
 IME(NA) -
Suprotno od pogana, Izrael
moze prizivati 1. svoga Boga
jer mu je Bozje 1. objavljeno
(Izi 3,6.13-16). Bozje je 1. za~­
tita i utociSte (lzr 18,10; Ps
91,14), u njegovo se 1. ljudi
mole, blagoslivlju, pobjeduju
i zaklinju (Post 4,26; 13,4; 2
Sam 6,18; 2 Kr 2.24); tko se u
Boga pouzdaje, njegovo 1. za-
pisuje na svoju ruku (Iz 44,5).
Kad se kaze: oskvrnuti Jahvi-
no 1. (Am 2,7), svetiti (Iz 29.23),
slaviti (Iz 25,1), ljubiti I. Jahvi-
no (Ps 5,12), sagraditi dom 1.
njegovu (2 Sam 7,13), misli se
na samog Jahvu. Ipak Izrael
- za razliku od pogana - ot-
klanja misao da moze samim
prizivanjem Bozjeg I. Bogom
ovladati; presudno je pouzda-
nje (Ps 33.21; 148,13), spoznaja
Bozje veliCine (Jr 10,6) i ovis-
nosti 0 njem (Post 18,27; 1
Kr 8,43).
NZ pretpostavlja sz. shvaca-
nje I. i produbljuje gao Isuso-
vo je 1. izraz njegova poslanja
(usp. Mt 1,21): On je -+ otkup-
ljenje (Dj 10,43; 1 Kor 6,11;
1 Iv 2,12), spasenje (Dj 4,12),
punina krsc. zivota (Kol 3,17).
U njem nam se ocituje ljubav
Oca koji u njegovo ime cuva
ucenike (Iv 17,11.21). Usli~ava
se molitva u Isusovo I., tj.
molitva u duhu Isusovu izve-
dena (Iv 14,13s; 15,16; 16,23.26).
Covjek se spasava zazivanjem
Isusova 1. (Dj 2,21; Rim 10,13).
Zajedno s onima koji u Isusa
vjeruju tvori -+ Crkvu (1 Kor
1,2), te stoga smije nositi Kri-
stovo I. (Dj 11,26). To se je-
dinstvo s Kristom obistinjuje
-+ krstom u Bozje I. (Mt 28,19;
Dj 2,38). BuduCi da je kr~ca­
nin u~ao u zajednistvo s Bo-
gom, mora moliti da se sveti
Bozje I. (Mt 6,9).
INKARNACIJA -+ utjelovlje-
nje
ISPRAZNOST 117
INOcA Premda se u nacelu
monogamijski brak smatrao
pravilom (Post 2,24), ipak SZ
dopusta mogucnost poligami-
je (vi~ezenstva), i to dijelom
radi potomstva a dijelom
kao znak ugleda i bogat-
stva, npr. Post 25,6 (Abra-
ham), Post 35,22 (Jakov), 2
Sam 3,7 (Saul), 2 Sam 5,13
(David), 1 Kr 11,3 (Salomon).
Bozanski zakon pretpostavlja
poligamiju zakonitom (Lev
18,18s). Nasljedno pravo ino-
cine djece uredeno je u Pnz
21,15ss. NZ ne govori 0 I., vee
nagla~ava monogamiju (jedno-
zenstvo) (Mt 19,4ss; Ef 5,29-
-32).
INSPIRACIJA -+ nadahnuee
IRAN -+ Medijci, -+ Perzijci
ISBOSET (»cov.iek sramote«,
namjerno nastalo od Esbaal
= ISbaal: »Baalov covjek«,
Baal = Jahve) Sin -+ Saulov.
-+ Abner ga je uzeo sa sobom
u Mahanajim (grad plemena
Efrajimova i. od Jordana; tom
plernenu pripadao je I.). Tu
je bio izabran za kralja. Ali
kralj David nije rnogao biti
posve potisnut. I. se odrfao
samo dok je bio iiv Abner.
Kad su ga njegova dva vojna
zapovjednika (oko 1005. pro
Kr.) ubili i nadali se da ee ih
David zato nagraditi, ovaj ih
je dao srnaknuti.
ISKARIOT -+ JUda (5)
ISKONSKI GRIJEH -+ grijeh
ISKOPINE -+ arheologija
ISKRENOST -+ prostodwnost
ISKUSENJE -+ napastovanje
ISPASTANJE -+ pornirenje
ISPRAZNOST Taj izraz SP
nerna nikakve veze sa sarno-
dopadno~eu, nego oznacuje
niStetnost. Isprazni = nistetni
118 ISPRAZNOST -
su npr. kumiri (1 Kr 16,13),
isprazan je covjek (usp. Ps
39,9s), ljudske namisli (Izr
21,6). Sastavljae knjige ~ Pro-
povjednika u svemu vidi tu
ispraznost (1,2). Poslanica Rim
govori 0 »ispraznom« miSlje-
nju pogana (1,21). Prema Rim
8,20s sve prolazno podvrgnuto
je niStetnosti. NiStetno je tao
koder puko izvanjsko bogo-
stovlje (Jak 1,26).
ISPUNJENJE ~ dovrsenje
ISTINA u SP niposto nije ft·
lozofski po.1am. Ona se uglav·
nom izvodi iz ~ Saveza. Bu·
duCi da je Bog v.1eran svojim
~ obeeanjima, on je utociSte
pravednika (Ps 91,4). I. medu
Ijudima znaci pouzdanost, is·
krenost u cinima (Izl 18,21)
i treba se kao istinitost rijeci
podudarati sa stvamoscu (1
Kr 22,16) I. izmedu covjeka i
Boga povezana je sa: »sluZiti
Bogu« (15 24,14), »hoditi pred
Bogom vjemo i postena srca«
(2 Kr 20,3). U kasnom zidov·
stvu ucvrscuje se misao da je
sam Bog I. U svijetu se uza·
jamno bore I. i laf. NZ govori
o I. u smislu pouzdanosti, is-
krenosti i vjemosti (Rim 3,7).
Pavao se u svome propovi.1e-
danju poziva na I. Evandelja
(Gal 2,5), poziva nadalje na po-
komost to.1 posvemasnjoj I.
(Gal 5,7) jer se .1edino tako mo-
ze postici spasenje (2 Sol 2,13).
Ljubav se pokazuje kao I. u
mislima i djelima (1 Iv 3,18).
Prema Iv I. je nerazdvojivo
povezana s Isusom (Iv 8,40.45),
on je I. (Iv 14,6). Covjek se
mora odluciti da ~ vjerom i
Ijubavlju slusa Isusa (Iv 18,37)
te da duhom I. daje svjedocan·
stvo za Isusa (Iv 15,26s; 16,13).
~ Jedinstvo za.1ednice moguce
.1e jedino priznavanjem I. (Ef
4,15s).
ISUS
ISTOCNA JORDANIJA O
oznaka za podrucje L od
Mrtvog mora kroz koje te
rijeke ~ Jabok, Jarmuk i
Amon, te za podrucja ~
san, ~ Gilead, ~ Moab i ~
mon. U Isusovo doba od
jordanijskih podrucja s
minju se ~ Pereja i ~ Deka
lis.
ISTOCNI GRIJEH ~ grije
ISUS (gre. oblik hebr. rij
je[ho]sua = »Jahve je pom
nik«). Cesto vI. ime (npr.
50,27; Kol 4,11). Najznaeajn
osoba stirn imenom jest I
Nazareta.
Oskudni su nebibI. izvori k
govore 0 I. iz Nazareta, uk
ko se ne uzmu u obzir nakn
ni umetci u tekstu kojeg
rog pisca. Takvih izvora ip
ima (npr. u spisima Tac
Svetonija i Josipa Flavija).
I. nije nikad zivio i da je
tek utjelovljenje jedne Id
toga danas ne tvrde ni naj
rjenitiji kritici, i to prije s
ga pod utiskom onih mno
priopeaja 0 pov. nevafn
sporednim pojedinostima
ih sadde nz. spisi a nemog
je da su izmiSljene. No ip
nije namjera nz. spisa (pa
Ev·a) ispricati »Isusov Ziv
Oni u prvom redu govor
tome sto se u I. dogodilo t
posljedicama »dogadaja I. K
sta«. Zato su ispustene po
dinosti koje bi spadale u
vjestaj 0 »Isusovu zivotue,
nisu vafne za sam »dogad
na koji se ti spisi odnose (n
nema izvjestaja 0 Isusovu
votu u Nazaretu prije njeg
javnog dj elovanj a). »I.e
Krist« najstariji je obra
vjerovanja u I., a znaci: I
nitko drugi) jest Krist (=
sija). »I. Krist« veoma se ra
upotrebljava kao dvostru
ime, a da se pri tom vise n
 ISUS -
osvrtalo na izv. znacenje. Naj-
stariji krsc. spisi 0 I. jesu
Pavlove poslanice (od 51152. p.
Kr.). No Pavao nije poznavao
I. osobno. Medutim, on izra-
zito naglasava njegov zemalj-
ski zivot (Fil 2,7). -+ Ev-a su
koje desetljeee mlada, ali sa-
dde mnogo stariju gradu. Ona
nisu sarno svjedocanstvo vje-
re nego i zbirke pojedinih na-
vjestaja 0 I. kako su ih npr.
upotrebljavale prakrse. misije.
I. je vjer. roden oko 4. pro Kr.
(nase racunanje vremena kri-
vo je zapoceto) a umro u trav-
nju 30. iii 33. g. IstraZivanje
o vremenu Isusova zivota do-
sta je zamrSeno i nailazi na
mnoge pojedinacne probleme
(npr. -+ popis pucanstva;
Isusovo javno djelovanje u 3
se Ev-a svodi na jednu a kod
Iv na oko 3 godine; Iv navodi
14. nisan kao dan smrti, dok
ostaia Ev-a dan nakon toga;
rab. propisi i obicaji u Isu-
sovo vrijeme; itd.).
I. je odrastao u Nazaretu (-+
povijest Isusova djetinjstva)
kao sin -+ Josipa i -+ Marije.
Bio je tesar kao i Josip (Mk
6,3). NadaIje, opisuje se kako
je I., posto ga je I van -+ Krsti-
teIj krstio (odnosno poslije
Ivanova uhieenja), navijestao
da je (po njemu) dosio -+ Kra-
Ijevstvo Bozje (usp. Mk 1,15).
Tom navjestaju sImi gotovo
sve 0 cern izvjeStavaju Ev-a,
bilo da se radi 0 -+ cudesima,
izboru »Dvanaestorice« (-+ a-
postol) ili 0 -+ Govoru na gori.
Ne mozemo shvatiti nz. spise
ako ne pretpostavimo ovo: Isu-
sovi su sIjedbenici imali du-
boku svijest da je I. pravi-+
Mesija koga je Bog uzvisio
(-+ uskrsnuee).
Naslov »Sin Bozji« razvija se
polagano: prva ga tri Ev-a
jedva upotrebijavaju. Kod Iv
se I. ocituje kao moe koja oci-
ITAMAR 1
to dolazi od Boga. Uskrsni d
gatJaj oblikuje vjeru nz. pis
ca (usp. Rim 1,4). To znaci:
je -+ Gospodin (Rim 10,9)
»Sin Bozji« odvijeka (
1,14.18). Tek kasnije nasta
metafizicka tumacenja 0 o
nosu izmedu Boga (Oca) i
te izmedu bozanske i Ijuds
naravi u jednoj Isusovoj os
bi. Nz. piscima mnogo je va
nije izvesti ono sto slijedi
»dogadaja« I. Krista i to nav
jestiti (-+ spas).
ISUSOV SILAZAK NAD P
KAO (Silazak Isusov; usp.
postolsko vjerovanje) »Paka
ovdje ne znaci »mjesto os
de«, vee »carstvo mrtvih
»boraviste svih umrlih«. »1.
n. p.« stoga znaci da je Is
stvamo umro i siSao u ca
tva mrtvih. Buduci da je
njega opet iziSao (-+ uskrsn
ce Isusovo), on ima »kIjuce
smrti i podzemIja« (Otk 1,1
Kako se zamisljalo da u po
zemiju postoje odjelita m
sta za pravednike i gresni
(-+ Podzemlje), drZalo se da
Isus pravednima navijes
svoju pobjedu.
ISUS SIRAHOV -+ Sirah
IsBAAL -+ Isboset
IsTAR Akad. bozica rata i I
bavi. Istovjetna -+ Astarti ko
su stovali Z. Semiti.
ITAJ Davidov vojskovoda
Gata kojemu je za -+ AbSa
move pobune ostao vjeran
Sam 15,18-22).
ITALA-+ Vetus Latina
ITAMAR Rod sveeenika po
rijetlom od praoca 1., koji
prema Izl 6,23 i C. bio sin
Aronov. Cianovi tog roda vrs
su nadzor nad nekim redo
rna levita (Br 4,28.33), ali
bili podredeni sveeenicko
rodu Pinhasovih sinova (E
120 ITAMAR - IVANOVE POSLANICE
8,2). Prema 1 Ljet 24,3 njemu
je pripadao i -+ Abimelek (i
Ebjatar: 1 Sam 22,20).
ITUREJA Predio sji. od-+ Ga-
lileje. Njezini stanovnici za-
pravo su aramejizirana arap.
plemena. Za Aristobula L
(104-103. pr. Kr.; -+ Makabejei)
bili su prisilno judaizirani, a
zatim oko 2 st. kasnije opet
samostalni. Rim. je earstvo
razdijelilo L te jedan njezin
dio konacno dodijelilo -+ He·
rodu Filipu (Lk 3,1). Kasnija
povijest L nije poznata.
IVA-+Ava
IVAN (grc. oblik hebr. imena:
»Jahve je milostiv«) Vrlo ce-
sto vI. ime, npr. L-+ Krstitelj,
-+ Ivan Apostol.
IVAN APOSTOL opisuje se
kao »stup« prve zajednice
(Gal 2,9) i viSe se puta spomi-
nje odmah poslije -+ Petra.
Prema prvim trima Ev-a Isus
je pozvao L kao jednog od
prvih ucenika (Mk 1,19sll). L
je bio, kao i -+ J akov Stariji,
sin Zebedejev i ribar kao i
njegov otae. U -+ Ivanovu Ev·
andelju 1. se nikada ne spomi-
nje poimenee. Prijeporno je
da Ii se pod imenom »1.« misli
na onog ucenika »koga je Isus
ljubio« i koji se u drugom di-
jelu ovog Ev. viSe puta spa-
minje: on je stajao pod kri-
zem i vee prije Petra bio na
praznom grobu. Prema staroj
krse. predaji I. je umro u Efe·
zu u 1. cetvrtini 2. st. p. Kr.
Sastavljac -+ Otkrivenja Iva-
nova naziva se 1. (1,1), ali za·
cijelo nije istov.ietan sLApa-
stolom.
Predaja nadalje govori 0 ne-
kom »prezbiteru 1.«, utjeeaj-
nom clanu vodstva zajedniee
u Efezu. Mi 0 njemu osim ime·
na jedva sto znademo. Cak
ako bismo ga zajedno s dije·
10m predaje smjeli poisto
titi s Gospodinovim ucenik
nije opravdano njemu prip
vati 2 Iv, 3 Iv i Otk, jer sas
ljac 2 Iv i 3 Iv sam sebe o
cuje kao »prezbiter« (sta
sina, bez imena). -+ Ivan
poslaniee.
IV AN KRSTITELJ -+ Krsti
IVANOVE POSLANICE 1
nije pismo vee zapravo
prava: nedostaju posilja
primalae i pozdravne rij
Stil je propovjednicki i p
can. Njegove misli kruZe
temel.ine misli 0 spasenju
jasne rasClambe. U sred
se nalazi zajedniStvo s Bog
po Isusu Kristu i krseana
dusobno (1,3·7); u zajednis
je -+ ljubav (2,5), -+ svj
(2,10), oprostenje grijeha (2
-+ zivot (2,25) i -+ istina (3
To se zajedniStvo ostvaruje
vjeri u Krista (5,1) i u me
sobnoj ljubavi (3,23s). Iz
i mjera ljubavi jest Bog·O
i Sin u Duhu (4.13·16). Bez
zajedniStva covjek je u t
(2,9), u smrti (3,14), u
(2,21s). Povod za pisanje z
jelo je bio sukob sa zablud
-+ gnoze koja se pozivala
nar. spoznaju Boga bez Kri
otklanjala vidljivi svijet
zlo i, dosljedno svom nepr
teljskom stavu prema tij
zabacivala tielesnu stranu
tjelovljenja kao i Kristovo
krsnuee. 1 Iv, naprotiv, is
da se prava spoznaja B
daruje samo po vjeri u Is
Krista (1,1-4; 5,4s), istice tj
sni zivot Isusa Krista (4,2
spominje kao spoznajni z
pravog zajednistva s Bog
priznanje grijeha (l,8ss) i
bay (4,7ss). Oboje nedos
kod krivih uCitelja koji p
cu vjeru u Isusa kao -+ Kr
(= Mesiju) (1,10; 2,9; 2,22)
 IVANOVE POSLANICE -
1 I v cesto preuzima nacin go-
vora gnoze, razotkriva njezi-
ne pojmove kao krive i nasto-
ji u krse. poruku ukljuCiti
njezine pozitivne postavke.
Pri tom se isticu srediSnje
tocke krse. zivota, naroCito
nutarnja povezanost ljubavi
prema Bogu i prema bliznje-
mu, ispunjenje svih zapovijedi
po vjeri i ljubavi, povezanost
najdubljih pogleda sa svako-
dnevnim ponasanjem.
1 Iv vrlo je slicna-+ Ivanovu
Evandelju i zacijelo je napi·
sana kratko prije iIi poslije
njega (oko 100. p. Kr.) ali je,
izgleda, nije napisao Ivan, vee
neki od ucenika iz njegove
skole. Sastavljac Iv i 1 Iv zaci-
jelo je isti. On se ocito obraea
krse. Citatelju obraeenom iz
poganstva i piSe u Maloj Aziji
(Efez?).
Dok je 1 Iv rasprava, 2. i 3. I.
p. sastavio je neki »prezbiter«
(= starjesina; -+ Ivan Apostol)
Cije je ime nepoznato. 2 Iv
upravljena je nekoj maloazij-
skoj zajednici, a 3 Iv kdeani-
nu imenom Gaj. Obje su po-
slanice srodne s 1 Iv. Obje te
poslanice poticu na bratsku
ljubav i upozoravaju na krive
nauke. Veliko je pitanje da Ii
je sastavljac, koji govori auto-
ritativno, bio sam Ivan Apo-
stol iIi ih je mozda cak napi-
sao neki njegov ucenik. 2 i 3
Iv zacijelo su nastale u Efezu
ok? 100. p. Kr. One su ope.
pnznavane kao nz. spisi tek
od S. st.
IVANOVO EVANDELJE, kao
i druga 3 (-+ sinopticka) Ev-a,
feli svojim svjedocanstvom
poslufiti vjeri u Isusa (usp.
Iv 20,31). Ono se ipak od njih
znatno razIikuje svojim vI. na-
Cinom prikazivanja, saddajem
i izrazom. I prema I. e. Isus
poCinje svoje javno djelova·
IVANOVO EVANDELJE 121
nje poslije susreta s Ivanom
-+ Krstiteljem. Ono se odvija
u Galileji i Jeruzalemu a za-
vrsava njegovom smreu i us-
krsnueem. Cijela je knjiga iz-
radena prema jedinstvenom
nacrtu. rna kako se razliCito
prosudivao temelj tog nacrta.
Mozemo uoCiti ovakvu raspo-
djelu: uvod (1,1-18), Isusovo
oCitovanje cudesnim znakovi-
rna i rijeCima (1,19-12,50), Isu-
sovo oCitovanie u muci i uskr-
snueu (13,1-21,23) te zakljucna
rijec (21,24s). Vrlo je prijepor-
na potanja rasclamba.
Za razliku od ostalih Ev-a, I.
e. spominje 3 Isusova vazme-
na blagdana, 4 putovanja od
Galileje do Jeruzalema i na-
vodi Jeruzalem kao glavno
mjesto dogadaja (ostala Ev-a,
naprotiv, sarno 1 vazmeni blag-
dan, jedno putovanje, glavno
djelovanje u Galileji). Izvje-
staji 0 cudesima i govori u I.
e. ponekad se nasiroko iznose
i medusobno povezuju (npr.
umnazanie kruha 6,S-13; go-
vor 0 kruhu zivota 6,26-S9).
Umjesto -+ povijesti Isusova
djetinjstva (Lk odnosno Mt),
I. e. ima dubokoumni proslov.
Obiljezje I. e. jest i dramatic-
nost izmedu Objave i ljudskog
odgovora na nju: krseanstvo
i zid. religioznost nisu u to
vrijeme viSe samo zavadena
braea. vee nacelni protivnici.
U skladu s time I. e. vee od
pocetka navijesta Isusa kao
Mesiju i donosioca spasenja
(usp. Iv 1,29: »Evo Jaganjca
Bozjeg ...«) i pokazuje kako
su ga-+ »zidovi« odbacili (1,11;
!?,16) .. Objav~ se siri, a nepri-
Jatel.1stvo »zldova« raste: kriZ
je vrhunac i rjesenje tog su-
koba. U I. e. sve je usmjere-
no prema »casu«: U njemu se
otkriva konacna Isusova pro-
slava i uzviSenie smreu i us-
krsnueem (usp. 12,23; 17,1). Na
122 IVANOVO EVANDELJE -
pocetku, dok se jos otkriva
spasiteljska sila, »cas« jos
nije nadosao (usp. 2,4; 8,20).
raj je »cas« zapravo eilj Isu-
soya putovanja k Oeu (13,1).
U drugim se Ev-a Isus prika-
zuje prvenstveno kao vjesnik
i posrednik _ Kraljevstva Bo-
zjega, u I. e. on je objavitelj
sebe sarna. Pri tom se nagla-
sava Isusovo covjestvo (usp.
4,6; 11,5.35), ali nije ono u sre-
diStu I. e., vee naprotiv jedin-
stven Isusov odnos prema Oeu
sto se ocituje u _ eudesima
i govorima (usp. 5,17s; 8,42.54;
10,30.37s). Medu velike objavi-
teljske govore spadaju opros-
tajni govor (14ss) i velikosve-
eenicka molitva (17). I. e. odli-
kuje se izrazima »Ja sam ...«
(»Ja sam«: put, istina, zivot,
svjetio, Mesija, pastir, trs, pri-
jatelj, kruh zivota, 14,6; 9,5;
4,25s; 10,11; 15,1.15; 6,35). Osim
toga opaza se da Isusovi su-
govornici u I. e. (npr. Niko-
dem 3,1-21; Samarijanka 4,1-
-26) krivo shvaeaju Isusovu
misao u jednom sasvim odre-
denom smislu.
Vee se sada odvija sud (3,18),
svijet je konacno pobijeden
(16,33; usp. 13,31), a ne »bilo
kad jednom« u dalekoj budue-
nosti.
Dogadaj se Krista ne proma-
tra (kao kod drugih Ev-a) sa-
rno s glediSta njegova zavrse-
tka, vee se na nov nacin tu-
maci na temelju iskustva koje
je steceno propovij edanj em,
bogosluijem i razmiSljanjem
pod vodstvom proslavljenog
Gospodina, cija objava i posli-
je njegove smrti zivotvorno i
daije djeluje.
Cini se da I. e. razracunava s
pokusajima rasejepa, a nar.
s _ gnozom koja nije toliko
neka posebna skupina (rasi-
rena i u zidovstvu) koliko du-
hovni pokret. I. e. zabaeuje te-
lZAlJA
meIjne gnosticke nazore (
_ Ivanove poslanice) i ot
nja gnosticki dualizam
stvoritel.i - dobri Bog,
tjelesnost - dobra bestje
nost). Ono naglasava Isus
covjestvo i tjelesnost. Isto
menD se sluii uobicaje
gnostickim pojmovima i o
kama kao sto su: smrt -
vot, tama - svjetlo, laZ -
tina.
I. e. sastavljeno je pripros
grc. jezikom. Odredene »k
cne rijeci« neprestanee se
navljaju. StH je I. e. sas
osebujan.
Od 2. st. predaja gotovo ne
jeporno ddi da je _ Ivan A
stol sastavliac I. e. Prona
papirusi nedvojbeno potv
ju da je ono nastalo ili u
novo yr. iii malo poslije
p. Kr.
Danas vise ne postavljamo
tanje da li je pisae aposto
nije? Sve vise, nairne, u
vamo kod svih _ evand
cvrstu povezanost izmedu
apostolskog propovijedan
zapisivanja, a da pri tom o
je mjesta za vI. osebujno
kovanje naslijedene pred
Danas se dakle pitamo: d
iza I. e. na bilo koji nacin
ji ugled Ivana Apostola?
duse, mnogi podaci u I. e
tjecu od nekog oceviea, a
zbog toga jos uvijek ne m
prihvatiti da ga je Ivan
stol izravno sastavio_
Vrlo je prijeporno da li
e., kako nam je sacuvano
stalo od vee zapisanih vr
kako su ona izgIedala.
IZAIJA (»pomoc je Jah
VI. ime, npr. prvoga od s
proroka. I., sin Amosov, ro
je oko 770. pro Kr. U go
smrti kralja Uzije (739.
Kr.) bio je u jednom vid
pozvan (Iz 6,1-7). Potjeca
 IZAIJA -
zaciielo iz odlicnije jeruza-
lemske obitel ii, bio je ozenjen
i imao barem dva sina. Nado-
vezujuCi se na ~ Amosa i ~
Hoseju on je te proroke kao i
svog suvremenika ~ Miheja
nadvisio snagom knjiz. i teol.
izraza. Prema Iz 7,3; 8,3 dao
je dvojici sinova simbolicka
imena. 1. je djelovao u vr. sve
veee opasnosti za ~ J. judo
kraljevstvo i Jeruzalem.~ Sj.
je izr. kraljevstvo propalo ra-
zorenjem Samarije 722. pro Kr.
Kad su 735. pro Kr. Resin iz
Damaska i Sanherib iz Asirije
opsjedali Jeruzalem, on je u-
pozoravao kralja i narod da
se ne pouzdaiu u ljudsko sa-
veznistvo, nego u Bozju po-
moe (Iz 7; ~ Emanuel; Iz 30;
36s). Vee je prije javno usta-
jao protiv drustvenih neprav-
di (usp. Iz 1,21ss; 3,16s; 5,1-24;
10,1s). Prema babil. Talmudu
i leg. krsc. predaji 1. je za
kralja ~ Manasea (693-639 pro
Kr.) podnio mucenicku smrt.
Prema tim vrelima bio je pre-
piljen (usp. Heb 11,37).
IZAIJA (knjiga) Prva od pro-
rockih knjiga naziva se Izaiji-
na. Dijeli se na tri dijela: gl.
1-39; 4'0-55; 56-66. Od kraja 18.
st. polako se ustalilo miSljenje
da sarno gl. 1-39 potjecu od sa-
mog Izaije, dok druga dva di-
jela, naprotiv, potjecu od raz-
liCitih sastavliaca iz kasnijeg
vr. (velike jezicne, sadrlajne
i pov. razlike). Ova dva dijela
nazvana su ~ Deuteroizaija (gl.
40-55) i ~ Tritoizaija (gl. 56-
-66). Pri konacnom sastavlja-
nju razliciti su dijelovi pove-
zani u jednu knjigu zacijelo
stoga sto je u svakom od njih
prisutna istovjetna osnovna
misao, npr. nazivanje Jahve
»Svecem Izraelovim«, njegova
nadmocnost nad svim ostalim
silama, vjerovanje u njegovu
spasiteljsku pomoc bez Ijud-
IZAK 123
skih sila, spasenje Ostatka Iz-
raelova, buduCi -+ Mesija kao
donosilac spasa.
Iz 1-39 sadrli: rijeci 0 -+ J.
judo kraljevstvu (l-12), unutar
toga je pjesma 0 vinogradu
(5,1-7), izvjestaj 0 viaenju s
pozivom i obavijesti 0 samom
Izaiji (6,1-9,7), prijetnje tuaim
narodima (13-23), apokalipti-
cko viaenje konacnog opusto-
senja (24-27), opomene i obe-
canja J. judo kraljevstvu
(28-35) i pov. dodatak (36-39;
usp. 2 Kr 18ss). U cijelom se
izv. tekstu nalaze dodaci koji
su umetnuti kasnije. Zbirka
izreka nije bila jedinstvena,
tako da su sada mnogi srodni
dijelovi odijeljeni i stavljeni
na razlicita mjesta. Izaijina
knjiga postojala je u svom
danaSniem obliku (gl. 1-66) vee
u 2. st. pro Kr. G. 1947. u-+
Kumranu je pronaaen hebr.
Izaijin svitak (pisan od 2. st.
pro Kr. do 68. p. Kr.).
IZAK (»neka se bozanstvo
smjeska«) Prema izvjestaju
Knjige Post bio je sin -+ Abra-
hama i -+ Sare koja je dugo
bila neplodna (pucko tumaee-
nje imena Izak: Post 17,17;
21,6). Neke price 0 1. izv. moz·
da pripadaju izvjestajima 0
drugim ~ patrijarsima. Ponaj
cesce 1. ne sto.ii u prvom pla-
nu, nego npr. njegov otac Ab-
raham (kao kod price 0 Iza-
kovu zrtvovanju u Post 22,1
-14), njegovi sinovi-+ Ezav
~ Jakov, iIi njegova zena -+
Rebeka (kao u prici 0 Izako-
voj prosidbi u Post 24). U NZ
1. se smatra djetetom obeea
nja i nasim praocem (Rim
9,7-10).
Prica 0 »Izakovu Zrtvovanju«
(Post 22,1-14) izv. zeli oprav
dati da se umjesto ljudskih
zrtava mogu prinositi zivotinj
ske zrtve. Osim toga, mozda
124 IZAK -
se zeljelo obrazloziti bogosto-
vlje na brdu Moriji.
IZBAVUENJE _ otkupljenje
IZBOR _ odabranje
IZDANJA BIBLIJE
1. Biblija u izvorniku.
SZ: jedino danas mjerodavno
izdanje: R. Kittel i P. Kahle.
U nj su unesene inacice Izai-
jina svitka iz_ Kumrana.-+
masoreti. Starija hebr. izdanja
imaju jos uglavnom sarno pov.
znacenje.
NZ: »klasicna« I. B. potjecu
od C. v. Tischendorfa (mjero-
davna .ie naklada iz g. 1869-
-1872); B. F. Westcotta - F. 1.
A. Horta (1881); B. Weissa
(1894-1900); usp. uz potreban
oprez i izdan.ie Herm. v. Sode-
na (1902-1913). Sva ta izdanja
imaju viSe svezaka. Za teolo-
ge su priredena prirucna izda-
nja. Najstarije takvo izdanje
priredio je E. Nestle (1898)
(Povlasteni wlirttenberski bibl.
zavod u Stuttgartu), u posljed-
nje yr. posve preradeno i te-
meljito popravljeno (ne viSe
s pukim usporedivanjem sta-
rijih bibl. izdanja, nego s po-
sve samostalnim tekstovno-
-~rit.ickiI? bi!jeskarna. Najav-
IJem su 1 novl popravci). Osim
navedenih, upotrebljavaju se
u Njemackoj jos i ova I. B.:
A. Merk (Papinski bibl. insti-
tut, Rim 71956, s veoma obU-
nim tekstovno-kritickim bUje-
skama); H.l. Vogels (Freiburg
i. Br. 41955; krace tekstovno-
-kriticke biljeske koje se mno-
go osvrcu na lat. i sir. _ pri-
jevode Biblije); K. Aland -
M. Black - B. M. Metzger -
A. Wikgren (United Bible So-
cieties, London 1966, prije sve-
ga s prakticnom svrhom; sa-
mostalne tekstovno-kriticke
biljeske, upozorenja 0 stupnju
vjerojatnosti s kojim se od
IZGNANSTVO
predlozenih inacica mo
konstruirati izv. tekst).
2. Izdanja Biblije u (n
vatskim) -+ prijevodima
.ie. .
IZEBELA Prema 1 Kr 1
je kCi sidonskog kralja
ala i zena _ Ababa, kra
Sj. izr. kraljevstva (875-8
Kr.). Ovaj je trpio st
Baala, koje je njegova
uporno promicala, vjer
zorima svoje domovine
rna 1 Kr 18 Ilija se sup
v!ja I. i na goru Karm
Zlva proroke Baalove na
sud. I u stvarima koje n
vjerski znacaj lose je ut
na Ababa (Nabotov vin
1 Kr 21,1-16). Sudbina
zapecacena kad je -+ Jeh
pro Kr. postao kraljem
u gr.ad _ Jizreel. Strmog
na .1e s prozora palace,
su je pogazili a psi izj
Kr 9,30-37). (Izebelina
Atalija). U Otk 2,20 simb
se spominje lafna proro
IZGLED _lice, _ viden
IZGNANSTVO Na St. I
like se primjenjivalo p
rivanje vodeCih gospoda
polito i duhovnih sloje
bi se npr. unaprijed o
gucili ustanci.
I zgnanstvo je za Izrael
cilo duboku ranu. Pret
se mislilo da »Jahvino p
nje s njegovim narodo
Savez, vodi prema stv
ddavnosti. Jahve se za
stovao kao Bog kojem
pada zemlja (_ vlasnist
kralju su gJedali Jahvi
mjesnika (_ kraljevstvo
Ne~i s~ ostrim rijecim
bah pn]estupe naroda
vJ7rnosti Jahvi (-+ proro
;nJetko su u pitanje st
lspravnost samog sustav
ga se to teze podnosila
tastrofa.
 IZGNANSTVO - IZLAZAK IZ EGIPTA 125
Nakon osvajanja -+ Samarije IZGON IZ HRAMA Prema iz·
(722. pr. Kr.) slijedi prot jeri· vjestaju -+ sinoptickih Ev-a
vanje (2 Kr 17,6). Tudi su naro- Isus tjera trgovce iz predvorja
di naseljivani u nekadasnjem u kojem su trgovali i tako
-+ Sj. izr. kraljevstvu. 0 omma skvrnili Hram (Mk 11,16). Tim
koji su protjerani ne zna~o Cinom Isus je izazvao vodeCi
niSta pouzdano. Na podrucju sloj ljudi i tako zapecatio svo-
oko Samarije pocinje se stva· .iu sudbinu (Mk 11,15-191/).
rati mjesovit narod (-+ Sarna·
rijanci). IZGRADNJA. NZ ne govori 0
I. pojedinca, nego uvijek 0 I.
Tzv. »babil. suzanjstvo« obu- zajednice koja se usporeduje
hvaca viSe I. Na jodlucniji ut- sa zgradom (1 Kor 3,10ss.16).
jecaj ima dozivl.laj zauzeca i Sve mora slufiti tom izgradi-
razorenja Jeruzalema i Hrama vanju zajednice, npr. duhovni
(586. pr·. Kr.). Broj odvede~ darovi (1 Kor 14.3ss26) i uza-
u sufanjstvo navodi se razh- jamno opominjanje (1 Sol
cito (Jr' 52,28ss; 2 Kr 24,14ss; 5,11). U Ef 4,12.16 govori se 0
-+ Sidkija). Pokusaj pobune »1.« -+ Tijela Kristova.
protiv . novobabil. prevlasti
(protiv -+ Nabukodonozora II) IZLAZAK 2. knjiga Mojsijeva,
ne uspijeva, a ostatak pucan- (= IzI, Exodus). -+ Mojsijevo
stva bjezi u Egipat (Jr 40,7- petoknjizje
-43,7). Ddava je uniStena, kralj IZLAZAK IZ EGIPTA (grc.
oslijepljen, njegovi sinovi sma· exodos) kao djelo Jahve pred-
knuti, nestao .ie -+ Kovceg sa- stavlja temeljno vjerovanje
veza. Izraelaca (Izi 15,1-18), zametak
Ta se propast pokusava raz- je cjelokupne predaje koja je
jasniti (-+ deuteronomijska PO:" zabiljezena u Mojsijevu :peto-
vijest). Posto.ii nada u skon knjiZju, clanak vjere kOji se
povratak u domovinu i obno- najcesce ponavlja u SZ (Br
vu hramskog bogostovlja (-+ 23,22-24,8; Pnz 26,8). Tom oslo-
Ezekiel, -+ Kebar, -+ Deuteroi- bodenju iz Egipta pripisuje
zaija); razvijaju se oblici bo- Izrael svoju opstojnost i svoj
gosluf.ia ko.ii nisu u .vezi. ~ nar. poloza.i medu ostalim
hramskim kultom (lzrazltl narodima. To temeljno vjero-
znakovi Saveza: propis oobre- vanje pripovjedacki se obliku-
zanju, bogostovna cis toea, o· kuje u Izl 1-15, a svake godi·
danost Zakonu. -+ sinagoga. -+ ne slavi obredima vazmene
subota). U poboznosti i teolo- svetkovine.
gi.ii susrecemo tako korjenite U temelju bibl. izvjestaja na·
preoblike da se s pravom raz- laze se ove pOV. zgode: Polu-
likuje doba prije i poslije I. nomadi iz Kanaana, »Jakov-
(usp. npr. -+ siromastvo, -+ na· ljeva obitel.i«, u Yr. gladi do-
da, -+ Mesija). laze u Egipat, nastanjuju se
Povratak u domovil111 nakon u pokrajini Gosenu te su naj-
I. (536. pr. Kr., -+ Kir) opisuje zad kao narod s manjim pra-
Knjiga -+ Ezrina. Hramsko je virna, kao -+ Habiru, upotrijeb-
bogostovlje obnovljeno. Pri ljeni za tlaku pri izgradnji
tom su uvedene brojne refor· utvrdenih gradova Pitoma i-+
me koje neupuceni nisu ra- Rarnzesa. Zacijelo su jos u yr.
zumjeli (npr. stroga centrali· faraona Ramzesa II. (1301-
zacija bogostovl.ia, rasno cis· ·1234. pr. Kr.) pobjegli iz tog
tunstvo; Neh 12.44-13,31). ropstva. N.iihovi ego progoni-
126 IZLAZAK IZ EGIPTA - IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
telji potopiSe se u vodi uslijed
neocekivane katastrofe. Mje-
sto toga »cuda u moru« ne
moze se viSe utvrditi. U po-
trazi za novom domovinom
zdruzu.iu se sa svojim zemlje
zelinim srodnicima, rodovima
i plemenima na rubovima ob-
radive pal. zemlje iIi u samoj
Palestini. Ne zna se sigurno
kojim su putem ti odbjegli
ddavni robovi stigli u Pale-
stinu. Bib!. predaja spominje
dva razlicita puta: veliki voj-
ni i trgovacki put duZ obala
Sredozemnog mora na kojem
leze Baal-Sefon i Migdol (Izl
142; Br 33,7) i put kroz pu-
stinju, koji u predaji ocito
dobiva vecu vaznost. NajvaZ-
nija mjesta koja se spomi-
nju u izvjestaju 0 lutanju pu-
stinjom jesu -+ Kades Barnea
i -+ Sinaj. Kao vrijeme tog Iu-
tanja pustinjom navodi se »40
godina«, vrio cesto upotreb-
l.iavan zaokruZen broj. Poda-
tak 0 broju 600.000 odbjeglih
muskaraca (Izi 12,37; Br 2,32;
26,51) poCiva na nekoj tesko
protumacivoj simbolici broje-
va. Mozda je ona izvedena iz
brojne vrijednosti siova u iz-
razu »sinovi Izrae1ovi« = 603.
IZOP je mala biljka koja ra-
ste po zidovima (1 Kr 5,13).
Njezine su se grane upotreb-
ljavale kod zrtava ociScenja
(Izi 1222; Br 19,6.18). Na to
se poziva moliteIj u Ps 51,9.
Kod Iv 19,29 spominje se izo-
pova stabijika.
IZOPCENJE -+ prokletstvo (4)
IZRAEL (prijeporno je hebr.
znacenje) Svi bibl. izvjestaji
polaze od puckog tumacenja
rijeci »I.«. Ono se teal. i ge-
nealoski produbljuje: prema
Post 3228 -+ Jakov dobiva ime
I. na kraju jedne nocne borbe
s nekim nepoznatim bicem, a
prema Post 35,10 dobiva ga
od Boga prigodom ukazan
u -+ Betelu. Svi "Izraelovi s
novi« Jakova smatraju svoji
praocem. Mozda su tvoriIi j
dan bogostovni savez.
Najstariji izvanbibl. spome
o »I.« nalazi se napisan n
stupu gdje se prikazuje kak
faraon Merenptah (potkraj 1
st. pro Kr.) odvodi pokoren
plemena. Ne znamo sto z
pravo tu znaci rijec »I.«, j
SP ne spominje neki taka
poraz.
I -+ Sj. se kraljevstvo naziv
10 I. (1 Kr 14,19).
I. je ime za Bozji -+ narod (
53,7; Iz 40,27), koji je prim
ljen u -+ Savez.
IZREKE (knjiga) Spada
mudrosnu knjizevnost (
mudrost). Viest sastavljac
reka bio je Salomon (usp.
Kr 4,32). Zbog toga mu pred
ja pripisuje dva veca odlom
ka I. (10,1-22,16; 25,1-292
koja su sigurno najstarij
postanja. Drugi dijelovi (1
30-31) upucuju na doba nak
izgnanstva.
Knjiga I. obuhvaca ove sk
pove: gl. 1-9: pohvala mu
rosti i nienih plodov
10,1-22,16: pravila za ziv
22,17-24,34: odnosi medu I
dima; 0 umjerenosti i lijen
sti; gl. 25-29: nacelna pra
la; 30,1-30,14: Bozja mudro
i covjekova sicusnost; 30,15-
brojcane izreke; 31,1-31: sav
ti kraljevima i pohvala vrs
zene. I. su raznovrsne upu
o vjeri u Boga kao jezgri m
drosti, zatim 0 trijeznu i p
stenu zivotu. Upozoravaju
zamamnost zla. Od mnogih
nastale su poznate poslovic
IZVJEsTAJ(I) 0 STVARAN
Post 2,4b-24 saddi ostatak
dnog I. 0 S. Prema tom izv
staju, prije -+ stvaranja n
bilo nikakva raslinja ni
 IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU
rade polja; postojala je sarno
zedna pustinja. Bog je nata-
pa i zasaduje vrt; stvara co-
vjeka (-+ Adam), a iz njego-
va rebra (zaeijelo -+ etiologi-
ja za trbuh koji nema rebra)
zenu. Od tog je 1. 0 s. sacu-
vano jos samo kazivanje 0 pa-
duo
J edan (roladi) potpun 1. 0 s.
donosi Post 1,l-2,4a. Stvaranje
se dogodilo u »sestodnevnom
djelu« (umjetnicka tvorevina,
trima prvim danima odgova-
raju 3 slijedeea itd.; poredak
stvaranja prikazan je u skla-
du s piScevom podjelom svi-
jeta; stvorenja primaju bitak
samom Bozjom rijecju). Iz-
vjestaj ne zeli prikazati 6 raz-
doblja niti iznositi prirodo-
znanstvene tvrdnje, vee je te-
01. izricaj: sve je Bozje djelo;
Bog ne postupa na Ijudski na-
Cin, vee nadilazi covjekove
postupke; tu nema nestvore-
nih bozanstava zvijezda ili zi-
votinja, sila -+ kaosa, kao ni
nekog pry. bozanskog para iii
borbe bogova; gospodar stvo-
J eruzalem: Salomonov hram, bakrorez iz 17. st.
1
renja jest covjek (»musko
zensko«). Dovrsenje sve
stvaranja jest dan Bozj
pocinka, -+ subota; sedmic
shema predstavlja nacin k
ko je pisae mogao izraz
»vrijeme«.
Babil. ep Enuma EUS (»K
je gore«) izvjestava naprot
o borbi protiv kaosa (utj
lovljenog u Tiamatu); iz p
bijedenog kaosa oblikovan
svijet. Prema jednom od e
nazora na svijet, u pocet
je bilo pramore (Nun) iz k
jeg je izronio bog Atum k
bozanski par Atum/Nun; bo
-ovan Hnum oblikovao je CO
jeka na loncarskom kolu.
babil. epu 0 GilgameSu (nam
poznatom u »asir. verziji«)
govori se 0 stvaranju, vee
nuznosti smrti. Glavnom lie
Gilgamesu, polubozanskom
smrtnom kralju -+ zmija
kraju pokazuje biljku besm
nosti na dnu mora, koja ni
na prirodan nacin dostup
ljudima (UtnapiStim -+ potop
 J
JAAZANIJA (»neka bi uslisao
Jahve«) VI. ime, npr:
1. J., sin nekog Jeremije u
yr. proroka Jeremije (oko 600.
pro Kr.), glavar -+ Rekabovaca
(JI" 35,3).
2. J., »Maakatijev« sin, vojsko-
voda za -+ Gedalije (2 Kr
25,23; Jr 40,8).
JABAL Prema Post 4,20 sin-+
Lamekov, otac stocara odnos-
no nomada; -+ Jubal; -+ Tubal.
JABES (tell el-maqlub?) Grad
u -+ Gileadu. Prijepomo je da
Ii se iza Suci 21,12 (otmica
djevojaka iz J.) kriju rodbin-
ske veze s plemenom Benja-
minovim. Kad su Amonci op-
sjedali J., Saul (iz plemena
Benjaminova) probio se kroz
njihove redove (1 Sam 11,5-11).
Stanovnici J. bili su mu uvi-
jek privrZeni i sahranili njega
i njegova sina (1 Sam 31,12s;
2 Sam 2,4s).
JABNE (kasnije ime: Jamni-
ja) Filist. grad na Sredozem-
nom moru (niti 50 km zracne
linije z. od Jeruzalema); tek
od kralja Uzije = -+ Azarje
(779-738. pro Kr.) dio -+ J.
judo kraljevstva (2 Ljet 26,6).
Veeina stanovnika nisu bili
Zidovi (usp. 2 Mak 12,8). J. je
bilo uporiste protivnika -+
Makabejaca (1 Mak 5,58); po-
slije razorenja Jeruzalema (70.
p. Kr.) srediSte zid. ucenosti
i sudovanja (»Jamnijska sino-
da« -+ kanon).
JABOK (nahr ez-zerqii = playa
rijeka«) 1. pritok -+ Jordana
u koji se ulijeva oko 40 km
sj. od Mrtvog mora. Prema
Post 32,22-28 -+ Jakov ga je
presao i ondje poslije noene
borbe dobio ime »Izraek J.
presijeca podrucje -+ Gilea-
da, a gomji mu tok dijel
Amonce oei -+ Amorejaca. )
Amona do J.« (Br 21,24) =
dio 1. Jordanije. Kasnija p
daja govori 0 -+ Ogu. J. g
nica njegova podrucja, p
rna podrucju amorejskog k
za Sihona, takoder je b
na J. (usp. IS 12,2).
Prema Pnz 3.16.13 podru
oko J. svoiatala su za se p
mena Ruben, Gad i Mana
JADRANSKO MORE Izme
Sicilije i Krete (Dj 27,27)
ne sarno more izmedu Ita
i rim. pokrajine Dalmacije
JAELA ())kozorog«) naziva
prema Suci 4s zena Hebe
Kenijca, koja je ubila -+ S
ru na bijegu pred Izraelo
zabivsi mu satorski klin u
10 (Suci 4,17-22). Zato je -+
bora hvali (Suci 5,24-27).
JAFA (kasnije ime: Jopa; pr
grade Tel Aviva) Vrlo s
grad na Sredozemnom mo
Spominje se npr. u pismi
iz -+ Amame. J. ie prema
19,46 svojatalo pleme Dan,
je nije osvojilo. Tek od vr
Makabejaca J. je bila zid.
sjed (1 Mak 14,5). Ipak se s
minie da su luku J., jedinu
Sredozemnom moru, Izrae
vee ranije upotrebljavali (u
2 Ljet 2,15; Ezr 3,7; Jona 1
Prema Dj 9,43 Petar je d
vremena boravio u J. Pre
Dj 9,3641 tu je Petar vra
zivot Tabiti. Di 10,9-23 izv
stavaju da je Petar imao
denie 0 Cistim i necistim
votinjama: Ev. se mora na
jestati ne sarno »Cistimc
dovima nego i »necisti
poganima (usp. Dj lOs).
JAFET se zove u Post 5,32
dan -+ Noin sin. Noin bla
 JAFET -
slov raz,JasnJava irne »J.« sa
»stvarati prostor« (piitiih;
Post 9,27). U popisu naroda
(Post 10) J. je praotac indo-
evropskih naroda. Prijeporno
je da Ii je irne »J.« u vezi s Ii·
korn iz grc. prica »Japetorn«.
JAHIN --* Jakin (2)
JAHVE (skraeeni i sporedni
oblici, npr. kao dije10vi vIa·
stitih irnena: Jahu, Jo, Jeho,
Ja[h], Jao) NajceSee od -+
BO:ljih irnena u hebr. Bibliji.
Izgovor »J.« zajarncen je broj·
nirn izvanbib1. svjedocanstvi-
rna. Prernda se u sacuvanirn
:lid. bib1. rukopisirna ponaj·
cesee upotrebljava »Jehova«,
ne znati da je to pravi tra·
dicionalni izgovor. Takvo je
pisanje nastalo ovako: u svirn
su se rijetirna pry. pisali sa·
rno suglasnici (konsonanti;
kod Jahve JHVH). Kad je ka·
snije i izgovor sarnoglasnika
(vokala) oznacen pornoeu toc·
kica itd. (--* Masora), nisu uz
JHVH stavljane tockice koje
bi oznacile sarnoglasnike te
rijeti, vee znakovi za izgovor
hebr. rijeci »Gospodin«, koja
se na tom miestu upotreblja·
vala iz strahopostovanja urn·
jesto rijeci JHVH. Te nado-
dane tockice nisu trebale oIa·
ksati izgovor JHVH, nego sa·
rno podsjetiti da se tu irna
urnetnuti zid. rijec »Gospo-
din«. Kad se ti samoglasnici
uvrste u --* tetragrarn Bozjeg
irnena, dobiva se »J(e)H(o)·
V(a)H, ali u zagrade stavljeni
sarnoglasnici pripadaju rijeci
»Gospodin« f(e)D(o)N(a)J]. Bo-
zje ime »J.« nije se nikad u
starini izgovaralo kao »Jeho-
vah« iIi s1.
U IzI 3,14s (prica 0 »gorueern
grmu«, --* trnje) irne J. turna·
ci se kao »ja jesarn« (usp.
Otk 1,8: »ja djelujern« proiz-
Iazi iz krivih metafizickih tu·
JAKOV 12
rnacenja koja naginju ovakv
prevodenju: »Ja sam terne1
bitka«).
Vrlo je prijeporna staros
podrijetlo i izv. znacenje irne
na J. Niie se zacijelo za n
doznalo tek preko --* Mojsij
(Izl 6,3) i nisu ga poznaval
sarno izr. plernena. Mozda s
MOjsije s njirn upoznao ko
Keniiaca. Svakako mu je Mo
sije kod izr. plernena za ka
nija razdoblja osigurao na
znacenie.
JAHVIST --* Mojsijevo pcto
knjizje
JAIR
A) (»neka bi bozanstvo zasj
10«) Irne, npr.:
1. Jednog »rnalog« --* suc
(Suci 1O,3ss).
2. »Jairova sela« (?) u B
32,41, naselie i. od Jordan
nazvano tako prerna J. iz pI
mena Manaseova. Povezivan
s (1) kod Suci 10,4 nastalo
kasnije.
B) Prema Mk 5,2211 nadsto
nik sinagoge u Kafarnaum
Ciju je keer Isus uskrisio.
JAKIN (»neka bi Jahve utv
dio«) Irne, npr.:
1. Prema Post 46,10 ime je
nog -+ Sirnunovog sina, prem
Br 26,12 praotac Jakinovac
2. J edan stup u -+ Hramu.
JAKOV (»bozanstvo zastie
je«?) VI. irne:
1. Prema Post 25.26 tako se zv
sin Izaka i --* Rebeke. Od
se izvode 12 plemena Izrael
vih. U Post price 0 J akovu
tvore nikakav suvisli zivot
pis, nego zbirku mnogovrsn
izvjeStaja koji su dovedeni
vezu s J. Njegovo se irne pu
ki tumaci hebr. rijecju »p
variti« (caqab) (Post 27,36;
usp. Post 25,26). Stirn je zn
cenjem povezana sIikovita p
vijest Jakovljeve prijeva
brata --* Ezava (lukavstvo
130 JAKOV - JAKOVLJEVA POSLANICA
steceno pravo prvorodenca i
blagoslov, ,Post 25,29-34; 27).
Na taj se, lukavstvom steceni
blagoslov pozivaju Jakovlje-
vi potomci. Druga skupina iz-
vjestaja povezuje J. s nekim
bogostovnim mjestima i isti-
ce njihovo dostojanstvo (npr.
Post 28,10-22: Betel, san 0 ne-
beskim ljestvama). Druga
stara predaja izraiena je u iz-
vjestaju 0 Jakovljevu grobu
u Makpeli (Post 50,12ss). Dru-
ge se zgode s J. odvijaju u
Haranu kod _ Labana (Post
20ss). Daljni su izvjestaji po-
vezani s Mahanajimom (Post
32,2-22; 33,1-16), s Penuelom
(nocna borba; Post 32,23-31;
_ Izrael), sa sekemom (Post
33,18-34,11), s Josipovim dogo-
dovstinama (_ Josip 1[1]).
U kasnijoj se bibl. knjizevno-
sti J. rijetko spominje (nega-
tivno npr. Hos 12,3s.7; pozi-
tivno npr. Mudr 1O,lOss).
2. J. St., sin Zebedejev, brat
_ Ivanov, koji je zajedno s
njim pozvan za apostola
(Mk 1,191/; 3,17//; Dj 1,13).
Prema Mk 3,17 J. i Ivan imali
su nadimak Boanerges (sino-
vi groma). J. je zajedno s_
Petrom i Ivanom imao povla-
sten polozaj (Mk 5,3711; 9,2//;
13,3; 14,3311). G. 44. p. Kr. za
_ Heroda (6) odrubljena mu
je glava (Dj 12,2).
3. J. Mladi, sin Alfejev, jedan
od »Dvanaestorice« ( -+ apo-
stol). Spominje se sarno u po-
pisu apostola (Mk 3,181/; Dj
1,13). Nadimak »Mladi« uobi-
cajen je, ali se od Jeronima
poistovjecuje s (4).
4. J. je prema Mk 6,311 jedan
od Gospodinove brace, gla-
var -+ zajednice u -+ Jeruzale-
mu (Gal 1,19). Imao je vodecu
ulogu na _ Apostolskom sabo-
ru (Dj 15,13-29). Mozda od
njega potjece _ Jakovljeva
poslanica. 62. p. Kr. zacije
je kamenovan.
JAKOVLJEV BLAGOSLOV n
zivaju se u Post 49,3-27 sabra
ne izreke. One se stavljaju
usta -+ Jakovu (patrijarhu
Prije zapisivanja prosle s
dugu knjiZ. povijest i obliko
vane su pod utjecajem stva
nih prilika pojedinih plemen
kakve su bile mnogo stoljec
kasnije.
JAKOVLJEV ZDENAC (b
•aqub) U Isusovu razgovor
sa Samarijankom (Iv 4) ka
mjesto dogadaja spominje s
J. z. SZ ga ne spominje. O
4. st. p. Kr. navodi se njego
polozaj. Danas je to mjest
prekriveno rusevinama krua
ske crkve.
JAKOVLJEVA POSLANIC
Unatoc uvodu kakav nalazim
u pismima, J. p. prije je zbi
ka propovjednickih izreka n
goli poslanica. Njezine s
opomene odnose na svako
dnevni krsc. zivot, iskusen
(1,2-16), djelotvornu vjer
(1,9-27; 2,14-26), odnos prem
bogatima i siromasima (2,1-9
obuzdavanje jezika, svade
prepirke (3,14,12), Bozju pro
vidnost i sud (4,13-5,11) i mo
litvu (5,13-18). -+ pomazanj
Sastavljac -+ Jakov (1,1) zac
jelo je brat Gospodinov to
imena, a ne jedan od aposto
lao Njemu pristaje snaia
moralisticki naglasak J. p.
isticanje dobrih djela (2,2
usp. s tim Rim 3,28!). Moguc
je da J. p. potjece i od neko
kasnijeg, naobraienog -+ ju
deokrscanina koji je svoj sp
okitio ugledom Gospodinov
brata. To se tvrdi pogotov
na temelju dotjeranog gr
jezika J. p. Moguce je da
sadasnja J. p. takoder plo
kasnije prerade pisma Gospo
dinova brata. Preradivac bi
 JAKOVUEVA POSLANICA -
tom slucaiu bio neki uceni
judeokrseanin.
UkoIiko J. p. pot.1ece od Gos-
podinova brata, bila je napi-
sana prije 62. p. Kr. (= prije
Jakovljeva muceniStva u Je-
ruzalemu). U protivnom je
mogla biti napisana do po-
cetka 2. st. p. Kr.
Poslanica .1e tek od 4. st. (pr-
venstveno na Zapadu) stekla
potpun ugled nz. spisa.
JAKOVUEVE UESTVE Na·
ziv za nebeske ljestve 0 ko-
jima je prema Post 28,12 -+
Jakov (patrijarh) sanjao.
JAMNIJA-+ Jabne
JAMSTVO -+ zajam
JANJE i stepska ovca bili su
vaZan izvor za odijevanje (vu-
na, 2 Kr 3,4) i ishranu (salo,
Pnz 32,14; meso, Iz 22,13; mli-
jeko, Iz 7,21s). Velika stada
mnogo su znacila; ona su bi-
la vazan dio ratnog plijena
(Prop 2,7; Br 31,32). zrtvova-
njem J. moglo se Bogu iska-
zati veliko priznanje; stoga je
J. bilo .1edna od najvaZnijih
zrtvenih zivotinja (npr: jutar-
nja i vecemja zrtva, Iz129,38s;
-+ Pasha). Prema Iv 1,29.36
Ivan -+ Krstitelj Isusa naziva
»J. Bozje«. To znaci:
1. (tradicionalno) Isus je od
Boga poslano J. koje ee biti
zrtvovano za svijet, te tako
oduzeti grijehe. Raspravlja se
da Ii je slika »J.« preuzeta iz
zrtvenog kulta (ukljucujuei i
blagdan Pashe) iIi iz Iz 53,7
(patnik -+ Sluga Bozji).
2. J. = znamen nevinosti i bez-
gresnosti, te se zbog toga po-
vezu.1e s »oduzimanjem« gri-
jeha.
3. Krstitelj je na aram. govo-
rio 0 Bozjem Sluzi; u aram.
je ista rijec za »sluga« i »J.«
(»J. Bozje« = »Sluga Bozjh;
pitanje je da Ii se tu radi 0
JAVAN
ne?otic~oj za~un! iIi 0
mJemoJ prom.lem znac
4. U Iv 1,29.36 ne govori K
tel.1 vee Evandelist (-+ I
vo evandel.1e): Isus kao
vazmeno J. (usp. npr: po
muke po Iv; Iv 19,36; 1
5,7; 1 Pt 1,18s). Osieea se
caj prakrse. predaje u
kad se govori 0 »J«. Tu
prvom redu misli na Po
nika, proslavl.1enoga Gos
na.
»JAO« POKLICI Izraz z
nad samim sobom (Suci
1 Sam 4,7s) iIi prijetnj
dom nad -+ Jeruzalemo
13,27), svojim narodom
goyim vodama (Iz 5,8-2
23,1; Ez 34,2) ili nad dr
narodima (Iz 10,5; Jr 4
U Govoru na gori ko
6,20-26 cetirma blazens
stoje nasuprot 4 »J.« p.
tako nalazimo prijetnj
dom, sto ih Isus upravlj
dovima koii nisu sprem
niti pokoru (Mt 11,20-2
stroge »J.« p. protiv fa
stine (Mt 23,13-36). Bozj
u-+ Otkriveniu Ivanovu
Cinje s »J.« p. (Otk 8,13;
18,10.16).
JARMUK I. pritok Jor
ulijeva se u nj malo ju
od Genezaretskog jeze
se ne spominje u SP.
JASON Grc. ime, npr:
1. J., brat velikog svee
Onije III. koji je kupio
bu velikog sveeenika (17
Kr.) i pokusao helenizir
dove (2 Mak 4; -+ heleni
2. J. iz Kirene opisao je
nak -+ Makabejaca. Sa
se sarno isjecak u 2 Mak
2 Mak 1,23).
J AVAN Popis naroda tak
ziva jednog od Jafetov
nova (Post 10,2.4). Zacij
132 JAVAN -
misli na jonske gradove-drla-
ve (usp. Ez 27,13).
JEBUSEJCI Pleme kome je
pripadao (kan. iii amorejski)
viSi drustveni sloi u -+ Jeruza-
lemu prije nego su ga zauzeli
Izrae1ci. J. se spominju u po-
pi sima naroda (np~ .. Pnz 7~1)
i mozda su se poshJe osvoJe-
nja (prije 1000. pro Kr.~
Jeruzalema (= Jebus: SUCl
1910s) stopili s izr. narodom
(u~P. Zah 9,7). Ime Jebusejca
-+ Araune jest hetitsko.
JEDINSTVO je u NZ glavni i~­
kaz 0 nacinu krscaninova Zi-
vota. J. se ne zasniva na ljud-
skim naporima, nego izrasta
iz Kristova bica i zadace. Pa-
vao u Kol 1.18 naziva Krista
Glavom koja ujedinjuje -+
stvorenje. Krist je novi :+
Adam, pocetak novog pokolJe-
nja koje viSe nije podlozno
-+ grijehu, -+ smrti, -+ ?ak<?-
nu stoviSe ono po -+ mIlostl,
-+ fivotu, i -+ opravdanju zado-
biva -+ spas (Rim 5,12-21; 1
Kor 15,45-49). Po -+ vjeri i -+
krstu kao udioniStvu u Kristo-
voj smrti i -+ uskrsnucl! (RiJ?l
6,3-11) valja se »z!l0dJenutl«
novim Adamom. Knstom (Gal
3,27).
Iv naglasava J. Krista s nje-
goyim Ocem, koje se odraza-
va u J. -)- ucenika s Kristom
i medusobno (Iv 10,30; 17,11).
Usporedba 0 trsu (Iv IS,S) tu-
maCi kako ie Krist nedjeljivo
povezan s· -+ Crkvom koj~
svoiim zivotom, rastom 1
plodnoscu predstavlja Krista.
On ie u svemu prvi, Glava
Crkve (Kol 1,18) koja se na-
ziva -+ narodom (1 Pt 2,9),
zgradom (Ef 2,21), -+ Tijelom
koje svoj zivot prima od Kri-
sta (Rim 12,5; 1 Kor 12,13).
Krist je jedan pastir jednog
stada (Iv 10,16) koje zivi po
jednom -)- Gospodinu, jednoj
JEHU
vjeri, jednom krstu. (Ef 3,
4,5; Gal 2,20), po ~ednom
Duhu (1 Kor 12,4), lednom
Evandeliu (Gal 1,6s), jedn
-+ kruhu (1 Kor 10,17). Ta
dna Crkva poznaje mnogov
ne milosne darove, sluz
djelotvome snage koje
staju plodonosne pod v
stvom Duha Svetoga (1 K
12,4-11). Ona ostvaruje sv
J. u slavlieniu euharistije
Kor 11,23-i9;:"'" zahvaljivanj
znade da je od Boga prim
posinjenje (Rim 8,15; Gal 4
svjedoCi Krista kao brata sv
liudi (Rim 8,29; Heb 2,11.1
ujedinjuje ju i posvecuje D
-+ istine (Iv 17.17.19). Plod
novi -)- mir (Ef 2,14). J. Crk
nalazi svoje ispunjenje u
vrsenoj spoznaji Boga (1 K
13,12) i konacnom Kristo
gospodstvu (1 Kor 15,28). K
ko ie J. Crkvi neophodno p
trebno, -+ Pavao se bori p
tiv svake vrste stranearen
u zajednicama (Dj 6,1-6; 1 K
1,11-13), koje se moZe izbj
sarno cuvanjem J. Duha (
1,27; Ef 4,3). Unatot ce
uporabe rijeci »J.«, Bibl
ne govori 0 J. sustavno,
razlike u govoru 0 J. nala
mo jos neizgladene jedne p
red drugih (nar. Pavao i Iva
Crkveni raskoli i razracun
vania unutar Crkve nisu u
melju gubitak J. nego -+ sa
lazan. Krivnja se obicno n
lazi na objema stranama.
JEHOVA -+ J ahve
JEHU (»Jahveje tOll) VI. im
npr.: kralj -+ Sj. izr. kralje
stva (842-815. pro Kr.). Jos
kao voiskovoda sam dao i
brati za kralja. Kad je njeg
krali -+ Joram bio ranje
ubio ga je, a tako i jufnoju
kralja -+ Ahaz.iu; dao je pog
biti -+ Izebelu i citavu ,.ku
Ahabovu« (2 Kr 9,12s.2427.3
 JEHU - JEREMIJA
Jehu: Dio prizora na »crnom obeliskwc Salmanasara III. Tu
je prikazan »Jehu, sin Omrijev« kako donosi danak. Izr. kralj
Jehu lezi niCice pred Salmanasarom.
-33; usp. Hos 1,4). Njegova je
vjerska politika, nasuprot nje-
govih predsasnika, ostro us-
mjerena protiv stovanja Baala
(usp. 2 Kr 10,18-28, mozda su
je poticali ""* Elizej i ""* Reka-
boyd, 2 Kr 10,15s). J. je mo-
rao plaeati danak""* Salmana-
saru III. ·Pobijedio ga je -+
Hazael iz Damaska (2 Kr
10,32).
JELO Osnovna prehrambena
sredstva bili su voda i kruh
(djel. i nesto voea); za sveca-
nih obroka uzimalo se tako-
der meso i vino. Namjesto
stoIa najcesce je sluZila (kat-
kad poviSena) ploca (»leCi za
stol«, muskarci s nogama ot-
raga, oslonjeni na lijevu ru-
ku; zene su cueale uspravno.
Kasnije su lijegali na sagove,
mekana sjedala, naslonjace i
na istrosene jastuke). J. je vi-
se negoli danas bilo izraz za-
jednistva, koje se nije smjelo
ometati (usp. Ps 41,10; Mk
14,20;""* gostoljubivost). J. je
ujedno slika zajedniStva s
Bogom i ""* Kraljevstva Boz-
jeg (Iz 25,6; Mt 8,11; 19,28;
22,2-12). Vazmena vecera i
krse. slavljenje Vecere Gos-
133
podnje jesu »gozbena slav-
I,ja«; to znaci da su viSe ne-
goIi obicni »blagdanski ob-
jed«: oni izrazavaju i pro dub-
ljuju zajednistvo s Bogom.
JEREMIJA (prijeporno je
znacenje imena, vjer.: »nek
Jahve uspravi«?). Jedan od
velikih proroka, sin sveceni-
ka Hilkije (roden oko 650. pro
Kr. u Anatotu, oko 5 kID sji.
od Jeruzalema). J. je vee u
rnladim danirna pozvan u pro-
rocku sluZbu (usp. Jr 1,4-7);
moran se odreci braka i obi-
telji (16,2). Djelovao je kao
prorok oko 40 godina (625-
-586. pro Kr.), borio se za oslo-
bodenje svog naroda koji je
tada prozivljavao najteze tre-
nutke u svojoj povijesti. Osim
u yr. vjerske obnove za kralja
-+ Josije (obnova bogostovlja
621. pro Kr., Josiiina srnrt 609.
pro Kr.), J. je rijecima, pisa-
njem (usp. 29,1) i slikovitim
postupcima upozoravao na
buducu Boziu kaznu (usp.
27,2). Stekao je rnnogo nepri-
jatelja u narodu i vodstvu
jer je neumorno upozoravao
na propast zemlje i pad pod
babil. vlast. a narodu predba-
134 JEREMIJA - JERIHON
civao njegove grijehe i bez-
bomost. Prema J. sve to daje
povoda za Bozju kaznu i ko-
nacno razorenie Jeruzalema.
Htjeli su ga ubiti (11,21), pro-
ganjali ga i zatvarali (26,7ss),
udarali i mucili (20,2) te za
opsade Jeruzalema baeili u
catrnju punu gliba da u njoj
zaglavi (37,11-38,13). cak i kad
su se njegove prijetnje ostva·
rile u strahovitim zbivanjima
dvokratnog osvajanja Jeruza-
lema (597. i 586. pro Kr.) i pro-
tjerivanja vedne Izraelaea u
Babiloniju (-+ izgnanstvo),
ostatak naroda koji je s J.
ostao u domovini jos mu uvi·
jek nije vjerovao. Protiv Je-
remijina savjeta, posljednji
su zidovi pobjegli u Egipat
poslije ubojstva babil. narnje-
snika i prisilili J. da ide s nji-
rna. Ondje su ga prema leg.
predaji kamenovali njegovi
vlastiti zeml.iaci. Ni 0 jednom
proroku ne znamo da bi pro-
zivio tolike unutarnje i vanj-
ske sukobe kao J. Na ljudsku
receno, njegovo je djelo dozi-
vjelo tragican neuspjeh (usp.
Jr 25,3), ako gledamo na nje-
gov neposredni ucinak. Prema
Mt 16,14 neki su Isusa sma-
trali uskrslim J.
JEREMIJA (knjiga) Gl. 1-25.
sadde govore protiv naroda,
kraljeva i »proroka« radi ne-
vjernosti Bogu Saveza kao i
navjesta.i suda sve do konac-
ne propasti 587. pro Kr. (2.
osvajanje Jeruzalema). U. gl.
26-45. nalaze se obecanja za
buducnost i opisi Jeremijina
osobnog zivota. U gl. 46-51.
rijeci su osude protiv Egipta,
Babilona i man.iih naroda. U
dodatku (gl. 52) opisuje se
propast Jeruzalema (usp. 2 Kr
24s).
Djel. govori sam Jeremija,
djel. njegov drug -+ Baruh
(usp. 19; 26-29; 36-45), a djel.
govore drugi. Zbirka izre
potjece iz razlicitih vremen
Dijelom je viSe puta prerad
vana. Upadne razlike izme
sacuvanog hebr. i grc. teks
ukazuju na dal.inje kasn
preradbe. Jeremi.iino shvac
nje Boga Saveza is to je k
kod -+ Hoseje: Jahve je z
rucnik-suprug u braku-save
s izr. narodom (Jr 2,2), ko
on kao nev.iernu zarucni
uvijek nanovo poziva da
vrati i iskusi veliku Jahvi
ljubav. Ispunjen.ie starih ob
canja ocekuje se, unatoc p
lit. propasti, na prorocki n
cin u »Novom -+ savezu« (
31,31ss). Bogostovni obicaji
mogu ukloniti grijeh, uko
jenjenu bolest (usp. Jr 6,2
7,10s). Jeremi.ia se obara
»proroke« koji vjestim rije
rna govore 0 -+ »miru« (
6,14) i slusaoee uljuljavaju
sigurnost (14,13s; 23,17; 28)
JEREMIJINO PISMO Naz
za spis sacuvan sarno na g
(mozda je izvornik sastavlj
hebr.) (besmislenost idolop
klonstva). -+ Septuaginta
smatra posebnim djelom
Vulgata dijelom -+ Baruho
knjige. Ono ne potjece n
od Jeremije niti od Baruh
nego je nastalo nekoliko
kasni.ie.
JERIHON (»M.iesecev grad«
Ime triju susjednih nase
ko.ia vremenski slijede jed
poslije drugoga:
1. Sz. J. (Pnz 34,3 i c.: gr
palmi, danas tell es-sulta
smjesten na laporastoj plo
na ulazu u Jordansku dolin
8 km z. od-+Jordana, 10 k
sj. od -+ Mrtvog mora. O
7800. pro Kr. lovci su podi
svetiste na izvoru (Elize
izvor: en es-sultan) a posl
prelaska na s.iedilacki nac
zivota u sl.iedecem tslj. osn
 JERIHON - JERUZALEM
vali jednu od najstarijih da-
nas poznatih gradskih zajed-
nica, koja je prekrivc:ila povr-
sinu od 4 ha a opkoljena je
snaznim utvrdenjima. U 5.
tsl.i. kulturno nazadovanje,
od kraja 4. tsl.i. do razorenja
oko 1580. pro Kr. trajno nase-
Ijen. Utvrde su se neprestano
dogradivale. Iz yr. -+ osvaja-
nja zemlje (oko 1250. pro Kr.)
ima tragova zivota u tom na-
selju, ali nema tragova zidina.
Prema 18 6, J. je bio najprije
osvojen od kan. gradova. Taj
bib!. izvjestaj donosi zaeijelo
opis bogostovnog ophoda ko-
ji se svake godine obavljao
od svetiSta u -+ GiIgalu do J.,
a njime se slavio spomen na
osvajanje zemlje.
Prica 0 -+ Rahabi (18 2) zeli
razjasniti zbog cega je pleme
tog imena »ostalo prisutno u
Izraelu do danasnjeg dana«
(JS 6,25). U 9. st. pro Kr. J. se
ponovno utvrduje (1 Kr 16,34).
Ilija i -+ Elizej posjecuju grad
(2 Kr 2,4s.18). Elizej je nay.
vodu iz izvora ucinio pitkom
(2 Kr 2,19-22).
2. Nz. J. (tell abu el-allijik) na
izlazu iz wadi el-qelt u Jor·
dansku dolinu: zimska palaca
Heroda St., pogranicno carin-
sko mjesto. U NZ spominje
se: iscjeljenje slijepog prosja-
ka Bartimeja (Mk 10,46-52);
gozba kod Zakeja (Lk 19,1-10).
3. Eriha nazivaju Arapi da-
nasnje naselje na mjestu neg-
dasnjeg krizarskog grada i.
od (1) i (2).
JEROBOAM (»neka se narod
mnozi«?) Kraljevi -+ Sj. izr.
kraljevstva:
1. J. 1. (938-911. pro Kr.) vee
je za -+ Salomona bio visoki
cinovnik (1 Kr 11,28); ovaj ga
je kasnije progonio (1 Kr
11,40). Prvi kralj -+ Sj. kraljev-
stva (-+ rascjep kraljevstva)
13
koji se stalno morae bori
protiv pokusaja kraljeva -+
kraljevstva da osvajanjem S
kraljevstva ponovno obnov
Veliko Davidovo kraljevstvo
drZavno jedinstvo ( -+ Robo
am, -+ Abija). Da bi oba kra
ljevstva razdijelio ne sarn
polito vee i vjerski, osnovao j
u -+ Danu i -+ Betelu drlavn
svetiSta (-+ bik), radeei tak
protiv bogostovne prevlas
jeruzalemskog -+ Hrama. T
se u -+ deuteronomijskoj po
vijesti ostro osuduje (usp
npr. 1 Kr 12,26-30).
2. J. II. (784-744. pro Kr.): v
hUllac moei Sj. kraljevstva
njegova gospodarskog procva
ta (i.-jordansko podrucje po
novno osvojeno, usp. Am
6,13), ali postoje ostre dru
stvene suprotnosti protiv ko
jih se osobito borio -+ Amos.
JERUBAAL -+ Gideon
JERUZALEM (»grad sto ga j
osnovao bog Salem«, arap. e
quds = Sveti) Grad na vapne
nastoj zaravni u Jud. gorju
oko 800 m nad Sredozemnim
morem. Pry. poloZaj mjest
na uskoj strmoj litiei (-+ O
el) izmedu dolina -+ Kidron
Tiropeon i Hinom; naselje
jos od 4. tslj. pro Kr., jer se t
nalazio izvor -+ Gihon. J. s
spominje u tekstu jedne eg
potjernice otpr. iz 1900. pr
Kr. a u 14. st. spominju ga p
sma njegova kneza Abdi-H
pe Amenofisu IV. (-+ Amar
na). -+ Davidovi su plaeenic
osvojili kan. J. i od tada o
postaje osobno vlasniStv
kraljevo (»Davidov grad«
Njegov smjestaj medu pleme
nima. ali izvan plemenski
podrucja, stvara uvjete da J
postane prijestolnicom. Prije
nosom -+ Kovcega saveza za
dobiva relig. znacenje za izr
plemena. Na S grada -+ Salo
 OmarOY4 d!amija
Maslinska go
"' I
Crkva SV. Gro~a (.Kopola .a stiie.(~J
200 Za04d•• gradske zidin.

Dalint! HinpM)i~":;~~lf;!ll1~
I
..--.:.-.~
Oolina Kidrona

...... Grobovi i%
.. prvog stoUea
>.:

Brtlo
"
:: u Bttleh«m. kulnje
II Hebron.
II Gat'"
"
"
"
""
"
II
I'

"I'
1\
II "
n H.Ice/4mr!Gh "I I

leruzaIem: Gore: Presjek grada gledanog s juga (danaS

izgIed). Dolje: Tioert grada u vr. evanl!elista (prema mnog
rekonstrukcijama. - - vjer. polozaj zidova i zgrada ko
viSe nema; - - - - danaSnje zidine staroga grada; = = = vje
smjer vaznijih priIaznih eesta)
 JERUZALEM - JIMJ

mon podize palacu i -+ Hrarn. (usp. Izr 7,23) i osjecaja (T

S vremenorn se grad siri pre.. 2,11).
rna Z i S. Svoje relig. znace- JEZABELA -+ Izebela
nje zadrfaya i po.slije .-+ ras·
cjepa kral.1evstva 1 svoJeg ~az­ JIBLEAM . (kod bir belcam
orenja (587/6. pro Kr.): za vJer: Stari grad, oko 30 krn (zr
nike je on od Boga odabram ne linije) sj. od sekerna. P
grad (Iz 40-55; Ps 137; 122; 87). rna JS 17,11 dodi.ieIjen M~
Poruka i djelovanje proroka seu, ali nije odmah osvo
-+ Izaije, -+ Jerernije, -+ Eze· (Suci 1,27).
kiela usko su povezani s J. JIFTAH (»neka bi Jahve ot
Prerna Iv -+ Isus je dolazio u rio oslobodio«) -+ Sudae
J. na godiSnje blagdane. Gra~ -+ Gileada. Prica se 0 Jifta
ima narocitu ulogu u -+ Luki- voj borbi protiv -+ ~mo~ae
nu djelu. U povijesti rnuke iz-
vjestava se 0 posljednjern Moabaea.
rao
Zbog zavJeta Je r
zrtvovati svoju kcer (
Isusovu djelovanju, njegovoj ei 10,17-12,7). To zacijelo n
muci i smrti u J. Poslije Us- povezano s ~spornem;rna
krsa u J. se stvara prva zajed- neku 1iudsku zrtvu, vee rno
niea. Sastavliacu Otk grad je s bogostovnirn obicajern .(
slika nebeskog J. koji ce Bog vojacka svecanost na b~dlrn
na kraiu vrernena ostvariti. Iz izvjestaja 0 s~kobu lZI?-
70. p.Kr. Hrarn je razrusen, Gileada i Efra.l1ma prOlz
135. grad je nanovo podignut ovo: u prvorn redu, nije b
u rirn.-helen. stilu (Aelia Capi- jos nikakva jedins~va rn
tolina), 637. osvaiaju ga Ara- razliCitirn plernenskirn SkU
pi. Na svetoj hridi hramskog nama. Drugo, postojaia je
prostora podignuta je »Kupo- lika u narjeejirna. U Heb 1
la na stijeni« (Ornarova dZa- ss J. se stavlja za uzor.
rnija), te J. postaje sveti grad
i hodocasnicko rnjesto isla- JISAKAR (»Bog nagraduj
rna. Od 1517. do 1. svjetskog Prerna Post 30.18 sin Jakov
rata pripada Turcirna. U 16. (pucko turnaeenje imena J
st. dobiva grad nove zidine kar). Pleme Jisakarovo p
(danas se to naziva »Stari je opisano u Post 49
grad«). One se djel. pokiapa- (»koscat rnagarac, tegleei
ju sa sj. zidinarna koje je po- ga«). Podrucje koje mu je p
digao Herod Agripa (4144. rna JS 19.17-23 dodijeIjeno
da se danas viSe tocno od
p. Kr.); njirna su u utvrdeni diti. Nalazilo se jz. od Ge
dio grada ukIjueeni i predje- zaretskog jezera i obuhvac
Ii -+ Golgote i Bazate. J. Isu- je ravnieu -+ Jizreel. Prern
soya vremena bio je nesto Kr 15,27 kralj -+ Basa pn
jufnije i sarno se sj. dio po- dao je plernenu J.
klapa s danasnjirn Starirn
gradorn. -+ Bethesda, -+ Gihon, JIsAJ (lat Jesse; »covjek
-+ Sveti grob, -+ Maslinska zji«) Otac Davidov iz Be
gora. herna. Tek je kasnije nas
tvrdnja da je J. bio unuk B
JESEJ -+ JiSaj za i -+ Rute (Rut 4,22). B
JETRA Nije bila poznata bio- kivanje -+ Mesije izrafava
Ioska funkcija tog organa; 11,1 (»Mladica iz panja Jis
srnatrao se sjediStern zivota va«; usp. Rim 15,12).
138 JISMAEL -
JISMAEL (>meka bi Bog usli-
sao«) Prema Post 16 sin Abra-
hama i ego robinje-+ Hagare.
Sara je bila odbacila J. i nje-
govu majku, ali ih je Bog spa-
sio. Prica 0 JiSmaelovu -+ ob-
rezanju (Post 17).3-27) nasta-
la je tek kasnije. Prema sta-
rodrevnom nauCavanju isla-
rna, J. je praotac Arapa i po-
kopan je sa svojom majkom
u Cabi u Meki.
JiSmaelcima su se nazivala ne-
ka nomadska plemena u sj.
Arabiji i Sinajskoj pustinji.
Zivjeli su od uzgoja sitne sto-
ke, trgovine devama i povre-
menih pljackaskih prepada.
JITRO (»bozanstvo je dalo izo-
bilje«?) zove se prema Izi 3,1;
4,18; 18,1s.5s.12 Mojsijev tast,
midjanski sveeenik. Prijepor-
no je zasto se u drugim pre-
dajama naziva Reuel (Regu-
el) (Izl 2,18, »bozanstvo je pri-
jatelj«) ili Hobab (Suci 1,16-
-4,11; usp. Br 10,29) i da Ii se
iza izvjestaja u Izl 18,1-12 (po-
sjet J. Mojsiju nakon izlaska
iz Egipta) krije uvodenje mid-
janskog stovanja -+ Jahve.
Prema Izl 18,13-27 Mojsije je
na Jitrov savjet postavio suce.
JIZREEL (»Bog sije«) Naziv
mjesta, npr:
1. Grad J. (zerin) bio je -+
Ahabova prijestolnica (usp.
1 Kr 18,45; zakonsko ubojstvo
Nabota, 1 Kr 21; Jehu unista-
va Ahaba, 2 Kr 9,14-37; 10,6-
-11), mozda zbog prikladna
prometnog polozaja.
2. Ravnica J. nazvana prema
(1) (merdz ibn camir) u obliku
troiruta, Z. od Jordana, na S
granici s Galilejskim gorjem,
a na J sa -+ Samarijom. Ta
plodna ravnica (zove se ta-
ko<ter ,.Megidsko polje«, 2
Ljet 35).2) cesto je bilo bojno
popriste (npr. Suci 6,33; 1 Mak
12,49).
JOAS
JOAB (»Jahve je otac«) Dav
dov neeak i vo,iskovoda. Ubi
je svog suparnika -+ Abnera (
Sam 3).7) i izvo,ievao mnog
pobjede (usp. npr. 2 Sam 1
27). J. je ubio -+ AbSaloma (
Sam 18,14) i svog takmaca-
Amasu (2 Sam 20,10). Budu
Ci da se opredijelio za -+ Ado
niju (protiv Salomona), da
ga je Salomon ubiti, premd
je J. zatrafio utociSte kod zr
venika (1 Kr 2).8-35). Naslije
dio ga je -+ Benaja.
JOAHAZ (»Jahve zahvaea). V
ime, npr:
1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstv
(815-799. pro Kr.); jako ga j
pritisnuo Hazael iz Damask
(2 Kr 13,22), koji je silno pro
rijedio izr. vojsku (usp. 2 K
13,7). 2 Kr 13,6 s prijekorom
primjeeuje da su -+ asere
dalje os tale u -+ Samariji.
2. Kralj -+ J. judo kraljevstv
(608. pro Kr')' Kad je stupi
na prijestolje, bile su mu te
23 go dine, a vee nakon 3 mje
seca svrgnuo ga je ego fara
on Neko te odveo u Egipa
gdje je i umro (2 Kr 23,31-34
Na njegovo je mjesto dosa
stariji mu brat -+ Jojakim.
3. Drugi naziv za -+ Ahazju (
Ljet 21,17).
JOAKIM Tako se nay. pre
rna apokrifnom »Jakovljev
evandelju« zvao otac -+ Mar
jin (6).
JOAS (»Jahve je dao«) VI. ime
npr:
1. Kralj -+ J. judo kraljevstv
(836-797. pro Kr.). Kad je -
Atalija uklanjala sve Dav
dove potomke, on je bio skri
yen i jedini je umakao. Sve
eenik Jojada proglasio ga j
kraljem dok je .los bio dijet
(2 Kr 11,1-22). Prema 2 Lje
24). posIije smrti Jojadine na
pusta u svojoj vjerskoj pol
tici prvotnu revnost za vjer
 JOAS -
u Jahvu. J. je dao uljepsati
Salomonov hram; morao je
plaeati teski danak -+ Hazaelu
iz Damaska; pao je kao htva
zavjere (2 Kr 12).
2. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(799-784. pro Kr.) koji je po-
novno ucvrstio kraljevstvo
(pobjedom nad kraljem Da-
maska -+ Benhadadom III, 2
Kr 13,25; usp. izvjestaj 2 Kr
13,14-19). Kad je kralj -+ J. judo
kraljevstva (-+ Amasja) zatra-
zio Joasevu keer za svog sina,
J. je osvojio i opljackao Jeru-
zalem (proboj zida, taoci).
JOB se zove glavna osoba
Knjige 0 Jobu. Ime nije izr.
J. se ubraja medu stare pra-
vednike (usp. Ez 14,1420). Ok-
virna prica Knjige 0 Jobu za-
cijelo je vrIo stara.
Knjiga polazi od dvije pret-
postavke.
1. Bol je kazna za grijehe.
2. I pravednike poput J. po-
gada teska patnja.
Knjiga iznosi razmiSljanje sa-
stavljaca pred tom cinjeni-
com. On dokazuje da je krivo
tvrditi: »Bol je kazna za gri-
jehe«. Nadalje pokazuje kako
se J. ne miri s takvim sta-
njem (on nije »poboZni strp-
ljivae«, nego borae s Bogom,
usp. Job 32,2), konacno se pod-
laze, Bog ga opravdava i po-
novno obasipa bogatim daro-
virna. Nije rijec 0 nekoj na-
gradi s onu stranu groba. J.
nije naveden na podloznost
sarno Bozjom moei i velici-
nom, vee i osv.iedocen osob-
nom spoznajom (usp. Job
42,5). Pitanie kako pomiriti
postojanje boli s Bozjom pra-
vednoscu ne nalazi svoje rje-
senje u knjizi, jer ona zeli go-
voriti kako pravednik podnosi
bol (usp. Jak 5,11), a da pri
tom ne postavlja temeljno teo-
losko pitanje 0 smislu i pod-
rijetlu trpljenja. Stoga to nije
JOEL 139
knjiga utjehe za neke, nego
poruka upravljena svima.
Knjiga 0 J. tako je sastav-
ljena da je u stariju okvirnu
pricu (bol i sreca za J.: Is;
42,7-17) ugradeno mnostvo po-
jedinacnih knjiZ. jediniea: ja-
dikovka (3), pokusaj prijate1ja
Elifaza, Bildada i Sofara da
kod samog J. pronadu krivnju
za njegovo trpljenje, sto ovaj
otklanja (4-14; 15-21; 22-27), po-
novna Jobova jadikovka (29ss).
I peti sugovornik, Elihu, po-
kusava J. uvjeriti (32-37: bol
kao Bozja kazna; vjer. kas-
nije umetnuto). Konacno go-
vori sam Bog (38-42,6) i poka-
zuje svoju mudrost za razliku
od Jobove ogranicenosti. Ka-
ko se tu nalaze brojni pjesni-
cki oblici (npr. mudre izreke,
raspre, himan, tufaljke) u ve-
likom izobilju te se medusob-
no izmjenjuju, Knjiga 0 J. ni-
je laka za citanje. Osobito se
ne bi smjela prihvatiti izjava
Jobovih prijatelja prije nego
se procita Bozji govor. Osim
toga, knjiga je jezicno teska.
Ipak je to jedno od najznacaj-
nijih djela svjetske knjizevno-
sti koje je uvijek utjecalo na
kasnije pisee, premda katkad
sarno u rubnim pitanjima
(npr. Bozji razgovor sa Soto-
nom 1,7-12; 2,1-7: »Razgovor
na nebu« u Goetheovu »Fau-
StUll).
Sastavljac je knjige nepoznat,
a svoje je dje10 dovrsio naj-
kasnije 200. pro Kr.
JOEL (»Jahve je Bog«) Jedan
od 12 »malih« -+ proroka. Sa-
rno se iz njegove knjige 0 nje-
mu moze nesto doznati. Pre-
daja stavlja vrijeme njegova
djelovanja u 8. st. pro Kr. Knji-
ga, naprotiv, upucuje na 4/3.
st. pro Kr. To je najstarija
apokalipsa (-+ apokalipticka
knjizevnost). U gl. Is J. govorl
o navali skakavaea (povod za
140 JOEL -
poziv na pokoru), u gl. 3s 0
»Jahvinu danu«, danu suda. Sa-
stavljac ne opisuje sarno pri-
rodne nepogode, vee pravu
Bozju namjeru, naime blago-
slove koje ee »Dan Jahvin«
donijeti Bozjem narodu (plod-
na zemlja, izlijevanje Bozjeg
Duha) kao i unistenje neprija-
telja.
JOJAKIM (>meka bi Jahve us-
pravio«) Kralj -+ J. judo kra-
ljevstva (608-597. pro Kr.), sin
-+ Josijin. Faraon Neko svrg-
nuo je Jojakimova brata Joa-
haza s prijestolja i imenovao
J. za njegova nasljednika. Pri
tome mu je izmijenio prv. ime
J. (Eljakim = »neka bi Bog
uspravio«) kako bi time jos
jasnije istakao da je J. ego va-
zai. Kasnije se J. moran pod-
loziti -+ Babiloniii (Nabuko-
donozor II), ali se uskoro okre-
nuo protiv novobabii. politike
(suprotno savjetu -+ Jeremije
koga je progonio). J. umire
prije nego je Nabukodonozor
II. osvo.iio Jeruzalem, pa je
ovaj pozvao na odgovornost
njegova sina-+Jojakina.
JOJAKIN (»neka bi Jahve
uevrstio«) bio je sin -+ Joja.
kimov i vee sa 18 godina
kralj -+ J. JUdo kraljevstva
(597. pro Kr.). No vee nakon tri
mjeseca svrgava ga Nabuko-
donozor II. i odvodi zajedno s
mnogim drugim uglednim lie-
nostima u Babiloniju. Medu
njima se nalazio i prorok -+
Ezekiel (usp. 2 Kr 24,8.15; -+
izgnanstvo). Pomilovao ga je
tek -+ Evil Merodak (Avilmar·
duk 562-560. pro Kr.).
JONA (»golub«) VI. ime, npr:
Sin Amitajev iz Gat Hahefera
(kod Nazareta), -+ prorok u-+
Sj. izr. kraljevstvu; navijestio
je kralju Jeroboarnu II (874-
-744. pro Kr.) prosirenje nje-
gova kraljevstva (2 Kr 14,25).
JONATAN
Knjiga 0 Joni dovodi se u ve
zu s tom osobom, ali je mno
go st. mlada. Za razliku o
ostalih prorockih spisa SZ, t
knjiga ne donosi Jonine rijec
nego prieu 0 njemu. Prem
toj prici Bog je pozvao J. d
propovijeda pokoru u grad
-+ Ninivi. J. zeli izbjeCi toj za
daCi i dospijeva u utrobu ve
like ribe iz koje ga Bog oslo
bada (1s). Tada J. poslusa Boz
ji nalog, Ninivljani se obra
eaju a Bog im se smiluje (3
Joni je krivo sto se spasav
poganski grad, ali je naroc
tim znakom poueen da Bo
ima samilosti i prema poga
nima. Knjiga je zacijelo na
stala izmedu 400. i 200. pro K
Namjera joj je da u zid. na
rodu potisne svijest 0 njibov
iskliuCivom odabranju, a is
takne misao 0 Bozjoj volji d
spasi sve ijude. Kako pripo
vijest nUe nikakav pOV. iz
vjestaj vee poucna prica, mo
gao je sastavl.iac primijeni
shvacanja svog vremena (J.
»utrobi ribe«) , a da ne iznos
nesto neistinito.
Isus na sebe primjenjuj
»znak Jone« (Mt 12,39ss; 16,4
Lk 11,29s). Prijeporno je da
znacenje kod Mt 12,40 odgo
vara izv. znaeenju tib Isuso
vih rijeci.
JONADAB (»Jahve se pokaza
darezljivim«) VI. ime, npr:
1. Davidov necak i savjetnik-
Amnonov (2 Sam 13,3.5).
2. Osnivae -+ Rekabovaca (J
35,8ss), pristasa -+ Jehuov (
Kr 10,1513).
JONATAN (»Jahve je dao«
tesce upotrijebljeno vI. ime
npr:
1. Sin GerSonov i unuk Mo
sijev (Suci 18,30). Prijeporn
je da Ii je istovjetan s levitom
koji se spominje u Suci 17
7ss.
 JONATAN -
2. saulov sin a Davidov prija-
teU (1 Sam 18ss) koji je za-
jedno sa Saulom poginuo na
brdu Gilboi (1 Sam 31).
3. Sin sveeenika -+ Ebjatara;
za -+ AbSalomove pobune dje-
luje kao Davidov tajni glasnik.
4. J., .iedan od -+ Makabejaca.
JOPA-+Jafa
JORAM (»Jahve je uzviSen«)
VI. ime. npr:
1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(853-842. pro Kr.), sin -+ Aha-
boy. Prema 2 Kr 3,2 uklonio
je Baalove stupove koje je bio
podigao njegov otac. Zajedno
s kraljem -+ J. judo kraljev
stva i kraliem Edoma vodio je
rat protiv Moabaca (2 Kr 3)
koji nije mogao uspjesno za-
vrsiti (povijesnost nije zajam-
cena). Kasnije je u boju s -+
Hazaelom bio ranjen. Ubio ga
je -+ Jehu (2 Kr 8,28ss; 9,24).
2. Kralj -+ J. jud kraljevstva
(849-842. pro Kr.), surjak od
(1), ozenjen -+ Atalijom koja
je odredivala njegovu politiku
u vjerskim pitanjima. Zato ga
zigose 2 Kr 8,18. Rat protiv
Edomaca, koji su se bili od-
metnuli, ostao je bez uspjeha
(2 Kr 8,22); nije uspio ostva-
riti pristup na more a i Libna
je otpala (2 Kr 8,22). Prema 2
Ljet 21,4 dao je pogubiti svoju
braeu. Prema 2 Ljet 21,18s
umro je od bolesti crijeva.
JORDAN (eS-sericlit el-kebire
= velika rijeka) Ime rijeke
koja dijeli Z. i I. Jordaniju.
Protjece kroz geolosku usjek-
linu koja je mnogo duZa nego
tok same rijeke J.: pocinje
u sj. Siriji i zavrsava u sj.
Africi. Pripadaju joj Mrtvo
more i Akabski zaljev. Jordan
pratjece oko 220 km kroz tu
usjeklinu s vrlo velikim pa-
dom i mnogim duboko usje-
cenim vijugama. Nije plovan
a moze se pregaziti sarno na
JOSIP 141
nekim mjestima (i. granica-+
Obeeane zemlje, usp. Ez 47,18)
Protjece kroz -+ Genezaretsko
jezero. Dolina kojom nastav-
lja teCi plodna je tek uza same
obale. odn. u oazama. Ulijeva
se u Mrtvo more (392 m ispod
povrsine mora). Stalni su mu
pritoci npr. -+ Jabok, -+ Jar-
muk. -+ Istocna Jordanija.
JOSIP (»nek Jahve pridoda
(jos viSe djece vee rodenoj)«)
VI. ime, prije svega:
1. Patrijarh J.: Povijest 0 »J
i njegovoj braci« (Post 37; 39
47; 50) sastavljena je razlicito
od ostalih povijesti 0 praoci
rna. Izradena .ie, nairne, u ob-
liku poucne pripovijetke (mu
drosna knjizevnost Salomono
va vremena?). To ne znaci da
se ne oslania ni na kakvu pov
predaju. Njezina slikovitos
nije sarno psiholoski shvatlji
va. vee sadrii i mnoge ono
vremene podatke (pa i egi
patske) sto se mogu uklopit
npr. u yr. -+ Hiksa. U sadas
njem je tekstu J. sin -+ Jakov
ljev, koji je prodan u Egipat
ondie se dobra snasao i nije
zaboravio svoju obitelj, nego
joj u nevolji pritekao u po
moe. Smatra se praocem jed
nog plemena (usp. H 17,17
koje se kasnije dijeli na Ef
rajimovce i Manaseovce (usp
Post 48,14-9). Kasnije je naziv
J. oznacavao -+ Sj. izr. kra
Ijevstvo (usp. Am 5,15), ali
say narod (usp. Ps 81,6).
2. J., Marijin mm: njegov se
otac naziva Jakov ili Eli (M
1,16; Lk 3,23; -+ rodoslovna sta
bla Isusova). Sam je J. siro
masan gradevinski obrtnik
(Mt 13,55). CestC> se pojavljuje
u izvjestajima-+ povijesti dje
tinistva Isusova. Kasnije se
jedva gdje spominje (umro?)
Nema nikakve bibi. podlog
sto se J. u umjetnosti prika
zuje kao starac.
 142 JOSIP -
3. J. iz Arimateje bio je pre-
ma Mk 15,42-45// ugledni vi-
jeenik koji je pokopao Isusa
(_ grob).
JOSIP FLAVIJE zid. povjes-
nicar (roden 37. p. Kr.). zid.
casnik u 1. zid. ratu protiv
Rimijana (_ zidovi), 67. p. Kr.
prelazi k protivnicima, odn.
pada u zarobljeniStvo gdje se
s njime dobro postupalo. U
svojim djelima (pisanim grc.)
opisuje taj rat, zid. obicaje,
skupine, ustanove i dr. Kad
stvari prikazuje iz vI. uvida
iIi briZljivo prepisuje isprave,
njegovi su izvjestaji veoma
vrijedni. Kad pak upotreblja-
va druge izvore, to Cini naj-
tesee povrsno i pristrano (npr.
velicanje zid. naroda, svojih
rim. pokrovitelja iIi sama se-
be). NiSta ne izvjestava 0 tako
znacajnom pokretu kao sto
je kumranski (_ Kumran). Jo-
sipov izvjestaj 0 Isusu - uko-
Iiko nije kasniji dodatak -
svakako je krse. preradba.
JOSAFAT (»Jahve je presu-
dio«) Kralj _ J. judo kraljev-
stva (874-849. pro Kr.). Sklo-
pio je mir sa _ Sj. izr. kra-
Ijevstvom zenidbom svog si-
na -';- Jorama i _ Atalije, kne-
ginje Sj. kraijevstva.
Od J. potjecu mnoge refor-
me u unutrasnjoj i vjerskoj
politici. Osobito se 2 Ljet 17-20
vrio povoljno izraZava 0 J.
Prijeporno je u kolikoj mjeri
izvjestaji u 2 Ljet 0 ratnim
podvizima J. svjedoce 0 nje-
govu stvarnom sudjelovanju.
JOSAFATSKA DOLINA naziva
se kod JI 4,2.12 (druga dioba:
n 3,2.12) ravnica na kojoj ee
biti posljednji sud Bozjim ne-
prijateljima. Od 4. st. p. Kr.
pod tim imenom zidovi, mu-
slimani i krseani podrazumi-
jevaju dolinu Kidrona i rado
je odabiru za pokapanje mrt-
JOSUA
vaca. Naziv je moZda simb
lican (Josafat = »Jahve
presudio«).
JOSIJA (»nek Jahve iscijeli
Kralj _ J. judo kraljevstv
(638-608. pro Kr.). Spocetka
asir. vazal; polito raspado
Asirije zadobiva okolna po
rucja na S i veeu polito sarn
stalnost, jer _ Egiptu nije d
pustao nikakav utjecaj na sv
ju politiku. Obiljezje Josijin
vladavini daju relig.-polit. mj
re: uklonio je kultove koji
protive J ahvi i nastavio sob
novom _ Hrama. Pri tom
pronadena 621. pro Kr. Knjig
Zakona koja mu je predocen
(- Hilkija). Prijeporno je d
Ii je ta pronadena knjiga pre
hodno bila preradena. Ona s
ddi jezgru Pnz (_ Mojsijev
petoknjiZje), potkrepljuje J.
njegovoj obnovi i potice ga n
daljnje napore. Stovanje se J
hve centralizira. Uklanjaju s
druga Jahvina svetiSta (np
- Betel; 1 Kr 23,15) a sarno J
ruzalem postaje zakonito sv
tiSte. 608. pro °Kr. J. pogiba
boju kod Megida protiv fara
ona_Neka. 2 Kr i 2 Ljet sma
traju J. posljednjim velikim
kraljem vjerske obnove.
JOSUA (Jozua; »Jahve je po
moenik«) naziva se prema Pn
31,14.23 Mojsijev nasljednik
voda naroda. Vee se u ran
jim sZ. izvjestajima J. spom
nje kao Mojsijev pomoeni
(npr. Izi 17,9-14).
o slici kakvu imamo 0 _ osva
janju zemije ovisi i nase pro
sudivanje povijesnosti izvjes
taja 0 J. Josua (knjiga) obu
hvaea uvod (1), opis osvaja
nja krajeva Z. od Jordana (2
-12; mnogi od tih izvjeStaj
neka su vrsta _ etiologije
npr. izvjestaji 0 osvajanju_
Jerihona i _ Aja), opis pIe
menskih podrucja i sl., Josu
ine opomene, obnova Savez
 JOSUA -
u sekemu, izviestaj 0 Josu-
inoj smrti (13-24). Knjiga je
nazvana prema glavnoj osobi,
a ne prema njezinu sastavlja-
eu (nastanak: -+ Mojsijevo pe-
toknjizje).
JOTAM (»Jahve se pokazao
pravednim«) VI. ime, npr:
1. Gideonov sin koji je uma-
kao -+ Abimelekovu krvopro-
licu. Ovome na porugu ispri-
eao je prieu 0 stablima koja
su izabrala glog za kralja (Su-
d 9,7-20).
2. Kralj -+ J. judo kraljevstva
(738-736. pro Kr., prije toga
dugo bio suvladar svoga gu-
bavog oca -+ Azarje: 2 Kr 15,5).
Kako nije stupio u savez s Re-
sinom iz Damaska, -+ Sj. izr.
kraljevstvom i drugim protiv
Asiriie, oni su se okrenuli pro-
tiv J. kralievstva. Medutim, J.
je umro. Njegov sin i nasljed-
nik -+ Ahaz morao se obrani-
ti od tog napada.
JOZUA -+ Josua
JUBAL Prema Post 4,21 sin-+
Lameka, praotac svih koji svi-
raiu na liru i sviralu. -+ Jabal;
-+ Tubal.
JUBILEJSKA GODINA (od
hebr. jobel = rog za uzbunu)
znati isto sto i »milosna godi-
na«. -+ vlasniStvo.
JUDA (pleme) (hebr. znaeenje
nepoznato) Ime -+ plemena ko-
je vuee podrijetlo od jednog iz-
medu Jakovljevih sinova. U
poeetku izr. povijesti u Kana-
anu ono nema nikakve uloge.
Mozda spoeetka nije ni pri-
padalo savezu dvanaest pIe-
mena. Ali kad je Judejac-+
David oko 1005. pro Kr. postao
kraljem nad djelim Izraelom
i napokon osvojio -+ Jeruza-
lem te ga ueinio prijestolni-
com, pleme J. i njegovo pod-
rueje postaje sredistem kra-
ljevstva. Ipak, vec posIije smr-
JUDA
ti Davidova sina Salom
(932. pro Kr.) ta se tvore
raspada (-+ rascjep kra
stva): J. je ime za -+ J. kra
stvo. Poslije izgnanstva: -
dovi.
JUDA (znaeenje nepoznato
ime, npr:
1. J. Galilejac iz Gamale;
minje se u Dj 5,37; potaka
ustanak protiv rim. gos
stva, osvojio 4. pro Kr. tv
vu Seforis. Poslije njeg
smrti i dalje je zivio nje
fanatizam: -+ zeloti.
2. J. Makabejac (»eekic«),
ci sin Matatije; poslije s
svog oca vodi ustanak pr
-+ Antioha IV. Sirijskog
opet izvojuje vjersku slob
(166-160. pro Kr.): -+ Jeruza
je osloboden i bogosluZj
u Hramu ponovno usposta
(1 Mak 3,14,60). U uspjes
borbama J. uevrseuje s
moc, ali se nije mogao od
ti; zbog toga sklapa s Rim
ugovor 0 prijateljstvu,
nije nikad stupio na snagu
je J. pao u borbi (1
5-9); -+ Makabejci.
3. J., koji se spominje s
kod Lk 6,16; Iv 14,22; Dj
jedan je od »Dvanaesto
(-+ apostol), brat Jakov
Ozbiljno se postavlja pit
o njegovoj djelatnosti u
biji, Siriji i Perziji kao
njegovoj smrti odrubl
njem glave. Veoma je p
porno da Ii je on pisac -
dine poslanice. -+ Tadej
4. Prema Mk 6,3 »J.« se
jedan od -+ Gospodinove
ce.
5. J. Iskariotski, sin simu
jedan od »Dvanaestorice«
apostol), u popisu apostol
vodi se na posljednjern
stu (Mk 3,191/). Sinop
Ev-a opisuju njegove preg
re s -+ Velikim vijecem
14,lOsl/), njegovo drZanj
144 JUDA -
Posljednjoj vecen (Mt 26,25)
i poljubac kojim je izdao Isu-
sa (Mk 14,44sll).
Prema Mt 26.1-16 J. je izgubio
vjeru u Isusa kao Mesiju.-
Ivanovo Ev. pretpostavlja Ju-
dinu nevjeru (Iv 6,67-72). Osim
nevjere, kao razlog Judine iz-
daje istice se nar. njegova po-
hlepa za novcem (Iv 12,4-6). J.
ispunja zahtjev _ velikih sve-
cenika i pismoznanaca, otkri-
va Isusovo boraviSte (Iv 11,
56; Mt 26,15s) za 30 srebrnika.
Na Posljednjoj veceri Isus ga
prokazuje kao izdajnika (Mt
26,21-251/; Iv 13,21-26). Poslije
izdaje (Mk 14,43ssll; Iv 18,2-9)
toliko ga je progonila savjest
(Mt 27,3-5) da se objesio._
Krvna njiva.
JUDAIZANTI _ judeokrscani
JUDEJA Helen.-rim. naziv za
dijelove j. Palestine koju su
nastavali 2idovi. Pravo znace-
nje rijeci J. mijenja se: »J.«
se naziva podrucje dot. per-
zijske pokrajine (_ Nehemi-
ja), podrucje vlasti _ Hasmo-
nejaca, Heroda Velikog itd.
641. p. Kr. i 4446. p. Kr. J.
je bila dio rim. pokrajine ko-
jom je upravljao namjesnik
(prokurator), 70-135. p. Kr.
posebna je rim. pokrajina.
JUDEOKRSCANI se nazivaju
clanovi najstarijih krse. za-
jednica koji su prije bili 2i-
dovi iIi _ prozeliti. Medu nji-
rna postoje razliciti smjerovi.
1. J. slobodni od Zakona, »he-
lenisti«; oni su napustili zi-
vot prema zid. propisima pre-
rna kojima su se do tada rav-
nali (_ Stjepan, _ Pavao).
2. J. vierni Zakonu, pos. u Pa-
lestini, strogo su se drZali_
Zakona (npr. propisa 0 cisto-
Ci i jelu). Ipak to nisu smatrali
nuZnim za spasenje (Gal 2,16)
i nisu to zahtijevali od _ krs-
cana iz poganstva.
JUDITA
3. J. strogo vezani uz Zakon
»judaizanti«; oni su htjeli
krscane obracene iz poganstv
prisiliti da prihvate zid. pro
pise i obicaje. Protiv njih j
ustao npr. _ Apostolski sabo
i apostol Pavao (_ Poslanic
Galaeanima). Da je pobijedi
10 shvacanie takvih J., krs
canstvo bi se svelo na jedn
zid. sljedbu i nekoliko deset
ljeea poslije Isusove smrti is
cezlo. Utjecaj J. bio je veli
sve dok je srediste krscanstv
bilo u Palestini. Vee u 1. s
p. Kr. izgubili su svoje znace
nje za krseanstvo, ali su s
ipak zadrzali dosta dugo, dje
povezani s drugim pokretima
na rubu krseanstva. _ ebionit
JUDINA POSLANICA Kratk
J. p. zeli upozoriti razne zajed
nice (zacijelo krscana iz po
ganstva) na opasnost od kr
vih ucitelja i njihova ponasa
nja (4.8.12). Ovima najavljuj
strog Bozji sud. Vjernike po
tice na molitvu, liubav i milo
srde (14s.20ss). Sigurno je d
se pod imenom _ »Juda« (1
ne misli da je sastavljac isto
imeni apostol, nego neki drug
judeokrseanin iIi Gospodino
brat stirn imenom. Pisac j
zacijelo kasnije nepoznata
soba koja je pod tim imeno
sastavila letak protiv krivi
uCitelja. Vrijeme apostola ve
je davno proslo (17). Izgled
da se tu pretpostavlja pred
jom vee zaokruZen pokla
vjere. J. p. nastala je potkra
1. st. p. Kr.
Velik je dio Judine poslanic
preuzela 2 Pt (_ Petrove p
slanice).
JUDITA Knjiga 0 Juditi, sac
vana sarno u grc. prijevod
opisuje moe asir. kralja Nab
kodonozora koji je najprije p
korio Medijce a potom prek
svog vojskovode Holoferna
 JUDITA - JUZNO KRAUEVSTVO
druge narode 0-3)- Sarno se
mali izr. narod povukao u
utvrdenu Betuliju, u nadi da
ee se uz Bozju pomoe odu-
prijeti neprijate1ju (4-7). Bo-
gobojazna udovica J. jaca po-
uzdanje svoga naroda u Boga
i zaziva Bozju pomoe (8-9).
Lukavstvom ubiia Holoferna i
oslobada svoi narod (to-IS).
Na kraiu se nalazi njezina
pjesma hvale za oslobodenje
(16).
Knjiga nije nikakav pov. iz-
vjestaj (proturjecni podaci)
nego pobudna prica. Ona po-
kazuje: moe protubozanskih
sila ovoga svijeta; pomoc Boz-
ju svima koji se u svojoj sla-
bosti potpuno njemu povjere;
snagu bozanske vladavine ko-
ja se Bozjom voliom ipak us-
postavlja. Kao vrijeme sastav-
ljanja knjige uzima se 1. st.
pro Kr- (dakako, prema stari-
jim predloscima).
JUzNO KRALJEVSTVO Na-
kon _ Salomonove smrti_
rascjepom kraljevstva stvore-
no je J. kraljevstvo _ Juda.
Ono se oddalo od 932-586. pro
Kr., dakle skoro 1 1/2 st. du-
ze od_ Sj. kraljevstva. Glav-
ni grad J. k. uvijek je bio
Jeruzalem. Gotovo uvijek su
bili vladari Davidovi potomci
(za razliku od Sj. kraljevstva
u kojem su se izmijenile broj-
ne dinastiie). Prvi su kraljevi
J. k. pokusali osvojiti Sj. kra-
ljevstvo, te tako nanovo uspo-
staviti Veliko Davidovo kra-
ljevstvo. Kasniji kraljevi (npr.
_ Josafat) trudili su se oko
dobrih polito odnosa. Prvi je
kralj J. k. _ Roboam; za njim
su slijedili _ Abija, _ Asa,
~ Josafat i ~ Joram (poznat
je jedan drugi kralj istog ime-
na u Sj. kraljevstvu). Nije mu
uspjelo zaddati podrucje ~
Edomaca. Veoma kratko vIa-
dao je ~ Ahazja. Nakon toga
145
slijedi trogodiSnja strahoviada
~ Atalije. Nakon nje dolazi
za kralja~Joas, dakle opet
pripadnik Davidove dinastije.
Morao je kral.ievstvu _ Dama-
ska plaeati danak. _ Amasja
pobjeduje Edomce, ali se ni-
je mogao sporazumjeti sa Sj.
kraljevstvom i pretrpio je te-
zak poraz od izr. kralja Joasa.
Za _ Azarje (= Uzija) J. k. do-
zivljava »gospodarsko cudo«
(poput Sj. kraljevstva koje je
taj razvitak dozivje1o nesto
prije). To se moze dovesti u
vezu s opadanjem moei obiju
velesila, Egipta i Asirije. Na-
novo je osvojen Elat u Akab-
skom zalievu. Kasnije je Aza-
rja obolio od gube, pa s njime
zajedno upravl.ia njegov sin i
nasljednik ~ Jotam. _ Izaija
zapocinje svoje dje1ovanje. U
meduvremenu poCinje se na-
novo uzdizati moe Asirije._
Ahaza je navodno Sj. kraljev-
stvo i kraljevstvo Damaska
prisililo na savez protiv Asiri-
je. Jer odbija suradnju, ovi
napadose na njegovo kraljev-
stvo. Izaija ne racuna na neko
cisto ljudsko rjesenje i htio
bi Ahazu naviiestiti Bozju po-
moe. No Ahaz se oslanja na
asir. vojnu moe te salje asir.
kralju (_ Tiglat-Pileseru III)
darove. Ovaj doduse oslobada
Ahaza od njegovih protivnika.
ali J. k. stavlja pod sve veti
asir. utjecaj (pa i vjerski)._
Ezekija pokusava izvesti ob-
novu: kult je prociSeen od
stranih utjecaja, djeluju Iza-
ija i_ Mihej. Dao je izgraditi
prokop ~ Siloe. Potajno pre-
govara s asir. protivnicima
kod Filistejaca (npr. ~ Asdod)
i protiv Izaijine volje pridru-
zuje se protuasir. savezu. Asir.
kralj _ Sanherib dolazi 701.
pro Kr. pred Jeruzalem. Ne-
nadana bolest u vojsci prisili
ga da odustane od opsade. Na-
146 JUtNO KRAUEVSTVO -
kon njega dolazi asir. vazal
~ Manase. Njegovu viadavinu
obiljezuju asir. kultovi i nasi-
Ije nad pravovjernima. Napo-
sIjetku je morao Asircima pIa-
eati danak (mozda od bojazni
protuasir. mjera). Nakon ~
Amona dolazi~Josija. U nje-
govo doba djeluju Jeremija,
Sefanija i Nahum. Ime mu je
povezano s centralizacijom ~
bogostovija u Jeruzalemu (do-
kinuta su dotada zakonita sve-
tiSta izvan Jeruzalema) i s
otkrieem knjige (621. pro Kr.)
koja tvori jezgru Pnz (~Moj­
sijevo petoknjiZje). Josija pa-
da u borbi protiv velesile
Egipta koja se ponovno uzdi-
gla. Sada se J. k. nalazi izme-
au 2 velesile: Egipta na J i
Asirije na S. Sj. je kraljevstvo
osvojila Asirija pred vise od
1 st. ~ Joahaz .1e odveden u
Egipat, a faraon mjesto nje-
ga postavlja ~ Jojakima (koji
je najprije bio ego vazal). Iza-
KAB~mjere
KABALA :tid. mistika od 13.
st. p. Kr. nadalje.
KADES (= Kadd-Barnea; 'en
ques? »svetiSte na m.lestu bor-
be«?) Oaza s izvorom oko 90
km .1. od Beer Sebe. Prema
Post 20,1 tu je boravio Abra-
ham, a prema Br 13,16 i izr.
plemena pri.le ~ osva.lan.la ze-
mlje. Iz K. su prema Br 13,26s
u obeeanu zemlju bili poslani
uhode.
KADIONA :tRTVA~zrtva
KADIONI :tRTVENIK :trtve-
nik za ~ Zrtvu kada u Sv. ~
satoru (Izi 30,1) a kasnije u ~
Hramu (Lk I,ll). Opis K. z.
u Izi 30,1-5 pot.leee iz kasnijeg
KAFARNAUM
zvao je nepovjerenje asir. kr
lja ~ Nabukodonozora II., a
ovaj dopire do Jeruzalema te
u yr. ~ Jojakina kojega odv
di u suianistvo. Njegov n
sljednik ~ Sidkija konaen
pregovara u smislu protuas
politike. Pri tom raeuna n
pomoe Egipeana, unatoe J
remijine opomene. Kad se N
bukodonozor II. priblizavao .T
ruzalemu, pokusao je farao
priteei u pomoe protuas
judo predstraZama. No, u tom
ne uspijeva. 586. pro Kr. Nab
kodonozor II. osvaja i raza
Jeruzalem; velik dio puea
stva odveden .le u ~ izgna
stvo. Za namjesnika osvojeno
podrueja Nabukodonozor p
stavlja GedaIiju. No, taj
vee nakon tri mjeseca um
reno Ostatak pucanstva, un
toe Jeremi.1inim opomenam
b.lezi u Egipat pa i njega pr
siljava da pode s njima.
K
vremena. Nepoznat nam
prY. oblik K. z. u Izraelu.
KAFARNAUM (tel hum; »N
humovo seIo«; prema mlac1i
gre. bib!. rukopisima: Kape
naum) Grad na sjz. obali G
nezaretskog jezera u ko.lem
nalazila carinarnica (Mt 9,
granica izmedu podrue.la k
.lima su upravljali ~ Herod [
Antipa i ~ Herod [5] Filip)
rim. posada (stotnik iz K.: M
8,5-13; Lk 7,1-10). SrediSte
ko.lem .le Isus proveo velik d
svog .lavnog djelovanja, »nj
gov« grad (Mt 4,13; 9,1), mj
sto mnogih Isusovih Ctides
Isus je prokleo K., kao sto
prokleo Korozain i Betsaid
jer ga ni.le htio prihvatiti (M
11,23).
 KAFTOR - KALENDAR
KAFTOR -+ Kreta
KAJFA (nadimak Josipa Kaja-
fasa) Veliki svecenik (18-36. p.
~:.), i predstojnik -+ Velikog
VIJeca za yr. postupka protiv
Isusa (Mt 26.3.57 i dr.). Nje-
gOY predsasnik -+ Ana bio je
prema Iv 18.13 Kajfin tast.
Obojicu je rim. viast postavi-
Ia i smijenila.
KAJIN (»kovac«?) Prema Post
4 najstariji sin -+ Adama i -+
Eve. Kakoie zrtva njegova
bra~a -+ Abe~~ bila primljena,
a nJe.gova mJe, on ga je ubio
a zatlm morao Iutati naokolo
bez pokoja. »Kajinov znak«
bio je znak njegova nedjela i
zastitni znak protiv krvne os-
vete. Mozda je prica 0 Kaji-
nu -+ etioIogija kojom se tu-
macio nomadski naein zivota
opora cud i plemensko tet;
viranje Kenijaca (na krajnjem
J Palestine. odn. na poluoto-
ku Sinaju) (-+ Jitro).
KALCEDON -+ draguIj
!<ALPEJCI (hebr. kasdim) Mo-
zda I aram. plemena koja su
(konacno s uspjehom) prodrla
u-+ Babiloniju. Tek kod Jdt
5,6 nazivaju se i »Izraelci«
~ot~mcima ~. Vjer. je to miS-
IJe~Je u veZI s kasnijom pre-
daJom prema kojoj -+ Abra-
ham potjece iz -+ Ura Kal-
dejskog (usp. Post 11,28). Kod
Dn 2,2 i c. Kaldejac je ozna-
ka za vracara itd. U starijoj
zn!IDstv~~oj lite~aturi kaldej-
SkI znaCI arame.lski (usp. Dn
2.4).
KALEB (»pas«) VI. ime, npr:
Prema Br 13.7 ime uhode ko-
jeg j~ Mojsije poslao u kan.
zeml.lu. Prema Br 13 30s· 32
12 nije se usprotivio clasku ~
tu zemlju i zato je to i doce-
kao. Od K. potjeeu Kalebovci
koji su kasnije postali dio pIe-
mena Judina (Br 34,19). Pri-
jeporna je njihova plemens
pripadnost prije nego je Iz
el postao ddavom (samost
na skupina Kenazovaca u
Suci 1,1lss?). '
KALENDAR Vee od davn
kretanje zvijezda kod ist
naroda predstavlja temelj
racunanje vremena. Izrae
su racunali vrijeme poglav
prema Mjesecevoj godini (3
dana = 12 mjeseci, od ko
svaki ima 29 odn. 30 dan
Ipak, da su se drlali Mje
ceve godine bez obzira na Su
cevu godinu, blagdani bi
pomaknuli u roku od oko
godina za cijelu godinu. Da
se to izbjegIo, u Izraelu
kao sto se to cinilo i u Mez
po~~miji, . u~etao prigod
pnJestupm mJesec; u SZ 0
me nema spomena. Neke
zid. skupine (-+ Kumran) im
Ie drugaciju podjelu godin
1 godina = 364 dana =
tjedna od po 7 dana. Ta
podjela bila dosljedno prov
dena prema tjednima. Sva
su godine blagdani padali
isti dan tiedna. Ukoliko
nije umetao ni jedan pos
bal?- dan, b~~gdani S? se pom
cab kroz cIJelu godmu, slie
kao i u Mieseeevoj godini, s
~o 10 put~ sporije. Nadal
lZgleda da Je postojao sust
prema kojem se godina dij
1iI~. na 7 odsjeka po 50 dan
kOJlma se u odredeno vrijem
dodavalo 16 dana (usp.: 50 d
na od Vazma do Pedesetnice
ProIjeee i jesen smatraju
1!0cetkom godine. Prijeporn
.le da Ii tu dolazi do izraZa
kasnija promjena iii prijel
od nomadske u sjedilacku c
vilizaciju.
Nepoznato je brojenje godin
prema nekom evrstom po
dogadaju; zbir godina za nek
duze vremensko razdobl
148 KALENDAR - KAMEN
(npr. 300 godina u Suci 11,26)
proracun je kasnijih redak-
tora. U doba kraljeva godine
su se racunale prema vreme-
nu kraljevanja (1 Kr 15,1.20),
a kasnije prema nekom zna-
cajnom dogadaju (npr: suianj-
stvo, Ez 1,2; 2 Kr 25,27). Prvo
pravo brojenje godina pocelo
je s »grc. kraljevstvom« -+ Se-
leukovica koji su racunali go-
dine od osvojenja Babilona
(312/311. pro Kr.; 1 Mak 1,to).
Za Makabejaca zidovi su ne-
ko vrijeme brojili godine pre-
rna njihovoj vladavini, ali su
uz to zaddali i »grc.« nacin
brojenja godina (1 Mak 13,41;
14,1). Zbog podneblja postoja-
la su u Paiestini itd. sarno 2
godi.5nja doba: Ijeto (susno)
- kisno doba. Godina je bila
razdijeljena na 12 mjeseci (izu-
zme Ii se umetnuti rnjesec).
Pocetak mieseca odredivao se
prema Mjesecevim mijenarna.
Najstariji nazivi za mjesece
sto ih poznajemo iz SP jesu:
Abib (mjesec klasja, ozujak!
travanj; Izl13,4 i c.), Ziv (mje-
sec cvijeca, travanj/svibanj; 1
Kr 6,1 i c.), Etanim (jesenji
mjesec, rujan/listopad; 1 Kr
8,2), Bul (mjesec kiSa, listo-
pad/studeni; 1 Kr 6,38). Ti na-
zivi potjecu iz kan. sredine.
Nadalje, mjeseci su se napro-
sto oznacavali rednim brojem
(npr. Ez 1,1: »cetvrtoga mje-
seca«). Takav nacin brojenja
mjeseca spajao se sa starim
nazivima, npr. pomocu glose.
Tako se u 1 Kr 6,1 mjesec
Ziv naziva »drugi mjesec«.
Najkasnije nakon -+ izgnan-
stva upotrebljavaju se babill
/asir. nazivi mjeseci: Nisan
(orujak/travanj; Est 3,7), Ijar
(travanj/svibanj), Zivan (svi-
banj/lipanj; Est 8,9), Tamuc
(lipanj/srpanj), Ab (srpanj/ko-
lovoz), EIuI (kolovoz/rujan;
Neh 6,15), TiSri (rujan/listo-
pad), Mardesvan (listopadlst
deni) , Kislev (kasleu; stude
'prosinac; Neh 1,1), Tebet (pr
sinaclsijecanj; Est 2,16), Seb
(sijecanj/veIjaca; Zah 1,
Adar (veIjaca/ozujak; Est 3,
Kao prijestupni mjesec um
tao se iIi drugi EIuI iIi dru
Adar. Ti nazivi nisu nestali
onda kad su kasnije uvede
makedonski nazivi mjese
(usp 2 Mak 11,21.30).
Sedmodnevni ciklus tjedn
bio je nezavisan 0 toku godi
i mjeseci. Stoga pocetak
svrsetak tjedna nije ovisio
pocetku iIi svrsetku godin
iIi mieseca Jos nemamo uvje
Ijiv odgovor na pitanje zas
je uveden tjedan od upravo
dana.
Pojedini dani u tjednu ni
imali nikakve nazive, nego s
se naprosto brojili (usp. M
28,1), izuzev -+ subote, a ka
nije i »dana priprave« pri
subote. Dan se racunao od
laska do iziaska sunca (us
Post 1,5); kasniie od zalask
do zalaska sunca (sto je bi
vafno za obdrfavanje subo
njih propisa!)
KALENDARSKI SVITAK-
Kurnran
KALEz -+ cas a
KALNO (Kalano) Grad na S
Sirije. K. se spominje kod
to,9; Am 6,2 kao primjer
opomenu. Nisu nam pozna
dogadaji na koje se tu mis
Pogresno se navodi K. u Po
to,10.
KALVARIJA Strana rijec
»stratiSte«. -+ Golgota.
KAMATI -+ zajam
KAMEN Palestina je boga
kamenjem: ono steti poljim
(usp. Iz 5,2); upotrebijava
u razliCite svrhe (npr. mlins
K., kamenovanje). U kasni
 KAMEN - KANON
se doba posveceno kamenje
(masebe) ostro osuc.1uje (2 Kr
23,14). K. (stijena) upotreblja-
va se kao slika smrti, tvrdo-
ee srca (npr: Mt 3,9; Ez 11,19).
Drago kamenje slika je rasko-
si (npr. Otk 21,19s).
Isus sebe naziva »ugaonim
K.« (Mk 12,10, neki prev.: »za-
glavni K.«) prvih zajednica (Ef
2,20) koje su sagrac.1ene od »zi-
vog kamenja« (1 Pt 2,5; -+ iz-
gradnja).
KANA (»trska«) Naziv mjesta,
npr:
1. K. Galile,iska, sto se spomi-
nje jedino kod Iv (2,1.11: svad-
ba u K.; 4,46; 21,2). Nije tocno
poznat njezin pravi smjestaj:
najvjer. ne dolazi u obzir kefr
kenna (hodocasnicko mjesto)
vee hirbet qiina, vise od 10 km
sjevernije.
2. K. u ASeru (qiina?). Spomi-
nje se kod JS 19,28 u popisu
bastine koja je zdrijebom do-
dijeljena plemenima.
KANAAN Kulturni krug iz-
medu -+ Ugarita i granice -+
Egipta, domovina slovcanog
pis rna, podrucje gdje su se na-
selila izr. plemena. Ime je za-
svjedoceno u ego tekstovima
iz 2. tsl,i. pro Kr. te u tekstovi-
rna ispisanim klinovim pis-
mom. To je ime u vezi s 'pur-
pur' (-+ Fenicija). Nejasno je
da Ii je proizvod nazvan pre-
rna zemlji ili je K. dobio ime
prema svojoj najvamijoj tr-
govackoj robi. Bib!. rodoslQ-
vl,ie izvodi K. od Hama (Post
9,18) i oznacuje ga »bratom«
Kusa, Misrajima (Egipta) i Pu-
ta (Post 10,6). Kanaanci su do-
ista bili Semiti. Cjelokupno
staro neizr. i predizr. stanov-
niStvo cesto se naziva Kana-
ancima. Ako je izv. znacenje
Kanaanac = trgovac, preku-
pac (Iz 23,8 i c.), onda je taj
naziv mogao prijeei i na trgo-
vacku robu te naposljetk
na samu zemlju. -+ Palestin
KANDAKA Naslov etiops
(-+ Etiopija) kraljica.
KANON (»mjerilo«) naziva
popis sZ. i nz. knjiga koje
smatraju slufbenima. Taj
popis, poput ostalih pop
knjiga, bio neobvezatan a
ne bismo vjerovali cia u po
jesti djeluje Bog a ne n
sIijep slucaj. Bog ne djel
bez ljudi. Iz toga proizlazi
K. ima svoju posve Ijuds
povijest, ispunjenu sIijep
ulicama i nesporazumima. T
se tijekom povijesti spozn
nadahnutost (-+ nadahnu
nekog djela.
Uz to je K. jedan od obl
svjedocanstva vjere -+ Crk
On je proizvod, ali i nad
samog vjerovanja i ne mo
se »spokojno pohraniti«,
se mora uvijek iznova (u
kvi) pronalaziti. K. je takoc
popis kojim se odreduje da
se neki tekst smije citati
bogoslufju.
Pocetak kanonskih popisa
pafamo vee u sz. nastoja
da se istakne vamost zak
skih propisa (usp. Neh 8;
119). Uskoro su tome doda
prorocke knjige (izuzev D
i »spisi« (npr. Ps, Izr). Mec
tim, dugo vremena nije b
jasno koje su knjige kan
ske, a koje nekanonske.
u Jud 14 navodi se neko p
udoepigrafsko dielo kao p
vo prorostvo. Za zidovstvo
K. konacno utvrden tek nak
razorenja Hrama (70. p. K
(24 knjige; sinoda u Jamn
90. p. Kr.). Prije 5. st. kr
teolozi nisu se sluZili SZ
pisanim na hebr. vee g
prijevodom (-+ Septuagin
Rkpi LXX nisu jedinstve
jednom se uzima ovaj a dr
150 KANON
put onaj spis. Svi rkpi donose
viSe spisa negoli hebr. koji se
drle utvrdenog K. iz 90. p. Kr.
Nije nam poznato da li to zna-
Ci da su i iid. teolozi prije
tog vremena smatrali kanon-
skima neke spise koje su kas-
nije drlali nekanonskima. Je-
ronim je u Palestini upoznao
kraci, zid. K, te je druge spi-
se zabacivao kao nekanonske.
Protiv njega je ustao Augustin.
Takvo razmimoilaienje poja-
vilo se nanovo, npr. u 16. st:
neki su reformatori (nar. Kal-
vin i Karlstadt) smatrali pra-
vim iid. K.; veCina se na Tri-
dentskom saboru (1546) nakon
duie rasprave odlucila za du-
zi K, kakav se npr. nalazio u
-+ Vulgati (45 knjiga). TeoI. su-
stavi svih krsc. konfesija pro-
dubili su tu opreku, pa i u
nacinu izraiavanja. Svi prizna-
ju knjige zid. K. kanonskima
(kat. teolozi: »protokanonske
knjige«). Kat. teolozi osim tih
knjiga smatraju kanonskim i
jos neke druge koje nazivaju
»deuterokanonske knjige«; ne-
kat. teolozi odbacuju ih kao
»apokrife«. To su 1 i 2 Mak,
Jud, Tob, Mudr, Bar, Sir; dije-
lovi Est i Dn (price 0 Belu i Su-
zani). Uz to postoje i druge
knjige za koje se drZi da su ih
napisale bibI. licnosti a koje
su tijekom stoljeea usle u bib!.
rkpe (npr. »Henokova apoka-
lipsa«, »Salomonovi psalmi«).
Njih ne smatraju kanonskima
ni kat. ni nekat. teolozi: nekat.
ih teolozi nazivaju »pseudoepi-
grafh< a kat. »apokrifi«. Stoga
je posljednji izraz dvoznacan:
ono sto evangelicki teolozi na-
zivaju »apokrifima«, kat. teo-
lozi oznacuju kao »deuteroka-
nonske knjige«; ono sto kat.
teolozi pak nazivaju »apokri-
fima«, evangelicki teolozi oz-
nacuju kao »pseudoepigrafi«.
DrugaCije se razvijao nz. K.
Uzor za stvaranje nz. K b
je prethodno postojanje zb
ki sz. spisa. Nz. spisi rasi
su se povezivanjem i izmjen
spisa medu zajednicama (u
Kol 4,16). Postojala je tez
za jedinstvenoscu i uskla
njem (-+ Evandelia, -+ sinop
cka evandelja). Uz to je M
cion (polovina 2. st. p. K
proglasio svoj vI. K: Lk+
Pavlovih poslanica. Nasta
su, nadalje, mnogi nz. apok
fi (npr.: apokrifna Ev-a k
su zomo ocrtavala Isuso
djetinjstvo, mladost i usk
nuce; apokrifi Djela apos
skih, odn. povijesti aposto
u kojima se ocrtavala sudb
svih apostola; apokrifi apos
skih poslanica koje su nast
razradom nedorecenih mje
u pravim poslanicama, ta
npr. poslanica zajednici u
Laodiceji; apokrifne poslan
kojima su se branili odred
teoI. pravci, kao sto je -+ B
nabina poslanica; apokri
apokalipse koie su zivopi
ocrtavale posljednje nevo
prekogrobna zbivanja). Na
sljetku se prihvatilo ono
se u vjerskoj svijesti sma
10 Svetim pismom NZ: E
a od posljednje trecine 2.
Pavlove poslanice (ne Heb;
neke izuzetke probrane p
rna duiini), zatim Dj, 1 P
Iv; sarno na Zapadu Otk
sarno na Istoku Heb. Bilo
mjerodavno da li iza ne
djela stoji apostolski aut
tet. Od 5. st. postojala su
rijetka razmirnoilaienja m
krsc. teolozirna 0 oz. kan
skim knjigama ciji je kan
citet bio prijeporan. Te
knjige Euzebije (umro
jednim imenom nazvao »a
legomena« a da pri tom
dao svoj vI. sud 0 njima.
ter je u oz. K. izdvojio dr
uii K. u koji ne ubraja
 KANON - KARIZMA 151
spIse sto ne »govore 0 Kristu«. ma Dj 2,9 na blagdan Pedeset-
Uobicajeni hrvatski nazivi nice bili su u I eruzalemu Zi-
bib!. knjiga plod su pov. slu- dovi iz K.; prema 1 Pt 1,1 u
cajnosti: neki preuzimaju na- K. je bilo i krscana.
zive sto ih donosi Vulgata,
dok se u Bibliji »Stvamosti«
uglavnom pokusalo hebr. na·
zive preoblikovati na hrv. je-
zik onako kako ih Cita -+ Ma-
sora. Nekoji su nazivi nove
kovanice. -+ Rijeci Gospodino-
ve koje nisu usle u K. nazi-
vaju se »agrafa«.
KAOS Iskonsko stanje u raz·
nim izvanbibl. izvjestajima 0
-+ stvaranju (predocuje se kat·
kad kao »borba s kaosom«
izmedu bozanstva i grdosije Po[ozaj Kapadocije
Kaosa, v. donju sliku). Pisac
Post 1,1-2,4a polazi od posto- KAPERNAUM -+ Kafamaum
jeceg svijeta i redom proma· KARIZMA (»dar«) Nacin na
tra razliCite stvari »kao da koji Bozji -+ Duh preko poje-
jos nisu stvorene«. Tako do- dinih osoba djeluje na korist
lazi do nekog K. kao iskon· zajednice. Za mesijansko su
skog stanja (tohu-va-bohu, teo vrijeme obecani obiIati daro-
hom: Post 1,2). Kod takvog vi Duha (npr. II 3,ls). Oni se
postupka ne moze se oceki· svakom krscaninu daju kod-+
vati nikakav odgovor na pi. krsta, ne moraju se dakle oei-
tanje kakvo je zapravo bilo tovati u izvanrednim i neobic-
stanje stvorenja »prije« svje- nim pojavama kao sto je to
tla u Post 1,3, ponekad, kako se cinilo, bilo
KAPADOCIJA Predio i rim. u prvoj Crkvi (npr. Dj 2,4;-+
provincija u Maloj Aziji. Pre- dar jezika). K. se nadograduju

Borba babil. bozanstva Marduka s Tiamatom, nemani kaosa

152 KARIZMA - KCI
na naravne sposobnosti poje-
dinca, podredene su ljubavi (1
Kor 12,26-13,13). Nisu privatne
objave, nego se procjenjuju
prema tome ukoliko sluie ci-
jeloj -+ zajednici. Koliko se
viSe crkvena sluiba shvaea
kao siuzenje zajednici, toliko
se manje moze stvarati neka
suprotnost izmedu K. i sluibe.
KARKEMIS (dzerablus) Grad
na z. obali Eufrata, na danas-
njoj sir.-turskoj granici. Oko
1600. pro Kr. K. je bio srediste
-+ Hetita; 717. pro Kr. osvojio
ga je -+ Sargon II. te je postao
asir. pokrajinom; 605. pro Kr.
tu je Nabukodonozor II. pobi-
jedio Egipeane (Jr 46,2); time
je novobabil. kraijevstvo za-
dobilo previast na Bliskom
Istoku.
KARMEL (»rasadnik«) Naziv
mjesta:
1. (dzebel mar 'eljas = brdo
sv. Ilije) Gorsko bilo j. od da-
nasnje Haife; pruia se prema
SjZ. Tu se od davnine nalazilo
svetiSte. Prema 1 Kr 18,20-46
ovdje je doslo do obracuna iz-
medu -+ Ilije i BaaIovih sve-
eenika kojih zrtva nije bila
uspjesna, te su stoga bili ubi·
jeni. Prema 2 Kr 2,25 ondje je
neko vrijeme boravio i -+ Eli-
zej, zacijelo u jednoj od ta-
mosnjih spilja. Cesto se veli-
ca K. zbog svoje ljepote (Iz
35,2); uvenuli K. slika je uni-
stenja (Nab 1,4).
2. (el-kirmil) Mjesto u Judeji,
nekoliko km j. od Hebrona (IS
15,55).
KASNA KISA -+ kisa
KATOLICKE POSLANICE
Skupni pojam za 7 llZ. posla-
nica koje se ne pripisuju apo-
stolu Pavlu: Jak, 1 i 2 Pt, 1,2
i 3 lv, Jud. Nejasno je podri-
jetlo samog izraza »K. p.«;
vjer. je na to utjecalo izv.
znacenje TI.1eCl »katolic
(»sveopCi«) ukoliko ta pis
nisu bila upravijena poje
nim zajednicama, vee o
krseanima iIi zbog toga
imaju opCi znacaj. Taj iz
nema niSta zajednicko s »ka
vjeroispovijeSeu.
KAZNA Poznato je viSe K. u
npr: smrtna K. kamenovanj
iIi spaljivanjem, naknada
kradu. Tek kasnije nailazi
na privremeno lisavanje
bode, npr. stavljanje u kl
iIi zatvor. Svrha je K. da
novo uspostavi prijasnju r
notezu (naknada) iIi da kri
iskljuci iz zajednice: ne r
se toliko 0 ispastanju kol
o proCiscenju. Zbog toga
shvatljivo da se npr. os
krivaca kafnjavaju i njiho
djeca (lz134,7) iIi njihov na
(IS 7). Vee u SZ pokusava
prevladati to misljenje (P
44,16s; nar. Ezekiel); to je
nacno prevladano u NZ
9,2ss; -+ pomirenje).
Kad se govori 0 Bozjoj
ponajveema se ona shvaea
okvirima ovoga svijeta (n
unistenje nekoga grada). I
SZ K. se smatra ciSeenjem
pozivom na obraeenje. No
NZ ona sve viSe ustupa mje
pomirenju. -+ nap lata.
KCI Na temelju veoma sna
naglasenog plemenskog sh
eanja, K. je posvema podv
nuta vlasti svoga oca (P
29,21ss; Br 30,4ss) i tek se
dajom toga oslobada (-+ bra
K. je zapostavljena u naslj
nom pravu (Br 36,1-12) i m
gla se prodati kao ropki
(Izl 21,7-11). U sirem znace
K. znaci i »snaha« i s1. (P
24,48; Rut 1,11), »zena jedn
naroda« (Post 27,46; Ps 9,15
u prenesenom smislu: »gr
(Iz 1,8; 62,11), »zemlja«
46,11.19.24).
 KEBAR -
KEBAR Kanal u Mezopotami-
ji, prema Ez 1,1.3; 3,15.23 i dr.
podrucje naseljeno zid. izgna-
nicima u BabiIoniji (-+ izgnan-
stvo) i mjesto -+ Ezekielovih
videnja.
KEDRON -+ Kidron
KEFA -+ Petar
KEDAR Nomadsko pleme
(sir.-arap. pustinia) Ciji su pri·
padnici srnatrani dobrim stri-
jelcima (Iz 21,26s). S Tirom
su trgovali janjcima, ovnovi-
rna i jarcima (Ez 27,21).
KEDES (»svetiSte«) Naziv
mjesta, prije svega: K. u Gali-
leji, grad-utociste i levitski
grad (IS 20,7; 21,32), -+ Bara-
kov zavicai. Osvojio ga je
733. pro Kr. -+ Tiglat-Pileser III.
KEDOR-LAOMER (»sluga [bo-
iice] Lagamar«?) naziva se u
Post 14,1-16 kralj Elama. Ugu-
sio je ustanak podignut protiv
njegova vrhovnistva te pri tom
zarobio -+ Lota kojeg je onda
oslobodio Abraham.
Prijeporno je da li se tu radi
o pov. izvjestaju (rijec »K.«
el.amskog je podrijetla, ali on-
d]e nema 0 njemu podataka)
~li se u !om liku sarno zeljelo
lstaknutI ono sto se kasnije
zbilo.
KEILA (tell qila) Naziv mje·
sta: prema IS 15,44 K. je spa·
dala medu mjesta plemena
Judina. David ie na svom
bijcgu pred -+ Saulom oslobo-
dio K. od filist. navale, ali se
nije mogao u K. oddati protiv
saula (1 Sam 23,1-13).
KEMOS (»grozota«) Glavno
moapsko bozanstvo (1 Kr 11,7;
Jr 48,7), zacijelo nije bog Amo-
naca kako se to navodi u Suci
11,24. Prema 2 Kr 23,13 -+ Sa-
lomon je i u Izrae1u uveo sto-
vanje K., a ponovno ga je u-
kinuo kralj -+ Josija.
KIDRON 153
KENIJel -+ Ka.iin
KERECANI I PELECANI Da-
vidova tje1esna straza koja mu
je bila slijepo odana (usp. 1
Kr 1,38). Vedna clanova nisu
bili Izraelci. Nejasno je podri-
jetlo naziva »K. i P.«.
KERIGMA (»poruka«) Navje-
staj da je Isus -+ Krist (usp.
Rim 16,25) i da je Bog u Kristu
izveo -+ spas i jos ga uvijek
izvodi. Prije pisanih -+ Ev-a
postojala je sarno K. Svaki
redak Biblije nema istu vri-
jednost; svoju vrijednost u
Bibliji uvijek poprima s obzi-
rom na K.
KERUB Pry. rnitoloski lik,
asir. kiiribu, cesto prikazivan
zajedno sa Stablom zivota.
Preuzet u Bibliiu iz kan. mito-
[ogije. Straiari na ulazu u
Edenski vrt (Post 3,24; -+ Raj
zemaljski). Kipovi K. stajali
f;U u Svetinji nad svetinjama
a reljefi na zidovima i vratima
Salomonova hrama (1 Kr 6,23-
·2923); kao nosaci Boga koji
se objavljuje (2 Sam 22,11; Ps
18,11), znaci nazocnosti Jahve
»koji stoluje nad kerubima«
(1 Sam 4,4; 2 Kr 19,15; -+ Kov-
ceg saveza). U Ezekielovu vi-
aenju K. tvore ziva prijestolna
kola za Bozje velicanstvo (Ez
1,5-28).
KETIB -+ Masora
KETURA Prema Post 25,1.4
ipoca Abraharnova i pramajka
6 arap. plemena.
KIDRON Dolinska usjeklina
izmedu J eruzalema i Maslin-
ske gore (potok sarno u kiSno
doba), starodrevno pokapali-
ste. Preko K. David je pobje-
gao pred AbSalomom (2 Sam
15,23); prema Iv 18,1 Isus je
preko K. presao na Maslinsku
goru.
154 KINERET - KIM
kINERET, KENERET (tell
el-coreme) Utvrda na sjz. obali
Genezaretskog jezera (granica
Nafialija, IS 19,35) po kojoj je
to jezero zacijelo i dobilo ime
(Kineretsko jezero, usp. Br
34,11). Spominje se vee u ego
izvorima.
KIPAR-+ Cipar
KIPOVI -+ slike i kipovi
KIR (»pastir«; u SZ kiires)
Osnivac perz. carstva. Kao va-
zal Medijaca dolazi na prije-
stolje u Ansanu (558. pro Kr.),
buni se protiv svoga suverena
Astijaga, zauzima glavni grad
Ekbatanu. 546. pro Kr. pobje·
duje lidijskog kralja Kreza.
U listopadu 539. porafava
babil. vladara -+ Nabonida. -+
Babilon mu se predaje bez
borbe. Polito je mudar a vjer-
ski snosliiv prema podloznici-
ma; odobrava Zidovima po-
vratak iz -+ izgnanstva i pono-
Vnu izgradnju hrama (Ezr
1,1-4; 6,3-5; 2 Ljet 36,22s). Ne-
poznati prorok Iz 40-55 naziva
ga, dapace, Bozjim »Pastirom«
(44,28) i "Pomazanikom« (45,1).
KIR (zemlja) Tiglat-Pileser III.
odveo je (poslije 732. pro Kr.)
stanovniStvo pokorenog Da-
rnaska u suZanjstvo u zemlju
K. (2 Kr 16,9); do danas se jos
nije uspjelo tocno utvrditi 0
kojem se predjelu zapravo
radi.
KIRENA (Cirena) Grc. naseo-
bina (u Isusovo doba: rim.) z.
od Egipta s velikom zid. za-
iednicom (usp. 1 Mak 15,23).
simun Cirenac podrijetlom je
iz K. Njega su prisilili da nosi
Isusov kriz (ili poprecnu gre-
du? -+ razapinjanje; Mk 15,21).
zidovi iz K. bili su na blagdan
Pedesetnice u Jeruzalemu (Dj
2,10) te su (zajedno s drugi-
rna) ustali na Stjepana (Dj
6,9ss). -+ Judeokrscani iz K.
djelovali su i u misijama me-
au poganima (Dj 11,20; -+ k
cani iz poganstva). -+ Cire
KIR-HAREsET, KIR-HER
KIR-MOAB (el-kerak) Gla
rnoapska utvrda, oko 20 km
od Mrtvog mora (j. dio). B
je od velikog strategijsk
znacenja (promet) i dobro
vraena. Prema 2 Kr 3,26s
rael i Judeja nisu mogli os
jiti K. jer je kralj K. -+ M
prinio svoga sina kao zr
paljenicu.
KIRJAT (»grad«) dolazi k
prvi dio rijeci kojima se
zivaju mnoga mjesta, npr:
1. K.-Arba: prema IS 14,15
ri naziv za -+ Hebron.
2. K.-Baal (IS 15,60; 18,14
drugim nazivom K. Jea
(»sumski grad«) bio je ugo
rom povezan s Izraelom (u
IS 9,17). Tu je bio smjeste
Kovceg saveza (2 Sam 6,21-
prije no sto je premjeste
Jeruzalem. Prorok Urija
je rodom iz toga grada
26,20). Prijeporno je gdje
nalazio K.-Baal.
3. K.-Sefer (»grad knjiga
prema IS 15,15 stari naziv
-+ Debir.
KIRJATAJIM (»dvostruki
grad«) Naziv miesta, nar.
u Moabu. Grad K. naizmje
su posjedovali Izrael (Br
37) i Moab (Jr 48,1).
KIR-MOAB -+ Kir-Hareset
KISLEV -+ kalendar
KIsA je u -+ Palestini znaca
zimskog godiSnjeg doba. L
K. pada veoma rijetko (u
1 Sam 12,17s). U zimskom,
snom razdobl iu razlikuje
rana K. (listopad/studeni),
oma potrebna za obradu z
lje; zimska K. puni zdenc
pogoduje raslinju; kasna
(ozujak/travanj) neophodna
 KISA -
za dozrijevanje p10dova (usp.
Pnz 11,14; Jak 5,7). Pravovre-
mena K. znak je Bozje mi10sti
(Pnz 28,12; Di 14,17), a 01uja,
nevriieme i tuca znak su suda
(Iz 30,30; Otk 16,18).
KIsON Rijeka sj. od-+ Kar
mela, utjece u Sredozemno
more kod danasnje Haife.
Sarno donji tok rijeke ima
trajno vodu. K. protjece kroz
ravnieu JizreeI. BuduCi da
stvara mocvare, veoma je ote-
zavala ratne pothvate (usp.
Suci 5,21: Siserin poraz). Tu
je -+ Ilija pobio Baalove pro-
roke (1 Kr 18,40).
KITIJCI (hebr. kittim) Po-
morska etnicka skupina (usp.
Post 10,4; Iz 23,1.12; Ez 27,6;
Jr 2,10). Prijeporno je da Ii se
K. mogu dovesti u vezu s lu-
kom Kitionom na -+ Cipru. U
1 Mak 1,1; 8,5 K. su Makedon-
ci, a u Dn 11,30 Rimljani.
KLANJANJE -+ poklon
KLAUDIJE (puno ime: Tibe-
rius C. Drusus Nero Germani-
eus). Rim. car (41-54. p. Kr.).
Za njegova vladanja trebala
je, prema -+ Agabovu proros-
tvu, nastati velika glad (Dj
11,28). Prema Di 18,2 K. je
zbog neredft protjerao iz Ri-
ma sve :iidove (»impulsore
Chresto«). Zbog toga su -+ Ak-
vila i Priscila prebjegIi u Ko-
rint.
KLEOFA VI. ime:
1. Suprug (svakako ne otae)
»Marije Kleofine« (Iv 19,25);
prema staroj predaji Josipov
brat i Isusov strie; zacijelo
otae Gospodinove -+ brace si-
muna i Jude.
2. Jedan od ucenika s kojim
je prema Lk 24,18 UskrsIi pu-
tovao u Emaus.
KLEVETA se kao nepravedno
sumnjicenje osuduje (Lev
19,16; Jr 9,4-9) i ne bi je smje-
KNJIGA 155
10 biti medu krscanima (Jak
4,11). K. je nepos1usnost pre-
rna Bogu (Rim 1,30; 2 Tim
3,3). Krscani moraju racunati
s time da ce zbog svoje vjere
biti oklevetani (Dj 19,9; 1 Pt
2,12), no to im slufi na spas
(Mt 5,l1s).
KLINOVO PISMO -+ slovo
Klaudiie
KNJIGA Na izvanizr. i izr.
podrucju: Knjiga sudbine ili
»Ploce sudbine«, saCinjene vee
kod stvaranja; u njih Nebo po
nareden iu babil. bozanstva .....
Marduka upisuje ljudsku sud·
binu (-+ providnost). Nesto sli·
cno poznato je i u Egiptu. Na
to znanje eiljaju Ps 139,16 i
Jd 4. Nepredvidivost Bozjib
odluka istiee se u Otk 5,lss u
slici »Knjige sa sedam peea-
ta«.
Knjiga suda: Nar. u SZ kod
Dn 7,10; Iz 65.6; Jr 22,30; Mal
3,16 zove se K. u kojoj su za·
pisani grijesi, a tako i u Kol
2,14. Prema Otk 20,12 covjek
nece biti suden sarno prema
grijesima nego i prema dje-
lima.
156 KNJIGA -
Knjiga zivota: poznata sarno
u SP. Biti »upisan« u tu K.
znaci imati udiela u bozan·
skom zivotu (Otk 21,27). To
je zalog spasenja (Dn 12,1), teo
melj radosti (Lk 10,20), nagra·
da za navijestanje evandelja
(Fil 4,3). Prema Otk 13,8; 17,8
nisu upisani u K. zivota koji
se odaju -+ idolopoklonstvu.
KNJIGA SAVEZA Zbirka za·
kona (Izi 20,22-23,33). Naziva
se tako zbog toga sto izvodi
zakone iz sklapanja Saveza
(20,22) i zakljucuje ih s obe·
eanjima Saveza (23,20-33). U
propisima 0 bogostovnom pro·
storu (20,23-26) i blagdanima
(23,12-19) uvrstene su zapovi·
jedi za svagdanji zivot (21,1·
-23,11). Pojedini njezini dijelo·
vi nastali su u razlicito vrije·
me i dijelom su znatno stariji
od same K. s" ali ipak ne po·
tjecu neposredno od Mojsija.
Cijela K. s. bila je zacijelo
sastavljena u 10. st. pro Kr.
KNJIzEVNA VRSTA -+ meto-
da povijesnih oblika
KODEKS Naziv za starinsku
knjigu U opreci prema svitku.
-+ biblijski rukopisi
KOHELET -+ Propovjednik
(Salomon)
KOHORTA Rim. vojna jedini-
ca (oko 500 ljudi) (usp. Mk
15,16; Dj 21,31).
KOINE Oblik grc. jezika od
vremena -+ helenizma pa otpr.
do 400. p. Kr: iz mnogih narje-
cja tada nastaje govomi, tr-
govacki i knjiz. jezik Sredo-
zemlja i velikog dijela Istoka.
Ta »svesvjetska« rasprostra-
njenost jednog jezika, 5tO je
bila posljedica osvajanja Alek-
sandra Ve!',iako je pogoda-
vala brzom sirenju krseans-
tva: NZ je napisan K. jezikom
te ga nije trebalo cak ni uRi-
KORABLJA
mu prevoditi. Ipak je grc.
zik NZ prozet semitizmima
oslania se na LXX te poka
je velike jezicne razlike: n
kod Mk nalazimo mnogo p
kih izricaia, dok je Heb
pisana knjiz. oblikom K.
zika.
KOLOSI bijahu razvijen gr
(ovcarstvo) u-+ Frigiji. U
vrijeme Kolose je nadmas
susjedna Laodiceia, a kasn
su posvema pali u sje
Krse. zajednici u K. Pavao
upravio -+ Poslanicu Kolo
nima; zacijelo je to bila zaj
nica -+ krseana iz poganstv
KONKORDANCA se naz
popis bib!. riieci. U K. rij
(verbalna K.) pojedine su
jeCi donesene abecednim
dom, dok se u K. stvari (re
na K.) uzimaju druga glediS
U svakom slucaju K. sadrla
pregledan popis i lako se
njoj nalaze mjesta gdje se
SP spominje neka rijec
neki bib!. redak. K. je jed
od najvaznijih pomagala
rad na Sp, a veoma se la
niome sluziti. Postoje pot
ne K. koie sadd<;lvaju sve
jeci kao i dje!. K. koje don
sarno izbor odnosnih mjes
Postoje K. u izv. jeziku i
prijevodima. VeCinom se
navodi sarno dot. rijec ve
jos nekoliko rijeCi koje su
vezi s dot. miestom.
KOPUE Pored dugog K. (
ki prijevodi: sulica, Ez 39
upotrebljavalo se koplje
bacanje (1 Sam 17,6).
KOR-+mjere
KORABUA (lat. arca,»orma
Plovilo koje je -+ Noa sag
dio po Bozjem naredenju
ko bi svoju obitelj i odred
broi neCistih i cistih zivoti
spasio od propasti za vr.
eeg -+ potopa (Post 6-9). P
 KORABUA -
rna 1 Pt 3,20 K. je praslika
krse. krstenia. K. spominju i
Mt 24,38; Lk 17,27; Heb 11,7.
-->- Alegorijsko tumacenje Bib-
lije usporeduje K. s Crkvom.
KORAH (»eelavae«) VI. ime,
npr.:
1. »Sinovi« Korahovi (Kora-
hovci): pjesniei psalama (npr.
Ps 42; 44-49).
2. Prema Br 16 ustao je Levije-
vae K. protiv Mojsija odn.
Arona i bio je uniSten. Mozda
ie to kazivanje -+ etiologija ko-
jom se zeljelo razjasniti pod-
redeni polozaj Korahovaea (v.
g.).
KORBAN (»posvetni dar«) Zr-
tveni dar Hramu. U grc. tek-
stu kod Mt 27,6 K. znaci
»hramska blagajna«. Isus usta-
je protiv zaobilazenja propisa
lime sto bi netko zrtveni no-
vae uplatio u hramsku blagaj-
nu i onda smatrao da je udo-
voljio obvezi (Mk 7,11).
KORINT Grc. grad izmedu
Peloponeza i srednje Grcke.
To mjesto bilo je vee vrlo ra·
no naseljeno; 146. pro Kr. Rim-
Ijani su razorili K. a ponovno
r~a sagradiIi nakon viSe od 1
st. Taj novi grad brzo je ra-
!;tao (velika zid. naseobina) i
postao je sredistem kulture,
civilizaeije, sporta (usp. 1 Kor
9,24s), trgovine, bogatstva, eu-
dorednosti i necudorednosti.
K. je bio glavni grad rim. po-
Icrajine Ahaje. Pavao je krse.
zajednici u K. upravio -+
Poslanice Korincanima.
KORNELIJE (Cornelius) Rim.
\;totnik u-+ Cezareji, jedan od
"bogobojaznih«. Izvjestajem 0
Kornelijevu krstenju, koje je
podijelio Petar (Dj lOs), zeli
I;e pokazati da je Crkva otvo-
rena i poganima.
KOROZAIN (hirbet kerlize)
Grad 3 km si. od Genezaret-
KOVCEG SAVEZA 157
I;kog jezera. 0 Isusovu djelo-
vanju u K. izvjescuje nas Mt
11,21ss gdje se taj grad prokli-
\lje zajedno s -+ Betsaidom i
.+ Kafarnaumom. Otkriveni su
ostaci sinagoge i stambenih
zgrada.
KOVANI NOVAC PrY. se dje-
na za neku robu isplacivala u
komadima od plemenite ko-
vine itd., koji su se mjerili
na tezulji (-+ zlato, -+ utezi).
Od 6. st. pro Kr. nalazimo
i u Palestini K. n. za ciju
Ie Cistoeu kovine odn. vrijed-
nost jamcila drlava. Veoma
je tesko odrediti u nasim dina-
rima vrijednost tog novea (ne-
stalna vrijednost kovine, stvar-
na i nominalna kupovna moe,
visina nadniee i dr.) Prema Mt
20,2 visina nadnice radnika iz-
Ilosila je 1 denar (= 16 asa =
64 kvadranta = 128 leptona,
obola) iii 1 drahmu (= 1/6000
talenta = 11100 mine = 1/4
statera, sekela, srebrnika (?)
,,= 6 obola = 48 halka). Neki
prevodioci upotrebljavaju su-
vremeno novcano nazivlje u-
mjesto biblijskog. Pri uspo-
redbi sa suvremenom vrijed-
noseu novea valja uzeti u ob-
zir da su nadnice bile mnogo
manje a kupovna moe mnogo
veea od danasnie. K. n. cesto
je izraz polito i vojnih prilika
(pravo kovanja novea, otisnu-
ti likovi); pri iskapanjima
pronalasci K. n. predstavljaju
vazno sredstvo za datiranje
\;veukupnog nalaza (~ arheolo-
gija).
KOVcEG SAVEZA Prema
bibi. izvjestajima vee u pus-
tinji predmet bogostovlja.
Sigurno zajamcen kod bogo-
iitovnog slavljenja spomena
na ->- izlazak iz Egipta, odn.->-
osvajanje zemlje (usp. JS 3s;
6: K. s. uvrsten prilikom knjiz.
preradbe). U starijim izvjesta-
158 KOVCEG SAVEZA -
jima K. s. ne povezuje se s
pretkan. vremenom. Prijepor-
no je kako je taj K. s. izgle-
dao, da Ii je u pocetku bilo
nekoIiko kovcega i s kakvim
lie napravama drugih religija
on moze usporeaivati. Tek za
,+ izgnanstva nastao je opis
u Izi 25,10-22; 37,1-9, i to pod
utjecajem uspomena na neka-
dasnje bogostovlje u Salomo-
novu hramu. Ne moze se bez
ograde taj opis prebaciti na-
trag u pustinjsko razdoblje
ni naprosto prema njemu re-
konstruirati izgled K. s. Opisu-
je se kao kovceg od bagremo-
va drva, oblozenog zlatom s
motkama za nosenje i ~ keru-
bima. U ~ deuteronomijskoj
predaji ne opisuje se njegov
izgled, nego se K. s. prikazu-
je kao spremiSte za ploce s
Deset zapovijedi (pnz 10,1-5) i
kao srediSte zakonodavstva ~
Saveza (usp. npr. Pnz 10,8;
31,26). S njegova je pokrovca
(»pomirilista«) Jahve priopea-
vao svoje odredbe (Izi 25,22).
K. s. bio je vidl.iiv znak Bozje
nazocnosti (usp. Br 10,35; 1
Sam 4,7; 1 Kr 8,11) a prije
livega moCi koja je pratila na-
rod u borbi (usp. npr. Br 10,33-
·36). S njime su postupali s
relig. strahopocitanjem (usp.
2 Sam 6,7; kasnije je nastao
tekst Br 4,5s.15). Pitanje je da
Ii je K. s. vee od vremena su-
daca bio smatran podnozjem,
odn. (?) prijestoljem Jahve
»nad kerubima« (usp. npr. 2
Sam 6,2; 2 Kr 19,15; Ps 19,5;
~ Silo).
Ne sarno zbog poboznosti ne-
go i zbog polito mudrosti
(ideologija centralizma!) David
je prenio K. S. u novoosvojeni
-+ Jeruzalem (2 Sam 6) gdje
je 587. pro Kr. zajedno s hra-
mom bio uniSten. To je iza·
zvalo razlicite odjeke: s jedne
se strane govori da nitko viSe
KRALJEVI
neee za niim zaliti (vee
3,16); s druge strane, sma
se da ee on biti sakriven
vremena spasenja (2 Mak
-8; zatim Otk 11,9). Tek se
-+ izgnanstvu oblikuje pred
u kojoj se opisuje pokrov
(»pomiriliste«, »okajaliSt
(Izi 25,17-24; 37,6-9). Taj je
krovac (a ne K. s.) imao ne
ulogu u obredu pomirenja o
sanom u Lev 16.
KOZMOS ~ svijet
KRALJEVI, KNJIGE 0
Obje su knjige prv. bile j
na knjiga koju je tek g
prijevod (LXX) samovol
razdijelio. U njem i u lat
Vulgati navode se kao 3. i
knjiga 0 kraljevima (~S
muel [knjige]).
K. opisuju povijest kralje
Judeje i Izraela od David
smrti (972. pro Kr.) pa do r
orenja Jeruzalema (586.
Kr.). Pojedini su vladari p
kazani prema ustaljenoj s
mi (stupanje na prijesto
trajanje vladavine, dob, oc
na, smrt i mjesto ukopa,
sljednik), u srediStu koje s
ji relig. znacenje te stav p
rna J ahvinu odn. Baalovu k
tu. Svi su kraljevi ~ Sj.
kraljevstva nepovoljno oc
njuju; ocjena kraljeva ~
iud. kralievstva razlicita
Osim izvjestaja 0 kraljevim
K. meau ostalima opisuju:
vidovu smrt (1 Kr 1), doga
je vezane uz ~ Iliju i ~ El
ja, pronalazak Knjige Zako
za kraljevanja 4- Josije u
deji.
Sam pisac kao izvore spo
nje: knjigu »Povijesti Sa
monove« (1 Kr 11,41) te k
gu »Ljetopisa kraljeva izr
skih i judejskih« (1
14,19.29). Uz to se sluZio i d
gim izvorima; on je viSe
daktor i komentator negoli
 KRAUEVI - KRALJEVSTVO BOtiE
sac. Knjige su nastale zadjelo
u godinama nakon razorenja
Jeruzalema (586. pro Kr.), no
ne treba iskljuCiti kasnije na-
dopune i prerade.
U K. povijest se zamislja kao
Bozje djelovanje u svijetu; ti-
jek povijesti lezi u Bozjoj ru-
d. Pri tom Izrael na temelju
Saveza ima srediSnju ulogu.
KRALJEVSTVO Izrael je
prv. bio relig. savez plemena
(usp. IS 24); pojedina su -+
plemena bila samostalna; tek
od zgode do zgode nastupali
su -+ sud. Sa -+ Saulom (1020-
-1012. pro Kr.) zapocinje traj-
no K. koje se udomilo tek s
-+ Davidom (1012-927. pro
Kr.). Saul je jos uglavnom
sarno vrhovni vojni zapovjed-
nik; njegovo K. jos nije od
svih prihvaeeno (usp. 1 Sam
8,7). David postaje najprije
kraljem Judeje a kasnije, u
personalnoj uniji, takoder i
kraljem Izraela, a isto tako i
njegov sin -+ Salomon (1 Kr
1,35). Takva se tvorevina slo-
mila nakon njihove smrti
(932. pr. Kr; -+ rascjep kraljev-
stva): tad nastaju 2 monarhi-
je, -+ Sj. izr. K. i -+ J. judo K.
Sve sto je kasnije napisano
o kralju, napisano je s ideal-
nog glediSta Davidove vlada-
vine. Ponajprije, kralj se sma-
tra Jahvinim namjesnikom:
u tome je njegova velicina
(usp. kraljevske psalme, npr_
Ps 2; 18; 72), ali i njegova
ogranicenost (nema pobozan-
stvenjenja kraljeva). Istinski
kralj ostaje Bog sam. Svijest
o tome jos je jasnija nakon
.+ izgnanstva. kad namjesto
polito K. postoje samo vjerski
vode (usp. Iz 41,21; 43,15;-+
Sluga Bozji, -+ Kraljevstvo
tlozje.
U Sj. K. nikad se nije namet-
nula neka kraljevska loza; u
159
J. K. uvijek se priznavala Da-
vidova kralievska kuCa (usp.
2 Kr 11,13-20). No, K. se ne
prenosi rodenjem, vee se
ostvaruje bozanskim odabra-
njem (usp. 1 Kr 2,15; 1 Ljet
28,4s). Obredom krunjenja a
nar. -+ pomazanja, kralj je na
poseban nacin povezan s Jah-
vom i od njega posvojen (2
Sam 7,14) a kao pomazanik
Jahvin bio je nepovrediv (usp.
1 Sam 24,7). Kralj se nar. bri-
ne za -+ Hram (usp. 1 Ljet
22-29) i -+ bogostovlje (2 Kr
23) a katkada obavlja i sveee-
nicku slufbu (1 Kr 9,25). On
je izbavitel.i (2 Kr 13,5), spa-
sitelj siromaha (Ps 72,4.12), pa-
stir naroda (2 Sam 5,2).
U NZ Isus se naziva »kraljem«
(usp. Mt 2,2; Iv 1,49; ulazak
u Jeruzalem Iv 12.15; to se ce-
sto spominje u izvjestajima
o mud, npr. Mk 15,26//; Mt
27,42; Iv 18,37). On, medutim,
otklanja izvanjsku moe (usp.
Mt 4,9sll; Iv 6,15). Proslavlje-
noga Krista njegovi sljedbe-
nid smatraju kraljem (Otk
1, 5;) oni su dionid toga K. (1
Pt 2.9; Otk 1.6).
KRALJEVSTVO BOzJE (Boz-
ja vladavina, Bozje gospod-
stvo, Bozja vlast, Kraljevstvo
nebesko) nije neko podrucje,
nego naziv za nov odnos pre-
rna Bogu i covjeku. »Uei u
kraljevstvo« stoga ne znaci
nekamo iei. Sz. Bozje -+ kra-
ljevstvo bilo je privremeno;
ono se konacno uspostavlja u
Kristu. Stoga je propovijeda-
nje 0 K. B. srediSnja tocka
Isusova navijestanja, kako se
to vidi iz prvih triju Ev-a. »K .
B.« takoder obuhvaca ispunje-
nje takvih ljudskih teznja ka-
kve nagovijestaju izvankrsc.
pokreti. Kraljevstvu Bozjem
protivi se npr. bolest, smrt,
krajnje siromastvo, nevolja,
polito i drustv. potlacivanje,
160 KRAUEVSTVO BOllE - KRETA
rat. Kako je pojam K. B. s~­
svim opeenit, tesko je t1;1 n-
jec razjasniti <;l~gim popno-
virna. Ono »tlplcno krscan:
sko« u poimanju .K. B. l?i!o bl
sliiedeee: Idt;alm se cIl] ne
ocekuje kao IJudsko dostlgnu-
Ce, nego kao 'd~r koji Je Bo~
konacno po Knstu obecao, all
za koji krsean~ m~::>raju. ~tvo­
riti preduvjete I pnpra':ltl mu
put zivotom i vlad~nJem u
smislu K. B. Neka mJesta go-
yore 0 K. B. kao necem sto
ima doei (Mk 1,15) a druga
kao necem nazocnom (Lk
17,21; Mt 12,28). U toj se na-
petosti krseanst,:o jos i dan~~
nalazi. Pocetak .Ie tu, no cllJ
jos nije polucen. U -+ Ocen~su
krseani mole: »Docti kralJev-
stvo tvoje« (Mt 6,10). Nisu us-
pjeli pokusaji da se nekako
ukloni napetost izmedu tog
pocetka i cilja (npr. rasprav-
ljanjem, tvrdnjom: K. B. =
Crkva). Zadaea je Crkve u
tome da u svi,ietu ostvari put
prema K. B. (usp. Kol 4,11).
»Kralievstvo nebesko« mjesto
»K. 13.« nastalo ie tako sto
se iz strahopostovanja izbje-
gavala rijec Bog. Kraljevstvo
nebesko, dakle, ne oznacuje
neko izvansvjetsko kraljev-
stvo, vee odnos ovoga svijeta
prema Bogu. Stoga se kod Mt
5,3.10 siromasnima u duhu i
progonjenima radi pravde ne
obeeava sarno »viecno blazen-
stvo«, nego se time hoee reei
da je njihov odnos prema Bo-
gu, sada i kasnije, oblikovan
na poseban naCin. Dolazak K.
B., njegove vlastitosti i zahtje-
vi ocrtani su u -+ usporedba-
rna.
KRALJEVSTVO NEBESKO
-+ Kraljevstvo Bozje
KREPOST u smislu eudored.
savrsenstva nije kao pojam
uobicajena u SZ, no ipak je
poznata u nekim opisima.
je ustrajnost i muzevno
nasanie (2 Mak 10,28; 15,1
dika Bozja (Iz 43,21; 63,7), k
sota i -+ slava (Rab 3,3; Z
6,13). NZ govori 0 K. kao B
joj moei (1 Pt 2,9; ~ Pt 1
ne opisuje ju kao IJudsku
etiku (Fil 4,8; 2 Pt 1,5), v
kao krse. zivot sto ga B
omogueuje. Prt;dnost. se ~
-+ vjeri, -+ nadl, -+ IJubavl
Kor 13,13) a zatim dol
ostale K. (Gal 5,22s).
KRETA Otok u i. dije1u S
dozemnog mora. Drevna.
rnostalna kultura: rana mm
ska (poslije 300 - ok? 2000.
Kr.; obojena keramlka, bo
stovne spilje, ~etveroku~~
okrugle gradevme, raZVIJ
plastika, pogotovu zen~ka.
zanstva); srednja mmo1
(oko 2000-1550. pro Kr.; m
ge neutvrdene. palace, ~
Knosos s brojmm proston
rna stupovima, dvoristim
pis~o »linearno A« jos n
odgonetnuto; jezik mo
sem.; zidne slikarije; prevl
zena u religiji i drustvu); k
na minojska (oko 1550-12
pro Kr.; snazan utjecaj
kenske kulture, s kojom p
pada i kretska kultura. U
gonetnutom »linea~o~.
pismu pisalo vse. gr~. PnJ~
ran je dOI?asa.l. blbl. ':1.
o »Kereeamma« IZ yr. pnJe
gnanstva (usp. npr. 1 S
30,14). Neki ucenjaci u »K
toru« (npr. Ir 47,4) vide st
naziv za K. U helen. i r
doba mnogi su zidovi ziv
na K. Neki su od njih na bl
dan Pedesetnice bili u Ieru
lemu (Dj 2,11). Tit 1,12 nav
i potvrduje kao istinitu ru
licu 0 laZljivim i lijenim
novnicima' K. Prema Dj
7-13 Pavao je posjetio K.
svom putovanju u Rim.
 KRIST -
KRIST pry. nije ime nego na-
slov: K. = -+ Mesija (od aram.
mesihi1) = (ocekivani) Poma-
zanik. To razjasnjava zasto se
u NZ tako cesto govori 0 K.
- Mesiji (Pomazaniku) (npr.
Mt 2,4; Mk 8,2911; 1 Iv 2,22).
»Isus K.« ponajprije je obra-
zac ispovijesti vjere (»Isus je
Mesija«), ali vee u NZ posta-
je vI. imenom (usp. npr. Mt
16,21; -+ Isus).
U znanstvenim se djelima ce-
sto upotrebljava naziv K. sa-
rno za proslavljenog K., za
razliku od »Isus« u smislu
»pov. Isus«. Ne smije se pret-
postavljati da svatko tko to
dvoje razlikuje manje-viSe ot-
klanja povezanost izmedu
»pov. Isusa« i »Krista vjere«.
U obrascu »po K.« i s1. (kome
je mozda i liturgija dala svoj
pecat, usp. 2 Kor 5,18; 1 Sol
5,9; Rim 7,25) ispreplieu se
mnoge misli: ponajprije mi-
sao prikljucenja Kristu koji
je donio spas. Drugo, poveza-
nost s K. koji jos uvijek dje-
Iuje ( -+ uzviSenje Isusovo;
usp. Rim 5,1s). Treee, misao
da je Bog vee prije postanka
svijeta preko K. djelovao (usp.
1 Kor 8,6) i da ee se sVrSetak
svijeta zbiti u njegovu znakn
(nsp. Rim 2,16).
Izraze »S K.«, u glavnim Pav-
Iovim poslanicama, treba za-
sebno promatrati: neki ozna-
cuin konacno dovrsenje (npr.
sjedinjenje 1.iudi s K. poslije
--+ smrti; usp. Rim 6,8; 1 Sol
4,14; 2 Kor 4,14; 13,4), drugdje
poistovjeCivanje sa sudbinom
Isusa K. (usp. npr. Rim 6,6).
~egdje se opet misli na -+
krst. Ne moze se stvoriti je-
dinstvena shema koja bi od-
govarala svim tim izrazima.
KRIZOLIT -+ dragulji
KRIZOPRAZ --+ dragulji
KROV 161
KRIz je bio ukras, ali i sred-
stvo smaknuea. Kao ukras bio
je nadaleko rasprostranjen
(npr. u Meksiku; takoder kao
teme1.ini oblik slova i kao K.
u Suncevu krugu). K. se upo-'
trebljavao za smaknuee zaci-
jelo tek od 5. st. pro Kr. -+ ra-
zapinjanje.
U slikovitom nacinu govora
Isusov K. znak je -+ nasljedo-
vania i svakome postavlja
presudno pitanje (1 Kor 1,18):
zeli Ii netko biti s Isusom, ni-
su tada u pitanju pobozne i
lijepe rijeCi, vee se radi 0 to-
me prihvaea Ii i »nosi« sebe i
svoje, a osobito tude svagda-
snje teskoee i brige (usp. Lk
8,23). Takav stay cesto izgle-
da ludim; u svakom slucaju,
ne radi se 0 necem velican-
stvenom i sjajnom, vee to mo-
ze biti neugodno i sramotno
(usp. Reb 13,13). Krseanin je
ipak svjestan da se treba »po-
nositi« Isusovim K. (Gal 6,14).
Stari je covjek zajedno s Kri-
stom raspet (Rim 6,6),-+ kr-
stom je zajedno s njim umro
(Rim 6,3); novi ee covjek za-
jedno s njim zivjeti (Gal 2,19).
Nar. kod Iv, K. je i znak Isu-
sove pobjede.
KRONOLOGIJA -+ racunanje
vremena (biblijsko)
KROTKOST Poput -+ ponizno-
sti spremna podredenost (Bo-
gu iIi ljudima). K. jest znak
odabranja (usp. Sef 3,12) i
obiljezje -+ Mesije (usp. Zah
9,9). Isus se naziva »krotkiin«
(Mt 11,29) i krotke naziva
blazenim (Mt 5,5). U Pavlovim
poslanicama K. se vise puta
istice kao dliZnost (Gal 6,1) i
naziva plodom Duha (GaJ
5,23).
KROV Ope. je bio uobicajen
ravan K., izgraden od spleta
greda koje su poCivale na zi-
dovima iIi poprecnim greda·
162 KROV -
ma ugradenima u zid. Na njib
se stavliala drvena grada i
siblje a sve je potom ucvrsce·
no ilovacom. Svaki je krov
morao biti zasticen ogradom
(pnz 22,8).
Kao najomiljenije mjesto u
kuCi K. je bio prostor na ko-
jem se odvijao zivot Ijudi: bio
je to prostor za boravak (Su·
ci 16,27; 2 Sam 11,2), sluiio je
za prenociSte gostima (1 Sam
9,25). Na K. su se podizali 01-
tari za stovanje kumira (2 Kr
23,12), zazivale se zvijezde (Sef
1,5), gradile sjenice za -+ Blag.
dan sjenica (Neh 8,16), pjeva-
Ie tuZaIjke (Jr 48,38). Da bi na
sebe privukao pozomost, -+
Absalom je na K. svoje kuCe
usao k -+ Davidovim inocama
(2 Sam 16,22). K. je takoder
bio mjesto za razmiSljanje i
molitvu (Dj 10,9).
KRST Obredna pranja pozna·
ta su u svim religijama. Bu·
duci da je poznat -+ Savez i
-+ svetost Bozja, a Ijudska se
slabost pred Bogom osjeca
kao neCistoca, SZ donosi is·
crpne propise 0 obrednim cis·
cenjima (npr: Lev 12-16; Br
19). Asketski pokreti (-+ Kum·
ran) u posIjednjim st. pro Kr.
vodili su k stvaranju pota-
njih propisa za pranje (usp.
Mk 7,1-5) i za K. -+ prozelita
(kao nadopuna -+ obrezanju).
Nar. mjesto zauzima Ivan-+
Krstitelj: njegov se K. na ot·
pustenje grijeha i kao pri·
prava za buduceg -+ Mesiju
prima sarno jedanput (Mk
l,2ss), ali nije dostatan za uIa·
zak u -+ Kraljevstvo Bozje; to
se ostvaruie tek K. iz vode i
Duha Sv. (Iv 3,5; Dj 1,5). Isu·
SOy K. predstavlja priznanje
Ivana K. (Mt 3,14) i sluii kao
svjedocanstvo da je Bog po-
vezan s Isusom kao svojim
Sinom (Mk 1.9ssll). U NZ K.
je posvemasnje predanje Kri·
KRSTITEU
stu vjerom, te stoga i nu
preduvjet krsc. zivota
2,38ss). To je Bozje djelo i
dena posredstvom Ijudi
se izrazava obrascima: K
ime Isusa Krista (Dj 10
u -+ ime Gospodina Isusa
8,16), u -+ Krista (Rim 6,3)
kao kupeIj -+ ponovnog ro
nja i obnove u Duhu Sv.
3,5) te kao dionistvo u
sovoj smrti i uskrsnueu (R
6,4) podjeljuje oslobodenje
-+ grijeha (Rim 6,1-23) te s
ra novog covjeka koji je
sta »obukao« (Gal 3,27) i is
nio se svetoscu i -+ pravedn
eu (Rim 6,1-14; 1 Kor 6
Krstom se liudi uclanjuj
crkvenu zajednicu (Dj 10
tako se ostvaruje jedins
Kristova tijela (Ef 4,1-7). P
sa krstavanja u Crkvi ima s
najjasniji izraz u nalogu
stavanja (Mt 28,19). K. sa
onda daje ljudima zivot u K
ljevstvu Bozjem kad se B
zivot razvija -+ vjerom. K.
posto nije jamstvo -+ op
danja. Stoga je razumljivo
se dovodi u pitanje krSta
nje djece. K. djece nije u
izriCito zasvjedocen, ali
pretpostavija svaki put
je rijec 0 obracenju »ku
(Dj 16,15.33; 18,8). On se m
uvijek gledati u vezi s
rom i moze biti razlozan
rno kao sviedocanstvo spr
nosti na vjeru.
KRSTITELJ Nadimak Iv
koji je ocrtan kao poslje
-+ prorok starog -+ Sav
Prema Lk on je sin svec
ka -+ Zaharije iz svecenic
razreda -+ Abijina (Lk 1,5;
1 Ljet 24,10). -+ Gabriel je
vijestio rodenje i poslanje
(Lk !,13-17). ~a -+ obreza
mu .Ie dana Ime Ivan, a
gOY ga je otac velicao ka
Mesijina pretecu (Lk 1,67
Dok njegov otac ostaje u s
 KRSTITElJ - KRSC. RACUNANJE VREMENA
sluibi Hrama, Ivan ide u~
pustinju te tamo propovijeda
krstenje na otpustenje grijeha
(Lk 3,3). Moguee su veze s~
Kumranom, ali se ne mogu
zasigurno utvrditi. Kao mje-
sto krstavanja spominje se ~
Betanija (Iv 1,28) i Enon bli-
zu Salima (Iv 3,23). Spominje
se da je pozivao na obraeenje
(Mt 3,7-12; Lk 3,7-9), ddao na-
rodu staleske propovijedi (Lk
3,10-14), posvjedocio da je
Isus Mesija i krstio ga (Mk
1,9-111/). Svoje ucenike upu-
euje Isusu kojega trebaju sli-
jediti kao veeega (Iv 1,35ss).
Mk 6,17-29 izvjestava 0 odvaZ-
nosti kojom K. kori ~ Heroda
Antipu (4) zbog njegova pre-
ljuba, sto uzrokuje Krstitelje-
vo smaknuee. (Prema ~ J osi-
pu Flaviju u tvrdi ~ Mahe-
rontu).
Krstiteljevi ucenici imali su
vI. molitveni obrazac (Lk 11,1)
i postili su sto Isus ne pri-
hvaea (Mk 2.18-2211). Njihov se
utjecaj nadaleko prosirio, ta-
ko da ~ Pavao cak u Maloj
Aziji susreee ucenike koji su
primili samo Ivanovo krste-
nje a nisu jos poznavali Duha
Svetoga (Dj 18,25; 19,1-7).
KRsCANI Sljedbenici Isusa
kao ~ Krista. Izraz »krseanin«
ne potjece ni od Zidova (koji
nisu Isusa smatrali pravim
163
»Kristom«) ni od samih K.
(koji su se nazivali npr. sve-
ti, braea, ucenici), vee od po-
gana (cinovnici?). Ovi su tim
imenom sljedbu Kristovih
pristasa prozvali najprije u ~
Antiohiji, prema Dj 11,26. U
NZ ime »K.« nalazi se jos sa-
mo u Dj 26,28 i 1 Pt 4,16. U
knjizevnosti pobibI. vremena
veoma je cesto.
KRsCANI IZ POGANSTVA
SP tako naziva one koji su
kao pogani prihvatili vjeru u
Krista. Prema Dj 11,20 bilo je
u ~ Antiohiji mnogo K. iz p.
Pavao se u prvom redu sma·
trao apostolom pogana (Rim
11,13; ~ Poslanica Galaeani-
ma) i nastojao je (dije1om s
~ Barnabom) osvojiti naklo-
nost K. iz p. (usp. Dj 13,48).
Razni zid. nazori i obicaji bi-
Ii su tudi K. iz p. (~prozeli­
ti). Nije jasno da Ii su bili ob-
vezani obddavati zid. propi-
se, npr. obrezanje. Apostolski
je sabor oslobodio od toga K.
iz p., premda je i nakon toga
biIo jos poteskoea (usp. Gal
2,11; Pavao se suprotstavio
Petru »u lice«). Ta neizvjes-
nost nije vise predstavljala
teskoce otkako su samo po-
gani bili pripadnici Crkve.
KRsCANSKO RACUNANJE
VREMENA ~ racunanje vre-
mena (krseansko)
164 KRUH - KRV

KRUH GIavna zivezna namir- Izi 12,8.11.39 upotreba toga

nica. U najstarije doba mije- imala je za yr. -+ Pashe p
sio se od jecmenog a kasni- sjecati na izlazak iz Egip
je od psenicnog brasna, po- Time sto je Bog u pust
mijesanog s kvasom, obliko- svoj narod hranio -+ mano
van u okrugle pogace. Tije- pokazao mu je da ga vo
sto se pekio iIi na vrucem pe- Kod proroka K. se cesto
pelu (= prevrta: Post 18,6; 1 istovjecuje s -+ rijecju B
Kr 19,6), na glinenoj odn. zelje- jom (Am 8,11), s mesijansk
znoj tavi (Lev 2,5) iIi u krus- 'gozbom (Iz 55,lss), s boz
noj peCi (u obIiku korita, valj- skom mudroscu (lzr 9,5).
ka ili rova). Priie jela nije se NZ govori 0 K. kao 0 sv
rezao, nego lomio na komade. dasnjoj hrani (Mk 6,32-4
K. se smatrao Bozjim darom, 8,1-10; 6,8; 7).7), kao 0 Boz
izvorom covjekove snage (Ps rijeCi i niezinu znacenju
104,14s; 1 Kr 19,6ss), slika i ljude (Mt 4,4). Kod Iv se K
prilika Ijudskog zivota: osku- naziva »K. s neba« (Iv 6,
dica u K. oznacavala je nedo- 48ss), K. zivota (Iv 6
statak uvjeta za zivot (Am 48), pravim K. (Iv 6,3
4,6), osjecala se kao kazna (Jr Blagovanje toga K. znak
5,17; Ez 4,16s). Izobilje K. vjere i budi novi zivot u
smatralo se BozUm blagosIo- vjeku (Iv 6,51). -+ jelo, -+
yom (Ps 37,25; 132,13; Izr cera Gospodnja.
12,11).
Ne sarno tielesni nego i du- lac KRV Za Izraelce je K. n
hovni zivot tumaCio se slikom je sto -+ zivota (Lev 17,11). I
K.: trpljenje = K. suza i pe- 12,23); »K. i Zivot (Post 9,5;
proliti« znacilo
pela (Ps 80,6; 102,10; Iz 30,20), isto sto i »oduzeti
grijeh = K. opaCina (Izr 4,17), 19,16; Pnz 27,25). zivot« (
lijenost = K. besposlice (Izr vrijeme uz -+ mesoUuzima kasn
31,27), zivotne tegobe = jesti i K. kao oznaka za prola
K. u znoju lica (Post 3,19), ve-
(Sir 14,18) i opis naravnog
dro raspolozenje = K. radosti vjeka
(Prop 9,7). (Mt 16,17; 1 Kor 15,
Kako je K. Bozje vlasniS
K. sImi za oddavanje zivota ona je pod njegovom pos
pojedinaca, ali je i znak za- nom zastitom (Post 9,6). T
jedniStva: jesti s nekim K. K. prolijeva, zadire u Bo
znak je prijateljstva (Ps 41,10), pravo (Post 37,22; 2 S
K. dijeliti znak je gostoljubi- 12,5-12); zadovolistina je m
vosti (Post 18,5), izraz brat- guca sarno prolijevanjem
ske ljubavi (Iz 18,7; Ez 18,7.16; ubojice (Post 9,5s; Izi 21,12
Tob 4,16) i smatra se djelom -+ krvna osveta). K. ubijen
poboznosti. Redovito se jeo »vapije« k Bogu (Post 4,
kvasni K. Beskvasni se jeo u Ubojica se naziva »krvniko
zurbi (Post 19,3) iIi u yr. zet- (2 Sam 16,7s), on je krv
ve (Rut 2,14). Napose u bo- omascen (Jr 2,34; Iz 1,
gostovlju imao je beskvasni njegova mu krivnja ne da
K. nar. znacenie: u Hramu su koja (Post 4,12-16). Nev
poznati -+ prineseni K. (1 Kr prolivena K. traina je pri
7,48; 2 Ljet 13,11) i K. kao-+ nja ne samo za ubojicu (S
prvine (Lev 23,17), zatim bes- 9,24; 1 Sam 25,26s), nego i
kvasni K. u zrtvenim obredi- njegovu obiteIj (Pnz 22,8).
ma (Izi 23,18; 34,25). Prema zji -+ sud ceka nar. one k
 KRV - KRVNA OS VETA 165
su se ogrijesili 0 -+ proroke bodeni od prokletstva -+ Za-
(Mt 23,30-35; Lk 11,50s). Prema kona (Gal 3,13), posveeeni
Mt 27,25, Isusovi su neprija· (Reb 13,12), obdareni novim
telji izazvali Bozii sud jer su -+ mirom (Kol 1,20). Oni se
trazili Isusovu K. K. je po- smiju pouzdano na"ctati (-+
stala simbolom Bozjeg suda nada) da ee uCi u novo -+ Sve-
(Izi 4,9; 7,14-21; Iz 34,3; 63,1-6; WHe (-+ nebo) u koje je Krist
Ez 14,19). Kako se K. pro- stupio kao novi -+ veliki sve-
matra povezano sa »zivotom«, eenik (Reb 9). K. K. povezuje
uzivanje K. zivotinja bilo je ljude s Kristom i medusobno
zabranjeno pod prijetnjom is- (1 Kor 1O,16s; Iv 6,54ss) kod
kljucenja iz zajednice (Post sudjelovanja u euharistijskoj
9,4; Pnz 12,16.23ss). gozbi (-+ Vecera Gospodnja),
Veliko se znacenje pridavalo a time je omoguceno tijesno
K. u sz. poimanju -+ zrtve. zajedniStvo s Bogom.
Prema Lev 17,11 K. je sluiila KRVNA NJIVA (Hakelda-
za okajavanje krivnje. Prema mah) Zemljiste blizu Jeruza-
Izi 29,15-26 K. je prilikom po- lema, mjesto za pokapanje tu-
svete -+ sveeenika i -+ zrtveni- dinaca. Povezivanje s izdajni-
ka imala posvetnu moe. K. je kom -+ Judom jest krsc. etio-
bila znak Bozjeg prijateljstva logija. Zapravo se tu ne go-
i odabranja (Izl 12,13-27), -+ vori 0 kupovanju K. nj., nego
Saveza (Izi 24,4-8) te ciSeenja se time ocrtava odvratnost iz-
i pomirenja zajednice. Ona je daje (Mt 27,6-10, gdje se na-
obnavljala zajedniStvo s Bo- vodi Zah 11,13; Dj 1,19).
gom (Lev 4,5). U NZ postaje KRVNA OSVETA. SZ naglasa-
jasno da je unatoc tome osta· va odgovornost plemena (-+
la moe -+ grijeha te da je co- nomadi), a ne sarno pojedin-
vjek najzad ipak morao zivje· ca, prema kojoj se ravnalo i
ti neotkupljen (Reb 1O,3s). pravosude (rodbinsko jam-
KRV KRISTOVA Nz. izraz za stvo). Preko osvetnika Jahve
spasonosno znacenje Kristove trazi od uboiice obracun za
smrti. Treba ga shvatiti u prolivenu -+ krv (Post 9,5s.)
skladu sa sz. pojmom -+ krvi. Radi nepovredivosti iivota,
zrtvovanje -+ zivota, koje je Bog je propisao prema Lev
Krist izveo (Mk 10,45), bilo je 24,17 smrtnu kaznu. K. o. ni-
okajanje covjecje krivnje je bila sarno pravo nego i duz-
(Rim 3,24s), izbavljenje od nost. naredena u Izi 21,12-23;
Bozje srdzbe (Rim 5,9), pomi- Br 35,16-33; Pnz 19,11-13. Na
renje i otpust -+ grijeha (Ef to su bili obvezani najbliii
1,7; Kol 1,20), ustanova novog, srodnici ubijenog: sin, brat
kod Jr 31,31ss obeeanog sa- (Suci 8,18-21; 9,13s; 2 Kr 14,5;
vrsenog -+ Saveza (1 Kor 1 Mak 9,38-42). K. o. izvrsava-
11,25). K. K. bila je cijena ko- la se isprva bez ikakva suda,
jom je -+ Krist otkupio ljude 8tO je katkad dovodilo do is-
od grijeha (1 Pt 1,18s; 1 Kor korjenjenja citavih obitelji (2
7,23; Otk 5,9), ljudima je ste- Sam 3,27; 14,7-11). K. o. ostav-
kao -+ zajednicu Bozju a -+ Ijena je u nadleznost vlasti (Izi
poganima omoguCio da budu 21,18-25), koja je nakon sud-
blizu Bogu (Dj 20,28; Ef 2,13). ske skupstine i presude na
Krvlju Kristovom !judi su temelju izjava nekoliko svje-
oCiseeni od -+ mrtvih djela doka predavala ubojicu osve-
(Heb 9,14; usp. 1 Iv 1,7), oslo- tniku (Br 35,12.30); ovaj je on-
166 KRVNA OSVETA -
da postupao kao izvrsilac
pravomoene presude. K. o.
pogadala je sarno krivce, a
ne pripadnike njegove obite·
lji (pnz 24,16). Kralj ga je mo-
gao pomilovati (2 Sam 14,8ss).
Nadalie, razlikovalo se umor-
stvo od nehoticna ubojstva
(Izi 21,12s; Pnz 19,4ss). Tko je
ubio nehoticno, mogao se
skloniti u grad koji ima ....,..
pravo utociSta i tako naCi si-
gurnost. Osim umorstva, spo-
minju se u Lev 17,4; 20,9-27;
Ez 3,1820; 33,4-8 razni prije-
stupi koji isto tako podlijezu
K. o. Prema Pnz 32,43 i 2 Kr
9,7 sam Bog preuzima ulogu
osvetnika kad ne postoji ni-
jedan covjek osvetnik. K. o.
nije se mogla nadomjestiti
novcanom otkupninom (Br
35,31ss). Sve dok je postoja-
la samostalna izr. drlava, pri-
mjenjivala se K. o. S gubit-
kom samostalnog pravosuda,
za vr. rimske okupacije, ne-
staje K. o. (Iv 18,31).
Sz. zakon odmazde (ius talio-
nis) ne vriiedi vise za novi
Boz.ii narod (Mt 5,38ss; Rim
12,19ss).
KSERKSO (bibl.: Ahasver)
Sin -+ Darija I, vladao je kao
perz. kralj od 486465. pro Kr.
Pobijedio je -+ Egipat, poko-
rio -+ Babiloni.lu, ali je bio po-
raien od Grka u bitki kod
Salamine. Urotnici su ga umo-
rili. SP izvjestava 0 njem u
Knjizi 0 -+ Esteri i Ezri 4,6.
KUCA nije slliZila za stanova-
nje, nego kao zaklon od sun-
cane zege i kiSe, a i za spava-
nje, ukoliko se nije spavalo
na ravnom ....,.. krovu. Ponaj-
cesee jednokatne kuee sasto-
jale su se od jedne velike pro-
storije, a bile su izgradene od
kamena i nepecene glinene
opeke (drvo je bila skupa
uvozna roba). Zbuka i pod bi-
KUMRAN
Ii su najcesee od gline. M
sto prozora bilo je nekol
(neostakljenih) otvora. Ri
ke su K. s viSe prostorija
takvim K. prostorije se
cesee nifu oko nutarn
dvoriSta. a tako i staje i sp
mista. Tu su se nalazile kr
ne peCi i nakapnice za vo
U he1en.-rim. vr. postojao
tip K. koja je na gornjem
tu mogla imati dvoranu (u
Dj 20,8s).
U prenesenom smislu »K.«
nacuje »obitelj, pleme« (u
Post 7,1). Nar. znacenje u
vo krse. doba ima kuena
jednica (Dj 11,14; 16,15; 1 K
1,16; Kol 4,15), kojoj su u
vom redu pripadali ukue
(ukljucujuCi i robove). U
jedinim su se K. oddavali
stanci zajednice (Dj 2,46).
jela je zajednica »Bozja
devina« (1 Kor 3,9; usp
Tim 3.15). Krseani su »uku
ni Bozji« (Ef 2,19). Nap
krseanima razliCitih stal
(npr. Kol 3,18-25) nazivaju
»kuenim zakonikom«.
KUCNO BOZANSTVO -+
raf
KULA BABILONSKA -+ B
Ion
KULT....,.. bogostovlje
KUMRAN (hirbet qumrlin;
obala Mrtvog mora) U K
iskopana velika gradev
slicna samostanu. s blago
onicom, radionicama, go
darskim zgradama itd. U
zini su otkrivena grobiS
spilje. U spil.iama su pro
deni mnogi rkpi:
1. Hebr. rkpi gotovo svih
knjiga (npr. Iz). Daju uvi
oblik predmasoretskog
sta (-+ Masora) te pokaz
da je masoretski tekst s
2. Apokrifi, odn. deutero
nonski spisi (-+ kanon),
 KUMRAN -
odlomci hebr. izvornika Sir i
Tob. Mnogi pseudoepigrafi.
3. Komentar Hab Is i ulomci
drugih komentara. Pojedina
se mjesta stalno dovode u ve-
zu s posljednjim vremenima
(i mjestom Kumranaca u nji-
ma).
4. Spisi kumranske sljedbe
koji omogueuju da shvatimo
mnoge nalaze uK., npr: Pra-
vilo sljedbe (skraeenica: 1 QS
= 1. kumranska spilja, Pravi-
10 sIjedbe; odredbe 0 prima-
nju cIanova i uredenje zajed-
nice); svitak 0 ratu (1 QM;
opis sv. rata »sinova svjetIa«
protiv sinova tame); Hodajot
(1 QH; odIomci zbirke pjesa.
ma zahvaInica); uredenje za·
jednice za sav Izrael (1 QSa);
ulomd vee poznatog »Dama·
scanskog spisa« (opomene
upravIjene onima koji zive iz·
van »samostana«, a koji su
ozenjeni te imaju privatni po-
sjed). Pri prosudivanju rkpa
javIjaju se teskoee zbog toga
sto K. nisu istrazivali samo
strucni istraZivaCi vee su npr.
i beduini nudali na prodaju
(djeI. prokrijumcarene) rkpe.
Svi kumranski naIazi jos za-
dugo neee biti objavljeni.
Sad vee znamo da je u Isuso-
vo doba zidovstvo imaIo viSe
oblika negoli sto smo to pri-
je misIiIi. Kumranci su nasto-
jaIi do u tancine obdrzavati
Zakon (npr: kupanje uranja-
njem kao bogostovno Cisee-
nje; imali su v!. kalendar ko-
ji ~e zasnivao na subotnjem
krugu i svaka je godina bro-
.lila 364 dana), tvorili su tijes-
no za.lednistvo i bili protivni-
ci sIuzbenom zidovstvu. Sa-
mi su sebe smatrali »sinovima
svjetIa«. (Postavlja se pitanje
da Ii .le na to utjecala iran-
sko/perz. religioznost). VeCina
istrazivaca Kumrance smatra-
ju skupinom -+ esena.
KUSAN RlSATAJIM 167
U prvom odusevI.ienju pretje-
ranD su se poistovjeCivaIi K.
i NZ. Dakako, postoje medu
njima mnoge dodirne tocke
(npr: nacin izIaganja Pisma;
naglasavanje zajednice stoIa'
prijezir prema bogatstvu;
mnoge misIi, npr. svjetIo-ta-
ma u Iv). Ipak, postoje i ve-
like razIike (npr: iScekivani
prorok; 2 Iika Mesije od ko-
jih je jedan iz Aronove kuee).
Kumranski je pokret vise sro-
dan s nekim pokretima u kr-
seanstvu negoli s NZ. Neki
dde da je -+ KrstiteIj odgojen
uK.
Ako se ne uzmu u obzir poje-
dini tragovi 0 starijem nase-
Ijenju nekih spiIja, K. je bio
~aseIjen izmedu 136/5. pro Kr.
I 68. p. Kr. Nakon toga K. je
bio rim. vojna postaja; oko
132-135. p. Kr. nastavali su
ga zid. pobunjenici. 1947. ot-
kriveni su prvi naIazi.
KUPKA Novorodence kupaju
(Ez 16,4.9). K. ocituje zensku
teznju za uIjepsavanjem (Rut
3,3; Ez 23,40) i zavrsetak tu·
govanja (2 Sam 12,20). Kupa-
Iista (Beirut za -+ Heroda Ag-
ripe I, -+ Bethesda), kupke
(Gezer u rim. doba), kupao-
nice (iskopane izvan izr. pod-
rucja) kasni su i pojedinacni
sIucajevi. KupaIo se u kuCi,
dvoriStu, vrtu, rUed, vodi te-
kuCid (2 Sam 11,2; Dn 13,
15.17; 2 Kr 5,10.12; IzI 2,5;
Lev 15,13) i upotrebIjavaIa
snjeznica, lug, Iuzina, »sapun«
(Job 9,30; Jr 2,22). -+ Pranje
nogu. Obredno i kuItno pra-
nje -+ Kumran, -+ krst, -+ pra-
nje.
KUPNJA -+ trgovina
KUS -+ Etiopija
KUSAN RISATAJIM (ime na-
mjerice nagrdeno: »dvostru-
168 KUSAN RlSATAJIM -
ko zao Arapin«) K. R. opisuje
se kao kralj »Sirije na Eufra-
tu« koji je tlaCio Izrael, ali ga
je pobijedio -* sudac Otniel
(Suci 3,8ss). Do sada se nije
mogao opravdati ni jedan po-
kusaj da se K. R. poistovjeti
s nekom drugom licnoseu.
KUSNJA -* napastovanje
L
LABAN (»bijel«) U povijesti-
rna praotaca znacajno je za
lik Labanov slijedeee:
1. Brakovi Rebeke, Lee, Ra-
hele odn. -* Izaka i -* J akova
sklopljeni su unutar rodbin-
skih veza; tako se rod nije iz-
mijesao s tudincima (Post
28,1).
2. Povezivanje Jakovljeve i La-
banove skupine. Kod sklapa-
nja zenidbe (v. g.), L. je lu-
kayo postupio (usp. Post 29,
25). Ugovorom je odvojio svo-
ju pasu od pase Jakovljeve
skupine (Post 31,43-54).
LAICKI IZVOR -* Mojsijevo
petoknjizje
LAIS-*Dan
LAKAT -* mjere
LAKIS (tell ed-duver) Drevni
grad u jz. dijelu Palestine;
spominje se vee u jednom ego
tekstu iz 20. st. pro Kr. i u
pismima iz -* Amarne. Prema
JS 10,31-35 Izraelci su osvojili
L. i Eglon, a prema IS 10,26
ubili njihova kralja kao i je-
ruzalemskog kralja -* Adoni-
-Sedeka. Kralj -* Roboam dao
je utvrditi L. (2 Ljet 11,9), a
kralj -* Amasja bio je u L. ubi-
jen (2 Kr 14,19). 701. pro Kr.
asir. vojska osvaja grad i ada-
tle krene i na Jeruzalem (-*
Ezekija, judo kralj).
LAZAR
KVASAC Za blagovanj
dan -* Pashe trazio se bes
ni kruh (Izi 12,15). U NZ
slilm prodorne snage Bo
kraljevstva (Mt 13,33), ali
ka loseg utjecaja -* fariz
-* Heroda (4) (Mk 8,15).
KVIRIN -* popis pucans
KYRIOS -* Gospod(in)
Prigodom iskapanja pron
je 21 ostrakon (ispisan
neni crepiCi), sto predst
vrijedno svjedocanstvo za
rohebr. pismo i jezik.
LAKORINA -* obrezanje
LAMEK Prema jednom
Iu predaje Kajinov, a p
drugom Setov potomak i
otac (Post 4,18; 5,25). Lam
va pjesma (Post 4,23s) pro
je osvetljivoseu; time s
ljela pokazati gresnost Ka
va roda.
LANAC (zemIje) -* mjere
LAODICEJA Grad u-* Fr
osnovan u 3. st. pro Kr
vao je napisao laodice
zajednici poslanicu (Kol
koja nije sacuvana (-* Pos
ca Efezanima); apokrifna
slanica Laodicejcima napi
je mnogo kasnije. L. je
bogata i gorda, poznata
Iijecnicima za bolesti
(mast za oCi). Otk 3,14-22
njezinu mlakost; ona s
umisljala da je bogata a
bala bi kupiti pomasti za
kako bi uistinu progledala
su zajedljive aluzije.
LAZAR (»Bog je pomog
grc.'lat. skraeeni oblik)
ime:
1. Prosjak pred vratima u
poredbi 0 skrtom bogata
 LAZAR - LICE
siromasnom L. (Lk 16,19-31)
kome je »Bog pomogao«.
2. Prema Iv 11.1-46 Marijin i
Martin brat iz Betanije koga
je Isus uskrisio od mrtvih
'(ime je simbolickog znacenja).
LEA (»divIja krava«) Prema
izvjestaju it Post 29s to je
ime najstarije -+ Labanove
kceri koju je on podvalio Ja-
kovu za zenu. Od L. i njezi-
ne sluskinje Zilpe izvodi se po-
drijetIo 8 plemena (= »L. pIe-
mena«).
LEBEJ stoji u nekim rukopi-
sima umjesto -+ Tadej (Mt 10,
3; Mk 3,18).
LEGAT -+ upraviteIj
LEGIJA Rim. vojna jedinica
(u doba carstva oko 6000 pje-
saka, 120 konjanika, pomocni
i specijalizirani odredi). Kod
Mk 5,9'pod »L.« se mozda mi-
sli na vI. ime, pa stoga ne
treba tim imenom izrazavati
sarno mnostvo zlih duhova.
LEPTON -+ kovani novae
LEVI -+ Ieviti. -+ Matej
LEVIJATAN Morska neman
koju Bog svIadava (Ps 74,14;
usp. Ps 104,26; Iz 27,1).
LEVIRATSKI BRAK (brak s
djeverom) Na St. I. bio je
to rasiren obicaj a u Izraelu
propis. Djever je morao oze-
niti udovicu svog brata koji
bi umro ne ostavivsi sina,
kako bi se pokojniku rodio
potomak (Post 38,8; -+ Ruta),
te tako odrfala obiteIjska 10-
za. Prvorodenac roden u tak-
vu braku primao je bratov-
Ijevo ime (pnz 25,5ss). Zena je
mogla javno traiiti pravo na
L. b. (pnz 25,8ss).
LEVITI su prv. bili staleska
skupina. Bilo je i -+ svecenika
koji nisu bili L. (usp. 1 Kr 12,
31). Ipak se (barem u nekim
169
krajevima) prednost davala L.
(Suci 17s). Ta predaja obliko-
vana je u Yr. kad su sarno L.
mogIi biti svecenici. I drugi
svecenicki rodovi (-+ Aron)
svodili su svoje rodosIovIje na
praoca Levija, koji je prema
Post bio JakovIjev sin. Kad
je -+ bogostovIje usredotoceno
u J eruzalemu. veCina L. po-
staju u bogostovIju pomocni
sluibenici.
LEVITIK -+ Levitski zakonik
LEVIT SKI ZAKONIK 3. knji-
ga Mojsijeva (= Lev, Leviti-
cus). -+ Mojsijevo petoknjizje.
LIBANON (dzebel lib nan) na-
ziva se gorski Ianac (visok
otpr. do 3000 m) nasuprot-+
Antilibanonu u danasnjoj dr-
zavi L. L. je ranije bio bogato
posumIjen, drvo (npr. »cedri
libanonski«) bilo je vaina tr-
govacka roba (npr. 2 Ljet 2,7).
Na nekim mjestima SP »L.«
oznacuje L. i Antilibanon (npr.
IS 1,4).
LIBERTINAC -+ slobodnjak
LICE
1. Cavjecje je L. zrcalo du-
hovnog zivota (npr. Post 4,5;
40,7; 1 Sam 1,18) ili oznacuje
samu osobu (Ps 42,6; 43,5).
2. Bazie L. oznacava pokatkad
Bozju osobu (IzI 33,14s; Ps
31,13; 80.17), ali najcesce vid-
Ijivu Bozju nazocnost ili Boz-
ju objavu (IzI 33,20.23; Iz 6,
5; 1 Kor 13.12).
3. L. u ustaljenim izrazirna:
»Traziti Bozje L.« = zazivati
Bozje -+ miIosrde (1 Ljet 16,
11; Ps 24,6). »Bog prekriva, za-
stire svoje L.« = Bog stavIja
covjeka na kusnju iIi se srdi
na nj (Job 13,24; Iz 59,2). »Ne-
kome u L.« = otvoreno, neu-
strasivo (Job 13.15; Gal 2,11).
»Okrenuti nekome svoje L.« =
osvrnuti se na nekoga, ne biti
mu vise nesklon (Lev 20,5; Jr
170 LICE - LIZIJA
21,10; usp. 1 Pt 3,12). »Pasti na
svoje L.« = iz postovanja iIi
tjeskobe baciti se na zemlju
(Lev 9,24; Mt 17,6; Lk 5,12).
LICllA Gorovit predio u Ma-
Ioj Aziji. Stanovnici L. bili su
bastinici samostaine kulture;
u Isusovo doba i u doba apo-
stoIa L. je bila pod rim. vIas-
eu, ali je veeinu unutrasnjih
posiova uredivaia samostalno
sve do 43. p. Kr. Prema Dj
21,1; 27,5 Pavao je na kraju
3. misijskog putovanja i na
svome putu za Rim (oko 58.
i 60. p. Kr.) svratio u L.
LIDA (arap.: ludd, suvreme-
no-hebr.: lod) Grc. naziv sta-
roga grada Loda, ji. od Jope
(-+ J afa). Nakon -+ izgnanstva
nastavali su ga Benjaminovci
(1 Ljet 8,12; Ezr 2,33); posto
je L. postala posjedom -+ Se-
Ieukoviea, 143. pro Kr. ustup-
Ijena je Makabejeu Jonatanu,
te tako nanovo postaia zid.
(1 Mak 1l,34). U L. je Petar
ozdravio Eneju (Dj 9,32-35).
LIDIJA Krai na Z Male Azije.
U 1. polovini 6. st. pro Kr.
raste polito moe L. (Krez). 133.
pro Kr. L. postaje rimskom.
LIDIJA Prodavaciea grimizne
robe iz grada -+ Tijatire. Obra-
tio ju je Pavao. PavIa i -+ Silu
Polozaj Lidije (1), Likaonije
(2) i Licije (3)
primiia je u svoju kueu u
Filipima (Dj 16,14s.40).
LIHVA Bilo je dopusteno d
u zajam novae iIi zivotne
mirniee. No, bilo je zabran
no za to uzimati kamate (
15,7ss; 23,20) jer se to smatr
L. i protivilo se zapovijed
Ijubavi prema vI. narodu.
LIKAONIJA Krai na J M
Azije. U Isusovo doba i u
ba apostola L. je pripad
rim. pokrajini -+ GaIaciji
kraju koji nosi taj naziv). G
dovi Ikonij, Derba i Li
ubrajaju se u L. Pavao je
sjetio L. na svom 1. i 2.
sijskom putovanju (oba p
52. p. Kr.).
LIKOVI -+ slike i kipovi
LISTRA Mjesto u -+ Likaon
prema Dj 14,8-20 u L. je
vao ozdravio covjeka hro
od rodenja; zbog toga su
htjeli iskazati bozansku
cast. Nahuskani od Zido
stanovnici su ga kamenov
Dj daije izvjestavaju da je
vao jos jednom kratko nav
ti~ u L. te je kod jednog k
nijeg posjeta tu upoznao -+
moteja (14,21s; 16,1ss; sve
je 52. p. Kr.).
LITERARNA KRITIKA -+
blijska znanost
LITHOSTROTOS -+ Gabat
LIZIJA VI. ime:
1. Klaudije L., zapovjed
rim. posade u tvrdavi Anto
(JeruzaIem). Uhitio je Pa
58. p. Kr. i dao ga odvest
Cezareju, te ga tako osio
dio od bijesa naroda.
2. Vrsilae ddavnih posiova
-+ Antioha IV. Posto su
potucene druge vojske, za
djeo je boj protiv -+ Ma
bejea Jude (165. pro Kr.),
je bio pobijeden. Kad m
kasnije nije postao kraI
 LIZIJA -
Lizijin kandidat, vee jedan
drugi Seleukovie, L. je bio
ubijen.
LIZIMAH Brat velikog sveee-
nika. S njegovim je dopuste-
njem prodao hramske pred-
mete a razjarena ga je svje-
tina ubila (171. pro Kr.).
LOG~mjera
LOGION (mnozina: logia) ~
rijeci Gospodinove
LOGOS Grc. rijec »L.« ima
viSestruko znacenje, npr. »ri-
jec, govor«. Neposredno se do-
vodi u vezu s Kristom kod
Iv 1,1.14; 1 Iv 1.1; Otk 19,13
(uglavnom se prevodi: »Ri-
jec«).
Prema Iv Rijec bijase vee u
pocetku i ta je Rijec istovjet-
na s Utjelovljenim. Vjer. se
i u 1 Iv (»Rijee zivota«) upo-
trebljava u istom smislu. Dru-
gi smisao ima L. u Otk (Krist
kao pobjednik na bijelcu).
Mnogo je cimbenika utjecalo
na to da je L. poprimio tak-
vo znacenje. - Poznato je da
je u grc. puckoj filozofiji »L.«
bio neka vrsta sv.ietskog uma,
ili prvo stvorenje stvoreno
prije svih drugih, ili jedna od
prvih emanacija boZanstva. U
zidovstvu se katkad iz straho-
poCitanja »Rijec« upotrebljava
namjesto~ »Jahve«. U NZ Bo-
zja se rijec veoma cijeni; oni-
ma koji je vjerno prime do-
nosi ~ spas (»rijec zivota«: Fil
2,16). . baca i Amonaca (Post 19,3
LOMUENJE KRUHA ~ Vece-
ra Gospodnja
LOPOV Prema Izl 20,15 ~ vla-
sniStvo se stavlja pod Bozju
zastitu; provali li L. noeu, na-
vlaci na sebe smrtnu kaznu i
zato se moze odmah nekaZ-
njeno ubiti; ako se zatece da-
nju, mora nadoknaditi poci-
njenu stetu (Izl 21,37s). U pro-
LUBANJA 17
tivnom se slucaju on prodaj
(Izl 22,2). Ako pastir bez svo
je krivnje izgubi neku zivoti
nju, ne kaZnjava se, ali ipa
mora poloZiti ~ zakletvu. Ak
netko zbog njegove nemarno
sti zivotinju ukrade, mora t
on nadoknaditi od svo
vlasniStva (Izl 22,10s). Otmic
covjeka kaZnjava se smre
(Izl 21,16). Mk 10,19; Lk 18,10
Rim 13,9; Ef 4,28 naglasavaj
zabranu krade. Prema Mt 24
43; Lk 12,39; Otk 3,3; 16,15 Kr
stov ce dolazak biti tako ne
nadan za ljude kao provala L
(usp. 1 Sol 5,2.4; 2 Pt 3,10). Ko
Mt 6,19s i Lk 12,39 preporu
cuje se covjeku da se brin
za bozanski zivot koji L. n
moze ugroziti.
BuduCi da je Bozji narod Boz
ja svojina, svatko se smatra L
koji mu nanosi stetu (I v 1
1.8.10). Stav ~ Jude (4) prem
Isusu poistovjeeuje se s po
nasanjem L. (Iv 12,6).
LOT Prema Post 14,12 Abrah
mov bratic. Jedan ograna
predaje opisuje da je L. st
novao u ~ Sodomi i da ga j
Abraham oslobodio iz zaroh
ljeniStva kraljevft sto se spo
minju u Post 14, te da je zbo
svoga gostoprimstva spase
od propasti koja je zadesi
Sodomu (Post 19,1-29). Kasn
je se L. smatra pralikom pr
vednih (2 Pt 2,7s).
L. se smatra praocem Mo
-38; »Lotovi sinovi«: Pnz 2,
19). S oblikom jedne stozas
tvorevine od soli jz. od Mr
vog mora povezuje se pric
o Lotovoj zeni koja se, navo
no, prigodom unistenja Sod
me obazrela i pretvorila
stup soli (Post 19,26).
LUBANJA (mjesto zvano L.) -
Golgota
172 LUCIFER - LUKINO EVANDEUE
LUCIFER izv. znaci »zvijez-
da Danica«. Njezino se pada-
nje, slika pada babiI. kralja
(Iz 14,12), mnogo stoljeea tu-
macilo kao pad davolskog po-
glavice (u vezi s Lk 10,18 gdje
se govori 0 padu Sotone). Zato
mu je i dano ime L.
LUDOST -+ bezumnost
LUKA -+ Pavlov suradnik (usp.
2 Tim 4,11), po rodenju poga-
nin a po zvaniu lijecnik (Kol
4,11.14). Ako su tzv. »Mi-izvje-
staji« u Dj njegovo djelo i
ako su tu oertani njegovi vI.
dozivljaji, onda je on pratio
PavIa na njegovu 2. i 3. misij-
skom putovanju (usp. Dj 1'6,
10-17; 20,5-15; 21,1-18; 27,1-28,6).
Vee od 2. st. zasvjedoceno je
da je on napisao -+ Lukino
evandelje i -+ Djela apostol-
ska. Prema predaii L. potjece
iz Antiohije u Siriji; nije bio
ozenjen a umro je u Beoeiji
u starosti od 84 g.
LUKINO EVANDEUE Pisae
L. e. u predgovoru prvog od
svojih dvaju spisa (= Lk i
Dj) spominje svoju namjeru:
pomno ispitati sve sto je do-
tada bilo predano, po redu to
napisati i tako posvjedoCiti
pouzdanost poruke. Svoje pi-
sanje zapoCinje -+ povijeseu
Isusova djetinjstva (1,5-2,52) i
nastupom -+ Krstitelja (3,1-20),
zatim opisuje Isusovo djelo-
vanje u Galileji (4,14-9,50), iz-
vjestava 0 Isusovu putu u Je-
ruzalem (9,51-19,27) i kao vr-
hunae svega opisuje Isusovu
muku, uskrsnuee i uzasasee
(19,28-24,53).
Drii se Markova naerta, kojim
se koristi uz druge izvore (1,1)
(-+ sinopticka evandelja). Kat-
kada ispusta dijelove Mk. Me-
dutim, on donosi mnoge od-
lomke koje ne nalazimo kod
Mk, npr. povijest Isusova dje-
tinjstva, dijelove iz zbirke go-
vora Q i mnoge podatke k
ne nalazimo drugdje. Skoro
nemoguee odrediti podrije
tih odlomaka. Povijest Isu
va djetinjstva najvjerojatn
je preuzeo iz nekog pisa
predloska jer se tu - za
liku od ostalog dijela L
- pokazuje tocno poznava
pojedinosti zid. poboznosti
Pisae L. e. pomno se bavi
redivaniem datuma Isusova
vota i gradanske svjetske
vijesti (usp. 2,1s; 3,1s; -+ po
pucanstva). Ipak, on ne
izniieti nikakav »Isusov
vot«, kao ni ostala-+ evan
lja, nego propovjednicko
10.
Neke osnovne misli:
Razbijeni su zid. okviri. I
je doduse ispunjenje SZ (u
4,17-21), ali on takoder n
masuje SZ. Isusovo se ro
slovl.ie ne svodi sarno na
rahama (kao kod Mt), vee
Adama, praoea svih Ijudi.
zu sa SZ predstavlja Krsti
koji je prikazan kao Isu
preteea (usp. slicnosti i
prestano naglasavanje Isus
uzvisenosti nad Krstitelj
kako je to prikazano u p
jesti djetinjstva 1,5-2,24;
ss). Isus se osobito prikaz
kao Pomoenik i »Spasit
(2,11). On je »trebao« um
jeti i uskrsnuti (usp. 24,26)
skladu s Bozjim naum
Isus svojom smreu dolazi
proslave. Zastrasenost
ubijanjem -+ Mesije, koja
zvanja kod Mt i Mk, kod
je ublaiena upravo povez
njem muke i uskrsnuea (u
18,31; 24,44ss). Isus djeluj
Duhu koji je neprestano
djelu u njegovu zivotu
cece, 1,35; Simunovo svje
canstvo, 2,25ss; kusnja, 4,1
cudesa 4,18). To je Bozji
Duh koii Ce kasnije ispu
i ucenike (Dj 1,8). Zbog t
 LUKINO EVANDEUE -
neki L. e. nazivaiu »Ev. Duha
Sv.«.
Isus svoju pomoe pruia na-
rocito prezrenima i napuste-
nima (usp. 19,7-10), earinicima
i gresnicima (7,34), pa i blud-
nicama (7,48ss) kao i razboj-
niku koji je s njim bio raspet
(23,43); njegova ljubav pripa-
da siromasima (usp. 6,20-26;
.... siromastvo) koji lakse od
bogatasa idu Bozjim putem
(usp. 7,22). Tako L. e. poprima
drustvene erte koje ujedno
ukazuju na prilike u Praerkvi
(npr. zajedniStvo dobara, Dj
2,44s). I zene, inace malo eije-
niene, u L. e. nalaze se blize
Isusu negoli u drugim Ev-a
(zene koje su pomagale svo-
jim dobrima, 8,2s; Marija i
Marta 10,38-42; zene jeruza-
lemske 23,27ss; .... Marija).
Izgleda da L. e. viSe od dvaju
prvih Ev-a pokazuje vremen-
sku udaljenost s obzirom na
Isusa; L. e. ublazuje Marko-
ve izjave koje naglasavaju
Isusovu liudsku uvjetovanost
(npr: Isusova smrtna borba
na Maslinskoj gori, Mk 14,32-
-41 i Lk 22,40-45); on opisuje
Isusa kao .... Gospodara i Kra-
lja (prilikom ulaska u Jeru-
zalem, 19,38). ISCekivanje sko-
LJ
LJETOPISI Naziv dviju sz.
knjiga koje predstavIjaju je-
dinstveno djelo i zele pruiiti
prikaz povijesti od .... Adama.
Vrijeme do Davida obradeno
je uglavnom u obliku rodo-
sIovnih popisa (1 Ljet 1-9; ali
vidi npr. 1 Ljet 4,38-43). Na to
se nadovezuju podrobni izvje-
staji 0 Davidu (1 Ljet 10-29),
Salomonu (2 Liet 1-9) i sli-
jedeCim kraijevima u -+ J. judo
kraljevstvu (2 Ljet 10-36; -+ Sj.
UETOPISI 1
rog -+ ponovnog Kristova d
Iaska nije toIiko naglaseno.
Isusovoj osobi -+ Kraljevst
je Bozje vee prisutno na ovo
svijetu (usp. 11,20; 17,21) m
da se jos uvijek priblifa
(usp. 10,9). Ta prisutnost, ko
se priblizava a ujedno je v
darovana, zasnovana je Is
sovim zivotom i nastavija
u Crkvi. Isus je sredina vr
mena izmedu SZ i NZ. Sm
sao je Crkve da, prozeta »D
hom«, budi v.ieru tijekom p
vijesti (usp. 18,8; 24,47ss), p
tice na ljubav, zahvainu rado
(2,10) i molitvu (11,9), na
pravan stay prema posje
(16,9) i na podnosenje sv
kodnevnog kriza (9,23).
Prema jednodusnoj preda
ovo je Ev. napisao .... Luk
Neki ipak osporavaju njego
autorstvo jer iedva da je m
guee uociti neko tjesnje pokl
pa~je izmedu Lk i !llisaon
sVI.Jeta PavIa komu Je on b
pratilae. Sa sigurnoseu se m
ze ustvrditi da .ie pisae b
na~braZen ~ovjek k~ji nije p
dn.Jetlom 1Z Palestme. Dje
je napisano (u Antiohiji?) sv
kako najranije nakon 70.
Kr. a vjer. oko 80. p. Kr.
LUZ .... Betel
izr. kraljevstvo gotovo se i n
spominje). Ti izvjeStaji fe
istaknuti da je Bog od nezna
nih pocetaka vodio prema kr
ljevstvu. Kralj toga kraije
stva ima sarno od Boga mo
pravo i uspjehe. Ideal tog
kraljevstva jest Veliko Dav
dovo kraljevstvo a reIig. m
je srediSte u bogostovlju j
ruzalemskog hrama. Poslje
nji razlog katastrofe razor
nja toga hrama bio je u tom
174 UETOPISI - UUBOMOR JAHVIN
sto kralj i narod nisu ob-
ddavali Bozie naredbe. U
skladu je s tom teznjom da
se ideaiiziraju stvari koje su
u vezi s bogostovljem (usp.
npr. kupovnu cijenu gumna
Araunina. odn. Ornanova u 2
Sam 24,24 i 1 Liet 21,25) i da
se kraljevi procienjuju na te-
melju svoga drzanja pre~a
jeruzalemskom bogostovlJu.
Sastavljae eesto navodi druga
djela u· kojima se potanje opi-
suje taj predmet (usP:. npr. 2
Ljet 26,22; 27,7), a nJIma se
zacijelo sImi i kao vrelima. Ti-
jesna veza postoji izmedu tih
izvjestaja te onih u 1 i 2 Sarn
i 1 i 2 Kr: tekst je djel. pre-
uzet dosl. Sarno malo vijesti
koje su zapisane sarno u knji-
gama Lj. odrazavaju pov. us-
pomene.
Po svoj prilici od sastavijaca
Lj. potjeeu i Kniiga -+ Ezrina
i -+ Nehemiiina (sliena usmje-
renost). On ie, dakle, u svojem
»Ijetopisnom pov. djelu« pri-
kazao put od Adama do jeru-
zalemske bogostovne zajedni-
ce te njezino propadanje sve
do obnove bogostovija i ob-
drZavanja zakona za vrijeme
Ezre i Nehemije. Vrlo je pri-
jeporno kad su knjige Lj. bile
dovrsene. Vier. su nastale po-
eetkom 3. st. pro Kr. Kasnije
je djelo bilo dotjerano i na
nekim mjestima preradeno.
UUBAV Jahvina Lj. prema
svome narodu Hos, Jr, Ez i Iz
smatraju temeIjem -+ Saveza
(-+ Hosea). Bog ljubi i poje-
dince (usp. Ps 42s). On je-+
Otac.
U NZ iasno se navijesta da
svaka Lj. proizlazi od Boga
koji je prvi Ijubio, stovise,
koji je sarna Lj. (1 Iv 4,16).
Lj. je -+ spas, dionistvo u Bo-
zjem bieu i Kristovoj objavi
(Rim 5,5; Iv 14,21). NaSa je
Lj. zahvalnost (usp. 1 Iv 4,
lOs) i nasljedovanje Boga (
5,1s.25).
J edini put krseana u -+ ziv
jest Lj. prema Bogu i Isu
Kristu a tako i obiljezje
Lj. - Lj. prema bliznjemu (
i prema neprijateIju). Time
jedan sz. propis postao sre
stem cjelokupnog zakona: n
rna nijednog zahtjeva koji
bio veCi od zahtjeva Lj. (M
12,29ssl/; Lj. prema neprija
Ijima: Mt 5,3ss; Lj. prem
uvrediteIjima: 2 Kor 2,8;
bliznji). Lj. je »nova zapo
jed« (Iv 13,34s; usp. Jak 2,
Ona se ne sastoii u osjee
nim rijeCima, vee u dobr
djelima (usp. 1 Iv 3,17s). L
nema granica (Mt 10,37). O
je temelj i mjerilo krse.
etike.
U savrsenoj Lj. nema stra
(1 Iv 4,17s), ona je temeIj n
de (2 Tim 4,8). Ljubavlju
naziva i uslman stav aposto
i »starjesina« prema zajed
carna (2 Kor 6,6). Ohladnjelo
Ijubavi znak je propasti
posIjednjih vremena (Mt
12; Otk 2,4s). 0 Lj. najviSe g
vori Pavao (»hvaIospjev Ijub
vi« = himnicki opis u 1 K
13), Iv i 1 Iv.
Agape je stav Lj. i njezin
raz; bratska gozba u prv
Crkvi.
UUBAV PREMA BLIzNJIM
-+ bliZilji
UUBOMOR JAHVIN Prem
shvaeanju SP Lj. ne umanju
Bozju vrijednost, nego je n
sto sto spada na bit Bozj
zeli se naglasiti Jahvina isklj
eivost (usp. 1 Kr 14,22) ko
ne podnosi stovanje »drug
bogova« (Izi 20,3). Skiapan
saveza izmedu Boga i Izrae
promatra se kao brak koji
Izrael postaje sarno Bozje v
sniStvo. Zbog toga Bog posta
Ija zahtjev da on bude prihv
 UUBOMOR JAHVIN - MAGI
cen kao jedini Gospodin (Izi
19,5; 20,4s; 34,14). Lj. J. kod-+
proroka je izraz njegove-+
svetosti (Iz 48,11; Ez 36,22-28;
39,25), osobito svetosti njego-
va imena. Lj. J. smjera na
spasenje njegova naroda i kao
takav je znak njegove ljuba-
vi (Iz 9,6; 26,11; Ez 36,5s). Po-
krece J ahvu da se zauzme za
svoj narod (Iz 63,15; Jl 2,18;
Zah 8,2) i da se bori protiv
Izrae10vih neprijatelja (Iz 42,
13; 59,17s; Ez 5,13; 36,5s; 38,9;
Sef 3,8). Isto se tako Jahvinu
ljubomoru pripisuje ispunje-
nje Bozje spasiteljske volje
(Iz 9,1-6) i oslobodenje Jeru-
zalema (Iz 37,30ss). Lj. J. utje-
lovljuje se u liku svecenika
M
MAAKA
1. (»glup, bedast«?) VI. ime,
npr. majke -+ AbSalomove (2
Sam 3,3), majke kralja -+ Abi-
je (1 Kr 15,2), majke kralja
-+ Ase (1 Kr 15,10).
2. Podrucje na j. obronku-+
Antilibanona u sj. Izraelu.
Aramejci koji su ondje stano-
vali borili su se skupa s Amon-
cima protiv Davida (2 Sam
10,6).
MAGADAN Prema Mt 15,39
mjesto na Genezaretskom je-
zeru koje se kod Mk 8,10 na-
ziva -+ Dalmanuta; neki rkpi
Citaju -+ »Magdala«.
MAGARAC je bila zivotinja za
karavanski promet (Post 42,
26), za radove (pnz 22,10), za
prijenos tereta (Post 22,3) i ja-
hanje (Suci 1,14). U Izraelu se
nije upotrebljavao za zrtvova-
nje (usp. Izi 34,20). Kod Mk
11,2-7//; Iv 12,14s Isusov ula-
zak na M. znak je njego-
va mesijanskog dostojanstva
(usp. Zah 9,9).
(Br 25,11), proroka (1 Kr 19,
i poboznih (2 Kr 10,16).
NZ ne govori viSe 0 Lj. J.
rno se kod Iv 2,13-17 Isus p
kazuje revniteljem za Bo
prava. Neizravno se Lj. J. o
tuje kao Bozji zahtjev zb
kojeg se spocetka nejasna r
nost -+ Pavlova (Dj 22,3; G
4,17) mijenja u predanu sl
bu zajednici (Rim l1,13s; G
4,17ss) a pokazuje se u P
lovoj ljubomornoj ljubavi p
rna njezinoj vjeri (2 Kor 11,1
Smisao za Lj. J. iScezava k
se taj pojam, na temelju ne
voljnog poznavanja SP, poc
uzimati u osobno-cudoredn
znacenju, odn. kao stetno
sevno stanje (Jak 3,14ss).
MAGDALA Zavicajno mje
Marije iz M. (-+ Magdale
Mt 27,61), mozda je istovje
s Magadanom (Mt 15,39) i D
manutom (Mk 8,10); zacij
se nalazila na z. obali
nezaretskog jezera, oko 10
sjz. od Tiberijade.
MAGDALANKA -+ Magdal
MAGDALENA ( = Marija i
Magdale) Isus ju je izlije
a ona ga je zatim pratila
8,ls). U izvjestaju 0 Muci
vori se da je stajala kod I
sova kriZa (Mk 15,40//) i da
bila kod njegova pogreba (
15,47 //). Prema Iv 20,11-18 n
se Uskrsli prvoj ukazao.
Zapadu se pogresno M. p
tovjecuje s -+ Marijom iz
tanije i gresnicom 0 kojoj
vori Lk 7,37-50.
MAGI Prv. se tako naziv
jedno medijsko pleme koje
obavljalo svecenicku sluZb
kasnije su se tako nazivali
istoc. gataoci (npr. Dn 2,
176 MAGI - MAJKA
U -+ povijesti Isusova djetinj-
stva, kako ga je prikazao Mt,
M. su se dosli pokloniti Isusu
(l~genda je da su bila upravo
tn mudraca' iii kralja). Pre-
rna Mt 2.2 oni su vidjeli nje-
g?VU .~vijezdu na Istoku (dru-
gl pnJevod: gdje izlazi). Mis-
lil? se na riietku konstelaciju
zVIJezda, kakva je mozda vi-
dena nedugo prije Isusova
rodenja. Premda se pisac mo-
gao toga sjetiti, ono sto on
~esetlJeCima kasnije pripovi·
Jed~ Jest nesto drugo: on go-
yon ~ i!!dnoj zvijezdi koja
Je naJpnJe zasla, zatim nano-
vo izasla te je naposljetku iSla
pred njima prema Betlehemu
(~,9s). Najprije su se M. pro-
pltkIVali ..kod -+ He~oda (1)
(2,?), kOJI. ~e »uplasl« te je
htIO ~klomt~ obeeanog Mesiju
pokolJem dJece. U tom je iz-
vjeStaju povijesno:
1. Cinjenica da su Izrae1ci (a
ne P?gani). ?dbacili odn. pro-
go~IlI MeslJu i njegove pri-
stase;
2. Hero~ova (1) grubost i nje-
gova bOJazan za prijestolje.
3. Mozda neka rijetka kon-
stelacija zvijezda.
Mr;t0ge pojedinosti govore u
pnlog pretpostavci da se
os~m vee recenoga, ne radi ~
pn,opeayanj,! pov. podataka,
ve~ 0 shk<?VItU prikazu ovoga:
PnhvaeanJe iii odbacivanje
Isus!l J.:?Osve .i.e slobodno; pri-
hva~anJ~ vodi u -+ zivot a od-
baclvanJe u smrt (i to ne sa-
mo. onih 0 ko.iima se tu go-
von)J .ako tko ima znacajan
polo:zaJ u ddavi, religiji zna-
nost! (»knjiZevnici« 2,4)' itd.,
to onda ne znaci da neee moz-
da i od~aciti Isusa; put k Isu-
s1;1 YOdi preko Izraela, ali vo-
~I I. dalJe od njega; dijete u
Jasl~cam~, kojemu zvijezda
VOdl,. nalZgled je nesto posve
svakldasnje; nasa je nada da
Bog preko njega konacno p
cinje djelovati.
MAGNIFICAT (»slavi du
moja, Gospodina«) Pr~a rij
lat. ,Prijevoda Marijina hv
10sPJeva (Lk 1,46·55). Budu
da se mnogo upotrebljava
lat. bogoslufju, taj se hva
spjev cesto naziva M. Tek
u mnogome podsjeea na S
npr. na Anin hvalospjev
Sam 2,1-10; usp. 1 Sam 11
no ne radi se 0 nekom m~h
nickom navodeniu, vee 0
mostalnoj pjesmi. Pjesnikin
»klice od Ia~osti« (1,47) j
Bog sada salJe -+ spas te
P?kazao milosrde (1,50.54)
vJernost (1,55). On je uzvis
»neznatnu sluzbenicu« (1 4
-+ Marija (6). '
MAGOG-+Gog
MAHANAJIM (»dvostruk
bor«, tumacenie naziva u Po
32,3 jest naknadno; tell h
dzadz?) Grad u predjelu Gi
ad (1. Jordanija) , j. od rije
-+ Jabok, boraviste ISbaa
saulova sina (2 Sam 28s
Davi.dovo pribjeziSte u bor
protIv -+ Absaloma (2 Sa
17,24), namjesnicki grad u S
lomonovu kraljevstvu (1 K
4,14).
MAHERONT (kod hirbet
:mukaver) Grad odn. zam
I. od Mrtvog mora. Neki
Hasmonejac utvrdio ga je 9
pro Kr. a Rimliani su ga ra
orili oko 56. pro Kr. -+ Hero
(1) ga ~anovo podize (prot
Arapa) 1 raskosno izgraduj
:frema -+ J osipu Flaviju, u M
Je pogubljen Ivan-+ Krstite
{usp. Mk 6,26ss). Nakon osv
JenJ~ Je:uz~lema (70. p. K
lI4: Je bIla .1edna od poslje
nJ.lh utvrda koje su se opira
Rlmu; M. se ne spominje
SP.
MAJKA -+ zena
 MAKABEJCI
MAKABEJCI Izv. nadimak
Jude (jednog od Matatijinih
sinova, 1 Mak 2.4), koji se
veCinom dovodi u svezu s
hebr. rijeCi »cekiC«, kasnije ga
(zacijelo krse. pisci) protezu
na Citavu obite1j i pokret Ju-
din. Njihova dje1a i dr. opi-
sana su ponajpace u knjiga-
rna 0 Makabejcima (-+ Maka-
bejci I[knjige 0 M.J).
Nazori i obicaji -+ he1enizma
izazvali su otpor Zakonu vjer-
nih 1:idova. Juda M. (166-160.
pro Kr.) nakon smrti svog oca
vodio je pobunu protiv Sirija-
ca (-+ Se1eukoviCi) koji su bili
zaposjeli Palestinu te je oku-
pio zid. cete protiv Bakida,
vojskovode -+ Antioha IV. Epi-
fana. Konacno mu je uspje10
zaposjesti Jeruzalem (osim
Tvrde) (1 Mak 3,14,41). Podig-
nut je nov zrtvenik a Hram
nanovo posveeen (4,44-59); to
se posveeenje jos i danas sla-
vi na b1agdan Hanuka (-+ Po-
sveeenje Hrama). 1:idovi su
konacno postigli vjersku slo-
bodu, unatoc porazu u borbi
za Jeruzalem (6,48-61). Juda je
sad nastojao ucvrstiti polito
viast protiv helen. stranke u
zem1ji. Za to se borio, s pro-
mjen1jivom sreeom, najprije
on (1 Mak 7) a poslije njego-
ve smrti brat mu Jonatan
(160-142. pro Kr.). Priznat je
velikim sveeenikom (152. pro
Kr.; 1 Mak 10,20) a zatim je
zadobio punu viast nad Ju-
dejom pod sir. vrhovniStvom
(1 Mak 10,65). Polito je uspje-
he postigao pog1avlto zbog
toga sto su ga istovremeno
zelje1a pridobiti 2 suparnika
u borbi za sir. prijestolje:-+
Aleksandar Balas i -+ Demet-
rije I. Soter. Njegov brat i
nasljednik Simun (142-134.
pro Kr.), nakon Jonatanova
ubojstva, mudrom politikom
i vojnim uspjesima zadobiva
17
stvarnu nezavisnost (1 Ma
13,33-51) i bio je progiase
velikim sveeenikom i vlada
rom 1:idova doviieka (1 Ma
14,41). Njegovu su dinastij
(»Hasmonejci«) priznali i Rim
ljani (1 Mak 15-24). Naslijedi
ga je sin Ivan Hirkan
(134-103. pro Kr.; usp. 1 Ma
16,21-24). Time zavrsava bib
izvjestaj 0 M. Izvanbibl. izvo
ri govore da su M. vladali
Judeji do 37. pro Kr. U dob
Ivana Hirkana I. razoreno j
svetiSte na -+ Garizimu. S
svadom izmedu -+ farizeja
-+saduceja u vezi je i obracu
unutar dinastije M. (Aristobu
II. protiv Hirkana II, vee 7
pro Kr.). U to .ie bio uplete
i knez -+ Nabatejaca. Obje s
stranke pozvale Rimljane
pomoe (63. pro Kr. Pompe
osvaja Jeruzalem). Poslje
njeg makabejskog kralja p
gubio je 37. pro Kr. -+ Hero
(1). Ovaj je potpomognut rim
zastitom zadobio vlast i po
puna zatro kueu M.
MAKABEJCI (knjige 0 M
Ime su dobile prema glavno
junaku koga opisuju, Judi -
Makabejcu.
1 Mak opisuje otpr. razdo
lje od 175-134. pro Kr.: pob
nu, borbu i uspjehe 1:idov
protiv pokreta -+ heleni
rna odn. Siraca koji su vl
dali u Palestini (-+ Se1eukov
Ci), i to najprije pod vodstvo
sveeenika Matatije, zatim nj
govih sinova Jude, Jonatan
i simuna. K. 0 M. su im skl
ne. Pod sir. vrhovniStvom p
slo je za rukom postiCi nes
vojne i polito slobode.
2 Mak jest, kako sam pisa
veli, sazetak veeeg djela
Mak 2,19-31). Opisuje dio i
tog vremenskog razdoblja, n
ime 175-161. pro Kr. Ali nj
zina osnovna tema nije Bo
ja skrb koja bi se ocitova
178 MAKABEJCI - MALKO
preko junackih licnosti, vee
sudbina 2:idova vjernih Zako-
nu i sudbina Hrama; -+ braea
Makabejci.
1 Mak zacijelo je nastala oko
100. pro Kr. a predlozak za
2 Mak nekoliko desetljeea ra-
nije. BuduCi da su sacuvane
sarno na grc., evangelicki ih
teolozi uglavnom smatraju
apokrifnima a katolicki de-
uterokanonskima (-+ kanon).
MAKEDONIJA Zemlja na
Egejskom mo~, od 146. pr:
Kr. rim. pokraJma. Prema DJ
16,9s Pavao je videnjem u snu
pozvan da prijede u M: O~­
dje je bilo viSe krse. zaJedni-
ca (npr.: Filipi, Solun, Bere-
ja). Pavao je viSe puta posje-
tio M.
SREDOZEMNO
MORE
Polozaj Makedonije
MAKIR (»kupljen«) VI. ime:
1. Prema Post 50,23 i c. -+ Ma-
naseov potomak; veCi dio
Makirovaca naselio se kasni-
ie u -+ Gileadu (Br 32,39s).
Zbog toga se M. naziva i
»ocem Gileada« (npr. Br 26,29).
2. Davidov pristasa u vrijeme
-+ AbSalomove pobune (2 Sam
17,27ss).
MAKPELA ZemljiSte sto ga je
Abraham kupio od Hetita Ef-
rona (Post 23,9-18). Tu se na-
lazila spilja u kojoj je bila
sahranjena Sara (23,19), Abra-
ham (25,9), Izak. Rebeka, Lea
i Jakov (49,31; 50,13).
MALAHIJA (Maleaki, »m
glasnik«) Ime posljedn
»malog« -+ proroka. Izv.
nije zacijelo vI. ime, vee ri
kojom Bog oslovljava na
nepoznatu osobu: »moj g
nik« (3,1). Tako se M. shv
i u LXX. Tek je kasnije
glasnikom poistovjeeen pi
-+ Malahijine knjige te je
slov shvaeen kao vI. ime.
znamo tko je bio M.; zacij
je zivio u 1. polovici 5.
pro Kr.
MALAHIJA (knjiga) U 6
vora navijesta Jahvinu rij
1. Jahvina ljubav prema
raelu (1,2-5);
2. Prijekor sveeenicima z
prijezira prema zrtvama
cesnicama (1,6-2,9);
3. Prijekor zbog rastava i b
kova s tudinkama (2,10-16
4. Navijestanje Dana Gosp
njeg (2,17-3,5);
5. Nerodica kao kazna za
vjerno davanje desetine
Hram (3,6-12);
6. Bozji je pravorijek pra
dan (3,13-21), konacna opo
na i navjestaj da ee prije
na J ahvina doCi prorok
Ilija (3,22ss; usp. npr.
1,17).
Spis je u 1. polovici 5.
pro Kr. napisao nepoznat
sac (-+Malahija). Za neka
mjesta to osporava (spomi
nje zrtava pricesnica 1,11
zena tudinki 2.11s; Mesi
glasnika 3,22ss).
U samoj se knjizi istice
cenje bogostovlja i zeni
te, nadalje, Dan suda
dovrsenje sudbine pravedn
u Izraelu.
MALEAKI -+ Malahija
MALKO se prema Iv 1
zvao sluga velikog sveee
kome je pri Isusovu uh
nju Petar odsjekao uho (
Lk 22,50s).
 MALOVJERNOST -
MALOVJERNOST -+ tjeskoba
MALTA Pavlova se lada, pre-
rna Dj 28,1 na svom putu u
Rim nasukala kod otoka Me-
lite. Veeina pod tim podra-
zumijeva M., jz. od Sieilije,
gdje i danas ima »Pavlov za-
ljev«. Drugi nagadaju da se
mozda radi i 0 Mljetu u Jad-
r!l~sko~ r.n0rui tome se pro-
tiVI dalJlll OpiS puta u Dj
28.12s.
MALTER -+ mjere
MAMON (prijeporno je podri-
jetlo rijeci) Posjed i imutak
(ne sarno novae!). U zidovstvu
ta rijec dolazi sarno u kasni-
joj knjizevnosti te u 3 Gos-
podnje rijeci. Kod Mt 6,24
(= Lk 16,13) »M.« je gotovo
osoba, Bogu protivna sila:
nagodba izmedu Boga i bogat-
stva u krajnjem je nemoguea.
L~ 16.9 dodatak je -+ uspored-
bi 0 »nevjernom upravitelju«;
on je ne tumaci. Usporedba
znati: dalekovidna je mud-
rost potrebna u odnosu na-+
~r~ljevs.tvo Boz.ie. Druge po-
Jedmostl usporedbe nisu od
nar. znacenja. Dodatak zeli
reCi: ako netko vee ima
»M.« - bogatstvo, njime se
treba »ispravno« sluiiti.
Kod Lk 16.11 radi se 0 vjer-
nosti u velikim i malim stva-
rima (usp. Lk 16,10); nepouz-
d!lll0~t u pogled)l »M.« ponaj-
VIse Je znak nev.Jernosti u sve-
mu.
Lk je u 16,9.11.13 donio zvu-
kovno iste rijeci, kako on to
cesto cini, a pri tom ne smje-
ra na neku logicku vezu. Ov-
dje su takve rijeci »M.«
MAMRE (rlimet el halil) Sta-
ro svetiSte kod-+ Hebrona (J.
Palestina) s vise svetih hra-
~tova (iIi s.~mo jednim?); tu
Je neko VTIJeme boravio Ab-
raham (Post 13,18; 18,1).
MANA
MANA Pod rijecju M. u
podrazumijeva se prvenst
no ovo troje:
1. M. kao hrana u pusti
Kako je izgledala M. sto
opisuje u Izl 16,14.31 i u
11,7 (usporedena s -+ bd
jem), ne mozemo tocno zn
jer mnoge vazne hebr. rij
sarno se jedanput navode
tom opisu, te je tesko ja
odrediti njihov smisao. B
je to nesto poput pahulj
zrnato. slatko. Jos danas
pustinjskim predjelima
stoji mlin: slatke kugliee
ih beduini upotrebljavaju k
dodatak jelu; izlucuju ih
taste usi M.-tamariska. Malo
vjer. da prvi izvjestaj gov
o slatkim gomoljima »pl
M«. Izraelci nisu 40 godina
vjeli sarno od M. (Izl 16
jer su pri izlasku sa sob
poveli i stoku (Izl 12,38);
oazama je bilo i plodova (u
Izl 15,27) a kod duiih zadr
vanja zasadiIi bi i zito (u
Lev 8,26); zivezne su namir
ee kupovali (usp. Pnz 2,6)
bi ih napljackali (usp.
31.30).
2. M. kao Bozji dar. ZiveC
pustinji, narod je u M. p
poznao Bozji dar (usp. P
8,16). To zapravo hoee reCi
vjestaj 0 padanju M. Iskri
bismo. smisao ·tog izvjest
ako bismo se zadovoljiIi
rno s botanickim objasn
njem. Iskrivljuje im se i
tako. smisao ako se raz~ol
sl~jevi pr~daja.o »M.« po
saJu svesti na Jednu pred
te sve razjasniti cudom
mjesto da· se u tom vidi p
rodna pojava u kojoj se p
poznaje Bozja briga. S ti
se moze sloziti tvrdnja da
prema kasnijem gledan
npr. subotnja zapovijed po
zivala s dogadajem pada
M.: smjela se sarno za do
180 MANA -
ni dan skupiti jer se inace
kvarila (Izl 16,20), osim sto se
mogla skupljati dan prije su-
bote za subotu kad nije bilo
M.; tada se M. nije pokvarila
(Izl 16,24). Nadalie, htjela se
izraziti veliCina Bozje brige
time sto se govori 0 velikoj
koliCini M. Godisnja koliCina
.za svakog pojedinog Izraelca
iznosila je vise tona.
3. M. kao Bozji dar u posljed·
nia vremena. Kasnije se pos-
ljednje vrijeme zamiSljalo
kao novo doba mladosti Izra-
ela (usp. Jr 2,2). Pri tom se
mislilo i na putovanje pusti-
njom i na M. Shvaeala se kao
Botja rijec (pnz 8,3) i »kruh
s neba« (Mudr 16,20). NZ pro-
dubljuje takvo shvaeanje:
M., hrana spasiteIjskih vre-
mena (Otk 2,17), nastavija se
i biva nadmasena »kruhom
koji je s neba siSao«, a taj je
kruh sam Isus (Iv 6,49ss). To
siavi zajednica u Veceri Go-
spodnjoj (usp. 1 Kor 10,3.16s).
MANAEN (»tiesiteIj«) Prorok
i uCite1j krse. zajednice u -+
Antiohiji; M. je bio odgojen
zajedno s -+ Herodom (4) (Dj
13,1).
MANASE (»onaj koji dade da
zaboravim«, naime preminu-
log). VI. ime:
1. Prema Post 41,50 najstariji
sin Josipa i Asenate, keeri ego
svecenika; posvojio ga je Ja-
kov. Tako je M. postao jedan
od Jakovljevih sinova, ali je
pravo prvoroc1enca pripalo
njegoVll bratu -+ Efrajimu
(Post 48,1-19).
2. Od njega se izvodi podri-
jetlo plemena M., koje se na-
selilo s obie strane Jordana
(18 13,7s). Onaj dio plemena
koji je tivio u 1. Jordaniji
dobio je ime prema -+ Maki-
ru, sinu M., dok je znacajniji
dio na z. obali Jordana za-
MARANATHA
drz.ao ime M. (IS 11,5-10). M
da se na tom podrucju p
bilo naselilo Citavo pleme
18 17,1-6 i dr. bio bi poku
da se razjasni kasnije cin
nicno stanje.
3. Jud. kralj koji je vla
54 godine (693-639. pro K
sin kraija -+ Ezekije. M.
bio asir. vazal (danak -+ A
hadonu), te se zbog toga
njegovo doba dosta rasi
pogansko bogostovije (vra
nje, gatanje, Ijudske zrtv
cak je u Hram dao posta
lik Mere (2 Kr 21,2-9). Izra
ci vjemi Zakonu (poput
Izaije?) umirali su kao mu
nici (2 Kr 21,16). Njegovo
ponasanje u 2 Kr ocjenj
vrlo nepovoljno jer tom d
Iu nije vazno niegovo po
dj~lovanje,. vee njegov u
caJ na vJerskom podruc
Njegovo asir. suzanjstvo
Ljet 33,11-20) i »Manase
molitva« jesu Iegendarni.
MAON (»mjesto stanovanj
tell macin) Okruzni grad
gorskom bilu j. od -+ Heb
na i pustinjski predio i.
njega; tu se zadrfao -+ Da
bjezeei pred -+ Saulom
15,55; 1 Sam 23,34; 25,2);
vicaj -+ Abigajile i -+ Naba
MARA (»gorak«)
1. Ime pustinjskog izvora
gorkom vodom sto ga je p
rna Izi 15,23ss Mojsije uci
pitkim. Tocno mjesto nije
znato.
2. Tako se nazvala Noe
(»}jupkost«) koja je bila is
n]ena gorcinom (Rut 1,20).
MARANATHA (aram., iIi: m
ran atha = nas je Gospo
tu; iIi: marana tha: doc1i, G
spodine nas! Vier. se misli
oba znacenja kad se kaze M
U NZ dolazi M. (nepreveden
u 1 Kor 16,22 i (preveden
mozda u Otk 22.20.
 MARCION - MARIJA
MARCION -+ biblijski tekst
MARDOHEJ -+ Mordokaj
MARDUK Pry. gradsko bozan-
stvo u Babilonu. a otpr. od
1830. ddavno bozanstvo u Ba-
biloniii, od velikog znacenja
(npr. u Jr 50,2; Dn 14,1-22 na-
ziva ga »Bel«). Njegov najvai-
ni.ii hram u -+ Babilonu imao
je toranj Etemenanki. M. je
pobjednik -+ kaosa, gospodar
bogova i stvoritelj svijeta
(prema epu Enuma elis, -+
stvaranje). -+ Merodok-Bala-
dan, -+ Mordokaj.
MARESA (»miesto na vrsku«,
tell sandahanne) Grad nepu-
nih 50 km z. od Mrtvog mora.
Bio je strategijski vazan (pri-
laz -+ Hebronu); titvrdio ga je
-+ Roboam, prvi kralj J. jUdo
kraljevstva ( -+ rascjep kra-
ljevstva) a -+ Asa, jedan od
njegovih nasljednika, uspje-
sno ga je obranio. Nakon -+
izgnanstva M. pada u ruke
Edomcima, tek 110. pro Kr.
osvojili su ga -+ Makabejci,
zatim postaje rim. (odn. sa-
mostalan) grad a 40. pro Kr.
razorili su ga Parti. M. je vjer.
bio zavicaj -+ Miheja (usp.
Mih 1,15).
MARl (tell hariri) Ne spomi-
nje se u SP. Vaian babil.
grad na Z. obali Eufrata. Nje-
gov prvi procvat pada u 1.
polovicu 3. tslj. pro Kr., dru-
gi pak u 19-18. st. pro Kr. M.
je bio znaeajan trgovacki
grad. Otpr. od 2000. pro Kr.
M. je pripadao -+ Amorejci-
rna. -+ Hamurabi je osvojio
M. pocetkom 18. st. pro Kr.;
otada je grad bez nar. znace-
nja.
Najznacajniji je nalaz prili-
kom iskapanja (-+ arheologija)
arhiv od preko 20.000 plo-
Clca s klinovim pismom iz
svih razdoblja povijesti toga
grada. Na njima su op
prilike toga doba, pa p
tome i prilike u Siriji/Pa
ni u doba prije patrij
Pojavljuju se imena koja
ee slieno, kao npr. »B
min«, »David«: ona su
bila mnogo prosirenija,
sto se prije mislilo. M
imao velikih teskoca s -+
biruima.
MARIJA (gre.jlat. oblik
na -+ Mirjam).
1. M. iz -+ Magdale (M.
dalena), -+ Magdalena.
2. M. iz Betanije. Prem
10,39-42 i Iv 11,1-45-+M
sestra a prema I v i -+ La
va sestra koja se eesto p
vjecuje s (1), odn. sa z
o kojoj govori Mk 14,3-9/
pomazanje Isusovo).
3. Majka Ivana zvanog M
u Jeruzalemu (Dj 12,12).
4. -+ Jakovljeva (3) m
(Mk 15,40).
5. Krseanka u Rimu
16,6).
6. Isusova majka. Po
njezina zivota ne moze s
sve rekonstruirati iz bib
dataka. Ona je pralik
koji vjeruju (usp. npr. L
sa Post 15.6: Abraham)
je dublje prva Crkva pro
la u otajstvo Isusa, to je
raslo postovanje prema
govoj majci; -+ djevica.
stariji spomen Isusove m
u Gal 4.4 zeli sarno ista
da je Sin Bozji bio is
eovjek, roden »pod -+
nom«. Najvise 0 M. gov
brojnim aluzijama na SZ
vijest Isusova d.ietinjstv
je donosi Lk (Is). Prem
povijesti M. je zivjela u -
zaretu i bila zarucena s
sipom (usp. Mt 1,18). M
hvalospjev, -+ Magnifica
jelom je sastavljen prem
uzorcima (-+ Ana). Osim
povijesti Isusova djetin
182 MARIJA - MARKOVO EVANDEUE
-+ sinopticka evandelja izvje-
stavaju jos sarno da je Isus
odbio M. i svoju braeu (-+
braca Gospodinova; Mk 3,31-
-35//) te da vise velica one koji
vjeruju negoli svoju naravnu
majku (Lk 11,27s). U -+ Ivano-
vu evandeliu M. dolazi na po-
cetku Isusova djelovanja
(svadba u Kani, 2,1-5) i na
svrsetku (kriZ, 19,25ss).
MARKO Zapravo: Ivan zvani
M. (Dj 12,12). Jeruzalemski su
se krscani sakupljali u kuCi
njegove majke: toga se M. sje-
eao iz mladih dana. Pavao i
Markov bratucad Barnaba (1
Kol 4,10) uzeli su ga sa sobom
na misijsko djelovanje; no M.
je napustio misionare (Dj 12,
25; 13,5.13; 15,37ss). Prema pre-
daji M. je bio kod PavIa i
Petra u Rimu (Kol 4,10; Flm
24; 1 Pt 5,13; u razdoblju po-
slije 60. p. Kr.). On je sastav-
ljac -+ Markova Evandelja.
MARKOVO EVANDELJE Naj-
starije od 4 -+ Evandelja;
Njime su se slufili Mt i Lk
( -+ sinopticka evandelja). Stil
se odlikuje dijelom shemat-
skim oblikom a dijelom veli-
kom zornoscu: M. e. povezuje
izvjestaje ocevidaea i vee ob-
likovanu predaju zajednice.
Najznacajnija je zasluga pisea
sto je stvorio prvi ejelovit
izvjestaj 0 Isusu. Rijec »Ev.«
koja se nalazi u uvodu M. e.
oCito je pridonijela kasnijem
nazivu »evandelja.«
Isusove rijeci i djela u M. e.
nisu prikazani vremenskim
slijedom, vee prema odrede-
nom sustavu: uvodni sus ret
s -+ Krstiteljem (1,2-11), djelo-
vanje u Galileji (cudesa,
usporedbe, rasprave, izbor
»Dvanaestorice«, (-+ apostol,
1,14-6,6), put u Jeruzalem
(6,6-10,52) i Isusova smrt
(11,1-15,47). Slijedi jos kra
vijest 0 praznom grobu.
kav sustav slijede takoder
iLk.
Svrha M. e. jest navjes
vjere 0 Isusu -+ Mesiji. U
vom se dijelu npr. nar. ist
izvanredna djela (kao isc
ljenja bolesnika, istjeriva
zlih duhova, moe nad pri
dom i smreu, 1,23-34; 2,1
4,35-5,43). Time se podcrt
saddaj Isusovih rijeci, do
zak -+ Kraljevstva Bozj
(usp. 4,1-34; 1,14s). Mk ne
nosi mnogo Isusovih rije
premda npr. poznaje mn
usporedbe (usp. 4,33). Nak
pocetnog odusevljenja (u
1,45) dolazi kritika (od str
knjiZevnika 2,6s; farizeja
naroda 6,6). Ucenici pak
prihvaeaju tu kritiku, stov
Petar u njihovo ime prizn
Isusa Mesijom (usp. 8,27
Na putu u Jeruzalem Isu
svom propovijedanju najv
pafnju posveeuje pouci u
niU (prorieanje muke, 8,3
9,30ss; 1O,32ss; govor 0
orenju hrama i posljedn
vremenima, 13,1-37; naslje
vanje, 8,34-38; rastava bra
10,1-12; bogatstvo, 10,17
najveea zapovijed, 12,28-34;
desa i preobrafenje, 9,2-8).
hunae je M. e. prikaz muk
svjedocanstvo 0 praznom
bu (14,1-16,8). Tu su skoro
slovee vjerno primijenjeni
vjestaji sto su prethodno
likovani u propovijedi p
krse. zajednice (usp. npr.
prepletenost izvjestaja 0
ci s recima psalama, 15,24
36). Tzv. »dufi Markov z
setak« (16,9-20) kasnije je
dan te se lako moze vid
da je to zapravo sazetak
vjestaja ostalih Ev-a. Ne
mo da Ii je 16,8 (prestr
nost zbog praznog groba, o
zbog »mladica u bijeloj h
 MARKOVO BVANDELTE -
ni«) bio izv. zavrsetak M. e.
te zasto se donosi i koje mu je
znaeenje. No, ni »kraCi Mar-
kov zavrsetak«, koji je tako-
der saeuvan, ne moze biti
izvoran.
Poruka M. e. 0 Isusu jest
poglavito ova: On je -+ Krist.
Naslov »Sin Bozji« upotreb-
Ijava se dosta suzddIjivo (sa-
rno na nekim kIjuenim mjes-
tima, npr. 1,11; 9,2; 15,39: svje-
doeanstvo zajednice koja vje-
ruje?). Isus se veCinom na-
ziva -+ Sinom Covjeejim. Ce-
sto se raspravIjaIo 0 »mesi-
janskoj tajni{( u M. e., tj. 0
Isusovoj zabrani da ga nazi-
vaju Mesijom (usp. 1,34; 3,12;
7,36; 9,9). To se nastojalo pro-
tumaeiti time sto on nije htio
poddavati pogrdno zid. iSee-
kivanje Mesije i izazivati rim.
vIast. Zacijelo je ispravnije
ovo: Isusova objava vI. osobe
ne zbiva se u jednom priopee-
nju, vee polako i postupno.
Ueenicima je sinula tek posli-
je Uskrsa. Osim toga bilo je za-
strasujuee jasno da je Isusa,
pravog Mesiju, njegov narod
odbacio kao sto ie odbacivao
i njegove pristase. Temelj je
»mesijanske tajne« u tome sto
je M. e. snaino obiljezeno po-
uskrsnim i misionarskim isku-
stvom prve crkv. zajednice:
ljudi nisu htjeli znati da je taj
Isus Mesija. - Preduskrsno
obiljezje oCituje se u tome sto
je Isus u M. e. ocrtan u pra-
voj ljudskosti; druga su Ev-a
takve odlomke djeI. izmijeni-
la iIi izostavila: Isus jede i
pije (2,16), umoran je i spava
(4,38), baca pogled naokolo da
vidi tko ga se dotakao (5,32),
saialjava se (1,41; 6,34), gnje-
vi se (3,5), grli djecu (10,16),
obuzima ga smrtni strah
(14,34), umire vieuCi (15,37).
Njegova se volja razlikuje od
Oeeve, kome je on podlozan
MASLINA
(14,36) itd. Dok Iv nav
Isusa kao Objavitelja i
podina a njegovu ljud
stavlja u drugi plan, M
protiv donosi svjedocans
covjeku Isusu iz Nazar
o njegovim spasiteljskim
lima. M. e. ne ocekuje o
tateIja shvaeanje vjere, s
pretpostavlja od samog
eetka svoga Ev. Jezik
sastoji se od malog bro
jeCi; gradnja je recenica
nostavna i jednoliena;
reeenice i odlomci slijed
ni iza drugih povezani
s »i«. Zapaia se primjen
sticnih i puekih izraza. N
prieanja je zoran, katk
nespretan (sem.-aram. pO
tIo).
S time se slaie i preda
se M. e. oslanja na Pe
propovijed. Da Ii je M. e
bilo Ev. rimske zajednice
pisao ga je zacijelo nepo
no prije 70. p. Kr. -+ Mar
MARTA (»gospodarica«)
rna Lk 10,3842 poduzetn
stra -+ Marije iz Betanije
rna Iv 11,144 i sestra -+
ra.
MASA VI. ime:
1. (»kusnja«) Mjesto u
nji Sin (nemoguee je od
toean poIozaj). Cesto s
povezuje sa sv. izvorom
r~?a (»prepirka«), gdje je
SIJe prema Br 20,1-13 u
da iz stijene potece vod
2. Arap. (JiSmaelovo) p
(npr. Post 15,14).
MASFA-+ Mispa
MASLINA Znacajna za s
zemno podrucje (pnz
BuduCi da iz njezina ko
izbijaju uvijek nove ml
uzima se kao slika brojn
ce (Ps 128,3). Pavo se sim
kom M. da bi prikazao
184 MASLINA - MASORA

civanje pogana u Bozje Kra- MAS ORA (»predaja«) jest n

Ijevstvo (Rim 11,17-24). ziv za djelovanje -+ m<l;s?r,7
i za njihove rubne bIlJesk
MASLINSKA GORA J. dio (npr. statistike rijeCi) u heb~
brdskog 1anc3l s v!se ..glav.ica, bibl. rukopisima. Kad su m
sto se proteze naJprIJe sJ. a slili da moraju odstupiti o
zatim i. od -+ J eruzalema ~ teksta. nisu dirali u tekst su
pravcu S-J te se pritom sm- glasnika (ketib), vee bi stavi
zuje od nekih 820 m n~ 740 J!l pravu rijec (qe~e'~ na ru?. 0
nadm. vis. M. g. udalJena Je sim toga, stavl.Jah su tocklc
oko 1 km od grada i od njega za samoglasnike pravilne rij
odijeljena dolinom Kidrona. Ci uz suglasnike stare rijec
Sve do M. g. pruia se podru- Pri tom je dolazilo do nespo
cje Judejskog gorja, bogat? razuma U onim slucajevim
oborinama; i. od M. g. prostl- gdje se cesce ispravljalo, te s
re se Judejska pustinja; j. joj na rubu nije stavljala nikakv
se obronak proia prema -+ Be- biljeska (-+ Jahve). sto se tic
taniii i -+ Jerihonu. S nje se hebr. jezika, polazili su od 1
otvara krasan pogled na -+ Is-
tocnu Jordaniju, na dio jor-
danske potoline sve do -+ Mrt-
vog mora i na J eruzalem. U
SZ M. g. se spominje kad se
govori 0 Davidovu bijegu (2
Sam 15,30) i kod Zah 14,4 k~o
mjesto -+ suda. M. g. nar. Je
povezana s posljednjim doga-
dajima Isusova zivota: preko
M: g. ulazi Isus u Jeruzalem
(Mk 11,1-111/), tu je noCio i
cesto se zadrzavao (Lk 21,37;
22,39); prema Mk 13,1 t;la M:.g.
oddao je govor 0 poslJednJlm
..
vremenima (usp. Mt 24,3). Na-
kon -+ Posljednje vecere odla-
.
zi Isus s -+ ucenicima na M.
g. u vrt -+ Getsemani, gdje se
moli i gdje ga -+ Juda izdaje
(Mk 14,26-421/; Iv 18,ls). Dj
1,l1s spominju M. g. kao mje-
sto Isusova -+ uzviSenja i, alu-
.t
dirajuCi moZda na Zah 14,4, -
kao mjesto -+ ponovnog Isu-
sova dolaska. Na nar. znace-
1
1
nje M. g. podsjecaju: bazilika .
»Ocenasa« (na mjestu na ko-
,
jem je u 4. st. podignuta ba-
zilika Eleona), kapela »Gospod-
njega placa« (usP. Lk 19,3444),
Getsemanska bazilika, kapela
..
Hebr. rukopis iz 9. st. p. K
(moseja) Uzasasea (na ostaci- (Izl 20,1-5) sa znakovima z
rna gradevine iz kriZarskih izgovor, diobu recenica. i s
vremena), i druga spomen- u tekstu te masoretsklm b
-mjesta. Ijeskama na rubu
 MASORA - MATEJEVO EVANDELJE
gickih pravila (npr. prema u-
zoru na arap.), tako da je iz-
brisana izv. zivahnost hebr.
jezika: u hebr. ima mnogo ma-
nje izuzetaka od govornih pra-
vila nego u drugim jezicima.
I u utvrdivaniu samoglasnika
polazili su cesto od logickih
pravila ili od upotrebe u
srodnim jezicima, a ne od po-
vijesti hebr. jezika. Skoro svi
rkpi hebr. SZ-a su masoretski
i potjecu najranije iz 10 st.
p. Kr. Kako pokazuje uspo-
redba s nalazima u -+ Kumra-
nu, taj je tekst ipak mnogo
stariji, premda to nije bio je-
dini starinski oblik teksta.
MASORETI se nazivaju uce-
njaci koji su se bavili -+ Ma-
sorom (predaja SZ od 7. st.
p. Kr.). Ponajveema su dje-
10vali u Tiberijadi. Rab. su
ucenjaci vee odavna bili utvr-
dili sasvim odreden, starinski
oblik hebr. teksta kao mjero-
davan. M. su priredivali briz-
ljiva izdanja tog teksta. Do-
davali su mu npr. recenicne
i naglasne znake a naroCito
tockice koiima se odreduje iz-
govor samoglasnika; raniji su-
stavi nisu bili jednoznacni.
Medu ostalima poznate su obi-
telji Ben Mer i Ben Naftali
(10. st.).
MASEBE Kameni spomenici
(veCinom kultni, npr. stupovi
podignuti u znak zahvalnosti
iIi pobjede, kao Post 35,14; 1
Sam 7,12; svjedocanstva 0
sklopljenim ugovorima, Post
31,44-52). Bile su suzbijane one
M. 0 kojima se mislilo da su
u vezi s kultom tudinskih bo-
gova (usp. Pnz 16,22).
MATANIJA (»Jahvin dar«) Pre-
rna 2 Kr 24,17 prv. ime-+ Sid-
kije.
MATATIJA (»Jahvin dar«) Sve-
cenik. otac -+ Makabejaca. Po-
digao je pobunu protiv -+
lenizma kad je 167. pro
ubio jednog otpadnika i
nog kraljevskog cinovnik
razrusio zrtvenik u -+ Mo
(1 Mak 2,23ss). M. je m
pobjeCi i malo nakon tog
umro; njegov sin Juda
uzeo .je vodstvo ustanka.
MATEJ (»Bozji dar«?) J
od Dvanaestorice (-+ apos
sin Alfejev, carinik u K
naumu; osim kod Mt 9,9
ziv) , M. se spominje sar
popisima apostola (Mt 1
Dj 1,13).
Prema Mk 2,14; Lk 5,27s
Levi. Nije posve jasno da
Levi i M. ista osoba. Ne zn
pouzdano da Ii je djeIov
Arabiji i Etiopiji kao ni t
Ii je podnio mucenistvo.
daja mu pripisuje -+ Ma
vo evandelje.
MATEJEVO EVANDELJE
e. sImi se -+ Markovim e
deljem i slijedi njegov ra
red. U usporedbi s Mk, M
prosireno je prvenstven
ovome: -+ povijest djetinj
5 velikih skupina govora
vijest Uskrsnuea. Uz to j
e. sustavno rasporedeno t
slicne stvari done sene zaj
(npr: -+ Govor na gori sa
ljen je od pravih Gospod
vih rijeCi sakupljenih na
nom mjestu). Saddaj m
ovaj: rodoslovlje, povijest
tinjstva, -+ KrstiteIj, Isu
kusnja (1,1-4,11), djelovan
Galileji (4,12-13,58) s Govo
na gori (5ss) i govorom u
poredbama (13), Isusov
u Jeruzalem (14,1-20,34) s
trovom ispovijeseu (16,13
navijestanje muke i Isu
preobrazenje (17,1-13), Isu
muka i uskrsnuee (21-28)
vorima (protiv farizeja, 0
sljednjim vremenima i 0 s
23ss). Osim govora, u M. e
okupu su i cudesa, npr. 1
186 MATEJEVO EVANDEUE - MEGIDO
vjestaja 0 cudesima (8s). lzu-
zev Mk, M. e. koristi zbirku
govora Q i usmene predaje
(-+ sinopticka evande1ja).
Svrha je M. e. pokazati da je
Isus obecani -+ Mesija. testo
se navodi SZ (»navodi za raz-
misljanje«, npr. 1,23; 2,18;
4,4.6.8.15; 11,10; 12,7.18-21) kao
dokaz da se u Isusu ispunjuje
SZ i da je on obecani kralj
(usp. 1,1). Poruka je u prvom
redu upravljena izr. narodu
(usp. 10,5ss; 15,24). Ovaj je ne
prihvaca; spasenje prelazi k
poganima (21,43; -+ magi). Sa-
rno mali ostatak, ucenici, po-
staju nov Bozji narod (usp.
12,46-50), s kojim Bog nanovo
sklapa savez u Isusovoj krvi
(26,28).
M. e. napisano je za vjeme
judeokrscane i razracunava
sa zidovstvom. Ocevidno je
judeokrsc. obiljezje (npr. alu-
zije na zid. obicaje), brojni su
sem. izricaji i jezicne pojedi-
nosti. Ali ono takoder poka-
zuje da je zidovstvo nadmase-
no u svijesti kakvu je nova za-
jednica ucenika imala 0 sebi:
nema razlike izmedu zidova
i pogana (usp. 24,14); zajedni-
'ca se naziva dotadasnjim po-
casnim naslovom za sinagogu
»ekklesia« (16,18), njezin je
Gospodin sudac svih ljudi
(usp. 25,31-45) i Sin Bozji
(11,27). Toj svesvjetskoj Crkvi
Isus je obecao da ce nadzivje-
ti sva progonstva (16,18) i da
ce on uvijek biti s njome
(28,20). Prema predaji Matej
je sakupio Isusove govore u
hebr.jaram. jeziku. M. e. sa-
cuvano je na grckom. Pretpo-
stavlja se da ga je nepoznati
judeokrscanin uredio prema
hebr./aram. predloSku. Neki
smatraju da je s »prvotnim
Matejem« istovjetan izvor Q
kojim su se, kao i Markovim
Ev., slufili Matej i Luka.
M. e. napisano je nakon
p. Kr. Njegov saddaj pret
stavlja rascjep izmedu Crk
i zidovstva; prema tome bi
10 sastavljeno oko 80. p.
Kao mjesto nastanka je
navode Palestinu, drugi Sir
MATIJA (»Jahvin dar«) Pre
Dj 1,27 M. je izabran u z
Dvanaestorice (-+ apostol)
mjesto izdajice -+ Jude Iska
otskoga. Prijepoma je poza
na tog izvjestaja; nepozn
su pojedinosti 0 M.
MEDEBA (mlidabli) Grad
-+ Moabu, oko 20 km i. od M
tvog mora. Izrael ga je os
jio (usp. Br 21,30), kasnije
staje nanovo moapski, a u
ba -+ Makabejaca opet
Podni mozaik grc.-pravosla
crkve u M. (6 st. p. Kr.?) n
starija je karta Sv. zemlje.
MEDIJCI se nazivaju iran
plemena koja su najprije b
asir. podanici. Kasnije su
osnovali carstvo (glavni gr
-+ Ekbatana, kod danasn
Amadana u Iranu). Poslj
njeg kralja Medijaca Astij
svrgnuo je njegov unuk-+
(552. pro Kr.), osnivac pe
cars tva (-+ Perzijanci).
MEDVJED Danas se u Pa
tini tek rijetko susrece. H
ni se plodovima, ze1enjem,
tom, medom, jajima i sitn
zivotinjama. Gladan M. m
biti opasan i za covjeka (2
2,24; Am 5,19), nar. medvje
ca kad joj se ukrade mlad
cad (2 Sam 17,8; Izr 17,12; H
13,8). Njegovo mumlanje sl
je zlovolje i negodovanja
59,1). »Zvijer iz mora« (
13,2) ima medvjede sape
znak velike snage.
MEGIDO (tell el-mutesel
Stara tvrdava u sj. Pales
(preko 35 km Z. od Jordan
velike strateske vaznosti (r
 MEGIDO -
niea Jizreel, put Egipat-Mezo-
potamija). Mnogi ego izvori
spominju M. (pa i pisma iz-+
Amarne). Izraelci najprije ni-
su mogli osvojiti M. (15 17,12).
Kasnije se spominje meau Sa-
lomonovim posjedima (1 Kr
4,12; 9,15);-+ Josija je umrou
M. Rimliani se nisu utaborili
u M., vee nesto juznije: zaci-
jelo je M. bio vee napusten.
-+ Rarmagedon.
Najpoznatiji nalazi iskapanja
(-+ arheologija) u M. bile su
konjske staje (spremiSta boj-
nih kola), koje su se cesto
pripisivale Salomonu, ali ih
je jamacno podigao tek -+
Ahaz (mozda na mjestu neke
ranije Salomonove graaevine).
U njima je 'hilo mjesta za
otpr. 300 zivotinja.
MELKISEDEK (»[bog] Melek
je pravedan« ili »kralj je [bog]
Sedek«; u Reb 7,2 pucki:
»kralj pravde«) Javlja se u
Post 14. Taj se odlomak ne po-
vezuje ni s prethodnim ni sa
susljednim izvjestajem Post.
Prema njemu je M. bio kralj
salema, primio je kruh i vino,
u ime svoga boga (»cel celjon«
= SveviSnjega), blagoslovio
je Abrama; Abram mu dade
desetinu od svega. Veoma je
nejasno znacenje te zgode.
Mozda se njome htjelo oza-
koniti jeruzalemsko bogosto-
vlje i davanja Rramu. Rijeci-
ma Ps 110,4 zeli se naglasiti
svecenicko pravo kraljeva (ili
-+ Rasmonejaea?). U NZ (Reb)
zeli se pokazati kako Kristovo
sveeenistvo nadvisuje levitsko
(»Sveeenik zauvijek«, Reb 7,3);
niSta nije poznato 0 njegovu
podrijetlu (nije levit); ipak je
Abraham priznao takva sve-
cenika.
MEMFIS Grad u Donjem Egi-
ptu (lijeva obala Nila). Sacu-
van je grad mrtvih (s Gizeho-
MERIBAAL
vim piramidama). U Star
kraljevstvu M. je bio gla
grad -+ Egipta. U SP naziva
»Mof« (Ros 9,6) ili »Nofe (n
Jr 46,14).
MENAREM (»tjesitelje) K
-+ Sj. izr. kraljevstva (743-
pro Kr.; 2 Kr 15,14-22). Ubio
svog prethodnika, te ga pi
2 Kr smatra okrutnim i g
nim. M. je morao plaeati
lik danak -+ Tiglat-Pileseru
MENETEKEL Prema Dn 5
-28 za vrijeme jedne go
kralja -+ BelSazara neka lj
ska ruka napisala je na z
prorocanske rijeci. -+ Da
ih je protumacio: mene':
brojeni (su dani tvoje vla
vine), teqel: vagnut (je k
na tezulji i naaen je pr
gan), peres: razdijelit (ce
tvoje kraljevstvo). Mozda
to bila neka zagonetka pro
macena za tu priliku. Sug
nici (u mnogim se jezic
piSu samo oni) mogu se c
ti takoaer: mine, sekel (o
je znati -+ kovani novae
perser (= pada vrijednost,
nacno dolaze Perzijanei).
svakom slucaju, M. je zago
tan nagovjestaj neke propa
MERABA Najstarija saul
kCi, koja je prema 1 S
18,17ss bila obeeana Davidu
zenu, ali mu je nisu daIi. K
nije David predade njezin
sinova Gibeoneima da
smaknu (2 Sam 21,8ss).
MERARI (»Snazni«) Od M
izvodi velik ogranak -+ lev
prema Post 46,11 i c. M. je
sin Levijev.
MERIBA -+ Masa.
MERIBAAL (»moj gospo
je Baal = Jahve«) VI. i
promijenjeno u »Mifibo
(»raznosac sramote«?):
r 188 MERIBAAL -
1. Hromi -+ Jonatanov sin, sa-
ulov unuk (2 Sam 4,4). Ne sa-
rno iz velikodusnosti vee i zbog
nepouzdanja prema tom pos-
ljednjem potomku Saulove
kuce, primio ga je David na
svoj dvor (2 Sam 9). U -+ Ab-
salomovoj pobuni protiv Da-
vida M. nije stupio u sluibu
Davidu, ali je opovrgao njego-
ve prigovore i zadrlao je po-
lovicu svoga posjeda (2 Sam
16,14; 19,25-31).
2. Saulov sin. David ga je pre-
dao u ruke Gibeoncima da ga
smaknu (2 Sam 21,8).
MEROOOK-BALADAN (hebr.
za: Marduk-apla-iddin »-+ Mar-
duk mi je bastinika udijelio«)
Kao babil. krali odrlao se
protiv -+ Asiraca (721-710. pro
Kr.), ali ga je kasnije otjerao
..... Sargon II. 703 pro Kr. jos
je jennom, ali bez uspjeba,
pokusao zadobiti vlast.
U SZ stoji da je M. uputio
poslanstvo -+ Ezekiji u Judu a
ovaj mu je pokazao svoju riz-
nicu i oruZanu (2 Kr 20,12-19,
gdje umjesto M. pise: Bero-
dok-Baladan; Jr 39,1-8). Zaci-
jelo je to bio pokusaj da ste-
kne prijatelja za politiku pro-
tiv Asiraca. Ezekiia se morao
kasnije gorko pokajati zbog
tog pokusaja.
MESIJA (gre./lat.: Krist; »Po-
mazanik«) Oznaeuje Bozjeg
pomazanika u bogostovnom i
prenesenom smislu, npr. kra-
lja (usp. 1 Sam 26,23; 2 Sam
22,51), velikog sveeenika, bu-
duceg M.
Vee u doba kralieva nastaje,
nar. iz v,iere u Jahvina obeca-
nja i iz kritike postojeceg kra-
ljevstva, nada u M.-kralja.
Tijekom vremena kritika biva
ostrija a nada jaea. Vrhunac
predstavlja ..... Izaijino proros-
tva (..... Emanuel, ..... mir) ...... Mi-
hej izbjegava naslov »kralja«.
MESIJA
M. izrasta iz panja -+ JiSajev
(= otac Davidov), dakle ne
vladajuee dinastiie. Neki mis
na »novog Davida« (usp. E
34,23s).
Razorenie Jeruzalema (586. p
Kr.), propast kraljevstva i .
izgnanstvo stvaraju nove pre
postavke: nemoguea je viS
nada u grad i kralja (usp. P
25,39ss). Time zapoeinju
pravca teologije 0 M.:
Neki se unatoe svemu nadaj
polito obnovi. Potvrdu za t
nalaze u vladaniu ..... Makab
jaca, gaje mrlnju protiv rim
vlasti u Palestini i njezinih s
radnika (..... zeloti) te progl
suju vodu posljednjeg neu
pjelog ustanka (do 135. p. Kr
Mesijom.
Drugi se nadaju Bozjem sp
siteljskom odgovoru na str
liivu, nenametl\ivu "Qosto~
nost onih koji su posvem
vjemi Zakonu. Tada ee B
poslati M. Takav su stav im
medu ostalima ljudi iz ..... K
mrana (mesi.ianski voda
potjeee iz Davidove, vee
Aronove kuce); sliena shva
nja nalaze se npr. i kod ha
dizma (zid. pokret poboznos
u srednjem vijeku.
Slika 0 M. obiliezena je
kom ..... Sluge Bozjega, iii
oeekivao novi Mojsije. Lik
Sina covjecjeg nije uobiea
na predodzba 0 M.
Poruka je NZ: Isus je M.
Krist). Tko prihvati tu poru
mora ispraviti i svoje pre
dzbe 0 M.: otklonieni su po
zahtjevi za vlascu (usp.
4,8s). Doduse, u propovije
nju se upotrebl.iava izraz »
Davidov« (npr. Mt 1,1), ali
otklanjaju nesporazumi. V
na je nova pravednost k
Isus donosi te krStenje D
hom: svi su pristase pozv
da budu proroci. Nar. u ..... I
novu evandelju Isus je -+
 MESIJA - METODA POVIJESNIH OBLIKA 18
spodar i Kralj, rna da pri tom da u --+ grijeh (Rim 7,14),
ne istice polito zahtjeve. Moz- neprijateljstvo s Bogom (Rim
da je i tin --+ Jude Iskariotsko- 8,7), u najrazlicitije oblik
ga bio uzrokovan time sto je promasaja (Gal 5,19ss). Kriv
on imao drugaciju sliku 0 M. je i pogibeIjno pod izrazom
negoli Isus. »M.« zamiSljati sarno --+ blud
IScekivanje M. nije izrazeno u nost. cesce se tim izrazom
tzv. --+ ProtoevandeIju (Post oznacuje svaka ljudska tez
3,15). Tek su se naknadno ra- nja po kojoj covjek drli da c
zna mjesta, koja na bilo koji sam sebe konacno spasiti be
naCin govore 0 buducem spa- Boga.
senju, shvacala u svjetIu do- M. i duh suprotstavljaju s
gadaja Kristova. U tom su se (Iv 3,6; 1 Pt 3,18) a nar. jasn
smislu kasnije ta mjesta cesto kod PavIa (--+ duh). On opisu
nazivala »mesijanskima«. je »M.« kao osobnu moe s vI
MESO (put) oznacuje covje- pamecu i teznjarna (Rim 8,5ss
kovu vanjstinu (Post 2,21; IzI Kol 2,18), koja vojuje proti
4,7; Lk 24,39; 1 Kor 15,39). Sto- Bozjeg Duha (Gal 5,1724), sa
ji mjesto --+ tijela, zivotnosti mostalno djeluje (Gal 5,19
(1 Kor 5,5; 7,28; 2 Kor 12,7; i postavlja vI. zahtjeve (Rim
u vezi s otkupIjenjem: Kol 1, 8,12). No, ni za PavIa »M.« sa
22; Rim 2,28s; Gal 6,12s; Iv 6, rno po sebi ne znaCi »grijeh«
51-56), oznacuje ljudsku osobu jer je i sam Krist zivio u ,.M.«
(Iv 1,14; 1 Tim 3,16; 1 Iv 4,2). (Rim 8,3; 2 Kor 5,16).
M. oznacuje zajednistvo (po- MESA (»[Bozja] pomoc«
jedinih osoba: Post 2,23s; Mk Kralj --+ Moaba koji je podiga
10,8; 1 Kor 6,16; srodstva: Post -+ Mesin stup (poslije 850. pro
29,14; Suci 9,2; narodnosti: 2 Kr.). Osamostalio se od Izra
Sam 5,1) i jedinstvo ljudi (Iz eIa; zrtva njegova sina na
40,S; Jr 25,31; Iv 17,2; Gal 2,16). gradskom zidu bila je povod
Cesto se izraz M. upotrebljava da su opsjedatelji (Juda i Iz
kad se govori 0 Ijudskom zi- raeI) uzmakli (tako prema 2
votu i 0 covjekovu odnosu pre- Kr 3,4-27).
rna Bogu. M. je kratka vijeka
(lz 40,6), slabo (Iz 31,3), ne- MESIN STUP -+ MeSa je po
pouzdano (Jr 17,5), podlozno digao stup na kojem velic
smrti (Sir 14,17), iz njega se osvajanje gradova, pobjede (
ne mogu spoznati Bozje tajne nad IzraeIom) i gradnje. Po
(Mt 16,17), podlijeze napasti- dignut je poslije 850. pro Kr
rna (Mt 26,41), ono je podrucje a otkriven u -+ Dibonu.
zemaIjskog - Cisto ljudskog, METODA POVIJESNIH OB
a to se odnosi na misao (2 LIKA NaCin rada kod svakog
Kor 5,16; 1 Kor 2.1-16) i zivot -+ biblijskog tumacenja po ko-
(Fil 1,22.24). jem se pojedini redak shvaca
M. nar. oznacuje protivljenje u vezi s cjelokupnim knjiz
Bogu. »M.« je naziv za onoga djelom. Pri tom se pronalaze
koji svoje spasenje zeli izvesti odredene jedinice (npr.: Gos
sam, oslanjajuCi se na sebe, podnje rijeCi, prepirke, uspo
bez Boga, pa i kad mnogo 0 redbe, himni), nastoji se utvr-
njem govori. On se uzda u ze- diti »zivotni smjestaj« pri nji-
maI.i ske prednosti (2 Kor hovu nastanku kao i razvojni
11,18), u svoju vI. askezu (Kol put koji su prosle prije njiho-
2,18.23), on neprimjetno upa- va zapisivanja. Tek kad se u
 190 METODA POVIJESNIH OBLIKA - MIHEJ
tvrdi njihov knjiz. oblik, pO-
stavlja se pitanje sto se za-
pravo njima hoee reei. Pri
tom treba uociti da bibl. knji-
ievnost upotrebljava druge
oblike nego mi danas. Mnoga
dostignuea M. p. o. znacajna
su, osobito za tumacenje -+
psalama i -+ Evandeljel. Treba
zabaciti pretjerani stav prema
kojem se ustaljeni knjiz. obli-
d (rodovi) i povijesnost is-
kljucuju. Sve se viSe uvida ko-
liko svoga Ullose evandelisti
uza svu svoju vjernost naslije-
denim knjiz. oblicima, Vee je
sarno SP rado razvrstavalo po
skupinama dijelove (»oblike«)
koji su u knjiZ. pogledu slicno
gradeni.
METRET -+ mjere
METUSALAH (iz nepoznatih
razloga kroz mnoga se stolje-
ca nazivao »Metuzalem«; ne-
jasan je prijevod imena) Pre-
ma jednom ogranku predaje
Setov potomak (Post 5,21), a
prema drugom kao »Metusael«
Kajinov potomak (Post 4,17s).
Poslovicna je njegova visoka
iivotna dob (969 godina, pre-
I'
I
rna »samarijanskom petoknji-
zju« »samo« 720 godina). zi-
votna dob praotaca nije broj-
cani podatak, nego teol. izri-
caj (npr. velika zivotna sna-
ga); stoga je izlisno nastojati
nekako razjasniti njihov dugi
vijek.
METUZALEM -+ Metusalah
MEZOPOTAMIJA (»Medurje-
cje« = podrucje izmedu Eu-
frata i Tigrisa) Oznaka koja
dolazi tek u 3. st. pro Kr. U SZ
M. je grc. prijevod naziva raz-
nih podrucja Arama. Drugo
znacenje ima M. u Dj 7,2 i da-
nas kad »M«. oznacuje podru-
cje -+ Asirije i -+ Babilonije.
-+ Plodni Polumjesec.
MIDIJCI -+ Medijci
MIDJANCI Savez bed
(glavno podrucje ispase
obje strane Akapskog z
va). Njihove su veze s I
lorn djel. bile dobre (Mo
bjezi k M. i prima od
sav.iete, IzI 2,15-21; 18,13-2
djel. neprijateljske (Br 25,
-+ Gideonova pobjeda nad
Suci 6ss). Neke su skupin
castile Baal Peora (usp
25,6-18). Mozda se Mojsij
svog boravka kod njih
put susreo sa stovanjem
Jahve. M. izvode svoje p
jetlo od jednog Abraham
sina (Post 25,1).
MIDRAS (»izlaganje«) N
za poucno rab. izlaganje B
je. Ukoliko se radi 0 pro
rna, onda se govori 0 M
laka iIi halakskom M. (-+
na), a inace je rijec 0 M
ggadi. Za razliku od pro
Haggada nije sakupljen
jednu zbirku niti kanon
na. Stoga postoje mnoge
ke, npr. Rabba za Post,
zaljke.
MIFIBOSET -+ Meribaal
MIGDAL (»toranj«) Javl
u mnogim imenima m
kao dio naziva, npr. M.-E
19,38).
MIGDOL test ego naziv mj
MIHAEL (»tko je kao B
naziva se kod Dn 10,13.21
knez andela koji priska
pomoe Izraelu. U kasn
zidovstvu on je jedan od
dela koji stoje kraj B
prijestolja. U Otk 12,7ss
sana je njegova pobjeda
»Zmajem« a kod Jud 9
gova borba s davlom za
sijevo tijelo (prema zid_
daji).
MIHEJ (»tko je kao Jahv
VI. ime, npr:
 MIHEJ - MlLOSRDE
1. Cov.iek iz Efrajima kome
su Danovci oteli bogostovni
lik (-+ efod) te na silu odveli
njegova svecenika kako bi os-
novali vI. svetiSte (Suci 17s).
2. Jimlin sin, prorok (-+ proro-
ci) u Samariji u vrijeme kra-
Ija -+ Ahaba. M. je bio protiv-
nik Ahabove vanjske politike
(rat protiv Damaska) i zbog
svog je propovijedanja bio
bacen u tamnicu (1 Kr 22,8-
-27).
3. Prorok, pisac -+ Mihejeve
knjige (2. polovica 8. st. pro
Kr.), mozda rodom iz -+ Mare-
se, Izaijin suvremenik.
MIHEJ (knjiga) sadrli optuZ-
be (Iss), obecanja (4,1-5,8), op-
tuZbe (5,9-7,7), obecanja i za·
kljucak (7,8-20). Mih 4,1ss =
Iz 2,2ss (obecanje 0 brdu nade
i 0 vjecnom miru). Dvaput
se upotrebljava skica prijetnja
- poruka spasenja: zacijelo
djelo redaktora (5. st. pro Kr.?)
koji se koristio zbirkama sta-
rijih prorockih izreka; najsta·
riji dio potjece od samoga M.
(2. polovica 8. st. pro Kr.).
U M. se nar. zeli pokazati
kako velikasi, mocnici i bo-
gatasi pripravljaju propast
Jeruzalema zbog teskih drus·
tvenih prilika (npr. veliki po-
sjedi, podmitljivost), za koje
su oni odgovorni. M. govori
u snaznim slikama. Prema M.
i -+ proroci djeluju po volji
onima koii im daju kruh
(3,5).
MIREJA -+ Mihej
MI-IZVJESTAJI -+ Djela apo-
stolska, -+ Luka
MIKA -+ Mihei
MIKALA (»tko je kao Bog?")
Saulova kCi. Davidova zena
koja ga je spasila od svoga
oca (1 Sam 19,11-17). Udali su
je za drugoga; David ju je
19
kasnije trazio natrag (da oza
koni svoj kraljevski poloza
povezujuCi se sa saulovom
obiteIji?). Kad je David izvo
dio bogostovni pIes pred -+
Kovcegom saveza, ona mu s
rugala (2 Sam 6,16.20ss).
MILENARIZAM -+ hilijazam
MILET Jonski grad na neg
dasnjem uscu Meandra u
Egejsko more, poznat po trgo
vini, filozofiji prirode, pisanj
povijesti, raskosi i necudore
duo Prema Dj 20,15-38 u M. s
dosli starjesine krsc. zajedni
ce iz Efeza (oko 100 km o
M.) da se oproste s Paviom
koji je putovao za Jeruzalem
gdje je bio uhicen. Prema
Tim 4,20 Pavao je u M. kas
nije ostavio boiesna Trofima
MILO (»dolijevanjec) Pojaca
nje jeruzalemske utvrde koj
je sagradio Salomon (1 K
9,15 i c.). 0 tome nista pobliZ
nije poznato.
MILOSNA GODINA -+ vlasnis
tva
MILOSRDE
1. Bog je milostiv (Izl 22,26
34,6), prema pojedincu (-+ mi
lost) i ciielom narodu (-+ Sa
vez, -+ vjernost). Njegovo s
M. ipak ne smije shvatiti ka
popustljivost (usp. Jr 13,14
Sir 5,6). Ono dosize svoj vrhu
nac kad je Bog u Isusu Kristu
udijelio spas narodu (Lk 1
54) a po svojoj odluci (Rim
9,18) i svim Iiudima (usp. Rim
9,23; 11,32). On se naziva »0
cem M.« (2 Kor 1,3), temel
je M. medu Ijudima (Lk 6,36
i zahtijeva ga (Mt 9,13; 12,
prema Ros 6,6; -+ bogostov
lje).
2. cesto se Isus prikazuje ka
milosrdan (npr. Mk 1,41; 6
3411; 10,47-511/; ali Mt 15,22
28//; usp. Fil 2,27; Isus ka
192 MlLOSRDE -
»milostiv veliki sveeenik«, Reb
2,17).
3. Na sudu (usp. Jd 23; Reb
1O,28s) Bog ee prema milosrd-
nima biti milosrdan (Mt 5,7;
Jak 2,13; usp. Mt 23,23); -+ lju-
bav, -+ obraeenje.
MILOST Prevodioci prevode
rijecju »M.« razliCite hebr. iz-
raze (npr. »ljupkost, naklo-
nost« u Post 19.19; »vjerna
spremnost na pomoe« u Iz
55,3). Prema Ps 89,29 Bozja se
M. zasniva na -+ Savezu. U
Kristu je Bog konacno daro-
vao i obeeao svoju pomoe.
Taj novi odnos Boga prema
ljudima naziva se M. (Gal 2,21;
Rim 3,24 -+ pravednost, 6,14).
U nz. pozdravima (npr. 1 Kor
1,3) »M.« najcesee znaCi otpr.
»naklonost«. Na drugim nz.
mjestima »M.« otpr. znaCi
»evan. blagovijest« (npr. Dj
13,43). U NZ M. rijetko ozna.
cuje (kao npr. Rim 1,5) poje-
dinacan dar, nego ope. Bozju
dobrohotnost. U prv. zajedni-
cama veliko su znacenje imali
milosni darovi (-+ karizma).
MILOSTINJA se veoma cijeni-
la u SZ (-+ pravednost); mno-
ge sz. odredbe daju prednost
-+ udovicama, sirotama, »ne-
znatnima« (Lev 19,15) itd. Ja-
hve im takoder sa svoje stra-
ne udjeljuje spasenje (Lev 25,
42; Pnz 15.15). Kad je -+ bogo-
stovlje bilo potisnuto, i poslije
ostre kritike -+ proroka, M. je
u veeoj cijeni nego -+ post, -+
irtve i dr. (Iz 58,6s; usp. Lk
11,41; Izr 21,3; Tob 4,11). M.
donosi oprostenje grijeha (Dn
4,24; Tob 12,9); u vr. spasa ona
ce biti izobilna. Na nekoliko
mjesta obveza M. vrijedi sarno
prema siromasima vI. naroda
(Lev 25,44).
NZ preuzima visoko postova-
nje prema M., ali iznosi nove
razloge (-+ ljubav prema bliz-
MIR
njemu, M. kao mjerilo Sud
Mt 25,31-46; iscekivanje vrem
na spasenja: Lk 10,3311) i r
bija nacionalne okvire (ljub
prema neprijateljima, usp.
6,27.29; 10,30-37). Granice
medu strukturalnih promje
(-+ siromastvo) i M. nesta
kad se imaju prinijeti tes
osobne zrtve (usp. Mk 10,21
Niie dosta da M. bude sar
izvanjski dar: ona mora odg
varati nutarnjem stavu (
6.1-4; usp. Sir 18,15ss). -+ P
lovo skupljanje darova za
zajednicu u Jeruzalemu j
M. (Dj 24,17; 1 Kor 16,lss;
Kor 8-9; Rim 15,25s). U Je
zalemu je postojala urede
briga za siromahe (-+ dakon
MINA -+ utezi, -+ kovani
vae
MIOMIRIS ie znak Boz
blagoslova (Post 27,27) iIi
kovit izraz za zrtve koje
Bogu mile (lzl 29,18; Ef 5
MIR »Imati M.« u SP zna
»zivjeti savrseno, dobro i b
stete«. Stoga suprotnost m
nije -+ rat (usp. izv. teks
Sam 11,7), nego nedaee, ne
vrsenost. Jos danas ponajvi
tako shvaeaju na Istoku ri
M. Stoga se cesto zazivanje
primjenjuje kao pozdrav (u
2 Sam 18,28; neki prijevo
Zdravo!).
Oblici su M. odsutnost rata
Sam 7,14; Lk 14,32; Otk 6
zatim san (Ps 4,9) i smrt (P
15,15). M. nestaie uslijed
sloge (Mt 10,34) i bolesti (u
Mk 5,34). On dolazi od Bo
(Br 6,26) s kojim se sklapa
Savez. Stoga je pouzdanje
Boga takoder nada u M. (L
26,6; Iz 52,7). -+ Mesija se
ziva »mironosni knez« (Iz 9
U Kristu je nadosao M. (
2,14; Iv 14.27; 16,33); Dj
36ss) jer su Bog i ljudi op
uzajamno povezani (Ef 2,
 MIR - MISNA·
krvlju krifa: Koll,20). Kristo·
va je poruka poruka M. (Ef
2,17; 6,15) i obveza da se sve
uCini za M. (Mt 5,9; Rim 12,18;
1 Pt 3,11), i to ne samo rije-
Cima (Jak 2,15s; usp. Iz 6,14).
Gotovo se nigdje u SP rijecju
M. ne oznacuje nutarnja du-
sevna smirenost.
MIRIAM (sporno je znacenje
rijeci) Prema Br 26,59 -+ Moj-
sijeva sestra (usp. i Mih 6,4).
Prema Izi 15,20s prorocica (-+
proroci) i sastavljacica jedne
pobjednicke pjesme. Prema
Br 12,1-15 oboljela je od-+ gu-
be za kaznu sto je rogoborila
protiv Mojsija a kasnije je
ozdravila na Mojsijev zagovor.
Prema Br 20,1 umrla je i bila
sahranjena u Kadesu.
Br 12 ne spominju nikakve
rodbinske veze. U Izi 2,4.7s
(izvjestaj 0 spasenju mladog
Mojsija) nije spomenuto ime
njegove »sestre«.
MISIJE (»poslanje«) Izrael ne
poduzima misijske pothvate
medu poganima, vee oni sami
trebaju doei Izraelu (usp. Iz
2,3). Kasnije je zidovstvo po-
stalo poduzetno u misijskom
radu (usp. Mt 23,15). Oni koji
su posvema presli na zidov-
stvo (pranje uranj anj em, ob-
rezanje) nazivaju se »prozeli-
ti (»pridoslice«) pravednosti«;
ti su obdrlavali sve propise.
Ljudi skloni zidovstvu nazivali
su se »bogobojazni«: obdrla-
vali su neke zid. odredbe (npr.
subotnja zapovijed, propise 0
jelima, hramski porez). Prije-
porno je sto su bili »prozeliti
vratiju« (mozda su se u raz·
licitim krajevima tako nazi·
vali »bogobojazni«, »tudinci«).
KrSc. je propovijedanje u pr-
yom redu namijenjeno :lido-
vima (usp. Mt 15,24.26). Ali
oni ga odbacuju. Prema NZ
M. medu poganima plod su
19
Bozjeg zahvata (misijska za
povijed, Mt 28,19; Kornelijev
obraeenje, Dj 10; Pavlovo v
denje u snu, Dj 15,9s; -+ Za
kon). NajveCi misionar pogan
u prvoj Crkvi bio je -+ Pavao
cesto su »bogobojazni« naj
spremniji prihvatiti poruku
Pavao ne preuzima vodstvo za
jednice u pravom smislu ri
jeci (usp. 1 Kor 1,17).
MISPA (»promatracnica«) Im
visoko polozenih mjesta, npr.
u Benjaminu (tell en-nasbe
mjesto zbora plemenskog sa
veza (Suci 20,1; 1 Sam 7,5ss
oko 12 km sj. od Jeruzalema
-+ Saul je u M. proglasen z
kralja (1 Sam 10,17-25). Kral
-+ Asa iz -+ J. JUdo kraljevstv
utvrdio je M. (granicna utvrd
prema-+ Sj. izr. kraljevstvu
-+ Gedalija je stolovao u M
Relig. srediste ustanka -+ Ma
kabejaca (1 Mak 3,46).
MISTERIJ -+ otajstvo
MISNA (»ueenje«) Pokusaj d
se Bozji zakon razradi do
tancine i strahopostovanj
prema predaji povod su na
stanka zbirke propisa. Iz S
nastaje halakski -+ Midras
iz navodnih usmenih predaj
nastaje M. Prijasnje zbirke M
potisnule su zbirku rabi Je
hude (200. p. Kr). Zajedno
komentarima i sl. iz slijedeee
st. (Gemara) tvore Talmu
(pal. oko 400. p. Kr; babil. ok
500. p. Kr., koji je jos i dana
obvezatan). Zamorno je Cita
M. (uglavnom: »Rabi XY re
kao je... Rabi QV reka
je ... ; razlicita su miSljenj
naprosto donesena jedna po
red drugih). Ono sto Jehud
nije preuzeo, sakupljeno je
Tosefti (koja nije obvezatna
»Usmena predaja« i »tumace
nja« uskoro su preslojili sv
topisamske propise (usp. M
15,5ss).
 194 MIT - MJENJACI
MIT se naziva kazivanje u ko-
jem se ljudsko djelovanje i
nacini reagiranja prebacuju
na izvanzemaljsko podrucje
(primjeri: borbe bogova, »pu·
tovan.ie duse u nebo«). Pritorn
se svo.istva u biti ne izrnje·
njuju, vee se samo podizu na
viSu razinu. Tako npr. bozan·
stvo raspolaze neogranicenirn
fizickim mogucnostima. M.
cesto treba proturnaCiti neki
obicaj, dogaaaj u povijesti iii
prirodi, neki kult. Tvrdnja da
bozanstvo obicno uzrokuje
vremenske prilike jest npr. M.
No nesto je drugo reei: budu·
Ci da su vremenske prilike
ovakve iii onakve, dolazi oso-
bito do svijesti da djeluje ne-
ka izvanzemal.iska sila. Ali to
se ne moze dokazati niti kao
istinito niti kao lazno.
Mnogo je mitske graae demi-
tologizirano vee u SP. Tako
npr. u izvjestaju 0 -+ stvaranju
gotovo je sasvim nestao M. 0
borbi protiv kaosa, nasuprot
drugim prirnjerima na St. I.
Pokret »demitologizacije« NZ-a
istice da nije moguee neke
stvari izluciti (npr. neke izvje·
staje 0 cudesima) a druge 0-
staviti kao pov. dogaaaje. Sve
skupa nije nav. govor 0 bozan-
skome, vee opis covjekove si-
tuaci.ie; NZ ne saddi izjave
0-+ spasu ko.ii dolazi izvana,
vee spasonosnom putu poje·
dinaea. Ovd.ie rnoramo posta-
viti neka pitan.ia: Zasto je po-
ruka NZ prikladnija da to iz-
razi, a ne neka druga djela?
Koliko se poruka NZ 0 spasu
moze preskoCiti te prihvatiti
puka vjera, ko.ia bi bila ideo·
logija bez spozna.ie? Do koje
mjere nije rijec sarno 0 sud-
bini nekih izabranih pojedi-
naea, vee 0 sudbini svih lju·
di? 8to da kazemo 0 ogranice-
nosti takva pokusaja rjesenja
vremenom i sredinom? Potre-
bno je premisliti osnovn
tanja, a ne tek neke izvan
pojedinosti: npr. da se p
vor sto teologija demito
zaeije ne promatra ovo ili
kao povi.iesno ne odnos
nju nego n.iezinu pretec
liberalnu teologiju. Pri op
danom odbacivanju teol
demitologizacije ne smij
ujedno odbaciti njezino tem
no pitanje: sto uCiniti ka
neki opisani dogaaaji ne
gu danas prihvatiti kao
Cin.ienice?
MITANI Ddava na gom
Eufratu (2. poloviea 16. -
polovica 13. st. pro Kr.) s
ritskim stanovnistvom i
kom (-+ Huriti) te indo
skim vladajuCim slojem
su osvojili -+ Hetiti.
Polozaj Miziie
MIZIJA Pokra.iina u sjz.
lu Male Azi.ie; u M. se n
ze -+ Troada i -+ Pergam
vao je dvaput posjetio M.
15,7-11; 20,5-13).
MJEDENA ZMIJA-+ zmij
MJEDENO MORE -+ Hram
MJENJACI Propisani hram
porez u Izi 30,11-16 i Neh
32s morao se plaeati u
rom kovanom noveu; zat
M. uz naplatu mijenjali
i rim. kovani novae. Uz t
se oni bavili i uobicaje
 MJENJACI -
bankarskim poslovima. Bili su
smjesteni u vanjskom pred-
voriu Hrama (Mk 11,15ssll; Mt
25,27; Iv 2,14), -?- izgon iz hra-
ma.
MJERE Kao ni za -?- utege, ta-
ko ni za M. nemamo tocnih
podataka; nalazi prilikom
iskapanja medusobno se ne
podudaraju iIi se mogu uzeti
u obzir tek po cijenu svakak-
vih pretpostavki; neki su po-
daci zaokruieni brojevi (npr.
2000 lakata dug kanal Siloe);
sustavi M. viSestruko su se
mij enj ali; M. se dijelom jos i
danas utvrduju prema M. vI.
tijela (npr. prema ruci). Stoga
je nemoguee dati tocne tab·
liee, vee samo red velicina u
koiem se kreeu neke M.
M i ere za duzinu:
lakat: otprilike 112 m (obicni
lakat ima nesto manje, a sta-
riji lakat iz Ez 40ss nesto vi-
se);
pedalj: 1/2 lakta;
dIan: blizu 8 em;
palae: blizu 2 em.
Veee su M. tek pribliZne: ko-
rak, dan puta (= 30-60 kIn),
duljina puta, dio puta, kame-
nomet itd; nejasna je duiina
gomed (Suci 3,16; neki prevo-
de: »Iakat« a veeina »pedaIj«).
U kasnije doba navode se
helen. i rim. M.:
milja: nesto preko 1 i 112 kIn;
stadij: blizu 200 m;
hvat: oko 2 m;
stopa: oko 30 em.
Mjere za povrsinu:
Sz. navodi oznacuju komad
zemlje kao jaram = lanae ze-
mije (oko 30 jutara), sto S6
moglo obraditi jednim jar-
mom volova u jedan dan (bli-
zu 114 ha?). Osim toga katka-
da se navode i M. za usjeve
kojima se odreduje velicina
polja.
MJESINA
Mjere za zapremninu su
tvari:
homer = kor: oko 3 112
kasnije (npr. u NZ): nesto
se od 2 hI;
efa: oko 1/3 hI;
seah, fitna miera: oko 1
kasnije (npr. u NZ): oko
kab: tocno 2 1;
hojniks, funta, mjera (Ot
6): nesto preko 11141.
Mjere za zapremninu teku
tvari:
kor: oko 3 112 hI;
bat: oko 1/3 hI; nesto vise:
tret = miera;
hin: oko 6 1;
kab (i za tekuCine): ravno
log: oko 112 1.
MJERE ZA TEzINU -?- ut
MJESEC se smatrao izvo
svjetla, mjerilom vremena
kalendar) te uzrokom plod
sti, rasta, kiSe, zdravlja i s
ti. Na sveCan se nacin isk
vala poCast -?- mladaku. U
M. se izricito prikazuje
Bofje stvorenje (Post 1,16).
St. I. bilo ie veoma rasir
stovanje M. kao bozans
o sirenju tog stovanja u I
elu usp. Jr 8,2. -?- Haran je
srediste Mjeseceva kulta
mnogim opisima posljed
vremena M. ima posebnu
gu: on neee viSe sjati
13,24), postat ee erven
krv (Otk 6,12), zasjat ee
sunee (Iz 30,26) iii ee posv
iSceznuti (Otk 21,23).
MJESEC DANA -?- kalenda
MJEsINA Sasivena kozja
fa sluiila je za ddanje v
(Post 21,14), mliieka a nar_
na (1 Sam 1,24; 2 Sam 1
testo se pilo iz M. (-?- ca
Novo vino koje jos vrije
ra se uliti u novu, cvrstu
(Mk 2,22), jer se stara M. l
podere.
BIBl./OTFKA OBIT
l ~:. ~ .P_ E K
196 MLADAK - MOJSIJE
MLADAK Ima nar. znacenje
kao dan pocetka mjeseca, i to
ne samo s obzirom na odre-
divanje vremena, vee i s obzi-
rom na vjerski zivot Izraela.
U 2 Kr 4,23; Iz 1,13s; Am 8,5
lOM.« se poistovjeeuje sa -+
subotom i kao takav je dan
pocinka i prigoda za bogo-
sIuzni sastanak (Iz 1,13s), za
godiSnju zrtvu (1 Sam 20,6.
29) i za obiteljsku gozbu (1
Sam 20,18.24). U Br 28,11-15 do-
neseni su propisi za zrtvu na
svetkovinu M.
Podrueje Moabaca
MOAB Zemlja u kojoj su bo-
ravila Izraelu srodna pleme-
na. Izvjestaj Post 19,30-33.37
(M. se rodio iz odnosaja izme-
du oca i keeri) potvrduje tu
rodbinsku vezu. izrazava pre-
zir Izrae1a prema M. te pucki
razjasnjava i samo ime »M.«
(= »od oca«). M. je imao vee
prije Izraela svoga zajednic-
kog kralja (mozda je -+ Ba-
Iak bio pokrajinski knez). Od
-+ osvajanja zemlje nadalje
bilo je zadievica izmedu M.
i Izraela (-+ Bileam). Za
vrijeme svoga kralja Eglo-
na Moapci su i z. od Jordana
bili supamici Izraelu. Kasnije
su postali niihovim vazalima.
Moapskom kralju -+ Mesi us-
pijeva 854. pro Kr. zadobiti ne-
zavisnost. Naposljetku su A-
sirci osvojili M. a kasnije je
ukljucen u kraljevstvo Naba-
tejaca.
Moe. SP velica neogranic
Bozju M. (usp. npr: Suci
Ps 19; 104; Iz 40,10; 44,26ss
1,49; Bog kao »Svemo
Mk 14,621/). On udjeljuje i
dima M. i jakost (Ps 8
Iz 11,2; Iv 19,10s: -+ drlav
nar. Mesiii Isusu (nad n
stirn duhovima Lk 4,36;
20; M. oprastanja grijeha
2,10; iscjeljivanja bolesnih
5,30; naucavanja Mk 1,22; s
Iv 5,27). Tu M. (vlast) prim
i ucenici (Mk 6,7; Dj 8,1
2 Kor 13,10). Na nju se o
nj.a propovijedanje (Dj 1
Rim 15,17s; 1 Sol 1,5; 2
12,9s); pa i sarno je Ev
(sila) (1 Kor 1,18; 2 Kor
Fil 4,13). Ta sila djeluje u v
nicima (Iv 1,12; 2 Pt 1,3s
6,10). Ovoj je protivna npr
grijeha (Rim 6,14-22). test
u NZ cudesa nazivaju »s
djela« (npr. Mk 6,5; 1 Ko
10).
MODIN (el-arba cin) Mje
ni 25 km sjz. od Jeruzaie
rodni grad i mjesto ukop
Makabejaca; tu je zapoceo
hoy ustanak (1 Mak 2,11.15
MOJSIJE (ime je zacijelo
o M. doznajemo sarno iz
drugi su spisi ovisni 0 SP
nejasni. Tekstovi ne idu
tim da prufe zaokrufen M
sijev zivotopis; uvijek tr
uzimati u obzir njihov gI
cilj: jedan sloj predaje (ja
sticki; -+ Mojsijevo petokn
je) naglasava Botje djelov
pri -+ izlasku iz Egipta
putu kroz pustinju; M. to
javljuje. Drugi sloj (elohi
ki) prikazuje M. kao dje
nog-+ proroka. Treei sloj
uteronomijski) gleda u nje
i zagovomika i pomirit
(usp. npr. Pnz 9,18ss). tet
sloj (sveeenicki spis) gled
M. onoga koji je odreden
saobraeanje s Bogom; sve
 MOJSIJE - MOJSIJEVO PETOKNJIZJE
ge djelatnosti (npr. vodenje
ratova) prepusta drugima; od-
likuje se »licem iz kojeg izbi·
ja svjetlost« (Izl 34,29). Te se
razlicite predaje 0 M. dopu-
njavaju. To sto ih ima neko-
liko ne znaCi da M. nije posto-
jao. Kasnije je predaja mnogo
toga povezala s njime sto se
tical0 npr. izlaska iIi pustinje,
ali pry. ne i M.
M. je uistinu bio znacajna
osoba jedne skupine plemena
(tocnije se ne moze 0 tom viSe
utvrditi). Prema izvjestaju Izl
roden je u Egiptu, gdje ga je
odgojila faraonova kCi a za-
tim je morao bjezati u Midjan
i ondje se ozenio. Tu je prema
bib!. izvjestaju u jednom vi-
denju saznao da se Bog zove
Jahve (-+ Sinai). Opisan je kao
voda naroda (izlazak, putova-
nje pustinjom) i velik zako-
nodavac.
NajviSe izvjestaja 0 M. nala-
zi se u knjigama IzI-15. Kas-
nije sz. knjige doduse cesto
spominju boravak u pustinji,
ali ne i M.: velicaju M. sarno
u kasnijem zidovstvu (npr. Sir
45,1-5). Isus je veCi od M. (Iv
1,17; 6,32; Reb 3,2-6; usp. Reb
11,23-26).
MOJSIJEVO PETOKNJIZJE
(Pentateuh = peterodjelni svi-
tak) zove se prvih pet knjiga
SZ (-+ Tora): 1. Mojsijeva =
Genesis (Post, »Postanak«); 2.
Mojsijeva = Exodus (Izl, »Iz-
lazak«), 3. Mojsijeva = Leviti-
cus (Lev, »Levitski zakonik«,
tj. levitsko-bogostovni propi-
si); 4. Mojsijeva = Numeri
(Br, »Brojevi«), 5. Mojsijeva =
Deuteronomium (pnz, »Ponov-
ljeni zakon«). Tih pet knjiga
tvore jednu cjelinu. Njihova
je podje1a nastala kasnije.
S knjiz. gledista M. p. ne po-
tjece od -+ Mojsija, nego su
skup zapisa iz razlicitih vre-
mena. Na viSe izvora upu
npr: dvostruki izvjestaji
izvjestaja 0 stvaranju,
1,l-2,4a; 2,4b-7; zatim dv
vjestaja 0 Mojsijevu po
Izl 3; 6) i zamjene B
imena. Bib!. znanost SZ
da danas u M. p. plod s
nja slijedeCih izvora:
J (jahvisticki, nazvan tako
do Izl 3 upotrebljava za
ime Jahve); E (elohisticki
zje ime: Elohim); D (deu
nomisticki = Ponovljeno
kona) i S (sveeenicki
Redoslijed njihova nast
sporan je (JESD ima
nost) a jos vise vrijeme
stanka svakog od njih. O
se medusobno povezivali
J + E = Jehovist) i u
je preuzimana druga g
(npr. popisi, Z. Sv. = -+ Z
svetosti) prije nego su u
nacnoj redakciji ujedinje
J E-+} IE S-+ } JES}
D-
-+ Mojsijevo petoknjiZje
Ta skica prub samo osn
pregled. Izvori su ozn
kao gotove cjeline, kao d
su popunjeni nikakvom
gom gradom; spajanje iz
prikazano je kao da su p
zani s drugima bez ik
promjene. Stoga pri tur
nju nije glavno pitanje k
izvoru pripada dot. odlo
nego: Sto je u pozadin
izvora? Ima Ii dot. odlo
vee svoju pretpovijest,
kao popis iIi -+ etiologi
izvanbib!. spoznaje (npr.
panja) mogu pomoCi da s
de do odgovora na to pit
Treba nadalie imati na p
ti da pojedini dijelovi i
rnladih izvora mogu biti
rna stari. Neka Citatelj n
puni taj nacrt u tom sr
da ne gleda u pojedinim
sima neku zaokruzenu
198 MOJSIJEVO PETOKNJUJE - MOLITVA
nu, nego kao zivi organizam
koji se sastoji od mnogo dije-
lova a svaki od tih dijelova
u svakom dodiru s drugim
organizmom mijenja sebe i
uzrokuje promjenu kod dru·
goga. Tako starost pojedinih
upotrijebljenih odlomaka mo-
ze sezati i do Mojsijeva vre·
mena. Mlade su zakonske od-
redbe pridruZene starijima i
zato se nalaze pored njih.
J obuhvaea: Izvjestaj 0 stva·
ranju (Post 2,4b-7), prapovi-
jest i povijest patrijarha, iz·
vjestaj 0 -+ izlasku iz Egipta
i 0 putovanju pustinjom; Bo-
zje vodstvo unatoc grijehu.
Neki ucenjaci zele amo pri-
brojiti i dijelove IS 2-12; drugi
dijele J na razlicite slojeve
predaje (tako O. Eissfeldt na·
ziva najstariji J-sloj »laickim
izvorom« = L). J ne donosi
nikakav zakonski tekst, a na-
stao je zacijelo u -+ J. judo
kraljevstvu (iIi djel. vee u Ve·
likom Davidovu kraljevstvu?).
S J je zajedno bio preraden
E. Pri tom je ispusteno mno·
go od onoga sto je bilo u J:
od E dakle nije mnogo toga
ostalo. Neki istrazivaci dovo-
de uopee u sumnju sarno po-
stojanje izvora E. Mozda je
on nastao poslije 900. pro Kr.
u-+ Sj. izr. kraljevstvu. J i E
mozda su spojeni poslije pro-
pasti Sj. kraljevstva 722. pro
Kr. S se odlikuje mnogim ob-
rascima. Tom izvoru pripada
prvi izvjestaj 0 stvaranju
(Post 1,1-2,4a). NajviSe se oba-
zire na bogostovlje i pravo.
Zakon svetosti (Z. sv.), rodo-
slovlja (toledot) i dr. ugrade-
ni su u S zajedno s drugim
izvorima. Podje1a S na viSe
samostalnih izvora nije se u-
stalila. Svakako je S nastao u
babil. -+ izgnanstvu i nije bio
uvrsten u JE. nego je u nj
preuzet JE (oko 500. pro Kr.).
Neki smatraju D prvim
lorn -+ Deuteronomijske
jesti. D je bio nekoliko
kasnije ugraden u JES,
je prema njemu bio dotje
Sporno je kad je nasta
Nekako se cini da je u
s nalazom Knjige Zakon
vr. kralja Josije (621. pro
2 Kr 23). Svoj konacni o
(ukljucujuCi nekoliko ma
preinaka) dobilo je Mojsi
petoknjizje zacijelo u 4. st
Kr.
Neki ucenjaci misle da t
knjiz. rasClamba obuhva
H, iIi cak i Suce (»Heksat
= sesterodijelni svitak; »
tateuh« = sedmerodijelni
tak); iIi pak dde da am
spada Pnz (»tetrateuh« =
tverodijelni svitak).
MOLITVA Kao u svim dru
religijama i kod Izraelac
M. naCin na koji se co
obraea -+ Bogu. Ona obuh
sva podrucja zivota: M
npr. prosnja (i za materij
stvari, usp. Ps 128), zazi
vapajima (Izl 32,11-14), po
nicka M. (Ezr 9.6-37), za
ljivanje, zahvalnica (Ps
136). Prozbena i pokorn
M. takoder saddavaju h
bene izraze 0 Bozjim djel
Moli se kod -+ bogostovlja
psalmi; -+ prorocka kritik
1,15) i na bilo kojem dru
mjestu (usp. 2 Kr 20,2s).
se cesto molio (usp. npr
5,16; »Velikosveeenicka M
Ivanovo evandelie) i uci
svoje ucenike kako ee m
(-+ Ocenas). U Kristu je o
ren nov pristup k Bogu (
4,16); molitve ee biti us
ne. M. krseana mora ipak
izlaziti iz ispravna stava:
stenja (Mt 6,5s), pouzd
(Mk 11,24), ustrajnosti
11,5-13), poniznosti (Lk 18.9
pomirenja s drugima (M
14s), -+ pravednosti (1 Pt 3
 MOLITVA -
»Klanjanje« je viSe od »M.«:
to je odgovor cijelog covje-
ka upucen nekome tko je
njim obvladao. Ono se tako-
der ne sastoji u prvom redu
od rijeci, nego postaje vidlji-
vim iz sveukupnog ponasanja
obvladana covjeka (usp. Otk
1,17).
MOLITVA GOSPODNJA-+
Ocenas
MOLITVENE VRPCE (u ne-
kim prijevodima: »zapisi«)
Neki su dosl. shvatili rijeCi
Izl 13,9.16; Pnz 6,8; 11,18 i na
vrpce pergamene zapisivali
po koji propis -+ Zakona, stav-
Ijali to u kutijice i privezivali
ih molitvenim vrpcama na Ii-
jevu ruku i na celo. Isus je
prigovarao farizejima sto iz-
raduju upadljivo siroke M. v.
(Mt 23,5). Mnogi poboznici
onog vremena nisu nosHi M.
v. sarno kod molitve nego ci-
jeli dan.
MOLOH Postoje 2 tumacenja
imena »M.«:
1. Rijec je nastala od mlk
(»posvetni prinos«); ponajvise
je to bilo zrtvovanje djeteta
Hi koja nadomjesna zrtva
mjesto djeteta. Takav je obi-
caj bio rasiren i u Izraelu
(usp. npr. 2 Kr 16,3; kraIj
-+ Ahaz). Mjesto gdje su se
prinosile zrtve nazivalo se To-
fet u dolini Ben Hinom (Jr
7,31).
2. »M.« je ujedno bio naziv za
bozanstvo (»kraIj«) kome su
se prinosile zrtve. U tom je
znacenju »M.« postao posIo-
vican.
Oblik rijeci M. dolazi u -+ Sep-
tuaginti; u hebr. tekstu stoji
molek.
MORDOKAJ (Mardohej; »ono
sto pripada [bogu] -+ Mardu-
ku«) Glavno lice u Knjizi 0
-+ Esteri, skrbnik Esterin; ot-
MRTVO MORE
kriva urotu, kasnije je izaz
na sebe gnjev -+ Haman
nagovorio je Esteru da se
uzme za !idove, predus
pokoIj i postaje vezirom
mjesto Hamana. M. nije
osoba; izvjestaj je sastav
vise od sto g. nakon Mo
kajeve navodne deporta
(Est 2,6; Us): Est nije do
ment, nego knjiga utjehe.
MORE Rijec »M.« u dosl.
cenju upotrebijava se u SP
Sredozemno more (= Fili
sko more, Izl 23,31; = Ve
more, Br 34,6; = »More«
19,29) kao i za -+ Mrtvo m
-+ Crveno more, za rijeke
frat, Jr 51,36) i za jezera
Genezaret). Na St. 1. -+ stv
nje se opisuje kao cin ko
bozanstvo obuzdava M. S
tra se izvoristem zia (»Zv
iz M«., Otk 13,1).
MORE ROGOZA (iIi »Trsc
.[trska] more«; neki prev
oci: »Crveno more«) Ozn
je, barem na nekim mjesti
sji. ogranak -+ Crvenog m
zaijev Aqaba (usp. npr.
21,4). Prijeporno je gdje
nalazilo more koje je pre
Izi 13,18 imalo neku ulogu
-+ iziasku iz Egipta.
MOREsET, MOREsET-G
Domovina -+ Miheja.
MORIJA se u Post 22,2 n
va krajina gdje je Abrah
trebao zrtvovati svog sin
Izaka. U 2 Ljet 3,1 »M.« je
ziv za goru na kojoj je
graden hram. Nije jasno
da li se u oba slucaja m
na isto niti gdje je bila M
MRAK-+tama
MRTVO MORE. U SP: »
stinjsko more«, »Istocno
re«, »SIano more« (Post 1
18 15,2.5; 18,19), dugo oko
km a siroko do 15 km; raz
200 MRTVO MORE - MUSKARAC
oko 400 m ispod mora; u M.
m. utjeeu -+ Jordan, -+ Arnon
i druge manje riieke a nema
nikakva istjecanja. Zbog ve·
likog isparivanja voda je jako
slana, te stoga nema nikakva
zivota u njemu. Izvjestaj Post
19,23-29 (-+ Sodoma i-+ Gomo-
ra) ukazuje na pustos M. m.
U blizini sjz. obale leZi -+ Ku
mran, oko 10 km sj. od M.
m. -+ J erihon.
MUCENIK -+ svjedok
MUDROST u SP kao zivotno
umijeee cijene -+ Edomci (Jt
49,7) i-+ Egipeani (Post 41,8;
Jr 50,35). M. se kao ispravan
zivotni stav temelji na stra·
hu Gospodnjem (Izr 1,7; Job
28,28). Prikazivanje takve »M.«
nalazimo u tzv. mudrosnoj
knjizevnosti SZ (npr: -+ Job,
-+ Izreke, -+ Propovjednik, -+
Mudrost l[knjiga], -+ Sirah).
Poput SZ i NZ veliea M. Boz-
ju (Rim 16,27), ali istiee da je
u Kristu Bozja M. dosla na
svijet (1 Kor 1,24). Ta se M.
objavljuje u poruci -+ kriza i
tako postaje izazov ljudima (1
Kor 1,21-25). Sakrivena M. Kri-
stova (Kol 2,3) oeituje se na
razne naeine (1 Kor 13,9s.12);
daruje se kao dar Duha Sv.
(1 Kor 2,13; Ef 1,8.17) i potreb-
no ju je izmoliti (Jak 1,5). Pra-
va promjena zivota krseanino-
va svjedoeanstvo je 0 Bozjoj
M. (Kol 3,16).
MUDROST (knjiga) (u grc. ru-
kopisima = Salomonova mud-
rost; -+ kanon). Danas se op-
eenito ddi da Knjigu mudro-
sti nije napisao Salomon, vee
neki zidov (po svoj prilici u
Aleksandriji) u L st. pro Kr.,
i to na gre. jeziku. Pisac je
u tri dijela prikazao:
L Vrijednost M. koja boravi
u covjeku ako joj se otvori,
i koja ga putem pravednosti
vodi k Bogu. U Bozjem se su-
du ocituje ta vrijednost
1-5).
2. M. kraljeva koji mudro
daju i cijene M. viSe od
kojeg blaga, kako se to
liko blagoslova pokazalo
votu Salomonovu; ljepo
bit M. kao Bozjeg dara
6-9).
3. Djelovanje M. u povi
ljudskog roda, nar. izr. n
da koji je spasen iz Eg
dok su bezboznici primili
ju kaznu (gl. 10-19).
Pisac time zeli dokazati
moe -+ mudrosti u izr. n
du nad grc. filozofskim
lj enj em. Opisuje M. rije
i slikama koje ee u NZ p
zeti i dalje razviti Ivan
vao za Bozju Rijec (Log
Bozjeg Duha koji je daro
MUKA -+ povijest muk
trpljenje
MUSKARAC Kao i kod
gih sem. naroda i u Izrae
javni i vjerski zivot »p
M.« (usP. sveeenistvo, p
prvorodenca). Doduse -+
se ne potcjenjuje kao ko
sjednih naroda, jer se ona
kazuje »ravnopravnom« (
1,27; 2,23). Nije sarno M.
ren na sliku Bozju. Ali s
od sebe nameee se shvae
covjek = M. (-+Adam);
se nikad ne objavljuje ka
na. M. i u pravnom redu
prednost pred zenom (-
stava braka); on se sm
jaCim (Job 38,3; 1 Pt 3,7
U NZ s iedne strane stoji
nja da u Kristu nema
ke izmedu M. i zene (G
28); u Isusovoj okolini d
vale su i zene; u zajednic
su imale znacaine slufbe
»prorocice«). S druge st
naglasena je ljestvica Bo
M. - zena (1 Kor 11,3-9
stavak sz. nazora i obzi
prema okolini); zena je
 MUSKARAC - NABUKODONOZOR
M.; on joj je glava. Doduk
i u vezi s time, jasno se govori
da »u Gospodinu« niti je zena
nezavisna od M. niti M. od
zene (1 Kor 11,11), ali to nije
imalo odlucujuCi utjecaj u ka-
snije doba: u kr~eanstvu ze-
na postaie sve viSe pratilja M.
bez zakonita utjecaja. Sasvim
N
NAAMAN Aram. vojskovoda
damascanskog kralja. -+ Elizej
ga je iscijelio od -+ gube (2
Kr 5; usp. Lk 4,27).
NABAL (»luda«) Bogat posjed-
nik stoke u -+ Maonu. Uskra·
tio je svoju pomoe -+ Davidu.
Njegovoj zeni -+ Abigajili us-
pjelo je umilostiviti Davida
kad je htio ubiti N. (1 Sam
25).
NABATEJCI Sem. pleme, prv.
su bili -+ nomadi a u 4/5. st.
pro Kr. stalno su se naselili
u podrucju -+ Edomaca. Iz
svoga glavnog grada -+ Petre
nadzirali su karavanske puto-
ve izmedu Perzijskog zaljeva,
Arabije i Crvenog mora te su
od 1. st. pro Kr. pa do 1. st.
p. Kr. bili najznacajniji trgo-
vacki narod u arap. podrucju.
Prema SP N. su bili u prija-
te1.iskim vezama s -+ Makabej-
cima (1 Mak 5,25; 9,35). Nar.
su poznati kraljevi: -+ Areta I.
(od njega je zatrafio utociSte
veliki sveeenik -+ Jason: 2
Mak 5,8), i Areta IV., pred ci-
jim je namjesnikom u -+ Da-
masku Pavao morao bjefuti
(2 Kor 11,32). Nabatejsko je
kraljevstvo 106. p. Kr. osvo-
jio Trajan te ga pripojio Rim.
carstvu kao pokrajinu Arabi-
ju. Petra je najznacajnije svje-
docanstvo umietnosti N. s
helen. obiljezjem. N. su govo-
20
se ispustalo iz vida da 1 Ko
predstavlja drustvena pravil
uvjetovana tadasnjim vreme
nom i sredinom, a da se nipo
~to ne radi 0 metafizickim
tvrdnjama te da one pred
stavljaju reakciju judeokr~ea
nina PavIa na prevelik utjeca
zene.
rili aram. narjecJem koje
bilo pod snafnim utjecajem
Arapa. Kako se moze vidje
iz njihovih natpisa i zapisa s
cuvanih na -+ papirusu, oni s
castili bozanstvo Sunca od
plodnosti Dusaresa i bozic
Mjeseca Alut.
NABI -+ proroci
NABONID Posljednji novob
bil. kralj, od 556-539. pro K
8 je godina boravio u -+ Ar
biji (-+ Tema) s namjerom d
i na to podrucje protegne svo
ju vlast, a njegov je sin -
BelSazar u to vrijeme vlada
u -+ Babiloniji. 539. pro Kr. K
je pobijedio N.
NABOT je u -+ Jizreelu posj
dovao vinograd, a kralj -+ A
hab zatrazio je od njega d
mu ga ustupi. Buduci da ni
ispunio kraljevu zelju, sple
kom Ahabove zene -+ Izebe
doveden je pred sud i na t
melju krivog svjedocanstv
kamenovan. Zbog toga je pr
rok -+ Ilija zaprijetio Ahab
propascu njegove kuce (1 K
21).
NABUKODONOZOR (II) (aka
nabu-kudurri-usur) Kod Jr 2
2-27,5 i od 29,21 dalje kao
kod Ez ispravnije se naziv
Nebukadrezar. Sin Nabopol
sara, kralj novobabil. (60
-562. pro Kr.). Vee 605. pobj
202 NABUKODONOZOR-NADAHNUCE
duje faraona""* Neka u Karke-
miSu (2 Ljet 35,20; Jr 46,2) i
goni Egipeane sve do delte
Nila, ali se zbog smrti svoga
oca mora vratiti u""* Babilo-
niju da preuzme vlast. Kralj
""* Judeje""* Jojakim, koji je do
tada bio povezan s Egiptom,
dolazi u ovisnost 0 Babiloniji
te plaea danak (2 Kr 24,1), ali
se nanovo oslobada. Za vr.
vladanja njegova sina ""* Joja-
kina N. zauzima 597.""* Jeru-
zalem i njegove stanovnike
odvodi u""* izgnanstvo (2 Kr
24,8-16). ""* Matanija je postav-
ljen kraljem ostatka stanov-
niStva sto je preostalo u zem·
liji. N. mu je promijenio ime
i od tada se Matanija naziva
Sidkija (2 Kr 24,17). Sidkija
je bio nevjeran i zato je 588.
Jeruzalem podsjednut te ga
586. N. osvaja i razara Hram
a stanovniStvo odvodi u iz-
gnanstvo (2 Ljet 36,11-20). Dn
2,36ss spominje N. kao moe-
nog vladara »zlatnog« kraljev-
stva a Dn 4,26s govori 0 nje-
govoj umiSljenosti. U babil.
ljetopisima N. se prikazuje
kao vladar mironosac, prave-
dan kralj, vjeran pastir""*
Mardukov. U prvom planu to-
ga ne stoje njegovi ratni us-
pjesi, vee se ocrtava njegova
ziva gradevna dielatnost u""*
Babilonu (Mardukov bram
palace, zidine i dr.). ' raspolaganju (npr. tek
NADA je u SP ocekivanje bu-
dueeg""* spasa. Da N. nije pu-
ka utopija iii tlapnja, jamci ""*
Kraljevstvo Bozje koje je s
""* Kristom zapocelo. Ta N.
cvrsto je utemeljena na Boz-
joj vjernosti (Ps 71; 1 Kor
1,9) a ne na pukoj ""* strpljivo-
sti. Ispunit ee se Kristovim""*
ponovnim dolaskom, ali je vee
sada obeeana ovom""* svijetu
(usp. Rim 8,19; Tit 3,7). Zbog
nje su kdcani radosni i iskre-
ni !judi (Rim 12,12; 2 Kor
3,12), za razliku od onih
nemaju nikakve N. (Ef
i drfe da je svijet besm
NADAB (»Bog se pokaza
rezljivim«) VI. ime, npr
1. Prema Lev 10,ls brat""
hua i dionik iste sudbine
2. Sin""* Jeroboama 1.
14,20), kralj""* Sj. izr. kr
stva (911-910. pro Kr.),
via je njegovu vjersku
tiku (1 Kr 15,26), ali ga
Basa svrgnuo i pogubio
NADAHNUCE (inspiraci
lat. rijeCi inspirare = n
nuti; tu lat. rijec upotr
va""* Vulgata u 2 Tim 3
Pt 1,21) N. se ovdje ne s
kao umjetnicko N., vee
oznaka za bozanski utjec
pisce SZ i NZ (""* kanon)
Pisac nije mehanicko sre
kojemu bi Bog odn. Duh
ti u pero kazivao, nego
koju je Bog uzeo u svoju
bu (s naCinom miSljenja
je povezano s njegovim
menom, okolinom i prilik
kao i s njegovim psiholo
i dubinsko-psiholoskim u
stvom). Tako je djelo s
strane posve djelo toga
koji doduse cesto nije
svjestan tog N. i koji je
gao preradivati tekstov
starijih vrela sto ih je im
popisa, izvjestaja, himan
sarna, puckih pripovije
prica); s druf!,e strane
djelo »Bozja rijec« (usp.
2,13); jer se dio Bozjeg
vanja ne sastoji sarno u
da Bog nesto poduzim
Utjelovljenje) nego i u
da priopcuje svoju rije
priopeenje ne zamiSlja
prvom redu kao neka o
jest nego kao dar.
U pojedinim slucajevima
mo se: kako je neki teks
kovan vremenom, oko
 NADAHNUCE -
(ukljucujuCi i bogostovne pri-
like), psihom, koristenim vre-
lima, osebu.inoseu. citateljstv~
kojem se obraea ltd.; sto tal
tekst govori 0 Bozjem pribli-
zavanju ljudima onda i da-
nas' na koji se nacin Bog
moie smatrati nezabludivim
zacetnikom teksta? SP SZ i
NZ vjeruje u Bozje N. (usp.
Izi 24,12; "Jr 36,8; Zah 7,12; Iv
10,35; 2 Tim 3,16; 1 Pt 1,12; 2
Pt 1,19ss; 2 Pt 3,15; usp. 1 Tim
5,18).
NADGLEDNIK (od grc. »epi-
skopos« potjece nasa rijec »bi-
skup«) 1 Pt 2,25 naziva Krista
»N.« (cuvar). SP inace tako
naziva ljude na vodeCim polo-
zajima u prvim krse. zajedni-
cama, koji pripadaju zboru_
prezbitera (»starjesina«). Pri
tom se nadgledniku ne zadaje
neko zaokruZeno podrucje
sltiZbe. Moglo je u istoj zajed-
nici biti viSe N. (usp. Dj 20,28).
Izrazi »N.« i prezbiter (= sta-
rjesina) mozda su se upotreb-
ljavali bez razlike u znacenju
(Tit 1,5.7). Polozaj N. naroCit
je oblik _ sltiZenja. Potkraj 2.
st. p. Kr. gotovo se posve usta-
lio »monarhicni episkopat«; u
ime svake zaiednice gotovo je
neograniceno nastupao sarno
jedan biskup.
NADNICAR_ rad
NAFTALI Sin _ Jakova i_
Bilhe (Post 30,8; 35,25) a pre-
rna Post 49,21 i Pnz 33,23 je-
dan od Izraelovih praotaca.
Podrucje plemena N. bilo je
na i. rubu Galilejskog gorja,
z. od _ Genezaretskog jezera
i gornjeg toka Jordana a gra-
nicilo je s plemenima _ Jisa-
kara, _ Zebuluna i _ Asera. U
Suci 1,33 spominje se _ Bet-
-semes, grad u podrucju ple-
mena Naftalijeva. U Debori-
noj se pjesmi (_ Debora) kod
NAMJESNIK 20
Suci 5 veli~ pobjeda N. na
_Siserom.
NAGRADA -+ rad. _ naplat
NAHOR
1. U Post 11,22ss ime Abrah
mova djeda.
2. Prema Post l1,25s; H 24
Abrahamov brat koji je bor
vio u -+ Mezopotamiji (Po
24,10); od njega se izvodi po
rijetlo dvanaest aram. plem
na (Post 22,20-24).
3. Kao ime mjesta spomin
se u tekstovima klinova pi
ma;_Haran.
NAHUM (»Jahve tjesi«) iz-
Elkosa; jedan od dvanaest rn
Iih proroka; _ Nahum (kn
ga).
NAHUM (knjiga) Nakon nasl
va ta prorocka knjiga u 1,9-1
2,4-19 donosi navjestaj 0 sk
roj propasti asir. kraljevstv
i 0 razoren.iu Ninive (612. p
Kr.). Kao proslov se dono
psalamska p.iesma Jahvi,
svetniku nad svojim neprij
teljima (1,1-8). Izmedu toga
nalazi obeeanje Judi (1,12; 2
3). Osim glede proslova, ne
sporava se autorstvo prorok
N. Spis je nastao izmedu 66
i 612. pro Kr., vjer. koju god
nu prije 612. pro Kr. U njem
dolazi do izraZaja vladalack
Bozja moe nad kraljevstvim
ovoga svijeta.
NAIN Mjesto u _ Galileji,
od -+ Nazareta, na podnoz
»Malog Hermona«, gdje je pr
rna Lk 7.11-17 bio uskrise
preminuli mladie.
NAJAMNIK Nadnicar, npr. k
ji vodi stado na ispasu (
10,12s).
NAKNADNICA _ zrtva
NAUEVNICA _ zrtva
NAMJESNIK _ upravitelj
204 NAPASTOVANJE-NAPLATA
NAPASTOVANJE Jasno je pri-
kazano u Post 3.1-6 i 22,1-14.
SZ govori da Bog iskusava
Ijude kako bi posvjedocili
svoju poslusnost (Izl 16,4),
prokusanost (Mudr 3,5), ple-
menitost (Sir 4,17), bogobojaz-
nost (Izl 20,20) a nar. vjernost
Savezu (Izl 16,4; Suci 2,22).
Sredstva su N. -+ davao (Job
1,6-12; 2,1-8), ponizenje (pnz 8,
2) ili lazni proroci (Suci 2,22).
SZ poznaje takoder kuSanje
Boga u nezadovoljstvu i mrm·
ljanju ljudi (Izl 17,2ss; Br 14,
22ss) kao i u nevjeri i traze-
nju znaka (Iz 7,12). Prema NZ
N. dolazi kako od davla (1 Sol
3,5; usp. Lk 22,31) tako i od
samih Ijudi (1 Kor 10,22; Gal
6,1). I -+ pozuda koja nevjer-
nika neodoljivo vuee na -+ zlo
moze biti uzrok N. (Rim 7,14-
-25). Ona i za v.iernika pred·
stavlja trajnu opasnost (Rim
6,12). Uz to i pretjerana spol-
na suzdrfl.iivost moze dovesti
u napast (1 Kor 7,5). NaroCit
izvor iskusenja je -+ trpljenje
(Jak l,2s.12; 1 Pt 1,6), koje je
u vrijeme -+ nevolje znak so-
tonskog nastojanja da Ijude
odvrati od Boga (Otk 2,10).
N. treba svladavati molitvom
(Mk 14,38//). N. Isusa (Mt 4,
1-11) pomafe nam shvatiti ka-
ko njegovo poslanje nije u
uspostavi ovozemne vlasti, vee
u navijestanju Bozjega kra·
ljevstva. Isus je svojom po·
stojanoseu skrsio moe Zloga.
NAPLATA Prema Ijudskom
pravu N. je naknada za stetu
(Izl 21,23ss; Lev 24,19) i usko
je povezana s -+ krvnom osve-
tom (Br 35,19ss) i s osvetom
uopce. Bog uzvraca naplatom
Izraelovim neprijateljima (Izl
23,27; IS 24,12), ali i svome
nevjemom narodu (Br 25,3s).
Nagrada i -+ kazna ne daje
se sarno pojedincima nego i
njihovoj okolini (2 Sam 6
IS 7,5-12.24s). To shvaea
skupne N. (= odmazde)
16,20ss) ispravljaju -+ pro
ci time sto istieu odgov
nost pojedinaca za v!. z
(Jr 31,29s). Bog svakome v
ea prema njegovim -+ djel
(Jr 31,16; Iz 59,18). Navje
kaznene N. treba voditi k
obraeenju (Am 5,11-15) k
smjera oprostenju krivnje
18,1-8). N. se kao nagrad
kazna pokazuje u zivotu lj
(Suci 9,22-57; 1 Sam 15,10-
U smislu dvojake N. Bog
sudac gresnike kafnjava a p
vednike nagraduje (Sir 11,
17,19.32). Ope. se smatra k
nom za potajne grijehe to
i poboznoga covjeka zadesi
sreea (usp. Iv 9,1ss). Zbog
dvojenosti koja je time uz
kovana izranja misao 0 o
stranoj N. (Mudr l-Q). NZ
znaje dvostruku N. (Lk 13,1
ali zabacuje zid. poimanje
9,1s). Bolest, nevolja i ne
ca ope. se promatraju kao
sljedica prvog grijeha, a
kao kazna za pojedine gr
he. Kazna (»N.«) jest proku
vanje vjere (Heb 12,3-11). B
svakome naplacuje prema
goyim djelima (Mt 16,27;
6,7s; 2 Tim 4,14) i prema
govoj vjeri (Iv 12,47-50). B
ne priznaje dobro koje
ko cini gledajuCi sarno na s
ugled (Mt 6,1-16; Lk 14,12ss
tako ni pozivanje na zasl
otaca (Iv 8,33-40). Ucenic
je obecana nagrada (Mk
29s), nutarnji mir (Mt 11,2
vjecni zivot iIi smrt (Mt
46). NZ doduse zna za Bo
N. vee u ovom zivotu (1 K
11,30), ali istice pravu N.
na-+ Sudu (2 Kor 5,10). S
Bog je nagrada (Lk 17,7-
ali kao rnilosni dar (Rim 6
i kao dionistvo u Kristo
slavi (Kol 3,4).
 NAPRSNIK -
NAPRSNIK -+ efod
NARAV Osim sto dolazi u iz-
ricajima 0 -+ stvaranju, -+ me-
su, i -+ svijetu, rijec N. ozna-
cuje kako Bozju tako i covjec-
ju »bit«. Kumiri pO N. nisu
bogovi (Gal 4,8); ljudi su zbog
nedostatne spoznaje Boga ni-
stetni te su po N. djeca srdz-
be (Mudr 13,1; Ef 2,3). Lakse
mogu ukrotiti zivotinje negoli
vlastitu N. (Jak 3,7s). Doziv-
ljavaju prolaznost svoje N.
(Ps 103,14ss). SP pak govori i
to da ce covjek sa svojom N.
Zivjeti u zajednistvu s bozan-
skom N., s Bozjom biti (2 Pt
1,4). Prema izvjeStaju 0 stva-
ranju muskarac i zena po N.
su usmjereni jedno na drugo
(Post 2,21-25; usp. Mt 19,4ss),
pa i onda kada to zajedniStvo
njihovom krivnjom postaje
izopaceno (Rim 1,26s). U N. se
ubraja i tzv. »prirodni osje-
caj« koji se razvija sporazu-
mijevanjem medu ljudima (1
Kor 11,14). Pavao naglasava
razliku izmedu Zidova i poga-
na s obzirom na -+ Zakon. Pri
tom se na temelju objave Zi-
dovima pripisuje vece znace-
nje (Gal 2,15) a poganima se
priznaje bolje razumijevanje
Zakona (Rim 2,1427s). Covjek
ne moze samom svojom tje-
lesnom N. teziti za Bozjim
spasenjem (1 Kor 2,14; 15,44).
Naravni zakon u SP jest sa-
svim nesto drugo nego fizicki
prirodni zakoni. Njima se viSe
oznacuje spoznaja Bozje vo-
lje, koja je snagom Ijudske N.
i u Ijudskoj -+ savjesti omogu-
cena svim Ijudima koji jos ni-
su neposredno primili rijec
Bozje objave (Rim 2,14ss). U
tom smislu mozemo naravni
zakon shvatiti kao svijest 0
cudorednim propisima sto ih
covjek spoznaje kao Bozji za-
htjev.
NARODI SMORA 205
NARICALJKA -+ tugovanje
NAROD oznacuje zajednicki
zivot Ijudi u zajednickom zi-
votnom prostoru s istim jezi-
kom i istim pravnim poret-
kom (Post 11,6; Izr 11,14); iz-
razom N. takoder se oznacuju
plemena (Suci 5,18), tudinci
("pogani«) (Lev 26,33), mno-
stvo (Lk 1,21) a u kasnozidov-
sko doba i drustveno zapo-
stavljeno pucanstvo, puk (Iv
7,49). Izrael se smatra na te-
melju svog odabranja Bozjim
vlasniStvom (Izl 19,5; Pnz 7,
6s). Bog se u Ijubavi obraca
svome N. kao sto se otac ob-
raca svome sinu (lzl 4,22s) iIi
rnm svojoj zeni (Hos 1-3). U
prorockom se navijestanju
naglasava da Bog zeli sa svo-
jim nevjemim N. sklopiti no-
vi, vjecni-+ Savez (Jr 31,31ss;
Ez 11,20), te tako ocitovati svo-
je rnilosrde drugim N. Obe-
canja kod lz 9,1s; 11 i dr. na-
vijestaju novo ispunjenje u
Isusu. -+ Vjerom u njega naj-
prije ce Izrael (Mt 10,5s) a za-
tim i svi drugi N. postati nov
Bozji N., njegovom ce se krv-
lju (-+ krv Kristova) sklopiti
nov Savez (1 Kor 11,25s). -+
Crkva sebe shvaca kao ispu-
njenje sz. Bozjeg N. i znade
isto tako da je na putu pre-
rna konacnom dovrSenju (Heb
3,74,7; Otk 21,3; 22,3ss). -+ ti-
jelo
NARODI SMORA (Primorski
narodi) Zajednicki naziv za
razna indoevropska plemena
koja su u okviru iIirsko-dor-
skih seoba rnorern i kopnom
prodrla prerna Siriji, Palesti-
ni i Egiptu. S njihovim nadi-
ranjem povezano je razorenje
Troje (-+ Troada), kretskih
palaca (-+ Kreta) i slom kra-
ljevstva -+ Hetita. Jedna sku-
pina tih N. s m. vee je u do-
ba ego faraona Amenofisa III.
(1410-1372. pro Kr.) i Ramzesa
206 NARODI SMORA - NAVIJESTANJE
II. (1301-1234. pro Kr.) sluzila
kao placenici. Ramzes III.
(1197-1164. pro Kr.) onemogu-
cio je pokusaj jednog ratnog
prodora u Egipat. Dio napa-
daca, Peleseti (= -+ Filistejci)
naselio se u podrucju Kana-
ana. Njima srodni Tekeli 0-
svojili su -+ Dor.
NASUEDOVANJE u SZ ozna-
cuje vjemost Savezu i posve-
eenje zivota (Lev 11,44). U NZ
N. je temeljni pojam krsc. -+
etike. N. -+ ucenikfl zasniva se
na osobnom Isusovu pozivu
(Mk 1,16ss) koji traZi da na-
puste dotadasnje zivotne okol-
nosti i navike (Mk 10,28; Lk
9,59-62; 14,26-33) te na prizna-
vanje Isusa Gospodinom i Uei-
teljem (Mt 1O,24s). N. je oso-
bna povezanost s Isusom, ci-
me se ucenicima omogueuje
da vjerom i poslusnoseu od
njega ocekuju spasenje (Mt
19,16-30) te spremnost da ga
nasljeduju i u trpljenju (Mk
8,34s).
U sirem smislu N. znaei pri-
hvaeanje Krista kao uzora (Iv
13,15.34; 15,12; Rim 15,7; 1 Kor
11,1; Fil 2,2-8). To ipak ne zna-
Ci oponasati Krista, vee usvo-
jiti njegov staY poslusnosti
prema Oeu (Mt 5,48; 1 Pt 1,
14ss). N. je takoder dionistvo
u Kristovu zivotu poniZenja j
uzvisenja (Reb 12,2s).
Poziv na N. nije upravljen
samo pojedincima vee i zajed-
nici -+ Crkve koja ga treba
nar. ostvariti u spremnosti na
prastanje (Ef 4,32; 5,1) u uza·
jamnom milosrdu (Mt 9,13; 23,
23; Lk 10,37; Kol 3,12; 1 Tim
5,10) i u ustrajnoj vjeri (Reb
6,12). Kad Pavao sarna sebe
smatra uzorom zajednicama,
tada pod tim misli sarno na
primjer djelovanja Bozje sna-
ge koja je preobrazila njegov
zivot (1 Kor 4,16; Fil 3,12.17;
4,9; 1 Sol 1,6s; 2 Sol 3,7ss).
NAS-PAPIRUS U -+ Kumran
pronadeni svitak SP iz 1. i
2. st. p. Kr. Sadrli 10 zapov
jedi.
NATAN (»Jahve je dao«)
1. -+ Davidov savietnik i -+ pro
rok. Prema Boziem nalogu (
Sam 7,4; 12,1) kori Davida na
kon njegova zloCina protiv U
rije (2 Sam 12,1-12); u pocetk
se slaZe s gradnjom hrama
zatim je prijeCi (2 Sam 7,1-12
i uspijeva -+ Salomonu osigu
rati Davidovo nasljedstvo (
Kr 1,10-40). Sporninje se i ka
pisac jedne povijesti Davido
ve (1 Ljet 29,29) i povijesti
Salomonu (2 Ljet 9,29). U vez
s naumljenorn gradnjom hra
rna Natan proriee Davidu d
ee njegova vladarska loza 0
stati zauvijek (2 Sam 7,8-16
2. Davidov sin (2 Sam 5,14;
Ljet 3,5; usp. Lk 3,31).
NATANAEL (»Jahvin dar«) I
Kane Galilejske (Iv 21,2), pre
rna Iv 1,45-51 zajedno s -+ Fil
porn dolazi k Isusu i, posto j
nadvladao poeetnu sumnju
postaje Isusovim -+ ucenikom
-+ Bartolomei.
NATANOVO PROROSTVO -
Natan
NATPISI su tekstovi zapisan
na tvrdoj podlozi (npr. kame
nu, pecenoj glini). Oni su na
vaZnija vrela za poznavanj
opee povijesti i povijesti pi
rna mnogih stoljeca. -+ slovo
-+ Siloe.
NAVIJESTANJE u SZ ozn
cuje obznanjivanje Bozjeg
kraljevstva, mira i spasenj
(Izl 9,f6; Iz 40,2), Bozje pra
vednosti i istinitosti (Ps 9,12
19,2) kao i njegove rnoti, pra
stanja i uslisanja (Dn 9,9
Tob 13,4; 2 Mak 3,22·36). Pred
met sz. N. takoder je uzvise
nost Bozjeg imena (Sir 17,8s
Neh 9,5). N. je povezano s go
 NAVIJESTANJE -
vorom 0 Boziim djelima (Izl
3,15-22; 13,1-16). U NZ N. po-
lazi od Ivana -+ Krstitelja (Mk
1,4.7), dovrsava se u Isusu (Mk
1,14s; Reb 2,3) a nastavIjaju
ga-.+ apostoli (Mk 16,15; 1 Iv
1,3.5) Bez propovijedanja ne
moze se ostvariti Bozji -+
spas (Mk 1,38; 1 Kor 1,17).
Samo onaj koji je dobio 0-
viast moze zakonito propovi·
jedati (Mt 12,18; Rim 10,15).
Isusovo posianje predmet je
njegova propovijedanja (Iv 5,
36ss; 17,21). N. je Bozje spa·
siteljsko djelo (Mt 11,5) i po-
ziv na -+ obraeenje (Mt 3,ls).
To je poruka 0 -+ Kraijevstvu
Bozjem (Mt 4,23) i 0 -+ RijeCi
Bozjoj (Mk 4,33). Apostoli u
prvom redu navijestaju Isuso-
vu smrt i -+ uskrsnuce (1 Kor
15,1-8; 1 Tim 3,16), otpustenje
grijeha (Rim 1,16; 2 Kor 5,
19s), uskrsnuce mrtvih (1 Kor
15,12-19) i -+ ponovni dolazak
(Dj 3,20s; 2 Pt 1,16). Pri tom
oni isticu da su vjerodostojni
Isusovi -+ svjedod (Dj 1,8.21s;
1 Iv 1,1ss). N. se ne izvodi sa·
mo rijecima vee i slavljem u
zajednici (1 Kor 11,23-26). Ono
se obraea spremnima na -+
slusanje (Dj 16,14), temelj je
-+ vjere (Rim 10,14-18), razli·
kuje vjernika od onoga koji
ne vjeruje (Mk 16,16), Ijude ti·
ni djecom Bozjom (Jak 1,18)
i spasava ih od krivnje (1 Kor
15,1). N. je namijenjeno ponaj-
prije Izraelu (Mt 10,5s) a za-
tim svim narodima (Mt 28,19).
N. se potkrepljuje -+ cudom
(usp. Mt 4,23; Dj 5,12-16). N.
obnavlja u ljudima bozanski
fivot (Rim 15,18s; 1 Iv 5,11ss)
a ujedno je izvor -+ radosti (1
Sol 1,6).
NAVJEsTAJ -+ kerigma
NAZARET Mjesto na j. gra·
nid -+ Galileje, oko 350 m
nadm. vis., j. od grada Sefo-
NEBAJOT
risa, u blizini vainih prom
nica prema Siriji i Egiptu.
spominje ga ni SZ a ni _
sip Flavije ni -+ Talmud.
u NZ N. se naziva zaviea
Isusovim (-+ povijest djet
stva) i njegove rodbine
2,23; Mk 1,9; 6,3; Lk. 2,51)
N. Isus zapoCinje svoje ja
djelovanje (Mt 4,13). Isus
podrijetlo iz neznatnog N.
vod je -+ NatanaeIovoj sum
(Iv 1,46). Nar. se istice ne
ra stanovnika N. zbog k
oni odbacuju Isusa (Mk
1-6//). Danas N. pripada I
elu. StanovniStvo mu je
tezno krseansko.
NAZIREJCI (»posveceni«) P
pisi za N. donose se u B
1-21. N. su se zav.ietovali da
na poseban nacin sluZiti
gu te su se odricali uZiva
vina i -+ octa, nisu strigli
su niti su se smjeli doti
mrtvaca. Nakon isteka zav
morali su prinijeti zrtvu.
znati su kao dozivotni N.
Samson (Sud 13) i -+ Sam
(1 Sam 1,11). N. Isusova
mena obvezali bi se zavje
najmanje za 30 dana; osim
ga smatra se zasluZnim pr
zeti na sebe zrtvene trosk
za siromasne N. Prema Dj
23s -+ Pavao s .ios cetiri s
masna N. polaze zavjet i s
si zrtvene troskove kao z
da on ni jednom zidovu
prijeci izvrSavanje Zakona
NEAPOL
1. Lucko naseIje grada Fili
i. Makedoniji, danas: Kav
Pavao je na svom drugom
sijskom putovanju dosao u
(Dj 16,12).
2.-+sekem.
NEBAJOT Prvi -+ JiSmae
sin (Post 25,13; 28,19). U
60,7 N. se prikazuje kao
-aram. nomadsko pleme.
208 NEBESKE UESTVE -
NEBESKE UESTVE -+ Jakob
NEBESKI BLAGDANI -+ nebo
NEBO se u SP shvaea kao dio
svemira, oznacen kao nebe-
ski svod (Post 1,1; 14,19.22; Jl
3,3), prema starinskom shva-
eanju razdije1jen u nekoliko
slojeva (Pnz 10,14; 1 Kr 8,27).
N. se zamiSljalo kao raspro.
strto platno (Iz 40,22; 44,24; Jr
10,12), provideno je ustavama
(Post 7,11; 2 Kr 7,2.19), poCiva
na stupovima (Job 26,11) Hi
je podignuto na temeljima (2
Sam 22,8). Na N. su ucvrscena
zvijezda (Post 1,14). Ono je co-
vjeku nedohvatno (pnz 30,12;
Iv 3,13). N. je oznacivalo i
zracni prostor izmedu N. i ze-
mlje (Post 1,26) i zamiSljalo
se kao naseljeno zlim dusima
(Ef 2,2; 6,12). N. je Bozje pre-
bivaliste (1 Kr 8,30.32.34.36;
Mk 11,25; Mt 5,16.45; 6,1.9; Ef
6,9; Kol 4,1), Bozje prijestolje
(Iz 66,1). Prema Mudr 18,15;
Rebr 8.1 i Otk 4,2; 5,1; 21,5
Bozje je prijestolje na N. i
stoga se govori 0 »Bogu ne-
beskom« (Post 24,7; 2 Ljet 36,
23; Otk 11,13; 16,11), Sto je po-
tom dovelo do istoznacne upo-
trebe rijeci »Bog« i »N.« (Dn
4,23; 1 Mak 3,18; 2 Mak 7,11).
Nacin izrafuvanja »u nebu«
= »kod Boga« (Mt 16,19; 18,
18), »s neba« = »od Boga«
(Mk 1,11//; 8,11//), »otvoreno
nebo« = »Bozja blizina« (Iz
63,19; Mk 1,101/; Dj 7,55s; Otk
4,1; 19,11) iskljucuje svaku
prostornu predodZbu 0 N. i
ujedno je slikovito prikaziva-
nje -+ Bozje nazocnosti.
Prema bib!. nacinu predoCiva·
nja N. je »boraviSte« -+ ande·
la, tj.: oni gledaju Boga (Mt
18,10), sacinjavaju Bozje dvor·
janstvo, kojemu ima pristup i
-+ davao (Job 1.6-12), prenose
Bozju poruku pojedinim lju-
dima (Lk 1,1926; Otk 10,1s; 18,
1). Krist zivi na »N.«, tj. kod
NEDUZNOST
svog Oca (Iv 1,1; 17,5).
napusta zajedniStvo s Oc
po svom -+ utjelovljenju
1.9.11; 3,13.31; 6,38; Ef 4,9
opet se vraea u to zajedn
tva (-+ uzviSenje: Mk 16,19;
1,9ss; Ef 4,9s), vlada zajed
s Bogom (Dj 2,33s; 5,31; R
8,34; Ef 1,20). N. je mjesto
spas a (Kol 1,5; 1 Pt 1,4) k
se opisuje kao: -+ raj (2 K
12,4), Bozii hram (Otk 3,
11,19; 14,15), kadioni zrtve
(Otk 8,3.5; 14,18), novi Jeru
lem (Gal 4,26; Reb 12,22; O
3,12). Tako rijec N. oznac
onostranost koja treba da
de cilj covjekova zivota; po
zan covjek u N. sabire sv
blago (Mk 10,2111), ondje mu
domovina (Fil 3,20; Heb
22s). Ondje Krist priprav
ucenicima stanove (Iv 14
2 Kor 5,1), gdje ee oni oslo
deni zemaljskih muka (O
7,16; 21,4) stajati pred Boz
prijestoljem (Otk 7,9).
NEBO
1. Gora u -+ Moabu, oko
m nadm. vis. S njezina je vr
Mojsije vidio »Obeeanu ze
lju« (Pnz 32,49); u Pnz 3
poistovjeeuje se s brdom P
ga nasuprot ..... Jerihonu.
2. Grad u Moabu koji je
ko vrijeme pripadao ..... Ru
nu (Br 32,3.38; 1 Liet 5,8); k
nije su ga osvojili Moapci
48,1.22).
3. Grad u -+ Judeji (Ezr 2,2
NEBUKADNEZAR -+ Nabu
donozor
NEBUZARADAN Zapovjed
tjelesne straZe ..... Nabukodo
zorove; osvaja Jeruzalem
Kr 25,8-20; Jr 41,10; 43,6; 52
-26.30); pustio je na slobodu
Jeremiju (Jr 39,11-14; 40,1
NEDJEUA -+ Dan Gospod
NEDU1:NOST -+ cis toea, -+
vdenost
 NEGEB-NEOKAlJANOST
NEGEB (»suha zemlja«) Zbog
veoma slabih oborina oskud-
no obradiva stepa j. od nase-
Ijene i obradene zemlje; pro-
teze se od j. dije1a gorovite
Judeje pa do predjela Kades.
BuduCi da N. nije imao usta-
Ijene granice, u posjed su ga
preuzimala razna nomadska
plemena, kao npr. Jerahmeel-
ci, Kenijci, Kerecani, a i Ju-
dejci (JS 15,21ss; 1 Sam 27,10;
2 Sam 24,7). U rim. je doba
N. dijelom ucinjen plodnim,
nanovo postaje stepom za yr.
arap. vladavine. U SP N. se
upotrebljava kao oznaka za
»jug« (Post 13,14; Br 34,3; JS
15,8; Ez 21,3).
NEHEMIJA (»Jahve tjesi«)
Hakalijin sin; kao pravovje-
ran zidov peharnik na dvoru
perz. kralja Artakserksa r.
(465424. pro Kr.) u Suzi. Kad
je cuo za nevol.iu u Jeruzale-
mu, zamolio je i dobio dopu·
stenje da kao perz. namjesnik
preuzme upravu grada (Neh
1,2-2,8; 5,14). Unatoc brojnim
protivljenjima (-+ Samarijan-
ci), za yr. svoje dvanaestgo-
diSnje djelatnosti u Jeruzale-
mu (445433. pro Kr.) pobrinuo
se da se nanovo podignu grad·
ske zidine, da se grad viSe na·
puei, stitio je nevoljne siro-
mahe od izrabljivanja i lihve
i pobrinuo se za opcu sigur·
nost grada (Neh 2-7). Nakon
privremenog boravka u Suzi,
N. se oko 430. pro Kr. vraca u
Jeruzalem. Poduzima mjere
protiv zloupotreba u Hramu
u vezi s podavanjem desetine
i subotnjim pocinkom; nada·
Ije, poduzima korake protiv
brakova sa zenama tudinka·
rna (Neh 13,6-38). Nepoznat je
njegov daljnji zivot.
NEHEMIJA (knjiga) ne smije
se diieliti od -+ Ezrine knjige.
U njoj se prikazuje obnova
jeruzalemskih zidina pod v
stvom N. nakon -+ izgnans
8to je postignuto uz vrlo v
otpor (1-6). N. se brine
naseljavan.ie Jeruzalema
11). Ezra pred narodom
Zakon (8-10). Knjiga sad
mnoge nazive imena i mje
NEHUSTAN Naziv za-+zm
od mjedi u 2 Kr 18,4.
NEKO Krali u Egiptu (
-593. pro Kr.). 608. pobjeduj
Josiju kod Megida i prod
sve do Eufrata (2 Kr 23
Josijina nasljednika -+ Joa
za N. svrgava i odvodi u
pat. Na njegovo mjesto
stavlja kraljem Elijakima,
me je dao ime -+ Jojakim
nametnuo mu danak (2
23,33ss). 605. -+ Nabukodo
zor pobjeduje N. kod Ka
miSa (Jr 46,2), te je ovaj
prisiljen vratiti se u Egi
601. Neku je uspje10 sprije
daljnje nadiranje Babilon
N. je potakao -+ Fenicane
oplove Afriku i da se izg
kanal od Nila do Crvenog
ra.
NEOKALJANOST. U SZ: k
na -+ eistoca. U NZ: slika
svemasnje vjernosti zajedn
Kristu (2 Kor 11,2; usp.
14,4).
Nasuprot jednostrano nagl
noj cudorednoj vrednoti,
ne oznacuie neku zasebni
»krepost« pojedinca, vee
bitno okrenuta zajednici. O
se sa strahopoeitanjem ob
ca cijelom covjeku i post
dostojanstvo njegova tije
Ona je plod vjerovanja da B
Isusovim utjelovljenjem i
krsnucem - dakle tijelom
otkupljuje sve stvorenje (R
8,11.23; Heb 10.5.10). Ispra
ponasanje na podrueju s
nog zivota proizlazi iz zah
nosti prema Bogu za dar t
la (1 Tim 4,4s).
210 NEPRIJATELJ - NIMRIM
NEPRIJATEU -+ ljubav
NERGAL U -+ Babilonu se
prY. smatra bogom Sunca, za·
tim bogom bolesti i rata, a
zajedno sa svojom zenom Ere·
skigalom gospodarem carstva
mrtvih. Spominje se u 2 Kr
17,30.
NERGAL SAR-ESER Vojsko-
voda -+ Nabukodonozorov. S
-+ Nebuzaradanom osvaja Je-
ruzalem (Jr 39,3).
NEVINOST -+ neokaljanost,
-+Cistoca
NEVOUA se prikazuje u opi-
sima nesreca, bolesti, teskoca,
progona i s1. N. ima svoj ko-
rijen u moCi -+ grijeha, koji
je naskodio stvorenju kao cje-
lini (Otk 6; 8,6-11,19; Rim 8,19-
-23). 0 N. se ponajviSe govori
u vezi s Bozjim djelovanjem.
N. Bogu nije sakrivena. Zato
on iz nje izbavlja (Izl 3,7; Ps
4,2). Ona je dio njegova suda
nad-+ faraonom (Izi 7-10), laz·
nim prorocima (Ez 14), Jeru·
zalemom (Ez 21), poganima
(Ez 38), svijetom (Iz 24; Dn
12,1). Spasenje se postize kad
prestane N. (Iz 65,16). Covjek
se u N. ne smije obracati ni·
kakvom drugom »bogu« (2 Kr
1,2-17; Iz 44,17). Krist je pobi·
jedio N. (Rim 8,35ss) i ona se
pobjeduje u povezanosti s nji·
me (Lk 21,8-19; 2 Kor 12,9)~
N. je trajna opomena na bud-
nost (Mt 24,44), obiljezje vre-
mena koje ceka na ispunjenje
{Mt 24,29-33), prethodi dovrse·
nju otkupljenja (Mt 24,6ss;
Rim 8,19-23). Nevoljnik doziv·
Ijava Bozju utjehu da bi i sam
tjesio one koji su u N. (2 Kor
1,4).
NlKANOR (»pobjednik ljudi«)
1. Sir. vojskovoda u doba An·
tioha Epifana (-+ Antioh [I]) i
kasnije u doba -+ Demetrija
(1); mrzitelj Zidova. Pobije-
dio ga je i ubio Juda M
bejac (-+ Juda [2]) (1 Ma
l1ss; 7,31-50; 2 Mak 8,lOss
25-30).
2. Mjesni upravitelj na C
(2 Mak 12,2).
3. Jedan od-+ dakona (Dj
NIKODEM Poznat iz Iv
-+ farizej i jedan od »gla
naroda« a ujedno i clan -+
likog vijeca. U jednom
nom razgovoru s Isusom
cen je 0 potrebi -+ ponov
rodenja (Iv 3,1-21), brani
sa (Iv 7,50s) i donosi smir
aloj za Isusov pogreb (Iv
39). Pripisuje mu se i je
apokrifno Ev. koje se sa
od dva pry. nezavisna d
koja su nakon 400. p. Kr.
vezana u jednu cjelinu: »P
jest muke« (Acta Pilati) i »
stov silazak u PO,dzemlje«.
NIKOLAITI Sljedbenici
sticke sekte (-+ gnoza) u k
zajednicama u -+ Efezu
Pergamu (Otk 2,6.14s). Za
nice su opomenute da se
vaju N. jer su oni nay. u
u seksualni libertinizam.
NIKOPOL Ime grc. grad
kao spomen na rim. pob
(npr. N. u -+ Makedoniji
Ciliciji). Pavao poziva -+ T
N.; vjer. je to N. u Epir
osnovao ga je -+ August na
pobjede kod Akcija (31.
Kr.) (Tit 3,12).
NIL se u SZ zove »Rij
(Am 8,8; Jr 46,7s) i »m
(Ez 32,2); za -+ Egipat je
zivotnog znacenja. Presah
iIi kvarenje vode teska je
na za zemlju (Izi 7,17ss; I
5-10; Ez 30,12; Ps 78,44).
je 6470 km i ubraja se m
najdufe rijeke na svijetu
NILSKI KONJ -+ Behemo
NIMRIM Oaza u -+ Mo
Spominje se kod Iz 15,6
48,34.
 NIMROD -
NIMROD Prema staroizr. pre-
daji smatra se prvim velmo-
zorn na zemlji. Pripisuje mu
se osnivanje znacajnih babil.
i asir. gradova (-+ Erek) (Post
10,8-12; Mih 5,5s).
NINIVA (akad. ninua, »humak
rusevina«; sada kujundzik, ne·
bi junus). Nasel.iena vee u
pretpov. doba (usp. Post 10,
11); grad u -+ Hamurabijevu
kraljevstvu, glavni grad -+ Asi-
ri.ie od vremena -+ Sanheriba
koji je najradi.ie tu boravio
i dao podiCi velebne gradevi-
ne. -+ Nahum (1-3) i -+ Sefanija
(2,13-15) navi.iestaju njezinu
propast. 612. pro Kr. razaraju
je Medijci i Babilonci. N. je
simbol Izraelu neprijateljske
moei. Da bi svo.iim suvreme-
nicima drasticno predoCio ka-
ko Bog nije sarno Bog Izra-
e1a nego i pogana, pisac knji-
zice 0 -+ Joni opisuje djelova-
nje glavnog lica upravo u N.
Iskapanjem su medu ostalima
pronadene Sanheribove i -+ A-
surbanipalove palace skupa s
bibliotekama klinovog pisma
(-+ izvjestaj 0 stvaranju, -+ po-
top) te reljefni prikazi, Hram
bozice IStar i Nabuov hram.
NIPUR Grad u -+ Babiloniji u
ko.ii su se naselili zid. progna-
Dio jednog reljefa u palaci kralja Asurbanipala u Ninivi. Pri·
kazuje kralja s dvojicom njegovih slugu u lovu na magarce.
NOA 211
nici. U blizini N. nalazi se
rijeka Kebar 0 kojoj govori
Ez 1,1.3; 3,15.
NISAN -+ kalendar
NIsTETNOST se odnosi na
ljudski zivot pred Bogom. Raz-
miSljanje i djelovanje pred
njim je bez znacenja (Iz 41,.
29; Ps 62,10; 94,11; Mudr 13,1;
Rim 8,20). Spoznavajuei svo.
ju N. covjek se uspijeva uteci
Bogu (Ps 4). Kumiri (tudi bo-
govi) smatraju se isto tako ni-
stetnima .ier ne mogu pomoei
ljudima (1 Sam 12,21; 2 Kr
17,15; Mudr 13; 14). »stovanje«
kumira naziva se N. a i bez-
boznoseu (Izr 10,20).
NOA -+ Lamekov sin; prema
bibl. rodoslovl.iu navodi se kao
deseti -+ praotac od Adama
(Post 5,1-29); buduCi da je
bio pravedan, sa svojom se
obitelji za vrijeme potopa u-+
korablji spasio od smrti (Post
6,9-22; 7,1-15). Posto je bio spa-
sen od smrti, prinio je Bogu
ugodnu zrtvu i primio je jam-
stvo da ce ljudski rod ostati
zauvijek (Post 8,20ss; usp. Iz
54,9); prima novi blagoslov
nad stvorenjem (Post 9,ls.7),
novu zapovijed 0 hrani (Post
9,3s). S njime Bog sklapa-+
savez, a znak je toga saveza
212 NOA - NOMADI
duga (Post 9,9-17). Po svojim
sinovima -+ Semu. -+ Ramu i
-+ Jafetu on je novi praotac
ljudskog roda (Post 9,18s). Iz·
vjestaj 0 N. i 0 potopu sliean
je izvjestajima babil. epa 0
Gilgamesu (-+ izvjestaj 0 stva-
ranju). - NZ upucuje u opi-
su Posljednjeg suda na potop
(Mt 24,37ss); N. je pralik-+
vjere i -+ nade (Reb 11,7) te
skupa sa svojom obitelji pred-
stavlja pralik krSeana koji ce
se spasiti (1 Pt 3,20s).
NO-AMON -+ Teba
NOB Gdje se nalazio, pravo
se ne zna (usp. Neh 11,31s; Iz
10.32). Prema 1 Sam 22,19 sve-
cenieki grad -+ Elijevih poto-
maka. Kad je -+ David, bjeze-
Ci pred -+ Saulom, stigao uN.,
-+ Ahimelek mu dade sveti
kruh (-+ prineseni kruhovi) (1
Sam 21,1-10). Zbog toga je Saul
ubio Ahimeleka i svecenike
koji nose -+ efod a N. je razo-
rio (1 Sam 22.13-19).
NOC Prema SP Bog ju je
stvorio (Post 1.5.16) da mu bu-
de na hvalu i da bude svje-
doeanstvo njegove slave (Ps
19,3; 92,3). Uz to je N. vrijeme
nar. Bozjih objava (Post 28,
lis; 32,22-26; 1 Kr 3,5ss; Lk
2,8s; Dj 16,9) i molitve (Ps
134; Iz 26,2; Lk 6,12), ali i
znak nesrece (Job 7,3), grije-
ha (Mih 3.6; Mt 26,34; Iv 13,
30), suda (Mk 13,35; 1 Sol 5,2)
i smrti (Iv 9,4). Takvu ce N.
Krist nadvladati (Rim 13,12; 1
Sol 5,5ss) a u novom stvorenju
noci viSe nece biti (Otk 21,25).
NOCNA STRAtA Poznata je
vee Babiloncima kao podjela
vremena (6 puta po dva sata).
Prema IzI 14,24; Suci 7,19; 1
Sam 11.11 u Izraelu su poz-
nate tri N. s. NZ pretpostavlja
rim. podjelu na eetiri N. s.
po tri sata (od 18 h - 6 h).
(usp. Mt 14,25; Mk 6,48; 13,35).
NOEMI Podrijetlom iz
lehema. Elimelekova
svekrva Orpe i -+ Rute (R
NOMAD! (Beduini) Stoe
narodi koji zive u pus
ma iIi stepama. U SP m
njihova boravka naziva
Arabiia u veoma sirokom
siu (2 Ljet 9,14; Jr 3,2;
Ez 27,21). Uzgajaju deve
poznaju ni poljodjelstvo
nogradarstvo (usp. Jr 35)
nuju samo· u -+ satorima
maju stalnih naselja. Za
liku od pravih N., patri
(-+ praoci) smatraju se
nomadima. Uzgajaju sitnu
ku (Post 30,37-43). te bo
u stepskim podruejima
stalne naselienike pre1az
ko sto najprije dde go
(Post 13,5) a zatim po
ratari (-+ ratarstvo) (Pos
12) i zemljoposjednici
33,19). Etika N .. koja je i
velik utjecaj na Izrae1, od
je se jakom povezanoscu
mena (-+ obiteli); to se
tovalo u -+ gostoljubivos
pravu utoeiSta, ali i u -+
noj osveti. Za nUh nije
biena stvar opeenje s -+
nicom (Post 38.15-23; IS
Pravo se -+ prvorodenc
vrijeme N. moglo prenij
na mladeg sina (Post 27,3
U izvjestaju 0 -+ Kajinu
Abelu razjasnjava se zas
nomadstvo smatra boljim
gu ugodnijim zivotom: n
da Abela iz -+ zavisti ubij
jin koji je vee sjedilac
4,11-16). Obratno: N. ug
vaju sjedioce (tako npr.
el poslije -+ osvajanja ze
usp. Suci 6-8; -+ Nabat
Buduci da su N. bili prep
ni prirodi te nisu bili v
ni za koje stalno mjesto
ipak im je pleme bilo dom
nom, razvija se vjera u B
vrlo osobna i bez odred
kulta; u njoj prevladava
 NOMADI -
sao -+ saveza a prozivljava se
u raznim -+ svetistima. -+ Pro-
roci prikazuju relig. zivot Iz-
raela u njegovo nomadsko do-
ba veoma idealno, kao zlatno
doba vjere i vjernosti Bogu.
Oni neprestano sa ceznjom go-
vore 0 toj vjernosti (npr. Jr
2,2; Hos 2,16ss; 13,4-6). Proro-
cki nomadski ideal pokusavaju
ostvariti -+ rekabovei. Na no·
madsko doba Bozjeg naroda
smjera i izjava Poslanice He·
brejima prema kojoj su krs·
cani poput N. na putu prema
dovrsenju (Heb 11,13-16; 13,
14).
NOS Organ disanja i mirisa-
nja (Am 4,10), ali jos viSe se
istice kao organ zivota (Post
7,22; Iz 2,22) u koji je Bog
covjeku udahnuo zivot (Post
2,7; Ps 104,29s).
NOV se, doduse, upotrebljava
u smislu »neupotrijebljen«
(Pnz 20,5; 1 Sam 6,7; 1 Mak
4,47; Mt 27,60); ipak je u pro
vom planu misao 0 postajanju
novim, koja se shvaea kao
Bozje zahvaeanje u covjeka:
obnova naroda (lz 43,19), no-
vi -+ savez (Jr 31,31), novi -+
duh (Ez 11,19). U NZ se istice
da je s Isusom nadoslo novo
doba (Mt 13,52; Mk 1,27; 2,22;
16,16ss; 1 Kor 5,7). Kao po-
srednik Novog saveza (Heb 9,
15) zrtvovao je svoj zivot (Lk
22,20; 1 Kor 11,25), te je tako
izvor novog stvorenja koje s
njime zapocinje (Rim 12,2) i
koje se u zivotu krseanina ute-
meljuje -+ krstom (Rim 6,
4). Posjedovanje zivota (Rim
6,4) i sluienje u novom duhu
(Rim 7,6) znakovi su novog
spasenja. »Unutrasnji« je cov-
jek u svom umu (Rim 12,2)
Duhom Bozjim nanovo stvo-
ren (Tit 3,5; 2 Kor 4,16; 5,17;
Ef 4,23s). Time krseani posta·
ju sluibenici Novog saveza (2
NOVI ZAVJET 2
Kor 3,6) te zive u nadi nov
stvorenja (2 Pt 3,13) sto ee
Bog u posljednja vremena v
ljivo dovrSiti (Iz 65,17; O
3,12; 21,1.5).
NOVAC Namjesto robne ra
mjene (usp. 1 Kr 5,25) ran
se javlja novcana razmjen
na tezulji se mjerila kupo
na vrijednost (Post 23,16;
32,9s). Jediniea za tezinu lO
kel« bila je jediniea vrijedn
sti N. Pri tom su se upotre
ljavale plemenite kovine (n
cesee srebro) koje su npr. b
izlivene u sipke iIi kolutov
N. se nosio u kesama (2
5,23), odn. pohranjivao u r
nicama (usp. 2 Kr 12,19). T
-+ kovani novae cini suviSn
vaganje kovine. Sustave kov
nog N. veCih razmjera sus
cemo tek u vri ieme izgna
stva. -+ siromastvo, -+ ute
NOVA GODINA Buduei da
Izrael isprva preuzeo od -+ K
naanaea agrarnu godinu, N.
slaviIa se u jesen nakon zet
(IzI23,16; 34,22). Kako je-+J
Jakim morao uvesti babil. k
lendar, N. g. zapocinjala je
proljece (1. Nisan) pred -+ Pa
hu (Izi 12,2; Lev 23,5; P
16,1), ali je u bogostovlju z
drzana u jesen (1. TiSri) (L
23,24; Br 29,1). U vr. -+ Se
ukoviea N. g. nanovo je pr
mjeStena u jesen te je u
Kumranu kao i u rab. zido
stvu bila u velikoj cijeni.
NOVCIC -+ kovani novae
NOVI ZAVJET Naziv koji
vee od Tertulijana usao u up
trebu za zbirku ranokrsc. s
sa sto se u -+ Crkvi smatra
svjedocanstvom novog Save
koji je Krist uspostavio. Ob
hvaea cetiri Evandelja, D
la apostolska, 21 poslanicu
214 NOVI ZAVJET -
prorocku knjigu Otkrivenja.
-+oporuka.
NUMERI -+ Brojevi
NUZU Grad u -+ Mezopotami-
ji, 13 km jz. od Kirkuka;
1925-31. iskapali su ga americ-
ki arheolozi. Poceci mu se mo-
gu datirati u 4. tslj. a u 15-14.
st. pro Kr. taj je grad znacajno
srediSte Rurita. Pri iskapanji-
rna pronadeno je vise od 4000
o
O-+A
OBADIJA (= Abdija, »sluga
Jahvin«) VI. ime koje se ce-
sto upotrebliava. Najznacaj-
nija je osoba tog imena pro-
rok 0.. kome se pripisuje i
istoimena knjiga (-+ Obadija
[knjiga]). 0 njegovoj se osobi
ne zna nista pouzdano. Nema
nista zajednicko s Obadijom,
dvorskim upraviteIjem kraija
-+ Ahaba (1 Kr 18,3-16), premda
su neki raniie tu dvojicu po-
istovieCivaii.
OBADIJA (knjiga) Knjiga Oba-
dijina najmanji je spis SZ,
nazvana po proroku -+ O. U
njoj se navijesta sud nad -+
Edomcima i spasenje zidovi·
rna u Dan Jahvin. Neki sma·
traju da je nastala u 9. st. pro
Kr. a drugi u 6., vee prema
tome da Ii se u tom tekstu
gleda neprijatelistvo Edoma-
ca prema judo kralju -+ J ora-
mu iIi nadiranje Edomaca na-
kon razorenja Jeruzalema.
Edom se uvijek promatra kao
tip Bogu neprijateljskog na-
roda, a to proroka navodi da
navijesti Sudnji dan.
OBAL Joktanov sin, arap. pIe-
me (Post 10,28; u 1 Ljet 1,22
Ebal).
OBECANJE
glinenih plocica iz kraijev
privatnih arhiva s upra
-tehnickim i pravnim pod
rna. KoristeCi se tim plo
rna uspijevamo dobiti d
tocnu sliku vremena -+ p
taca i njihova shvaeanj
pitanjima kao sto su bra
bez djece, prodavanje p
prvorodenca, rob kao nas
nik gospodara koji nema
ceo
OBECANA ZEMLJA Obrad
zemlja -+ Paiestina koju
Bog obeeao -+patrijarsim
raznim objavama (tako
12,6s). V.iera Izraela gled
punjenje tih obeeanja u
osvajanju zemije. Zemij
Bozja bastina i Bozji dar.
pripada sarno cistima (IS
2 Kr 17,7-23), vjernima (Iz
Siguran i miran boravak u
mlji jest milost (usp. 2
7,1). Isus je nadisao sva
eanja 0 posjedovanju ze
u SZ. On obeeava kraijev
Ocevo (-+ Kral.ievstvo Bo
koje bas tine Bozja djeca (
8,17; Ef 5,5), u koiem ona
paju u mir Bozji (Reb 4,1
OBECANJE i ispunjenje
daju medu izraze SP koj
se govori 0 -+ spasu. Prek
postupno se otkriva Bozja
java. O. su dana pojedinci
-+ Abraharnu (Post 15; 17
Davidu (2 Sam 7) i narodu
19-34; Lev 26; Pnz 28). On
ponajviSe u vezi sa -+ Savez
Obecanja -+ patrijarsima:
mija (Post 12,1-3.7), potom
(Post 17,1-8), blagoslov (
22,17s) ispunjaju se osv
njem zemlje (IzI3,8: Pnz 2
IS 5,6s); O. udijeljeno D
 OBECANJE -
du (-+Natan) kasnije se pro-
dubljuje (Iz 9,1-7; Am 9,11s)
i ispunjuje (Lk 1,32s). O. udi-
jeljeno narodu zavisi 0 vjer-
nosti Savezu (Izl 24,3-8; 34,10-
17). Ono prestaje nevjernoscu
(Suci 2,20-23; Jr 18,9s) Hi se
ogranicava sarno na bogobo-
jazne (Mal 3,17s) odn, na mali
dio naroda (Iz 1,9; Jr 5,18; Ez
6,8ss). Nakon -+ izgnanstva O.
se sastoji u nagovijestanju
novog vremena spasenja (Iz
2,1-5; Jr 31), u promjeni srda-
ca (Jr 31,33s; Ez 11,19), priop-
cavanju Duha (Iz 44,1-5; Joel
3,1s) i u novom oprostenju
(Iz 53).
BuduCi da je Bog vjeran svo-
jim 0., vjernik se u svojoj
molitvi moze na njih pozi-
vati (Ps 42,9; 77,9) i moliti za
oprostenje (Izi 32,13; Neh 9).
Isus je ispunjenje sz. O. a
ujedno novo Bozje O. koje
svoie nar. znacenje oCituje
kod Mt 5 (-+ Govor na gori).
Kristova O. odnose se na po-
stojanost -+ Crkve (Mt 16,18s)
i na O. Bozjega Kraljevstva
(Mt 25,34), -+ zivota (Mt 19,29),
-+ radosti (Lk 6,21), nagrade
(Lk 6,23), gledanja Boga (Mt
5,8),-+ Duha Svetoga (Lk 24,
49; Iv 16,13ss; Dj 2,33). Ispu-
njenjem O. daruje se -+ Boz-
je posinastvo (Rim 9,8s},-+ 0-
pravdanje (Rim 4,23s) i -+ slo-
boda (Gal 4). O. se daju bez
ikakvih preduvjeta (Gal 3,
15ss), ali iziskuju -+ vjeru
(Rim 4,13-16) i strpljivo iSee-
kivanje ispunjenja (Reb 6,
12ss), revnost (Reb 4,1) i sve-
tost (2 Kor 7,1).
OBED (»sluga«) VI. ime koje
se cesto upotrebljava (usp. 1
Ljet 2,37s; 26,7s; 2 Ljet 23,1),
nar. ime sina -+ Rute i -+ Bo
aza; -+ JiSajev otac, -+ Davidov
djed (Rut 4,17; usp. Mt 1,5s).
OBITEU
OBED-EDOM iz Gata Cu
je -+ Kovceg saveza sve dok
-+ David nije prenio u -+ Je
zalem (2 Sam 6,9ss).
OBIeAJI su nekad imali
leko vece znacenje nego
nas. Priielaz s O. na zakons
uredenje bio je postupan.
trgovina; -+ grob; -+ bo
stovlje.
OBIJEST -+ poniznost
OBITEU (= dom, oCinska
ca) Najmanja bogostovna, p
vna i gospodarska zajedni
Obitelji su pripadali i ozenj
sinovi kao i niihova djeca
dok je na zivotu otac. Glava
(najcesce otac) predvodi
gosluzje (Suci 17,5), vrsi s
sku vlast (Post 42,37), jam
za sudbinu O. u koju spad
i -+ robovi i obiteljska do
(usp. Izl 20,17). To »cvrst
uredenje O. u skladu je s o
caiima vremena u kojem
nije postojala zastita neke
se vlasti (-+ nomadi). Kako
zbog svakog naru~avanja o
tel.iske solidarnosti prijet
opasnost gubitka uvjeta za
vot, silno je naglasavana
slusnost prema roditelji
(usp. Izl 20,12; 21,15; Pnz '5,
Lev 19,3). -+ krvna osveta, -+
viratski brak. Nakon -+ os
janja zemlje O. je uglavn
izgubila neka svoja pra
odn. ta je prava preuzela s
disnja vlast (-+ kraljevstv
U O. se djeca uvode u bo
slufje i odgajaju za zivotni
ziv (Pnz 6,20s; Sir 7,23
30,1-30). O. se morala brin
za svoje stare i bolesne cIa
ve. Ugled majke u O. rastao
s brojem njezine djece (
zena).
NajvaZnija sredista ziv
prve krsc. zajednice bile
»kuce« kojih je glavar pos
krscaninom (Dj 11,24; 16,15
216 OBITELJ -
-34' Flm 2). Krscani su se na-
ziv'ali Bozjim ukucanima i pri-
padali njegovoj O. (Ef 2,19).
...... Kraljevstvo Bozje nadrede-
no je obitelji (Mk 6,4//; 10,29//;
Mt 10,37; Lk 14,26).
OBJAVA Bibliia sadrfi Bozju
O. ljudima kojom on izlazi iz
svoje skrovitosti (Iz 45,15;. 1
Tim 6,16) i liudima obznan]u-
je svoju volju. Nj~gova ~. ne
odvija se p.a nac~ za !Jude
prejak, vee u obhku. pnl~go­
denu tadasn.iem nacmu ZlVo-
ta i shvacanja.
SZ svjedoci 0 Bozjoj O. kroz
njegovo ...... stvorenje (Neh 9,6;
Ps 19,2-5; 104); pri to~ se ne-
ke pojave promatra]u kao
znakovi 0., npr: oblak (Izi
13,21), vatra (IzI 3,2), oluja
(Izi 19,16), lahor (1 Kr 19,12s).
Ljudi pokusavaju primiti Boz-
ju O. i preko"";" prorieanja. O.
se nadalje zbiva u ...... videnju
i ...... snu (Post 28,10-16; 37,5-11;
Br 12,6ss) i ukazanjima (-+
Bogojavljenje) koja se cesto
shvacaju kao govor (Post 15,1;
IzI 20,22; 1 Sam 3). O. se do-
zivljava i preko Bozjih zahva-
ta u njegovu narodu: on se
daje prepoznati (IzI 6,2s; Ez
20,1-5), govori (I.zI 25,~2), izvo-
di svoi narod lZ EgIpta (Izi
1217; 20,2), tvori ...... cudo (1
K~ 18,30-39) i tjesi (Iz 52,9;
66,13). Najbitniji e~<:menat bo-
zanske O. jest ...... n]ec, nar.......
proroka. Rijecju se sklapa ......
Savez (IzI 24.3-8), pozivaju
Bozji ljudi (1 Sam 3; Iz 6,8;
Jr 1,2), Izrael se izdvaja iz-
medu drugih naroda (pnz 4,8).
Sadrfaj Bozje 0.: Bog sam
(Post 35,7; 1 Sam 3,21), njego-
vo ...... ime (Izi 3,14; Iz 64,ls),
njegova ...... slava (Iz 40,S) i ......
pravednost (Iz 56,1), njegovi
naumi (Post 41,25; IzI 33,12s;
1 Sam 16,3), ali i bezakonje
Jeruzalema (Ez 21,29). Objavu
OBLAK
imaju dalje prenositi pojed
ci (Izi 18,16.20) i narod (
12,25ss; Iz 12,4). 0., z,bog !o
nije zakljucena, vee ]e pnsu
na u svako vrijeme. Najjas
je se Bozja O. ocitovala u
Isusu. Po njemu je Bozja
jec postala opipljivom
114.18). Isus je svjetlo
s~jedoci 0 Bozjem zivotu
zeli izmijeniti svijet (Iv 8
3 11ss). Po njem nam je om
itcen nov ...... zivot. Ot~riv
su nam taine -+ KralJevs
Bozjeg (Mk 4,1111; Mt 13,
Isus je svojim zivotom 0
ljubavi Bozje (1 Iv 4,7ss)
kojoj prepoznajemo ...... Oea
14,9; usp. Iv 5,36; 9,4; 12
14,10).
U NZ Isus se javlja kao oc
vanje ...... spasa (Rim 16,25s;
39ss) koji nam se daruje n
govom -* smrcu i ...... uskrs
cern. Najprije su -+ apos
pozvani da propovijedaju
(Gal 1,16; 3,3ss), ali na to
pozvani i svi oni koji su
vezani s Kristom. Njihovo
propovijed~nje ne sastoj~.
liko u sVledocanstvu n]
koliko u sv.iedoeanstvu zi
ta (Rim 12,6-20; 13,8-10; 14).
izriCito naglasava da Bozju
ne mozemo shvatiti ljudsk
mudroscu (1 Kor 1,18-25
Kor 4,3s), vec se ona m
prihvatiti sarno...... vjer
(Rim 1,17). Premda nam B
najjasnije govori preko K
sta O. ipak jos nije zaklju
na.' Punina O. obistinit ce
tek pri ...... ponovnom Krist
dolasku (Lk 17,30; 1 Iv 3,2)
nacinu kako je O. priopc
-+ nadahnuce.
OBLAK je popratna poj
...... teofanija i oznacuje Bo
spasiteljsku (1 Kr 8,10;
10,3s) i sudacku (JI 2,2;
26,64; Otk 1,7) nazoenost. B
vodi Izraelce u stupu obl
iIi ognja (IzI 13,21s; 14,19
 OBLAK-OBREZANJE
36). O. je znak njegove skri·
vene slave (Izi 40,34.38). U NZ
O. se spominje sarno kod ~
preobraienja (Mk 9,7s/l) i kod
~ uzviSenja (Dj 1,9).
OBNOVA~nov
OBRACENJE (pokora) Vee je
~ Savezom Boz.ii ~ narod po-
zvan na nar. ~ vjernost. U suo
sretu s drugim narodima i nji·
hovim bozanstvima Bozji je
narod zaveden u nevjeru i ot·
pad od Boga. U SP stoga ne·
prestano odzvanja poziv na
O. Ono se ostvarivalo odrede·
nim zajednickim pokornickim
vjezbama kao sto su ~ posto-
vi (1 Sam 7,6; Jl 1,14), pIa·
cern i jadikovkama, nosenjem
pokornicke haljine (2 Sam
12,16) i posipanjem glave pe·
pelom (Neh 9,1), sto je bilo
povezano s priznavanjem gri.
.jeha (Lev 5,5) i razlicitim mo-
litvenim obrascima (Dn 9,4-19)
kakvi su nam sacuvani i u po-
kornickim ~ psalmima. O. ko-
je se prihvaca s -+ poniznoscu
omogucuje ljudima da postig'
nu Bozje -+ milosrde (2 Sam
12). Ipak se pokornicka prak·
sa svodila sve viSe i vise na
izvan.iski formaIizam. Stoga-+
proroci navijestaju nov oblik
O. ko.ie se mora zbiti u ljud·
skim srcima (Ez 11,19; 18,31).
Sarno ee takvo O. sacuvati na·
rod od -+ Dana Gospodnjeg.
Jedino je ono preduvjet za-+
pomirenje s Bogom (Jr 31,33;
Ez 11,19). Prorocki zov na O.
u NZ ponajpri.ie nastavlja-+
Krstitelj. O. je nufna priprava
za dolazak -+ Mesije (Mt 3,7ss).
U O. se ujedinjuje Bozji zov
i covjekova poslu~nost. Prema
Isusovoj poruci O. je pred·
uvjet za ulazak u -+ Kraljev-
stvo Bozje. Ono je priprava
na ~ ponovni Gospodinov do-
Iazak, kojega nam je cas ne-
poznat (Mk 13,28s; Lk 17,20s;
2 Kor 6,1ss).
OBRAZ(I) Slika snage i m
(Ps 3,8). Udarac po O. nije
mo bol nego i sramotno po
zenje (Mih 4,14), to je sud
na prorok§. (1 Kr 22,24
Ljet 18,23), patnika (Tuf 3
Job 16,10), -+ Sluge Jahv
(Iz 50,6), Isusa u vrijeme m
ke (Mk 14,65//; Iv 18,22; 19
-+ ucenikii Isusovih koji
moraju podnositi (1 Pt 2
te prufiti i drugi obraz (
5,3911).
OBREZANJE Uklanjanje
zice s muskog uda. O. je k
starih naroda Istoka bilo
oma rasireno, npr. kod Eg
cana, Edomaca, Moaba
(usp. Jr 9,24), ali ne kod
doevropljana (npr. Filiste
ca). Nemamo sigurnih poda
ka za Asiriju i Babiloniju.
raelci su O. vjer. preuzeli
Egipeana. To sto se prv. k
noz za O. upotrebljavao os
kamen (usp. Izi 4,25) upue
na veliku starost tog obica
Dok se O. kod ostalih naro
obavljalo uglavnom kao obr
muskosti u pubertetu, ono
vee ranD kod Izraelaca b
znak -+ Saveza i pripadno
Bozjem narodu. Zbog toga
njegovo podrijetlo povezuje
-+ Abrahamom (Post 17,9-1
Ono se obavljalo kao obred
zahvat nad svim djecacim
kad im je bilo 8 dana (u
Lev 12,3), ali i nad strancim
koji su htjeli sudjelovati u s
vljenju Vazma (Izl 12,48) k
i nad prozeIitima. U prav
je O. vrsio otac obitelji;
Isusovo yr. s tim .ie bilo pov
zano nadijevanje imena (
1,59). Na temelju stroge obv
ze obrezanja nastala je u p
krse. zajednici prepirka 0
me da Ii se na krscanstvo o
raeeni pogani moraju najp
je obrezati. -+ Apostolski
bor (Dj 15) otklonio je taj za
tjev i time u odlucnom pi
218 OBREZANJE-ODABRANJE
n.iu nadvladao iskljucivo po-
imanje spasenja, koje je vIa-
dalo u judaistickim krugovi-
ma_
D prenesenom smislu »0.« i
»neobrezan.1e« uzimalo se u
znacenju »vjera«, »bogoboja-
znost« odn. »nevjera« »bez-
boznost« (usp. Pnz 10'16' Jr
9,25; D.i 7,51; Fil 3,3). 'Pr'ema
Pavlu u NZ viera u Krista i
krstenje nadom.1eSta 0., te je
ono u bib!. smislu kao znak
spasenja bez vri.1ednosti (Kol
2,11-12). Odsada vrijedi, kao
znak da nas Bog prihvaea
sarno ono O. ko.1e je »u srcri
po duhu, a ne po slovu« (Rim
2,29; usp. sz. poziv da se ob-
rem »sree« i »usi« u Pnz 10 16'
Jr 4,4). ' ,
OBROK -+ .lelo
OBRTNIK Vee u nomadsko
vrijeme bile su razvijene obrt-
nicke v.lestine. Osobito od
vremena kral.1eva razvitak
obrtnickih zvanja poprima
velik zamah (usp.l Kr 5,20.32).
Citamo npr. 0 klesarima, zi-
darima, tesarima, ciglarima
kovaCima, loncarima, tkalci~
rna, valjarima, pekarima. Ra-
dili .s~ u o!:>itel.1.skim pogoni-
rna III kralJevsklm radionica.
rna (usp. 1 L.1et 4,21ss), bili
su udruzeni u eehove i stano-
vali .1edan blizu drugoga (usp.
1 L.1et 4,14; Jr 37,21). Ne mo-
zemo ni proei.1eniti koliku su
vaZnost imali obrtnici u yr.
kad ni.1e bilo industrije. Josip
i Isus bili su tesari (odn. gra-
devinski obrtnici) (Mt 13,55;
Mk 6,3). Pavao je izradivao
satore ( = tkalae ili postavljac
satora; D.1 18,3).
oeAT Kiselo vino, redovito
pomi.1esano s vodom, pice pri
poljskom poslu (Rut 2,14). O.
k?d Mky,l5,3611 (r~a~injanje)
m.Je SI~IO .za mueenJe, nego
za osvJezenJe (zbog toga »sta-
ni<', »neka« kod Mt 27,49;
usp. Izr 25,20). -+ Nazirejci
je bilo zabranjeno uZiva
O. (Br 6,3).
OCENAs Tekst donosi
6,9-13 i Lk 11,1-4. Mt ga d
nosi kao dio -+ Govora na
ri govoreCi 0 razilazenju
medu nove Isusove poruke
dotadasnje legalisticke reli
je. O. je molitva -+ uceni
kojom se razliku.1u od :lid
va ( -+ Osamnaest prosnja).
.1e istaknuto time sto ucen
smiju Boga nazivati povjerl
vim izrazom - »Oce«. O.
izraz pliznan.1a i povjeren
u Oea, izraZaj Bozjeg posin
stva i znak zajedniStva me
ucenieima. Raspodjelom pro
nja koje se upravljaju Bo
s »Ti« i "Mi« .1asno se isti
smisao relig. zivota. Kod »
prosnja« naglasak je na sla
Ijenju Boga, ocekivanom d
lasku Kraljevstva Bozjeg i p
uzdanju u Boga. D »Mi-p
sn.1ama« ne moli se za b
kakvu potrebu, vee za izvan
sku i nutarnju koja mo
snaci Ijude u n.1ihovu zajedn
kom zivotu. Kao sto tije
treba hranu. tako i ugroz
covjek treba Bozju i Ijuds
r~jec prastanja. .Rijec »du
mk« kod Mt oznacuje cov
ka koji je drugom covje
nesto duzan. BuduCi da cov
ku prijeti zlo, on mora u
napastovan.1u traziti Boz
pomoc. Iz tog jasno proizla
da O. ni.1e tek neki molitve
obraz~c. On je Bozji poziv
se Knstov staY provodi u d
10, t.1. premalo bi bilo kad b
s!ll0 O. tek usnama izgova
II. a ne bismo ono sto se n
me moli i ostvarivali.
ODABRANJE Izr. je naro
bio svjestan da ga je Bog od
braD za svo.1e vlasnistvo (P
14,2) i zbog toga stitio njego
 ODABRANJE-OFEL
relig. i polito opstanak (Mih
4,5). To se vidie10 po Bozjim
zahvatima u povijesti naroda:
O. patrijarha (Post 12,1-3; Jr
11,5; Ez 28,25). -+ Izlazak iz
Egipta (Ez 20,5s; Am 9,7).-+
Savez (Izi 19,5s; Pnz 5,2). O.
se ne odnosi sarno na narod
kao cjelinu nego i na pojedi·
ne odabranike, kao -+ Mojsija
i Arona (Br 17,20-23; Sir 45,1-4),
kraljeve (1 Sam 10,20-24; -+
kraljevstvo). Ono je znak po-
svemasnje Bozje -+ slobode.
U NZ O. se prikazuje kao iz·
raz Bozje volje (Mt 20,23; Rim
9,11.15). Znak je njegova mi·
losrda (Rim 9,16), njegove mi-
losti (Rim 11,29). O. je nami·
jenjeno pojedincima kao i
.cijeloj -+ Crkvi (-+ poziv) i
ima eshatoloski znacaj (Mt
22,14; Rim 8,33-37) te zahtije·
va vjerodostojno ocitovanje u
zivotu krseana (2 Pt 1,10; Kol
3,12).
ODBACENJE je u pravu po-
znato kao otpustanje zene (Iz
54,6; Jr 4,30) kao i odbaciva·
nje zla i biranje dobra (Iz
7,15s). O. stoji u uskoj vezi
S odabranjem (-+ poziv) i oei·
tuje se na dva nacina: covjek
odbacuje Boga (Izi 32; 1 Sam
8,10.19), njegovu rijec (Iz
30,12), njegov zakon (Ez 5,6),
a Bog odbacuje covjeka, a·
me se najprije prijeti (1 Sam
15,23; Jr 6,27ss), a onda i jz-
vrsava (2 Kr 15,8-29; 25,1-21).
Odabranje ne iskljucuje O.
(Am 5,18ss; 9,7), pa stoga ne
predstavlja nikakvo jamstvo
za spasenje. U -+ izgnanstvu
se ponovno naglasava odab·
ranje kojim se Bog ponovno
priklanja svome narodu (Iz
41,9; Ez 20,13ss). NZ govori
da su sluzbeni vode odbacili
Isusa (Mk 8,31; Lk 17,25). Pa·
vao nar. naglasava Bozju spa·
siteljsku volju s obzirom na
sve ljude (1 Tim 2,4); njoj co-
vjek ipak moze izmaCi
uzrokovati svoje O.
25,31-46; Otk 20.15). U
9,1-11,36 govori se 0 O.
ela, ali nasuprot tome
Bozje odabranje i vje
(Rim 11,25ss). .
ODGOJITEU -+ pedagog
ODMAZDA -+ naplata
ODRECI SE -+ zanijeka
ODRICANJE od hrane,
spolnog opeenja znak j
kore i zalosti, ali takode
prave za susret s Bogom
19,15; 34,28; 1 Sam 31,1
yr. nakon izgnanstva
promatra kao Cin koji
moze utiecati na Bozju
(Jdt 8,5s; Iz 58,3ss). U N
ba se odreCi zenidbe, o
ske topline, posjeda ka
to nekome Cini nmnim
di kraljevstva nebeskog
10,17-3111; 1 Kor 7,32·35)
vo O. treba biti svjedoca
Isusovog spasiteljskog d
njegova budueeg dovrse
Kor 7,2629ss). Kad je r
nadvladavanju -+ svijet
ricanjem (1 Kor 9,25s
4,22), time se niposto ne
na neki stay neprijate
prema tijelu iIi svijetu.
ODRIJESITI -+ vezati
ODSTETA-+ naplata
OFEL (ope. brefuljak)
ji. padine u -+ Jeruzalem
medu danasnjeg j. zida
skog prostora i starog
dova .grada. Na podnozj
se nalazi izvor -+ Giho
Prema 2 Ljet 27,3 O. je
stio -+ Jotam a prema 2
33,14 -+ Manase; sImi
mjesto stanovanja hram
robovima (Neh 3,26s). P
je i O. u -+ Samariji
5,24).
220 OFRA- ON
OFRA
1. Grad u _ Benjaminu, nazi·
va se i Efron, odn. Efrajim
(IS 18,25; 1 Sam 13,17; 2 Sam
13,23; 2 Liet 13,19).
2. _ Gideonov zavicaj i mje·
sto gdje je on sahranjen (Su·
d 6,11.24; 8,32).
OG Prema bibI. prikazu amo-
rejski kralj u _ Basanu; po-
bijedio ga je _ Mojsije; uglav.
nom se navodi skupa sa
Sihonom (IS 2,10). Ne moze se
tocno odrediti vrijeme njego-
va vladanja ( _ osvajanje zem·
lje).
OHOLA I OHOLIBA su siro-
boIicka zenska imena kojima
Ez 23 oznacuje _ Samariju i
_ Jeruzalem; time zeli prika-
zati njihovu nevjernost pred
Bogom.
OKAJNICA _ zrtva
OKO odrazava dusevna raspo-
lozenja (npr. ceznju za domo·
vinom Pnz 28,65), dobro je (Izr
22,9) iIi zlo = zavidno, zlobno
(Izr 23,6; Mk 7,22//), iIi budi
strah (»zao pogled«). O. jos
oznacuje »duhovnu spoznaju«
(Mk 12,11//; Rim 11,8). Drago-
cjena se stvar cuva kao »zje·
nica 0.« (Ps 17,8).
OKORJELOST je stanje co-
vjeka koji se zatvara Bogu.
Medu ostaIim govori se 0 O.
faraona (Izl 4,21)~ Sihona
(pnz 2,30), - Filistejaca (1
Sam 6,6) a nar. 0 O. Izraela
i njegovih pojedinih voda (1
Kr 12,15; 2 Liet 36,13). Ona se
pokazuje kao Bozje djelo ko-
jim on ocituje svoju moe (Izi
4,21). O. se sastoji u otvrdnueu
_ srca i oporoj tvrdokornosti
sve do Bozjeg _ Suda (Iz
6,9-13). Manjak spremnosti na
_ obracenje (Jr 3,7.10) uzro-
kuje gubitak osjecaja za gri-
jeh (Jr 2,23.35), te naposljetku
onemogueuje svako obraeenje
(Am 4,5-12). NZ razvija da
misao 0 O. i dovodi je u ve
s nevjerom naroda koji ne
Ii cuti Isusovu Radosnu vij
i stoga ne postize _ spas (
4,12; Iv 12,37-40). Kod_ Pa
O. je privrlenost ljudi nji
vim grijesima (Rim 1,2
Takva O. nije isto sto i od
cenje, vee je viSe prijet
sudom (Rim 11,8). SIik
"Ostatka« koji se spasava
kazuje se da je u vezi s
i motiv spasenja (Rim 9,
11,11ss; usp. Iz 4,3). Isto ta
u pozadini misterija okorje
sti stoji spasiteljska Bo
volja (Rim 11,25-32).
OLTAR_ zrtvenik
OMIUELOST Bogu znaci
su mu mile zrtve (Lev 19
moIitve (1 Kr 3.10; Ps 19,
zivot pravednika (Izr 11,20
njegov narod (Ps 44,4). Ti
se Bog opredjeljuje za sv
izabranike (lz 42.1) a nar.
svoga Sina (Mt 3,17; 17,5)
obratno, zivot se krScana
stoji u nastojanju da se Bo
svide (2 Kor 5,9).
OMRI (nepoznato je znace
imena) VI. ime, npr: kral
Sj. izr. kraljevstva (886-8
pro Kr; mozda arap. podri
la). Izabran kraliem namje
-+ Zimrija, morao je jos sv
dati _ Tibnija (1 Kr 16,2
Utemeljivsi _ Samariju st
rio je drfavi srediSte (1
16,24s). zenidbom svog sin
Ahaba s -+ Izebelom (kCi k
lja u _ Tiro) pokusao je
postaviti uske veze s fen. p
obalnim gradovima.
ON Eg. grad na Delti Nila
kojem se stovao bog Sun
pod imenom "Re«, "Atum-R
iIi ),Atum-Re-Harahte«. Kul
su simboli bili': sv. stije
»Benben«, koja se zapra
smatrala prijestoljem bo
 ON-OPSJEDNUTOST
Sunca. i obelisci. Sveeenici u
O. time su stvorili »novog«
boga, a kao njegova sina ca-
stili su vladajueeg -+ faraona.
Prema Post 41.45.50 i 46,20-+
Mojsijev tast bio je sveeenik
u O. O. se grc. zvao Heliopol.
ONAN sklapa -+ leviratski
brak s udovicom svog brata,
ali nije htio svome bratu osi-
gurati potomstvo. te ga je za-
to Bog kaznio smreu (Post
38.4-10). Nije opravdano Cin
samozadovoljavanja nazivati
onanijom pozivajuei se na O.
ONEZIM -+ Poslanica Filemo-
nu
ONIJA Ime cetiriju -+ velikih
sveeenika:
1. O. I. usp. 1 Mak 12,17.19-23.
2. O. II. usp. Sir 50,1.
3. O. III. brani pred -+ Heli-
odorom -+ hramsko blago; pre-
rna naredbi kralja Seleuka
IV. (-+ Se1eukoviCi) morao je
svoju sluibu ustupiti bratu-+
Jasonu; umoren je u Dafni
(2 Mak 3-4).
4. O. IV. ide u Egipat i. pozi-
vajuCi se na Iz 19,19, osniva
hram po uzoru na jeruzalem-
ski.
OPCI UVOD U SP zove se
grana -+ biblijske znanosti
koja se bavi temeljnim pita-
njima -+ biblijskog tumacenja
(npr. -+ biblijskog teksta, -+
nadahnuea, -+ kanona), svetih
knjiga, te njihovim filoloskim
i knjiz. ustrojstvom (npr. pi-
tanjem vremena postanka i
autorstva). O. u. nije neki
»uvod u Bibliju«, nego obu:
hvaea znanstvena istrazivanja.
OPLECAK -+ efod
OPORUKA Sarno u Gal 3,15ss;
Heb 9,16s »posljednja volja«.
To znacenje (uz druga znace-
nja) imala je kasnije i grc.
rijec (diatheke) za -+ savez.
»0.« (u SZ, NZ) znaci »savez«.
U hrvatskom je usIa u
caj rijec lOzavjetc iIi kod
rijih prijevoda »uvitc (Skar
OPORUKA DVANAESTOR
PATRIJARHA -+ kanon
OPRAVDANJE se naziva
postava »pravih« odnosa iz
du Boga i covjeka. O. nas
-+ savezom. -+ obraeenjem
djelima -+ pravednosti, a
djelima -+ Zakona (Rim 3
-27).
OPROSTAJNI GOVOR -+
novo evandelje
OPROSTENJE -+ pomirenj
OPSJEDNUTOST Stanje
covjekom ovlada zao duh
SZ se sarno ponekad spo
nje (npr. 0 Saulu: 1 S
16,14-16), u NZ ceSee. Ev-a
vjestavaju kako necisti d
muci opsjednute (Mk 1,
oni gube vlast nad svo
udovima. nasilni su i bje
mucni (usp. Lk 8,27-31),
jemi i slijepi (Mt 12,22). I
ozdravlja mnoge opsjedn
Mt 4,24). On svladava m
zloga duha svojom rijeci (u
Mk 9,17-27) i istjeruje »mn
zle duhove« (Mk 1,34). Suv
meno tumacenje naginje
me da O. protumaci kao
sevnu bolest, koju su u o
doba iz neznanja pripisiv
davolskom utjecaju, a ozdr
Ijenja su bila zapravo plod
gestije. Ipak se danas o
priznaje da izvjestaji 0 is
rivanju davla pripadaju n
starijem sloju evan. preda
Sri je Isusove poruke: s
javom njegove osobe svla
na je moe Sotone na ov
svijetu a nastupilo je vrije
-+ Kraljevstva Bozjeg. To
zaznaceno njegovom cu
snom snagom kod ozdrav
vanja opsjednutih (usp.
12,22-30).
222 ORIGEN -
ORIGEN Roden je 184. p. Kr.
u -+ Aleksandriji. Najprije po-
ucava u Aleksandriji, zatim u
-+ Cezareji. Umro je 254. u
-+ Tiru. Najvaznije mu je dje·
10 -+ Reksapla. Ostali su mu
spisi: komentari i homilije 0
SP, prva sustavna povijest
Crkve, apologija protiv po-
.ganskog filozofa Celza te spi·
si 0 molitvi i mucenistvu, ko-
ji svjedoce 0 njegovu asket·
skom shvaeanju zivota; to je
shvaeanje dokazao i odvaZnim
priznavanjem u vr. progona
krseana za cara Decija.
ORNAN -+ Arauna
'ORPA -+ Noemijina snaha ko-
ja je ostala u -+ Moabu (Rut
l,4ss).
'OSAMNAEST PROsNJA :lid.
molitva sastavljena od 18 bla-
goslovnih obrazaca; potjece
veCim dijelom iz pretkrse.
'vremena, tvori stalni sastavni
dio zbornickog bogosluZja.
:lidovi je moraju moliti tri
puta dnevno. Zove se takoder
naprosto »molitva«. Isus uci
'svoje ucenike posebnu mol it-
vu, -+ Ocenas.
OSKVRNUCE -+ cistoCa
'OSLOBODENJE -+ sloboda
OSOBA -+ covjek
'OSTATAK Vee su proroci pri-
je -+ izgnanstva navijestali da
ee se O. vratiti (Iz 10,21). Nije
to sarno iskaz mirenja sa sud-
binom vee i iskaz pun nade:
na sv. O. iednom ee se ispu-
niti Bozje obeeanje (Zah
8,l1s).
OSTRAKA -+ svitak
{)SUDA u smislu sudske pre-
sude donosi se na podrucju
Ijudskog prava (pnz 25,1; Iv
8,10). O. koja covjeku prijeti
'S Bozje strane moze se otklo-
niti -+ obraeenjem (Mt 12,41s)
OSVAJANJE ZEMUE
i -+ vjerom (Reb 11,7). U
ci se stoga moraju nar. c
ti da ne osuduju druge l
(Lk 6,37; Rim 2,1). 0 ko
noj O. NZ govori medu
lim kod Mt 23,33; Mk 9
ta je osuda prema Rim
posljedica okorjelosti i
skrusenosti a prema Mk
nevjere. -+ odbacenje.
OSVAJANJE ZEMLJE I
staji 0 O. z. govore 0 ul
Izraela u -+ Obecanu zem
Ti se izvjestaji osianjaju
Cinienice:
1. zaposjednuce zemlje;
2. podjela na 12 -+ pleme
3. spomen-Cin na Bozje
stvo pri -+ izlasku iz Eg
4. pov. i zemIjopisne po
nosti.
Pisci su pokusali shem
opisati O. z. Trebalo g
npr. prikazati kao djelo
plemena (usp. IS 1-12 nasp
Suci 1). Razni pojedin
pothvati prigodom O. z.
svaki put bili osvajalacki
diel. mirno uviranje no
skih plemena u siabo nas
na podrucja (promjena
prosirenje obradivog tIa,
tim u vezi i postupna pro
na niihove civilizacije). G
naseIjena podrucja u
mah nisu bila zauzeta
Suci 1,27-35). Mora se im
vidu i Cinienica da je raz
lje O. z. za neka plemena
razdoblje njihove podlozn
ovisnosti (usp. Post 49
Mozda su vee prije neka
mena boravila u zemiji
naknadno primijena u z
nicu od 12 plemena. Osim
ga, bilo je ratnih osvaj
kih pohoda. Doduse, np
vjestaj 0 osvojenju -+ Aja
-+ etiologija bez neke pov
nosti.
U predaji 0 O. z. ne dola
izrazaja opea slika svih
mena: skoro vise od jedn
 OSVAJANJE ZEMUE - OTAJSTVO
Cine Josuine knjige osianja se
na predaje Benjaminova pIe-
mena. No, promjene su se
zbile i u samoj zemIji: npr.
jedno pleme nanovo je pro-
mijenilo svoje boraviSte, dru-
go se pleme razdijelilo na vise
plemena, treee se spojilo s
nekim drugim plemenom ita-
ko iScezlo.
OSVETA pry. oznacuje ponov-
nu uspostavu nekog zajedni-
stva koje je bilo nepravdom
razoreno. Pri tom se ne misli
na osjeeaje mdnje. Tako se
prY. pozitivno shvaeala Bozja
0., njegov »dan odmazde« (Iz
61,2; usp. Rim 12,19) kao i
obveza -+ krvne osvete: u pri-
mitivnom obliku drustva to
je bila obveza pravednosti i
zastite zivota. Izrael je cesto
bio potlacen i zato se nada
da ce se Bog osvetiti njego-
vim neprijateljima (Iz 47,3ss;
Jr 50,15; psalmi proklinjanja).
-+ Proroci i svom narodu pri-
jete Bozjom O. na dan suda
zbog njegove nevjere i bez-
boznosti (Iz 1,24; Jr 5,9). Osim
misli 0 sudu. u pojedinim
tuzbalicama izbija poziv na-+
odmazdu nad zlocincima
(Ps 94,lss). Ipak, izvrsenje te
pravedne O. prema Pnz 32,35
treba prepustiti Bogu. Prema
NZ Isus produbljuje kasniji
propis iz Lev 19,18 (ljubav
prema bliznjemu namjesto
0.) i proteze ga na sve Ijude
(usp. Mt 5,38-42). I NZ Bozju
O. obznanjuje kao sud (Lk
18,7; Reb 10,30; Otk 19,2).-+
naplata.
OTAC Uz ope. znacenje tjeIe-
snog oca, SP govori 0 praocu
(Post 28,13), 0 O. plemena
(Post 10,21) i 0 pretku (hrv.
prijevodi: oci vasi: Post 48,21;
Lev 26,39). On .ie glava obite-
lji (Post 12,1) i nad njom ima
viast (Post 24,2ss; Izi 21,7).
m
O. je svecenik (Post 8,20), po
srednik bozanskog blagoslo
va (Post 27,34), ucitelj (Pn
32,7; Iz 38,19) i odgojitelj (Iz
23,22). On je nar. uzor vjer
(Iz 51,2; Iv 8,39ss). Nadalje
ucenici sa strahopocitanjem
nazivaju ocem svog ucitelj
(2 Kr 2,12), kako je to bil
uobicajeno medu rabinima
sto Isus zabacuje (Mt 23,9)
SZ naziva Boga O. narod
(pnz 32,6; Iz 63,16), O. kralj
(2 Sam 7,14; Ps 89,27), poboz
nika (Sir 23,1) i siromaha (P
68,6). U NZ Bog je u prvom
redu O. Isusa Krista (cest
kod -+ sinoptickih Ev-a ina
dasve kod Iv), te oznacuj
nar. prisnost izmedu O. i S
na. Tko je povezan s Kristom
smije Boga nazivati svojim
O. Pri tom se ne misli tolik
na pojedine !jude koliko n
zajednicu (Mt 6,9; Iv 15,16
Rim 1,7). Ocev je dar -+ Dub
Sv. (Lk 11,13; Iv 15,26). -+ Boz
je posinastvo.
OTAJSTVO (misterij) Grc. iz
raz otajstvo (mysterion) ozna
cuje:
1. Ono sto mi podrazumijeva
mo pod izrazom »tajna« (Tol
12,7).
2. Bozje Cine i dje1a (Mud
2,22), koja u Kristu dosiZ
svoi vrhunac. Ta se djela n
zovu O. zato sto nitko ne h
smio za niih doznati, neg
zato 5tO ih na sebi dozivijava
ju sarno oni koji im se otva
raju (Mk 4,11; Kol 2,2; 1 Ko
2,7ss). (Zbog toga je u hrvat
skom bolji izraz »0.« neg
»tajna«).
3. Skrovite Bozje objave (D
2,18). Spisi -+ gnoze i -+ apo
kalipticke kniizevnosti pred
stavljaju se kao tajanstvena
videnja i s1. (usp. Otk 1,20
17,7).
4. »0.« oznacava dublji smi
sao -+ braka (Ef 5,32), ali
224 OTAJSTVO -
»tajnu bezakonja« (2 Sol 2,7).
5. Tajno bogosluZje (Mudr
14,23). »Misterijske religije =
religije kod kojih Ijudi obred-
no upuceni ocekuju zdravlje,
zivot i svjetlo. Njihov je utje·
caj na nz. pisce tek neznatan.
OTKRIVENJE IVANOVO Na-
stalo je vjer. oko 95. p. Kr.
i pripisuje se piscu 4. Ev. Pi-
sac O. sam sebe naziva Ivan
(Otk 1,1.4.9; 22,8), prorok
(1,11-20; 22,9) i upozorava da je
zbog vjere bio prognan na_
Patmos (1,9). Pisac se u vide-
njima, slikovitim govorima i
znamenjima (nar. preko sim-
bolike brojeva; usp. 1,12.16;
3,1; 8,2) obraca ugrozenim za-
jednicama u _ Maloj Aziji.
Zbog toga je O. knjiga utjehe
sto je Bog upravlja zajednica-
rna (_ apokalipticka knjizev-
nost). U srediStu stoji sigur-
Polozai sedam zaiednica u Ma-
loj Aziji kojima je u atk 2s
upravljeno sedam pisama.
OTKUPUENJE
nost da je Isusovom -+ sm
i -+ uskrsnucem zasnova
spasenje, te je tako sIom
moe zia (12,10). Poput K
i vjernik se moze othrvat
(12,9.12-18). Krscani su po
ni na odluku koja ih su
stavlja_ svijetu (2,13; 6,
Oni su sluge Bozje (7,3),
prividno nisu dorasii sv
(11,7-10), ali ih Bog bud
nov zivot (11,11s). Pred Bo
su oni svecenici (5,10;
prvine Bogu i Janjetu
te vjerom posvjedocuju
ju pobjedu nad svij
(3,10; 14,12). Slike 0 su
gnjevu Bozjem (4;
14,6-20; 16ss), sto se osla
na sz. predodzbe, zele
prikazati gospodarem po
sti i Ijude privesti obrac
Zbog toga je -+ Crkva k
svoj odgovor molitve iz
pred Bogom hvaIospje
(1,6 s; 5,13; 15,3s; 19,1-7).
O. pokazuje da je put Crk
nevoIjama obiljezen vje
iscekivanjem prosiave ko
prikazana u slid novog
zalema (21s). Tada _ s
Boga i covjeka postiZe
konacno dovrSenje a mo
-+ Antikrista zauvijek do
cana.
OTKUPLTENJE. SZ zna z
kao: spa!lavanje od vrem
tih nevoIja (Sud 15,18
Sam 10,19), osiobodenje
da iz ego ropstva (Izi 14
15,2) i -+ izgnanstva (Iz 4
46,13), kao i osiobodenj
grijeha (Iz 38,17; Jr 31,34
18,21s). o. se tumaci sh
njem da Bog iskupIjuje
narod iz ropstva (pnz 15
tako ga uzima u svoje
niStvo (Izi 19,5).
NZ slicno govori 0 0., al
glasava da se ono dovr
u Kristovoj -+ smrti i _
snucu (Rim 4,25; 5,10; 1
15,17; _krst). O. oznacuj
 OTKUPLJENJE -
kup od krivice Kristovom
krvlju (Rim 3,24s; Ef 1,14; 1
Pt 1,18ss); time izbayljenik
posta ie Kristovim vlasmstvom
(Tit 2,14; Hebr 9,12.15) i na
nov se naCin sklapa -+ Savez
(Heb 12,24; 13,20s) .. ~rist je
ostvario O. od -+ sVIJeta (Gal
1,4), prokletstva -+ ~~kona
(Gal 4,5), -+ gnjeva BozJeg (1
Sol 110), od svake nepravde
(Tit 2',14), od -+ sluzenja grije-
hu (Rim 6,16s). O. eovj.eka n~
ostvaruie se sarno u nJegovoJ
dusi nego se dovrsava i u nje-
govu tijelu (Rim 8,23).
OTNIEL Sin Kenaza, -+ Ka-
lebov brat. Kad je pokorio-+
Kirjat-Sefer, dao mu je Kaleb
za zenu svoju keer -+ Aksu
(15 15,15ss); oslobada Izrael-
p
PAD U GRIJEH -+ grijeh
PAF Lueki grad na jz. dijelu
Cipra u kojem je djelovao
-+ Pavao za vrijeme 1. misij-
skog putovanja (Dj 13,6-13).
PAKAO -+ Podzemlje
PALAtA Kuea nekog dosto-
janstvenika, u veCini slueaje-
va arhitektonski istaknuta; u
SP se spominje:
1. -+ Salomonov dvor (P.) u
sklopu jeruzalemskog hrama,
s viSe gradevina: kuea sagra-
dena od libanonske sume sa
cedrovim stupovima i prijes-
tolni trijem te njegovo prebi-
valiste i prebivaliste za fa-
raonovu keer (1 Kr 7,1-12).
2. P. -+ Ababa, izr. kralja u
-+ Samariji (1 Kr 21,1).
3. P. velikog sveeenika u Jeru-
zalemu u Isusovo doba (Mt
26,3).
PALESTINA Vee u prvo doba
Crkve ime za -+ Obeeanu zem-
PALESTINA
ce od gospodstva -+ Kus
Risatajima (Suci 3,5-11).
OTPAD-+ obraeenje
OTPOR -+ drzava
OTPUSNO PISMO Kad je
Izraelu muz htio raskinut
brak sa svojom zenom
rastava braka), jer je
njoj otkrio ~e~to Mno«,. s
ju je otPUStItl tako da JOJ
napisao O. p. JPnz 24,~-4)..
rno muz, a ne zena, smlO Je
taj naCin razvrCi brak. Pre
Mk 10,2-12 Isus zabacuje
povlasticu, koja je bila ud
ljena Izraelcima sarno »z
okorje1osti njihova srca«.
OVCA -+ janje, -+ pastir
OZEJ -+ Hosea
lju. »P.« ?buhvae.~ o~pr.
zornicu blbl. povlJestl, te
pod tim imenom uglavn
podrazumijeva zemlja ,izm
Sredozemnog mora, slr.-a
pustinje, j. dijela Libanon
Mrtvog mora. Pojam P.
sreeemo prvi put kod Hero
ta (5. st. pro Kr.). On oznaC
stanovnike obale izmedu
Karmela i -+ Gaze kao »Si
koji se nazivaju Pa~estin
Palestinoi odgovara blbl. -+
listejcima, te tako »P.« o
cuje »Filisteju«. O~ 135. p.
"P.« je naziv.za nm. po~r
nu a u rim.-blzantsko vnJe
oznaeuje zemlju Z. od Jo
na i po koji predio i. od -+
dana.
U vr. britanske mandata
uprave, Palestinom se naz
zemlia Z. od Jordana od
en-naqura do zaljeva Aq
Od S prema J Palestinu pr
jeca sir.-afrieka usjeklina
njoj teee Jordan, lezi -+ G
226 PALESTINA

zaretsko jezero, -+ Mrtvo mo- 1028 m). Njegova i. strm

re, wiidi el-'aqaba i Crveno
more.
Kroz visoravan I. Jordanije
(800-900 m) protjece -+ Jarmuk.
-+ Jabok i -+ Amon. Z. je Jor-
danija rasclanjenija i obuhva-
ca razIicite krajoIike. Z. od
Mrtvog mora proteie se u
pravcu S-J Judejsko gorje (do
siromasna je kisom. Prem
se nadovezuje pohumlje Se
la koje predstavlja geolo
tampon izmedu Judeje i F
steje. Zatim krajolik pre
u priobalnu ravnicu.
Judejsko gorje na S pre
u nisko Samarijsko gorje
1011 m). Njegov z. rub nije

SIRIJA

Palestina i Transjordanija u vr. nastanka Evant1elja i D

apostolskih
 PALESTINA -
razito oblikovan, dok je i. ob-
ronak strmiji. Ravnica Saron,
sto se proteze dui obale, siro-
ka je kod -+ Cezareje 10 kIn a
prema S se suiava. U s. dijelu
Z. Jordanije proteze se galilej-
sko gorje, cije izrazito razlici-
te dijelove odjeljuje dolina
Bet-Karema (i. od -+ Akona);
to su Sj. i J. Galileja. Gorje
Sj. Galile.ie dosiZe visinu do
1208 m, dok su brezuljci J.
Galileje znatno niZi. -+ Tabor
je visok sarno 588 m.
S obzirom na podneblje P., kao
i cijelo Sredozemlje, spada u
suptropski pojas. Nakon sus-
nog ljeta dolazi zima obilna
kiSama. Ritarn prirode odra-
zava se u kan. i sir. pricama
o bogovima (-+ Baal).
Prethistorijski nalazi pokazuju
da su Karmel i Galileja naj-
starija naseljena podrucja.
Najstarije je gradsko naselje
-+ Jerihon. Na povijest P. sna-
zno je utjecao n.iezin geograf-
ski polozaj izmeau Egipta i
-+ Mezopotamije. -+ Osvajanje
zemlje, -+ rascjep kraljevstva,
-+ izgnanstvo.
PALIMPSEST (= Codex res-
criptus) -+ Pergamena iii -+ pa-
pirus na kojem bi se pisalo
posto se ostrugao prv. tekst.
Pomocu fotografske tehnike
moze se danas prvo pismo
(stariji tekst) donekle proci-
tati, a da se pri tom ne unisti
drugotno pismo. Mnogi su sta-
ri -+ biblijski rukopisi P.
PALME Na Istoku rasprostra-
njena stabla, koja se poeesCe
spominju u SP. Palmine gra-
ne slufe kao ukras Hrama (1
Kr 6,35; Ez 40,26) i upotreb-
ljavaju se prigodom Blagdana
sjenica (Lev 23,40; Isusov ula-
zak u Jeruzalem, Iv 12,13, -+
Hosana). P. su slika -+ mu-
drosti (Sir 24,14), savrsenosti,
srece CPs 92,13} i ljepote (Pj
7,8) a cesto i predlozak za pri-
PAPIRUS 2
kazivanje stabla zivota. -+
rihon se katkada naziva g
dom P. (npr. Pnz 34,3).
PAMFILIJA Priobalno podr
cje na J Male Azije (grado
Perga, Atalija). -+ Pavao je o
dje naucavao za vrijeme sv
1. misijskog putovanja (
14,24s).
Polozaj Pamfilije
PAPIRUS Do 4 m visoka mo
varna biljka (papirusova tr
tika), rasirena u starom Egi
tu (usp. Izl 2,3; Iz 35,7), dan
gotovo posve istrijebljena. S
Cika papirusove trstike up
trebljavala se za izradu podl
ge za pisanje. Razrezaia bi
na tanke trake koje bi se lijep
Ie unakrst i jedna povrh drug
zatim se stavljale pod pri
sak, glaeale i susile. Cesto
lijepilo po priIici 20 tako n
stalih listova zajedno u sv
tak. Redovito se pisalo sar
na unutamju stranu.
1877. kod Fajuma (Egipa
sIueajno' su pronaaene tisu
komada P. Nakon toga, iz te
stova na P. saznalo se mnog
o starom razdobiju povije
(najstariji papirusi iz Egipt
2500-2200. pro Kr.). Nalazi
povecali su od svrsetka 19.
broj sacuvanih -+ biblijsk
rukopisa. Tekstovi saeuva
na P. dali su uvid u povije
jezike, naCin zivota i pomog
>.:;. /\ ,~. ,.
228 PAPIRUS -
su boljem razumijevanju bib!.
tekstova.
Amo spadaju P. iz -+ Elefan-
tine, iz Jud. pustinje (-+ Kum-
ran), 13 koptskih rukopisa, P.
Chester-Beatty (2-4. st. p. Kr.:
SZ, Ev-a, Pavlove poslanice,
Otk), P. Bodmer (3. st. p. Kr.:
Iv, Lk, -+ katolicke poslanice).
Mnogi nalazi jos nisu ni ob-
javljeni. Najstariji bib!. P. po-
tjece iz 2. st. p. Kr. a saddi
retke iz Iv 18.
PARABOLA -+ usporedba
PARAKLET (»zagovornik, bra-
nitelj«, neki prevode krivo
»tjesitelj«) Izraz »P.« dolazi
sarno u Isusovim »oprostaj-
nim govorima« prema Iv (14,
16.26; 15,26; 16,7) i prema 1
Iv (2,1). P. na neslueen naCin
nadmasuje mnogovrsne zago-
vornike sto· se opisuju u zid.
apokaliptickoj knjizevnosti.
Jednom se pojavljuje kao ne-
osobni izvor snage (npr. Iv
14,17) a drugi put viSe kao
osoba (npr. Iv 16,13). Dokle
god sistematsko-teo!. pojam 0
»Duhu Svetom«, veCinom tek
usputno, saddava takvu raz-
nolikost, nije uputno »P.« tu-
maciti kao »Duh Sveti«. On
treba namjesto proslavljenog
Isusa svjedoCiti 0 Bozjoj dje-
lotvornoj nazocnosti u svijetu
i ucenicima pokazivati put. U
1 Iv 2,1 Isus Krist naziva se P.
PARALELIZAM -+ pjesma
PARAN (Faran) Podrucje na
SjI Sinajskog poluotoka, j. od
Kadesa, kuda su prosli Izra-
e1ci na svom putu u Kanaan
(tako Br 10,12; 13,4; stirn
podrucjem ne moze se poisto-
vjetiti »gora P.« sto se spo-
minje u Pnz 33,2). Prema Post
21,21 u P. se zaddavao vee
JiSmaeI.
PART! Iransko pleme. Vee u
3. st. pro Kr. postali su neza-
PASHA
vism 1 nakon viSe desetIje
tvore veledrlavu (srediS
podrucje: ji. od Kaspijsk
mora). Kao rim. protivnici
natjeravaju 40. pro Kr. u bi
-+ Heroda (1) i pomaZu posl
dnjeg -+ Hasmonejca, Anti
na (40-37. pro Kr.). Nepresta
su bili potiskivani, no njiho
je carstvo iscezlo tek u 3.
p. Kr.
PARUZIJA-+ ponovni Krist
dolazak
PASHA (hebr. pesah) Gla
zid. blagdan. Dosta je nejas
podrijetlo i znacenje rij
»P«. Prema IzI14,1-21.4349 »
je spomen-dan -+ izlaska
Egipta. Tu se nanovo tuma
vee postojeei obredi (usp.
3,18; 5.3;· 7,16; nagovjest
-+ etiologije: Izl 12,26s), k
sto je proljetna svetkov
nomada sa zrtvovanjem pr
na od stadii (mazanje dovr
nika i nadvratnika krvlju, z
vena gozba s gorkim zelj
i beskvasnim kruhom, pro
da se ne lome kosti irtve
zivotinje). Smisao te svet
vine bio je mozda u tome
se prigodom promjene pa
(= prije odlaska u drugi kr
osigura zastita bozanstva
buduenost i obrana od Me
Nakon -+ osvajanja zemlje
je svetkovina bila povezan
poljodjelskom svetkovin
»beskvasnih hljebova«, sto
slavila u proljeee. Znacaj
je novo tumacenje: svetkov
zahvalnosti Bogu Saveza
oslobodenje iz ego ropstv
zrtva prvina od zivotinja p
tedjela je djecu naroda; vr
krvlju poskropljena mimoi
je (psh = mimoiCi nekoga
stedujuCi ga?) Bozja kaz
Beskvasni hljebovi oznac
zurbu pri odlasku. Za noma
redovit pocetak godine (p
 PASHA - PASTORALNE POSLANICE
ljece) postaje novim pocetkom
(usp. Izi 12,2).
P. je najprije bila obiteljska
svetkovina. Vec od obnove bo-
gostovlja za -+ Josije postala
je svetkovina Hrarna i hodo-
casca. U doba nakon izgnan-
stva povezalo se klanje iivo-
tinja u Hrarnu s pashalnom
gozbom u uzem krugu po je-
ruzalemskim kucama. U tak-
yom obliku Ev-a opisuju P ....u
Isusovo doba (usp. Mk 14,12-
-24//).
Prema tim izvjestajima Isus
je u okviru posljednje P. uoci
svoje smrti ustanovio spomen-
-dan svoje smrti (-+ Vecera
Gospodnja). Isus je nase
»vazmeno janje« (1 Kor 5,7;
usp. 1 Pt 1,19). Nar. Iv prika-
zuje Isusa kao novo pashalno
janje (npr. 19,36). Namjesto
zid. blagdana P. dolazi u krs-
canstvu sporn en-dan Kristova
uskrsnuca: Uskrs.
PASHALNO JANJE Pry. jedi-
ni dopusteni zrtveni dar pri-
godom -+ Pashe (Izi 12,3-6).
Prema Pnz 16,2 prinosila su
se i goveda.
PASTIR Stocar se (npr. patri-
jarsi) brinuo za svoja stada
(usp. Post 31,38-40) i po po-
trebi unajmljivao pastire (0-
sobito za stada koza i debelo-
repih ovaca).
P. je bio slika Boga (Ps 23;
usp. Iv 10: Isus kao »dobri
P.«); njoj se suprotstavlja sli-
ka loseg P. (Ez 34). I u krSc.
se zaiednici vode nazivaju
»P.«, ali nad njirna stoji nat-
pastir Krist (1 Pt 5,1-5). Kod
Mt 25,32s Sud je prikazan u
slici kako P. diieli svoje stado.
Drugo shvacanje 0 znacenju
P. slutimo u pozadini bozic-
nog izvjestaja (Lk 2,8): pasti-
re su smatraIi necasnima jer
bi ponekad »nestalo« koje grlo
iz povjerenog im stada. Radi
22
svog poziva nisu mogli ispu
njati farizejske propise. N
sudu se nisu mogli pojavi
kao svjedoci. Ti siromasi
odbacenici prema Lk posta
su dionici boiicne blagovijest
PASTORALNE POSLANIC
Poslanice -+ Tirnoteju i -+ T
tu veorna su srodne. Uglavno
sadrie savjete 0 vodstvu z
jednice (odatle im i naziv »
p.«). Glavne su im teme: slu
iba, bogoslufje, zajednicki i
vot u krsc. zaiednicama i od
vracanje od krivih nauka (-
gnoza). Te su nauke svojom
»spoznajom« (1 Tim 6,20) z
bacivale vidliivi svijet kao ne
sto zlo, zahtijevale uzdriava
nje od braka i blagovanja me
sa te nijekale tjelesno uskrs
nuce. P. p. naprotiv brane vr
jednost stvorenja (1 Tim 4,4
i braka (Tit 2,3ss) kao i uskrs
nuce (2 Tim 2,18). Slufbe
zajednici jos nisu svrstane
hijerarhijsku ljestvicu: »epis
kopos« (nadglednik) i »pres
byteros« (starjesina) upotreb
ljavaju se bez razIike za slufb
predstojnika zajednice. Ipa
se jasno pokazuje hijerarhij
ski poredak: tako je prorock
sluiba manje istaknuta nego
u starijim poslanicama. Ovla
stenje za sluibu prenosi s
polaganjem ruku (1 Tim 4,14
1 Tim poziva naslovnika d
postojano navijesta vjeru i d
je cuva od krivih nauka (1,3
-20; 4,1-11), da se brine za ure
dno bogosluije i za prikladn
nadstojnike zajednice i da
kone (3,1-13; 5,17-25) te da svo
jim prirnjerom svim Ijudirn
pokazuje put k vjeri (4,12-6,2
11-16).
2 Tim opominje naslovnika d
ustrajno svjedoci za »cjelovi
tu nauku« (1,6-2,13) i da se n
da zavesti od krivih nauka
necudorednog zivota (2,144,5)
Pisac uvida da mu se u tdkorn
230 PASTORALNE POSLANICE - PAVAO
suZanjstvu bliZi smrt i moli
Timoteja da ga posjeti (l,3ss;
4,6-21).
Tit daje upute 0 pastirskoj
sluibi (1,5-9), 0 borbi protiv
krivih ucitelja (1,10-16) i 0 krse.
zivotu (2,1-2,8).
Sve do pocetka 19. st. nije se
Pavlu osporavalo autorstvo P.
p. Danas ih veCina pripisuje
nekom nepoznatom piscu koji
je zivio nakon PavIa, jer ih je
na temelju pov. i knjiz. razlo-
ga tesko spojiti s ostalim Pa-
vlovim poslanicama. Npr. pi-
sac P. p. upotrebljava izraze
koje nikada ne nalazimo kod
PavIa. Vanisko ustrojstvo za-
jednica jace je istaknuto ne-
goIi u ranijim poslanicama.
»Cvrsto prianjanje uz vjeru«
ukljucuje da treba doslovce
prihvatiti tocno odrec!ena pra-
vila vjere. ViSe negoli u dru-
gim Pavlovim poslanicama is-
tice se vaZnost dobrih djela,
krse. samoodgoja i vjezbanja
u krepostima. Sve to pokazu-
je daljnji pov.-crkveni razvitak
koji ne spada u Pavlovo doba.
P. p., izgleda, viSe odgovaraju
desetljeCima nakon Apostolove
smrti. Ipak je u njima istak-
nuta povezanost s Pavlom.
S~oga se cest~ smatra da je
plsac P. p. neki Pavlov ucenik
k?ji se moZda posluZio i pone-
kl~ Pavlovim biljeskama.
V]er. su napisane u posljed-
njem desetljeeu 1. st. p. Kr.
u Rimu iIi Efezu.
PATMOS OtoCie (danas grc.)
u Egejskom moru, oko 70 km
z. od Mileta. Pisac Otk bio je
zatoeen na P. i tu je napisao
svoje djelo (tako Otk 1,9). Vee
od 4. st. postoji na P. sarno-
stan sv. Ivana a od 16. st. sa-
mostan Otkrivenja sa spiljom
Otkrivenja.
PATNJA -+ trpljenje
PATRIJARSI -+ praoci (
trijarsi)
PATROS Kod -+ proroka c
naziv za Gornji Egipat (n
Iz 11,11; Ez 30,14).
PAVAO Kao izvori za zivo
pis apostola P. sluze uglavn
sarno njegove poslanice i
Prednost treba dati poslani
rna kojih se autenticnost
dovodi u sumnju: Rim, 1
Kor, Gal, Fil, 1 Sol, Flm. K
kada postoji razlika izme
tih poslanica i Dj. U tom
slucaju veCinom mjerodav
poslanice.
Sve sto znademo 0 P. napi
no je nakon njegova obra
nja. To je bio odlucan tren
tak njegova zivota u koj
je od progonitelja krseana (
8,3; 1 Kor 15,9) postao apos
lorn. Obraeenje se zbilo Kr
tovom objavom kojom je p
mio vjeru i poziv (Dj 9,3
Gal 1,12-16). Za P. je ta obja
iste naravi kao i Kristova
uskrsna ukazanja ucenici
(1 Kor 15,5-8). Krist ga je sv
dao na putu u Damask (
22,6). RazliCiti izvjestaji 0
me svjedoce 0 neocekivan
Boz.iim zahvatima. Znace
im je nejasno. Ipak se tes
moze jos zastupati miSlje
da je obraeenje plod dugotr
ne nutarnje borbe. Od. P.
znajemo dosta toga 0 vrem
nu prije obraeenja. Roden
u Tarzu u Ciliciji (Dj 21,
kao zidov u dijaspori, po
mak iz Benjaminova pleme
(Rim 11,1); zaciielo je bio
ju godinu mlac!i od Isusa.
njenica da je imao rim. g
c!ansko pravo (usp. Dj 16,
moze se protumaciti time
je njegova obitelj pripad
viSem drustvenom sloju u T
zu. Od roc!enja je uz svoje t
ime Savao imao i rim. i
Pavao (usp. Dj 13,9). Neisp
 PAVAO
vno je stoga govoriti da je
»od Savla postao P«. P. je bio
pravovjerno odgojen (Fil 3,5s),
kao mladie je pohadao §kolu
rabina -+ Gamaliela i tamo po-
stao gorljivim -+ farizejem (Dj
22,3; Gal 1,14). Posvema se pro-
zeo Zakonom. rab. nacinom
miSljenja i zid. poboZno§eu.
Njegovo podrijetlo iz Tarza
(znamenit lucki grad) omogu-
eilo mu je da od mladih dana
nauCi posvuda ra§iren grc. je-
zik, poprimi grc. izobrazbu,
upozna pucku filozofiju i reli-
giju kao i uredbe Rim. cars-
tva. P. je bez te§koea mislio
i govorio grc. te je bio otvo-
ren za susret s tada§njim sre-
diStem svijeta, Rimom, gdje
se takoder govorilo grc. Na-
uCio je zanat izradivaca §ato-
ra (= tkalac §atora, iii krojac
satora iii oboje?) kojim se ba-
vio i kao apostol (Dj 18,3; 1
Sol 2,9). U zdravstvenom po-
gledu bio je opterecen nekom
Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema D
slabo§eu iii bole§fu koja n
pobliZe odredena (Gal 4,13
2 Kor 12,7ss). Nakon obra
nja uputi se P. u Arabiju (
1,17), ti. mozda na misijs
propovijedanje u nabatej
gradove §to granite s Dam
skom; vraea se u Dama
morao je bjezati pred :lido
rna (Dj 9,24) te 3 godine nak
obraeenja otide u Jeruzal
gdje prvi put susrece Pet
Zatim je proveo vi§e god
u Siriji i Ciliciji (Gal 1,18-
Dj 9,30). .
Dj znaju za niz Pavlovih
sijskih putovanja prema ko
rna su izradene i zemljopi
karte. Jpak ona obuhvac
tek izbor iz mnogih Pavlo
putovanja (usp. 2 Kor 11,23-
Rim 15,19) jer pisac -+ Dj
apostolskih nije namjerav
donijeti povijest Pavlova
vota, vee mu je bio cilj da
radi zaokrufen sustav. Pov.
zbilja bila mnogovrsnija. P
232 PAVAO
Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema D
rna Dj ta se misijska putova-
nja mogu ovako opisati: P. i
Barnaba poduzimaju »1. mi-
sijsko putovanje« na Cipar i
u Malu Aziju (usp. 13,1-14,26;
prije 48. p. Kr). Po povratku,
u Antiohiji je doslo do raspra-
ve sa »judaizantima«, fanatic-
nim -+ judeokrscanima koji su
zahtiievali da i -+ krscani iz
poganstva obdriavaju sz. -+
Zakon (nar. obrezanje). Da se
to pitanje razjasni, poslani su
u Jeruzalem P., Barnaba i dr.;
ondje je na tzv. -+ Apostol-
skom saboru (49. p. Kr.) utvr-
dena nacelna sloboda krsca-
na iz poganstva s obzirom na
Zakon, kako je to P. zastupao
(Di 15,1-30) te branio i protiv
--+ Petra (Gal 2,11-14). Ujedno
je P. priznat apostolom poga-
na, kao sto je Petar bio priz-
nat apostolom Zidova (Gal
2,7). »2. misijsko putovanje«
(moZda 50-53. p. Kr.) poduzeo
je P. sa -+ Silom (kasnije s
-+ Timotejem) u Malu Aziju i
na evropsko kopno (npr. Fili-
pi, Solun, Atena, Korint) te
se preko Efeza vratio u Anti-
ohiju (OJ 15,36·18,22). Presudno
je bilo osnivanje krSc. zaj
nica u Grckoj. NajveCi d
»3. misijskog putovanja« (ot
53-58. p. Kr.) obuhvaca t
godiSnji boravak u Efezu.
je P. djelovao veoma uspjes
(OJ 19,1-20,1; 1 Kor 16,9) te
uz pomoc suradnika utemel
krsc. zajednice u Kolosim
Laodiceji i Hijerapolu (u
Kol 1,7; 2,1; 4,13).
Progonstva su ga prisilila
otputuje. Preko Makedon
stigao je u Korint (OJ 20
Sa skupljenim milodarima
»milostinja«) otputovao je
Jeruzalem, gdje je zelio p
sustvovati svetkovini Pede s
nice (Dj 20,16-21,14). Tu je b
uhicen (nav. zbog oskvrnu
Hrama; 21,27-34). 2 godine
tvora proveD je u Cezar
sjediStu rim. upravitelja -+
liksa i -+ Festa. BuduCi da
pozvao na cara (60. p. K
odveden je u Rim (Dj 23,
28,14). Ondje je proveo u z
voru jos 2 godine (Dj 28,16-3
ali se mogao razmjerno slo
dno kretati, npr. primati
sjete, pisati poslanice (-+
slanice iz suZanjstva), navij
 PAVAO -
tati Ev. Time zavrsavaju nz.
izvjestaji 0 P. V.ier. je zatim
bio osloboden. Kasnije je nay.
jos misionirao u z. dijelu
cars tva (sve do Spanjolske) te
nakon ponovnog zatocenja po-
gubljen u Rimu 67. p. Kr. Po-
jedine -+ poslanice: Ef, Gal,
Kol, Kor, pastoralne poslani-
ce, Flm, Fil, Rim, Sol.
PECAT je na St. 1. sluZio na-
mjesto potpisa (1 Kr 21,8); P.
koji su bili mnogo u upotrebi
imaIi su osobno obiIjezje. Pri
iskapaniima su pronadeni
mnogi P.
U prenesenom smislu rijeCi
»P.« znaCi:
1. Ono sto je zapecaceno spa-
da u vlasniStvo (npr. primanje
Bozjeg Duha kao pecata =
pripadnost Bogu, Ef 4,30).
2. Ono sto je zapecaceno skri-
veno je (npr. Pnz 32,34).
PEDAGOG je redovito bio rob
koji je trebao paziti na malo-
dobnu djecu. Pavao u Ga13,24s
govori 0 zid. -+ Zakonu kao
o P. Bio je udijeljen ljudima
koji jos nisu bili punoljetni
u vjeri.
PEDALJ -+ mjere
PEDESETNICA (hrv. je rijec
prijevod grc. pentekoste = 50.
dan poslije blagdana Pashel
/Uskrsa - Duhovi) U SZ na-
ziva se i »Blagdan sedmica«
(7X7 dana nakon blagdana Pa-
she; Br 28,26; Pnz 16,9s). Iz-
raelci su za P. dolaziIi u Hram
(Pnz 16,16; »godisnja hodocas-
ca«). Smatrala se svetkovinom
zetve: prinosiIe su se prvine
u zahvalu za dobru zetvu (Izi
23,16; 34,22). Valjalo je obdr-
zavati pocinak i svetkovati
(Lev 23,21). Kasnija zid. preda-
ja pretvara P. u spomen-blag-
dan sklapanja saveza na Sina-
.iu.
PENUEL 233
KrsCani na P. svetkuju spo
men-dan slania Duha. Dj 2,1
-21 izvjestavaju: Kad nasta
bura kao kad puse siIan vje-
tar i kad se ukazase jezici od
plamena, Isusovi se ucenic
napuniSe -+ Duha te poCese
govoriti »tudim jezicimac. Za
jednica ucenika prikazana je
kao Duhom ispunjen, nov Bo-
zji narod, koji daje svjedo-
canstvo za Krista. a da se pr
tom ne ddi slijepo »sakral-
nog jezika«.
PEHARNIK -+ cinovnik
PEKAH (»vidio je Jahve«)
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(736-733. pro Kr.); ubio je svog
predsasnika -+ Pekahju ciji je
bio dvoranin (2 Kr 15,24). Po-
vezao se s Resinom iz Sirije
protiv -+ Ahaza, kralja u Ju-
deji, i opsjedao Jeruzalem. Na
Ahazovu molbu dosao je u po-
moe -+ Tiglat-PiIeser III, osvo-
.iio Damask i odveo u suZan}
stvo mnoge Izraelce (2 Kr 16,5-
-9; Iz 7,1-9). P. konacno pada
kao zrtva -+ Roseine (2) urote
(2 Kr 15,30).
PEKAHJA (»vidio je Jahve«)
Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva
(737-736. pro Kr). Ubio ga je
-+ Pekah.
PENTAPOLIS (»pet gradova«)
Podrucje gradova -+ Sodome,
-+ Gomore, Adme, Sebojima i
Bele (Soara). Sklopili su sa-
vez za borbu protiv zajednic-
kog neprijatelja i pritom za-
robili -+ Lota (Post 14,2-12). Svi
su ti gradovi, izuzev Bele, ra-
zoreni nekom prirodnom ne-
sreeom (Post 19,24-30). Neki ih
smjestaju j. a neki sj. od Mrt-
yoga mora.
PENTATEUH -+ Mojsijevo pe-
toknjizje
PENUEL (Fanuel; »lice Boz-
je«) Prema Post 32,30 mjesto
234 PENUEL -
kod jednog gaza rijeke _ Ja-
boka gdje se Jakov borio s Bo-
gom. U ratu _ Gideona protiv
Midjanaca P. se spominje kao
naselje (Suci 8,8.17) koje je
kasnije utvrdio _ Jeroboam
(1 Kr 12,25).
PEOR
1. Brdo u blizini _ Neba u
Moapskom gorju, i. od Jorda-
na, gdje je prema Br 23,28-24,9
_ Bileam prinio zrtvu i odakle
je vidio »Izraelce utaborene
po plemenima« i blagoslovio
ih.
2. Baal P., bozanstvo sto su ga
na brdu P. stovali Moapci;
sluZili su mu i Izraelci (Br
25,3ss; Pnz 4,3) i njihova sve-
tiSta.
PEREJA (zemlia s onu stranu
Jordana, Mk 3,8; Iv 1,28) P.
oznacuje podrucje od Pele do
Maheronta (i. od Mrtvoga mo-
ra). VeCina stanovnika P. nisu
bili tidovi. Pod _ Herodom
{I) (do 4. pro Kr.) pripadala je
zid. ddavnom podrucju, a na-
kon toga potpala je pod vlast
Heroda Antipe. Oko 85. p. Kr.
P. je pripojena rim. pokrajini
Siriji.
PERES Prema Post 38,18.29
sin _ Jude i _ Tamare, Davi-
dov predak (Rut 4,18-22).
PERGA Grad u _ Pamfiliji
(Mala Azija), udaIjen od obale
oko 20 km. Pavao ga je posje-
tio dvaput na svom 1. misij-
skom putovanju (Dj 13,13;
14,25).
PERGAM Do 133. pro Kr. glav-
ni grad _ Mizije (Mala Azija,
sj. od _ Efeza). U P. je bila
razvijena proizvodnja _ per-
gamene po kojoj je i dobio
ime. U stare je doba P. bio
mjesto brojnih hodocasea (Ze-
usov hram na Akropoli), te se
stoga u Otk naziva »sotoninim
prijestoljemc (2,13).
PERIKOPA
PERGAMENA Koza od tela
ovaca, koza, (izlezene i nei
zene) janjadi; na poseban
nacin preraduje (skidanje
ka, glacanje, luZenje vapn
i s1.). Tako se dobije vrlo
porna podloga za pisanje
2. st. pro Kr. industrijski
dobivala u Pergamu, ali
ipak bila veoma skupa. Z
svoje izddljivosti potisnula
_ papirus. BuduCi da se
njoj moglo pisati s obje s
ne, vrlo se brzo poeela u
trebljavati za izradu knj
(namjesto dotadasnjih sv
ka). Nar. dragocjena izda
pis ala su se na grimizom
topljenoj P. (Codex Purpure
i s1. Tek u kasnom srednj
vijeku papir je zamijenio
Brojni znacajni _ biblijski
kopisi napisani su na P. t
stoea P. omogucavala je da
izbrise prijasnje pismo te
se na P. ispiSe nov tekst
palimpsest).
PERIKOPA Bib!. odlom
predviden za bogosluZje.
je obieaj da se bib!. knj
Citaju neprekinuto (lectio c
tinua). Takav je obicaj vla
vee u zid. bogosluZju, gdje
u Palestini _ Mojsijevo pe
knjizje proeitalo u roku o
godine. Sarno su blagdani i
li vI. P. Sliean je obicaj u
den i u krsc. bogosluZje.
prekinuto citanje ipak je
gotovo posve iScezlo kad
se pocele izabirati P. pre
blagdanskim vremenima
postajnim crkvama. P. su
dijelom uzimale prema p
vladanim tumaeenjima m
gih bibI. tekstova i eesto
nije pazilo na smisaone
line. Tako su slusaoci ce
dobivali dojam da su P. po
zaokruZeni odlomci, te se n
mogla uoeiti teol. namj
 PERIKOPA - PETROVE POSLANICE
dot. bibl. knjige. Za kat. bo-
gosluzje izraden je nov izbor
P.
PERZIJANCI Najznacajniji
narod Irana koji je prv. zivio
izmeau Kaspijskog mora i
Perz. zaljeva. ~ Kir Vel. (558-
-528. pro Kr.) pobjedom nad ~
Medijcima (552. pro Kr.) i osva-
janjem ~ Babilona (539. pro
Kr.) utemeljuje perz. carstvo.
Dopustio je zidovima da se
vrate iz ~ izgnanstva 538. pro
Kr. (usp. Ezr 1,1-11). Darije I,
konacni organizator carstva
(522-486. pro Kr.), olaksava ob-
novu ~ Hrama koji je bio po-
svecen 515. pro Kr. (usp. Ezr
6,6-16). Perz. carstvo dozivjelo
je slom pobjedom Aleksandra
Vel. nad Darijem III. (kod Isa,
333. pro Kr).
PE~nTA ~ biblijski prijevodi
PETAR (grc. naziv za keta' =
stijena) Isusov ucenik i ~ apo-
stol, izv. Simun, sin Jonin (=
Bar Jona, Mt 16,17; ili: sin
Ivanov, I v 1,42), iz Betsaide
(Iv 1,44) u ~ Galileji (usp. Mk
14,70); kasnije se ofenio u -+
Kafarnaumu na -+ Genezaret-
skom jezeru; bio je ribar (Mk
1,16.21.30). Prema prikazivanju
Ev-a ondje ga je Isus pozvao
za ucenika. Pri tom mu je pre-
rna Iv 1,42 dao nadimak keta
(»stijena«) a prema Mt 16,17
to je Isus uCinio tek u okolici
Cezareje Filipove, gdje je Pet-
ru zbog njegova priznanja da
je Isus -+ Mesija (Mt 16 16-19)
udij~ljt;no jos jedno po~ebno
obecan.1e. Uz vlast da veze i
razrjesuje, sto ju je primio s
ostalim apostolima (Mt 18,18)
P. svojom propovijedi na Pe:
d.esetnicu postaje utemeljite-
ljem prvotne zajednice (DJ' 2
14-40). . ,
Zajedno s ~ Ivanom i -+ Ja-
kovom (1) P. zauzima vodece
mjesto meau ucenicima (usp.
Mk 5,37; 9,2; 14,33) i cest
voreci u ime ucenika (np
16,16; 17,25ss; Lk 5,3-10; Iv
13,6-10). Ipak je zanijeka
sa prigodom njegova
nja pred Velikim vij
(Mk 14,66-72). IzvjeStaji
re da mu se Uskrsli uk
(Lk 24,34). Nakon Isuso
uzvisenja nastupa kao
jeruzalemske zajednice
3,1-26; 4,1-20; 5,1-10), podu
misijsko putovanje u ~ S
riju (Dj 8,14-25), -+ Jafu (
i ~ Cezareju (Dj 10,5-48
k(;>D Jakovljeva (1) pog
nja (44. p. Kr.), P. odlaz
drugo mjesto« (Dj 12,1-17
-+ Apostolskom saboru, u
s obvezom ~ Zakona za -
caI}e . ~z poganstva, ima
I}aJP~Je neodlucan stav;
Je pnstao uz Pavlovo u
nje da krscane iz poga
Zakon ne obvezuje.
Prema krsc. predaji kasn
djelovao u Rimu (~Mar
:v~delje) i ondje podni
cemstvo za Neronove vl
ne (65. p. Kr.). Iskapan
p.od crkv~ sv.. Petra nisu
fIla saSVlm slgurnih do
odn. nije neprijeporno
tu p.ronaa~n Petrov gra
trovlm su Imenom naslov
~ Petrove poslanice i
apokrifnih spisa.
PETOKNJIzJE ~ Moj
petoknjiZje
PETRA (»stijena«; u wad
sa, izmeau Mrtvoga i Cr
~ora) Glavni grad ~ N
Jaca; mnogobrojne rus
(crveni pjescenjak), npr
mova uklesanih u stijenu
b?vp. .. Posve se krivo p
vJecuJe P. s edomskim gr
Sela (2 Kr 14,7).
PETROVE POSLANICE
1.Pt sp,:ja. cudoredne up
v.1erske lstme. Govori 0 n
radanju krstenjem, 0 obe
236 PETROVE POSLANICE -
neprolazne bas tine i 0 pozivu
na svetost (1,3-2,3). Podsjeea
na dostojanstvo pripadanja
novom Bozjem narodu sto ga
je Bog sebi stekao. Krseani su
kraljevsko sveeenstvo: svoju
sluzbu moraju obavljati pred
Bogom i svijetom, u ddavi i
u obitelii, kao slobodnjaci i
kao robovi, slijedeCi Kristov
uzor (2,4-3,11). Trebaju ostati
postojani u trpljenju i progon-
stvima kako bi se mogli odr-
zati na sudu koii dolazi (3,12-
-4,19). Na kraju 1 Pt opominje
predstojnike zajednica i cije-
Ii narod (5.1-14). Poslanica uc-
vrscuje krse. samosvijest bas
u vrijeme kad su zapocela
(mjesna iIi opea) progonstva:
Crkva ie novi rod, otkupljen
Kristovom krvliu (1,18ss) i od
Boga posveeen (2,9). Poput
Krista, i ona mora poCi putem
trpljenja i obznanjivati moena
Bozja djela (2,9.21). 1 Pt pro-
tkana je aluzijama na bogo-
slliZje i krstenje, a ujedno
u njoj nalazimo himne Kristu
(npr. 2,21-25).
Apostol -+ Petar navodi se kao
posiljalac poslanice (1,1). U
zakljucku poslanice stoji da
je u njegovo ime suradnik mu
Silvan napisao pismo vecem
broju zajednica (5,12). Silvan
(= -+ Sila) cesee se spominje
kao Pavlov pratilac (Dj 15,22;
2 Kor 1,19). BuduCi da je i on
zasigurno dao svoj pecat je-
ziku i sadrlaju 1 Pt, to sto je
sastavljena dobrim grc. jezi-
kom i sto ima toIiko sIicnosti
s Pavlovim misIima shvatlji-
vije je negoli da ju je napisao
sam Petar. Ostanemo Ii pri
tome da ju je sastavio Silvan,
mozda bismo mogIi ddati da
ju je napisao tek nakon Petro-
ve smrti. Velik dio Male Azije
oznacuje se kao krse. (usp.
1,1), a to viSe odgovara vreme-
nu nakon Apostolft. Poslanica,
PILAT, PONCIJE
dakle, zacijelo nije nastala
65. p. Kr., vee koje deset
kasnije, i to mozda u R
(= Babilon 5,13).
2 Pt je skup opomena i p
povezanih s obeeanjem i
kivanjem ponovnog Kris
dolaska. Opominje one
su pozvani da kreposcu i
znajom bdiju (1,3-11) sv
Dana Kristova koji je
prijed zasjao u Kristovu
obrazenju (1,12-21). Krivim
teljima i njihovu djelov
prijeti strasnim sudom
-22). Viernike ohrabruje d
cvrsto dde obeeanja, pre
njegovo potpuno ispun
kasni (3.1-18). Na pitanje z
kasni Kristov povratak,
odgovara pozivajuCi se na
zji misterij i na njegovu
ljivost kojom svima zeIi
moguenost pokore (3,8s).
Poslanica potjece od neko
deceg krscanina iz drug
trece generacije. Mnogo
skoro je dos!. preuzeto i
Judine poslanice, naroCi
Pt 2. Napisana je nakon t
slanice te je nastala najra
svrsetkom 1. st. p. Kr.
PIJANSTVO Spominje s
SP, meau ostaIim kod
28,7ss i Izr 23,29-34. Pr
Pnz 21,20s pijanicu treba
niti kamenovan,iem. Krs
se moraju cuvati P. (Rim 1
1 Kor 5,11) jer ono zat
pristup Kraljevstvu Bo
(1 Kor 6,10). P. oznacuje
zenje kumirima (Otk
opijanje krvlju Kristovih
nika (Otk 17,6) i posrtanje
tezinom Bozjeg suda
19,14). Pavao suprotstavl
punini radosti koja dolaz
Duha (Ef 5,18ss).
PILAT, PONCIJE Rim. u
vitelj (prokurator) Ju
(Lk 3,1; 26-36. p. Kr.). 0 n
svjedoCi i jedan natpis. Iz
 PILAT. PONCIJE -
bibI. izvjestaji opisuju P. kao
opora, okrutna, samovoljna i
bezobzirna covjeka. Vise je
puta izazvao pobunu, npr. po-
stavljanjem zavjetnih ploca s
carevom slikom i potpisom,
sto su zidovi smatrali hulom
na Boga. Zbog svojih okrutnih
postupaka bio je svrgnut i po-
zvan u Rim na odgovornost.
Nav. je kasnije poCinio samo-
ubojstvo.
Ev-a prikazuju P. kao suca u
postupku protiv Isusa (Mt 27;
Mk 15; Lk 23; Iv 18,28-19,38;
--'>- povijest Isusove muke) ,
kao -+ Herodova (4) neprijate-
lja (Lk 23,12) te kao uzrocni-
ka krvavog nasilja u Galileji
(Lk 13,1). Njegovo kolebljivo
ddanje kod Isusova sudenja
na smrt tumaCi se iii osebuj-
noseu predaje (obzirnost pre-
ma rim. vlasti) iIi stvarnim
prilikama (P. nije htio biti
sredstvo u rukama zid. kru-
gova; oborena je stranka koja
je u Rimu podrlavala P.). U
apokrifima ima leg. predaja 0
P. i njegovoj zeni.
PINHAS (»Maur«) VI. ime:
1. Prema Izl 6,25 Eleazarov
sin i -+ Aronov unuk. Nije sa-
mo njegovim podrijetlom za-
iamcena zakonitost sveeenic-
kog roda »P.« vee i jamstvom
»vjecnog sveeeniStva« sto je
obeeano P. zbog njegove rev-
nosti (Br 25,13). U borbi pro-
tiv Midjanaca sto ju je poveo
Mojsije P. je imao vodeeu
ulogu (Br 31,6-13), predvodio
je i poslanstvo z.-jordanskih
plemena u I. Jordaniju (JS
22,1-34), a poslufivao je kao
sveeenik -+ Kovceg saveza u-+
Betelu (Sud 20,28).
2. -+ EIijev sin (1 Sam 1,3) ko-
ji kao -+ sveeenik prati Kov-
ceg saveza od -+ Sila u borbu
protiv Filistejaca i pri tom
pogiba (1 Sam 4,4-11). Prije-
stupi P. i njegova brata Hof-
PISMOZNANCI 2
nija prikazani su kao uzr
propadanja Elijeva sveeen
kog roda (1 Sam 2,12-17.34)
kao zamjena tog roda-+ S
dokovim.
Mozda se i kod 1. i kod 2. ra
o istoj pov. jezgri koja
vee prema gledistu bibl. pis
ca, razliCito ocjenjuje.
PISGA (ras sijagha, i. od
okrajka Mrtvog mora) Br
na z. obronku Moapskog go
ja (Br 21,20). Ondje je -+ B
leam prinio zrtvu (Br 23,1
S tog vrhunca Mojsije je ug
dao -+ Obeeanu zemlju (p
34,1).
PISMO Razmjerno malo
sama nalazimo u SZ. U c
lini iii djeI. donesena su m
du ostalima: »Urijino P.<'
Sam 11,14-15), Ilijino P. kr
lju Joramu (2 Ljet 21,12-1
dva Jeremijina P. (Jr 29,1-1
Bar 6, -+ kanon) i konacno n
pisama zidova, Siraca, Ri
ljana, Spartanaca u 1 i
Mak.
ViSe od 213 spisa NZ jesu
(-+ Pavao, -+ katolicke pos
nice). Nadalje, u NZ nalazim
P. -+ Apostolskog sabora (
15,23-28) i 7 pismenih poru
zajednicama u Aziji (Otk
3). Prema tadasnjem obica
P. zapoCinju navodom posil
oca i naslovnika te s dobr
zeljama. NajceSee zavrSava
pozdravom i blagoslovom.
Poslanice iz sufanjstva, -+ p
storalne poslanice, -+ Jakovl
va poslanica, -+ Petrove pos
nice, -+ Ivanove poslanice,
Judina poslanica.
PISMO -+ slovo
PISMO, SVETO -+ Biblija
PISMOZNANCI Od vreme
-+ Ezre naziv za ucitelje v
ste sz. -+ Zakonu; imali su o
govarajueu naobrazbu i p
casni naslov -+ rabbi. P. su
238 PISMOZNANCI - PJESMA NAD PJESMAMA
Ii teolozi i pravnici; njihova
su tumacenja uskoro narasla
u skup propisa pored Zakona.
SacinjavaIi su poseban, veo-
rna utjecajan stalez, i bili bli-
ski razliCitim usmjerenjima,
npr. -+ farizejima, -+ saduce-
jima, -+ esenima. NZ ih cesto
spominje skupa s farizejima
(Mk 7,1) jer su mnogi od njih
bili farizeji; -+ svecenici uglav-
nom nisu bili P. V zavjeri
protiv Isusa bili su uz farize-
je (usp. Mk 14,ls); ipak svi
P. nisu neprijatelji krscana
(Dj 5,34). Razorenjem Jeruza-
lema (70. p. Kr.) iScezava zid.
svecenstvo; u razdoblju nakon
toga zidovstvu su P. (uglav-
nom farizejskog smjera) da-
vali glavno obiljezje; 70. p.
Kr. srediStem zid. ucenosti
postala je -+ Jabne (Jamnija)
a kasnije -+ Tiberijada. -+ Ma-
sora.
PHWN Prema Post 2,11 prva
od cetiriju rijeka koje su iz-
virale u Edenu; u Sir 24,24ss
spominje se P. (= Fison) uz
Tigris, Eufrat i Jordan. Nije
joj moguce odrediti mjesto
(-+ Raj zemaljski).
PITOM Grad u Egiptu. Sku-
pa s -+ Rarnzesom naziva se
grad-skladiSte. Na njihovoj
su izgradnji radili Izraelci pri-
tisnuti tlakom (Izi 1,11). Vjer.
je to kasniji Heroopolis (tell
el maSuta) i. od wiidi tumilat
(-+ Gosen).
PIZIDIJA Predio u j. dijelu
Male Azije; ratoborno zitelj-
stvo toga kraja doslo je tek
25. pro Kr. pod rim. vlast. V
Antiohiji Pizidijskoj propovi-
jedao je Pavao (Dj 13,14-51;
14,24). (V. kartu na str. 243)
PJESMA Iz SP poznajemo sa-
rno krace odlomke hebr. pje-
snistva. Ono je ipak moralo
biti veoma razvijeno (-+ Pje-
sma nad pjesmama, -+ proro
ci, -+ psalmi, -+ Mudrost {knj
ga]; »pjesma 0 bunaru« B
21,17s; bogoslmni poklici ka
Otk 19,1s).
Stilske su odlike bile npr
"Parallelismus membrorum
= ponavljanje odn. uspon m
sli drukcijim rijecima (usp
npr. Ps 2,3; 29; 27,1), »akrofo
nija« = pocetak svakog stih
s drugim slovom abecede (usp
npr. Izr 31,10-31), upotreb
utvrdenih tradicionalnih izra
za, slikovitost. Mnoge su P
bile prilagodene za pjevanj
i strogo metricke. Nastojanj
da se ta metrika rekonstruir
nije za sada dovelo do sigu
nih zakljucaka.
PJESMA NAD PJESMAMA
Knjiga SZ, zbirka ljubavnih
svadbenih pjesama kojih j
postanak prijeporan. Neki tu
maci vide u njoj podrijetlom
profanu pjesmu koja pjeva
zarucnickoj ljubavi a uVrSta
vanjem u -+ kanon Biblije P
n. p. dobiva novo, dublje zna
cenje koje prikazuje ljuba
Boga prema covjecanstv
(prema izr. narodu, Crkvi, po
jedincu) u slici zarucnicke lju
bavi i -+ braka. Ta je slik
jos od -+ Hoseje proroka blis
ka izr. miSljenju. Prema dru
gim tumaCima vee je izv. bio
vidu preneseni smisao (alego
rijsko tumacenje BibIije) ko
ji pjeva 0 bracnoj vezi Jahv
s njegovim narodom.
Danasnjem je covjeku cest
strana otvorenost govora
slikft P. n. p.; ona se mor
shvatiti u skladu s nacinom
miSljenja Istocnjaka, druga
cijim obicajima i zivotnim
navikama.
Pretpostavlja se da je vrije
me postanka polovica 5. s
pro Kr. Suprotno od izjave
naslovu 1,1 Salomon sigurn
nije sastavljac P. n. p.
 PJESME USTOLICENJA -
PJESME USTOLICENJA
~psalmi
PJESNISTVO ~ pjesma
PLACA ~ nap lata
PLEMENA Velike skupine kod
nomadskih naroda i s1. koje
nastaju na temelju zajednic-
kog podrijetIa iIi po slobod-
nom prikljucenju (usp: Izl
12,38). Izr. su P. nastaIa lZ ro-
dovskih saveza za vr.~ osva-
janja zemlje a zatim su se
udruiila (_ drzava) u bogo-
stovni savez (cesto netocno
zvan »amfiktionija«). Prijepor-
no je da li je spocetka bilo 12
izr. P., a takoder da li je s~­
vez bio i polito (vojne) naravl,
i koje su mjesto u njem za-
uzimaIi_ sud. Na celu P. sta-
jalo je katkada nekoliko ~
starjesina (usp. 2 Sam 19,12).
Kad je povrh tog nestab;lOg
uredenia nadoslo ~ kralJev-
stvo (ali ga nije iskorijenHo),
kao i kasni je u ~ izgnanstvu,
rana se povljest Izraela pocela
promatrati kao povijest od
samog pocetka cvrstog ple-
menskog saveza, pocelo se
povezivati s~ako. P. s je~~
od Jakovljevlh smova. PoshJe
izgnanstva podjela na dvana-
est P. nije se mogla tocno
provesti, ali je ta podjela kao
ideja zadrlala znatnu ulogu.
Npr: »Dvanaestorica« (~apo­
stol) koji ce suditi 12 P. (Mt
19,28). Kod mnogih osoba bi-
Ijezi se iz kojeg su P. (npr.
Heb 7,14).
Nabrajanja P. koja donosi SP
ne iznose uvijek ista P. niti in
iznose istim redom. »Podjela
zemlje« na P. (IS 13,21; iz ka-
snijeg nazora) ne odnosi se
toliko na mjesto gdje P. bo-
ravi vee prije na svojatanje
prava na dot. kraj.
PLIJEN~rat
PODZEMUE 2
PLODNI POLUMJESEC Izr
koji oznacuje plodne kraje
~ Egipta i _ Mezopotam
povezane plodnim predjelim
na obali Sredozemnog mo
POBJEDA Vo.ina se pobje
u SZ pripisuje sarno Boz
pomoCi (npr. P. nad Egip
nima, Izl 15,21). Stoga se
rael u svojim pothvatima t
ba osloniti na Boga. On sla
Bozju pomoe (usp. Izl 15,1-
Mojsijeva i ~ Mirjamina pj
ma; pobjednicke pjesme ve
nom opisuju Bozju pomo
tako Deborina pjesma, Su
5). Kad NZ govori 0 »P.«, ta
misli ovo: Krist je pobijed
Bogu neprijateljske sHe (K
2,15), pobijedio je smrt i g
jeh (1 Kor 15,55s). Svi vjer
d imaju udjela u toj P.
POBUNA ~ drlava
POC:£LA Grc. se izrazom
P. (elementi, stoiheia) ozn
cuju razlicite stvari:
1. Osnove neeega (Heb 5,12
2. P. tvari (Mudr 7,17; 19,18
3. P. svijeta (prirodne sH
koja djeluju kao osobe iii d
moni (Gal 4,3; Kol 2,8), od
vladaju nekrsc. religijar
(usp. Gal 4,9).
4. Kad se zapali svijet (sto
ka nauka), P. Ce se u ogn
rastopiti (2 Pt 3,10.12).
PODZEMUE (takoder: Se
Abadon, Had, Carstvo mrtv
Smjesteno je duboko isp
zemlje (Pnz 32,22; Iz 59,9)
smatra se carstvom sjena
26,19). Kao mjesto kazne
5,14) P. je kraj iz kojeg nem
povratka (Ps 16,10). To
mjesto Bozje odsutnosti (
6,6; 30,10), zaborava (Ps 88,1
BuduCi da .je Jahve gospod
P. (Ps 139,8), poboznik mo
moliti za izbavljenje iz P. (
49,16). To pokazuje da se
smatra mjestom pravedni
 240 PODZEMUE - POKORNICKI PSALMI
koji iScekuju otkupljenje, dok
je pakao zapravo mjesto kazne
nakon -+ Suda. Istu predodzbu
. 0 P. ima i NZ (Mt 11,23; Otk
9,1), a k tome ga prikazuje i
kao Bezdan u koji je bacen
-+ Antikrist (Otk 20,ls). Misao
0-+ Isusovu silasku nad pa-
kao zasniva se na tvrdnjarna
Rim 10,7; 1 Pt 4,6; Otk 1,18.
POEZIJA-+ pjesrna
POGANI Tako su se nazivali
narodi koji ne pripadaju Jah·
vinu narodu (usp. Jr 10,25; 1
Sol 4,5) i nisu pripojeni-+
Savezu. Osobito su se -+ pro-
roci boriIi protiv tudinskih
bogova i ope. svega tudinsko-
ga (Sef 1,8), jer je Jahve jedi-
ni Bog (2 Kr 19,15; 1 Kor 8,4).
Ipak ce se jednom ostatak P.
pripojiti Bozjern narodu (usp.
Iz 45,20). Gdje stoji sarno »na-
rod«, upotrebljavaju grc. pre-
vodioci SZ razliCite rijeci, vee
prema tome da Ii se misli na
P. iIi »izabrani narod«.
Po Kristovoj »krvi kriza«
(Kol 1,19) nastalo je novo sta-
nje: nema viSe nikakve razli-
ke izrnedu Zidova. Grka i bar-
bara (Kol 3,11) jer su u vjeri
povezani s Kristom (Kol
1,21ss).
POGLAVLJA BIBLIJE. SP vee
je rano razdijeljeno na od-
lomke koji su se citali u bo-
goslufju. VeCina hebr., grc. i
lat. bib!. rkpa razdijeljena je
na odsjeke. Danasnja razdio-
ba na poglavlja potjece od
Stjepana Langtona (1206; ta-
da magistra u Parizu a kasni-
je nadbiskupa u Canterbury-
ju). Podjelu NZ na retke iz-
veo je 1550. tiskar Robert Es-
tienne (Stjepan) na jednom
putovanju iz Pariza u Lyon.
Ta podjela nije uvijek sretno
izvedena. te nosi tragove svog
postanka u putnirn kolima; no,
brzo se rasirila te se iz pra
ticnih razloga zaddala. P
djela redaka SZ -+ Masora.
POKLON Bogostovni cin ca
cenja Boga (Post 22,5; Ps 5,8
cesto ocitovan na vidljiv n
cin (duboki nakion tijela), t
koder pred drugim bozanstv
rna (Izl 20,5; Iz 2,8). P. je c
sto povezan sa zrtvama (p
26,10), glazbom, pjevanje
psalama (2 Ljet 29,28) iIi s p
zivom na -+ obracenje (
95,8-11). I pred Ijudima se
vodio P. dok se polagaia z
kletva. ukoliko su oni no
oci iIi izvrsite1ji Bozje mo
(1 Sam 24,9; 28,14). Kasni
je to zabranjeno (Est 3,2-4) j
P. pripada sarno Bogu (M
4,10). Andeli itd. otklanjaju
(Otk 19,10; 22,9). Jeruzalem
mjesto gdje se »kIanja« (
12,20); to je pitanje sada be
predmetno (Iv 4,21-24). P.
takoder iskazuje proslavlj
nom Kristu (Fil 2,6-11). Na
Mt upotrebljava odgovaraju
grc. rijec za Isusa i prije nj
gova -+ uzviSenja, npr. k
Ijudi od njega trate -+ cu
(8,2; 15,25).
V nebeskom bogoslufju z
uzima P. prerna Otk vaz
mjesto (4,10; 5,14; 7,11), on
slika klanjanja koje iskazu
krscani nazvani napros
»klanjaocima« (Otk 11,1). N
na zemlji postoji i klanjan
sotonskoj moti (Otk 13,4.8.1
15).
POKOP -+ grob
POKORA -+ obraeenje
POKORNICKI PSALM I na
vaju se od krSc. starine Ps
32; 38; 51 (Miserere); 102; 1
(De profundis); 143. Naziv »
p.« ne znaci da osim tih
dam psalama nema drug
pokornickih pjesama (-+ ps
mi).
 POLAGANJE RUKU -
POLAGANJE RUKU Tom se
kretnjom podjeljivao: blago-
slov (Post 48,14; Mk 10,13-161/),
ovlastenje (Br 27,18) i ->- Duh
(Pnz 34,9; u NZ vazno Dj
8,17s). P. r. prije svega opu-
nomocuje za sluZbu u Crkvi
(obred redenja: Dj 6,6; 1 Tim
4,14; 5,22). Polaganjem ruku
izvodi se iscjeljivanje (Lk
4,40).
S druge strane, P. r. sluzilo je
kao priprava zrtvene zivoti-
nje (Lev 1,4; 3,2), kao preno-
senje krivnje na pomirbenog
jarea (Lev 16,21), kao znak
svjedoka protiv okrivljenika
(Lev 24,14).
POLOG ->- zajam
POLOZAJ ->- sluienje
POLUSEKEL ->- utezi, -+ ko-
vani novae
POLJE -+ ratarstvo
POUOPRIVREDA ->- ratar-
stvo
POMAZANIK ->- Krist
POMAZANJE uljem (ponekad
pomijesanim s mirodijama)
bilo je uobicajeno u bogostov-
nom i gradanskom zivotu.
Pomazanjem se priopcavala
Bozja ->- svetost (P. kralja, 1
Sam 9,16; velikog svecenika,
Izi 29,7; svecenika, Izi 29,21;
proroka ->- Elizeja, 1 Kr 19,16;
bogostovnih predmeta, Izi
30,23-29; Zrtvenika Br 7,10).
IScekivani donosilac spasenja
nazivao se ->- »Mesija« (»Poma-
zanik«). P. je bilo znak rado-
sti (Ps 45,8; usp. Mt 6,17) i
spoznaje (1 Iv 2,27), sluzilo je
za uljepsavanje (Est 2,12) i
njegu bolesnika (Iz 1,6; boles-
nicko pomazanje u krsc. za-
jednici Jak 5,14). P. je bilo
znak pocasti sto se iskazivala
gostu (Lk 7,46).
POMIRBENI JARAC Izvanbi-
bI. izraz za jarea na koga je
(na Veliki dan pomirenja)
prema Lev 16,20ss ->- veliki sve-
POMIRENJE 2
cenik polagao ruke, te ta
na njega prenio grijehe nar
d~, i dao ga otjerati u pus
n.1u.
POMIRENJE Prema SZ
medu ljudima sastoji se u t
me da se popravi nanese
steta (Lev 22,1-15), da prest
ne mrZnja prema pripadnic
rna v!. naroda (Lev 19,17s) i d
se odustane od osvete nep
jatelju (Izi 23,4s). Na reli
podrucju P. je pribavljan
oprostenja (Izi 32,30), neubr
janje krivice (Pnz 21,8) i pr
stanje ->- grijeha (Jr 18,33), oe
scenje (Jr 33,8) i posvecen
(Iz 6,10; Jr 3,22). Unatoc
krivac jos treba snositi p
sljedice svojih grijeha (I
34,7; Jr 30,11). P. uvijek dola
od Boga (Iz 44,22; Mih 7,18
Ono je dar njegova milosrd
(Izl 34,6; Jl 2,13) i njegov
vjernosti Savezu (Br 14,19
Bog ne mora udijeliti P. (
7,16). Sarno onaj moze posti
P. koji je spreman na->- obra
cenje i tko priznaje svoj
krivnju (Izl 9;27; 2 Ljet 12,6
P. se moze darovati posredo
vanjem svecenika (Lev 14,19
naroeitim molitvama (Iz
9,27ss; 32,32ss) iIi izravno, m
loscu (Izl 33,19; Iz 43,25). P
je preko posrednika poveZan
s obredom P., pri cemu s
krvlju zrtvovanih zivotinj
poskropi oltar sa svih strana
BuduCi da je -+ krv pred Bo
gom sveta, to se smatra pr
kladnim sredstvom za P. U
relig. zivotu Izraela najznaca
niji je Veliki dan pomirenja
kojega je obred iscrpno op
san u Lev 16. P. spada med
dobra mesijanskog spasitel
skog vremena (Jr 31,34). On
nalazi u liku -+ Sluge Bozjeg
(Iz 53; Zah 12,10-14) svoje naj
bolje razjasnjenje. Prema NZ
Bog je smrcu svoga Sina iz
yeo P. sa svijetom (Mt 26,28
 242 POMlRENJE -
Ef 2,13-17) i ono je znak nje-
gove ljubavi (2 Kor 5,19; 1
Iv 4,7). P. je povezano s Isu-
som i ljudima se dariva u nje-
govo ime (Dj 10,43; Rim 5,11)
i na njegov zagovor (Iv
14,23ss). Obecano je sarno
onome koji je spreman po-
miriti se (2 Kor 5,20). Plodovi
su P. ljubav prema bliZnjemu
(1 Pt 4,8), zivot u Bozjem
svjetIu (1 Iv 1.7) i spremnost
za prastanje (Mt 18,23-35; Lk
11,4). P. se smatra nufuim
preduvjetom bogostovlja (Mt
5,24). Tek je pomirenjem mo-
guce ostvariti zajedniStvo s
Kristom po ~ krstu (Dj 22,16)
i ~ vjeri (Dj 10,43; Rim 4), te
se tako moze postici ~ oprav-
danje (Rim 5,2; Ef 3,12). »Po-
i mirba« nije ljudsko djelo, vee
I udioniStvo u Kristovu djelu
P., koje je on izveo jednom
zauvijek (Reb 7,27).
POMUTNJA JEZIKA U BABI-
LONU ~ Babilon
PONCIJE PILAT ~ Pilat, Pon-
dje
PONIZNOST Smisao za nju
u SZ razviia se iz spoznaje 0
oslobodenju naroda od poni-
zenja, potlacenosti i bijede
(pnz 26,7): bijeda (= poniZe-
nje = P.) naroda Bogu je uvi-
jek pred ocima; on pomaZe
kad god ga narod zazove (1
Sam 2,1-10; 9,16; 2 Sam 16,12;
2 Kr 14,26s). Siromasni, potla-
ceni, neznatni, slabi i odbace-
ni dozivljavaju Bozju pomoc
na poseban nacin (Jdt 9,11;
Suci 7,1ss; Pnz 8,17s). Nevolj-
nik se smi.ie nadati pomoCi
(Job 5,11; Iz 66,2), ali mora
biti pun bezuvjetnog pouzda-
nja u Boga. - Bog uzvisuje
ponizene a ponizuje obole (1
Sam 2,7; Izr 3,34; Iz 2,11; Ez
21,31) radi nutarnjeg ~ obra-
.cenja (1 Kr 8,35; 2 Ljet 6,26).
Bog pomaZe i one ciji je dub
smjeran a srce skruseno (Iz
PONIZNOST
57,15), koji su srcem sl
ni i klonuli dusama (Ps
Nevoljnik se ponizuje
zadobio Bozju pomoc, t
ga eini djela pokore
16,29; 23,27.29.32; Jdt 4,9s
tom nisu od presudne
sti vidljiva djela pokore
odvracanje od zlib dje
58,3-7; Sir 19,25s). P. se
iz spoznaje vI. slabost
10,9) i dovodi do istinolj
sti prema samom seb
10,28). Nar. psalmi gov
»poniznome« kao ideal
se ne oslanja na zem
dobra, vee se naprotiv
no pouzdaje u Boga (Ps
22,27; 25,9; 34,3; 37,11;
Pojam P. uosobljuje se
~ Sluge Bozjeg, u koj
poniZenje i P. slijevaju
no (Iz 53,7s; 42,1-4;
50,4-9; 52,13-53,12).
U NZ preuzete su pona
sz. predodZbe nar. u ~
jesti djetinjstva kod Luk
1,46-54; 2,25); jasno se o
kod Isusa koji sebe prem
11,29 naziva poniznim.
va P. dokazuje da je o
zji sluga (Dj 8,33). Ona
tuje u poniZenju ~ utje
nja (Iv 1.14; Fil 2,7) i
(Fil 2,8) te njegovu ~ slu
(Mk 10,4511). Kristova je
ka namijenjena siroma
i potIacenima (Lk 6,20s
lenima ovoga svijeta
9,42), posljednjima (Mk
neznatnima (Lk 10,21) i
(Mk 10,14).
P. je preduvjet za ulaza
Kraljevstvo Bozje (Mk
Mt 18,3; Lk 18.17), iz
spremnost za sluzenje
9,35; 10,42-44; Lk 9,48) k
pribvaca bez samouvje
castohleplja.
Kako se prema ~ Pavlu
stu ocitovala Bozja P
2,6-11), mora se ona o
vati i u zivotu krscani
 PONIZNOST -
svijesti 0 Bozjoj milosti (Rim
12,3), u nastojanju oko jedin-
stva u zajednici (Fil 2,1-4), u
odricanju od vI. nadutosti
(Rim 12,16).
P. se ne sastoji u namjernom
preziranju sarna sebe, vee u
potvrdi vI. zbiljskosti pred
Bogom i ljudima.
PONOVUENI ZAKON 5. knji-
ga Mojsijeva (= Pnz, Deute-
ronomium). -+ Mojsijevo pe-
toknjifje.
PONOVNI DOLAZAK (Paruzi-
ja) Kao -+- eshatoloski izraz
P. d. oznacuje Isusov dolazak
u -+- slavi (Mt 16,27; 26,64) da
-+- sudi i dovrsi -+- Kraljevstvo
Bozje. Ostvarit ee se iznenada
(Mt 24,27.43). Slavljenje -+- Ve-
cere Gospodnje jest navjestaj
sto pripravlja na P. d. (1 Kor
11,26). Prva je Crkva svoje
vrijeme promatrala kao pos-
ljednje (1 Kor 10,11), vjerova-
la je da je Gospodin blizu (Fil
4,5; Jak 5,9) iIi je govorila da
je -+- Dan Gospodnji vee do-
sao (2 Sol 2,2). U svjetlu P. d.
treba shvatiti neke Pavlove
savjete 0 zenidbi (1 Kor
7,1.825-29) i posjedovanju (1
Kor 7,30s). Tvrdnjom da za
Boga ne vrijedi zemaljsko vri-
jeme (2 Pt 3,8ss) pokusava se
odgovoriti na pitanje zasto
jos nije nastupio P. d. (1 Sol
5,2ss.9; 2 Sol 2,1ss).
PONOVNO RODENJE Spomi-
nje se kod Mt 19,28 u vezi s
preobrazajem svijeta, a kod
Tit 3,5 kao oznaka novog zi-
vota po -+- krstu. Sadrlajno se
o P. r. govori i na mjestima
gdje je rijec 0 novom stvore-
nju (2 Kor 5,17; Gal 6,15) ill 0
ponovnom radanju (Iv 3,5-9).
Pri tom se uvijek radi 0 dje-
lovanju Boga iIi njegova -+-
Duha, koje mijenja covjeka i
obdaruje gao Svrha je P. r.-+-
spas, suoblicenje Bogu, sto se
POPIS NARODA 2
treba ocitovati u Ijubavi p
rna-+- bratu (1 Iv 4,7; 5,lss)
sto covjeka cuva od zla (1
5,18).
PONT Obalno podrucje M
Azije uz "Pontus Euxinus«
"Crno more«. Od 65. pro K
P. oznacuje tamosnju rim. p
krajinu. -+- Akvila potjeee iz
(Dj 18,2). Spominju se Zido
i krseani iz P. (Dj 2,9; 1
1,1).
Polozaj Pizidije (A) i Pon
(B)
POPIS odn. spisak naziva
skupina isprava koje u SP
gradanskom i relig. podruc
imaju neko znacenje. Tako
u SZ poznati popisi kraIjev
cinovnika i pratilaca (2 Sa
20,23-26; 23,8-39; 1 Kr 4), m
sta i granica (IS 13-19), po
jedenih kraljeva (IS 12), rod
va i plemena (-+- rodoslovl
i povratnika iz -+- izgnanst
(Ezr 2,3-67; Neh 7,6-69). U N
navode se: -+- rodoslovno sta
10 Isusovo, popisi -+- aposto
(Mk 3,16-19//), sedmorice
dakona (Dj 6,5) i razni P. p
zdravlienih (Rim 16,3-16; K
4,10-17). Medu P. ubrajaju
i tzv. popisi poroka i krepo
(Rim 1,29ss; Ef 5,3ss; G
5,19-23).
POPIS NARODA (takoder s
sak naroda) U Post 10 izvo
se svi narodi na zemlji od-
Noe. Time se zeli istaknuti
Bog priznaje sve Ijude, ali
244 POPIS NARODA - POSLANICA EFEZANIMA
Izrael ipak prikazuje kao iza-
brani narod.
POPIS PUCANSTVA (cenzus,
procjena) Kao porezna mjera
poznat u Rimu, a bio je u
upotrebi i u -+ Egiptu prije
rim. doba te se provodio u 14-
-godiSnjem krugu. Sastojao se
u utvrdivanju predmeta za
oporezivanje, zbog cega su se
porezni obveznici sa clanovi-
rna svoje obitel.ii morali javi-
ti u svom rodnom mjestu, te
u utvrdivanju razreza poreza.
Zbog navoda 0 -+ Josipu (P. p.
tek 6. p. Kr.) i cinjenice da u
vrijeme -+ Augusta nije bilo
nikakvog sveopeeg drlavnog
popisa, sumnja se u isprav-
nost pov. navoda Lukina Ev.
Osim toga, Kvirin nije bio
upravitelj Sirije, vee carey
opunomoeenik za Istok. Ipak
su poznati P. p. u pojedinim
rim. pokrajinama, koji su se
mogli otegnuti desetljeCima.
Tako se moze prihvatiti da je
i na -+ Herodovu (1) podrucju
proveden P. p., no za upravi-
telja Sencija Saturnina. Kao
prvo, utvrdivalo se tko je po-
rezni obveznik, pa se -+ Josip
(2) morao s -+ Marijom (6)
pojaviti u Betlehemu. Kad Lk
-+ Isusovo rodenje povezuje
sa spominjanjem P. p. (Lk
2,1-7), to ne Cini u prvom re-
du iz pov. razloga, vee da pri-
kaie kako se Bozje djelo is-
punja kroz Ijudsko djelovanje
i da je Isus u doba polito pot-
lacenosti roden da spasi narod
i svijet. Nadalje, i ovdje vidi-
mo Lukinu namjeru da Isu-
sovo poslanje uklopi u svjet-
sku povijest.
POREZI postoje u Izraelu vee
od vremena -+ kraljevstva. Na-
kon -+ izgnanstva postojao je
hramski porez (za uzdrlava-
nje slufbenog bogostovlja;
prije su ga plaeali kraljevi).
Isus plaea P. (Mt 17,24-27).
BuduCi da se u Isusovo do
nije smjelo plaeati tadasn
rim., zid. i grc. -+ kovan
novcem, mijenjali su -+ m
njaCi u hramu obaveznu d
drahmu u starije plaeev
sredstvo. Nadalje, postoj
je desetina (podavanje sve
nicima i levitima u svetiS
neodredena visina). Pro
nom (-+ popis pucanstva)
redivala se visina poreza
carinici.
PORIV -+ sablazan
POSINASTVO BOZJE -+ Bo
posinastvo
POSJED -+ vlasniStvo, -+
mljiSni posjed
POSLANICA -+ pismo
POSLANICA EFEzANIMA
2. st. smatra se jednom
Pavlovih -+ poslanica iz
zanjstva. U nekim rukopisi
nedostaje podatak 0 mje
»u Efezu« (Ef 1,1). Poslan
ne nosi nikakvo osobno o
ljezje, premda je prema
19,1-20,1 Pavao tri godine
vio u Efezu. Cini se da sast
ljac P. E. poznaje Efezane
rno po pricanju (usp. Ef 1,
Vee u starini se nagadalo
se P. E. odnosi na (izgub
nu) Pavlovu poslanicu krs
nima u Laodiceji (usp.
4,16). Ispustanje podataka
mjestu u nekim rukopisi
neki zele rastumaciti tako
je P. E. bila upueena vee
broju zajednica kao okru
ca, a da je ostao sacuvan
rno primjerak koji je bio
sIan Efezanima.
Temeljna misao P. E. jest
vezanost svih otkupljenih
Crkvi, Kristovu Tijelu. U
Yom, doktrinalnom dij
(1,3-3,21) prikazan je B
naum spasenja: Krist
srediste i svrha otkuplje
stvorenja, kao glava Cr
koja je njegovo Tijelo:
 POSLANICA EFEZANlMA - POSLANlCA GALACANIMA
n.lemu Crkva ima mir i jedin-
stvo, nar. izmedu Zidova i
pogana. Drugi, pobudni (pare-
netski) dio (4,1-6,20) iz toga iz-
vodi zakljueak 0 potrebi me-
dusobnog mira za zajednieko
djelovanje u Crkvi, za krse.
zivot u braku i obitelji, i za
borbu protiv svakog zla.
Prijeporno je da Ii je Pavao
sastavljae te poslaniee. Po
rjeeniku i stilu P. E. odudara
od stari,iih Pavlovih poslani-
ca. Gotovo polovica poslanice
podudara se s Kol. Moguee
je da je P. E. sastavio jedan
od Pavlovih ueenika kao do-
datak Kol. Sastavljena je vjer.
61-63. p. Kr. ukoliko se hoee
zastupati da ju je sam Pavao
sastavio za vr. svog suzanj-
stva u Rimu.
POSLANICA FILEMONU. V
toj kratkoj poslanici Pavao
moli -+ Filemona da s ljubav-
lju primi natrag odbjeglog ro-
ba Onezima (10; 12; 17) te da
ga dobrovoljno ustupi na ras-
polaganje Apostolu za pomoe-
nika (14ss).
P. F. jedina je osobna posla·
nica NZ. Njezino je znaeenje
u stavu prema ropstvu. Ono
se (sa svim pravima i obveza-
rna) prihvaea kao neosporna
Cinjenica. No zahtjev da se u
pokrStenom robu gleda brata
i molba za njegovo oslobode-
nje pokazuje posve nov smjer:
dosljedno krSeanstvo ne smi-
je utvrdivati drustvenu po-
djelu, vee je mora prevlada-
vati.
Zajameeno je Pavlovo autor-
stvo P. F. Kao jedna od -+
poslanica iz suzan,istva zacije-
10 je nastala u Rimu izmedu
61. i 63. p. Kr.
POSLANICA FILIPUANlMA
Pavao .ie bio usko povezan sa
zajednicom u -+ Filipima. V
P. F. opominje je na jedno-
dusnost, ljubav i poniznost
24
(1,27; 2,14; 4,2s) i vjernost
progonstvima (1,28ss; 2,12-16
Pri tom se poziva na Kris
kao uzor (2,5-11: himan). S
jede stroge opomene da se e
vaju krivih judaizantskih uC
telja (-+ judeokrsCani), zati
svjedoeanstvo 0 vI. predan
Kristu (3,2-11), osobna prio
eenia, zahvala za poslani n
vae i pozdrav. Pavao je tu p
slanieu pisao u suZanjstv
(1,13), spreman svoj zivot zr
vovati za Krista (1,20). Un
toe tome uP. F. neprestan
susreeemo iziave i poziv na-
radost (1,4.18.25; 2,2.17s.28
3,1; 4,1.4.10). P. F. spada med
-+ poslaniee iz suzanjstv
Bez sumnje ju je sastavio P
vao. Katkada se ddalo da
P. F. sastavljena od vise Pa
lovih pisama (usp. odsjeea
poslije Fil 2,19). Hvalospje
Kristu (2,6-11) zaeijelo je pj
sma koja je vee prije post
.lala.
Kao vrijeme nastanka te p
slaniee navodi se vrijeme n
kon 55. iIi 61-63. p. Kr., ve
prema tome da li se uzima d
je napisana dok .le Pavao b
u tamnici u Efezu, iIi za s
zan.lstva u Rimu. V prilog p
voj pretpostavci govori z
dodir s Filipima a za drug
predaja. Neki dde da je P.
napisana u Cezareji.
POSLANICA GALACANlM
Pismo apostola -+ PavIa G
laeanima. On je u tom kra
navijestao Ev. (Gal 4,13). Ne
su tada zahtijevali obddav
nje Mojsijeva -+ Zakona, pr
je svega propisa 0 -+ obrez
nju za sve krseane (Gal 5,
6,12). Pavao pise da bi Kri
bio uzalud umro (2,21) ka
-+ pravednost ne bi proizlaz
la iz -+ vjere, nego jos uvije
iz obddavanja Zakona. Kri
nas je oslobodio od robov
nja Zakonu (3,1-5,12). Nijedn
246 POSLANICA GALACANIMA - POSLANICA KOLOSANIMA
poslanica NZ nije tako pole-
micna kao P. G., pa zbog toga
ta tvrdnja nije tako odmjere-
no razradena kao kasnije u
_ Poslanici Rimljanima. Pa~
vao brani i svoje pravo da se
naziva _ »apostolom« (1,11-24)
i da navijesta pravo Ev. (2).
P. G. zacijelo je pis ana oko
56. p. Kr.
POSLANICA HEBREJIMA
jest »opomena« (13,22) koja
potice na ustrajnost u vjeri,
ocrtava prednost Novoga nad
Starim _ savezom i naglasava
Kristovo velikosveeeniStvo i
sveeeniStvo hodocasnickog BOo
zjeg naroda. Tipicno je za P.
H. da krse. tumaci sve sz.
tekstove i zid. bogostovne obi-
caje. Krist je Sin Bozji (1,2ss),
posve covjek (2,11-18), posred-
nik Novog saveza izmedu BOo
ga i covjeka (8,6). Kao _ ve-
liki sveeenik prolio je svoju
krv i tako usao u nebesko
svetiste te jednom zauvijek
ljude oslobodio od njihovih
grijeha (9,11-15). UzviSen je iz-
nad andela (1,4), iznad Mojsi-
ja (3,3-6) i iznad sz. sveeeniStva
(7,11-28). Stari je Savez bio
sarno sjena Novog saveza (8,
4s). Novi Bozji narod moze
po Kristovoj krvi uci u nebe-
sko svetiSte (10,19) i u Bozji
Grad (12,22). On tamo putuje
(13,14). Na tom putu vrebaju
opasnosti da otpadne i da se
izgubi (6,4ss; 1O,28ss). Stoga
treba u Novom savezu vjer-
no ostati povezan s Kristom
pafljivim slusanjem blagovije-
sti spasa (2,1-4; 3,7), zivom vje-
rom (4,3), podnosenjem muc-
nih iskusenja (12,5-11). Krist
je zacetnik i zavrsitelj vjere
(12,2) i zauzima se kod Boga
kao »preteca« (6,20) za svoju
braeu (9,24).
P. H. u tekstu ne pruZa nika-
kav podatak 0 primaocu iIi sa-
stavljacu. Ni predaja ne pru-
za nikakvih sigurnih obav
stenja: naslov »P. H.« zacije
je kasnije dodan (na I od 2
na Z od 3. st.). Zbog tijes
veze sa SZ zakljucuje se
je primalac bila neka jude
krse. zajednica (npr. u Ma
Aziji iIi Rimu). Premda je i
sumnjivo, ipak ostaje kao v
rojatnija pretpostavka. S
stavljac nije Pavao, premda
to ope. ddalo na I a na
od 4. st. (_ kanon). Unat
mnogim podudarnostima
Pavlovim poslanicama, P.
po obliku i saddaju nesto
zasebno. Tako se kod Pav
ne nalazi sredisnja misao
H. 0 »Kristu velikom sve
niku«, a mnoge sredisnje P
love misli, s druge strane,
dolaze do izrafaja u P. H. S
stavljena je najljepsim g
jezikom od svih (nz.) knjiga
jezicnom pogledu dotjeran
nego Pavlove poslanice. Mo
se, nadalje, pretpostaviti
ju je sastavio neki uceni ju
okrse. pismoznanac (zacij
iz kruga Pavlovih ucenika, m
zda _ Apolon iIi _ Barnab
o vremenu postanka moze
reCi sarno to da je P. H. b
poznata u Rimu oko 95. p. K
POSLANICA KOLOSANIM
Pavao nije osobno poznav
zajednicu u _ Kolosima (u
Kol 2,1). Njegov suradnik E
fra obavijestio je PavIa 0 l
bavi Kolosana (1,8) i 0 op
nosti od nekih krivih nauka
Pavao prikazuje premoe
spasiteljsku vaznost i uzvi
nost Krista: on je pocelo
svrha svijeta, Glava svoje
Tijela (_ Crkve), srediste
spasenja svakom stvorenju
14-20). Sarno je u njemu mo
ee postiCi pravu spoznaju v
rom i nadom u Bozju sla
(1,21-27). Po njemu se vjer
oslobada lame mudrosti s
jeta, stovanja andela i bezv
 POSLANICA KOLOSANIMA -
jednog obddavanja izvanjskih
propisa (2,3-23). Zivotno nace-
10 krscanina sastoji se u tom
da on s Kristom zivi novim
zivotom ljubavi, mira i zahva-
ljivanja (3,1-4,6). P. K. spada
Ii -+ poslanice iz suzanjstva.
Zapazaju ~e teol. i jezi~!1e raz-
like s obzlrom na stanJe Pav-
love poslanice, kao i bliska
srodnost s -+ Poslanicom Efe-
zanima. Ipak, danas sve vise
strucnjaka smatra PavIa pis·
cem te poslanice.
POSLANICA RIMUANIMA
Zajednica u Rimu bila je ne-
poznata Pavlu. Ip'ak joj on p~­
se jednu od svoJ~ naJzna.c~J­
nijih poslanica 1 naznanJuJ~
svoj posjet (15,23s) kako bi
i ondje propovijedao Ev.. (1,
13), u tom srediStu .tadas~Jeg
svijeta (Europa,. SJ. ~f!lk~,
Bliski Istok). Prvl, poucm dio
poslanice (1,18-11,36) bavi se
osnovnom mislju Pavlova pro-
povijedanja, ~ opravdanjem
po vjeri. Pavao postavlja tvrd-
nju da su svi podvrgnuti Boz-
jem gnjevu (1,18-3,20). Mo~ se
spasiti samo u Isusu Knstu.
Otkupiteljska se milost lju-
dima daruje po vjeri. Vee
Abraham nije opravdan zb~g
svog cudorednog ponasan]a,
nego svojom vjerom (3,21-4,
25). Tko vjeruje, istrgnut je
iz veze grijeha i smrti i o~­
daren je novim zivotom u Kn-
stu (5)-21). Dokaz za to jest
odvracanje od gresnih djela.
Vjernik je slobodan od -+ Za-
kona, zivi u -+ Duhu i pre-
pusta se njegovu vodstvu.
Kroz trpljenja ovoga vreme-
na nada se konacnoj proslavi
(6,1-8,39). Druga tema razra-
duje goruce pitanje 0 sudbini
izr. naroda, koji se unatoc
odabranju za spasenje zatvo-
rio u nevjeri. Odgovor na to
jest neistraiiva Bozja tajna.
Pavao je uvjeren da je Bozja
POSLANICA RIMUANIMA 24
mHost dovoljno snama priv
sti prvotni pOziv kraju: nako
spasenja pogana, i njegov e
narod na svrsetku vremen
postici spasenje (9,1-11,36).
U drugom, pobudnom dijel
Pavao zahtijeva zivot kaka
Bog hoce, u slufenju zajednic
milosrdu, ljubavi i poslusnos
prema -+ drlavi (12,1-13,14). O
onih koji su svjesni svoje slo
bode od Zakona Apostol aC
kuje obzirnost prema »slab
ma«, koji se ne mogu oslobo
diti izvanjske obveze Zakon
(14,1-15,13). Poslanica zavrSa
va osobnim priopeenjem
njegovu pozivu i njegovu ta
dasnjem polozaju te s pozdra
vima i hvalospjevom Bog
(15,14-16,27).
S obzirom na temu 0 oprav
danju, P. R. srodna je -+ Po
slanici Galacanima, ali za raz
Iiku od nje nije polemicna
To je pravo pismo, a ne nek
dogmatska rasprava. Uza sv
svoju teol. dubinu i pored svo
je vainosti za sva vremen
ono ipak pokazuje i pov. zna
cajke: razracunavanje sa zid
legalizmom (srediSte Ev. jes
vjera a ne zapovijedi; ona ipa
nufno ukljucuje i cudoredn
napor), pitanje 0 spasenju Iz
raela, zahtjev za obzirnosc
prema judeokrscanima, priz
navanje rim. (poganske) vlas
ti, planovi 0 putovanju i 0 nov
canoj pomoci - sve je to, da
kako u veoma razliCitoj mjer
pov. uvjetovano, te se kod tu
macenja mora imati u vidu
P. R. naslovljena je -+ judeo
krscanima i -+ krscanima i
poganstva (usp. 1,13ss). Izgle
da da je veCina rim. krSean
dosla iz poganstva.
Poslanicu je napisao Pavao
vier. u Korintu 57/58. p. Kr
Vee 100. p. Kr. posvjedocen
je da je ona Pavlova. Poneka
se sumnja da li je Rim 1
izv. bio sastavni dio poslani
248 POSLANICA RIMLJANIMA -
ceo Nedvojbeno je da je Pa-
vao, pa bilo to i nekom dru-
gom zgodom, napisao taj odlo-
mak. Sarno bi 16.25ss mogao
biti kasniii dodatak.
POSLANICA TITU -+ pasto-
ralne poslanice
POSLANICE IZ SUzANJSTVA
U 5 Pavlovih poslanica govori
sastavljac 0 svome suzanj-
stvu: u Ef, KoI. Fil, Flm i 2
Tim. Posljednja se ubraja J?e-
du -+ pastoralne poslamce.
Ostale 4 poslanice. imaju z!l-
jednicki naziv »P. IZ s.«, kOJe
prema tradicionalnom ~hvaea.
nju potjecu iz prvog nm. s.~­
zanjstva (61-63. p. Kr.). Pomls-
Ijalo se cak i na suZanjstvo
u Efezu oko 55. p. Kr. (slabo
zajamceno) iIi (rjede).u Ceza-
reji, prije svega s ?bZlr~m~ na
mjesto nast!l~~a FI.l, kOJa ~m~
osobno obilJezJe. TI razlozl m-
su do sada uvjerili veCinu uce-
njaka.
Kako su P. iz s. veoma razli-
Cite ne moze se govoriti 0
njihovoj jedinstvenoj teolo-
giji, nego ~e spomenute.pos~a­
nice moraJu promatratl odJe-
lito. Pri tom treba imati na
umu da mnogi osporavaju iz-
vomost -+ Poslanice Efezani-
rna.
POSLANICE KORINCANIMA
Pavao je vjer. uputio u Ko-
rint 4 Poslanice, a od toga su
sacuvane dvije, i to ne naj-
starije (usp. 1 Kor 5,9-11).
1 Kor: Povodom mnogih, veo-
rna losih vijesti iz Korinta
(usp. 1,11) i opCih pitanja (usp.
7,1), Pavao pre~orava zbog z!o-
upotreba kao sto su: s~:anca~
renje (1,10-4,21), bludmstvo I
priziv na I?oganske .sudov~ (5,
1-6,20). Zatlm govon 0 POZlVU,
braku mesu zrtvovanom ku-
mirim'a (7,1-11,1), 0 krse. bo-
gosluZju, 0 darovima Duha
(-+ karizma), naglasava prven-
stvo -+ Ijubavi (11,2-14,40;
POSLANICE KORINCANlMA
»hvalospjev ljubavi« 1 Kor 1
navijesta uskrsnuee mrtv
(15,1-58) i zakljucuje osobni
napomenama (16,1-20). Pav
nacelno razjasnjava odnos s
bode i eudorednog zakona: n
vim zivotom u Kristu sta
-+ Zakon gubi svoju mjeroda
nu snagu (usp. 6,l1s) a ujed
nastupa obvezatna pripadno
Gospodinu (6,15ss); odsad
vot ne odreduju viSe ljuds
propisi, vee jedino -+ ljub
(usp. 9,19-23; 13,1-13). Tako lj
di postaju zaista slobodni
slave Boga (usp. 3,22s; 8,
To se ne ostvaruje ljudsko
mudroseu, koja vodi samod
padnosti, nevjeri, zloCi i klev
tanju (usp. 1,20ss; 5,2-6,11), v
vjerom u snagu i prisutno
Kristova kriza (1,18-24). Gosp
dinova se smrt ponajprije n
vijesta u »Veceri Gospo
njoj«, a postaje plodonosno
u jedinstvu i bratskoj povez
nosti zajednice (11,18-29). U z
jedniStvu Kristove ljubavi
vjernici su uzajamno povez
ni kao jedno tijelo (usp.
14-17) koje skladno djeluje
mnogovrsnosti i razlicno
udova (12,12-27). To se jed
stvo s Kristom naposljet
dokazuje temeljem krse. vje
Kristovim uskrsnueem. O
nije tek pitanje nade ili tla
nje (15,19). Svi krseani ima
u njem udjela novim naCino
postojanja (15,20-23.40-49). P
vao je 1 Kor napisao zacije
u Efezu (usp. 16,18) i to vj
prije 57. p. Kr.
Izmedu 1 Kor i 2 Kor posto
velika praznina: Pavao je
meduvremenu posjetio Kori
(usp. 2 Kor 12,14; 13,1), ali n
mogao postiCi svoj cilj. Na
je Korineanima upravio je
no pismo koje nije sacuva
(»pismo pisano s mnogim s
zama«; usp. 2 Kor 2,4). Njim
je postigao ono sto je zel
 POSLANICE KORINCANlMA -
posto je dobio povoljne vije-
sti, napisao je poslanicu koja
nam je sacuvana kao 2 Kor:
Ta je poslanica zapravo zestok
obracun s Pavlovim protivni-
cima u Korintu. Pavao se sma-
trao prisiljenim da opravda
svoju apostolsku slufbu (1-7),
pozivajuCi se na izvrsavanje
svoie sluzbe u duhu Novoga
saveza (3,6ss), punu sjaja i sla-
ve (3,9-18), unatoc osobnim sla-
bostima (4,7-12). Tu je slufbu
izvrsavao voden ljubavlju pre-
rna Bogu i Ijudima (5,11-18),
podnoseCi za to i mnoge tesko-
ce (6,3-10). U 2. diielu (8s) moli
milostinju u korist jeruzalem-
skih krseana koji su u nevolji.
3. dio (10-13) takoder sadda-
va osobnu obranu u kojoj Pa-
vao govori 0 izvanrednim mi-
Iosnim darovima sto su mu
udijeljeni (12,1-12). Poslanica
pokazuje kako se Pavao stras-
tveno bori za vjeru Korineana
i za priznanje svoje poruke i
svog osobnog i neumornog ra-
da (usp. 11,2-12). Neprijeporno
je da 2 Kor u biti potjece od
PavIa. Ipak je prijeporno nije
Ii 2 Kor slozena od viSe Pavlo-
vih poslanica. Npr., neki uce-
njaci nagadaju da je u 2 Kor
lOss uklopljeno »pismo sa su-
zama napisano«, iIi barem je-
dan njegov dio. No u znanstve-
nom svijetu jos nije uspio
nijedan pokusaj da se 2 Kor
knjiz. rasclani.
POSLANICE SOLUNJANIMA
Za yr. drugog misijskog pu-
tovanja osnovao je Pavao u
-+ Solunu malu krse. zajedni-
cu. Na svome daljnjem puto-
vanju salje joj iz Atene obje
P. S.
1 Sol sastoji se od dva dijela:
1. Osvree se na svoje propovi-
jedanje u Solunu, govori 0 Bo-
zjem odabranju i spremnosti
na vjeru tamosnjih krseana,
o svojim teiikoeama i radu, 0
POSLANJE 2
protivljenju i progonstvu (1
-3,13).
2. Opomene 0 krse. zivotu
braku, 0 bratskoj Ijubavi, bu
nosti za sud koji dolazi,
-+ v.ieri, -+ nadi i -+ Ijubavi
razjasnjenje 0 uskrsnueu on
koji su usnuli (4,1-5,22).
2 Sol pobija krivo shvaean
zanesenjaka da je na pomo
-+ ponovni dolazak Kristov a
njime i sVrSetak svijeta (2
-11), te da su stoga uzalud
ovozemni napori (3,6-15). P
vao tu 06to vjeruje da ee j
za njegova zivota uslijediti p
novni Kristov dolazak, upoz
rava na zapreke koje prije
da se to obistini i na pre
hodni znak kojega jos nem
Zbog toga je covjeku ned
stupna spoznaja 0 vreme
konacnog -+ spasa. Opis -+ A
tikrista (2,3-10) jedno je o
onih tajnovitih svetopisam
skih prorocanstava kojih
pov. znacenje moze tek nasl
Civati. To jasnija je Apostol
va opomena da trijezno i p
uzdano rade u svim ovoze
nim pothvatima za budu
spas (3,11-13).
1 Sol sigurno je napisao P
vao, zacijelo 51/52. p. Kr.
Korintu. Sumnja se da Ii
Pavao pisac i 2 Sol, prem
ima citav niz ponavljanja
1 Sol. No s druge strane ned
staje jasan osvrt na tu posl
nicu. Ipak, stil i saddaj 2 S
govore u prilog pretpostav
da ju je napisao Pavao. V
pocetkom 2. st. p. Kr. navo
se kao Pavlova poslanica. D
nas se pretezno ddi da ju
napisao Apostol. Prema tom
je 2 Sol, poput 1 Sol, svaka
nastala u Korintu oko 52.
Kr. 1 Sol najstariji je spis N
POSLANICE TIMOTEJU
pastoralne poslanice
POSLANJE Tim se izrazo
oznacuje da se Bog obra
250 POSLANJE -
stvorenju i salje mu mnoge
glasnike, npr. -+ andele (Lk
1,26), -+ Abrahama (Post 12,
Iss), -+ Mojsija (Izl 3,13ss),
-+ proroke (2 Ljet 24,19; Iz 6,
8s), Ivana -+ Krstitelja (Mk
1,2ss), a lOna kraju, to jest u
ovo vrijeme« (Heb 1,2) svoga
Sina (Rim 8,3). Isus kao Ocev
poslanik objavljuje Bozju is-
tinu (Iv 12,49), donosi spasenje
(Iv 3,17) i zivot (Iv 5,24). On
ovo P. za sve ljude nastavlja
preko -+ apostola (Iv 17,18; Mt
28,18ss). Kao Branitelja salje
Duha (Iv 15,26). U Zivotu prve
krsc. zajednice lOP.« znaci: pu-
nomoc za misijsko djelovanjc
u ime Crkve (usp. Dj 8,14).
POSLUSNOST U hebr. ne po-
stoji izraz za »poslusati«.
Postoje sarno izrazi lOcuti«
(lOslusati«) (Jr 7,23), »odgovo-
riti« (usp. Iz 66,4), »ciniti« (Izl
7,6). P. se dakle ne shvaca kao
slijep materijalni odnos, vee
kao odnos medu osobama. Ko-
nacno se P. prema -+ Zakonu
promatrala (Ps 119) kao po-
jam P. uopce. P. proizlazi iz
-+ Saveza i Bozje naklonosti
(usp. Pnz 1O,12ss). P. prema
Bogu i za krscane je temeljni
staY (Mt 7,24). P. izrasta iz
vjere i cesto je spremna i u
drugim autoritetima gledati
volju Bozju (Lk 10,16; Kol 3,
20s; -+ robovi, -+ ddava). Krf-
stova P. nije sarno primjer
(Fil 2,5) nego i temelj njegove
proslave (Fil 2,8s).
POSUEDNJA VECERA -+ Ve-
Cera Gospodnja
POSUEDNJA VREMENA ~
eshatologija
POSUEDNJE STVARI -+ pre-
kogrobni zivot, -+ eshatologija,
-+ ponovni dolazak
POSUEDNJI SUD -+ Sud
POSREDNIK je veza izmedu
bozanstva i ljudi. Izraz lOP.«
POSVEMASNJA 2RTVA
dolazi sarno jednom u SZ; n
veoma se cesto govori 0 v
izmedu Boga i ljudi. P.
npr.: -+ andeli, -+ Mojsije,
proroci, -+ Sluga Bozji (u
Iz 42,6). Prema nz. shvacan
Krist uspostavlja neraskidi
vezu izmedu Boga i ljudi, te
zbog toga naziva lOP. Nov
-+ saveza« (Heb 9,15).
POST Djel. iIi potpuno uzdr
vanje od brane, pica a pon
kad i od spolnih odnosa (u
Izl 19,15), zbog tuge iIi nes
ce (npr. 2 Sam 1,11s; II 2,1
od zalosti (npr. 1 Sam 13,3
kao priprava za neku obja
(usp. Izl 34,28), kao znak -+
bracenja Jahvi (Jl 2,12; us
Jon 3,7ss). Kasnije se uvo
odredena posna vremena (Z
7,5). P. radi P. napadaju p
roci (lz 58,3-7) i Isus (Mt
16ss), ali on ne zabacuje
vee se i sam postom pripra
lja na svoje djelovanje (
4,2; Lk 4,2) i najavljuje ga sv
joj zajednici (Mt 9,14s; us
Dj 13,2s).
POSTANAK 1. Knjiga Moj
jeva (= Post, Genesis). -+ M
sijevo petoknjiZje.
POSVECENJE HRAMA (H
nuka = »posveta«). P. h. z
pravo je spomen na ociScen
Hrama i podizanje novog
zrtvenika za zrtve paljenice
yr. -+ Jude Makabejca, 165. p
Kr (1 Mak 4,54-59). S tom sv
kovinom povezuje se spom
na posljednji -+ Blagdan s
nica za yr. potlacenosti (2 M
10,6), te se stoga svetkova
8 dana. Kao dan svetkovi
svjetla podsjeca na paljen
svijecnjaka u -+ Hramu
Mak 1,18-2,18). U NZ spomin
se P. h. kod Iv 10,22-39, k
je Isus postavio pitanje 0 M
siji.
POSVEMASNJA ZRTVA
zrtva
 POSTIVANJE -
POsTIVANJE Iskazivanje po-
tasti nekoj osobi (Dj 28,10). P.
Boga sastavni je dio njegove
-+ slave. Stovati Boga znati
priznavati njegovu moe i ve-
licanstvo (15 7,19; 1 Ljet 16,28;
Iv 9,24; Di 12,23). Sarno Bog
moze zahtijevati stovanje
(Rim 11,36), on trafi svoju sla-
vu (Mal 1,6). Ljudima P. pri-
pada kao Bozji dar ( 1 Kr 3,13;
Ps 8,6), zbog ugleda i dosto-
janstva (Post 45,13), zbog co-
viekove slicnosti s Bogom (-+
slike i kipovi). P. treba iska-
zivati: roditeljima (Izi 2,12),
starijima (Lev 19,32), kraljevi-
rna (1 Pt 2,17), udovicama (1
Tim 5,3), gospodarima (1 Tim
6,1). P. se trazi od kr~eana u
niihovu medusobnom ophode-
nju (Rim 12,10). Stirn je u vezi
otklanjanje svake samodopad-
ne teznje za vI. ca~eu (Iv 5,44;
il,43; Gal 5,26; Fil 2,3), ~to
ipak ne iskljucuje brigu za vI.
ugled (Dj 13,46; 16,37).
POTIFAR (»dar [boga Sunca]
Re« ?) Visoki -+ faraonov Ci-
novnik, zapovjednik njegove
tjelesne strafe; kupio je (pre-
rna Post 37,36; 39,1) -+ Josipa
(1) u ropstvo. Ime P. zacijelo
je dodatak pry. anonimnu
kazivanju; tako se ni u prici
o »Potifarovoi zeni« (Post 39,
1-20) pry. nije navodilo ime
»P«.
POTI-FERA (»dar [boga Sun-
cal Re«?). Sveeenik u Onu
(Heliopol). Tast -+- Josipov
(Post 41,45), otac -+- Asenatin
(Post 41,50; 46,20).
POTLACENOST Temeljno re-
ligiozno iskustvo Izraela bio
je spomen na P. u Egiptu (Izi
1; 6,5) i oslobodenje koje je
Bog izveo (Izi 3,7-10; 13,1-16).
Stoga se Izrael odvraea od tla-
cenja stranaca (Izi 23,9). Mo-
rao se boriti protiv P. u vI.
narodu i brinuti se za praved-
POTOP 251
nost (Iz 1,17). Tlacenje straDa-
ca, udovica i siroeadi izaziva
-+ gnjev Bozji, na sebe navlaci
kaznu (Izi 22,21-24) i cini bo-
gosltiZje bezvrijednim (Iz 1,10-
-17).
POTOK (arap.: wadi) redovi-
to ima vodu sarno u kiSno
doba, ali tada .ie bujica (Ps
18,5), Job ga opisuje kao sli-
ku nepouzdanog prijateljstva
(Job 6,15-18). Jr se tuzi da mu
je Bog postao »potokom ne-
stalnim« (15-18). Potocna voda
predocava Bozju naklonost
(Ps 126,4).
POTOP (u prija~njim prijevo-
dima opCi potop). Velika po-
playa u kojoj su se u -+- korab-
lji spasili sarno -+- Noa, njego-
vi sinovi i neke zivotinje. Sa-
da~nji izvjestaj 0 P. (Post 6ss)
sastavljen je od 2 izvje~taja.
Oni u nekim pojedinostima je-
dan drugome praturjece (npr.
braj zivotinja, Post 7,2.16; tra-
janje poplave i podrijetlo vo-
de, Post 7,l1s.24: 8,8-14). Posto-
je brojni izvanbibl. izvje~taji
o P., npr. u jednoj saeuvanoj
asir. pjesmi u epu 0 Gilgarne-
SU, po kojoj se UtnapiSt spa-
sio od poplave time ~to je na
zapovijed nekog bozanstva sa-
gradio ladu. Izmedu tog izvje-
staja 0 P. i Biblije postoje
mnoge dodirne tocke; ipak se
u bitnome razlikuju. Bibi. iz-
vje~taj 0 P. daje biljeg vjere
u jednoga Boga. P. nije Bog
sarnovoljno poslao, vee je on
posljedica covjekove krivnje.
Cesto se pokusavala rasvijet-
liti pov. pozadina bibi. izvje~­
taja, no uvijek bez uspjeha.
Ne moze se dokazati da se
radi 0 nekoj velikoj nepogodi,
a niti da je u pitanju neki
prostorno ograniceni P. Ipak
je moguce da su sastavljaci
izvje~taja 0 P. prostorno ogra-
nicen dogadaj shvatili i opisali
kao sveopci. Sarno je relig.
252 POTOP - POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA
namjera m.ierodavna kod tu-
macenja izvjestaja 0 P. U po-
zadini (razliCitih predaja) na-
lazimo ove misli: rasirena po-
kvarenost liudi i Bozja kazna
(Post 6,l1ss), spasenje onih ko-
ji vjeruju (kasniie usp. Heb 11,
7), prestanak P. kao Bozje spa-
site1.isko i stvaralacko djelo
(usp. Post 8,17). Prema shva-
eanju jednog ogranka preda-
je, s Noinim spasenjem zapo-
Cin.ie -+ Savez; znak je Saveza
duga (Post 9,16). Krse. je tu-
macen.ie shvaealo P. kao sliku
krstenja (1 Pt 3,21; u pobibl.
razdoblju: korablja je slika
Crkve).
POUZDANJE -+ povjerenje
POVIJEST Bozja objava opi-
suje se u SP kao pov. zbiva-
nje, a ne kao neko umovanje.
Ni objava u prirodi (Ps 104)
nije mjerodavna.
SP ne prufa prikaz P. u danas-
njem smislu, vee zeli biti na-
vjestaj, oCitovanie Bozjih dje-
lao To ne znaci da njegovi iz-
vjestaji stoga nisu povijesni,
sarno sto zanimanje za P. stoji
na drugom m.iestu. Stoga je
nesporazum kad se bibl. price
shvate tek kao price (mozda s
odgojnim ciljem). Zapravo,
treba tu govoriti 0 Bozjem
djelovanju. Pri tom SP posize
za mnogim stvarima, npr. za
popisima (usp. 1 Kr 4), -+ ro-
doslovljima, izvjestajima, pri-
povijestima, basnama, gatka-
rna i sl. Svaka od tih knjiz.
vrsta irna vI. zakone (-+ meto-
da povijesnih oblika), a pone-
kad mnogo pOV. grade stoji
u pozadini namieravanih teol.
iskaza. Nar. u -+ bogostovlju
spominje se narod svoje P.
(pnz 26,5-9; -+ etiologija).
Od nz. pisaca najvise zanima-
nja za P. pokazuje Luka (usp.
Lk 1,5; 2,1; 3,1). No to ne znaci
da Lk ne zadaje nikakve pov.
probleme (-+ popis pucanstv
iii da druga Ev-a nisu povij
na.
Cesto teol. pi sci razlikuju
medu »historiiskog« i »po
jesnog«. BuduCi da uvijek i
pojednostavnjivanja koja n
i iskrivljavanja, ne eemo
die turnaCiti to razlikovan
POVIJEST ISUSOVA D
TINJSTVA Bozieni izvjest
i sl. nisu zapisi dogadaja, v
navijestaju proslavljeno
Krista. To ne znaci da se
nose sarno neke nepov. Cin
nice, vee da je pitanje 0 po
jesnosti od drugotne vafn
ti s obzirom na ono sto
iskazuje 0 znacenju Krista
P. I. d. donose Lk i Mt, i
nezavisno jedan od drugo
Njih se dvojica nisu slufiIi
tim izvorima. Treba pri to
izvjestaje shvatiti kao zaseb
cjelinu kod Mt iIi kod L
Krivo je stoga iz oba izvj
taja stvoriti neki zivoto
djeteta Isusa, premda su i
to smjerale svakojake pre
je.
Lk 1s: Tekst zacije10 nije
stanjem jedinstven (potjece
dijelom iz krugova -+ Krsti
Ija?). Isus je jasno prikaz
kao onaj koji nadmasuje K
titelja (usp. npr: obeeanje
denja Ivana Krstitelja - o
eanje Isusova rodenja,
1,5-38; posjet Marije Elizabe
majci Ivana Krstite1ja Lk
3945.56; rodenie i obreza
Ivana Krstitelja i Isusa,
1,57-2,40). Dogada.ii su pri
zani u velikoj mjeri iz pe
pektive zena. U tekst se um
eu hvalospjevi (Lk 1,46-55
79; 2,29-32), istice se strplj
poniznost osoba kao sto su
mun i Ana. Bozieni izvjes
uklopljen je u svjetsko-po
okvir (Lk 2,1-5; -+ popis p
canstva).
 POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA -
Mt 1s: Izvjestaji su postanjem
veCinom jedinstveni i nastali
su kad i Mt. Isus je pravi
»Sin Davidov« (-+ Mesija), ali
ne samo Mesija izr. naroda
vee i Mesija pogana (-+ Magi).
No Izrael ga odbacuje (Herod,
bijeg u Egipat, pokoIj djece).
Sve to Mt razraduje kao raz-
matranje 0 Pismima (zbog to-
ga i mnogi sz. navodi).
POVIJEST MUKE Evan. su iz-
vjestaji propovijedanje i raz-
miSljanje prve Crkve. Jedno
od osnovnih pitanja Ev-a bilo
je: »Zar nije trebalo da to
-+ Krist pretrpi?« (Lk 24,26).
Odgovor na to davao se u
svjetlu Isusova zivota i SZ
(npr. predskazivanje muke,
Mk 8,31ss; »Boze moj, Boze
moj, zasto si me ostavio«, Ps
22; Mk 15,34; patnik -+ Sluga
Bozji, Mk 15,28s; -+ Janje).
Ev-a pokazuju ne samo da je
Isusova smrt bila put trpIje-
nja vee da je i njegov zivot
bio put u susret trpIjenju.
Sve je to svojim sjajem pre-
krio dozivljaj Kristova -+ us-
krsnuea (-+ Evandelja). P. m.
sto ih donose Ev-a nisu zbir-
ke pojedinaenih izvjestaja, vee
su to 4 cielovito slozena iz-
vjestaja. Pojedinosti se razli-
Cito tumaee; ipak se istraziva-
Ci u osnovnome slaiu. Najsta-
riju P. m. donosi Mk. Lk Isu-
sa prikazuje viSe kao spasi-
te1ja sviju koji trpi i izaziva
sueut (usp. 23,27-31); Iv ga pri-
kazuje kao velikoga kraIja ko-
ji svojevoIjno kreee putem
muke (usp. 18,33-19,15).
POVJERENJE (pouzdanje) SP
zna za uzajamno P. medu Iju-
dima (2 Kor 7,4; Gal 5,10), po-
vjeravanje bogatstva (Lk 16,
11), sIuzbe (Gal 2,7; 1 Sol 2,4),
propovijedanja Ev. (1 Tim 1,
11; 6,20). Nasuprot Iainom P.
u bogatstvo (Izr 11,28), silu (Ps
POZIV 253
62,11) i ljude (Ps 146,3) stoje
svjedoeanstva pravog P. (2 Kr
18,5; Jdt 8,11-17; Dn 13,35.42s;
2 Mak 15,7). P. u Boga jest iz-
vor sreee (Ps 2,12) i pribavlja
pomoc (Sir 2,6). Krist je svo-
jom poslusnosCu svjedoean-
stvo pouzdanja u Boga. P. u
Krista moguee je samo vje-
rom (Fil 3,4-9), izraiava se -+
moIitvom (Lk 11,9-13) i pribav-
lja opravdanje (Lk 7,50; 18.
13s). P. ljude ispunja nadom (1
Sol 2,2) i odvainoscu (Rim
5,1-5) te jaea ljubav prema Bo-
gu (1 Iv 4,16ss). P. u Boga jest
preduvjet povjerenja u ljude
(2 Kor 7,4). Ne moze se spojiti
Kristova poruka s laznim P.
u vI. pravednost i preuzetnost
(Lk 3,8; usp. Jr 7,4). Tko izgu-
bi njegovo P., upada u napast
i opasnost (Heb 10,35).
POVRATAK MRTVIH U ZI-
VOT DJELOVANJEM ILIJI-
NIM, ISUSOVIM lTD. -+ us-
krisivanje mrtvih
POZIV najjasnije ocituje Bo-
zje djelovanje u ljudima. Naj-
eesce je stvarno istovjetan s
odabranjem, samo sto se P.
upucuje onome koji je vee
odabran. To je P. na -+ obra-
cenje (Jr 3,12ss), na neku sIu-
fbu (Iz 6; Jr 1; Iz 42,6; 48,15;
1 Sam 3,4-10; 10,17; 2 Sam
16,18; 1 Kr 8,16) iIi na spase-
nje (-+ spas), koje ce se daro-
vati pojedincu i narodu (Post
12,1ss; Iz 41,8s; 43,1). Kao po-
jam, »odabranje« ima pred-
nost; odabranjem otaca (-
praoci {patrijarsi]) Bog se oei-
tuje kao onaj koji prvi zahva-
ca (Post 12,1-5; Iz 51,2), ona
se dogada bez obzira na eo-
vjekove sposobnosti iIi njego-
vo ponasanje prema Bogu.
Po znaku -+ obrezanja (Post
17,9ss) izr. narod (-+ Izrael) po-
vezan je sa svojim ocima; -+
Savezom (IzI 19,5) on postaje
254 POZIV -
Bozje vlasngtvo (Pnz 7,6),
Bozji Narod (Pnz 4,20), Vino-
grad (Iz 5,1-7), Sin (IzI 4,22),
Zarucnica (Hos 2), Zajednica
(Br 20,4), Sluga (Iz 41,8). S
odabranjem su povezani ~
blagoslov, zastita i pomoe
Bozja (Iz 43,2s), ali i odgovor-
nost pred Bogom (Am 2,6-16).
Izraz »Ostatak« (npr. Iz 10,22)
(poslije izgnanstva: »Pobozni«)
hoee reCi da se te odgovor-
nosti ne drfi narod kao cjeli-
na. Pojarn »Ostatka« ima ve-
liko znacenje u ~ Kumranu,
u toj »svetoj zajednici« »oda-
branih«.
U NZ susreeemo I vana ~ Krs-
titelja (Mk 1,311) i ~ apostole
kao osobno pozvane, ne sarno
na vI. spasenje nego na spas
svih ljudi. Svim je ljudima
upueen P. da prihvate dobra
spasenja (Rim 8,23; 1 Kor 1,9),
ali se od njih ocekuje odgovor
obraeenja, ~ vjernosti (Mk
1,14s), suradnje (Mt 22,12). Kad
upueuje svoj P., Bog racuna
s ljudskom ~ slobodom. Co-
vjek je tada pred odlukom:
hoee li ~ vjerom prihvatiti
Bozji P. Jer odabranje sarno
po sebi jos ne donosi spasenje
(Mt 3,7ss; Lk 13.23ss). Unatoc
odabranju covjek ne moze za-
htijevati spas od Boga, on mo-
ze spas i izgubiti. U NZ oda-
branje je uvijek povezano s
nekom ~ slufbom (~apostol,
~ dakon, ~ prezbiter).
POZNAVATI ~ spoznaja
POZUDA se u SZ i NZ smatra
zlim prohtjevom; prema IzI
20,17 zabranjena jer vodi u ~
grijeh (isto Mt 5.27s). Bez toc-
nijeg razlikovanja grijeha i
~ napasti, pozudom se u SZ
nazivaju zelje i narnjere koji-
rna covjek nanosi stetu sebi i
zajednici (Izr 11,6; 21,25s). Po-
sljedice P.: tvrdoCa srca i
okorjelost (Ez 36,26), nesretna
PRANJE
jurnjava za zlom (Jr 2,23),
sposobnost za odricanje i
dopustenog (Br 11,4.34). P
vednik (~pravednost) m
moliti za samosvladavanje
22,27), njemu se upueuju n
cite opomene (Izr 23,1-5).
temelju tih misli sve se v
utvrduje uvjerenje da je
uzrok grijeha. Odricanje
staje savrsenim idealom
boznih. NZ: iz P. proizlazi
vjekova neCistoea (Mt 15,18
Gal 5,16-21), napasti i gri
(Jak 1,13ss), prianjanje uz
svijet trostrukom P. ~ m
oCiju i oholosti zivota (1
2,15ss); prema Mk 4,19 P.
jeci covjeku da prihvati ~
jec Bozju. Prema ~ Pavl
shvaeanju P. vlada tije
(Rim 1,24s; 6,12s), tako da
covjek okreee protiv B
Zbog P. pobozan covjek d
zi u sukob sa ~ Zakonom (
7,22s) jer ga on izaziva na
jestup (Rim 7,7). P. oci
grijeh kao zloeu koja cov
zarobljuje (Rim 7,14-23).
Krist nas oslobada P. (
8,1-4). Krseanin se mora pr
nje boriti (Gal 5,16-21; Ef 4
-24). Ona je u temelju os
ljena (Kol 3,5; Gal 5,24),
moze se nadvladati sarno
covjekovu suradnju (Rim 8
Iskazi SP naveli su krse
etiku cesto na jednostrano
gativno shvaeanje ljudskih
lja, kao i na idealizaciju o
canja.
PRALIK ~ tipologija
PRANJE se traZilo za pono
zadobivanje bogostovne ~
toee (Lev 15). P. ruku prije
(Mk 7,2ss) imalo je sarno
bolicko znacenje kao znak
dufuosti (Mk 27.24). Bu
da su ljudi u bibI. vr. gli
sonogi, bilo je nar. nufn
nogu. Stoga je bilo izraz go
ljubivosti i uljudnosti pru
 PRANJE - PRAVEDNOST
vodu za P. nogu (Suci 19,21;
usp. Lk 7,44) iii dati da rob
opere noge gostu. U znak svog
predanog slufenja pere Isus
noge svojim -+ ueenicima (Iv
13,1-16).
PRANJE NOGU Na Istoku je
po povratku kuei bilo potreb-
no P. n. jer su Ijudi hodali bo-
sonogi iii u sandalama. Gos-
toprimac se morao pobrinuti
da gostu opere noge (usp. Lk
7,44). To je bio najnizi posao
robova. Kad Iv 13,1-17 izvjes-
cuje kako Isus pere noge uce-
nicima, zeli se istaknuti nje-
govo ponizno sluzenje i pre-
danje. Prijeporno je iz kojih
je predaja potekao taj sadas-
nji izvjestaj i u kolikoj su
mjeri te predaje bile vee prije
zapisivanja etieki iIi bogosto-
vno oblikovane.
PRAOCI (patrijarsi) U Post (-+
Mojsijevo petoknjizje) "P.« (=
patrijarsi) opisuju se kao klju-
ene osobe. Ti izvjestaji potje-
eu iz razlicitih vremenskih
razdoblja, krugova, plemens-
kih skupina, krajeva itd. Mno-
govrsne predaje bile su skup-
Ijene, viSe puta preradivane
(npr. prema teal. nacelima) i
jedne su na druge utjecale. Iz-
vjestaji 0 P. nisu dakle neka
zaokruzena cjelina, nego su
raznoliki. To ne znaei da ih
moramo prezirati kao bezvri-
jedne. -+ Abraham, -+ Ezav, -+
Izak, -+ Jakov, -+ Lot (-+ no-
madi).
cesto se odredena plemena
opisuju kao srodna, neprija-
teliska itd. To se onda prika-
zivalo tako da su se vI. P. s P.
nekog drugog plemena povezi-
vali iIi se njima suprotstavlja-
Ii (usp. npr. Post 19,30-38). -+
praoci (preci).
PRAOCI (preci) U bibl. prika-
zima imamo deset P. od -+ A-
dama do -+ Noe koji su oeevi
25
plemena Ijudskog roda, poje
dinih rodova (Post 4,17-24; 5,
-32) iii slojeva pUCanstva (Po
4,20ss). -+prapovijest, -+ pra
od (patrijarsi).
PRAPOVIJEST je zbirka raz
nih prica 0 pocecima Ijudsko
roda sve do -+ Abrahamov
poziva a sadrli izvjestaj 0 -
stvaranju (Post 1,1-2,4), 0 stva
ranju eovjeka (Post 2,4-7; usp
-+ Adam), 0 -+ Raju zemal
skom (Post 2,8-17), 0 padu
grijeh (Post 3), 0 bratoubojs
tvu (Post 4), -+ potopu (Pos
6), gradnji -+ kule babilonsk
i 0 pomutnji jezika (Post 11
te spominje -+ rodoslovlja. P
sadrzi prve poeetke povijes
ljudskog roda od Adama p
do potopa i zapoCinje s -+ No
om drugu povijest koju Bo
zapeeacuje -+ Savezom (Pos
9). P. pokusava protumaeit
odredene zivotne pojave, ka
npr: uzajamnu Ijubav muskar
ca i zene (Post 2,24), porodaj
ne bolove (Post 3,16), tegob
nost rada (3,17ss), podrijetl
-+ grijeha i smrti (Post 3,22s5
puzanje zmije po trbuhu (Pos
3,14), postanak razlieitih je
zika (Post 11,9). P. ne ide z
tim da nam historijski priop
Ci proslost. Bog zapravo zel
pokazati da ne napusta Ijud
unatoc njihovoj krivnji.
PRAVEDNOST Bog je »prave
dan« (Post 18,25) znaci otpr
ovo: Bog je »pouzdan« (usp
Iz 26,4), pridriava se svoga -+
Saveza, daruje mHost (usp. P
103,17; Jr 9,24), bori se protiv
neprijate1ja spasenja koje zel
ostvariti (Iz 10,22; 41,ls; usp
Rim 10,3). Tko odgovara Boz
iem naumu, i sam je »prave
dan« (Job 17,9); to prije svega
vrijedi za -+ Mesiju (Iz l1,4s)
Narod se niie ravnao prema
tom naumu. i zato je napustio
P. (Am 5,7). »P.« u bibl. smislu
256 PRAVEDNOST -
ne smiie se toliko shvacati
pravnicki (no usp. Iz 41,1); ona
,ie cesce izraz za »ispravan«
odnos izmedu Boga i ljudi.
U Isusovo yr. bilo je vrlo rasi-
reno ,iednostrano shvacanje:
P. bi bila vjerno ispunjavanje
zakonskih propisa. Bog bi sa-
rno naknadno imao izvrsiti ko-
nacni obracun izmedu ispu-
njenja i prijestupa. Da je bilo
i drugih shvacanja, pokazuje
npr. upotreba rijeci »prave-
dan« u povijesti djetinjstva
kod Luke (1,6; 2,25).
Bog ostvaruje P. »po Isusu
Kristu« (Fil 1,11). Krscani da-
kle ne postaju pravedni po -+
Zakonu, nego posvemasnjim
predanjem Kristu, po -+ vjeri
(»opravdanje vjerom« Rim 3,
28) i po milosti i milosrdu
Bozjem (Tit 3,7). Iz tog dara
proizlazi za onoga koji je po-
stao pravedan »nov zivot«
(Rim 6,4; 12s) u -+ ljubavi.
Isus je sam »ispunio svU P.«
(Mt 3,15), a i zahtijeva je (Mt
5,6; glad i zed za P.). I krscani
trebaju »Ciniti sto je praved-
no« (1 Iv 2,29). No, posvemas-
nja P. jos nije darovana svi-
jetu (2 Pt 3,13).
PRAVILO SLJEDBE -+ Kum-
ran
PRAVO ima svoj temelj u Boz-
joj volji (usp. Izi 20,2-17) i u
-+ Savezu. Ono je pravilo od-
nosa ljudi prema Bogu i pre-
rna drugim ljudima. Sz. prav-
ne odredbe cesto pokazuju ka-
ko se P. razradivalo, tj. kako
se prilagodivalo uvijek novim
odnosima (npr. u doba kra-
ljevstva, Pnz 17,14-20). Velik
dio propisa (iz razlicitog doba)
sakupljen je u -+ Mojsijevu
petoknjizju (-+ Zakon). Obra-
sci su tih odredbi apodikticki
(= »ne smijeS ...«, usp. Izi
22,17) iIi kazuisticki (»ako ...
onda ...«, usp. Izi 22,25). Prvi
PRAZNOVJERJE
oblik nalazimo u bogosto
P. i djel. je stariji od dru
koji je znacajan za grada
P. No i »gradansko« je
ligiozno utoliko ukoliko j
pis od Boga. Nar. se
kazne donose za prekrsa
relig. podrucju (usp. Lev
-5). Izr. kazneno pravo
dom na odnose St. I., mo
smatrati blagim: npr. si
je bilo ograniceno na 40
raea, kako bi se izbjegle
veIike povrede (Pnz 25,3)
dalo je nacelo odmazde
zme Ii se -+ krvna osveta
se ne traii ista miera odm
(usp. Izi 21,13-27). Kad
gubljena nacionalna sam
nost, zidovstvo se moral
lagoditi tudinskim pra
sustavima, tako u Isusov
jeme rimskom.
U NZ Isus dijelom potv
(Mt 7,12), a di,ielom odb
(Mk 6,5-14) sz. P., au sv
ga slucaju produbljuje S
jedinacni propisi svede
na osnovnu zapovijed -
bavi kao vrhovno mjerilo
12,28-34). Um,iesto izvan
obddavania nekog pr
Isus zahtijeva nutarnje
njanje uz Bozju volju
Mt 5,4348).
PRAVO UTOCISTA Ust
gotovo svih istoc. pleme
Izraelu kasnije nar. vaz
suzbijanje posljedica -+
osvete. Prema Izi 21,13
35,15 vrijedi P. u. sarno
hoticne a ne za hotimicn
,iice. SvetiSte i -+ zrt
(usp. 1 Kr 1,50) pruiali s
ciSte. Kad se bogostovl
sve usredotocilo u Ieruza
osnovani su izvan Ieruz
drugi gradovi-utociSta (sl
ni gradovi) (Br 35,13-15;
1-9).
PRAZNOVJERJE Shva
prema kojem bi u stv
 PRAZNOVJERJE -
iii radnjama bile prisutne ne-
ke nadnaravne sile iIi spozna-
ie mada ih u njima zapravo
nerna (npr. amajlija za zastitu
od davla iIi od »uroka«, -+ do-
zivanje mrtvih, -+ gatanje, -+
Hacanie). Izrazit oblik P. kod
Izraelaca bilo je vjerovanje da
ce ih jeruzalemski -+ hram sa-
mim svojim postojanjem cu-
yati od svih nevolja (Jr 7,4;
Mih 3,11).
PREBIVALISTE -+ stan
PREDAJA Medu ostalima, SP
poznaje predaje 0 plemenskoj
povijesti (-+ rodoslovlja), kao i
P. koje su povezane s imeni-
rna (npr. -+ Abraham, -+ Moj-
sije, -+ Ilija), s bogostovnim
mjestima (-+ Betel, -+ Sekem),
s bogostovnim prostorima (-+
satori, -+ Hram) iIi s odrede-
nirn dogadajima. Razne usme-
ne P. s vremenom se pismeno
ustaljuju, te se u nekim knji-
garna koriste kao izvori (-+
Mojsijevo petoknjizje). P. se
medu ostalim bave ranom po-
vijeseu Izraela, -+ izlaskom iz
Egipta (s naglaskom na usme-
noj P., Izl 12,26s), putovanjem
kroz pustinju i sklapanjem -+
Saveza, -+ osvaianjem zemlje.
Sviedocanstva za pisanu pro-
rocku P. nalazimo kod Iz 8,1ss
i Jr 36,lss. Prema miSljenju
zidovstva nakon izgnanstva P.
jarnCi za bozansku istinu te
obvezuje kao i -+ Zakon. P. se
tada nar. njegovala u raznim
rab. skolama. 0 cemu nam
svjedoce -+ Midras, -+ Targum
i -+ Talmud. Isus se prema Mt
5.20-48 okomio na precjenjiva-
nje P. u farizejskim krugovi-
rna. Sam .ie Isus polaziste P.
koja zapoCinje u -+ prvotnoj
zajednici i ponajprije naglasa-
va -+ smrt i -+ uskrsnuee Kri-
stovo te nuznost -+ krstenja.
Ta P. ocituie se u raznim ob-
rascima ispovijesti vjere (Dj
PREKOGROBNI ZIVOT 257
2,14-39) a poglavito u krsnoj
pouci (npr. Rim 1,3s). Na stva-
ranje P. utjecao je i bogoslu-
zni zivot (1 Kor 11,23-26). P.
nije niposto nesto uzgredno
stovise, navjestitelj vjere mo-
ze se na nju pozivati (1 Kor
11,23s; 15,3s), i tako nastupati
s autoritetom. Znacenje P. u
crkvenom zivotu jasno se po-
kazuje u razvitku kanona nz.
spisa. Apostolska je P. npr.
P.-naucavanje (1 Tim 6,20) ko-
jom se Kristova poruka priop-
cava uz pomoe -+ Duha Sve-
toga (Iv 16,13ss). Ona je u
prvom redu upravljena onima
koji jos ne vjeruju. Crkvena
P. niposto nije neko sadrZajno
prosirenje Kristove objave,
kako su je apostoli oblikovali,
vee je tumacenje i razjasnje-
nje Kristove objave za odre-
dena vrijeme.
PREDAK -+ praoci (preci)
PREDODREDENJE -+ provid-
nost
PREDSTOJNIK -+ starjesina
PREDVORJE -+ Hram
PREKOGROBNI ZIVOT Zna-
cajno je za bib!. misao da pri-
je 1. st. pro Kr. uglavnom ne-
rna razlike izmedu -+ tijel.a i
duse: postavljalo se pitanje 0
zivotu covieka nakon smrti, a
ne boravku njegove duse. Npr.
govorilo se kako covjek silazi
u carstvo mrtvih, ondje zivo
tari nekim umanjenim zivo-
tom i nalazi se izvan dohvata
-+ spasa (Ps 88). Tim putem
idu bez razlike pravednici i
nepravednici (usp. Dj 2,31), i
nema povratka odatle (Job
16,22). Kasniie se prihvatilo
da Jahve ima vlast i u -+ Pod-
zemlju (Ps 139,8; Dj 2,31s)
Vjerovalo se da u carstvu
mrtvih postoje razliciti odjel-
ci, vee prema tome da Ii je
pokojnik bio pravedan iii nije
258 PREKOGROBNI 2IVOT - PRETORIJ
(usp. Lk 16,23). Vjerovalo se
nadalje u nagradu nakon smr-
ti (usp. Mudr 4,14) i u uskrs-
nuee mrtvih (Dn 12,2; -+ braea
Makabejci). Nz. pisci razlicito
tumace P. z. 0 konacnoj sud-
bini odlueuje -+ Sud (-+ po-
novni dolazak). Nijedan tekst
ne govori izrii5ito 0 sudu nad
pojedincem nakon smrti, vee
se govori 0 tome kako su po-
koinicima doznacena razlicita
mjesta u carstvu mrtvih.
PREUUB je u SZ spolni odno-
saj muskarca s nekom udatom
iii zarucenom zenom. Spolni
odnos s kakvom drugom ze-
nom nije se smatrao P. (usp.
Pnz 22,23-29). P. je bio zabra-
njen (Izi 20,14; Pnz 5,18). Pre-
ljubnici su bili kamenovani
(Lev 20,20; usp. Pnz 22,22). Za-
povijed »Ne pozeli zene bliZ-
njega svoga« (Izi 20,17; Pnz
5,21) tice se prijestupa protiv
vlasniStva. te se ne smije tu-
maciti u smislu Govora na go-
ri. Kako je -+ brak bio znak
Bozjeg zajednistva s njegovim
narodom, relig. se nevjera opi-
sivala i osudivala kao P. (Jr
3,8; Hos 2,2-13). U antitezama
-+ Govora na gori sz. se zapo-
vijed poostrava: vee je sama
poruda P. (Mt 5,28). Prema
Pavlu preljubnici neee bastini-
ti -+ Kralievstva Bozjega (1
Kor 6,9). Medutim, NZ ne odli-
kuje se samo najodlucnijim
zabacivanjem P. nego i opras-
tanjem P. (Iv 8,2-11).
PREMINULI -+ smrt
PREOBRAZENJE 0 Isusovu
P. izvjestava Mk 9,2-101/. Prate
ga objavni znakovi -+ Slave:
-+ svjetlo, -+ oblak i -+ rijec
Bozja (usp. Dn 7,9-13; Otk
1,13ss). Razgovor -+ Mojsija i
-+ Ilije s Isusom ima za cilj
da Isusa oCituje ucenicima
kao obeeanog Mesiju i Sina
Bozjeg (Mk 9,4.7), da Isusa
ojaca na putu trpljenja te
ucenicima pomogne shvat
buduee dogadaje (Lk 9,31s).
zivotu krseana P. se pripra
lja obnovom uma (Rim 12
a dovrsava se preobrazbom
sliku Gospodinovu (2 Kor 3,1
PREPOROD -+ ponovno rod
nje
PRETORIJ (tudica uzeta
lat.) U vojnom rjecniku ozn
cuje sjediste pretora (ot
generala), ratno vijeee koje
na tom mjestu sastajalo
pretorovu tjelesnu stram.
grat1anskom rjecniku sjedi
upravitelja pokrajine, koji
ponajvise imao i odgovara
eu vojnu nadleznost, iii sh
beni stan mjesnog dostojan
tvenika. Pretor nije smio d
nositi presude uP., vee sam
na javnom trgu.
U NZ naziva se P.:
1. Uredska Pilatova zgrada
postupku protiv Isusa
18,28-33; 19,9; usp. Mk 15,1
Trg pred P. (skup naroda,
dacka stolica) naziva se
thostrotos (= Gabbatha).
je Pilat donio osudu pro
Isusa (Iv 19,13; usp. Mt 27,2
Mk 15,16). Ne moze se toc
odrediti mjesto gdje se nalaz
P. i Gabbatha. Najcesee se n
vodi tvrdava -+ Antonija
Herodov dvor u Jeruzalem
2. -+ Herodova (7) palaca
Cezareji gdje su cuvali Pav
(Dj 23,35); tu su boraviIi up
vitelji kad su se nalazili
Cezareji.
3. Prema Fil 1,13 tje1esnoj st
zi (pretoriju) bila je pozn
Pavlova Radosna vijest. U
liko je -+ Poslanica Filiplja
ma napisana u Rimu, vjer.
tu radi 0 carskoj tjelesn
strazi; ukoliko nije, rijec je
prokuratorovoj rezidenciji
Efezu (iii Cezareji).
 PRETPAKAO -
PERTPAKAO -+ Isusov silazak
nad pakao
PRETVARANJE se ne spomi-
nje u SZ, a NZ od njega izri-
cito odvraea (1 Pt 2,1). U -+ si-
noptickim Evandeljima pret-
varanjem se naziva: trazenje
Ijudskog priznanja djelima,
molitvom i postom (Mt 6,2.5.
16), osudivanie drugih ljudi
(Mt 7,5), pretjerano naglasa-
vanje ljudskih propisa nasu-
prot Bozjoj zapovijedi (Mt
15,3), puko ispovijedanje vjere
ustima bez ponasanja koje to-
me odgovara (Mt 15,7s). P.
ostavlja covjeka slijepim za
ponudu spasenja koju Bog da-
je u Kristu (Lk 12,56), prijeci
put razumijevanju Isusovih
cudesa u njihovoj znakovitosti
i ogranicava se na legalisticko
tumacenje Bozjih zapovijedi
(Lk 13,15s). P. je poput »kva-
sea« koji prozima zivot (Lk
12,1) i navodi Ijude da se op-
ravdavaju pred samima sobom
(Lk 18,9-14). U Mt 23,1-35 pri-
znaje se doduse ispravno vla-
danje -+ farizeja, ali se ipak
raskrinkava niihovo prijetvor-
no ponasanje. P. je cuvanje
vanjskog privida, stoga se
ogrjesuje 0 dub Ev. (Gal 2,13),
navodi covjeka da radi protiv
svoje savjesti (1 Tim 4,ls).
PREZBITER (»Starjesina«)
Naziv za predstojnike krse.
zajednica (Dj 11,30). Pravi
predstojnik krsc. zajedniea
jest Krist. P. od njega prima-
ju svu vlast (Rim 12,8). Oni
nisu puki namjesnici, vee oba-
vljaju mjerodavnu slufbu (-+
slufenje) u izvanjskoj i unu-
tarnjoj -+ izgradnji zajedni-
ca. Kod kasnijeg razvitka krse.
sveeenistva veCinom nije bio
odlucan taj ideal, vee uzor sz.
-+ sveeenika. U SP jos nema
nikakve razlike izmedu P. i
biskupa (-+ nadglednik).
PRIJESTUP 259
PRICESNICA -+ zrtva
PRIJEGOR -+ odrieanje
PRIJESTOUA -+ andeo
PRIJESTOLJE je znak viasti.
Davidovo P. oznaeuje od Boga
zajarncenu viadavinu -+ Davi-
dove kuee (2 Sam 7,16; usp. -+
Natan). Uvodenjem ovozem-
nog -+ kraljevstva ozivljava
misao 0 Boziem kraljevstvu.
Bozje je P. na -+ nebu (Ps 11,4;
103,19) iIi sarno nebo (Iz 66,1).
I -+ J eruzalem se naziva nje-
govim P. (Jr 3,17). Bog sjedi
na P. usred svog dvora (1 Kr
22,19). Prema shvaeanju SZ
zemlja (Iz 66,1), -+ Kovceg sa-
veza (1 Liet 28,2) i -+ Sion
(Tuz 2,1) podnozje su Bozjeg
P. U Dn 7,9 i u kasnozid. -+
apokaliptickoj knjiZevnosti -+
sud se ima odrlati pred Boz-
jim P. NZ preuzima predodZbu
o Bozjem P. i sadrlajno je
prosiruje. Vee kod navjestaja
rodenja (-+ povijest djetinjs-
tva) Isusu je obeeana mesi-
janska kraljevska viast (Lk
1,32). On Ce se pojaviti kao su-
dae svega svijeta (Mt 26,64),
sudit ee narodima pred svo-
jim P. (Otk 20,l1ss) i sa svo-
jim ucenicima vladat Ce nad
Izraelom (Mt 25,31). U Reb
1,5-13 spominje se jedinstveno
gospodstvo Krista s Oeem. U
4,5-10 pred P. se Bogu iskazu-
je siava, cast i moe. Nadalje,
P. je izvor novog zivota (Otk
22,1), srediSte novog JeruzaIe-
rna (Otk 22,3). P. -+ milosti i
velicanstva izrazi su kojima
~e opisuje sam Bog (Heb 4,16
I 8,1).
PRIJESTUP. SP zna za prijes-
tupe protiv ljudskih zakona
(Est 1,19) i propisa (Mt 15,2;
Lk 15,29s) koji se iz ljubavi
mogu oprostiti (Izr 10,12).
Premda se P. imaju kazniti
kao neposlusnost (pnz 17,2-5;
260 PRIJESTUP - PRIJEVODI BIBLIJE
Jak 2,10-13), ipak se u prvom
redu naglasava vjera da je
Bog spreman oprostiti (Ez
18,30ss).
PRIJETNJA Pod izrazom P.
u SP se ponekad misli -+
kazna (Dj 4,21.29), -+ osveta
(Post 27,42), -+ progonstvo (Dj
9,1). Toga se pravednik ne tre-
ba bojati jer se nalazi pod
Bozjom zastitom (Ps 37,12s).
Ljudska je P. pred Bogom
sarno ruglo (Hos 7,16). Bog
pod P. nagovijesta svoj -+ sud
(Ps 38,4; Jr 10,10; 11,17), koji
je moguce otkloniti zagovo-
rom (Izl 32,13s).
Isus prijeti zlim duhovima da
ga ne prokazuju kao -+ Mesiju
(Mk 3,12; Lk 4,41). Znak je no-
vog -+ Kraljevstva Bozjeg u
tom sto Isus pod P. istjeruje
zle duhove. U bolima covjek
ne smije prijetiti - kao ni
Krist - (1 Pt 2,21ss). Inace, P.
u Bozje ime moze biti zadaca
Bozjih slugu (2 Tim 4,2).
PRIJEVODI BIBLIJE Biblija
ili dijelovi Biblije prevedeni
su do danas na viSe od 1300
suvremenih jezika, na neke od
njih i po vise puta. Njemacki
prijevod Biblije postojao je
kratko nakon pokrstenja (tra-
govi u rjecniku staronjemacke
knjizevnosti, popisi rijeci; u
8. st.: Ocenas, Vjerovanje, Mt).
Iz srednjeg vijeka sa':;lvana
su 43 rkpa potpunih tek.' tova
Biblije na njemackom jeziku
a 764 rkpa pojedinih dijelova
Biblije (npr. NZ). Prije Lutera
tiskano je 14 ejelovitih Biblija
na njemackom knjiz. jeziku
(predlozak -+ Vulgata); 1522.
pojavio se Luterov NZ u 1.
nakladi. 1527. kat. prijevod
NZ (Hieron. Emser), a 1534.
Luterova cjelovita Biblija. Na
engleski se Biblija pocela pre-
voditi od 8. st.. na franeuski
oko 1100. na ceski i poljsk
14. st. na ruski u 16. st. itd
Prvi staroslavenski djel.
mozda ejelovit prijevod Bi
je izradili su vjer. Konstant
-Ciril (826/27-869) i Metod
(820-885). Najstariji sacuv
rkpi starosl. Biblije: Zogr
sko Ev. (10. st.), Marijin
Ev. (10/11 st.), Assemanijev
vatikanski evandelistar
st.), Savina knjiga ili evand
star (11. st.), Sinajski psa
(11. st.), Ostromirovo Ev.
st.), Mirosavlievo Ev. (12. s
Reimski evandelistar (14. s
Nikoljsko Ev. (14. st.), Hva
rukopis (15. st.). Prva ejelov
starosl. (ruskoslavenska) B
lija tiskana je u Ostrogu 15
(Ostroska Biblija).
Prijevodi bibl. odlomaka
narodni jezik poznati su
Hrvatskoj od 14. st. Sacuv
su lekcionari (u rkpu: Kor
lanski, manji ulomak iz 14.
Zadarski lekcionar iz 15.
lekcionar Nikse Ranjine
1508; lekcionar Dubrovcan
Stjepana Rose iz 1751; tis
ni: lekcionar Bernardina S
canina 1495; I. Bandulavica
izd. 1613; B. Kasica 1641; K
zevica 1773. Na kajkavsko
Postila A. Vramea iz 1586,
ddi perikope, zatim lekcio
N. Krajacevica, 1651); psal
(Dubrovacki i dr).
Prvi pokusaji cjelovitog pr
voda Biblije sezu u 15. st. P
testanti Stjepan Konzul i A
Dalmatin izdaiu u Tiibinge
Prvi i drugi del Novoga T
tamenta 1563. (glagoljiea i
riliea). Prvi poznati kat. p
jevod cijelog NZ i velikog
jela SZ nacinio je B. Ka
Poceo je prevoditi 1622, ali
prijevod ostao u rkpu. U rk
je ostao i Novi Uvjet Stjepa
Rose, Poljicka Biblija iz 18
st., kao i dio prijevoda sto
 PRIJEVODI BIBLIJE - PRINESENI KRUHOVI
je 1794. priredio Mihovil Jur-
j etinovie-I vakie Kastelanin.
Prvi cielovit hrvatski P. B. iz-
dan tiskom: Sveto pismo Sta-
rog i Novog zakona rad je P.
KatanCiea a izdao ga je G. Ce-
vapovie u Budimu 1831. (6 sv.).
Cjelokupni SZ i NZ preveli su
i I. M. skarie (Bee 1858-1861,
12 sv.), I. E. sarie (1. izd. Sa-
rajevo 1941-1942; 2. izd. Ma-
drid 1959). SZ die1. je tiskan
i u prijevodu V. Cebusnika
(Zagreb 1911. i 1913). NZ su
preveli: J. Stadler (Sarajevo
1895-1904), dr. F. Zagoda (1.
izd. Zagreb 1925, 2. izd. 1938-
1939, 3. izd. 1946), Lj. Rupeie
(1. izd. Sarajevo 1961, 2. izd.
1967), B. Duda (Evandeoska
harmonija, Zagreb 1962). Je-
dinstveno dielo predstavlja
prijevod Bibli.ie sto su ga izra-
dili hrvatski biblieari u surad-
nji s jezikoslovcima i knjizev-
nicima a izdala ga »Stvarnost«
(1. izd. Zagreb 1968, 2. izd.
1969). Kao podloga za SZ po-
slufio je prijevod A. Soviea
(predlozak hebr. i gre.) koji
je bio ostao u rkpu. 1968. iz-
dana ie i »Ilustrirana Biblija
mladih« (NZ preveo B. Duda
a odlomci iz SZ uzeti su iz
Bibliie »Stvarnosti«). U bogo-
sluzju se upotrebljava novi
»Red Citanja« sto ga prireduju
B. Duda. J. Fueak i A. Rebie
u izdanju »Krseanske sadas-
njosti« (Zagreb 1969. i s1.).
Prvi prijevod Biblije na srpski
jezik priredio je Vuk Karadiie
(predlozak -+ Vulgata). 1924.
iziSao je u redakciji A. Stoj-
koviea a originalni Vukov pri-
jevod 1947. SZ preveo je D.
DaniCie. DaniCieev i Vukov
prijevod iziSao je zajedno u
Beogradu 1868. Kasnije je P.
Atanackovie preveo Apostole i
Evandelja (Paneevo 1894); I.
Cirie prevodi s hebr. neke di-
jelove SZ (1907-1911); D. Ste-
261
fanovic izdao je NZ (Beograd
1934) a Lujo Bakotic cjelokup-
no SP (Beograd 1933).
Prvi slovenski prijevod NZ
naeinio je P. Trubar (1557-
1582). On je preveo i psabne
(1566). Cjelovit je prijevod SP
rad J. Dalmatina (1584). Kato-
lici su preveli lekcionar tek
1613. U rkpu je ostao prijevod
SZ M. Kastelca i M. Pohlila.
J. Japelj i B. Kumerdej izdaju
NZ (1784-86) i dio SZ (1791.
i 1795). Cjelovito SP izdaje A.
Wolf (Ljubljana 1856-1859).
NZ preveli su J. Zidansek (Ma-
ribor 1918), Fr. Jere, Gr. Pecjak
i A. Snoj (1. izd. Ljubljana
1925-29. 2. izd. 1937-1939). Novi
cjelovit prijevod SZ naeinili
su M. Slavic i Fr. Jere (1960-
1966). a NZ Fr. Jere, Gr. Pee-
jak i A. Snoj (1961).
Za tekstovnu kritiku i povi-
jest jezika vaZni su stari P. B.
Oni sadrle neke grc. i hebr.
tekstove koiih viSe nema u
bibl. rukopisima. Primjeri: -+
Targum, -+ Septuaginta, drugi
gre. prijevodi SZ (-+ Heksap-
la), -+ Vetus Latina, -+ Vulgata,
sir., koptski, arap., etiop.,
armen., gruzijski, gotski prije-
vodi. Neki od tih prijevoda sa-
Cuvani su u glasovitim rukopi-
sima (npr. Codex Brixianus:
rkp. gotskog prijevoda u Bre-
sci, -+ Codex Argenteus).
PRIKAZANJE ISUSOVO U
HRAMU -+ prvorodenac
PRILEZNICA -+ inoea
PRINESENI KRUHOVI (hebr:
izlozeni kruhovi) 12 pogaea
koje su bile neprestano izlo-
zene na stolu u svetiStu (prv.
ne sarno u jeruzalemskom
Hramu). Zamjenjivale su se
svake subote, bile su posute
tamjanom, a smjeli su ih bla-
govati sarno svecenici (Lev
24,5-9). Protiv propisa, sveee-
nik -+ Ahimelek dao ih je jesti
262 PRINESENI KRUHOVI -
ogladnjelom -+ Davidu dok je
bjezao pred -+ Saulom (1 Sam
21,1-7).
PRINOS -+ prinos prvina, -+
porez
PRINOS PRVINA Zrtva kod
koje su se prinosili prvi plo-
dovi -+ zetve (Izi 34,26), prvi
priplod stoke itd. U Pnz 26,5-10
sacuvala se molitva koja se
pri tom imala izgovarati. U
njoj se P. p. tumaci kao svje-
docanstvo 0 blagoslovu i plod-
nosti koje je Bog udijelio oni-
ma i§to su nekoc bili potlace-
ni, a koje je on izveo iz Egipta
(-+ izlazak iz Egipta). Prema
Lev 23,10-20 P. p. neki je da-
nak Bogu i pripada svecenici-
ma (Lev 23,20). -+ Prvorodenac.
S Kristom pocinje novo raz-
doblje plodnosti. On je »prvo-
rodenac umrlih« (I Kor 15,20.
23).
PRIRODA -+ narav
PRISEGA -+ zakletva
PRISPODOBA -+ usporedba
PRISTOJBA Bogoi§tovno po-
davanje. Opseg mu je odreden
npr. u Izl 29;27s; Br 18,8-19.
PRIZNAVANJE je u SZ ponaj-
prije pohvala Boga zbog nje-
govih spasiteljskih djela koja
je po -+ Savezu obecao (usp.
hvalospjev Mojsijev zbog oslo-
bodenja iz Egipta Izl 15,1-18;
pohvalnica Davidova 1 Ljet
16,8-36). P. je posvjedoeenje
da spas i sigurnost od nepri-
jatel.ia dolaze samo od Boga
(Ps 3,9; Pnz 12,10). S tim je u
vezi P. vI. krivnje i nemoCi
(usp. Dn 9,4-16). U NZ Isus
priznaje Boga rijecima (usp.
-+- Oeenai§; Mt 11.2511) i djeli-
ma (usp. Iv 14,11-13). K tome
on trafi vanjsko P. vI. osobe
(Mt 10,32//). To »ispovijedanje«
Bozjeg spasiteljskog djela u
Kristu ujedno je P. pred osta-
PROKLETSTVO
lim svijetom, svjedoC
vjere (usp. 1 Iv 2;23). O
diteljska snaga te vjere p
docuje se takoder uP. g
(1 Iv 1,9; usp. -+ obracen
PROCJENA -+- popis p
stva
PRODAJA -+ trgovina
PROGONSTVO Bog je p
nitelj Izraelovih neprij
(Pnz 30,7), ali postaje i p
niteljem svog nev.iernog
da (Suci 2,11-23). Nar. se
P. pojedinaca zbog relig
loga, npr.: -+ Davida (1
19,9ss), poboznika (Ps
pos. -+ proroka: -+- Ilije
19), -+ Amosa (7,10-17), -+
mije (11,18-12,6) i mucen
doba -+ Makabejaca (1
1,57-64; 2 Mak 6s). P. je v
ka prokui§avanje njihove
nosti, kao i priprava na
i dolazak Kraljevstva B
(Dn 7;25ss). U NZ -+ Is
progonjen zbog svog pos
ali on upravo time ispu
Bozju volju (Iv 5,16;
2,15). Kao niemu samom
ko i njegovim -+ ucenici
prema tome i -+ Crkvi, p
uvijek nova P. (Mt 10;2
8,1); zato P. spadaju
kri§canstva (Lk 21,12; 2
3,l1s). Ipak je velika n
u tome i§to se progonje
ziva blazenim (Mt 5,10s
se, nasljedujuci Krista (
4,9ss), raduje zbog P. (M
1 Kor 4,12) i kadar je
za svoje progonitelje (M
PROKLETSTVO
1. »Herem« tj. zavjeto
Jahvi (Lev 27;28; Br 18,
44;29), koje se ne moze
zvati (npr. novcem ili pr
njem zrtve).
2. Teokratska smrtna
(nar. za idolopoklonstvo
pojedinim osobama (Izl
Lev 27;29; iz kasnijeg
 PROKLETSTVO-PROPOVJEDNIK
Pnz 7,26) i gradovima (pnz
13,13-19), mozda da bi se de-
monska snag a ucinila bez·
opasnom. Kasnije se prigodi·
ce zamjenjuje oduzimanjem
vlasniStva (Ezr 10,8).
3. Vojni propis: nakon pobje·
de potpuno istrebljenje, odn.
odricanje od plijena (Br 21,1-3;
JS 6s; Suci 1,17; 1 Sarn 15).
Koji put se od tog izuzimaju
odredene osobe Hi stvari (pnz
2,35; 20,14; JS 6,17-25; 8,2; 11,14;
tekstovi djeI. nisu stari). To
se P. smatralo slufbom Jahvi.
4. Privremeno iskljucenje iz
sinagoge (vec kod Ezr 10,8;
usp. zajednica u _ Kumranu,
krsc. zajednice Mt 18,17; 1
Kor 5,11; 16,22).
5. U sirem smislu (= anatema)
npr. Dj 23,14 (usp. 1 Kor 12,3;
Gal 1,8s).
6. _ blagoslov
PROKONZUL _ upravitelj
PROKURATOR _ upravitelj
PROLAZNOST Iskustvo da je
sve prolazno (Ps 102,26s; Iz
40,6ss) izvodi se iz prvog gri·
jeha (Post 3,19; Ps 90,7ss). Pre-
rna Jr 10,15 nasuprot vjecnom
Bogu stoji P. kumira. Kao Sto
prolazi stvorenje (Mk 13,3111;
Rim 8,20s; 1 Iv 2,17) tako je i
ljudski zivot prepusten P. (2
Sam 14,14; Ps 39,6s; Jak 1,9ss),
ali iznad svake P. stoji _ obe·
canje novog svijeta koji za·
uvijek ostaje (Rim 8,18·23; Otk
21,1-5.23). Sarno ziveCi u toj _
nadi moze covjek pronaCi is·
pravan stav prema prolaznim
stvarima (Mt 6,19; 1 Kor 7,31).
PROPAST moze doCi od co-
vjeka (Izr 26,28) ili je moze
poslati Bog kao _ sud (Iz
10,22; 60,12), sto ga izvodi on
sam (Post 6,13), andeli (Iz
12,23) iIi ljudi (Izl 13,4s). Bibli·
ja naziva P. takoder iskvareno
ponasanje (Post 6,11) kao
BlalJOTfKA O?iTEUI
If-'NDEKA
\J I 1\.1 " r'"\ " _ •
263
bijedu (Jr 8,21). U Dn 9,27 P.
je znak konacnog suda, te sto-
ga u vr. budueeg spasenja ne-
ce vise biti P. (Jr 65,25). U NZ
otpad ad Krista i nepostiza·
vanje _ spasa smatra se P.
(Mt 10,28; 1 Kor 5,5; 1 Sol 5,3)
i poistovjeeuje s _ osudom (2
Pt 2,1.3; 3,7). _ zlo.
PROPISI 0 JELU Pravila 0
kultnoj _ cistoei jela. Govori
se 0 »cistim« i »neeistimc
(npr. deva, jegulja) Zivotinja-
rna. Krv se nije smjela uZiva·
ti; postojali su nar. propisi 0
klanju (npr. zaklati i pustiti
da krv istece). »Jakovljev pri.
jedlog« (_ Apostolski sabor)
sveo je na najmanju mjeru P.
oj. za _ krscane iz pogan-
stva. Pavao je posao jos dalje
(Kol 2,20s; _ Zakon). Njego-
vo je shvaeanje pobijedilo.
zid. P. 0 j. danas nisu mjero-
davni za krseane.
PROPOVIJED _ navijestanje
PROPOVIJEDANJE _ navije·
stanje
PROPOVJEDNIK (knjiga, Sa-
lomonov Propovjednik, Eccle-
siastes) Ubraja se u mudrosnu
knjiZevnost. Knjiga se na hebr.
naziva Kohelet (= ucitelj Hi
onaj koji vodi glavnu rijec na
nekom skupu) jer se u naslovu
naziva »misli Koheleta« (=
propovjednika), Davidova si-
na, sto bi mogao biti Salomon.
Pisac u svom temeljnom pesi.
mistickom raspolozenju zeli
pokazati kako je »sve ispraz.
no« (1,2). PolazeCi od vI. is·
kustva smatra da su ljudski
zivot i svi coviekovi napori
pusta tlapnja (1,17; 2,11). Nje-
guvu statickom nacinu mis-
lje,nja nedostaje bilo kakva
nada u napredak (>mema niSta
novo pod suncem«, 1,9), Nje-
gov je zakljucak sazet u sa-
vjetu da treba u uzivanju is-
lIB" 'ft'K/' 081T(i.It
LANDEKA
264 PROPOVJEDNIK -
koristiti zivot i niegova dobra
(2,24; 3,22). Taj naoko mate-
rijalisticki zivotni nazor ubla-
zen je opomenom da se treba
bojati Boga i kloniti se grijeha
(7,18; 7,26; 8,2). Njegovo raz-
miSljanje ne pozna nikakva
i7gleda za neki bolji zivot kod
Boga jer zivot nakon smrti
jest zivot sjena u tami Pod-
zemlja (9,10; 11,8). P. pokazuje
koliko je uznapredovala Obja-
va u NZ, u kojem misao na
viecni zivot ublaiava razoca-
ranja zemaljskog postojanja.
Knjiga je napisana svakako u
3. st. pro Kr.
PRORICANJE izvire iz zelje
da se od Boga sazna ishod ne-
kog pothvata iii vI. buducnost
(Suci 18,5; 1 Sam 10,22). Po
znato je npr. proroeiSte ta-
robnjackog hrasta u -+ Kana-
anu (Post 12,6; Suci 9,37) i pro-
rociSte Baal Zebuba (-+ Baal),
boga ekronskog (2 Kr 1,2). Za-
"km.\ "Z.a'm~.l\.\\l\e ~. <Sn:z. \~,\(\~.,
Lev 19,26), ali )e ono dopuste-
no posredstvom svecenika,
proroka, »vidjelaca«, snova
(Pnz 18,15; 1 Sam 9,9; Br 12,6).
Izraelci su preuzeli i ddali u
svojim kucama babil. proros-
tvene likove, -+ terafe (Post
31,19). Dugo se zaddao obicaj
da se pri donosenju odluka
pitaju -+ urim i tumim (Br
27,21; 1 Sam 14,41s), kao i pri-
zivanja Boga zdrijebom (H
7,14-18; 1 Sam 10.20; Dj 1,24ss).
Poznato je i gatanje na osnovu
zrtava i prizivanja mrtvaca
(Post 4,4; 1 Sam 28,13ss).
Za razliku od poganskog svije-
ta, u Izraelu prizivanje Boga
oznacuje prihvacanje pravori-
jeka jer Bog jamCi pravo i pra-
vednost (Post 16,5); zbog toga
je osnovni zadatak svecenika
da odlucuju na temelju Boz-
jeg pravorijeka (Pnz 17,8-12;
Jr 18,18).
PROROCI
PROROCI (hebr. niibi, mn.
brim, iIi: »vidjelac«; usp
Sam 9,9; zacijelo se to dv
ispocetka razlikovalo) Tak
ne nazivaju ljudi koji bi sa
nesto pretkazivali, nego I
koji navijestaju istinu. N
prezali pred tim da govor
neugodne istine koje su
protivile liniji polito i re
ustanova, a to je navjestit
moglo dovesti u zivotnu o
nost. SluiiIi su se raznim s
stvima, kao sto je tvrd, sl
vit govor i znakovite rad
(npr. razbijanje vrca, Jr
10; iei gol i bosonog, Iz 2
Bilo je i P. cije knjige n
sacuvane. 0 nekima od n
saznajemo iz drugih bibI.
sa (npr. -+ Natan, -+ Ilija
Elizej). 0 drugima pak
nam niSta pozna to. Pror
cije su nam djela saeuv
nazivamo »P.-pisci«; razl
vanje »velikih« od »malih«
oslan\a se samo na o"Qse~
cuvanib d\ela, a ne na n)ib
znacenje. testo se zbirk
»malih« P. naziva »Dod
propheton (Knjiga dvan
proroka)«.
Prorostvo je pokret, a
zbroi nekolicine velikih I
Na St. I. P., mudraci itd
laze se na svakom dvo
bogostovnom mjestu. Na
sto ushitnih oblika proro
(usp. npr. 1 Sam 19,20-24
koro se pojavljuje ure
prorostvo u skupinama
Ilija, Elizej). Mozda je ono
stojalo i u kasnijem proro
od zanata: ono je za nag
gromoglasno zastupalo id
ske zasade u korist kral
tva, ustanova itd. (dogaaa
se zloupotrebe: Mih 3,5
korava »P.« koji nesto pr
eu iii odbacuju sarno zbog
grade). Uz to su postojale
jedine licnosti koje nisu
u sluzbi neke ustanove iii
 PROROCI -
pine. Za yr. svog zivota nisu
imali nikakva uspjeha, ali s
vremenom su se njihova dje-
la nametnula. Uopee se ne os-
porava da su gotovo svi P.-pis-
ci pripadaIi takvoj skupini P.
Navijestali su da treba zaista
obdrZavati -+ Savez nad kojim
Jahve »ljubomomo« (-+ ljubo-
mor Jahvin) bdiie. Ostro su
napadali sve ono sto su sma-
trali protivno Savezu, npr. ve·
leposjedniStvo, neravnomjernu
podjelu -+ vlasniStva, uhodano
-+ bogostovlje (usp. Jr 7,5-11),
-+ kraljevstvo koje je bilo ne-
vjerno Savezu. Cesto su se os-
tre prijetnje sudom poveziva-
Ie s osvrtom na raniju izr. po-
vijest, npr. nomadsko doba.
Tako su oni utemeljili poseb-
nu -+ etiku. Bili su svjesni da
ih je Bog pozvao (npr. Iz 6) i
borili se protiv »krivih P.«
(npr. protiv Hananije, Jr 28).
Ipak nisu navijestali sarno
propast vee i spasenje (za po-
jedinacne slucajeve, -+ Ema-
nuel, ali i za say narod, -+
Sluga Bozji, i to ponekad krat-
kim proglasima a ponekad
opsimim opisima). Vrhunac
njihova navijestanja spasa bi·
10 je obecanje -+ Mesije odn.
mesijanskog vremena. Prema
propovijedanju NZ, prorok
I sus jest taj Mesija (mnogo
prorockih erta). Na njemu su
se ispunili i drugi prorocki
tekstovi, kao i say SZ (usp.
npr. Mt 5,17), i oni su u tom
smislu protumaceni (npr. kao
sto su to uCinili sastavljaCi -+
Matejeva evandelja).
Klasieno doba prorockog po-
kreta bilo je 8. i 7. st. pr. Kr.
(Am, Hos, Iz, Mih, Jer, Sef,
Nah). To ne znaci da nije bilo
velikih proroka izvan tog vre·
mena, npr. u -+ izgnanstvu
(Ez) iIi nakon toga (-+ Deute·
roizaija).
PROTOEVANDEUE 265
U najstarijim krse. zajedniea-
ma postojala je i slufba "P".
Tu se viSe negoli u SZ stavlja
naglasak na primanje .... Duha
koji neee ispuniti tek neke
pojedinee nego sve ljude (Dj
4,31). Poziv na prorostvo jest
milosni dar (-+ karizma). I ze·
ne su prorokovale (Dj 21,9).
PROROCIsTE -+ proricanje
PROROsTVO oznacuje dodu-
se prorocki nastup u ushitu (1
Sam lO,5s; 1 Kr 22,lOss), ali se
taj izraz u uopeenom govoru
upotrebljava za svako proro-
eko navijeStanje. Kod P. se ne
radi toliko 0 buduenosti koli-
ko 0 tumacenju sadasnjosti.
-+ proroci.
PROROV -+ Siloe
PROSLAVA -+ slava
PROSTITUCIJA -+ bludniea
PROSTODUsNOST ne oznacu-
je nekakvu dusevnu ogranice-
nost. SP shvaea P. kao vjer-
nost po kojoj su pojedinae i
zajednica povezani s Bogom
(Mudr Us). P. oznacuje ,.is-
krenost i cistoeu" prema Kri-
stu (2 Kor 11,3); ostvaruje se
u srdacnoj slozi pri zajednic-
kom »lomljenju kruha« (Dj
2,46), a sastoji se u bogatstvu
srea, kao i u zajedniStvu is-
krene ljubavi (2 Kor 8,2; 9,13).
P. je u darivanju slobodna od
sebicne proracunatosti (Rim
12,8); ocituje se u spremnosti
na slufenje (Ef 6,5; Kol 3,22).
PROSVJETLJENJE -+ svjetlo
PROsNJA -+ molitva
PROTOEVANDELJE (»prvo
Ev.«) P. se naziva Post 3,15
(»Neprijateljstvo ja zameeem
izmedu tebe [= zmije] i zene,
i~medu roda tvojeg i roda nje-
zma: on ee ti glavu satirati, a
ti ees mu vrebati petu«). Pre-
ma nekim tumacenjima to se
odnosi na Krista i njegovu
majku. Na temelju jedne ina,-
266 PROTOEVANDEUE -
eice u citanju svih vaZnijih
rkpa -+ Vulgate i dr. lat. prije-
voda (»ona Ce ti glavu satira-
ti«) drugi su tumaci pomiSljali
~amo na Mariju. Oboje je ne-
lspravno. Misli se na neprija-
!eljs~~o izmedu ljudskog roda
1 ZmI]e.
S tim »P.« nema niSta zajed-
nicko tzv. »Jakovljevo proto-
evandelje«, leg. apokrifni iz-
vjestaji.
PROVIDNOST se u SP ne
obraduje kao pojam, vee se
o njoj zakljucuje iz Bozjeg
djelovanja. Bog dariva -+ zivot
i plodnost (Post 1,22.28; Iz
42,5) i brine se za svoja stvore-
nja (Job 38; Ps 104). P. spada
na odabranje (-+ poziv) i me-
du ostalim se ocituje u: -+ iz-
lasku iz Egipta, -+ Savezu, -+
osvajanju zemlje i ope. u sud-
bini naroda (Ez 20,8-12). Njo-
me se pokazuje Bozja Ijubav
i prema tudincima (Am 9,7)
koji moraju sluiiti za ispunje-
nje njegovih nauma (Iz 10,5-
-14; Ez 26,7). U vezi sa Save-
zorn P. biva narodu na -+ spas
iIi propast, vee prema tome
da Ii je vjeran iii nevjeran Sa-
vezu (Suci 2,11-15; 1 Sam 4-7)
te prati i zivot svakog poje-
dinea (Ps 37,23). NZ preuzima
sz. predodZbu 0 P., ali je po-
vezuje nar. s Bogom kao -+
Oeem (Mt 5,45). Zbog toga co-
vjek treba svoje -+ pouzdanje
bezuvjetno staviti u Boga (Mt
7,7-11). Isusov je Zivot objava
dobrohotnog Boga i izvor na-
de da sve pridonosi dobru
onih koji Boga Ijube (Rim
8,28). S pojmom P. povezan
je pojam predodredenja. U
bibl. nacinu govora to je Bo-
fja odluka (Iz 19,17; Jr 49,20)
koja je odvijeka u Bozjem
naumu (Iz 25,1). Nad Isusovim
nvotom bdiie volja Oceva
(Mk 9,l1ss; Ef 1,5-9) i njegov
naum da stvorenju daruje
PRVORODENAC
spasenje (Rim 8,28ss). Bo
predodredenje ne moze se o
vojiti od :+ poziva koji vo
k proslavl 1 -+ opravdan
(Rim 5,2.28), sarno ako mu
ljudi odazovu. P. se ocituj
kao dozivljaj suprotstavljan
zlu. Za SP coviekova je kr
nja uzrok -+ zlu (Ps 1,4s; R
5,12) a one se smatra mogu
noseu ciSeenja (Job 33,15-3
Na dan -+ suda Bog ee doko
cati zlo.
PR<?ZELITI (»pridosliee«) j
nazlv za Ijude koji su iz
ganstva presli na zidovst
-+ Bogobojazni, -+ krseani
poganstva, -+ judeokrseani.
PRVINE -+ prinos prvina
PRVORODENAC Otae je
svom najstarijem sinu vi
svoju sliku, davao mu pr
nost (usp. Post 27,34ss) i
rocita oviastenja (usp. P
27,29), pa i nad mladom b
com (Post 49,8). Prema P
25,31ss; 27,36; 49,4 moglo
pravo P. i izgubiti (usp. P
21,17). Najstariji je ponajc
ee bastinio ulogu vode plem
na (-+ nomadi). Bog je mog
o Izraelu reei: »On je moj
(Izi 4,22). Krist sve nadvisu
Stoga se on naziva P. (R
8,29; Kol 1,15). P. se mor
otkupiti od bozanstva, ako v
nije bio prinesen kao ljuds
zrtva (usp. Post 22; 2 Kr 16
9.n se naime smatrao djel
Zlvotvorne nadljudske sna
U Izraelu se otkupnina pre
Br 18,15-19 davala -+ Ievitim
Kasn~je se obicaj davanja
kupnD?-e tumacio kao znak
stede lZr. prvorodenaea u E
ptu (Izi 13,ls.14ss). P. se da
smatr~.o ziv.im. zn.akom Bo
pomoel. I sm ]edmae naziv
se P. (usp. Zah 12,10).
Majka se poslije svakog po
da smatrala »necistom« (L
12,2.5) i morala se od te Ija
 PRVORODENAC -
oCistititi zrtvom ociScenja.
Razlozi takvu shvacanju bija·
hu npr: tabu kojim je covje-
kov spolni zivot bio okruZen;
higijensko-medicinski nazori;
strah od zlih duhova koji bi
mogli opsjednuti zenu. U iz·
vjestaju 0 »Isusovu prikaza·
nju u hramu« (Lk 2,22-39) go-
vori se 0 otkupnini koja je
prinesena za Isusa, ali i 0 Zrtvi
za ociScenje njegove majke.
Sredisnja je misao ipak dola-
zak Mesije Isusa u Hram (usp.
Mal 3,1).
PRVOTNA ZAJEDNICA Nasta·
je iz kruga »Dvanaestorice« (-+
apostol) koji se ucvrscuje i
prosiruje dozivljajem -+ uskrs·
nuca Kristova, duhovskim do-
gadajem (Dj 2) i propovijeda-
njem apostolft. Posto je -+ Pe-
tar ostavio P. z. u Jeruzalemu
(Dj 12,17), na celo joj je stao
-+ Jakov (3) (Dj 15,13). Nakon
njegove smrti vodstvo su pre-
uzeli apostoli i starjesine (Dj
15,4). Znacajno je za zivot P.
Z.: povezanost sa zid. oblicima
poboznosti (Dj 2,46), djel. za-
jedniStvo dobara (Dj 2,44s),
isticanje bratstva (Dj 4,32.35),
svijest 0 -+ jedinstvu koje se
ostvaruje -+ krstom, lomljenje
kruha (-+ Vecera Gospodnja),
iscekivanje -+ ponovnog dola·
ska Gospodinova. Premda je
u prvo vr. P. z. smatrana zid.
sl.iedbom, sluZbeno ju je zi·
dovstvo progonilo (Dj 4,1-31;
5,1742). Uz P. z. razvija se za·
jednica Zidova u dijaspori,
koji su prekinuli s bogosluZ·
jem Hrama i sa Zakonom (nji·
hov najznacajniji govornik:-+
Stjepan). Ona je morala na-
pustiti Jeruzalem, sto je do-
vela do osnivanja novih zajed·
nica izvan Grada (npr. Sama-
rija: -+ Filip (6), usp. Dj 8,5ss;
-+ Antiohija (1), usp. Dj 11,19
ss). Pod -+ Pavlovim utjeca-
jem nastaju snazne zajednice
PSALM! 267
krseana iz poganstva, koje
su zbog neobdrlavanja Zid. -+
Zakona izazvale nepovjerenje
P. z. Sloboda im je zajamcena
-+ Apostolskim saborom koji
je otvorio put misijama medu
poganima (Dj 15). Pavao, pot·
pomognut od P. z., pokuSava
sacuvati zajednistvo izme<1u
zid. zajednice i zajednica krS
cana iz poganstva (2 Kor 8;
9; Gal 2,10). Zato sto su ju
daizantski krugovi omalovaZa-
vali zajednicu krscana iz po-
ganstva, Petar se odijelio od
krscana iz poganstva, zbog
cega mu je Pavao otvoreno
prigovorio (Gal 2,11-14). Po-
cetkom zid. rata (66-70. p. Kr.)
morala je P. z. iz Jeruzalema
pobjeCi u -+ Istocnu Jordaniju.
PSALMI Zbirka od 150 relig.
pjesama. Od toga za 50 P. nije
poznat pisac a od ostalih se
vecina (73) pripisuje Davidu
Naslove je dodao sakupljac
Skupljanje P. u zbirku naj
vjerojatnije je zapoeelo u do-
ba kraljeva (David je bio po-
znat kao pjesnik i pjevac; usp
1 Sam 16,16-23) a zavrseno je
oko 200. pro Kr. Za pojedine
P. tesko je odrediti pisca i vri
jeme nastanka. Danasnja zbir
ka saddi nekoliko starih zbir-
ki. Neki P. dolaze dva puta
(npr: 14 = 53). P. su prije sve-
ga bili prilagodivani bogostov
nim potrebama pojedinih raz
doblja i naknadno su redigi
rani (franc.: relecture). P. su
mnogovrsni: pohvalni P. iI
hvalospjevi u cast Bozjoj ve
licini u povijesti Izraela iIi u
prirodi (npr. 8; 9; 23; 77; 98;
100; 105); P.-zahvalnice (npr
66; 116; 136); pokornicki P.
P.-tuZbalice (npr. 6; 7; 13; 22;
31; 38; 51; 63; 86; 130) te P
proklinjanja (35,1-8; 69,23-29;
109,6-20). Uz to posebnu skupi-
nu tvore -+ Hale! (113-118), ho
docasnicke pjesme (120-134)
 268 PSALMI - PUT
P. kraljevskog ustolicenja (47;
93; 96; 97; 98; 99;). Mnogi su
P. u NZ protumaceni mesijan·
ski (npr. 2; 22; 49; 72) ili kao
konacno uzviSenje Jahve za
kralja svijeta (npr. P. kraljev
skog ustolicenja).
PSALMI PROKLINJANJA -')0
psalmi .
PSEUDOEPIGRAFI -+ kanon
PTOLEMAIDA -+ Akon
PTOLEMEJ PtolemejeviCima
nazivamo dinasti iu helen. ego
kraljeva nakon Aleksandra
Vel. npr:
1. P. I. Soter (323-285. pro Kr.,
najprije upravitelj a kasnije
kralj); general Aleksandra
Vel., osnivac dinastije, doslje·
dno helenizira (-+ helenizam)
Egipat.
2. P. VI. Filometor (181-145.
pro Kr., sve do poslije 164. pro
Kr. suvladar svoga brata); sti·
ti zidove i dopusta gradnju
Jahvina hrama u Leontopolu
u Egiptu (-+ Onija). Usp. i: 1
Mak 10,51-58.
3. P. VIII. Euerget (145-116.
pro Kr.), kojemu je upravljeno
pismo sto se navodi u 1 Mak
15,16-21.
PUL -+ Tiglat·Pileser
Ptolemej VIII. Buerget. Lik na
zlatnoi oktodrahmi
PUNINA -+ dovrsenje
PURIM (svetkovina) -+ Est
PUSTINJA ne znaCi sarno p
scanu P. vee i stepska pod
cja koja su se uglavnom
ristila za uzgoj sitne stoke
SP poimence se spominju
-arap. P. s dijelovima -+ Mo
i Edoma (-+ Edomci) (
2,8; 2 Kr 3,8), Sinajska P.
19,1; Lev 7,38) i Judejska
(Suci 1,16). P. je boraviSte p
gnanika i bjegunaca (Post
14; 1 Mak 2,29), prebivali
zlih duhova (Mt 12,43), al
mjesto kusnje (Ros 2,14; u
-+ izlazak iz Egipta).
Poruka 0 Bozjem kraljevs
zapoCinje propovijedanjem
Krstitelja uP., kamo se po
kao i Isus nakon svoga krs
nja da bi se pripravio na s
je poslanje (Mt 4,1).
PUT Osim dosl. znacenja
rijeci (veza medu gradovim
mjestima), SZ oznacuje i lj
ski zivot kao P. (Ps 37,5) koj
Bog vodi covjeka (Izi 13,2
kojim idu pojedinci (Job 23,
iii s kojega mogu skren
(Mal 2,9). Stoga -+ proroci o
minju da se treba vratiti
krivog P. (Jr 25,5) i uputiti
pravim P. (Jr 31,21). Zbog to
poboznik moli da mu Bog p
kaze P. (Ps 27,11; 119). Vrije
Novog saveza zapocelo je p
zivom -+ Krstitelja da se G
podinu pripravi P. (Mk 1,3
Isus je ispunjenje putova k
je Bog zacrtava za spasen
(Rim 11,33ss). On za se ka
da je P. (Iv 14,6). Svojim ut
lovljenjem Krist je otvo
nov P. kojim covjek moze d
ei k Bogu (Reb 1O,19s). U
kao i u NZ nalazi se slika dv
ju P. izmedu kojih covjek t
ba birati (Ps 1,6; Izr 15,19; M
7,13s). -+ Didahe.
PUT -+ meso, -+ tijelo
 Q
Q (izvor za logione, Isusove iz-
reke) Kratica za izvor sto su
ga upotrebljavali Mt iLk; -+
Evandelja.
R
RABAT (Rabat Amon) Glavni
grad -+ Amonaca. u I. Jordani-
ji na gornjem toku -+ Jaboka.
Kad su Amonci uvrijedili Da-
vida, njegov je vojskovoda -+
Joab podsjeo R. (-+ Urija) i
zauzeo ga (2 Sam lOss). No
grad uskoro zadobiva nezavis-
nost. U 3. st. pro Kr. postaje
pod imenom Filadelfija helen.
grad a od 63. pro Kr. ubraja se
u -+ Dekapolis; danas je pod
nazivom Aman glavni grad
Jordana (veoma znamenit ar-
heoloski muzej).
RABBI (»uCiteliu!«) U Isusovo
doba naslov za ugledne uCite-
lje, od oko 70. p. Kr. nar. za
-+ pismoznance. Taj naziv iz-
razava pocast i priznanje za
-+ ucite1ia. Tako su oslovlja·
vali i Isusa (Mt 26,25; Mk 9,5;
Iv 1.38). Od svojih ucenika tra·
zi da se ne nazivaju R.: Isus
je jedini R. (Mt 23,8).
RAcUNANJE VREMENA, BI-
BLIJSKO. U -+ Asiriji godine
su se racunale prc:ma imeni-
rna kraljeva, namjesnika iIi
dvorskih Cinovnika. U rano
doba -+ Babilonije i -+ Egipta
godine se broje prema znacaj-
nim dogadajima, koji se zato
stavljaju u popise. Kasnije se
preslo na brojenje godine pre-
rna kraljevima, ito:
1. pocev od dana ustolicenja
(za razliku od tekuce godine);
2. od ustolicenja do nove g.
= »prva g. vladanja ...« (tzv.
»antedatirano racunanje«) i
QERE -+ Masora
QUMRAN -+ Kumran
3. od ustolicenja do nove g.
= »pocetak vladanja ...« (tzv.
»postdatirano racunanje«);
pritom 1. g. vladanja zapo-
cinje s novom g.
Nepoznato je kako se racuna-
10 vrijeme u Izraelu prije kra-
ljevstva. U doba kraljeva udo-
macilo se brojenje prema raz-
dobljima vladanja kraljeva u
Izraelu i Judi (t.1. od -+ rascje-
pa kraljevstva: -+ Sj. odn. -+
J. kraljevstvo). Prvi trag takva
brojenja nalazimo u 1 Kr 6,37s
(4. i 11. g. Salomonova vlada-
nja). U SP nalazimo anteda-
tirano (valja ga pretpostaviti
npr. u 1 Kr 15,1-9) i postdati-
rano brojenje (npr. kod Jr
26,1; 49,34). Vier. se od ante-
datiranog brojenja preslo na
postdatirano brojenje pod ut-
jecajem Tiglat-Pilesera III.
Unatoc sigurnom polaziStu za
R. v. (1. osvojenje Jeruzalema
za yr. -+ Nabukodonozora, 16.
III. 597. pro Kr.), ne moze se
posve tocno rekonstruirati
kronologija kraljeva. Nakon 2.
osvojenja Jeruzalema (586), u
doba -+ izgnanstva i u kasni-
jim g. racunalo se po godina-
rna -+ Jojakina, odn. po godi-
nama izgnanstva (2 Kr 25,27;
Ez 33,21). U doba kasnog zi-
dovstva racunalo se prema go-
dinama babil.. zatim perz. kra-
Ijeva (Hag 1,1; Zah 1,1.7).
U helen. doba zapoeelo se s
racunanjem po vladavini -+
Se1eukovica u jesen 312. pro
Kr. -+ Starost (1).
 270 RACUNANJE VREMENA, KRSCANSKO -
RAcUNANJE VREMENA, KR-
SCANSKO Krscanstvo je pri-
hvatilo od zidovstva neke ele-
mente R. v. (npr. podje1u
na sedmodnevni tjedan), ali
je ubrzo postalo nezavisno 0
zidovstvu. Monah Dionysius
Exiguus (Dionizije Mali) po-
grijesio je u racunu za neko-
liko g. kad je odredivao godi·
nu Kristova rodenja (532. p
Kr.). Taj je krivi racun prihva·
cen: Kristovo rodenje dogodi·
10 se nekoliko g. prije pocetka
krsc. R. v.
RAD Prema poganskom shva·
canju R. spada u manje vrije-
dno zanimanje robova (s izu·
zetkom najstarijih i osamlje-
nih slucajeva). I u SP tegoba
rada tumaci se kao proklets'
tva (Post 3,17-19), R. je mucan
i konacno bezuspjesan (Ps
90,10; Prop 2,11), ometa tra-
zenje mudrosti (Sir 38,24-39,11).
U vr. spasenja nijedan trud
nece biti uzaludan (Iz 65,23).
No R. je isto tako sudjelova-
nje u Bozjem »R.« (stvaranje:
Post 2,2; Bog kao vinogradar:
Iz 5,7; on jos uvijek radi: Iv
5,17), shvaca se kao bozanski
nalog (vee u zemaljskom raju
prema Post 2,5.15; Izr 18,9;
usp. Izr 6,6-11), kao slmba u
djelu stvaranja i kao nacin
covjekova samoodrZanja (Post
1,28s; 3,17-19). R. je slmenje
Gospodinu, a ne ljudima (Kol
3,23), ne smije se apsolutizirati
(-+ vlasniStvo, -+ subota). Pri-
hod R. mora se zahvalno mi-
vati kao Bozji dar (Ps 128,1s).
Nagrada za R. mora se ispla-
titi i ne smije biti nikakve
drustvene potlacenosti (pnz
24,14s; Jr 22,13). Pismoznanci
su morali izuCiti neki zanat
(usp. Dj 20,34; 2 Sol 3,8s). Isus
je i sam radio svojim rukama
(Mk 6,3). No -+ Bozje Kraljev-
stvo odreduje smisao i opseg
R. (Lk 12,31). »Tjeskobne bri-
RAGUEL
ge« ne smije biti (Mt 6,25-34
kao ni gramzljive teznje za
viSkom (Lk 12,15-20; Heb 1
usp. Mt 6,1111): gramzljiv
je idolopoklonstvo (Ef 5,5;
3,5).
No ni pod kakvom izlikom
valia zazirati od R. (1
4,l1s; 2 Sol 3,6-8.10-12). R.
pretpostavlja kao redovna
java u nekim -+ usporedba
on omogucuje brigu za po
bne (Ef 4,28). Pa i teske i p
zrene poslove valja obavl
»od srca«, iz Ijubavi pre
Gospodinu (Ef 6,7; Kol 3,
Jednako treba cijeniti i R.
macice (usp. 1 Tim 5,10).
Misionarski R. -+ misije. Lu
rov prijevod (prema tad
njem nacinu izrazavanja) st
Ija rijec R. na mjesto gdje
misli teskoca, nistetnost i
-+ Ropstvo.
RADOST Prava R. dolazi
nacno od Boga (usp: Ps 6
Lk 1,47), bilo da je rijec 0
zbog dobre zarade (Pnz 12
zbog pronalazenja izgublje
ga (Lk 15,5ss.9s), zbog bo
slmja (Ps 43,4), zbog dru
stvari odn. osoba (1 Kr 4,
Izr 5,18), zbog Zakona
119,162). Takva je R. neprol
na (Lk 16,19). Ona ne sm
nesto osjecajima prikriv
(usp. 1 Kor 7,30), nego mo
proizlaziti iz -+ Ijubavi (1 K
13,6). Cesti su pozivi na R. (
4,4). Ona je nezavisna od
vanjskih prilika (2 Kor 7,4)
RAFAEL (»Bog iscjeljuje«)
Andeo R. prikazan je u kn
zi 0 -+ Tobiji kao pratilac
putu (5,4), zastitnik (6,4) i
govomik (12,15) mladog To
je. Po Bozjoj zapovije
(12,14.18) svladava pakosn
zloduha Asmodeja (8,1ss) i
cjeljuje Tobijina oca (11,7-1
RAGUEL -+ Reuel
 RAHAB - RAMA
RAHAB Morska neman, slika
Egipta (Iz 30,7) i Bogu nepri-
jateljskih sila (usp. Ps 89,11).
RAHABA -+ Bludnica u -+ Je-
rihonu koja je primila i sa-
krila izr. uhode (15 2,1-21). Pre-
rna JS 6,17-25 zbog toga je na-
kon osvojenja grada bila po-
stedena, dok je prerna Heb
11,31 bila postedena zbog svoje
uzorne vjere, a prerna Jak 2,25
zbog svojih djela. Mt 1,5 spo-
rninje R. medu Isusovim pre-
cima (-+ rodoslovno stablo
Isusovo).
RAHELA (= ovca) Prema Post
29,6-30 Labanova kCi u koju
se zaljubio Jakov. Najprije ni-
je mogla imati djece. Njezina
sluskinja -+ Bilha dade narnje-
sto nje na svijet Dana i Naf-
talija (Post 30,1-8) a konacno
ona sama rodi -+ Josipa (1).
Umrla je pri porodaju -+ Be-
njarnina i sahranjena je na
putu u Efratu kod -+ Betela.
U kasnijem tumacenju smje-
sta se njezin grob u Betlehem
(Post 35,16-19). R. se spominje
kao -+ zena miljenica i kao Iz-
raelova pretkinja (usp. Rut
4,11; Jr 31,15; Mt 2,18).
RAJ ZEMALJSKI (hebr. par-
des, grc. parddeisos; perz. po-
zajmica: »ograden vrt«) U Pj
(4,13) naziv naprosto za vrt. U
LXX time se oznacuje »eden-
ski vrt« (zapravo: »pustinjska
oaza«) 0 kojem govori Post 2s
(usp. Ez 28,13; 31,8). U izvje-
ertez otisaka pecatil, mozda
s motivom »drveta zivota«
271
stajima 0 R. z. susrecerno ne-
koliko misaonih tokova:
1. Misao 0 nekom sretnom
mjestu i 0 nekom pry. sret-
nom vrernenu. Ta se misao
rada tako da se iz najvisih
ceznji iskljuce sve negativno-
sti koje mogu zadesiti Covje
ka (npr. bolest, smrt) i svije
u kojem zivi, te se tvrdi da je
jednom postojalo takvo sret
no doba.
2. Misao 0 stablu zivota: covje
kova nada u besmrtnost izra
zava se u rnitu 0 nekom sred
stvu (plod stabla) protiv smr
ti.
3. Misao 0 drvetu spoznaje
dobra i zla: ona nastaje iz is
kustva da ta spoznaja doista
i postoji te da vodi u grijeh
4. Iskustvo 0 losirn pojava
ma u covjeku i svijetu, za ko
je se drli da svakako moraju
proizlaziti iz -+ grijeha i -+
zla (-+ etiologija).
5.. DoZivljaj stida pred goloti
n]om.
6. Pucke misli i s1. (npr. geo
grafski umetak Post 2,10-14)
U posljednja vremena oceku
je se posvemasnje uniStenj
zla i uspostava rajske rado
sti (usp. Iz 65,17-25; Otk 2,7
22,2-5).
RAMA (»uzvisina«) Naziv mje
sta, npr:
1. R. (er-rum, oko 9 km sj. o
Jeruzalema) u -+ Benjamin
(15 18,25), u blizini -+ Raheli
na groba (Jr 31,15). Nakon -+
rascjepa kraljevstva R. je bi
granicni grad izmedu Sj. i J
kraljevstva (usp. 2 Ljet 16,1-6
U R. je Jerernija pus ten na slo
bodu (Jr 40,1).
2. R. u gorju Efrajirn, -+ Sa
muelov zavicaj i mjesto njego
va djelovanja i ukopa (1 Sam
7,17; 2,11), mozda istovjetn
s Ramatajimom (1 Sam 11
pratekst) i s kasnijim Ram'a
272 RAMA - RASCJEP KRAUEVSTVA

taimom (1 Mak 11,34), odn. s borila, kasnije su se pomiril

Arimatejom (Mk 15,43). s postojeCim stanjem, pa s
3. R. u ASeru (JS 19,29), sjz. cak jedno s drugim sklapaI
od -+ Genezaretskog jezera, i saveze. Da bi i u bogostov
moida is to sto i R. u Naftaliju nom pogledu postao nezavisan
(JS 19,36)'. Jeroboam je uveo sluibeno bo
4. R. u Gileadu -+ Ramot. gostovlje u -+ Danu i -+ Bete
Iu. Pov. mu dieia (1 Kr 12,29
RAMATAIM -+ Rama (2) 14,7-14) to jako zamjeraju.
RAMATAJIM -+ Rama (2) Sj. kraijevstvu, za razliku o
J. kraijevstva, nije viadai
RAMOT Grad u -+ Gileadu, sj. jedna dinastija, vee su se i
od -+ Jaboka; spominje se kao mjenjivali uzurpatori.
namjesnicko mjesto u SaIo- Vise je razloga uzrokovaIo R
monovo doba (1 Kr 4,13), kas- k.: npr. prije toga su oba kra
nije kao grad utociSta i levi- Ijevstva bila povezana tek pe
ta (JS 21,38; -+ pravo utociS- sonainom unijom, izmedu »1
ta); u ratu protiv Damascan- plemena« Sj. kraijevstva i pI
skog kraijevstva oko njega su mena Jude i Benjamina posto
se vodile jake borbe (1 Kr jale su mnogostruke razlike
22,29ss; u 2 Kr 8,29, pratekst: protivnosti. Opis 1 Kr 12 (R
Rama). Prijeporno je gdje se k. zbog Roboamove okru
nalazio. nosti) navodi dakle sarno po
RAMZES (»Ramzesova kuea«) vod a ne i uzrok R. k.
U R. je bilo sjediSte ego kralje-
va u doba Ramzesa II. (1301-
-1234. pro Kr.). Skupa s -+ Pi-
tomom spominje se i R. kao
grad na Cijoj su izgradnji Izra-
e1ci moraIi kuluciti (Izi I,ll).
Prema Izi 12,37 -+ iziazak iz
Egipta zapoceo je u R. R. je
zacijelo kasniji Avaris = Ta-
nis = -+ Soan, moida skupa s
20 km udaijenim gradom
quantir (oba se nalaze u i. dije-
Iu deIte NiIa).
RANA KISA -+ kiSa
RASCJEP KRAUEVSTVA Na-
kon Salomonove smrti (932.
pro Kr.) Veliko se Davidovo
kraljevstvo raspalo u dvije dr-
faye: -+ Sjeverno izraelsko
kraijevstvo (gIavni grad: naj-
prije -+ Tirsa, kasnije -+ Sa-
marija) i -+ Juino judejsko
kraljevstvo (gIavni grad: Je- Ramzes II. (1301-1234. pro Kr.
ruzalem). Prvi kraIj Sj. kra- prema jednom kipu od gra
ljevstva bio je -+ Jeroboam nita u natprirodnoj velicin
I. a prvi kraIj J. kraljevstva (Torino). Ope. se smatra d
-+ Roboam. SpoCetka su se je on »taraon tlaCitelj« Izrae
oba kraljevstva medusobno laca u Egiptu.
 RASPRSENOST-RATARSTVO
RASPRsENOST --* dijaspora
RAS sAMRA --* Ugarit
RASTAVA BRAKA Sarno je
muz u SZ imao pravo na R.
Ona je postala pravomocna
ispostavom otpusnog pis rna
(usp. Pnz 24,lss). Npr. kod Mal
2,16 R. b. se napada. Prema
Mk 10,1-12//; Lk 16,18 Isus us-
taje protiv R. b. Prijepomo
je prevodenje i tumacenje
»klauzule 0 preljubu« (Mt 5,23;
19,9; osim zbog bludniStva,
odn. niti zbog preljuba ili
sl.). Pavao osuduje R. b. (Rim
7,2; usp. 1 Kor 7,10).
RAT Pravi ratovi, a ne sarno
kresevo, vodili su se tek od
vremena --* osvajanja zemlje.
Prema sz. prikazivanju to su
bili osvajacki R. koji su ispu-
njali !jude ponosom (npr: pje-
sma rugalica 0 Sihonu, kralju
Hesbona Br 21.27-30). I u vri-
jeme Davidovo bilo je osva-
jackih R. (usp. npr. 2 Sam 8;
10). Ipak se osvojeno podrucje
nije moglo zaddati. Pokusaji
da se usprotive novobabil. kra-
Ijevstvu prouzrokovali su --* iz-
gnanstvo. Kasniji ratni obra-
cuni: --* Makabejci, --* Herod
(1), --* zeloti. Nije bilo najave
R.; osvojeni su gradovi bili 0-
pustoseni (usp. Suci 9,45; 20,
48; 2 Kr 3,25; 8,12); prije toga
bi ih opljackali (usp. 2 Sam
12,30; 2 Kr 14,14; 25,13-17). Pli-
jen je bio jedina placa; domo-
Ci se plijena bilo je pravo ve-
selje (Ps 119,162). Barbarski
postupci sa zatocenicima bili
su iznimke (ali --* prokletstvo).
R. se smatrao djelom bozan-
stva koje je izvojevalo pobje-
du nad pobijedenima; borci su
ispunjali Bozju volju. Brojne
slike 0 Bogu uzete su s pod-
rucja R., Bog je ratnik (Izl
14,3).
NZ ima drugaciji pogled na
R. Iz ratnih su dogadaja uze-
273
ti sarno slikoviti izrazi (npr:
oklop vjere i ljubavi, 1 Sol
5,8). Dakako, ratova ee biti
sve do svrsetka svijeta (Mk
13 ,7); na svcletku Ce prema
Otk doCi do velikog odlucnog
boja (Otk 20,7ss).
RATARSTVO nije sarno grana
privrede nego i oblik kulture
(s relig., polit., drustveno-gos-
podarskim domasajem). --* No-
madi i polunomadi gledaju za-
vidno i ceznutljivo na zemlju
»kojom teee med i mlijeko«
(Izi 3,8) i precjenjuju pred-
nosti sjedilastva, jer je za njih
opasnost od gladi i sl. bila
vrIo velika. U kratkim vremen-
skim odsjecima traze utociS-
te u obradivanom podrucju,
unajmljuju se kao ratari i dr.
(--* izlazak iz Egipta), no uvi-
jek nanovo pokusavaju stalno
se ucvrstiti u obradivanim
podrucjima (npr. --* Kanaan);
oni kojima to polazi za rukom
zaddavaju mnoge obieaje iz
polunomadskog vremena i tek
se polagano navikavaju na sje-
dilacki naCin zivota. Mnoge cr-
te sz. religije imaju svoj kori-
jen u nomadskoj odn. poluno-
madskoj kulturi (--* osvajanje
zemlje); obicaji preuzeti iz ra-
tarske kuIture preoblikovani
su (npr. prinos prvina) ili su
u SP zigosani kao idolopo-
klonstvo (npr. kult plodnosti,
--* Asera) i onda kad su bili
ope. rasireni. --* Rekabovci su
iz nacela sektaski otklanjali
sve sto je podsjeealo na ra-
tarsku kuIturu. U polit.-drus-
tvenom smislu sa sjedilas-
tvom je u vezi npr. --* kraljev-
stvo i veleposjedniStvo (usp.
Iz 5,8; Am 5,11; Mih 2,2).
Isus je zivio u izrazito ratar-
skoj kuIturi. Zbog toga je upo-
trebljavao mnoge --* uspored-
be s podrucja ratarstva (npr.
sijac, kukolj), koje u danas-
274 RATARSTVO-RlBLA
nJoJ industrijskoj civilizaciji
nisu vge tako zome.
Zetveni radovi, vrsidba, spre-
manje u zitnice -+ zetva.
RAZAPINJANJE se naziva na-
cin smaknuea sto su ga Rim-
Ijani preuzeli i cesto primje-
njivali, i to sarno za robove i
Nerimljane. Ta srarnotna kaz-
na R. nije za Isusa bila sarno
fizicki bolna vee se i cinila
posvemasnjim neuspjehom.
Prema rim. obicaju Isus je na
stratiSte nosio zacijelo sarno
popreenu gredu (»patibulum«)
(tako se moze shvatiti i Mk
15,21; Iv 19,17) te je na nju
prikovan u lezeeem stavu; za-
tim je greda zajedno s njim
podignuta na uzduinu gredu
(»antenna«), na koju je isto
tako bio cvrsto prikovan. U
prenesenom smislu govori se
da su krseani zajedno s Kri-
stom raspeti (Gal 2,19), te mo-
raju dosljedno tome zivjeti:
naroCit oblik -+ nasljedovanja
(Mk 8,3411; Mt 10,3811).
RAZBOJNICI Oznaka za dvo-
jieu koji su bili s Isusom ra-
zapeti (Mk 15,27). Lk 23,40-43
opisuje kako je Isus jednome
od njih oprostio (nastavak us-
poredbe Lk 15).
RAZRIJESITI -+ vezati
REBEKA Prema Post 22,23 kCi
Betuelova, a prema 24,67 -+
Izakova zena. Nakon duge ne-
plodnosti postaje majkom bli-
zanaca -+ Ezava i -+ J akova
(Post 24,24ss). Svome ljubimcu
-+ Jakovu pomaie varkom da
zadobije pravo -+ prvorodenca
(27,1-29) i zastieuje ga od Eza-
vove osvete (Post 27,41-28,5).
Sahranjena je u spilji -+ Mak-
pela (48,31) a kao zena patri-
jarha nositeljica je bozanskog
obeeanja (usp. Rim 9,10).
REDAK -+ poglavlja Biblije
REDAKCIJSKO-POVIJESN
METODA Metoda -+ biblij
znanosti koja nema u vidu
rno pojedine knjiz. oblike
metoda povijesnih oblika)
i naCin kako su oni slozen
cjelinu, te tako djel. izmije
ni odn. prilagodeni doticn
okolisu. Primjer: kod Mt
lazimo cesto iste -+ rijeCi G
podinove kao i kod Lk, a
drugom okviru i s neznat
promjenama.
REGUEL -+ Reuel
REKABOVCI (prozvani pre
svom praocu Rekabu, Jr 3
Savez Izraelaca vjemih Za
nu. Pozivaju se na svoje p
ke i otklanjaju mnoge tek
ne civilizacije (npr. poljod
stvo, vinogradarstvo i cv
nastambe), tj. svjesno
provoditi nomadski nacin
vota, pa im je uzor vrije
prije -+ osvajanja zemlje. J
mija ih prikazuje kao u
vjemosti (35,1-19). Rekabov
Jonadab stavio se na str
-+ Jehua te je suzbio nje
prevrat i neviernost Zak
(2 Kr 10,15). .
RESIN (»izvor«) Posljed
kralj Damaska. Borio se p
tiv -+ J. jUdo kraljevstva
vr. -+ Ahaza) zato sto se
prikljucilo protuasir. save
U~ijesao se asir. kralj Tig
-PIleser IlL, pobijedio R. i
ga 723. pro Kr. smaknuti.
~EU~L (= ~eguel; »Bozji
JateIJ«) VI. Ime, npr. Mo
jeva tasta (Izi 2,18; -+ Jitro)
REZON Cetovoda, zasnova
kraljevstvo -+ Damaska (
950. pro Kr., 1 Kr 11,23ss).
RIBLA (rible) Mjesto na
-+ Libanona, glavni stan fa
ona Neka za njegovih voj
pohoda u Palestini (608.
Kr.) kao i Nabukodonozora
kod njegova nadiranja pre
Jeruzalemu (588-586. pro K
 RIJBe - RIM
RUEe _ Logos
RUEe BOZJA bitni je sastav-
ni dio _ Objave, k01u u pr-
vom redu priopcavaju _ pro-
roci (1 Ljet 17,3; Jr 7,1). Svo::
jom R. Bog zahvaca u povijest
svog naroda (Jr 5,14; 23,29), ta-
ko sto mu daje svoje naputke
(_ Deset zapovijedi) (Pnz 5,5;
2 Sam 12,9) i svoi Zakon (pnz
30,19). R. B. temelj je _ stva-
ranja (Post 1), Ijudskog zivota
(Post 1,26) i odrianja zivota
(Pnz 8,3; Mudr 16,26). Ona do-
nosi spasenje i nov zivot (Ps
119,25.107.144). U NZ R. B.
upravljena je jos jednom Pro-
roku i on je navijesta (Lk
2,29; 3,2). R. Kristova i njego-
vih ucenika potkrijepljena je
_ cudesima, i to .ie dokaz nje-
zine djelotvomosti (Mk 2,10;
Dj 14,3). Ta je R. spasenje (Dj
13,26), zivot (Di 5,20), istina
(Ef 1,13), sila Bozja (1 Kor
1,18) i izbavljenje (Jak 1,21).
Ona je znak njegove moei (Mk
1,22) i onima ko.ii vjeruju daje
nov zivot (Iv 6,63). Spasenje
je u vezi s R. B. koju propovi-
jedaju -+ apostoli (Kol 1,25ss;
Dj 4,31) i zajednica (1 Sol 1,8).
eovjek treba nadvladati -+ po-
zudu koja mu prijeci da pri-
hvati R. B. (Mk 4,19). Jakov
opominje krscane da ne budu
Stilizirani crtezi likova triju rim. careva: u sredini August
(27. pro Kr. - 14. p. Kr; Isusovo rotlenje); desno Tiberije (14-37.
p. Kr; Isusova smrt); lijevo Neron (54-68. p. Kr; prema predaji
dao pogubiti Petra i Pavia)
275
samo slusaoci nego i izvrsioci
R. B. (Jak 1,22).
RIJEeI GOSPODINOVE (=
logia; jednina: logion) Tako se
nazivaju kratke Isusove izre-
ke koje su - mozda prerat1e-
ne - uvrstene u Ev-a, osobi-
to u Mt i Lk Oedan ad vrlo
mnogih prirnjera: Mt 5,44s/
Lk 6,27s). Ev-a slobodno ugra-
duju R. G. u svoju cjelinu, ta-
ko da npr. iste R. G. stoje
kod Mt i Lk u razlicitom kon-
tekstu. _ Govor na gori zbir-
ka je R. G.
Mt i Lk neovisno jedan od
drugoga koriste vrelo Q, koje
sadrfava gotovo sarno R. G.
(vrelo »logilh). Osim toga obo-
jica neovisno jedan od drugo-
ga koriste prvotni oblik Mk.
Sigumo je Isus izgovorio i ri-
jeci koje nisu zabiljezene ni u
kojern Ev. (-+ kanon). Od tzv.
agrafa (»nezapisane rijeci«),
koje su se sacuvale izvan Bib-
lije, sarno se za neke rnoze na-
slutiti izvomost. Sigurne Isu-
sove rijeci nisu se saeuvale
izvan Biblije.
RIM Grad (prema Iegendi os-
novan 753. pro Kr., no postojao
je zapravo nekoliko stoljeca
ranije). U nz. vr. grad-drfava
prosirio se u svjetsko carstvo
278 RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog obli-
ka zajedniStva u kojem se iz-
nosi vremenski slijed i poveza-
nost skupina na temelju krv-
nog srodstva, na temelju po-
drijetla od jednog oca i uza-
iamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripad-
noscu obite1ji i rodu. Pretpo-
vijest se sacuvala u rodoslov-
nim stablim. Plemenska i ro-
dovska svijest nadZivje1a je
drustvene promjene u yr. kra-
ljevstva. Prema 1 Tim 1,4 »ne-
ki l.iudi« ne bi se trebali ba-
viti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zaba-
cuju mastovite price i doum-
ljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISU-
SOYA Postoje 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjeSiaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti -+
Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i ti-
me zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je ras-
clanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; -+ simbolika broje-
va. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 po-
koljenja). Sastavljacu je vaZ-
niie ono sto hoee reei negoli
uskladivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Ab-
rahamov vee Adamov i Bozji
sin (-+ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinj enj em,
-+ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim -+ rodoslovljem Da-
vidove kuee, a da Lk nap
donosi privatno Josipovo
doslovlje; da Lk ne donos
sipovo, vec Marijino rod
vlje.
Najbolje mozemo shvatiti
like ako R. S. ne promatr
kao pov. dokumente, vee
svratimo pozornost na on
pojedina Ev-a hoee reei.
treba uociti kontekst u ko
smjestaju R. S. Kod Mt n
cetku Ev.: Bozji zahvati s
rahamom i njegovim po
stvom imaju za cilj sarn
priprave Isusov dolazak.
Lk na pocetku Isusova ja
djelovanja: Isusa je Bog
slao svim ljudima.
ROPSTVO oznacuje naci
vota nekog -+ roba itd. Za
vi SZ cesto su vezani s u
menom na izr. R. u Eg
(npr: darezljivost, usp.
16,12). -+ Sluga Bozji. U
nar. Pavao (usp. i Iv 8,34
di u R. suprotnost -+ slo
koja je u Kristu darovana
RUBEN Prema Post 29,32
stariji -+ Jakovljev i -+
sin. Post 35,22; 49,3s opisu
je imao odnosaj s Bilhom
leznicom svog oca, te je
toga izgubio pravo prvoro
ca. Rubenovo pleme izvo
od njega. U povijesti Iz
nije igralo neku znacajnu
guo Prema Pnz 33,6 broji
»sacicu ljudk
RUGLO -+ sramota, rugl
RUKOPISI -+ biblijski r
pisi, -+ Kumran
RUT A (knjiga) Narodna p
iz vr. -+ sudaca: svi musk
novi jedne obitelji koja je
lila u Moab umiru. Majka
emi vraea se sa svojom
hom R., Moapkom, u B
 RIMON - RODOSLOVUA
RIMON Ime, npr:
1. Aram. bozanstvo. Ta rijee
dolazi kao sastavni dio mno-
gih imena, npr. Hadad-Rimon
(Zah 12,11).
2. Mjesto (»mogranj«), npr:
R. (sj. od -+ Nazareta), En-
-Rimon (izmedu -+ Hebrona i
-+ Beer Sebe).
ROBOAM (»narod se rasirio«?)
Prvi kralj (932-917. pro Kr.) -+
J. judo kraljevstva nakon -+
rascjepa kraljevstva; povoda
tom rascjepu dao je R., ali
mu uzroci sezu mnogo dublje.
R. je utvrdio mnoge gradove
svoga kraljevstva, npr. -+ He-
bron. Veoma ie nepovoljan iz-
vjestaj 0 njemu u 1 Kr. Fara-
on SiSak (= Sesonk I, 950-929.
pro Kr.) poduzeo je pljackaski
pohod na Juzno (1 Kr 14,25s)
i Sj. kraljevstvo, zacijelo kori-
steCi unutarnje suprotnosti u
Izraelu.
ROBOVI su postojali u Izra-
elu kao i svugdje u starom
svijetu. To su prije svega bili
ratni zaroblienici (npr. neuda-
te zene, Br 31,35); sR. se trgo-
valo (Ez 27,13), smjeli su se
kaznjavati, ali ne osakatiti
(usp. Izl 21,20s.26s). U Izraelu
su i sunarodnjaci mogli biti
R., ali su se nakon jubilarne
godine (milosna godina; -+
vlasniStvo) morali pustiti na
slobodu (Lev 25,40.54) ili vee
nakon 7 godina (Izl 21,2). Tako
se postupalo i s duznicima
(Pnz 15,2) i s osudenim lopo-
virna (Izl 22,2), kao i s onima
koji su se sami prodali (Izl
21,5s). R. su bili zasticeni od
nepravedne vlasti i samovolj-
nog postupka (usp. Izl 2,2-11).
Pripadali su -+ obitelji, bili su
obrezani (Post 17,12), imali su
udjela u -+ Pashi (Izl 12,44) i
subotnjem pocinku (Izl 20,10,
blagodat za R.), u kasnije su
doba cak mogli biti bastinici
277
(Izr 17,2). Gospodari su ih sa-
mi oslobadali: u nekim su slu-
cajevima to i morali (pnz 21,
10-14; 15,12-17).
U prenesenom smislu zvali su
se »R.« slobodni podloZnici ni-
ska polozaja, nar. kraljevi slu-
ge (usp. 1 Sam 8,11ss). R. odn.
sluga iIi sluskinja u tom su
slucaju pocasni naslovi (-+
Sluga Bozji; Lk 1,48; Rim 1,1).
U vr. Rim. earstva postojao
je posebni stalez -+ slobodnja-
ka.
Ni krscanstvo niie u prvi mah
ukinulo robovlasniStvo, ali je
prihvatilo R. kao vjernike te
su bili iziednaceni sa slobod-
njacima: R. su postali »draga
braca« (Flm 16).
RODOSKVRNUCE je u za-
konskim propisima (Lev 18,
6-18; 20,11-21) strogo zabranje-
no: spolni odnosaj s krvnim
srodnicima, ali i s npr. pastor-
kom, macehom (Lev 18,8; 20,
11) odn. s polubracom (Lev
18,9; 20,17). R. se ostro kudi
i u 1 Kor 5,1-5. U SP R. se
smatra relig.-etickim prijestu-
porn, i zbog toga je zabranje-
no. Ono je takoder strogo za-
branjeno i u drugim starim
kulturama i religijama, moz-
da na temelju predodZbe 0
spolnom tabuu.
RODOSLOVLJA tvore okosni-
eu bib!. -+ prapovijesti. Ona
vode kroz rodoslovni slijed od
-+ Adama do -+ Abrahama. R.
se susrecu u izvjeStajima 0
-+ praocima (patrijarsi) (Post
12-50), 0 kraljevima, svecenici-
rna, svecenickim rodovima, za·
tim u -+ Ljetopisima i u -+
rodoslovnim Isusovim stabli·
rna (Mt 1,1·16; Lk 3,23-38). R.
nastaju medu nomadskim pIe-
menima. Ona jos danas zajed-
nicku drustvenu pripadnost
stanovnika pustinje predocu·
ju rodoslovnim stablorn. R. su
278 RODOSLOVLJA-RUTA
pov. prikazivanje nekog obli-
ka zajedniStva u kojem se iz-
nosi vremenski sliied i poveza-
nost skupina na temelju krv-
nog srodstva, na temelju po-
drijetla od jednog oca i uza-
jamnih odnosa brace. Izr. je
narod nastao od nomadskih
plemena. Polozaj pojedinaca
stoga je bio odreden pripad-
noseu obitelji i rodu. Pretpo-
vijest se sacuvala u rodoslov-
nim stablim. Plemenska i ro-
dovska svijest nadZivjela je
drustvene promjene u yr. kra-
ljevstva. Prema 1 Tim 1,4 »ne-
ki ljudi« ne bi se trebali ba-
viti beskrajnim R. Tit prima
savjet (Tit 3,9) da izbjegava
svade 0 R. Vier. se tu zaba-
cuju mastovite price i doum~
ljivanja 0 sz. R.
RODOSLOVNA STABLA ISU-
SOYA Postoie 2. R. S., jedno
kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a
drugo kod Lk 3,23-38 (nakon
izvjestaja 0 Isusovu krstenju).
Oba R. S. zele nabrojiti --
Josipove pretke. Matejevo R.
S. vodi sve do Abrahama i ti-
me zeli pokazati: Isus je pravi
Abrahamov sin. Tome sImi
rasporedaj R. S. koje je ras-
clanjeno u 3 x 14 pokoljenja
(Mt 1,17; __ simbolika broje-
va. Zbog pogreske posljednja
skupina nema 14 nego 13 po-
koljenja). Sastavljaeu je vaZ-
nije ono sto haee reCi negoli
usklac:tivanje sa sz. podacima.
Lukino R. S. ide od Isusa pa
unatrag sve do Adama koga
je Bog stvorio: Isus je poslan
svemu svijetu, i nije sarno Ab-
raharnov vee Adarnov i Bozji
sin (__ Sin Bozji).
Veoma se razlikuju imena u
tim R. S. Bezuspjesni su svi
pokusaji da se protumaci taj
slozeni izvjestaj (posinjenjem,
__ leviratskim brakom, itd.),
kao i teze da se Mt koristi
slmbenim __ rodoslovljem Da-
vidove kuee, a da Lk napro
donosi privatno Josipovo
doslovlje; da Lk ne donosi
sipovo, vee Marijino rodos
vlje.
Najbolje mozemo shvatiti r
like ako R. S. ne promatra
kao pov. dokumente, vee a
svratimo pozomost na ono
pojedina Ev-a hoee reei. N
treba uociti kontekst u koji
smjestaju R. S. Kod Mt na
cetku Ev.: Bozji zahvati s A
rahamom i njegovim poto
stvom imaju za cilj sarno
priprave Isusov dolazak. K
Lk na pocetku Isusova javn
djelovanja: Isusa je Bog
slao svim ljudima.
ROPSTVO oznacuje nacin
vota nekog __ roba itd. Zaht
vi SZ cesto su vezani s usp
menom na izr. R. u Egi
(npr: darezljivost, usp. P
16,12). -+ Sluga Bozji. U
nar. Pavao (usp. i Iv 8,34s)
di u R. suprotnost -+ slob
koja je u Kristu darovana.
RUBEN Prema Post 29,32 n
stariji -+ Jakovljev i -+ L
sin. Post 35,22; 49,3s opisuje
je imao odnosaj s Bilhom, p
leznicom svog oca, te je zb
toga izgubio pravo prvorod
ca. Rubenovo pleme izvodi
od njega. U povijesti Izra
nije igralo neku znacajnu u
guo Prema Pnz 33,6 brojilo
»sacicu ljudi«.
RUGLO -+ srarnota, ruglo
RUKOPISI -+ biblijski ruk
pisi, -+ Kumran
RUT A (knjiga) Narodna pr
iz yr. -+ sudaca: svi muski C
novi jedne obitelji koja je i
lila u Moab umiru. Majka N
emi vraea se sa svojom s
hom R., Moapkom, u Bet
 RUTA -
hem. Njezina je v.iernost Noe-
mi i Bogu Izraela bila na-
gradena time sto ju je Boaz
(Boz) uzeo za zenu, i tako pre-
uzeo obavezu -+ leviratskog
braka. R. je nav. bila -+ JiSa-
s
SABA (seba) J.-arap. pleme
(kasnije: kraljevstvo). U SZ
spominje se: posjet kraljice
od S. -+ Salomonu (1 Kr 10,1-
-13), trgovacke veze (zlato,
tamjan, mirodije, dragulji; Ez
27,22). Pocev od 1. st. p. Kr.
slucajno iIi iskapanjem otkri-
veni su mnogi stari j.-arap.
natpisi.
Narod S. izvodi se u Post od
praoca Sebe, sina Kusova (10,
7) iii Joktanova (10,28).
SABAOT -+ Boz.ia imena
SABLAZAN Pod S. ne podra-
zumijeva se negodovanje, ne-
go spoticanje 0 nesto sto bi se
trebalo vjerovati, dakle na pu-
tu prema spasenju. U NZ ni-
je istaknuta u prvom redu
»opasnost po cudorede« preko
»sabIazni«. Povod je za nasu
S. kad Bog drugacije djeluje
nego sto mi »poboZno« zami-
sljamo iIi mozemo shvatiti
(Mk 6,3; Mt 11.6; Lk 2,34; usp.
Mk 8.31ssll). Neminovno je da
i ljudi prouzrokuju S. Lk 17,1
prijeti im teskim kaznama. SP
ipak ne poznaje sarno opas-
nost za vjeru nego i S. kao
povod za grijeh (usp. Mt 9,
434711). Napasnik ce biti -+
Antikrist.
SADOK Prema 2 Sam 8,17 -
1 Kr 4.2 pripada svecenicima
-+ Davida i -+ Salomona i nad-
gleda -+ Kovceg saveza (2 Sam
15.24-29).
U nemirima za Davidovo na-
sljedstvo opredijelio se za Sa-
SADUCEJI 279
jeva baka a prabaka kralja
Davida (usp. Mt 5,1).
Knjiga je svoj konacru oblik
dobila vjer. u 4. st. pro Kr. a
veza s Davidovim rodom po-
tjece iz jos kasnijeg vremena.
lomona (1 Kr 1,8), te je zato
dobio sluibu velikog sveceni-
ka (1 Kr 2.27-36). Ez 44,15 priz-
naje sarno Sadokove potomke
pravim svecenicima.
SADUeEJI zid. skupina u Isu-
sovo vr., polito usmjerena,
krajnje konzervativna odn.
oportunisticka; pripadalo joj
je nar. viSe -+ svecenstvo i
imucne obitelji. Ime »S.« moz-
da potjece od -+ »Sado~a« po
kome se nazivalo vodece sve-
cenicko pleme. Poceci su sku-
pine nepoznati; oko 150. pro
Kr. sveeenicki su se krugovi
povezali radi obrane svog utje-
caja i pri tom se postaviIi na-
suprot -+ farizejima. Priznava-
li su sarno pisani -+ Zakon (-+
Mojsijevo petoknjiZje) a ne
njegovo suvremeno tumacenje
usmenom predajom. Nisu
smatrali mjerodavnima niti
spise -+ proroka. Poricali su
uskrsnuce tijela, zivot poslije
smrti i opstojnost -+ andela.
Njihov nacin miSljenja i zivot-
ni stav bili su otvoreni prema
svijetu i okrenuti k -+ heleniz-
mu.
Utjecaj S. na narod bio je do-
duse manji negoli utjecaj fa-
rizeja; ali oni su imali pre-
vlast u -+ Velikom vijecu i za-
jedno s farizejima izazvali
smrtnu presudu protiv Isusa
(-+ Kajfa je bio S.; usp. Iv
11,47-53). U Dj 23,6ss izvjestava
se da je -+ Pavao iskoristio
opreku izmedu S. i farizeja.
Nakon pada Jeruzalema (70.
280 SADUCEJI - SALOMONOV TRIJEM
p. Kr.) S. su nestali. Kasnijem
zidovstvu daju obiljezje fari-
zeji.
SAKRAMENTI Pojam i toeno
teol. odredenje S. pobibl. su
tvorevina. Nz. Bozji narod kao
cjelina ima sveeenicke odlike
(-+ prezbiter). U NZ osobito
se naglasuju pojedini cini sa
znacenjem spasenja (tako -+
Vecera Gospodnja i -+ krst,
-+ Crkva, -+ spomen-ein).
SAKRITI -+ zastrti
SALFAAD -+ Selofhad
SALMANASAR Ime nekoliko
asir. kraljeva. Za SZ su zna-
cajni:
1. S. III. (858-824. pro Kr.),
ucvrstio je i prosirio drlavu
svog oca Asurnasirpala. Pri
tom se s promjenljivim us-
pjehom borio protiv drlave
-+ Damaska. 854. pro Kr. bo-
rio se protiv njega kod Kar-
kara (na Orontu kod Hamata)
savez kraljeva, medu kojima
i kralj -+ Ahab izr. -+ Jehu izr.
morao mu .ie 841. pro Kr. pla-
eati danak.
2. S. V. (727-722. pro Kr.), sin
-+ Tiglat-Pilesera III, umro za
opsjedanja -+ Samarije. Za-
uzeo ju je njegov nasljednik
(-+ Sargon II). Kralja -+ Ho-
seju S. je vee prije zasuZnjio
(2 Kr 17,3-6).
SALOMA VI. ime, npr. kCi -+
Herodijadina, pastorka -+ He-
roda Antipe (4). Na njezinu
je molbu odrubljena glava
Ivanu -+ Krstitelju (Mk 6,17-
-28).
SALOMON Sin -+ Davida i -+
Bat-Sebe (2 Sam 12,24), bio je
jedan od na.islavnijih izr. kra-
ljeva (oko 972-932. pro Kr.).
U borbi za Davidovo nasljed-
stvo S. je uspio protiv svog
starijeg polubrata -+ Adonije
uz pomoc svoje majke, proro-
ka -+ Natana, vojskovode -+
Benaje i sveeenika -+ Sadoka.
Ovaj ga je jos za Davidova zi-
vota pomazao za kralja (1
Kr 1). S. je postupno dao po-
gubiti svoje protivnike (npr.
Adoniju, 1 Kr 2,24s).
Za S. je Izrael dozivio veoma
uspjesno razdobl.ie i gospo-
darski procvat (1 Kr 5,1-8).
Mnoge preduvjete za to nije
stvorio S., vee njegov otac
David. S. niie vodio ratove.
SZ spominje veze s inozem-
stvom: s -+ Egiptom (zenidba
s -+ faraonovom keeri i time
dobivanje -+ Gezera, 1 Kr 3,1;
9.16), s Arabijom (posjet kra-
ljice od -+ Sabe, 1 Kr 10,1-13)
s -+ Fenicijom (trgovina i ure-
denje granica, 1 Kr 9,10-14), s
-+ Edomom i -+ Damaskom
(otpor, 1 Kr 11.14-25). Nutar-
nja politika obiljezena je gra-
devnom djelatnoseu (-+ hram
u Jeruzalemu. 1 Kr 5,16-6,38;
dvor, 1 Kr 7,1-51; gradovi, npr
-+ Hasor; brodovlje, 1 Kr 9,26)
rastrosnim zivotom na dvoru
u Jeruzalemu (1 Kr 5,2s.6ss;
10,4-12.23; l1,lss) i novom po
djelom Izraela (12 podrucja
s namjesnicima, 1 Kr 4,7-19)
U bibl. predaji nar. se velica
njegovo bogatstvo i -+ mud
rost (1 Kr 3,28; 5,9-14; 10,7)
kudi se njegov popustljiv stav
prema stovaniu tudinskih bo
gova (1 Kr l1,4s, vanjskopolit
uzroci?). -+ Posveeenje hrama
opisano je kao glavni doga
daj njegova vladanja.
S. nije uspio Velikom kraljev
stvu osigurati cvrstoeu i traj
nost: nakon njegove smrt
doslo je do -+ rascjepa kra
ljevstva na Sj. i J. Predaja mu
neispravno pripisuje mnog
bibI. i apokrifne spise.
SALOMONOV TRIJEM -+
Hram
 SAMARAJIM - SAMUEL 281
SAMARAJIM Naziv mjesta u svetiste 107. pro Kr., ali je to
-+ Benjaminu (JS 18,22) i gore brdo i dalie ostalo bogostov-
na koj·oj je -+ Abija pobijedio no mjesto (usp. Iv 4,20). Jaz
-+ Jeroboama (2 Ljet 13,4). izmedu Zidova ~ S. prerastao
je u neprijateljstvo i mrtnju
SAMARIJA (sebastije) Glavni (usp. Sir 50,20), izbjegava se
grad -+ S.i. !zr. kr~ljevstva! svaki susret (usp. Iv 4,9). Isus
utemeljio ga .1e kral] -+ Omn susreee S. prijateljski (usp.
(886-857. pro Kr.) (1 Kr 16,24) Lk 17,16-19; -+ usporedba 0
a izgradio njegov sin -+ Ahab milosrdnom S.. Lk 10,30-37).
(1 Kr 16,32: podize hram Ba- Njegov nalog poslanja aposto-
alu iz raznih obzira). -+ Jehu lima ukljucuje i navijestanje
kao Jahvin stovalac razorio je u Samari.ii; tamo je propovi-
Baalov hram. U Jahvinu je jedao -+ Filip (6), jedan od
svetiStu ostavio »tele« (Hos »sedmorice« (D.i 8,5-8).
8,5s; -+ bik). S. lezi na Z. pod- Svetim pismom S. su prizna-
rucju Jordanije sto su ga 1967. vali ono 8to je vrijedilo kao
zaposjele izr. vo.ine snage. »S.« kanonsko u yr. n.iihova odje-
je postala imenom titavog ljenja od zidovstva, naime -+
podrucja. 722. pro Kr., uskoro Mojsijevo petoknjizje. Oni su
nakon djelovania proroka -+ ga sacuvali u starohebr. pis-
Hoseje, Asirci su poslije tro- lOU i u vI. tekstualnom obli-
godiSnje opsade osvojili grad ku (s mnogim znacajnim ina-
S., dio stanovnistva odveli (-+ cicama u tekstu).
izgnanstvo) a naselili stanov-
nike strane rase i religije SAMOODRICANJE -+ zanije-
(mjesovito stanovniStvo,-+ kati
Samarijanci). U makabejsko SAMSON (»dijete Sunca«)
doba S. je razorena a kasnije Glavno lice u pricanju Suci
nanovo sagradena. Imala je 13-16: tu su sabrane u jednu
veee znacen.ie za -+ Heroda (1) cjelinu razne pucke price
koji ju je velikodusno poljep- (npr: zenidba s Filistejkom,
sao, prosirio i promijenio joj zagonetka, bro.ini junacki pot-
ime u »Sebastu« (= »Augus- hvati protiv FiIistejaca; odno-
ta«, u cast caru Augustu). si s Filistejkom -+ Delilom;
SAMARIJANCI Bibl. ime sta- srusio je kueu nad sobom u
novnika na podrucju -+ Sa- kojoj su se bili sabrali mnogi
mariie. Nakon osvojenja Sa- Filiste.ici te i sam pogine). S
mariJe (722. pro Kr.) , od pr~­ je bio -+ nazire.i i posljednji
doslica i preostalog stanoVlll- sudac 0 kome prica Knjiga
stva nastaje m.iesovito stanov- sudaca. Ta pricanja zele po-
niStvo. Uz stovanje Jahve pos- kazati kako Bog po S. opeto-
tojali su i drugi (poganski) vano pomaze potlacenom na-
kuItovi (2 Kr 17,19-33). Ljaga rodu.
poganske prim.iese ostala je SAMUEL (»bozanstvo jes
na S. (2 Kr 17,34-41). Nakon -+ EI«? 1 Sam 1,20 pucki znati:
izgnanstva nije bio dopusten »Bog je uslisao«) Sin Elkane
pristup S. -+ .ieruzalemskom i -+ Ane (1) (1 Sam 1,19s); vee
hramu (-+ Ezra 4.1ss). Zato su od malih nogu kao -+ nazirej
sagradili na brdu -+ Garizim (1 Sam 1,11) odgojen za sluz
(kod -+ Sekema) vI. svetiSte bu u svetiStu u -+ Silu i poz
(2 Mak 6,2). -+ Hasmonejac van za proroka (1 Sam 3,4)
Ivan Hirkan I. razorio je to Prema 1 Sam 7.3s.6.8-13 nje
282 SAMUEL - SANHERIB

gova je sudacka rijec i molit- nje S. cesto je trebao prot

va bila u velikoj cijeni. Prema maCiti mudrac koji je bio p
opisu u 1 Sam 8,5-22 protiv vezan s -+ Jahvom (Po
svoje volje polafe temelje -+ 41,1-32; Dn 2,2446), te se st
kraljevstvu. Kasnija predaja ga S. smatrao Bozjim daro
prikazuje ga sklonijim tom iIi djelovanjem Bozjeg Duh
pothvatu (1 Sam 9,15-10,1). Na-
pokon prekida sa -+ Saulom, SANHEDRIN -+ Veliko vije
prvim kraljem, i priklanja se SANHERIB (»Sin je brac
-+ Davidu (1 Sam ISs). zamijenio«) Sin Sargona I
S. je prikazan kao jedan od kralja -+ Asirije (705-681. p
najvecih likova izr. povijesti: Kr.). Poduzima vojni poho
u njemu se ujedinjuju svece- protiv -+ Sirije i -+ Fenicije
nicke (pomazanje kralja), pro- namece danak -+ Ezekiji, kr
rocke i vladarske (-+ sudac) lju J. judo kraljevstva, prek
crte. -+ Samuel (knjige). nuvsi vojnu protiv Jeruzal
rna (701. pro Kr.; usp. 2 K
SAMUEL (knjige) Obje knjige 18,13-19,36). S. 0 tome izvjesc
o S. izv. su bile jedna cjelina; je na sesterostranoj glinen
u LXX i -+ Vulgati navode se prizmi (v. sl.). -+ Ninivu
kao 1. i 2. knjiga 0 kraljevi- ucinio svojom prijestolnicom
rna. ali 2 Kr kao 3 i 4 Kr. Prema 2 Kr 19.37 u hramu
Knjige 0 S. opisuju povijest
Izraela u doba oko 1000. pro
Kr., od posljednjeg suca -+
Samuela do kra1.ia -+ Davida.
U 1. dijelu (1 Sam 1-10) opi-
suje se zivot i djelovanje S.
kao proroka i suca; u 2. dije-
lu (1 Sam 11-31) -+ Saulovo -+
kraljevstvo, njegova borba s
Davidom i smrt; u 3. dijelu
(2 Sam) Davidovo kraljevanje,
izgradnja njegove vlasti, ucvr-
scenje kraljevstva i kupnja
hramskog prostora. Knjige se
oslanjaju na viSe izvora (0
tom postoje razIicne hipote-
ze) iIi na viSe krugova poje-
dinacnih izvjestaja. Izvjestaji
su prepricani, a ne sarno sa-
brani. Knjige ne potjecu od S.
Nepoznato je vrijeme njihova
nastanka; ono pada negdje iz-
medu -+ rascjepa kraljevstva
(932. pro Kr.) i propasti J.
kraljevstva (586. pro Kr.).
SAN Nar. znak proricanja i Sesterostrana prizma od p
-+ objave, opominjanja i na- cene gline na kojoj Sanheri
redenja (Post 20,3-6; Suci izvjdtava 0 svojoj vojni (70
7,13s; Mt 1,20.24; 2,12s.19.22), pro Kr.) protiv judo kralja Ez
a i -+ utjehe (Dj 16,9). Znace- kije
 SANHERIB - SAVEZ
Ninivi ubBie ga macem njego-
vi sinovi Adramelek i Sareser.
SARA (»kneginja«) VI. ime,
npr. S. (Saraja) prema prika-
zu u Post: -+ Abrahamova ze-
na (Post 11,29ss) koju je on
dvaput predstavio kao sestru
(dvostruki izvjestaj, Post
12,13; 20,2: usp. Post 26,7); du-
go neplodna a potom majka
obecanog potomka -+ Izaka
(Post 21,2s), i tako pramajka
izabranog naroda (Iz 51,2); sa-
hranjena je u spilji na polja-
ni -+ Makpeli (Post 23,19). Svo-
.lorn je -+ vjerom (Reb 11,11)
majka novog Bozjeg naroda
(Rim 9,9).
SARD (Sart) Stari glavni
grad -+ Lidije, poznat po svom
bogatstvu (tkanine, sagovi) i
po hramu u cast Artemide.
Nakon potresa (17. p. Kr.) viSe
se nije podigao iz rusevina.
Jedno od pisama u Otk 3,1-6
poziva zajednicu u S. na -+
(lbracenje.
SAREPTA -+ Sarfata
SARFATA (Sarepta) (sara-
fand) Mjesto j. od -+ Sidona
gdje je -+ Ilija prema prikazu
1 Kr ucinio eudo kod neke
udovice (17,7-24; usp. Lk 4,26).
SARGON Ime asir. kraljeva,
nar.: S. II (722-705. pro Kr.),
dovrsio je osvajanje -+ Sama-
rije sto ga je zapoceo -+ Sal-
manasar V. (722. pro Kr.; 2
Kr 17,4ss; 18,19ss). Njegovom
vladavinom pocinje dinastija
Sargonaca a -+ Asirija je do-
sla do vrhunca svoje moei; uz
to je viSe godina vladao -+
Babilonijom. Njegovo se ime
ne spominje u SP.
SASTAJANJE -+ skup
SAT U starini nije poznata
podjela -+ dana na S. Napro-
tiv, govorilo se samo ope.
(npr. »ujutro«, »0 jutarnjoj
283
straii«, 1 Sam 11,11). U Isu-
sovo se doba dan i noe dijele
na 12 S. (dan: otpr. 6-18 S.,
dakle: »6. S.« = oko 12 S., Mk
15,33; noe: otpr. 1~ S., dak-
Ie »3. S. noeu» = otpr. 21 S.,
Dj 23,23). Ti su S. bili razlici-
ta trajanja i ovisili su 0 du-
zini dana doticnog godiSnjeg
doba.
Bog odreduje sate, pa i onaj
posljednji (1 Iv 2,18). Taj je
i »Sinu« nepoznat (Mk 13,32).
No on je zapoeeo satom u ko-
ji je predan -+ Sin covjecji
(Mk 14,41; usp. Iv 2,4; 17,1) .
SAVAO -+ Pavao
SAVEZ Tudica »testamenat«
za S. dovodi do nesporazuma.
OdgovarajuCa hebr. rijec be-
rith opcenito oznacuje »ugo-
vor«. On se sklapao izmedu
pojedinaca i skupina (1 Sam
18,3; Post 26,28). »Stari S.« po-
stojao je izmedu Boga i izr.
naroda (Sinajski S., Izl 19s;
24; 32-34; -+ Deset zapovijedi,
usp. Pnz 26). Prijeporno je ko-
ji su prijelazni stupnjevi pret-
hodili sklapanju tog S. i sto
je on toeno znaeio. Naknadno
je to sklapanje prebaceno
unatrag u vrijeme patrijarha,
odn. u -+ prapovijest (Post
9,9-17) i povezano sa shvaca-
njem 0 -+ odabranju. Savez-
nieka odlika Jahve bila je nje-
gova -+ vjernost zadanom obe-
eanju. Taj se S. slavio -+ bo-
gostovljem (-+ proroci). Cini-
10 se da je taj S. raskinut -+
izgnanstvom (usp. Ez 16,1-45),
ali je trebalo ocekivati »novi
S.« (Ez 16,59-63), jer Bozje
obecanje ostaje (Iz 54,4-10).
-+ Kumranska sljedba imala
je obredne obrasce za obnovu
S. Drugi smjerovi predaje ni-
su shvacali S. kao ugovor Bo-
ga s narodom, nego kao Boz-
ji dar (usp. Post 17; znakovi
S. npr. -+ subota, -+ obreza-
nje).
284 SAVEZ -
»Stari S.« okoncao je Krist (2
Kor 3,15; usp. Gal 4,24.26), a
zapoceo je »Novi S.« (izvje-
staji 0 Gospodnjoj veceri: Mk
14,241/; 1 Kor 11,25; usp. 2
Kor 3,6). Nar. se u Reb poka-
zuje kako novi -+ veliki svece-
nik, Krist, nadilazi »Stari S.«
(usp. npr. Reb 3,1-6; 7,11-28;-
8,6; 9,15-24; 12,24). Nastavak
odn. ispunjenje tog S. pisac
Ivanova -+ Otkrivenja vidi u
»nebeskom Jeruzalemu« (Otk
21,3.7). -+ Krv Kristova.
SAVJEST Ne postoji hebr. iz-
raz za savjest. Mnogi prevode
izraz »srce«, npr. u Job 27,6s,
sa S. To ipak ne znaci da ni-
je rijec 0 samoj stvari (npr.
Post 3,8-13).
U NZ izraz S. dolazi nar. kod
PavIa (pucka filozofska shva-
canja sarno su povod a ne ut-
jecu bitno). S. nadomjesta
kod pogana -+ Zakon (Rim
2,14s), svjedok je Pavlovih ri-
jeCi (Rim 9,1; usp. 2 Kor 1,12).
U 2 Kor 8,7-13 donosi Pavao
dva shvacania, od kojih jedno
naznacuie doduse krivim, no
traZi obzirnost prema njemu
(usp. i 1 Kor 10,25-31).
SAVRSENOST se upotreblja-
va u smislu »bez mane« (IzI
12,5), »savrseno« (1 Kor 13,10)
i »odrastao [najveei]« (1 Ljet
25,8). S. pripada Bozjoj biti
(Mt 5,48). U SZ -+ Abraham
(Post 17,1), -+ Noa (Post 6,9) i
-+ Job (Job 2,3; 8.20) prikazu-
ju se kao »pravedni«, savrse-
ni. Bozja se S. ocituje u Isu-
su koji je jednak Oeu (Fil 2,6;
Kol 2,9). Njegova se S. poka-
zuje u njegovoj ljubavi (Mt
5,43-48; Iv 13,1), milosrdu (Lk
6,36), poslusnosti (Fil 2,8) i
trpljenju (Reb 2,10). Covjek
koji je povezan s Kristom ima
zadatak da tezi za S. (Mt 5,48),
koju treba dokazati -+ vjerom
(Jak 2,22), poslusnoscu (1 Iv
SEFANIJA
2,5), uzajamnom ljubavlju
milosrdem (Lk 6,36; Kol 3,
Krscanin ce uvijek osjec
nemoc da postigne S. (Jak
1 Iv 1,8). Ipak se svojim
stojanjem moze otvoriti B
joj milosti (1 Iv 2,5) te s K
stom rasti u savrsenog cov
ka (Ef 4,13).
SCITOPOLIS Grc. naziv
-+ Bet-Sean (2 Mak 12,29).
SEBOJIM
1. Prema Post 10,19; Pnz 29
grad na Mrtvom moru.
2. -+ Benjaminov grad (N
11,34).
3. Dolina (hijeml) u Jud.
stinji (1 Sam 13,18).
SEDMICA -+ tjedan
SEDMOKNJIZJE (»sedmod
ni svitak« - Reptateuh) Sk
ni naziv za -+ Mojsijevo
toknjizje + JS + Sud, koje
prema nekima sastavljene
isti nacin.
SEFANIJA = Sofonija (»J
ve zaklanja, stiti«) Jedan
malih proroka, -+ Nahum
suvremenik u 2. polovid
st. pr. Kr.
SEFANIJA = Sofonija (kn
ga). Knjiga proroka S. sadd
va u 3 diiela:
1. Prijetnju sudom Judi i
ruzalemu (1,1-2,3);
2. prijetnju drugim narodi
(2,4-3,8);
3. obecanja Izraelu i svim
rodima (3,9-20).
Ne moze se sumnjati u aut
ticnost knjige, barem u n
zinoj okosnici. S. je napisa
prije -+ Josijine reforme (6
pr. Kr.). Danasnji je oblik
primila dodacima u vr. -+
gnanstva iIi nakon toga. Sn
nom pjesnickom izrazajnos
prikazuje S. buduCi sud k
dan -+ gnjeva Bozjega, sto
jekuje u posljednid mise
 SEFANIJA -
pokojnike »Dies irae«. Saddaj
S. okomljuje se na oholost,
samodostatnost i idolopoklon-
stvo. Poziva na poniznost i
podvrgavanje potpuno suve-
renoj volji Bozjo.i.
SEFARAD PribjeziSte jeruza-
lemskih izbjeglica (Ob 20, u
Maloj Aziji?). U kasnijoj zid.
predaji: S. = spanjolska. -+
ASkenaz.
SEIR (»kosmat«) Ime gorja
gdje su stanovali Horijci
(Post 14,6) a kasnije Edomci
(Sud 5,4). Obje skupine naro-
da zbog toga se nazivaju »si-
novi S.« a S. se navodi kao
vI. ime nekog praoca (Post
36,20).
SEKTA -+ sliedba
SELA Mjesto u -+ Benjaminu
(IS 18,28) gdje je pokopan -+
saul (2 Sam 21,14).
SELEUKOVICI Makedonska
dinastija koju je osnovao je-
dan vojskovoda Aleksandra
Vel; vladala je od 321. pro Kr.
velikim diielom Sirije (sjedi-
ste uglavnom u Antiohiji na
Orontu) a povremeno i nad
Babilonijom. S. su se veCinom
nalazili u ostrim borbama s
dinastijom -+ Ptolemejeviea
koji su vladali u Egiptu. Vee
u doba Aleksandra Vel. Perz.
je carstvo ( -+ Perzijand) bilo
uniSteno. S. su pokusali ugu-
siti zid. pobunjenicke pokrete
i suzbiti kral.ievstvo -+ Parta.
Vee oko 130. pro Kr. oslabila
je moe S. a 64/63 pro Kr. Sirija
postaje rim. provincijom. U
duhovnom pogledu S. su za-
stupali -+ helenizam. Neki S.:
1. Seleuk I. Nikator (321-281.
pro Kr.) , osnivac dinastije
(vjer. »veea moc« kod Dn
11,5).
2. Antioh III. Vel. (223-187.
pro Kr.) pobjedonosno je zavr-
SELOFHAD 285
sio svoj vojni pohod protiv
Egipta i pritom je nat rag za-
dobio izgubljenu -+ Celesiriju;
188. pro Kr. Rimljani mu pos-
tavljaju teske uvjete mira.
3. Seleuk IV. Filopator (187-
-175. pro Kr.). Spoeetka je
priznavao zid. prava (usp.
Mak 3,3), kasnije (176. pro Kr.)
bezuspjesno je pokusao (zbog
teskih novcanih prilika) porno-
eu -+ Heliodora opljackati
hramsko blago.
4. Antioh IV. Epifan (175-
-163. pro Kr.) bio je revan
pobornik helenizma i uveo u
Jeruzalem grc. ustanove (npr.
kult Jupitera Olimpijskog u
Hramu). Time je izazvao po-
bunu -+ Makabejaca. Uspjehe
protiv Egipta nije smio isko-
ristiti zbog prosvjeda Rima.
SELO Ne uzimajuCi u obzir
kasnije upravne podjele, ne-
rna jasnih razlika izmec!u gra-
da, mjesta i S. "S.« je veCi-
nom bilo gradska »podruZni-
ca« (usp. IS 15,45) i podrucje
veleposjednika. Nije opasano
zidovima. Kuce su ponajviSe
drvene. Izmedu »grada« i nje-
govih "S.« nisu postojale sa-
rno jake gospodarske nego i
kulturne razlike. Na rubovi-
rna kulturnog prostora posta-
jala su S. koja su bila ograde-
na (kamenim zidom, trnovim
plotovima i s1.), u prvom re-
du zbog obrane od divljih zi-
votinja. U takvim se S. po-
najviSe zivjelo pod satorima i
s1. Takva S. ne pripadaju sje-
dilackom, vee (polu)nomad-
skom kulturnom razdoblju
(-+ nomadi).
SELOFHAD iz plemena -+
Manaseova. BuduCi da je imao
sarno kceri, moralo se izr. na-
sljedno pravo (-+ bastina)
drugacije urediti (Br 26,33;
27,1-10; 36).
286 SEMARJANI -
Dio prizora koji prikazuje skupinu sem. nomada. Eg. k
Knumhotep dao je 1890. pr. Kr. izraditi tu sliku na zidu s
grobnice. Dna nam daje naslutiti kako su otpr. izgledali pr
Izraelaca
SEMARJANI se spominju u
Post 10,18 i 1 Ljet 1,16 (_
rodoslovlja).
SEMEJ _ Simej
SEMITI ( _ Sem) Razni naro-
eli Bliskog Istoka srodnih je-
zika. »S.« oznacuju narode, a
ne rasu. Redovito se elijele na
i. S. (jezik: _ akadski), Z. S.
(kan. ogranak, npr. hebr;
aram. ogranak, npr. aram. i
sir.) i j. S. (npr. arap. jezici).
Na podrucju sem. jezika na-
stala su pisma (_ slovo) te
:lid., krse. i isIamska religija.
SEPTUAGINTA (»sedamdese-
torica«, ime je nastalo na te-
melju pisma Aristejeva, legen-
de iz 1. st. pro Kr., prema ko-
jem su taj prijevod uCinila
72 prevodioca. Kratica cesto:
LXX). Naziv najvaZnijeg gre.
prijevoda SZ. Nastao je u du-
fern vremenskom razdoblju
(od 3. do 2. st. pro Kr.). Vri-
jednost, nacela prevodenja i
povijest teksta S. razliCiti su
za pojedine bibl. knjige. S. je
nastala u :lid. _ dijaspori (ve-
dm elijelom u Egiptu, uglav-
nom u _ Aleksandriji) i u
njoj nema rab. utjecaja. Zbog
toga su prevodioci zabacili ne-
ke izricaje (npr. one koji oeli-
8U _ antropomorfizmom); he-
br. rijee calmah (»mlada ze-
na«), Iz 7,14, preveli su rijec-
SIDKIJA
ju koja iskljucivo znaci »
vica«. Mnogim grc. rijec
dali su drugo znacenje,
kasnije prelazi i u NZ. H
predlozak kojim su se sl
nastao je vremenski prij
Masorei hebr. bibl. rkpa i
Kumrana.
U zidovstvu je S. sve vi
vise potiskivana a veema
cijenio ropski »prijevod«
Akvile. Kasnijim utvrdivan
zid. _ kanona u Jamniji
kljuceno je nekoliko kn
S. kao nekanonskih. (Od
st. isto Cini evangelicka
va). Brojni stari _ bibl.
jevodi SZ ne oslanjaju se
hebr. tekst, vee na S., npr
Vetus Latina. zatim kop
etiopski i gruzijski prijev
_ Heksapla, _ biblijski te
SERAF (mn.: serafim) T
se u Iz 6,2 nazivaju sesto
na biea (_ andeo) 8tO s
pred Bozjim prijestoljem
slave Boga.
SEVAN (danas Asuan) Mj
na j. granici Egipta (Ez 29
SIDKIJA (prije se zvao:
tanija) _ Nabukodonozor
je 597. pro Kr. postavio
Ijem Judeje ( _ Jufno kral
stvo) (2 Kr 24,17-25,7; Jr
-52,11). Unatoc _ Jeremiji
opomenama S. se pobuni
tiv babil. kralia. Nabukod
 SIDKUA -
lOr opsjeda Jeruzalem, raza-
ra ga i, posto je S. za njegovo
odmetnistvo okrutno kaznio,
odveo ga je 586. u -+ izgnan-
stvo (2 Kr 25,6s).
SIDON (saida) Stari grad -+
Fenieana (»kCi Sidonska« kod
Iz 23,12 i c.), spominje se u
pismima iz -+ Amarne, a da-
nas se nalazi u drzavi Liba-
non. SZ (JS 19,28) spominje S.
uz podrucje plemena -+ Ase-
rova; ipak, nikad nije usao u
izr. posjed. -+ Ahab je poku-
savao uspostaviti vezu sa S.
tako sto je ozenio kneginju iz
S. -+ Izebelu. Prorokove rije-
Ci protiv S. nalazimo npr. kod
Ez 28,21ss. Neprestani supar-
nik S. bio je -+ Tir. U NZ se
nazivom »Tir i S.« oznacuju
gradovi i podrucje (Mt 11,12;
15; 21). -+ Pavao je prije svog
puta u Rim u S. posjetio pri-
jatelje (Dj 27,3).
SIHEM -+ Sekem
SIKAR Mjesto u -+ Samariji
blizu Jakovlieva zdenca (Iv
4,5). Cesto se poistovjecuje sa
-+ Sekemom. sto je po svoj
prilici krivo.
SIKARI (od lat. sica »bodez«;
neki prev.: razbojnici) Naziv
za jednu fanaticnu zid. skupi-
nu koja je bila bliska -+ zeIo-
tima. Poput njih borili su se
u Isusovo vr. protiv rim. vIa-
SnoB. HOROV
davine i rim. prista!a. Za njib
je znaeajna fanatiena revnost
prema -+ Zakonu i njihova na-
da u Mesiiu. Prema Dj 21,38
4000 S. se pobunilo, ali su bi-
li smaknuti.
SIKLAG Grad u j. Kanaanu
sto ga je filist. kralj Akis us-
tupio kao prebivaliste Davidu
koji je pobjegao pred Saulom
(1 Sam 27,6). Odatle je David
poduzimao vojne pohode pro-
tiv plemena na J (1 Sam 27,
8-12; 1 Ljet 12,1-22). S. je pri·
padao Simunu (JS 19,5) ill Ju-
di (15,31). Polozai mu je vjer.
bio na putu od Hebrona pre-
rna Gazi.
SILA (aram. oblik imena -+
Saul) Vodeci judeokrscanin
jeruzalemske praopcine, glas-
nik -+ Apostolskog sabora za
Antiohiju (Dj 15,27), -+ Pavlov
pratilac na 2. misijskom puto-
vanju (Dj 15,40).
SILA -+moc
SILOE. PROROV Siloe je bio
kanal kojim je voda iz izvo-
ra Gihon (izvan Jeruzalema)
tekia u jezerce unutar samog
Jeruzalema, te je grad i za
vrijeme opsade bio opskrbijen
vodom. 700. pro Kr. (za vr. -+
Ezekije) namjesto otvorenog
jarka prokopan je prorov
(dug 533 m, kroz stijenje, 2
Kr 20,20). Jedan od najsIavni-
t 288 SILOE, PROROV -
jih -+ natpisa bio je postav-
ljen na izlazu prorova (staro-
hebr. pismo, otkriven 1880. p.
Kr.). U Isusovo yr. jezerce
unutar Jeruzalema zvalo se
»Siloe« (Lk 13,4). Prema Iv
9,7 tamo je Isus poslao sli-
jepca od rodenja.
SILVAN (l i 2 Sol 1,1) lat. ob-
lik imena -+ Sila.
SIMAH -+ bibliiski prijevodi,
-+ Heksapla
SIMBOLI EVANDELISTA
Simboli za sastavljace 4 Ev-a
(usp: Otk 4,6ss; Ez 1,10); od 4.
st. ustaljeno je: Ivan = orao,
Marko = lay, Luka = govedo,
(odn. bik), Matej = andeo
{odn. coviek). Od znacenja za
krsc. umietnost.
SIMBOLIKA BROJEVA Kao
kod svih naroda na Istoku ta-
ko i u Izraelu broj nije sa-
rno oznaka koliCine vee ima i
neko odredeno znacenje, npr:
dva = »par, dvojica, dvoje«
(Pnz 32,30), »mnogo« (Iz 40,22);
sedam = »veCi broj necega«
(Pnz 7,1; Mt 18,21); deset =
»veoma velik broj« (Post 31,7;
Lk 15,8; Otk 2,10); cetrdeset =
"dugo razdoblje« iIi »pokolje-
nje« (Br 14,22.34; Suci 3,11).
Broj tri ima simbolicko zna-
cenje kod obrednih radnji (1
Kr 17,21), zakonskih propisa
(Izl 23,14; Pnz 17,6), ukazanja
(Post 18,2) i bozanskih stvari
(Br 6,24ss). Cetiri oznacuje za-
okruZenu cjelinu i puninu
(Post 2,10; Ez 14,21; Mk 13,27).
Sedam je simbolicki broj u
izr. obredniku (Lev 4,6-17) i
kod objava (Jr 15,9; Dn 4,13-29;
Otk 1.12.16). Dvanaest je broj
praotaca i plemena (Izl 24,4),
prinesenih kruhova (Lev 24,5),
-+ apostola (Mt 10,2; 26,14; Dj
6,2), izabranikft (Otk 7,4; 14ss)
i dovrsenja (Otk 21,12.14.16.
20s).
SINAGOGA
SIN je jamstvo nastavka
vota, ponos je oca i ma
(Ps 127,3ss; usp. Post 16,5
predstavlja trainost posje
za daljnje pokoljenje. S. i
prema roditeliima naroc
duznosti (Izl 20.10). Prvoro
nac ima posebna prava (p
21,15ss) i smatra se vlas
stvom bozanstva (Izi 34,
»S.« izrazava takoder prip
nost nekom narodu (npr:
novi Izraelovi«) ili sudbin
bit nekog covjeka (npr:
smrti, 1 Sam 20,31; S. m
Lk 10,6).
SIN
A) Naziv mjesta, npr:
1. Pustinjski kraj na sji. d
Iu Sinajskog poluotoka ko
je prosao izr. narod (Izi 16
mozda ga treba poistovje
s pustinjom -+ Sinaj.
2. Eg. pogranicna tvrda (
tarama). Spominje se u j
nom prorocanstvu Ezekielo
(30,15). Tu je 525. pro Kr.
Kir potukao Egipeane i uk
pio ih u Perz. carstvo. L
ime: Pelusium.
B) Pustinja na J Kanaana
34,4; IS 15,3).
SINAGOGA (»sabor«) Mje
skupljanja zid. zajednice
jetko: sarna ta zajednica).
zorenjem Hrama (586. pro K
i -+ izgnanstvom onemogu
no je zrtveno bogostovlje. I
tako ono je bilo nemog
u -+ dijaspori. Stoga se
opCina ogranicila na sltiZ
rijeci (molitva, bibl. citanj
tumacenje, blagoslov). U I
sovo doba postojale su S.
cijelom sredozemnom pod
cju, pa cak i u samom Je
zalemu. U njima su se ok
ljale odredene zid. skup
(npr: S. Aleksandrijaca). S.
bile duhovna domovina ras
senih 1:idova. Ponajvecma
bile polazista apostolskog p
 SINAGOGA -
povijedanja (npr. Dj 13,14;
liSp. Mk 1,39; Lk 4,16-21). Bez
njih bi vjer. sirenje krscan-
stva u pocetku bilo oteiano.
Osim toga navijestanje nove
poruke u prvom je redu bilo
upravljeno Zidovima (usp. Mt
10,6), ali su je oni veCinom
odbijali. VeCina propisa 0 ure-
denju S. jest pobibl. Stare S.
imaju raskosne i bogate mo-
zaike i freske s likovima (~
Dura-Europos).
SINAI se u jednom dijelu pre-
daje naziva brdo na kojem se
Jahve oCitovao Mojsiju (Izi
19s; druge predaje govore 0
Horebu iIi naprosto 0 »Brdu«).
Prema krsc. predaji (tamo od
4. st.) S. lezi na Sinajskom
poluotoku (druga miSljenja,
npr: u gorju ~ Seir kod ~
Kadesa u danasnjoj Saudij-
skoj Arabiji). Po toj se predaji
S. poistovjecuje s dzebel mu-
sa, dzebel qiiterin (sa samosta-
nom sv. Katarine) iIi s dzebel
serbiil (s hodocasnickim nat-
pisima iz 2. i 3. st. p. Kr.) koji
se nalaze jedni kraj drugih.
Zemljopisni podaci SP-a 0 ~
izlasku iz Egipta i putovanju
kroz pustinju neodredeni su
i puni proturjecja. Bibl. pisci-
rna nije bilo do toga da done-
su izvjestaj 0 mjestu, vee 0
poruci: Bog se povezuje s na-
rodom (~Savez), on je jedini
Bog (~ Deset zapovijedi) i 0-
mogueuje narodu da dozivi
duhovni vrhunae putovanja
kroz pustinju; tek time narod
zapravo postaje jedno.
Nedaleko od mjesta gdje je
krse. predaja smjestala S. na-
deni su brojni natpisi hijero-
glifima i nekim starim slov-
canim pismom.
SIN BOZJI Veoma se cesto u
SZ covjek oznacuje kao »S.
B.«; nar. su se kraljevi osjeea-
Ii kao sinovi (posinci) bozan-
SIN COVJECJI 289
stva, ponegdje su ih CastiIi
kao bogove (npr. ego faraoni
i rim. earevi). I u SZ cesto se
kralj naziva »S. B.« (npr. 2
Sam 7,14). Ipak je on sarno
Bozji namjesnik, a nikada bog
(~kraljevstvo). Kasno je Zi-
dovstvo primijenilo ,.kraljev-
ske psalme« (Ps 2; 45; 72; 110)
koji govore 0 kralju na iSee-
kivanog ~ Mesiju. No Mesiju
su rijetko nazivali »S. B«. Kod
Ros 11,1 eiieIi se narod ozna-
cuje kao »S. B«.
U NZ »S. B.« upotrebljava se
za izraz jedinstvenog odnosa
Isusa s Oeem i njegove poslus-
nosti volji Ocevoj (usp. npr.
Mt 4,3); najprije se tako nazi-
va sarno u iznimnim slucaje·
virna (usp. npr. Mt 16,16s).
Prema Mk 14,16s (ispitivanje
pred VeIikim vijecem) Isus
se suglasio s takvim nazivom.
Sve se jasnije shvacalo da to
ne oznacuje sarno Isusovu
podloznost nego i njegovu uz-
viSenost (usp. npr. Kol 1,15ss;
Reb 4,14), nar. kod Ivana (npr.
3,18; on dolazi od Oea, Iv 5,17-
-23; Otae je s njime, Iv 16,32).
»Isus je S. B.« - to je vjero-
ispovjedni obrazae prve krsc.
zajedniee (usp. 1 Iv 4,15). Isu-
sovo bozanstvo nije uvijek po-
vezano s izricajem »S. B.«, ali
se tako ima shvatiti barem
kod Iv i Reb. Metafizicka raz·
miSljanja koja su stirn u vezi
(polozaj Oea, bozanske vlasti·
tosti Sina, itd.) dolaze u pobibI.
vrijeme.
SIN COVIECJI u hebr. je cest
izraz ,za »covjeka« (usp. npr.
Iz 51,12; neki prevode: ljudska
djeea). U Dn 7,13s »S. c.« na-
ziva se lik koji od Boga prima
gospodstvo. U tadasnjem kon-
tekstu S. c. kod Dn zacijelo
oznacuje izr. narod. No veoma
je prijeporno kako je doslo
do tog izraza: da li je pisae
mislio na pracovjeka, na an-
290 SIN COVJECJI - SINOPTICKA EVANDEUA
dela iii na neko drugo nebesko
biee? Slikovit izraz S. c. jav-
lja se i u nekim pseudoepi-
grafima odn. apokrifima (-+
kanon); cini se da se nije sa-
svim uobicajio. I u NZ ima
mjesta na kojima »S. c.« zna-
ci sarno »covjek« (npr. Reb
2,6). Ali prema Ev-a prije sve-
ga je Isus sarna sebe nazivao
S. c. (»Sin Covjecji«, npr. Mt
8,20). Potrebno je razlikovati:
rijec 0 S. C. kojim se izrafa-
va Isusova vlast i moe (npr.
nad subotom, Mk 2,28); rijeci
o S. C. kojima se izrafavaju
Isusove stiske i patnje (npr.
Mk 9,31; Mt 8,20; usp. Lk 6,22);
rijeci 0 S. C. kojima se govori
o -+ ponovnom dolasku (npr.
Mk 13,26). Tumacenje mora
voditi racuna 0 svim tim ri-
jecima 0 S. C.; to npr. nije
moguce ako se »S. c.« uzima
kao izraz za »ja«.
PostojeCi tipovi tumacenja
mogu se otpr. ovako podijeliti:
1. Izraz »S. c.« ne potjece od
Isusa, nego od prvih zajedni-
ca. Pri tom ostaje pitanje sto
su one time zeljele reeL
2. VeCina rijeci 0 S. C. Isusove
su rijecL Rtio je izraziti svoju
ideju 0 Mesiji (pobjeda i trp-
ljenje), odn. reCi da je kao co-
vjek slab, ali je ipak mocan.
3. Rijeci koje govore 0 tada
prisutnom S. C. potjecu od Isu-
sa; one koje govore 0 S. C.
koji ima doCi nastale su na-
kon uskrsnuCa.
4. Isus ne govori 0 sebi, vee 0
nekom drugom. Zajednice po-
istovjecuju proslavljenoga Go-
spodina stirn drugim i umeeu
rijec »S. c.« i u druge Isusove
rijeCi koje od njega potjecu.
Najvjerojatnijim izgleda drugi
prijedlog. Naravno on ne obu-
hvaca bas sve rijeci 0 S. c.:
mozda su neke od njih bile
oblikovane u zaiednicama.
SINEDRIJ -+ Veliko vijece
SINOPSIS (»pregled«) Izd
-+ sinoptickih evandelja
su tiskana u stupcima j
pored drugoga tako da 2
evan. odlomka (uspored
vjestaj) stoje jedan po
drugoga, te se odmah m
uociti slicnosti i razlike.
najv8znije pomagalo pri
ucavanju prvih triju Ev-a
stoje sinopticka izdanja i
nog teksta i mnogih prijev
Pokusaju li se premostit
licnosti evandelja, tako d
iz njihove grade stvori
evandelje, tada nastaje
t1eoska harmonija (uskla
evandelje). U svakom tak
Ev. nedostaju vlastitosti
dinih Ev-a koje ne bi sm
biti zamracene odlomcim
drugih Ev-a. Veoma je zn
no za povijest -+ bibli
teksta da su vec ranD stv
dijelovi uskladenog Ev.,
su svojom mjesavinom t
utjecali na tekstovnu pre
pojedinih Ev-a.
SINOPTICKA EVAND
zovu se 3 prva -+ Evan
jer se cesto izdaju kao
nopsis. Isti im je rasp
(jedno putovanje u Jeruza
imaju mnogo zajednicke
de (npr. skoro 900/ 0 grade
donosi Mk nalazimo i ko
a cesto se i dos!. poduda
S druge strane svrha je
S. E. razliCita (-+ Mar
evandelje, -+ Matejevo
delje, -+ Lukino evand
Svako od njih ima takv
rocitosti koje nema ni
drugo Ev. (npr. -+ po
djetinjstva). U uspored
drugim S. E. Markovo d
gotovo sarno djela, a n
yore Isusove (izuzev: M
-34; 13,2-27). Gradu koj
nalazimo kod Mk imaj
protiv dijelom posve ist
iLk.
 SINOPTICKA EVANDEUA -
Vee su se u 2. st. pokusale
objasniti slicnosti i razlike.
Nakon mnogih pokusaja stvo-
rena je »teorija dvaju izvora«,
koju vecina tumaca smatra
ispravnom: S. E. nastala su
koristenjem dvaju izvora: 1.
Izvor koji je bio izravni pred-
lozak Marku (»prvotni Mar-
ko«: Isusova djela). 2. Izvor
koji je u prvom redu sadrla-
vaG -+ rijeci Gospodinove. On
se vecinom oznacuje slovom
Q. Uz to su evandelisti ko-
ristili posebne izvore. Mt i Lk
nisu ovisni jedan 0 drugome.
Donja skica pokazuje odnos
izvora (izostavljeni su posebni
izvori): neki tumaCi Biblije
smatraju Q grc. prijevodom
nekog aram. praizvornika ko-
ji potjece ad Mt.
Mk Q koji je nastao iz ceznje zidova
1
Mt Lk
SINOVI GROMA (Boanerges)
Nadimak koji je Isus prema
Mk 3.17 dao sinovima Zebe-
dejevim, Jakovu i Ivanu, kad
ih je pozvao. Prijeporno je da
li to oznacuie njihovu cud
(usp. Lk 9,54) ili nesto drugo.
SINTIHA Krscanka u -+ Fi-
lipima koju Pavao opominje
da bude u slozi s Evodijom
(Fil 4,2).
SION Predizr. naziv brezuljka
u .ii. dije1u Jeruzalema (odn.
breZu1jka na kojem je lezao
grad -+ Jebusejaca sto ga je
osvojio -+ David); nakon osva-
janja nazvan je Davidovim
gradom (2 Sam 5,7; 1 Ljet
11,5). U kasnija vremena S.
oznacuje hramski brezuljak,
BIBLlOTfKA OBITELJI
SIRAH 291
cijeli grad i njegovo stanov-
nistvo (Ps 48,13; Am 6,1). S.
je znaeajan u proroekoj i bo-
gostovnoj knjiZevnosti i tu
znaci: Bozji grad (Ps 48,2s;
Jr 31,6), Jahvin grad (Iz 30,14),
Sv. brdo (Ps 2,6), Bozje pre-
bivaliste (Ps 9,12). U doba iz-
gnanstva i nakon izgnanstva
S. je simbol novog spasenja.
Odatle dolazi spas narodu (Ps
14,7; 2,3s). Sa S. (koji je znak
-+ Bozje nazocnosti) Bog se
objavljuje (Am 1,2), salje po-
moe i daje blagoslov (Ps 128,
5; 134,3). Osim u vezi sa sz.
navodima (npr. Mt 21,5; Iv 12,
15; Rim 11,26), S. se u NZ shva-
ca kao mjesto otkupljenih lju-
di (Heb 12,22) i slika konacnog
spasenja (Otk 14,1). Cionizam
(ispravno citanje Siona jest
Cion) je bio pokret u 19. st.
za ponovnom uspostavom nji-
hove domovine. Glavni zaeet-
nik bio je Theodor Herzl
(1860-1904). Etape osnivanja
driave Izrael (14. 5. 1948.) bile
su medu ostalim: osnivanje
zid. nacionalnog fonda (1901),
kupovina zemljista i osnivanje
naselja i gradova.
SIPORA -+ Mojsijeva zena (IzI
2,16-22; 4,24ss) a majka -+ Ger-
sonova (Izl 2,22) i -+ Eliezero-
va (Izi 18,4).
SIRAH (knjiga) Deuterokanon-
ska (-+ kanon) knjiga Siraho-
va (Isus S.; u -+ Vulgati: Ec-
clesiasticus, hrv. Crkvenica)
spada u mudrosne knjige (-+
mUdrost). Ona sadrii:
1. Zbirku mudrosnih izreka
(1,1-42,14) koje u mnogome
podsjecaju na Izr. Na veoma
poucan i moralizatorski nacin
potice na dobro vjersko pona-
sanje i besprijekoran zivot.
Medu tim izrekama ima uputa
na samu mudrost, zatim moli-
tava i pjesama zahvalnica
(4,11-19; 14,20-15,10) kao i pje-
292 SIRAH - SJEVERNO KRALJEVSTVO
san 0 uosobljenoj mudrosti
(24,3-22).
2. dio (42,15-51,30) donosi po-
hvalu Mudrosti u Stvorenju i
pjesmu u slavu narodnih veli-
kana (44,1-50,26). Zatim slijedi
zavrsna molitva (50,27ss) i do-
datak (51,1-30).
Knjiga je napisana u razdob-
lju od 180-170. pro Kr. Pisac
Isus. Sirahov unuk, bio je izo-
brazen i Zakonu vjeran mud-
roslovac u Palestini. Dugo vre-
mena S. je bio poznat sarno
u grc. prijevodu. Od 1896. pa
do danas pronadene su oko
3/5 hebr. teksta.
SIRIJA (zaciielo skraeeni ob-
lik za »Asiriju«) Vee u 4. st.
pro Kr. naziv kraja izmedu
Eufrata i Sredozemnog mora,
izmedu Taurusa i Palestine
(danas: S., Libanon, ji. dio
Turske). Na tom su se pod-
rucju vee otpr. od 1000. pro
Kr. razvile ddavice -+ Arame-
jaca, npr. kraljevstvo -+ Da-
maska, koje se u mnogim pri-
jevodima zove naprosto »S«.
No S. uskoro postaje opet
polito zavisna, npr. 0 novo-
babil. kraijevstvu (605. pro
Kr.). U doba -+ helenizma S.
je upletena u borbu za pre-
vlast izmedu -+ Seleukoviea
(viadari u Babiloniji) i -+ Pto-
lemejeviea (vladari u Egiptu).
64/63. pro Kr. S. postaje rim.
pokrajinom (gIavni grad: -+
Antiohija). Na to smjera NZ
kad govori 0 S. (npr. Lk 2,2).
Neko se vriieme razlikuje -+
Celesirija od ostale S.
SIROMASTVO !'Ie prema SZ
smatra zlom. Uzroci: osobna
krivnja (Izr 6,9-11; 24,30-34 i
c.), udarci sudbine (1 Kr 17,1-
-16), ugnjetavanje bogatasa i
moguenika (nar. kod proroka:
Iz 5,8; Jr 5,27; Am 5,11; Mih
2,1s; 6,lOs). Jahve je zastitnik
siromaha (Ps 10,14.17; 14,6;
68,6 i c.). Nakon -+ izgna
S. poprima relig. smisao
nacuje otpr.: poniznost,
boznost, Ps 18,28; 70,6; 8
Zah 9,9), a da pri tom ne
drustveno znacenje. »Sir
si« se nisu pouzdavali u
nisu bili oportunisti, zbo
ga su ih moguenici, bog
a nar. vjerske vlasti sma
prezrenima. U smisiu te
mjene poimanja treba shv
i izraz »siromasni u duhu«
5,3). U naglasavanju i iz
predajne grade pokazuje
Lk nakionost prema siro
nima a nepovjerenje p
bogatima (usp. Lk 6,24-26
15.33s; 14,33) i u tome s
vodi za ostalim Ev-a (usp
10,23-2611). Bogatasi se ne
gu osloboditi tog nepov
nja dajuCi oskudnu -+ mi
nju. Pavao upozorava na
sovo siromastvo (2 Kor
Neka zajednica moze na
biti siromasna a zaprav
gata, ili obrnuto (Otk 2,9;
I cianovi zajednice iz -+ K
rana nazivaju se »siro
ma«.
SIROTE -+ udovice
SISERA Vojskovoda n
kan. kralja (mozda i sam
u Haroset Goimu?); pob
Ii su ga -+ Debora i -+ B
a ubila ga je -+ Jaeia
4s).
SJEVER Strana svijeta,
se ocekuie dolazak -+ Sud
14,31; Jr 1,14; 4,6).
SJEVERNO KRALJEVS
Nakon -+ Salomonove
izr. je kraljevstvo razdije
na -+ Juino (-+ Juda) i
koie se od 932-721. pro K
vodi pod imenom Izrae
rascjep kraljevstva). Od
-910. -+ Sekem je prijesto
-+ Jeroboama I. i -+ Na
U novim svetistima -+ Be
-+ Danu uvedeno je sto
 SJEVERNO KRAUEVSTVO
-7 bikova. U Jeroboamovo do-
ba zivi prorok -+ Ahija. 910-
-886. -+ Tirsa je prijestolnica
kraljeva -+ Base, -+ Ele i -+
Zimrija. S. k. moralo je ustu-
piti Damasku sj. dio -+ Istocne
J ordanije i granicne predjele
z. Palestine. Od 886-721. glavni
je grad -+ Samarija. Zimrijev
nasljednik -+ Omri trafi sa-
vez s fen. gradovima kako bi
se odupro -+ Aramejcima, te
u tu svrhu zeni svoga sina -+
Ahaba s -+ Izebelom iz -+ Si-
dona. Omri osvaja predjele -+
Moaba a ustupa dijelove I.
Jordanije Damasku. Njegov
nasljednik Ahab pod utjeca-
jem Izebele uvodi kuIt -+ Ba-
ala, protiv cega ustaje -+ Ilija.
Ahab uspijeva zarobiti -+ Ben-
-Hadada I.; vlast nad Moabom
ostaje i dalje. Uspostavlja do-
bre odnose s -+ Josafatom iz
Jude (njegova je kCi -+ Atalija,
-7 Joramova zena) te se skupa
s njime bori protiv -+ Asirije
(854. kod Karkara) i poduzima
vojnu protiv -+ Ramota u Gi-
leadu; ipak ga pobjeduje -+
Ben-Hadad II. jer nije slusao
proroka - 7 Miheja koji je na-
vijestao nesrecu. Njegov sin
-+ Ahazja nije mogao sprije-
citi otpad Moaba u vrijeme -+
MeSe. Tada Moab postaje ne-
zavisan. Njegov nasljednik -+
Joram nije uspio nanovo osvo-
jiti Moab, premda ga je u to-
me potpomagao Josafat. U
doba njegova vladanja nakon
Ilije nastupa prorok -+ Elizej.
J oram brani Ramot od -7 Ha-
zaela, sir. kralja, ali bez uspje-
ha; ubija ga -+ Jehu; ubijena
je i Izebela te sva Omrijeva
kuca. Jehu uklania kult Baala,
ali ostavlja Jeroboamov kuIt
bikova. Hazael zauzima dio
njegove zemlje (Gilead i -+
Basan); Jehu mora plaeati da-
nak Salmanasaru III. Nakon
Jehuove smrti vlada njegov
293
sin -+ Joahaz; Damask ga je
pokorio. Joahazovu nasljedni-
ku -+ Joasu uspijeva pobijedi-
ti Damask i oduzeti mu izgub-
Ijene predjele; uspijeva mu po-
bijediti i -+ Amasju, judo kra-
lja, kod -+ Bet-Seme§a; ruJi
dio jeruzalemskih zidina i
pljacka -+ hrarnsko blago. U
doba Jeroboama II. S. k. po-
stize svoj polito i gospodarski
vrhunac: ponovno zadobiva I.
Jordaniju, a mozda se tu mofe
pribrojiti i -+ Hamat; u sa-
moj pak zemlji prevladavaju
drustvene nepravde i pretje-
rani raskos mogucnika. Pro-
roci -+ Amos i - 7 Hosea na-
stupaju protiv tih poroka, a
i protiv relig.-cudorednog ra-
sula. Iz tog su doba ostraka
iz Samarije (-+ svitak). Jero-
boamov sin -+ Zaharija vlada
sarno sest mieseci i pada kao
zrtva urote. S njime svrsava
Jehuova dinastija. Nakon nje-
ga na prijestolje dolazi -+ Sa-
lurn, ali vlada sarno mjesec
dana. Njegov ubojica -+ Mena-
hem nasljeduje ga na prijes-
tolju. Razara Tapuah i mora
placati danak Tiglat-Pileseru
III. Njegov je sin -+ Pekahja
vladao dvije godine; ubija ga
njegov tjelohranitelj -+ Pekah
koji ga nasljeduje kao kralj.
Za Pekaha Tiglat-Pileser III.
osvaja vazne predjele (medu
ostalim Gilead, -+ Galileju, -+
Naftali) i odvodi u izgnanstvo
mnoge stanovnike. Nakon u-
morstva Pekaha postaje kra-
Iiem -7 Hosea. Podvrgava se
Salmanasaru V., placa danak,
ali potajno uspostavlja veze
s Egiptom. No zbog toga ga
zarobljuje asir. kralj i opsjeda
Samariju. Sargon II. zauzima
taj grad (721) i velik dio sta-
novniStva odvodi u Asiriju. U
osvojene krajeve naseljava na-
rode s Istoka koji zajedno s
neiseljenim izr. ostatkom po-
294 SJEVERNO KRAUEVSTVO -
staju mje~avina naroda, -+
Samarijanci.
SKORI OOLAZAK -+ ponovni
dolazak
SKUP je uski krug povjerlji-
vih (Job 19,19) i istomiSljenika
(Jr 15,17), zajednica naroda
(Post 49,69; Ez 13,9) i okup-
ljena vojska (Suci 21,5.8). U
prenesenom smislu S. je na-
rod sabran oko J ahve (Lev
23,2ss; 1 Kr 8; Neh 9). S. je
ponovno sakupljanje naroda
koji zivi u zatocenju kao znak
Bozjega gospodstva (Ez 36,24;
39,27). Znacajna je za zidovs-
tvo ustanova -+ Velikog vijeea
i -+ sinagoge. Kristova je pro-
povijed upravljena sakuplje-
nom narodu (Mk 3,20; Mt
13,2); na S. -+ farizeja Isus s
njima raspravlja (Mt 22,41).
Okupljanje oko Isusa stvara
sveopeu -+ Crkvu (Mt 16,18; OJ
9,31; 1 Kor 1,2) i Crkvu kao
pojedinacnu zajednicu (OJ
5,11; 1 Kor 4,17). S. kr~Cana
preduvjet je Kristove nazoc-
nosti (Mt 18,20). Na S. se pro-
povijeda, slavi -+ Vecera Gos-
podnja, moli, podjeljuje
Ouh (OJ 4,31; 12,12; 1 Kor
11,18). Sud i vjecna proslava
predstavljeni su u slici S. (Mt
25,32; Otk 19,12).
SKUPsTINA -+ skup
SLAVA oznacuje cast, bogat-
stvo, moe, utjecaj (Post 31,1-
-45,13; Ps 49,17), postovanje u
ocima drugih naroda (Iz 16,14;
17,4). S. se Bozja oCituje u
prirodnim pojavama (npr. ob-
lak, oluja, vatra, svjetlo: Izl
24,15-18; 33,18ss; Ez 1,4) i na
posebnim mjestima (-+ Bogo-
javljenje). S. je oznaka za Bo-
ga kad se daje spoznati u ne-
kom novom spasiteljskom ci-
nu. On ni skim ne dijeli svoju
S. (Iz 42,8; 48,11), jer je ona
tijesno povezana s njegovom
SLIKA
-+ sveto~eu. U Ps 66,2; 7
»S.« i »Bozje ime« znace is
I u NZ S. oznacuje prosla
moe, cast (Lk 2,9; 9,31s;
22,11; 2 Pt 1,17; Otk 15,
nar. u -+ doksologijama. »O
Bogu S. (cast)« znaCi: prizn
Bozje velicanstvo (OJ 12,
Rim 4,20). Prema Iv skrive
S. Bozja ocitovala se me
ljudima u Kristu (Iv 1,14;
4.40) i moze se spoznati sa
-+ vjerom (Iv 2,11). Vjern
neee samo gledati S. Bo
(1 Kor 13,12) nego ee u n
imati i udjela (Iv 17,22; R
8,17ss; Fil 3,21), jer su se
oblicili slici slave Bozje (2 K
3,18). Svaka -+ nevolja pri
nosi S. Bozjoj (2 Kor 4,17),
je Krist nada slave (Kol 1
i jer su ljudi pozvani i pre
dredeni za S. (1 Kor 2,7; 1
2,12ss; 2 Sol 2,14; 1 Pt 5,1.
S Kristom ee se i vjernici
javiti u S. (Kol 3,4). U NZ k
i u SZ S. oznacuje Boga k
se daje spoznati u nekom
vom spasiteljskom cinu.
S. samoga Krista ocituje
u -+ preobrazenju, muci, kr
i uskrsnueu. Kristovo »u
~a~ee« jest »ulazak u njeg
S.« (OJ 1,19; Fil 2,9; 1 T
3,16). S moeu i S. on ee se
javiti kod svog -+ ponov
dolaska.
SLAVITI, HVALITI Za »
SZ ima viSe hebr. rijeci; p
vodimo ih razlicito, vee p
rna kontekstu (npr. i »zah
ljivati«). Kad Boga »slavim
tada ga priznajemo, potvr
jemo njegov polozaj, npr
hvalbenim psalmima iIi h
lospjevima gdje se slave Bo
djela izvedena nad narod
(Ps 129), nad pojedincima
9), u prirodi (Ps 104), iii g
se ocrtava cjelokupno njeg
djelovanje (Ps 8).
SLIKA -+ slike i kipovi
 SLIKA I PRILIKA -
SLIKA I PRILIKA -+ slike i
kipovi
SLIKE I KIPOVI Gotovo sa-
rno u SZ nalazimo izjave 0 S.
i k., najcesee u negativD(?~
smislu. Nazivlju se »kumln-
ma« (Br 33,52; usp. Otk 13,14s;
14,9ss), »klesani lik« (pnz 4,16),
»lik zivotinje« (Izl 32,4; usp.
Dj 7,41), »slika« (Izl 20!~). Za-
kon (-+ Savez) neumolJlvO s~
obara na svaki oblik prikazI-
vanja Jahve (IzI20,4s2~; 34,1?).
U kasnije Yr. -+ proro~!l ust~Ju
protiv svakog stovanJa S. 1 k.
(Hos 2,10; Iz 2,8; 1O,10s; Jr
2,26ss· usp. Dj 17,29). To se
moze'shvatiti iz cinjenice da
kasniji jeruzalemski ~ahvi~
kult uopee ne pozna s!lka !ll
kipova; on se vee n~ taJ na~lD
izdiZe iznad kultmh obhka
neizr. naroda. ali su ga ugro-
zavali kan. utjecaji (usp. 1 ~r
12· 13 34; Hos 8.5s; 13,2; Rim
t,i3). S. i k. nisu ~il~.s~o Ii-
kovi nego su zamJenJlvah ono
8to je prikazano. P!e~a s.em.
shvaeanju slikama I kipovllna
moglo se nadvladati ono sto
se njima prikazivalo. Zabra-
na S. i k. imala je prema tome
svrhu da l.iude oCuva od ma-
gijske zloupotrebe J~ve-B?ga,
koiom bi se nastoJalo nJega
prisvojiti i. svlad~ti. To. je
shvaeanje bIlo pnsutno I u
ranokrse. yr. kad su se otkla:
njale sve kul!ne ~. i k.! ka~ ~
svako prikazlVan.1e Kris.ta iIi
apostola. Do promjene Je do-
slo postupno, ?ajp.rije siml?o-
lickim prikazlvanJem (Knst
kao pastir, ucitelj). Zazor pre~
likovnim prikazivanjem zaml-
jenilo je kasnije I?reobilje S.
i k. Uvijek je covJek u opas-
nosti da S. i k. poistovjeti sa
sadrlajem vjere i da ih pro-
matra kao da su zbiljski ono
8tO sarno predstavljaju.
Kad SZ zabranjuje izradu
»mrtve« Jahvine slike, mozda
SLOBODA 295
hoee nesto izreCi 0 covjeku.
Prema Post 126 Covjek je lOzi-
va« stika Boz.ia. Post 1,27; 5,1.
3; 9,6 pod »slikomc ne misli
tek neko ostvarenje idealnog
nauma 0 covjeku nego da je
sam Bog »uZorakc te slike:
covjek je slican Bogu, u nje-
mu ee se Bog prepoznati kao
u mnogolikoj slici.
Prema Ps 8.6-9 slicnost je udio
u Bozjoj vlasti upravljanja.
Covjek predstavlja Boga kao
gospodara -+ stvorenja. U bibl.
smislu covjek se promatra
kao cjelina. Slicnost s Bogom
obuhvaea -+ tijelo i -+ dusu.
U mnogolikost slike spada i
dvoistvo -+ muskarca i -+ ze-
ne. 'u njihovu upotpunjavanju
ocituje se Bozja zivotna i
stvarateljska moe. Razvitak
poimanja slicnosti: kod Sir
17,1-14 covjek je duian da se
uprilici Bozjoj slici, prema
Mudr 2,23 Covjeku je obeea-
na besmrtnost.
U Kristu se ta »slienost« bitno
prosiruje. U Kol 1,15 Krist se
naziva savrsenom slikom Bo-
ga nevidljivoga, otisak njego-
ve biti (usp. 2 Kor 4,4; Heb
13). Prema Kol 3,10 slicnost
j~ za ljude dar i zadatak, i ona
treba da se razviia. To se raz-
vijanje postize tako da se »0-
buce novi covjek« (Kol 3,10),
da se promijeni u sliku novog
Adama (1 Kor 15,49), da se
suoblici Kristovoj slici (Rim
8,29; usp. 2 Kor 3,18). Ta slic-
nost postaje zajednistvo s Kri-
stom u smrti i uskrsnueu, u
dionistvu njegove -+ slave.
SLOBODA se u Post 2-3 istice
kao temeljna covjekova mo-
guenost. Sam je Bog ~ovjeku
darovao S. Ona se oCltuJe u
-+ povijesti izr. naroda: oslo-
bodenje iz -+ ropstva ego (Izl
3,7-22; 5,1s; 6,6; Pnz 7,8), l?o-
vratak iz -+ izgnanstva (2 LJet
36,17-21), -+ Makabejci koji se
296 SLOBODA -
bore za S. (1 Mak 2,19-22; 14,
29). Slobodu ugrozava teznja
za izvanjskom sigurno~cu (Izl
16,3) i kr~enie -+ Saveza (2
Kr 21,12-15). U NZ ne nalazi-
mo nikakvu primisao na polito
S. Ona se cesce opisuje kao
odgovornost prema Kristovoj
poruci (tako Mt 25,34-46; 2 Kor
5,10). S. je povezana s prizna-
vanjem -+ istine (Iv 8,32). Ot-
klanjanje istine vodi u -+ rop-
stvo. S. oznacuje: zivot po Du-
hu Gospodinovu (2 Kor 3,17),
oslobodenie od sZ. -+ zakona
(Rim 6,14; 7,6; Gal 2,4), svla-
davanje prevlasti -+ mesa
(Rim 8,5-9), vladavinu -+ Duha
(Rim 8,13), oslobodenje od
svjetskih briga (Kol 2,20) i
svjetskih pocela (-+ grijeh)
(Gal 4,3.9), odvojenost od svi-
jeta (1 Kor 7,29-32). Kdcanin
je pozvan na S. (Gal 5,13) kao
na slufenje (Kol 3,12ss; 1 Kor
8,9; 9,19). No ona se ne smije
izroditi u pokrivalo zloce (1
Pt 2,16). Iako je S. ugrozena
-+ grijehom, ipak je kr~canin
pozvan na S. slave djece Boz-
je (Rim 8,19-22). -+ drfava.
SLOBODNI GRAD -+ pravo
utociSta
SLOBODNJAK Negda~nji -+
rob koji je o~loboden za ot-
kupninu ili kao Zrtva nekom
bozanstvu (stoga slikovito u
1 Kor 7,22: S. Gospodinov).
Prijeporno je da li su »liber-
tinci« (Di 6,9) bili oslobodeni
robovi ili ratni zarobljenici-
-povratnici.
SLOVO
1. Kod PavIa -+ Duh.
2. Slovcanom pismu prethodi-
10 je nekoliko slogovnih pisa-
rna (npr. pravi hijeroglifi), ali
tek je slovcano pismo trebalo
manje od 30 znakova. Na sir.-
-pal. podrucju ono je prona-
dena oko 3000. pro Kr. (-+ Ba-
bilonija). Postojalo je istovre-
SLUGA B02JI
menD nekoliko slovcanih
sarna (npr. fen. abeceda, kI
vo pismo iz -+ Ugarita). K
neka od njih jos nisu potp
odgonetnuta, posljednja r
o njihovoj svezi i odnosu s
canog kroz slogovno pismo
se ne moze reCi. Osim t
slovcana pisma ovise dije1
o slici predmeta kojeg
pocinje doticnim S. Najsta
svjedocanstva slovcanog
rna jesu -+ natpisi.
3. Od razliCitih abeceda
bilo se fen. pismo. Iz jed
od njegovih oblika nastalo
mozda grc. pismo (a od
lat. i sve kasnije evrop
abecede). Tek u tim pism
nalazimo i znakove za sa
glasnike.
4. Slovima su pisani relig
kulturni spisi. Osim toga
sanje se u odredeno vrije
kad su veoma rijetki znali
sati, smatralo vje~tinom
nom bozanskog i neobic
znacenja. To je uzrokovalo
se slovima cesto pripisi
magicni sadrfaj (npr. abec
kao za~titna carolija - zap
S. su bila takoder znakov
broieve. Na tom se zasniv
mnoge aluzije u SP (cest
vezi s astrolo~kim nazorim
njihovu brojcanu simbo
(= gematriju) danas vecin
ne mozemo odgonetnuti.
SLUGA BOzH (' ebed jahv
Tko prizna da je Bog iz
njega, moze se smatrati S
Od 1892. taj se izraz gotovo
kljuCivo primjenjuje na g
nu osobu nekih dije10va -+
uteroizaije (Iz 42,1-4; 49
50,4-9; 52,13-53,12; cesto se
me pridodaje 42,5ss; 49,
50,10ss). Te su pjesme u kn
pogledu srodne. Barem
prve potjecu od samog De
roizaije.
Tko je taj S. B.? Neki u n
vide sliku izr. naroda (ili
 SLUGA BOtH -
gova najplemenitijeg dijela),
drugi dde da se pod pojmom
S. B. misIi na pojedinacnu
osobu, npr. Deuteroizaiju, na
kojeg drugog ~ proroka, na
kralja (~ kraljevstvo). Ima
pokusaja tumacenja koji vode
racuna 0 svim predlozenim
misljenjima. Prijeporno je
osim toga da Ii sastavljac opi-
suje S. B. unatrag, da Ii ga
ocekuie u buduenosti iIi ga
prikazuje kao suvremenika.
Pjesme 0 S. B. izrazavaju pre-
dodzbu koju sastavljac ima 0
tome kako Bog daje svoju po-
moe u svrhu spasenja, koje
pretpostavlja poniznost sluge.
Apostolsko propovijedanje na-
glasava da je S. B. dosao u
Kristu (Mt 12,18; Dj 3,26; 8,30-
-36; Fil 2,7). S njim i po njemu
dolazi Bozje spasenje. Taj je
S. B. proslavljen (~uzviSe­
nie).
SLUGA GOSPODNJI, SLUGA
JAHVIN ~ Sluga Bozji
SLUSATI u SP najcesce je vi-
se nego »cuti«: kad Bog slusa,
znaci da on i usIisa (18 10,14).
Kad cov;ek slusa, znaci da on
dosljedno tome i postupa (Jr
26,3s; Lk 6,47). Slusanje je
put kojim se dolazi do vjere
(Rim 10,14).
SLUzBA ~ sluzenje
SLUzENJE Ponajprije ropsko
S. (IzI21,2; Lk 17,8; Mt 20,26s),
zatim potcinjenost drugim na-
rodima (Post 15,13; Izl 1,11;
2,23; 13,3; Suci 3,8) kao i ovis-
nost 0 podloznicima (1 Sam
18,5.30; 19,4; 2 Sam 14,19s).
U prenesenom smislu S. ozna-
cuje potpunu ovisnost ljudi 0
Bogu. To se upotrebljava jed-
nako za pravog Boga kao i za
S. kumirima (Izi 23,33; Pnz
28,64; 1 Sam 7.3s; 12,10). Naj-
vaznije je zakonsko S. Jahvi
SLUtENJE 297
(Suci 10,16); za ni se tran is-
kljucivost (Izi 20.5; 23,2433; 18
24,14s.18), odvraeanje od ~ gri-
.leha (Ps 2,11; 100,2; 102,23) i
bespridrzajna opredioba za
Boga (1 Ljet 28,9). Prema Pnz
18.5 ~ leviti su se za svoju
sltiZbu izabiraIi iz naroda. SZ
ne smatra, kao susjedni naro-
di u to vr., da S. covjeka po-
nizuje.
U NZ S. se smatra bezuvjet-
nim Boz.lim zahtjevom (Mt
4,10; 6,24; Lk 4,8; Rim 12,11;
Kol 3,24), koji svoj izvor ima
u S. Isusovu (Mt 20,28; Mk
10,45; Lk 22,27). S. je znak
pravih ucenika (Mt 20,26ss; Mk
1O,43ss), ostvaruje se u dava-
nju zivota za ljude (Mk 9,35;
10,44; Lk 22,26; Iv 12,15s), plod
je nesebicne ~ ljubavi (1 Kor
16,15; Otk 2.19). Nekad su lju-
di zivjeIi sltiZeCi grijehu (Rim
6,6ss). Nakon Kristova ~ ot-
kupljenja postali su slobodni
da sltiZe Bogu (Gal 3,13; 4,4s),
za S. u pravednosti, miru i ra-
dosti (Rim 14,17s), za S. u me-
dusobnoj ljubavi (Gal 5,13;
Heb 6,10; 1 Pt 4,10). Osobito se
~ Pavao oznacuje slugom Kri-
stovim (Rim 1,1; Fil 1,1), kao
sto se slugama nazivaju i nje-
govi suradnici (Kol 4,12; 1 Sol
3,2; 1 Tim 4,6). S. zapocinje
Bozjim ~ pozivom (Rim 1,1;
1 Kor 1,1; Gal 1,15). Na prvom
je mjestu S. ~ rijeci Bozjoj
(Dj 6,4; Rim 1,9; 15,16) i No-
yom savezu (2 Kor 3,6). Taj
pojam S. temelj je bib!. shva-
canja sluZbe. SZ poznaje, me-
du ostaIim, sltiZbu ~ sveeeni-
ka (1 Ljet 24), sudaca (Sud
2,16-19), kraljeva (1 Sam 10,6;
26,16) i ~ proroka (1 Kr 11,29-
-39; Iz 3,2). U NZ svaka se
sltiZba povezuje s Kristom kao
s praizvorom. SltiZba oznacuje
nastavak njegova poslanja i
proizlazi iz punine njegove
vlasti (Mk 3.14-18; 6,7; Mt
 298 SLU1ENJE -
10,40). Po toj slmbi proslavlje-
ni .ie Krist nazocan u svojoj
-+ Crkvi (Ef 4,10s; Rim 12,6ss;
1 Kor 12,28s). »Slmba« se vise
puta upotrebljava u istom
smislu kao i -+ karizma (usp.
1 Kor 12ss).
BuduCi da se slmba proma-
trala iskl.iucivo kao S. -+ za-
jednici, nije izmedu razlicitih
slmbi bilo viSih i niZih. Svaka
se od n.iih smatrala kao na-
stavak Kristova S. ljudima
(Mk 1O,43ss; Lk 22,27; Iv 13,12-
-17; OJ 1,1725). Prenosi se mo-
litvom i polaganjem ruku (OJ
6,6; 13,3; 1 Tim 4,14). Nazivi
za pojedine slmbe bili su npr:
-+ apostol, -+ starjesina, -+ pro-
rok, -+ ucitelj, -+ nadglednik,
-+ dakon, -+ prezbiter.
SUEOBA .ie mala skupina od-
vojena od neke relig. zajedni-
ceo U S. se nar. istice zasebna
vjerska nauka iii pojedini za-
htjevi: zbog njih se odvaja od
ostalih pripadnika zajednice,
odn. oni je iskl.iucuju. Krsea-
ni su u Jeruzalemu prema OJ
24,5 slovili kao »nazarejska S«.
SUEPOCA Cesto spominjanje
upueuje da je u bib!. vr. to
bila veoma rasirena bolest u
Palestini (usp. Izi 4,11; Lev
19,14; Pnz 27,18; 2 Sam 5,6-8;
Mt 20,3011). S. se cesto prika-
zuje kao Bofja kazna za -+
grijehe (npr. Post 19,11; Pnz 28,
28-29; 0.i 13,11). Iscjeljenje od
S. izvanredan je dokaz Bozjeg
milosrda (usp. Tob 11,11-14) a
u NZ znak da .ie nadoslo vri-
jeme spasenja (usp. Mt 11,511;
Mk 10,52//; Iv 9,32). U relig.
smislu S. je slika za zaslijep-
ljenost koja Bofje znakove ne
mofe iii neee prepoznati i
zbog toga zaslmuje osudu
(usp. Iz 6; Mk 4,10-121/). Tako
se Pavao tuZi na nevjeru u Iz-
raelu kao na S. (Rim 11,25);
prema Mt 15,14 Isus naziva
SMRT
farizeje »slijepcima« »vo
ma slijepaca«.
SMIRNA
A) (izmir) Lucki grad na
Male Azije. Poslije 300. pro
S. je bila jedan od najbog
jih gradova Male Azije. Jed
pismo iz -+ Otkrivenja Iva
va upravljeno je krse. zaj
nici u S. (Otk 2,8-11).
B) Naziv za smolu sto se u
trebljavala kao mirodija
sahranjivanju (Iv 19,39) i k
sredstvo omaml.iivanja (
15,23). Okus joj je bio gor
Morala se uvoziti.
SMOKVA ima veliko lisee.
dila se i u vinogradu (»sje
pod svojim trsom i S.« =
vjeti sretno, 1 Kr 5,5; usp. Z
3,10). Bila je znak izobilja
obeeanoj zemlji (usp. Br
23) jer su se plodovi ubir
dvaput godisnje. Cesto se
usporedbama govori 0 S. (n
Hos 9,10; Lk 13,6-9; Otk 6,1
UniStenje S. bio je znak Su
(Jr 5,17; Hos 2,14). Proklin
nje S. (Mk 11,12ss1120-25)
macilo se vee kao cin koji i
pokazati neplodnost Izraelo
(usp. simbolicne postupke
proroka).
SMOLA Naziv za razne pro
vode dobivene od stabala i
mova. S. je slmila kao k
miris i lijek. Trgovina smol
bila je znacajna (Post 37,
Ez 27,17). U SP nisu tako jas
opisane sve vrste S. da bism
ih danas mogli utvrditi.
SMRT se u SZ uopce ne sh
ea kao dijeljenje duse od
jela. S. prv. znaci prestan
fivota (usp. Br 6,6: mrtvac
mrtva »dusa«). S posljednj
izdisajem iz tijela odlazi i
votna snaga (dah) (usp. P
35,18). Buduci da se tijelo
covjek) ne unistava, mrtv
fivi dalje kao sjena u Podze
 SMRT- SOLUN
lju (seol) (usp. Iz 14,9). Silaziti
u grob znaci: siCi u Podzemlje
(usp. Iz 1,12; Ez 32,18). Na
temelju predodZbe da covjek
jos moze osjeeati, s tijelom
preminulog briZljivo se postu-
pa.
UskraCivanje pogreba znaci
sramotu i kaznu za preminu-
loga (Jr 16,4). Mrtvo je ljud-
sko tijelo necisto, isto je tako
necista kuea u kojoj je bilo
mrtvo tijelo polozeno, svi
predmeti i svaki onaj koji se
dotaknuo mrtvog tijela, groba
iii kostura (usp. Br 19,11-16).
S. se promatra kao posljedica
-+ grijeha i kao kazna za po-
cinjeno -+ zlo (Ez 18,20; Lev
20,8-21; Rim 5,12-17). SP ne go-
vori samo 0 tjelesnoj nego i 0
duhovnoj S. koja nevjerom i
grijehom dokoncava zajednic-
ki zivot s Bogom (Iv 5,24; Rim
8,6; 1 Kor 15,21). Kristovom S.
omogueeno je novo zajedniS-
tva s Bogom i nadvladana je
duhovna S. (Iv 5,24; 1 Iv 3,14).
U iScekivanju uskrsnuea S. je
prestala biti strahota.
SMRTNA KAZNA -+ kazna
SNAGA Svaka S. dolazi od Bo-
ga (usp. Ps 18,40; 26,16; 29,11;
139,3; Otk 2,26). Bog je Sve-
moeni, on je sama »S.« (Iz
12,2; Ps 59,10; Mk 14,62), on
je narod iz Egipta izveo »si-
10m velikom i rukom jakom«
(IzI 32,11), stvorio je zemlju
snagom svojom (Jr 10,12; Ps
65,7; 74,13). I svaka svjetovna
vlast dolazi od Boga (Rim 13,
1; -+ ddava). Bozjom se sna-
gom nar. izvodi -+ spas (2 Kor
13,4S)i udjela u toj S. ima ta-
koder Isus Krist a (u njemu)
i zajednica (usp. npr: Lk 24,
19; 10,9; Ef 4,15s). Oni koji vje-
ruju primili su vlast (neki pri-
jevodi: »pravo«) da postanu
djeca Bozja (-+ Bozje posinas-
tvo) (Iv 1,12).
299
SNU:lDENOST -+ trpljenje
SOAN (gre. Tanis) Grad na sji.
dijelu delte Nila; spominje se
npr. u Br 13,22; Iz 19,11.13; Ez
30,14.
SOAR Grad u j. dijelu doline
Jordana (Post 13.10; u Post
14,2.8 naziva se i Bela). Bio je
skloniste -+ Lotu (Post 19,225.
30). S. se nadalje spominje
kod Iz 15.5; Jr 48.4 kao grad
u -+Moabu.
SOBA Aram. grad-drZava (1
Sam 14,47) sto ga je pobijedio
-+ David (2 Sam 8,3-12; 1 Kr
11,23).
SODOMA je poput -+ Gomore
u Post 19 primjer iskvarena
grada koji Bog uniStava. Jed-
va se i spominje u SP da je
kralj S. u borbi protiv -+ Am-
rafela stao na stranu -+ Lota
(odn. Abrahama) (Post 14).
Grijesi stanovnika S. opisani
su kao homoseksualnost (Post
19,5), umisljenost (Iz 3,9), giz-
davost i nesocijalno drZanje u
blagostanju (Ez 16,49). Zbog
toga se S. i Gomora poslovic-
no spominju kao narod bez
milosti (Jr 23,14). Ono sto mi
danas nazivamo »sodomijom«
(bludnost sa zivotinjama) SP
ne pripisuje stanovnicima S.
Izvjestaj 0 Lotovoj zeni koja
se pretvorila u stup soli jest
-+ etiologija. Time se pucki tu-
mace cudni oblici stupova od
soli kraj Mrtvog mora i iska-
zuje se bezuvjetnost Bozjih
traZenja.
SOFAR -+ Jobov prijatelj (Job
2,11; 11,1; 20,1; 42,9).
SOFONIJA -+ Sefanija
SOLUN Trgovacki grad u -+
Makedoniji, sji. od zaljeva
Terme na rim. vojnom putu
Via Egnatia. 315. pro Kr. osno-
vao ga je kralj Kasandar kao
grc. naseobinu Terme i pre-
300 SOLUN -
rna imenu svoje zene, jedne od
sestara Aleksandra Vel., na-
zvao Thessalonike (SoIun). U
doba rim. viadavine S. posta-
je 148. pro Kr. gIavnim gradom
Makedonije. U -+ Paviovo do-
ba tu je zivjela zid. zajednica.
U njihovoj je sinagogi propo-
vijedao Pavao na svojem 2.
misijskom putovanju, ali bez
veeeg uspjeha (Dj 17,1.11.13;
Fi! 4,16). Na svome 3. misij-
skom putovanju mozda je Pa-
vao ponovo dosao u S. (Dj
20,1-4). Iz S. su rodom njego-
vi suputnici -+ Aristarh i
Sekundo. Krseanima u S. up-
ravijene su obje -+ Posianice
Solunjanima.
SORA Miesto u bastini pIe-
mena -+ Danova (IS 19,41; Suci
18,2.8.11), kasnije je pripao -+
Judi (1 Ljet 2,53). U Suci 13,
2.25; 16,31 spominje se kao
mjesto ukopa -+ Samsonova.
SOSTEN Nadstojnik sinagoge
u -+ Korintu Cije je optuzbe
protiv PavIa rim. prokonzul
odbio (Dj 18,12-17).
SOTONA -+ davao
SPALJIVANJE -+ grob, -+ kaz-
na
SPAS je izraz kojim se hoee
reCi da unatoc dolasku Kra-
Ijevstva Bozjega i dalje posto-
je razliCite nedaee (npr. boIe-
sti, oskudica. smrt, blost, 0-
granicenost. nesavrsenost, ra-
tovi. nemir medu Ijudima, na-
rodima, religijama i drustve-
nim slojevima), ali da je obe-
Can kraj svih nevoIja.
Radi se. dakle. 0 tom da se
pripravi put spasu, jer ga co-
vjek ne moze postiCi vI. sna-
gama; ipak. oko njega treba
nastojati -+ nadom i pouzda-
njem u Boga. Povijest S. nije
nikakva pos. povijest izvan
ostale povijesti. vee se ona sa-
stoji u pojedinacnim dogada-
SPOZNAJA
.iima »redovite« Ijudske po
jesti, ali po njoj doznajem
da ti dogadaji vode k S. Zad
ea je krseana da sami pok
eu takve dogadaje (-+ ljuba
SPASENJE -+ otkupIjenje
SPASITELJ Oznaka za Kris
(Lk 2,11) jer je po njemu
jamcen spas. Grc. rijec sot
ne znaCi sarno »spasitelj«, n
ki je jezici prevode i rijec
»izbavite1j« (usp. Iv 4,42;
5,31; Fi! 3,20). S. ima i pol
znacenje (carski naslov).
SPISAK -+ popis
SPOMEN-CIN niie neko un
trasnje razmiSljanje iIi neo
vezatno sanjarenje. To je c
po kojem neki prosli dogad
postaje djelotvornim u sada
njosti.
Na taj nacin npr. -+ Vece
Gospodnja posadasnjuje Is
sovu smrt (1 Kor 11,26).
SPOMEN-zRTVA -+ zrtva
SPOZNAJA
1. S. Boga ponajcesee
oznacuje teoretsko poznav
nje, nego iskustvo na
melju -+ povijesti (usp. Iz 4
20; Ps 9,11. ali Dn 12,4) iIi p
znavanje Boga (Rim 1,19),
NZ u Kristu (usp. 1 Kor 4,
2. »S. dobra i zla« -+ Raj. z
maljski.
3. Postoji podrucje spozna
koje je pridrlano Bogu, a sa
se otvorilo onome koji vjer
je (1 Kor 2,10). Ni ta S. ne ob
hvaea teoretsko znanje (us
1 Iv 1,5s) koje bi vodilo k sp
senju, kako je to uciIa »gnoz
(gnostici, -+ filozofi).
4. Rijec »S.« ima nar. zn
cenje u -+ Ivanovu evandeI
5. Kako S. oznacuje tijesnu p
vezanost dviju osoba, a S
ne pozna podje1u na dusu
tijelo, to S. izrafava i pris
sjedinjenje izmedu muskar
 SPOZNAJA -
1 zene (Post 4.1.17; neki to
prevode »skupa zivjeti« i s1.).
SRAMOTA. RUGLO Ponize-
nje prouzrokovano npr. od lju-
di (Ps 55.13ss) ili opCih zi-
votnih prilika (npr. neplod-
nost. Lk 1.25). vI. krivnjom
(npr. zbog zlostavljanja rodi-
telja, Izr 19.26) iIi uslijed Bo-
zje presude (Iz 45,16; Jr 3,25).
Isus je na sebe primio S. -r
kriza, izdaje i sramotne smrti
(Heb 12,2). S. je udes praved-
nika (usp. Ps 22; 1 Kor 6,8),
ali je to ipak sarno privreme·
ni udes krseanina (Fil 1,20;
usp. Rim 10,11).
Zbog te S. rada se stid. ce-
sto se dozivljava u vezi sa
spolnoseu. Kasnije se povezu·
je s pojedinostima izvjestaja
o padu u grijeh (Post 3,7.10s).
Bozji sud postidu.ie (Ez 16,61),
ali ne krseane (Heb 2,11; 1 Iv
2,28).
SRCE ni ie u SP ni neki biolo-
ski organ ni srediste povrSne
cuvstvenosti. vee srediSte unu-
trasnjeg »ja«, osobe (1 Pt 3,4),
unutrasnjeg covjeka (1 Sam
16,7) s osjeeajima kao: srca-
nost (2 Ljet 17,6), -r radost
(pnz 28,47; Job 29,13), naklo-
nost (2 Sam 15.13; Ezr 6,22),
briga (1 Sam 9,20), bol (Iz 65,
14; Jr 4,19). S ..ie podstrek za
djelovanje (Izr 36,2), namjere i
htijenja (1 Ljet 22,19; Iz 10,7;
Jr·23,20). Bozji je -r Savez upi-
san u S. (Jr 31,33). Sree budi
ceznju za kueom Bozjom (Ps
42,5). U S. se provjerava ljud-
ska nedwnost (Ps 24,4). Ono
je mjesto osobnih tajni (Suci
16,15.17s; 1 Sam 9,19). Odvra-
canje od Boga i -r okorjelost
(Izl 4,21; 9,7; Iz 29,13; Ez 6,9)
svladavaju se -r obraeenjem
i obnovom u duhu Bozjem (Ez
11,19; 18,31; 36,26s). Bog cov-
jeka sudi i iskusava u njegoVll
S. (1 Ljet 29,17; Jr 11,20). Radi
STAN 301
toga se obraea oa ljudsko S.
sa zahtjevom za prPim. De
sarno izvanjskim obrateojem
(Jl 2,12s).
NZ govori 0 5., radosti (Iv
16,22; Dj 2,26), -+ ljubavi (Fil
1,7), cefuji (Lk 24,32; Rim 10,1),
ali i tjeskobi (Iv 14,1), boll (Iv
16,6; Rim 9,2; 2 Kor 2,4) i Iaf-
noj pozudi (Mt 5,28; Rim 1,24;
Jak 3,14). Vee uS., a ne tet
po djelu, cini covjek dobro iii
zlo (Mt 15,18ss). Bog gleda u S.
(Lk 16,15; Rim 8.27; 1 Sol 2,4),
daje mu svoj zakon (Rim 2,15;
2 Kor 3,2), koji se moze u vjeri
prihvatiti (Mk 11.23; Dj 8,37)
iIi u sumnji odn. okorjelosti
odbaeiti (Mt 13,15; Rim 1,21).
:Bog moze otvoriti S. za svoju
blagovijest (Lk 24,45; Dj 16,14)
i dovesti do spoznaje svoje
-r slave (2 Kor 4,6). Bozji duh
ispunja S. (Rim 5,5; 2 Kor 1,22)
i daruje mu -+ mir (Fil 4,7).
-r Ljubav dolazi iz cista (Dj
15,9), od Boga ojacana S. (1
Sol 3,13).
SRDZBA BOZJA -r gnjev Boz-
ji
SREBRNIK -r kovani novae
SRECA -r spas
SREDOZEMNO MORE -r mo-
re
STABLO SPOZNAJE -r Raj
zemaljski
STABLO ZIVOTA -r Raj ze-
maljski
STAN Iztael pozna dva os-
novna oblika S.: sator i kueu.
Kad se slikovito govori 0 Bo-
zjem S., zeli se jasnije reCi
ovo: mada Bog zapravo sta-
nuje na -r nebu (Ps 2,4; 14,2),
on je bliz svom narodu, bilo
kod putovanja pustinjom (Izi
25,8s; Br 9,15-23) bilo nakon
-r osvajanja zemlje (Ez 9,3; 1
Kr 8). Ipak, bila je prisutna
svijest da nikakva ovozemna
302 STAN -
kuc31, kao npr. -+ Hram, ne
moze Boga obuhvatiti (1 Kr
8,16.29; 2 Sam 7,13). U NZ
hrarn je Bozje prebivaliste
(Mt 23,21). Govori se i 0 obe-
canju da ce covjek boraviti
kod Boga (Iv 14,2; Otk 21,3;
usp. Ez 37,27s). Jos je zna-
cajnije da se sam covjek sma-
tra stanom Duha Sv. (Rim
8,9ss), Oca i Krista (Iv 14,23).
Po tome je sliean Kristu u ko-
me boravi Otac (Iv 14,10) i
prebiva punina bozanstva
(Kol 1,19; 2,9).
STARI ZAVJET (= Stari sa-
vez, nazvan kod zidova tenah;
-+ oporuka) Zajednieki naziv
za veci dio SP. Knjige SZ na-
stale su tijekom nekoliko st.
i pripadaju razlicitim knji-
zevnim vrstama (npr. pjesme,
pisma, zbirke izreka), medu-
sobno se takoder znatno raz-
likuju. No temeljni stav im
je zajednicki: one navijesta-
ju Boga -+ Saveza koji se bri-
ne i za svakoga pojedinaeno.
STARJESINE
1. U krscanstvu -+ prezbiter.
2. U zidovstvu: izraz S. ozna-
cuje viSe dostojanstvo negoli
zivotnu dob. Izr. S. ili S. nekog
-+ plemena jesu plemstvo ko-
je predvodi u ratu i sudi (Izi
18,13-26). Nakon -+ osvajanja
zemlje na njihovo mjesto do-
lazi gradska aristokracija, ali
ih sasvim ne potiskuje. Pos-
lije -+ izgnanstva S. su bile
mjesna vlast; kasnije su pri-
mljeni u -+ Veliko vijeee. S.
su i u zajednicarna zid. -+
dijaspore imale odlucujucu
ulogu.
STAROST
1. S. patrijarM. Govori se 0
visokoj S. (razlicito u razliei-
tim tekstovnim predajama)
npr. -+ Adama, -+ Seta, -+ Me-
tusalaha, -+ Abrahama. Broje-
vi tu ne oznacuju »godine«
STRAH
koje bi bile krace od nasih.
Ne treba ih uzeti dosl. (u pov.
smisiu dug zivot), nego she-
matski (spajanje nekoliko -+
rodosiovIja, teal. iskazi 0 ide-
ainoj dobi i relig.-eudorednom
nazadovanju).
2. Starci ostaju u krugu obi-
telji; oeevi prije smrti »sre-
duju kucu« (-+ obiteIji, -+
oporuka). Cijeni se dostojan-
stvo i mudrost staraca (Lev
19,32; Izr 16,31; 1 Tim 5,1s)
unatoc kionulosti njihovih
snaga (Sir 3,12ss). Dostojan-
stvo -+ starjesina izv. potjeee
od njihove S. S druge strane
SP istice i duinosti starijih
(Tit 2,2ss); sudbina je -+ udo-
vica nezavidna. Sarna po sebi
S. nije neka vrednota (-+
miadost).
STATER -+ kovani novac
STID -+ sramota, ruglo
STJEPAN (»vijenac«) Jedan
od sedmorice koja su se bri-
nula za siromahe (-+ dakon).
Dj izvjestavaju 0 njegovu iz-
boru 6,5), 0 optuibarna protiv
njega, 0 njegovu govoru pred
-+ Velikim vijecem i 0 njego-
vu karnenovanju s kojim se
suglasio Savao (= -+ Pavao)
(Dj 6,8-8,1). Uslijed tadasnjih
progona vjernici su se raspr·
sili i tako se poruka prosirila.
-+ Apostoli su smjeli ostati u
Jeruzalemu. Nije posve sigur·
no da li se iza te cinjenice
skriva sukob u jeruzalemskoj
zajednici (-+ judeokrscani).
STOICI Filozofski pravac (-+
fiIozofi) koji je zapoceo oko
300. pro Kr. Strogo su (do fa-
talizma) vjerovali u provid-
nost. Puckim metodama na-
vijestanja sto ih je razviia
ta filozofija sIuii se i NZ.
nar. Paviove posianice.
STRAH -+ tjeskoba
 STRAH BOZl'I -
STRAH B02JI naziva se strah
po kojem cov.1ek ni.1e u ne-
kom bezglavom strahu pred
nekim nadmoenikom, vee rea-
listicki procjenju.1e Cinjenice.
S. B. jedan je oblik ~tovanja
koje se Bogu iskazuje. Ono
je povezano s klicanjem (Ps
47,3). K tome pridolazi svijest
da Boga dozivljavamo kao
»Svetoga« (Izi 15.11). Pri tom
treba biti na cistu da -+
»svet« nije u prvom redu ne-
ko eudoredno svojstvo. Sto
se vise izr. religioznost u svom
razvitku oslanja u prvom re-
du na -+ Zakon. to viSe S. B.
postaje strahom kako da lju-
di ostanu vjerni odredenim
propisima (usp. Job 28,28). Od
takva S. B. oslobada nas -+
Bozje posinastvo.
STRAHOPOSTOVANJE -+
strah Bozji
STRAVA -+ tjeskoba
STRA2A -+ noena straZa
STRPLJIVOST u SP nije sa-
mo pasivno prihvaeanje tesko-
ca vee aktivno nastojanje da
ih izdrzimo i tako ih svlada-
mo. »Bog je strPljivc znaci:
On je dugotrPan i dobar (Ps
103,8; Rim 2,4). No on moze
svoju volju i nametnuti (-+
izgnanstvo).
I ljudi, kad su strPljivi, ne
prihvaeaju samo udarce sud-
bine itd. (usp. Izr 16,32; Tuz
3,26), nego znadu da Bog mo-
ze izvesti promjenu (usp. Mt
7,7). Krseanin pri tom zna da
su odnosi izmedu Boga i co-
vjeka nanovo uspostavljeni
(usp. Rim 5,3s; -+ Kraljevstvo
Bozje). Prema NZ uzori su S.
Abraham (Heb 6.12-15), -+ pro-
roci, Job (Jak 5,7s), Krist (1
Pt 2,20ss). -+ dugotrPnost.
STUP 00 OGNJA -+ oblak
STUPOVI -+ masebe
SUBOTA 303
STYARANJE Prema SP svi-
jet je stvorenje, t.1. svoje biv-
stvovanje, nacin postojanja i
svoj oblik duguje Bozjoj
moei. To je izreceno na razli-
cite nacine, npr: hebr. rijec-
ju biirli.' (Post 1.1) koju SP
upotrebljava samo za Batje
djelovanje; -+ izvj~tajima 0
stvaranju; pojedinim izrazi-
ma razasutim po SP (npr. Iz
40,26; Ps 33,6; 104; Neh 9,6).
Sz. slika 0 Bogu nije obliko-
vana iz stvarateljskog cina,
vee iz cinjenice da se Bog
dozivljava kao saveznik (-+
Savez). »S.« ne oznacuje sa-
mo dogadaj nego i ucinak tog
dogadaja. Prema SP stvaranje
je u biti dobro (usp. Post 1,31).
Doduse, SP-u su poznati i
mnogi teski problemi (npr: -+
grijeh; -+ trPljenje, -+ smrt),
ali ono ne upada u dllalizam
(po kojem bi protiv Boga dje-
lovalo neko samostojno zlo
pocelo).
NZ preuzima shvaeanje da je
Bog sve stvorio (Heb 11,3), i
to konacno po Kristu (1 Kor
8,6). U Kristu je zapocelo no-
vo stvorenje (usp. 2 Kor 5,17);
smijemo ocekivati »nova ne-
besa i novu zemliu« (2 Pt 3,13).
STVORENJE -+ stvaranje
SUBOTA je sedmi dan u tjed-
nu, dan pocinka za ljude i
stoku. Mozda rijec S. dolazi
od hebr. rijeci sebac (= se-
dam). Dosad nije izvan izr.
podrucja poznata ustanova
sedmice.
S. se temelji na potrebi po-
Cinka za ljude i zivotinje (Izi
23,12), kasnije na zahvalnom
spomenu -+ izlaska iz Egipta
(pnz 5,12-15) i povezuje se s
J ahvinim pocinkom nakon -+
stvaranja. Njezino je obdrla-
vanje znak -+ Saveza (Izi 31,
16s). To je bio dan veselja
(Ho~ 2,11) i bogostovlja (Br
28,9s).
304 SUBOTA - sueI

Strogo se pazilo da se S. ob- Knjiga 0 sucima nije jedin-

drlava kao dan poCinka. Bili stveno djelo. Spomenuti S.
su npr. zabranjeni: poslova- nisu bili jedini vodeci ljudi, i
nje (Iz 58,13), lozenje vatre imali su sarno mjesno znaee-
(Izi 35,3), skupljanje drva (Br nje. To je zbirka imena, pri-
15,32-36), peeenje i kuhanje ea 0 izbavljenju Izraela, 0 Jif-
(usp. Izi 16,23), izlazenje iz tahu i Samsonu, nace1ne ras-
stana (Izi 16,29), oranje i zet- prave 0 otpadu i spasu i dr.
va (Izi 34,21). Nakon ->- izgnan-
stva neki su eak smatrali nc-
dopustenom obranu u boju
(1 Mak 2,32-38). U kasnijem
zidovstvu prelazi se u kazuis-
tiku (npr: smije Ii se u S.
spasiti unesrecena domaca zi-
votinja), koja postaje tesko
breme (usp. Lk 11,46), nar.
kad se nisu poznavali olaksa-
vajuci propisi.
Isus se rijeeju i djelom oko-
mio na robovanje slovu: i u
subotu se mora Ciniti dobro
(usp. Mk 3,2-6; Lk 13,10-17). S.
je radi eovjeka, a ne obratno
(Mk 2,17). Prva .ie krsc. zajed-
nica uz druge sz. propise ob-
drlavala i S. (usp. Mt 24,20).
Tek se s vremenom oslobodila
zid. propisa (usp. Kol 2,16s).
Pogresno je bilo sto su se sz.
propisi 0 S. kasnije dijelom
nekritieki primjenjivali na
nedjelju: krScanstvo je te
propise preraslo. Nedjelja ni-
je niposto S., vee ima drugi
sadrlaj (->- Dan Gospodnji). Mjesta u koiima su djelovali
suci prema Knjizi 0 sucima:
SUBOTNJA GODINA -+ jubi- 1) boraviste Barakovo; 2) De-
lejska godina, -+ vlasnistvo bora i Barak pobjeduju Ja-
sue I Tako se u Knjizi 0 suci- bina i Siseru na Kisonskom
rna zovu vode (izbavitelji) iz potoku; 3) Jiftah prognan u
vr. prije ->- kraljevstva. Razli- zemlju Tob (gore), kasnije po-
kovanje izmedu »velikih« i zvan natrag pobjeduje Amon-
»malih« sudaca zasniva se sa- ce (dolje) te na povratku kuci
rno na dufini izvjeStaja 0 nji- zrtvuje svoiu kcer; 4) Kamon
rna, a ne na njihovu znaeenju. u lwjem je pokopan Jair; 5)
Kao S. navode se prije svega Gideon protjerava Midjance i
Otniel, Ehud, Samgar, Debo- ostale ulieze iz i. pustinje; 6)
ra (zena-sudac), Barak, Gide- i 7) Predio u koiem su se za-
drzavali Tola i Abdon; 8) Iz
on (Abimelek), Tola, Jair, Jif- tog je kraia Samson navalji-
tah, Ibsan, Elon, Abdon (za- vao na Filistejce; 9) Ehud je
pravo Badan) , Samson (usp. ubio kralja Eglona i potisnuo
Eli, Joel, Abija, 1 Sam 8,1). Moapce.
 SUCI -
Ta zbirka ne pruza zaokruZe-
nu sliku sudackog razdoblja,
nego je prikaz Bozjeg djelo-
vanja u prilog Izraela preko
pojedinih osoba, kao i znaca-
jan uvid u civilizaciju i relig.
iivot tog razdoblja.
SUD Bog je tvorac i zastit-
nik prava, i stoga vrhovni su-
dac u izr. kao i u drugim
religijama. U SP Bog se opi-
suje i kao zatorni sudac koji
nastupa kad je neko pravo
prekrseno (npr. Post 6,5ss;
Post 19; Dn 7,26). Njegov se
zahvat posebno ocekivao u
»Dan Jahvin« (Iz 13,6; 1 Sol
5,2), dan S. i pobjede za one
koji su mu privrZeni (Am
5,18s)_ Nije se doduse znalo
kako treba predociti taj dan,
ali to nije bilo vaZno za samu
tvrdnju. Bog ee vee »nekako«
zahvatiti. Nar. je apokaliptic-
ka knjizevnost povezivala pre-
dodibu 0 S. sa slikama muka
u plamenu i drugih nevolja
(usp. Dn 7,11; Otk 20;9s; 2 Sol
1,8). Postojala je svijest da ee
Bog izvojevati »konacnu po-
bjedu«, da ee ubrati svoju zet-
vu (usp_ Mt 3,711; Otk 14,15s).
Krseani su ocekivali »Isusa,
nasega osloboditelja od srdz-
be koja ee doCi« (1 Sol 1,10;
-+ ponovni I[Kristov] dolazak).
Kod Mt 25,37-46 opisuje se
sam Krist kao sudac. Mjerilo
tog S. nisu relig. djela, vee
djela Ijubavi prema bliinjemu
(pomoe gladnima, zednima,
potrebnima zaklona i odjeee,
posjet bolesnima i zatoceni-
cima).
Bog ne provodi samo ope. svo-
je pravo nego naplaeuje i po-
jedincima (Ps 33,13ss; Izr
24,12). Najprije se mislilo da
se ta naplata prima u ovom
Zivotu (usp. Job 42,7-17). Sto
se viSe siri vjera u -+ preko-
grobni zivot, to se viSe misli
i na sudenje pojedincima
SUNCE 305
poslije smrti (usp. Lt 16.19-31).
Prema I v S. se vee sada ad-
vija (usp. 3,18; U,31). Tahe
su izreke u tiiesnoj veri s ~
logijom ...... lvanova evanGelja.
Uz to postoje i nepovezani iz-
razi 0 iScekivanju S. na -sud-
nji (= posljednji) dan. (Iv
12,48). -+ naplata.
SUDBINA -+ providnost
SUF Ime jednog pretka Elka-
ne, oca -+ Samuelova (1 Sam
1,1) te naziv nekog kraja u 1
Sam 9,5.
SUKOT (»kolibe«) Naziv mje-
sta, npr. mjesto i. od Jorda-
na kod -+ Jaboka, spominje se
u izvjestaju 0 Jakovu (Post
33,17; s puckim tumacenjem
imena); -+ Gideona nisu pot-
pomogli stanovnici S. (Suci
8,5): predizr. kultura? Prema
1 Kr 7,46 Salomon je kod S.
podigao Ijevaonicu. Prijeporan
je polozaj mjesta.
SULAMKA se naziva zena op-
jevana u -+ Pjesmi nad pje-
smama 7,1.
SUMER Kraj u j. Mezopota-
miji. Sumerski jezik nije bio
semitski. Jos prije Abrahamo-
va vremena gradovi-drlave u
S. postali su polito ovisni 0
-+ Amorejcima. Ipak, veIik je
sumerski utjecaj na kulturu
-+ Akada i -+ Babilona.
SUMNJA -+ vjera
SUNCE je prema Post 1,16
»veee svjetlilo«. Smatra se
Boijim djelom, a ne nekim
bozanstvom, kako su to npr.
drZali u Egiptu i Babiloniji.
S. se promatra gledom na nje-
gOY uCinak (ukoliko je izvor
svjetla). zega je njegova stra-
sna (Sir 43,3s). Pomracenje S.
znak je propasti i svrsetka
(Otk 6,12). SP opisuje S. ona-
ko kako ga obican covjek
promatra svojim ocima: Zem-
306 SUNCE-SVET, SVETCST
lja je u sredini, a S. izlazi i za-
lazi.
SUPRUGA -+ zena
SUZA (danas neznatno mje-
sto u jz. Iranu) Stari glavni
grad -+ Elama, kasnije grad
novobabil. i perz. cars tva. U
S. je pronaden -+ Hamurabi-
jev zakonik.
SUZANA (»ljiljan«) S. i -+ Da-
niel glavne su osobe legende u
dodatku Danielovoj knjizi (Dn
13; deuterokanonski odn. apo-
krifni dodatak, -+ kanon). S.
odbija zavodenje dvaju star-
jesina koji su je promatrali
dok se kupala. Krivo su je op-
tliZili za preljub. Mladi Dani-
el dokazuje Suzaninu nedliZ-
nost. Sd je tog izvjestaja:
Bog spasava nedliZne; ne po-
kazuju samo stari sto je pra-
vo vee i mladi.
SU:lANJSTVO -+ ropstvo
SVECENICKI SPIS -+ Mojsi-
jevo petoknjiZje
SVECENIK (hrv. rijec prije-
vod je grc. rijeci hiereus, je-
rej) Nz. sveeeniStvo -+ prezbi-
ter.
U sz S. je onaj koji je izdvo-
jen za bogoslliZne cine. Sve-
,eenicka rodoslovlja kao mje-
rilo uzimaju odnose koji su
vaZili u yr. kad su ta rodo-
slovlja napisana te zeIe sveee-
nicku slliZbu u svecenickim
obiteljima opravdati podrijet-
10m od -+ Levija ili -+ Arona,
iIi nastoje opravdati postoje-
eu hijerarhiju.
Izl 28,40 povezuje pocetak izr.
sveeenistva s -+ Aronom i ne
daje nikakva odgovora na pi-
tanje da Ii je vee prije bilo
u Izraelu S. Pov. je nesigurno
da Ii su vee kod osvajanja
zemlje Izraelci preuzeIi posto-
jeea svetiSta s njihovim sve-
.cenistvom. Prema nekim mje-
stima SZ svaki Izraelac mo
gao je polaganjem ruku bit
pozvan da bude S. (Suci 17,5
12). I kraljevi su obavljali sve
eenicku slliZbu (David, TliZ
2,6-23; Salomon, 1 Kr 8,14)
S. su ponajviSe bili iz pleme
na -+ Levijeva. Sve do Davi
dova vremena od njih je naj
znacajniji bio rod -+ Elijev u
-+ silu (Suci 17,9 ss; 1 Sam
1,3), a zatim sveeenicka obi
telj Sadoka (1 Kr 1,3240), ko
ja se u kasnijim rodoslovnim
popisima izvodi takoder od -+
Arona (1 Ljet 5,29-34). Sve do
obnove bogostovlja sto ju je
proveo -+ Josija postojala su
osim J eruzalema i druga sve
tiSta za cijelo kraljevstvo il
za pojedino mjesto 0 kojima
su se sve viSe brinuli levit
(= Levijevi potomci koji ne
potjecu od Arona). Nakon us
redotocenja bogostovlja u Je
ruzalemu leviti se odreduju za
drugorazrednu sluzbu u tamo
snjem -+ hramu. U doba -+
izgnanstva svecenicka je hije
rarhija bila posvema izgrade
na. Pravi S. bili su Aronov
potomci (1 Ljet 24,1). Medu
njima su imali vodeCi poloza
S. iz Sadokova roda (Ez 40,46
1 Ljet 24,3; -+ veliki sveeenik)
Preostali leviti bili su im pod
redeni (usp. Ezr 1,5; 2,36.40)
U sveeenickim rodovima sve
eeniStvo je bilo nasljedno.
Osnovni su zadaci S. bili u
prvom redu tumacenje bogo
stovnih odredbi. davanje sa
vjeta (-+ proricanje), bogo
stovni blagoslovi. Tek kasnije
su iskljucivo njima povjere
ne -+ zrtve {Pnz 33,8ss}.
SVET, SVETOST nije Ijudsko
-cudoredni pojam, vee oznacu
je da je Bog nesto sasvim je
dinstveno i da mu je sve pod
redeno:
1. Bog je S., to znaci da ga
ljudi hvale. slave i da ga se
 SVET. SVETOST - SVIJET
boje (usp. Izi 15,11; Otk 4,8);
-+ Oeenas.
2. Onaj (iIi ono) sto je izdvo-
jeno za bogostovlje smatra se
S. (npr. svecenici, Lev 21,8;
zrtva, Izi 28,33), a tako i ono
sto je na pos. naein za Boga
odredeno (usp. Izi 3,5).
3. J ahve se naziva Bog -+ Sa-
veza, ali i »Svetae Izraelov«
(npr. Iz 1,4). Narod odn. kr-
scani su »sveti narod« (Izi
19,6; 1 Pt 2,9). Krscani se ee-
sto nazivaju »S.« (npr. 1 Kor
1,2).
4. Bozja S. oznaeuje i to da
se on ne moze izjednaeiti s
drugim bozanstvima.
5. Bozja je S. izvor i uzor
ljudske S. (Lev 11,44; 19,2).
6. U NZ i Krist se naziva sve-
tim (usp. Lk 1,35).
SVETI GROB -+ Grob u koji
je prema Mk 15,42471/ Josip
iz Arimateje polozio Isusa.
Taj grob bio je njegovo vlas-
niStvo. Pretpostavlja se da je
car Konstantin 325. p. Kr. iz-
medu mnogih grobova prona-
sao »pravi« Isusov grob.
SVETINJA NAD SVETINJA-
MA -+Hram
SVETISTA, SVETA MJESTA
U S. se eastilo mjesto na ko-
jem je boravilo iIi na pos. na-
ein djelovalo neko bozanstvo.
-+ Nomadi su ddali svetiStem
npr. sveta brda (-+ Sinaj) ,
svete izvore (-+ Kades), pre-
nosna svetiSta (-+ Koveeg sa-
veza) i sveti -+ Sator. Poslije
-+ osvajanja zemlje nastalo je
pitanje da Ii je dopusteno S.
tamosnjih religija stavljati u
sluibu stovania Jahve. Tek se
tijekom vremena doslo do
zakljueka da to nije dopuste-
no (-+ uzvisiee). Od 7. st. pro
Kr. zakonito je bogostovlje
ogranieeno na Jeruzalem (-+
Hrarn). I u NZ jeruzalemski
se hrarn smatra S. (usp. Mt
307
5,35; Dj 3,1). Ali vise nema
sluibenih krsc. S. (Dj 7,48s}
osim zajednice i njena skupa.
SVETKOVINA NOVE GOD!-
NE U doba prije izgnanstva
slavi se skupa sa -+ Blagda-
nom sjenica, a svetkuje se i u
doba nakon izgnanstva, i to u
jesen (1. tisri) (-+ Nova godi-
na). U prvom planu svetkova-
nja nalazi se spomen na po-
svetu Hrarna (2 Ljet 5,3.13;
Ezr 3,6) i obnovu Saveza (Neh
8,2). S. N. g. svetkuje se kao
dan poCinka koji se progla-
suje glasom trublje i posve-
cuje osobitim zrtvama (Lev
23,23ss; Br 29,1ss). -+ Posvece-
nje Hrarna u doba -+ Makabe-
jaca (1 Mak 4,52-59; 2 Mak
10,6ss) nije moglo istisnuti do-
tadasnju S. N. g. (-+ Blagdan
ustolieenja). U NZ spominje
se sarno makabejsko posvece-
nje Hrarna (Iv 10,22). Prema
Gal 4,10 spasenje ne zavisi 0
obdrZavaniu toenih propisa
kod S. N. g. (usp. Kol 2,16s).
SVETO PISMO -+ Biblija
SVIDJETI SE -+ omiljelost
SVIJECNJAK Stalak za svje-
tiljke; svjetiljku treba staviti
na S. (Mk 4,21) da bolje svi-
jetli. »Sedmerokraki S.« sim-
bol je zidovstva. Opisan je u
Izi 25,31-39. Taj je S. uklesan
na reljefu Titova slavoluka u
Rimu.
U Otk 1,21 i e. »S.« su slike
krsc. zajednicil (usp. Mt
5,14ss).
SVIJET je Bozje stvorenje
(Post 1; Ps 19,2ss) i svoj vr-
hunae dostize u stvaranju co-
vjeka (Post 1,26-2,24). S. je
svojom krasotom svjedoean-
stvo Bozje veliCine (Ps 145,10;
Iz 6,3) i dio njegove -+ obja-
ve. S. je po svojoj -+ naravi
prv. dobar i savrsen (Post
1,31), premda prema Post 2 i
308 SVIJET - SVJEDOK

3 -+ zlo ulazi u S. U njem vla- (Lev 11; Pnz .14,3-~1). -+ .Odrlca-

da Bog na koga se svodi sve nje. Isus prihvaca S. time ~to
dobro i zlo, pa i sarna smrt u njemu zivi (Iv 1.14). Za~tJev
(Job 5,8-20; Iz 45,7). S: nije z~­ kloniti se S. (1 Kor 7,31) 1 na-
uvijek (Post 8,22). NJegov ce sljedovati Isusa (Fil 2,4-13; 3,7-
svrsetak biti na sudu u -+ Dan -14) stavlja se u sluibu vjere,
Jahvin (Iz 24,17-23). Prema NZ a nipoSto to nije izgovor d~ se
S. je od Boga proiziSao, Krist bjezi od S. 1 Tim .4,3ss ?on se
ga je stvorio. (~v 1:3;10;. .1 Kor protiv izbjegava11]a S. Jer ono
g 6) i u sVOJOJ blil nIJe zao niie krScansko.
(Ri{u 14,14.2~; 1. Tim ~,3s). Co- SVITAK za zapisivanje obavi-
vjekovom knvn.10m, nJegovom jesti, obicno od papirus~ (v:sta
nevjerom i utjecajem -+ davla trske koja raste u deltl Nlla),
S. se nasao u stanju koje je a i od koze (u Egiptu kori5te-
protivno Boz.ie~ !1aumu. ~u­ ne za tekstove ko.li se upotreb-
duCi da -+ UCenICI propOVIJe- ljavaju kad bogosluija). Uz to
daju Ev. (Mt 28.19; Lk 24,27), su postojale glinene plocice i
oni su »sol« i »svjetIo« S. (Mt glineni crepovi za kratke oba-
5,13s). Za -+ PavIa je polozaj vijesti (ostraka). kamene plo-
u S. u prvi mah beznadan ce za dokumente. U Pergamu
(Rim 1,18-3,29). ali je iI?ak Kri- su uspjeli zivotinjsku kozu
stovom smrcu omogucena no- oplemeniti tako da od nje po-
va proslava i novo spasenje stane gotovo bijela podloga za
(Rim 8,3.13.18.20s). -+ Vjerom pisanje (pergamena). Na S. se
je omoguceno krScaninu da pisalC! sarno s .ledne ..stra~e u
nadvlada -+ demone ovoga S. stupclma, on se savIJao 1 pe-
koji ga budenjem -+.pozude catio, u rab. yr. namotavao na
zele navesti na zlo (Rim 8,35- dva stapica (zavr5etak se na-
-39). Kod Ivana je »S.« nacelno lazio na lijevoj strani S.). M<?-
protiv Boga premda ga je o~ gao je biti dug do 10 m a 51-
stvorio (Iv 8,12; 15,22ss). Gn- rok do 25 cm. U Izraelu su se
jeh S. jest nevjera (Iv 16,9), takoder upotrebl.iavale razlici-
ona mu postaje osudom (Iv te podloge: Izi 31,1; Pnz 27,2ss
317ss· 1231) koja se u sadas- (kamen); Ez 2,9ss; 3,1ss (koza);
n'iosd izv~sava isusovom rije- Jr 36,23 (papirus). U kasnohe-
cJu (Iv 9,39ss). Prema Iv pro- len. yr. nastao je kodeks, sVeS-
past dolazi od davla (Iv 8,44) ciCi uvezani u knjigu. Pisalo
kome je Isus doduse oteo gos- se na obje strane listova. Iz
podstvo (Iv 12,31), ali on ipak svitaka je preuzeta razdioba
ugrozava kr5cane. U ovom S. teksta u stupce. Vamiji tek-
Isus nastupa kao svjetIo (Iv stovi pisali su se velikim slo-
8,12; 12,35) koje prosvjetIjuje virna (majuskula), ostali ma-
svakog covjeka (Iv 15,18s; 1 njim kurzivnim pismom (mi-
Iv 1,5-10). uzdize gao nad S. nuskula). -+ slovo, -+ biblijski
(1 Iv 4,4ss) i omoguCuJe mu da
nadvlada svaku -+ zalost. rukopisi.
BuduCi da se u SZ S. smatra SVJEDOK Potreban je za do-
dobrim, jedva da se ondje i kazivanje u pravnom postupku
govori 0 izbjegavanju S. Ipak (Br 5,13; 35,30) i ne smije da-
se u skhidu sa zakonom sve- vati lame izjave (Izi 23,lss).
tosti (Lev 11,44s) trazi uzdda- posljedicama lamog svjedoce-
°
vanje od svega 5tO je poveza- nja govori se u 1 Kr 21,9-13.
no s protujahvinim kultovima Prema Izi 20,26 zabranjeno je
 SVJEDOK -
lafno sv.iedocanstvo i po na-
celu -'>- odmazde kafnjava se
onako kako je on kanio uciniti
svome bratu (Pnz 19,16ss). Kao
dokaz optufbe potrebne su
skladne izjave dvaju iIi triju
S. (Pnz 19,15; usp. Mt 26,59ss:
Isusova osuda). Zene ne mogu
biti S. Kao zalog istinitosti
kod ugovora ili -'>- zakletve za-
ziva se Bog za S. (Post 31,50;
Rim 1,9; 2 Kor 1,23). Bog je
svojim -'>- sudom S. protiv zlih
(Mal 3,5) a u prilog pravedni-
rna (1 Sam 12,5s). Izr. narod
postaje pred Bogom S. vI. zlo-
ce (pnz 31,19; JS 24,22). Izrael
je pozvan da sviedoci kako je
Bog istinit i kako je on jedini
Bog (Iz 43,9ss; 44,7ss). NZ na-
glasava da su -'>- apostoli S.
nz. spasiteljske poroke (Lk
24,48; Dj 2,32). Njihovo svje-
docanstvo nije tek svjedocan-
stvo rijeci nego i zivota. Na
osobit su nacin istiniti Kristo-
vi S. oni koji svoje svjedocan-
SALEM se nazivao grad kralja
Melkisedeka (Post 14,18).
->-
Mnogi uzimaju s. kao kraticu
za »Jeruzalem« (usp. Ps 76,3).
Droge pretpostavke, npr: s.
u blizini -'>- sekema; tekst u
Post iskvaren, tako da mu nije
moguee odrediti mjesto.
SALUM VI. ime, npr:
1. Kralj Sj. kraljevstva, -'>- Za-
harija (A 1).
2. Kralj J. kraljevstva: ime-,>-
Joahaza (Jr 22,11).
sARON Podrocje u obalnom
dijelu Palestine izmec1u Jope
(-'>- Jafa) i -'>- Cezareje s bujnim
pasnjacima (1 L.iet 27,29). sa-
ronska polja bila su slika »di-
vote« (Iz 35,2).
SATOR, SVETI 309
stvo zapeCate darivanjem svog
zivota (Dj 22,20; Ott 2,13;
17,6).
SVJETLO Nestajanje svakog
S. znak je nevolje i zlote (usp.
Iz 13,10). Mnogo ranije od sa-
me -'>- gnoze rijet ,.S.c upotreb-
Ijava se kao izraz za Zivot
(usp. Job 3,20), -'>- spas (usp.
Ps 4,7) a poglavito za nebeski
svijet (npr. Isusovo preobra-
zenje, Mt 17,2; andeo, Otk
15,6). S. dolazi iz Ev. (2 Kor
4,4). S. nije neka bozanska
moe, vee je ono Bozja odlika
i njegovo stvorenje (Post 1,3
ss). Suprotstavljanje S. - ta-
rna, poglavito kod Iv, oznacu-
je suprotnost izmedu Bozjeg i
protubozjeg svijeta (Iv 3,19;
12,46; 1 Iv 1,5ss; Rim 13,12; 1
Pt 2,9).
SVJETLONOsA -'>- Lucifer
SVOD -'>- nebo
SVOJINA -'>- vlasnistvo
sATOR, SVETI Buduei da je
s. dom -'>- nomada, i Bozja se
nazocnost predocuje satorom,
koji je u yr. putovanja pusH-
njom bio svetiste izr. naroda
i pratio ga na njegovu putova-
nju. Prikazu.ie se kao mjesto
za cuvanje -'>- Kovcega saveza
s kamenim plocama Zakona
(Izi 25,16), kao Bozje prebiva-
liSte (Izi 26,1) i kao mjesto na-
roCitih objava -'>- Mojsiju (Izi
25,22; 33,7-11; moZda se shvaea
takoc1er kao miesto za -'>- pro-
ricanje: Br 12,5). Izgleda da je
opis rasporeda s. u Izi 26; 36,8-
-37 na SvetiSte (s -+ kadio-
nim zrtvenikom, stolom za -'>-
prinesene krohove, svijecnja-
kom) i Svetiniu nad svetinja.
rna (s Kovcegom saveza) na-
310 SATOR, SVETI -
dahnut kasniiim rasporedom
-+ Hrama. Nakon -+ osvajanja
zemlje gubi S. svoje znacenje
u korist raznih -+ svetiSta.
SATORARI su izradivali po-
krove i stupove satora. Pavao
se naziva S. da bi time istak-
nuo svoju novCanu nezavis-
nost od zajednice (Dj 18,3; 1
Kor 4,12; 2 Kor 12,13).
SAUL (»izmoljen« iii Jahvi »po-
zajmljen«) Prvi izr. kralj (oko
1020-1012. pro Kr.), iz -+ Be-
njaminova plemena; -+ Samuel
ga pomaza za kralja (1 Sam
10,1), ocito zbog njegovih rat-
nih uspjeha protiv Amonaca
(1 Sam 11,5-11). Prijestolnica
mu je bila u rodnom mjestu
-+ Gibei. Spajanje izr. plemen~
pod jednim vojnim vrhovnim
zapovjednikom (»kraljem«) po-
sljedica je opasnosti koja je
prijetila od -+ FiIistejaea (usp.
1 Sam 13,1-23). -+ Kraljevstvo
u pravom smislu rijeci nije
uspostavio S. vee -+ David.
Unatoc mnogim uspjesima ni-
je mu poslo za rukom otklo-
niti filist. opasnost; konacno,
njegovo vladanje pomracuju
napetosti sa Samuelom i bo-
jazan od Davida (usp. 1 Sam
13,13; 15,19s; 18,15). Opisano je
kako je upao u potiStenost i
strah od progona. 1 Sam 15,23
navodi kao uzrok njegova ne-
uspjeha i odbacenja neposlus-
nost Bogu. U borbi protiv Fi-
listejaea dao se macem ubiti
(1 Sam 31,4) a pali su i gotovo
svi njegovi sinovi (-+ Gilboa;
-+ Isboset). Postovanje prema
S. izraieno je time sto se Da-
vidu pripisala jedna tufaljka
zbog Saulove smrti (2 Sam
1,17-27).
SEBA -+Saba
SEFELA (»nizina«, kako mno-
gi prevode) Brezuljkast kraj
(300-400 m nadm. vis.) izme-
SEM
du Jud. gorja i obale Sredo
zemnoga mora. Tu su se uzga
.lale masline i divlje smokv
(1 Kr 10,27).
SEKEL -+ kovani novae
SEKEM (tell baliita; »vrat
izmedu brda Ebala i -+ Gar
zima) Stari grad u gorju Efra
jim, otpr. u sredini izmedu Je
ruzalema i Nazareta, s pozna
tim svetiStem (usp. prorock
hrast u Abrahamovo vr., Pos
12,6; Jakovljev zrtvenik, Pos
33,20). Nakon -+ osvajanja ze
mlje S. je bio najvaznije sve
tiste Izraela i srediste savez
-+ plemen~ (usp. »sabor u S.
s obnovom -+ Saveza, IS 24,1
28; -+ rasejep kraljevstva
prva prijestolniea kraljeva -
Sj. kraljevstva, 1 Kr 12). Do
se -+ Samarija kasnije uzdize
S. ide u pozadinu; 72. p. K
Vespazijan uteme1juje nekol
ko km Z. od S. mjesto Flavi
Neapolis (niiblus).
SELA
1. Hebr. rijec koja 71 put do
lazi u Ps a 3 puta u Hab. Nje
zino je znacenje nejasno. Nek
prevodioci ostavljaju je ne
prevedenu. LXX tu rijec shva
ea kao znak za stanku, drug
prevode S. s »uvijek«, »na v
se« iii »gore«, a neki misle d
je to znak za blagoslov, upozo
renje za pjevanje u koru i
zajednici.
2. Ime mjesta (npr. Suci 1,36
i vI. ime (npr. Post 38,5).
SEM (»ime«) U bibI. rodoslov
ljima (Post 5,32; 10,1; 11,10)
u kazivanju 0 -+ potopu im
-+ Noina sina. Podrijetlo -
Semita izvodi se od S. Pre
vlast Semovaea nad ostalim
pucanstvima zasniva se na Se
movu postovanju prema oe
(Post 9,18-28). S. se kao praota
izr. naroda i Mesije spominj
u Isusovu rodoslovlju (L
3,36).
 SBMAIA - SUNEM
SEMAJA (»Jahve je uslisao«)
VI. ime, npr:
1. -+ Prorok u -+ J. judo kra-
ljevstvu koji je pozvao -+ Ro-
boama da prihvati -+ rasejep
kraljevstva kao bozanski udes
(1 Kr 12,22ss).
2. Jeremijin protivnik (Jr
29,24-32).
SEOL -+ Podzemlje
SESTOKNJIZJE (»sestodijelni
svitak«) Zajednicki naziv za
-+ Mojsijevo petoknjiZje i R
Mnogi S. promatraju kao
knjiZ. ejelinu.
SET Prema Post 4,25s i rodo-
slovlju Post 5,3s navodi se kao
sin -+ Adama i -+ Eve koji im
se rodio namjesto ubijenog
Abela te kao otae -+ Enosa.
Po S. nazvano rodoslovlje
(»Setovo potomstvo«) obuhva-
ca 10 rodova. -+ starost (1)
SILO (hirbet sellin) Grad u
Efrajimu izmedu -+ Betela i-+
Sekema, relig. srediSte izr. -+
plemena prije razdoblja _ kra-
ljevstva. Spominje se: u S. se
cuvao _ Kovceg saveza (1 Sam
3,3), i za nj se brinuo sveee-
nicki rod _ Elijev. Tu je _
Samuel proveo svoju mladost.
U S. se nalazio sveti _ Sator
(18 18,1; 19,21).
SIMEJ (Semej; »Bog je usli-
sao«) Odlicnik iz _ Saulove
kuee koji je prokleo Davida
na njegovu bijegu pred _ Ab-
salomom. Kasnije ga je David
pomilovao. Salomon ga je dao
pogubiti (2 Sam 16,5-13; 19,19-
-24; 1 Kr 2,8.3646).
SIMUN
A) (»Bog je uslisao«)
1. Jedno od Izraelovih _ ple-
mena, kasnije se vjer. preto-
pilo u pleme _ Judino. Pod-
rijetlo mu se izvodi od jednog
sina _ Jakovlieva i _ Leina
(Post 29,33). U »Jakovljevu
blagoslovu« govori se 0 nje-
311
govu rasprlenju po nail Jz-
raelu (post 49,7), a De spomi-
nje se ~ u -Mojsijewu ~
goslovu« (Pnz 33).
2. Starac koji je JIftIU U
2,25-32 pozdravio dijete basa
kad je bio prikazan u Ibama..
On i proroeica - ~ (2) . . .
likovi su poboZnih IzraeIac:a
koji ocekuju _ Mesiju.
B) (»Bog je uslisaoc?)
1. Sin Matatiie _ Makabejca.
2. _ Petar.
3. Jedan od »Dvanaestoricec
(_ apostol) koji se u popisi-
rna apostola kod Mk 3,18; Mt
10,4 zove »Kanaaneem« a kod
Lk 6,15; Dj 1,13 »Revniteljem«.
Pitanje je da Ii je S. pripadao
-+ zelotima. NiSta nam nije za-
svjedoceno 0 njegovoj djelat-
nosti i smrti.
4. S. Cirenae. otae Aleksandrov
i Rufov, koga prema Mk 15,21
natjerase da Isusu ponese
kriz.
5. Vracar iz Samarije (Dj 8,9).
Htio je za novae kupiti moe
da dijeIi Duha Sv. Postoje
mnoge izvanbibl. legende 0 S.;
od njegova je imena izvedena
rijec »simonija« (= kupova-
nje erkvenih sluZbi).
SINEAR oznacuje _ Babiloni-
ju iIi cijelu _ Mezopotamiju
(Post 11,2; Dn 1,2).
SISAK Hebr. izraz za ime ego
faraona Sesonka I. (950-929.
pro Kr). Umijesao se u izr.
borbu za prijestolje (_ ras-
ejep kraljevstva): _ Jeroboam
I. pobjeze pred Salomonom k
S. (1 Kr 11,40). Kasnije je S.
poduzeo vojni pohod protiv
- Roboama (1 Kr 14,25-28;
pljacka Hrama).
SKRTOST _ gramzljivost
SUNEM (sOlem) Staro mjesto
ji. od Karmela koje 18 19,18
ubraja u podrucje plemena Ji-
sakarova. domovina _ Abisa-
ge.
 T
TABITA (grc. dorkas, »Ko~u­
ta«). Ime kdcanke u -+ Jafi
koju je prema Dj 9,36-43 Petar
vratio u zivot.
TABOR Usamljena planinska
glavica, 588 m nadm. vis., sj.
od ravnice Jizreel. Lezi na gra-
nid plemena -+ Jisakara, -+
Zebuluna i -+ Naftalija (JS 19,
12.22.34). Na njegovu vrhu -+
Barak je sabrao Zebuluna i
Naftalija za borbu protiv -+
Sisere (Sud 4,6.12.14) koga je
pobijedio (usp. Sud 5). Prema
Pnz 33,18s T. je takol1er sve-
tgte Jisakara i Zebuluna koje
napada Ho~ 5,1.
Prema staroj predaji T. je
mjesto Isusova -+ preobrafe-
nj'a (Mt 17,1-9) i -+ uzviSenja
(Mt 28,16).
TACIJAN -+ bibliiski tekst
TADEJ (»Odvafni«?) Sarno
kod Mt 10,3; Mk 3,18 spominje
se kao -+ apostol. U z. rukopi-
sima (-+ bibliiski tekst) Leb-
baeus. Kod Lk 6,16; Dj 1,13
navedeni -+ Juda, -+ Jakovljev
(2) brat, poistovjecuje se sT.,
a vee -+ Origen spaja dva ime-
na Juda T. kako bi uskladio
te~koce razlicitih predaja. Ni-
~ta nam nije zajamceno 0 nje-
govu djelovanju i smrti.
TADMOR U helen. doba Pal-
mira; grad-oaza u Sir. pustinji,
spominje se u 2 Ljet 8,4. Po-
datak koji se tu navodi, da je
-+ Salomon podigao utvrdu T.,
pogre~no je tumacenje 1 Kr
9.18.
TAFNIS Mjesto u Egiptu gdje
su boravile zid. izbjeglice, u
i. dijelu delte Nila. Onamo su
pobjegli nakon umorstva -+
Gedalije, a prisilili su takoder
-+ Jeremiju (Jr 43,7-9; 44,1; Ez
30,18) i -+ Baruha da pol1u s
njima.
TAFSA Ime grada na -+ Eufra-
tu (kod grc. pisaca »Thapsa-
kos«) koji je ujedno sj. grani-
ca -+ Salomonova kraljevstva
(1 Kr 5,4).
TAJNA -+ otajstvo
TAJNA OBJAVA -+ Otkrivenje
Ivanovo
TALENTI -+ utezi
TALITHA KUMI (»djevojko,
ustani!«) Aram. ostatak Isu-
sovih rijeci u Mk 5,41.
TALMAJ
1. -+ Anakov potomak iz -+ He-
brona (Br 13,22; JS 15,14; Sud
1,10).
2. Ime kralja u -+ Ge~uru, ~
Davidov tast koji je pruiio
utoci~te -+ Ab~alomu (2 Sarn
3,3; 13,37; 1 Ljet 3,2).
TALMUD (»ucenje«, »prouea-
vanje«) U nastojanju da SP
postane temelj svagdasnjeg
zivota, stvara se iscrpna zbir-
ka zakona (-+ Mgna) koja je
dovr~ena 200. p. Kr. Ona je u
slijedecem st. dopunjena tu-
macenjima i nadopunama te
je nazvana Gemara. Sve to na-
staje u prvom redu u -+ Pale-
stini i ~ Babiloniji. Misna i
Gemara tvore T. Pal. je T. za-
kljucen oko 400. p. Kr. i vi~e
je zanimljiv za povjesnicare.
Iscrpniji, babil. T. dovden je
oko 500. p. Kr. te je skupa sa
SP vjerski temelj zidovstva
sve do danas. On ne sadrlava
sarno tumacenie SP i -+ Moj-
sijeva petoknjiZja nego i mu-
dre izreke, znanstvena pitanja
i price; stoga je on vazan iz-
vor za shvacanie SP.
 TAMA -
T AMA je bila nesto zastrasu-
juce (npr. Am 5,18; Ps 23,4;
usp. Mt 6,22s). Niie bilo jake i
trajne rasvjete. T. se smatra
boraviStem -+ demona (usp. Ef
6,12). Doduse, Bog ju je stvo-
rio (Ps 104,20; Iz 45,7). Ipak
izraz »T.« ponajceSce (osim Izi
20,21) oznacuje smrtonosnu
Bozju odsutnost (Iv 1,4s; Rim
13,12ss; Ef 4,18), koju je Krist,
»svjetlo svijeta« (Iv 8,12), nad-
vladao.
TAMAR Grad na J Judeje sto
ga je -+ Salomon ucvrstio (1
Kr 9,18)
TAMARA
1. -+ Judina snaha; nakon
muievlieve smrti udall su je
za -+ Onana (Post 38).
2. -+ Davidova kCi koju je -+
Amnon obescastio (2 Sam
13,1-29).
3. -+ Absalomova kci (2 Sam
14,27).
TAMJAN se u sz. bogostovlju
upotrebljava u kadionim zrtva-
rna (Izi 30,34-37), zrtvama pri-
nosnicama (Lev 2,1), i njime
se posipaju -+ prineseni kru-
hovi (Lev 24,7). Kao zemlja u
kojoj se proizvodi tamjan na-
vodi se -+ seba (Iz 60,6). U NZ
spominje se kao iskazivanje
pocasti Isusu (Mt 2,11) i kao
simbol molitve koja uzlazi k
Bogu (Otk 5,8).
TAMUZ Izv. sumersko pastir-
sko bozanstvo sto se castilo i
kao bog raslinja. Srodan Z.-
-sem. bogu Adonisu Cije je sve-
tiSte bilo u -+ Baalbeku. Ez
spominje oplakivanje T., sto
je bio bogostovni obred, ali
je od Gospodina osudeno kao
gnusoba (Ez 8,14).
TANAK Kan. kraljevski grad
(IS 12,21). Dugo je bio nezavi-
san od Izraelaca (Suci 1,27).
Jos se jednom spominje kao
TARSIS 313
grad -+ levita. ali gubi svoje
znacenje u doba kraljeva.
TANIS -+ Soan, -+ Ramzes
TAPUAH
1. Kan. grad z. od -+ Betlehe-
rna (IS 15,34).
2. Kraljevski grad na granici
izmedu -+ Manasea i -+ Efraji-
rna (IS 12,17; 17,8).
TARE -+ Terah
TARGUM Prijevod SZ na pu-
cki aram. jezik, dijelom protu-
macen i prosiren pobudnim
dodacima. Prema mjestu i vre-
menu razlikuiemo:
1. -+ Kumranski T. (odlomci
Lev i Job).
2. Onkelosov T. (-+ Mojsijevog
petoknjiija) koji je usmeno
nastao u -+ Palestini a oko
500. p. Kr. zapisan u -+ Babilo-
niji.
3. Jeruzalemski T. (Pal. T. Pe-
toknjiZja odn. Fragmentarni
T.) s nadopunama.
4. Jonatanov T. (0 -+ proroci-
rna).
5. Pseudojonatanov T. (sadrli
nesto iz Jeruzalemskog T. a
nesto iz Onkelosova T.).
6. T. 0 Jobu, Izr iPs.
T. su znacajni za proucavanje
Isusova jezika i za poznavanje
duhovno-relig. svijeta NZ.
TAR~Hs Grc. grad (Post 10,4)
na krajnjem Z (Iz 66,19; Ps
72,10) kojega se tocno mjesto
ne moze viSe odrediti. Ponaj-
vecma se poistovjecuje sa
spanjolskim gradom Tartes-
som. T. je bio bogat grad (Ez
38,13)' odakle se u -+ Tir uvo-
zilo srebro, zeljezo, olovo i ko-
sitar (Jr 10,9; Ez 27,12). Kod
Jone 1,3 i 4,2 spominje se kao
pribjeziSte proroka -+ Jone.
Prema 1 Kr 10.22 i Iz 2,16; 60,9
veliki se trgovacki brodovi
oznacuju kao brodovi tarsiSki.
 314 TARTAK -
TARTAK Ime inace nepoznata
boga (2 Kr 17,31).
TARTAN Vrhovni zapovjednik
asir. vojske koji je ospjedao
-+ Jeruzalem (2 Kr 18,17; Iz
20,1).
T ARZ U rim. yr. glavni grad
-+ Cilicije. FeniCani su ga os-
novali na Kidnu; u doba -+ Se-
leukovica je heleniziran (2
Mak 4,30) T. je bio poznat
zbog razvijenog duhovnog .li-
vota (Dj 21,39). -+ Pavlovo ro-
dno mjesto (Dj 22,3), gdje je
on i Zivio neko yr. nakon svog
obracenja (Dj 9,30; 11,25).
TAT -+lopov
TATNAJ Namjesnik kralja -+
Darija I. koji je nadzirao po-
novnu gradnju -+ Hrama (Ezr
5,3.6; 6,6.13).
TEBA Naziv za No-Amon
(Grad -+ Amona); oko 740 km
j. od Kaira. U doba Novog
kraljevstva (oko 1600-663. pro
Kr.) glavni grad -+ Egipta, po-
znat po hramu u Karnaku i
Luksoru (i. od Nila) i po Hra-
mu mrtvih u Dolini kraljeva
(z. od Nila). U zadnjem tslj.
pro Kr. T. je imala prvoraz-
redno znacenje u relig. .livotu.
Osvojio ju je 665. pro Kr. asir.
kralj Asurbanipal (Nah 3,8;
usp. Jr 46,25; Ez 30,14).
TEBES Grad koji leZi oko 15
km sji. od -+ sekema. Prema
Suci 9,50-53 i 2 Sam 11,21 na-
kon osvojenja T. neka je .lena
usmrtila -+ Abimeleka.
TEBET -+ kalendar
TEGLATFALASAR -+ Tiglat-
-Pileser
TEKOA Grad u Jud. gorju j.
od -+ Betlehema (1 Ljet 2,24;
I 4,5), koji je ucvrstio -+ Jero-
) boam (2 Ljet 11,6; Jr 6,1); na-
kon -+ izgnanstva nanovo na-
seljen (Neh 3,527). Zavicaj -+
TEODOTION
Amosa (Am 1,1), jednog Davi-
dova junaka (2 Sam 23,26) i
.lene koju je -+ David izmirio
s -+ AbSalomom (2 Sam 14,2-9).
TEKST -+ biblijski tekst
TEKSTOVNA KRITIKA Vai-
na grana -+ biblijske znanosti.
Iz svih postojecih rkpa (pre-
ko 5000) pokusava srediti raz-
liCite -+ biblijske tekstove pre-
rna povijesti njihova postanka,
utvrditi iskrivljenja teksta i
kriva citanja i tako rekonstru-
irati izv. bib!. tekst. Do toga
se ne dolazi sarno na temelju
bib!. rkpa vee i na temelju na-
voda kod crkvenih otaca i sta-
rih -+ prijevoda Biblije.
TEL ABIB (»Brefuljak plime«)
Naseobina Zid. izgnanika i
mjesto stanovanja -+ Ezekiela
na rijeci -+ Kebaru u blizini
-+ Nipura (Ez 3,15).
TELE, ZLATNO -+ bik
TEMA Oaza u sjz. Arabiji na
sjecistu dvaju karavanskih
putova (Iz 21,14; Jr 25,23; Job
6,19) u kojoj je posljednji no-
vobabil. kralj -+ Nabonid .livio
osam godina.
TEMAN Tako se u SZ naziva
-+ Ezavov unuk (Post 36,11.15.
42). U 1 Ljet 1,36.53 podrucje
-+ Edomaca (usp. Jr 49,20). Ni-
je moguee tocno odrediti gdje
se nalazi; prema Am 1,12 T.
le.li pokraj -+ Bosre, prema Ob
9 na Ezavljevoj gori, prema
Hab 3,3 na planini -+ Paran.
Jr 49,7 naziva stanovnike T.
nar. razumnim; -+ Jobov pri-
jatelj -+ Elifaz dolazi iz T.
(Job 2,11).
TEODOTION (Teodocijan)
:lid.-helen. prevodilac Biblije.
:livio je potkraj 2. st. p. Kr. a
rodom je vjer. iz -+ Efeza. Nje-
govo je djelo viSe prerada
LXX na temelju hebr. teksta
negoli posve nov prijevod. Pnz
I TEODOTION -
iz LXX njegovom je preradom
skoro posve potisnut.
TEOFANIJA Pod T. mislimo
odredeni naCin i oblik kako
se obistinjuje -+ Bogojavlje-
nje. Prema SZ covjek nije mo-
gao Boga vidjeti a da pri tom
ne umre (Izl 33,20; Suci 6,22;
Iz 6,5). Ipak SP izvjestava da
se Bog ocitovao u ljudskom
liku (Post 18) i kao Andeo
Jahvin (-+ andeo) (Post 16,10ss;
Br 22,31-35). Znacajni su izvje-
staji 0 T. u Knjizi Izlaska. Bog
se objavljuje u vatri (Izi 3,1ss),
koja je znak njegove -+ sveto-
sti. Kod sklapanja Saveza Bog
se ocituje u ognju, dimu i po-
tresu (Izi 19,18), u zvuku tru-
be i grmljavini (Izi 19,19; 20,
18). Preko T. Bog pokazuje da
feli biti bliz svome narodu
(Izl 19,12-24; 20,18-21). Znacajno
je da se niti u izvjestajima
o sklapanju Saveza (IzI24,9ss;
Br 12,8) niti u izvjestajima 0
videnjima -+ proroka ne go-
vori 0 Jahvinu liku (Iz 6,1ss;
Ez 1,4-2,9). Kod T. bitnu ulogu
igra -+ oblak (usp. Izi 13,21s;
Br 14,14).
TEOFIL (»Boz.ii prijatelj«) U-
gledan covjek kome je posve-
ceno trece Ev i Dj (Lk 1,3s;
Dj 1,1) da se osvjedoci 0 si-
gurnosti nauke.
TERAF (mn.: terafim) U Suci
17,5; 18,17ss i Hos 3,4 spominje
se zajedno s -+ efodom kao
predmet u SvetiStu, a prema
Ez 21,26 i Zah 10,2 koristi se za
-+ prorieanje. Ta je rijec i pre-
ziran izraz za kumire (2 Kr 23,
24). Daljnje je znacenje T. kuc-
no boZanstvo. Tko ga posjedu-
je, ima pravo na bastinu (Post
31,19-35). Kod 1 Sam 19,13.16
mozda se pod T. misli na kult-
nu masku.
TERAH (Tare) Prema Post
11,24-32 -+ Nahorov sin, otae-+
TIBERIJADA
Abrahamov, Nahorov i -+ Ha-
315
ranov. Iz -+ Ura je dosao u-+
Kanaan, naselio se kod Hara-
na i ondie umro. 15 24,2 iz-
vjestava da je T. slufio drugim
bogovima. Nejasno je znace-
nje imena T.
TERTUL -+ Pavlov tufitelj
pred -+ Feliksom (Dj 24,1ss).
TESAR -+ Isusovo i -+ Josipo-
vo (2) zanimanje. Buduci da
se to zanimanje malo cijenilo,
Isusa je odbacio njegov zavi-
cajni grad (Mt 13,55ss; Mk
6,3-6).
TESTAMENT -+ oporuka
TETRADRAHMA -+ kovani no-
vae
TETRAGRAM Oznaka za ce-
tiri slova jhvh Bozjeg imena
-+ Jahve.
TETRARH -+ cetverovlasnik
TEUDA tid. voda jedne sku-
pine pobunjenika. -+ Josip Fla-
vije smjesta ga u vr. namjes-
nika Kuspija Fada (44-46. p.
Kr.) i navodi da su ga Rimlja-
ni smaknuli. Ne moze se zasi-
guro utvrditi da li je taj T.
isti s onim koga spominje -+
Gamaliel u Dj 5,36-39.
TIAMAT -+ izviestaji 0 stva-
ranju
TIBERIJADA Grad na z. oba-
Ii tzv. Galilejskog mora, sto
ga je oko 20. p. Kr. kao novi
glavni grad -+ Galileje podigao
-+ Herod Antipa (4) i prozvao
po svome prijatelju -+ Tiberi-
ju. Za pobome zidove T. je
bio necist grad (-+ cistoca). U
NZ spomenut je sarno jedan-
put (Iv 6,23), a -+ Genezaret-
sko jezero sarno je dvaput
spomenuto kao »Tiberijadsko
more« (Iv 6,1; 21,1). T. je bila
znacajno srediSte -+ heleni-
zma. Preseljenjem rab. skole
iz Seforisa T. postaje krajem
, 316 TIBERUADA -
2. st. srediste rab. ueenosti.
Tu nastaje oko 200. pal. -+ Mi-
sna a oko 400. pal. -+ Talmud.
TIBERIJADSKO JEZERO -+
Genezaretsko jezero
TIBERIJE Rim. car od 14-37.
p. Kr., -+ Augustov nasljednik.
Prema Lukinu raeunanju vre-
mena (Lk 3,1) -+ Krstitelj je
zapoeeo svoje djelovanje 15.
godine vladanja cara T.
TIBNI Ginatov sin. Htio je
postati -+ Zimrijev nasljednik,
ali ga je potisnuo -+ Omri (1
Kr 16,21s).
TIDAL Ime nekog poganskog
kralja u Post 14,1.
TIGLAT-PILESER Ime asir.
kraljeva. U SP govori se sarno
o T. P. III. koji je vladao od
745-727. pro Kr. Osvojio je
aram. drfavu -+ Hl:1mat i -+
Basan, primao danak od -+
Resina, kralja Damaska, i od
-+ Menahema, kralja -+ Sj. izr.
kraljevstva (2 Kr 15,19). 734.
krece prema Filisteji, osvaja
granieni grad -+ Gazu i dopire
do ego granice. Na poziv kralja
-+ Ahaza, koji mu je placao da-
nak (2 Kr 16,7.10; 2 Ljet 28,20),
T. P. po drugi put prodire u
Sj. kraljevstvo, osvaja razne
gradove a stanovnistvo odvodi
u -+ Asiriju (2 Kr 15,29; 1 Ljet
5,6.26) i postavlja kraljem-va-
zalom -+ Hoseju (2) (2 Kr
15,30). Nakon osvojenja Da-
maska (2 Kr 16,9) T. P. postaje
vladarom -+ Sirije i -+ Palesti-
ne. U 2 Kr 15,19; 1 Ljet 5,26;
Iz 66,19 pojavljuje se T. P. pod
imenom »Pul«.
TIGRIS U Post 2,14 »Hidde-
kel«, skupa s -+ Eufratom pri-
pada rijekama koje su tekle u
Raju zemaljskom (usp. Sir
24,25). Na obali T. lezali su
gradovi -+ Asur i -+ Niniva. U
staro su se doba obje rijeke
odvojeno ulijevale u Perzijski
TlMNA
zaljev, danas se one spajaju
pred samim useem.
TIHIK -+ Pavlov suradnik i
pratilac (Dj 20,4; Ef 6,21; Kol
4,7).
TIJATIRA Grad u Lidiji. ji. od
-+ Pergama (Mala Azija). Bio
je veoma poznat zbog svojih
radionica grimiza. U SP T. se
spominje u Dj 16,14 kad je -+
PavIa primila zena imenom Li-
dija. Uz to krse. zajednica u
T. prima pismo uzviSenoga
Gospodina (Otk 2,18-28).
TIJELO i dusa u SP dje-
luju zajedno; suprotstavljanje
tijelo (put) - dusa potjeee iz
gre. filozofije. Prema mnogim
mjestima SP covjek se ne sa-
stoji od T. i· duse, vee on jest
T. i dusa (usp. Ps 63,2; 84,3).
Izraz »spasenje duse« nije
bibl.; u Bibliii se govori 0
»spasenju cijelog covjeka«.
Pod gre. utjecajem susrecemo
suprotstavljanje T. - dusa u
nekim kasnijim spisima SZ
(Prop 12,7; Mudr 8,19s; 9,15),
kao i na nekoliko nz. mjesta
(npr. Mt 10,28). Ipak u NZ T.
(put) uglavnom znaei: »ziva
osoba« (npr. 1 Kor 6,19; Rim
8,23). Uskrsnucem od mrtvih
-+ Duh posvema prozima nase
T., mi postajemo duhovni (=
Duhom prozeti) ljudi. Prezir
T. ne spada u bib!. poklad. T.
nije »zlo«; Bog ga je stvorio,
110 T. ipak ima udjela u -+ gri-
jehu.
U teologiji apostoia PavIa »T.
.ie Kristovo« slika -+ »Crkve«
koia od mnostva udova posta-
je jedno T. (1 Kor 12,12-27; Rim
12,4s). U Kol i Ef Krist se nazi-
va »Glavom« toga T. (Kol 1,18;
Ef 1,12s); on osigurava zajed-
nistvo i konaeno jedinstvo. -+
meso.
TIMNA Edomka, Elifazova -+
inoea, Amalekova majka (Post
36,12.22; 1 Ljet 1,39).
 TIMNA(T) -
TIMNA(T)
1. Mjesto na podrucju pleme-
na -+ Danova, na sj. granici
Judeie izmedu Bet-Semesa i
-+ Ekrona (15 15,10; 19,43; Su-
ci 14,1ss; 2 Liet 28,18).
2. Grad u j. Judeii. Tocan po-
lozaj nepoznat (Post 38,12ss;
15 15,57).
TIMNAT HERES Mjesto u
Efrajimovu gorju gdje je bio
sahranjen -+ Josua (Suci 2,9),
U 15 19,50 navodi se kao Ti-
mat-Serah.
TIMNAT-SERAH -+ Timnat
Heres
TIMOTEJ Sin oca poganina i
majke judeokrscanke, imenom
-+ Eunike iz Listre (Mala Azi-
ja). U -+ Ikoniju ga je Pavao
obratio te od drugog misij-
skog putovanja postaje njegov
stalni pratilac (Dj 16,1-3). Pa-
vao ga .ie veoma cijenio (Fil
2,19-23) zbog njegove pomoCi u
napornom misijskom radu (1
Sol 3,2-6; 1 Kor 4.17). Po pre-
daji on je prvi biskup u Efezu
(1 Tim 1,3; 2 Tim 1,6). Od Pav-
lovih poslanica dvije su uprav-
ljene T. (-+ pastoralne posla-
nice).
TIPOLOGIJA (bibl. T.) osobit
je oblik prikazivanja SP-a.
Osobe, predmeti iIi dogadaji
SZ u svjetlu -+ Objave tumace
se kao pralik nz. dogadaja.
Tako npr. stoje jedno nasup-
rot drugome: Stari i Novi -+
savez (1 Kor 10,6), staro i no-
vo svetiste (Heb 9,24), voda iz
stijene - Krist, izvor zivota
(1 Kor 10,4), Adam - Krist
(Rim 5,14), -+ Melkisedekovo
sveceniStvo - Kristovo svece-
niStvo (Heb 7), zemaljski i ne-
beski Jeruzalem (Gal 4,26).
TIR Stari fen. trgovacki grad
na i. obali Sredozemnog mora.
Oddavao je prijateljske veze
s Izraelom (trgovina sa -+ Sa-
TIT 317
lomonom: 1 Kr 5,15-32; udaja
-+ Izebele za -+ Ahaba: 1 Kr
16,31). Kad je T. htio uvuCi Iz-
rael u svoju politiku, odlucno
su se usprotivili -+ proroci (Iz
23: Am 1,9s) T. se uspio odrZa-
ti nasuprot -+ Babiloniji i -+
Asiriii. Tirski su iseljenici os-
novali Kartagu. Tek je -+ Alek-
sandar Vel. osvojio T. (izgrad-
nja nasipa izmedu T. i kopna;
naplavine s jedne i druge stra-
ne stvorile su od njega polu-
otok). U rim. je doba T. bio
samostalan. U NZ T. se spomi-
nje kod Mt 15,21; Mk 3,8 i Dj
21,3s.
TIRHAKA Od 689-663. pro Kr.
kralj -+ Egipta i Nubije (-+
Etiopija). Podupirao je pal.
knezove protiv -+ Asirije. Za
njegove vladavine Asirci su
osvojili Donji Egipat i pro-
tjerali T. iz -+ Memfisa. Do-
duse T. ga je za kratko yr.
opet osvojio, ali se za Asur-
banipala morao povuci iz
Memfisa u Napatu. U SP T.
se spominje kod 2 Kr 19,9 i
Iz 37,9.
TIRSA Kan. grad (15 12,24)
koji je spadao u -+ Manaseo-
vu bastinu (15 17,3). Prije -+
Samarije bio je glavni grad -+
Sj. kraljevstva, u doba kralje-
va Base, -+ Ele i -+ Omrija
(1 Kr 15,21.33; 16,23). Iz T. -+
Menahem poduzima ddavni
udar protiv -+ Saluma uSa'
mariji (2 Kr 15,14). Polozaj T.
ne moze se vise tocno odre-
diti.
TISUCGODISNJE KRAUEV-
STVO -+ hilijazam
TISBA Prema 1 Kr 17,1 rod-
no mjesto -+ Ilije. Nalazi se
u -+ Gileadu.
TISRI Naziv mjeseca, -+ ka-
lendar.
TIT Krscanin iz poganstva,
Pavlov pratilac na -+ Apostol·
318 TIT - TOBIJA
ski sabor (Gal 2.1-3). Kasnije
ga Pavao salje u Korint da ta-
mo zbog cestih sukoba nano-
vo ucvrsti ugrozeno zajedni-
stvo s Pavlom (2 Kor 7,13;
8,6). Prema Tit 1,5 Pavao mu
je povjerio vodstvo krsc. za-
jednice na Kreti. Njemu je
naslovljena poslanica koja
spada medu spise NZ (-+ pa-
storalne poslanice).
TIT FLAVIJE Vespazijan,
:rim. car od 79-81. p. Kr. U
prvom zid. ratu vee prima
vazne zadatke te je od 69. su-
vladar svog oca Vespazijana.
G. 70. osvaja -+ Jeruzalem,
razara . grad i -+ Hram a
hramske predmete daje pre-
nijeti u Rim gdje su noseni
u pobjedonosnoj povorci (Ti.
tOY slavoluk). Poznat je nje-
gOY odnos s -+ Berenikom.
TJEDAN je vremenska jedini·
'ca veea od -+ dana a manja
od mjeseca (usp. Post 2,2-3;
Lev 23,3). Cesto se u SZ spo-
minje razdoblje od sedam da·
na (cesto za blagdane: Lev
23,4-44; Est 1,5; kod vjenca·
nja; u zalosti: Post 50,10; kod
dugog putovanja: 2 Kr 3,9),
sto nas upueuje na odgovara·
jucu kalendarsku jedinicu. T.
se ne moze izvoditi iz podjele
mjeseca na cetiri dijela. Prije
ee potjecati od posvecenog
broja sedam. Tjedni ritam ne
obazire se na mjesecne i go-
diSnje jedinice -+ kalendara.
lJELESA -+ tijelo
TJESKOBA Ne razlikuje se u
SP T. (opee temeljno raspolo-
zenje) od straha (stanje iza·
zvano necim odredenim) i
strave (neposredna reakcija na
utiske).
1. Buduenost i spasenje nisu
u covjekovim rukama. On sto-
ga tjeskobno tezi da ih osi·
gura (npr. pomocu nadomje
snih religija, pouzdanjem u
vanjske ustanove i djela). No,
kad sve krene drugacije ne·
go se ocekivalo, covjek je bes·
pomoean (malovjernost). Krs·
canin nije podlozan toj nesi·
gurnosti (1 Iv 4.18; Rim 8.15;
ali Fil 2,12), nego zivi od -+
nade (usp. Rim 4,18) u sretan
sVrSetak unatoc progonstvi·
rna (usp. Dj 18,9s; 1 Pt 3,14).
Onima koji ne vjeruju to iz·
gleda kao lakomislenost. Na·
vijestanje takve vjere moze
narusiti poredak i unijeti ne-
mir (-+ Govor na gori; -+ fa-
rizeji; Dj 17,13).
2. Kad covjeka Bog posebno
zahvati, cesto ga obuzme strah
i T. Izvjestaji 0 ukazanjima
to redovito spominju (npr.
Post 28.17; Izi 20,18s; Lk 1,12s.
30; 2,9; Mt 9,811; Mk 8,6//; Otk
1,17; usp. Izi 3,5s: bozansko
kao tabu).
3. Jedan od motiva (ne pre·
sudnih) krsc. etike jest strah
od Bozjeg suda (Mt 10,2811;
Heb 10,26s).
4. Bozje prokletstvo -+ pro-
kletstvo.
5. -+ strah Bozji.
TJEsITEU -+ Paraklet
TOB Kraj u sj. dijelu -+ Isto-
cne Jordanije. PribjeziSte -+
Jiftaha (Suci 11,3.5).
TOBIJA (»Jahve je dobar«) Sz.
vI. ime:
1. Tobija, Amonac koji kao -+
Nehemijin protivnik pokusa·
va sa Sanbalatom sprijeciti
obnovu jeruzalemskih zidina
(Neh 2,10.19). Uslijed svojih
rodbinskih veza s otmjenim
Zidovima imao je velik utje·
caj (6,17-19). U Nehemijinoj
odsutnosti ureduje on sebi u
Hramu stan, a odatle ga Ne·
hemija nakon svog povratka
tjera (13,4-9).
2. Stari i mladi T., glavna Ii-
ca sz. Knjige 0 T.
 TOBIJA. TOBIT - TREeI IZAIJA
TOBIJA, TOBIT (knjiga) Izv.
je zacijelo napisana na hebr.
iIi aram., ali nam je sacuvana
samo u prijevodima (nar. -+-
Septuaginte; -+- kanon). Prica
o sudbini jednog izgnanog (-+-
izgnanstvo) Izrae1ca koji je
uiivao ugled u Ninivi. Poslu-
san Bozjem zakonu, unatoc
zabrane pokapa Zidove koji
su bili ubijeni po naredenju
Sanheriba (705-681. pro Kr.).
Pri tom je preko noei oslije-
pio (1,1-3,6). U isto je vrijeme
molila Sara u Ekbatani da je
Bog oslobodi od zloduha As-
modeja koji je ubio sedam
njezinih muieva jednog za
drugim, u svadbenoj noei.
Bog salje andela -+- Rafaela u
pomoe Sari (3,7-17). Rafael
prati mladog T. na njegovu
putovanju, pomaze mu kod
vjencanja sa Sarom time sto
pobjeduje zloduha (5-8) te da-
je mladom T. sredstvo da is-
cijeli svog oca od sljepoCe
(11). Nakon sto se to po Boz-
jem odredenju zbilo, stari T.
izgovara pjesmu zahvalnicu
Bogu (13) te nalaZe svome si-
nu da se nakon njegove smrti
vrati u Ekbatanu (14).
Ta prica, bogata umjetnickim
govorima, molitvama i mud-
rim izrekama. nastala je vjer.
oko 200. pro Kr. To nije neki
pOV. izvjestaj, vee »novela«
mudrosne knjizevnosti. Svrha
joj je da zasvjedoci cudesnu
Bozju pomoe onima koji se
u njega pouzdaju te da po
primjeru glavnih likova prive-
de ljude vjernosti i zakonu,
molitvi, ljubavi prema bliZnji-
ma (nar. sinovskoj ljubavi i
skrbi za roditelje) i strpljivo-
sti u kusnjama.
TOFET VatriSte u dolini -+-
Hinom gdje su se -+- Molohu
u cast zrtvovala djeca (2 Kr
23,10). Protiv toga kulta nar.
se bori --+- Jeremija (Jr 7,31s).
319'
TOGARMA U bibl. rodoslov-
lju Gomerov sin, --+- Jafetov
unuk (Post 10,3; 1 Ljet 1,6).
Kod Ez 27,14 T. se spominje
kao pleme koje je trgovalo s
--+- Tirom (konji i mazge).
TOMA (»Blizanac«, Didymus)
Jedan od Dvanaestorice (-+-
apostol). U -+- sinoptickim
evandeljima spominje se sa-
mo u popisima apostola (Mt
10,31/; usp. Dj 1,13). 0 njemu
napose govori Ivanovo Ev.:
11,16 (naglasavanje njegove
vjernosti), 14,5 (nesigurnost u
vjeri), 20,24-29 (vjera u Us-
krsloga). Ddi se da je djelo-
vao u sj. Siriji, medu Partima
i u Indiji; zaglavio je izbo-
den sulicom.
TORA U hebr. jeziku naziv za
--+- Zakon (Post 26,5), za zakone
zapisane (pnz 4,44) u Peto-
knjiZju (-+- Mojsijevo petoknji-
zje), zatim za PetoknjiZje kao
cjelinu. U ranom zidovstvu i
u nz. vr. T. oznaeuje sav SZ
(usp. Iv 10,34; Rim 3,19s), a ne
samo Petoknji,Z.ie.
TOSEFTA Zbirka predaja
(otpr. u 3. st.) koje nisu usle
u --+- MiSnu; smatra se dodat-
kom i sluii za poducavanje u
rab. skolama. Velik dio T.
nalazi se u Gemari pal. i ba-
bil. --+- Talmuda.
TOU Ime -+- hamatskog kralja ..
Poslao je svog sina Hadorama
kralju -+- Davidu da mu cesti-
ta (1 Ljet 18,9s; 2 Sam 8,9s).
TRACIJA Podrucje izmedu --+-
Makedonije i Crnog mora.
Vojnici iz T. sluiili su u grc.
-helen. i rim. cetama (2 Mak
12,35).
TRAHONITIDA Podrucje i. od
--+- Genezaretskog jezera (Lk
3,1)
TREeI IZAIJA --+- Tritoizaija
BIBLIOTEKA OBIlElJ\
LAN .~,.. ~ L~\ A
320 TRGOVINA -
TRGOVINA Kako je T. vee
bila u rukama drugih i kako
su imali tezak pristup k mo-
ru, Izraelci su se prije _ iz-
gnanstva malo bavili T. Trgo-
vanje na veliko s inozemstvom
spadalo je na kraljeve (Salo-
mon: 1 Kr 9,26; 10,11; Ahab:
1 Kr 20,34). Unutar same zem-
Ije postojala je sarno trgovac-
ka razmjena izmedu grada i
sela na sajmovima. Pravom
su se T. bavili stranci, osobi-
to Fenicani (Kanaanci) (usp.
Iz 23,2.8). Tek u izgnanstvu i
u _ dijaspori Zidovi postaju
pravi trgovci (no usp. Sir
26,29). Izraelci su izvozili npr.
zito, vino, ulje, vosak i med
(Ez 27,17); uvozili su npr. pIe·
menite kovine. bjelokost (1
Kr 10,2), drvo, ribu (Neh
13,16), nakit. orude i tkanine
(Ez 27,7). NZ prihvaea pojavu
»T.«, ali joj gotovo i ne posve-
cuje neku painju, ako se izuz-
mu ograde kod Jak 4,13s i iz-
laganje u Otk 18.11-32 gdje je
tek posredno rijec 0 T. Kod
Mt 13.45s Isus upotrebljava
sliku (dragocjeni biser) uzetu
iz podrucja T., i tako su ga
mogli svi razumjeti.
TRIFON Nadimak Diodota,
vojskovode _ Aleksandra Ba-
lasa i skrbnika Antioha VI. (1
Mak l1,39s.54ss); ovoga je dao
pogubiti (1 Mak 13,31) te je
sam postao kral.iem (oko 142-
-137. pro Kr.). Bori se protiv
_ Seleukoviea, -+ Demetrija
II. i -+ Antioha VII. t1 Mak
14,1; 15,10-14) i daje ubiti _
Jonatana (4) (1 Mak 12,39-54;
13,12-23). Trifona je pobijedio
Antioh VII. i nagnao ga na
samoubojstvo (1 Mak 15,10-39).
TRIJUMF _ pobjeda
TRI KRALJA -+ Magi
TRITOIZAIJA (= treCi Izai-
ja) Oznaka za nepoznatog pis-
TRNJE
ca 56-66. poglavlja -+ Izaiji-
ne knjige, te ga po misljenju
mnogih strucnjaka treba raz-
likovati od -+ Deuteroizaije
(gl. 40-55). Proucavanjem Bi-
blije jos prije 200 g. na teme-
lju pOV. i knjiz. rasclambe
doslo se do spoznaje da od
proroka Izaije iz 8. st. potjece
sarno 1-39. gl., dok je pozadi-
na 40-66. glave vrijeme babil.
-+ izgnanstva i kasnije (6-5
st. pro Kr.). BuduCi da se gl.
56-66. kao zbirka prorokovih
rijeci donekle razlikuju od gl.
40-55. vee krajem 19. st. pri-
pisuju se tzv. T. Njihov se po-
stanak danas gotovo ope.
smjesta u yr. nakon izgnan-
stva. Prijeporno je da li se
radi 0 jednom jedinom piscu
neposredno nakon povratka
u domovinu (poslije 538. pro
Kr., moZda sam Deuteroizaija
odn. jedan od njegovih uceni-
ka) iIi 0 vise pisaca tijekom
5. st. pro Kr. U sadrlajnom
pogledu T. se bavi upozore-
njima 0 zivotu zajednice (bo-
gosluzje. prava i laina poboz-
nost, odvraeanje od stovanja
kumira i od grijehft) te cez-
njom i -+ nadom u novi Jeru-
zalem. sudom i budueom sla-
yom posljednjih vremena.
TRNJE Bodljikav korov (spo-
minje se sa »Cickom«). Smat-
ra se kaznom (usp. Post 3,18;
Iz 7,23ss; 34,13), ali se njime
i lozi vatra (usp. Prop 7,6s; Iz
33,12). Prica 0 »gorueem grmu«
(Izi 3,2ss; usp. Pnz 33,16)
temelji se na nekom bogo-
stovnom obicaju sa Sinaja.
Time nije receno da je bezna-
cajna pritom ocitovana Bozja
objava (_ Bozja imena).
Isusova trnova kruna mozda
nije bila sredstvo mucenja:
danas se vise ne moze utvrdi-
ti od kakve je biljke bila sple-
tena. Najstarija potvrda za
tradicionalno shvaeanje da je
 TRNJE -
trnova kruna bila sredstvo
mucenja potjece s kraja 2.
st. p. Kr. Mogla je to biti sa-
rno kruna na porugu, kao ka-
rikatura kruna kojima su se
kitili earevi i kraljevi (usp.
Iv 19,5 i znacenje ondje spo-
menutog grimiznog ogrtaca).
TROADA Grad na obali Egej-
skog mora koji je -+ Pavao
posjetio na svom 2. i 3. misij-
skom putovaniu (Dj 16,8-11,
20,5-12).
TROFIM iz -+ Efeza, -+ Pavlov
pratilae (Dj 20,4; 21,27ss; 2
Tim 4,20).
TROJSTVENI OBRASCI Na-
lazimo ih kod Mt 28,19; 1 Kor
12,4ss; 2 Kor 13,13. To su prvi
obrasci ispovijesti vjere Crkve
u trojednog Boga (-+ Troj-
stvo).
TROJSTVO Ni u SZ ni u NZ
nema izrazite nauke 0 Bozjem
T. Ipak u NZ ima iskaza koji
upueuju na troosobnog Boga
(i slufi kao temelj za kasnije
naucavanje). Ti se iskazi bit-
no razlikuju od poganskih bo-
zanskih trijada (= bozanske
obitelji: otae-majka-sin).
Trojstvo se ocituje u Bozjem
djelovanju koiim se otkriva
-+ zajednici. U 2 Kor 13,13 ......
Pavao govori 0 Kristovoj mi.,
losti, Bozjoj ljubavi, zajedni-
stvu Duha. Slicne misli: 1 Kor
12,4-6: milosni su darovi u za-
jednici djelo -+ Duha, slufenje
je djelo -+ Gospodina a moe
cudesa djelo -+ Boga. Prema
Ef 1,3-14 i 1 Pt 1,2 odabran)e,
otkupljenje i posveeenje ima-
ju svoj izvor u djelovanju
Oea, Sina i Duha. »Trojstveni«
obrazac u nalogu krStavanja
kod Mt 28,19 nastao je iz li-
turgijske prakse i izraz je svi-
jesti vjere -+ Crkve. Tekstovi
Dj 2,33 i Iv 15,26 nekako upu-
euju na to da se radi 0 trojs-
tvenom svjedocanstvu.
TUBAL 321
Iskazi -+ Ivanova evandelja
omogueuju da se T. promatra
kao jedinstvo triju bozanskih
osoba: Krist zivi u jedinstvu
s Oeem (Iv 1,1; 10,30,38; 14,11;
17,11.21), jest u Oeu (Iv 14,9-,
usp. Fil 2,6). Krist salje 0.04.
Parakleta (I v 14,16s.26; 16,7-
-11.13s). Pavao nadalje kale 0
Bozjem Duhu: on je od Oea
ljudima dan po Kristu (2 Kor
1,21s); on je dar Ocev i zivot-
ni duh uskrslog Sina (Rim
8,9s); u njem se zbiva otkup-
ljenje po Kristu (Ef 4,3-6; Tit
3,4ss). U NZ osim troClanih
ima i dvoclanih obrazaea (Rim
1,7; Fil 2,11).
TRON -+ prijestolje
TRPLJENJE Iskazi SP 0 »T.«
temel ie se na iskustvu da po-
stoji T., bol, nevolje, -+ boles-
ti, -+ smrt, -+ zlo. Izgleda kao
da se to sve protivi Bozjoj do-
broti i pravednosti. SP uka-
zuje na cov.iekovu krivnju ko-
ju Bog kalnjava (usp. Post
3,16s; Tuf 1,5). Problem ,.T.«
ne da se rijesiti pukom teori-
jom. Prigovor da je Bog Cud-
ljiv i nepravedan proizlazi iz
naivnog tumacenja SP, a ne
odnosi se na samoga Boga. SP
donosi razliCita tumacenja T.,
npr: T. pojedinea koji ispa-
staju za sav narod (usp.: Iz
40,2; patnik -+ Sluga Bozji, Iz
53), postojanost u T. (-+ Job),
rijeci utjehe (-+ apokaliptic-
ka knjizevnost), mirenje sa
sudbinom (Prop 2,22ss), nad-
mocnost nad T. (Mudr 3,1).
U NZ: -+ povijest muke. Svi
krseani imaju udjela u Kri-
stovu T. (usp. Fil l,29s; 1 Pt
4,13s). To nije povod za obes-
hrabrenje, vee uzrok radosti
(Kol 1,24).
TRS -+vino
TUBAL U bib!. rodoslovlju -+
J afetov sin a Noin unuk (Post
10,2).
322 TUBAL-KAJIN -
TUBAL-KAHN Prema Post
4 22 sin -+ Lameka i Sileo
Smatra se praocem onih koji
kuju bakar i zeljezo (-+ Ja-
bal; -+ Jubal).
TUDINAC -+ gostoljubivost
TUGA -+grob
TUGOVANJE U znak zalosti
i tuge razdirale su se haljine,
oblaCilo se u kostrijet (usp.
Post 37,34; 2 Sam 3,31), pre-
krivala se glava (2 Sam 15,30),
stavljale su se ruke na glavu
(2 Sam 13,19), nije se kupalo
niti pomazivalo (2 Sam 12,20),
postilo se (1 Sam 31,13; Jdt
8,6), lijegalo se u kostrijet i
pepeo (Est 4,3; Ez 27,30), glava
se posipala pepelom (18 7,6;
Job 16,15). Nakon isteka ili za
vrijeme same zalosti, koja je
obicno trajala sedam dana
(usp. Post 50,10; Sir 22,12),
spremile bi se karmine (usp.
Tob 4,17). .
Najvainiji obred prigodom
zalosti bile su naricaljke s
glasnim zapomaganjem (Jr
22,18). Naricala je najbliza
rodbina (usp. Post 23,2), a svi
prisutni pridruzili bi se tuzalj-
ci (1 Sam 25,1). Veoma rano
Lapomaganje se zdruiilo stu-
zaljkama (npr. Davidova tu-
zaljka za Saulom i Jonata-
nom, 2 Sam 1,17-27), a za to
su se cesto uzimale »narika-
ce« (usp. 2 Ljet 35,25; Jr
9,16-19) koje su oplakivale
sudbinu pokojnika i pjevale
TVRDAVA
njemu u cast. Proroci su se
cesto sluzili naricaljkama da
oznace Bozju jadikovku nad
Izraelom i njegovim neprija-
teljima (usp. Ez 19,14; Jr 9,20-
-21; tuzbalice).
Znacenje zalobnih obreda nije
u pojedinostima pozna to.
Ipak, jedva se moze ustvrdi-
ti da se njima izraiavao kult
mrtvaca i zazivanja zlih du-
hova jer su takvi obredi bili
u SZ zigosani (usp. hrana u
cast mrtvacima: Bar 6,26; ne-
ki zalobni obredi: Pnz 14,1).
Treba ih poglavito shvatiti
kao znak ljudske potreseno-
sti, dtdnog strahopostovanja
i sueuti (usp. Tob 1,16-17).
Kao izricito relig. obicaje na-
lazimo tek u doba Makabeja-
ca molitvu i pomirbene zrtve
za mrtve (usp. 2 Mak 12,3846).
TUMIM -+ Urim
TUzALJKE JEREMIJINE na-
ziva se sz. zbirka od 5 pjesa-
rna kojima se oplakuje razo-
renje Jeruzalema (587. pro
Kr.), Bozji kazneni sud i pje-
snikova sudbina. Uz to one
pozivaju na pokoru i zazivaju
Bozju pomoe. Vee od davnine
T. J. pripisivale su se proro-
ku -+ Jeremiji, ali barem TuZ
1 i 5 potjecu od nekog dru-
gog pjesnika; prijeporno je
podrijetlo TuZ 2ss. Zbirka T.
J. dovrsena je oko 515. pro
Kr.
TVRDAVA -+ Antonija, -+ Ma-
heront, -+ grad
 u
UBOJSTVO -+- umorstvo
UCENIK se naziva sljedbenik
nekog proroka, uCite1ja itd. uz
kojega pristaje i od koga pri-
ma pouku (usp: Iz 8,16; Mt
10,24; Mk 2,18). Tako se nazi-
vaju dvanaestorica U. (-+- apo-
sto1) (Mt 10,1) i veea skupina
Isusovih sljedbenika (Iv 6,66;
usp. Lk 10,1-12).
Na10g kod Mt 18,19 glasi da
sve narode uCine Isusovim
ucenicima. U Dj (do 21,16) svi
se Isusovi sljedbenici (i ze-
ne) nazivaju U. Mnoge evan.
smjernice za U. nisu namije-
njene sarno nekim vee svim
krseanima (npr. Iv 13,35).
UCITELJ je nas10v koji se
pridavao Isusu (npr. Iv 13,13)
jer je oko sebe skup1jao uce-
nike. Ta oznaka stvara zabu-
nu jer mi imenom »U.« cesto
oznacujemo osobu koja pre-
nosi prim1jeno znanje. No
Isus je bio prorok koji je na-
vijestao staro i novo (Mt 13,
52). U zivotu prakrse. zajedni-
ce postoja1a je slwba »U.« ko-
ju je Bog pok1anjao pojedin-
cima kao dar (Dj 13,9; 1 Kor
12,28). -+- Rabbi.
UDOVICA je nakon mwev1je-
ve smrti neko vrijeme nosila
za10bne ha1jine (usp. 2 Sam
14,2). -+- zena koja bi osta1a
bez djece ima1a je pravo na
-+-leviratski brak, ali se mog-
la vratiti i u rodite1jsku kueu
(usp. Rut 1,8; Post 38,11). Mog-
la se opet udati (osim za sve-
eenike; usp. Lev 21,14; Ez 44,
22), ali to nije cesto bivalo.
Zato se cesto spominje udo-
vicki stalez, njegova oskudi-
ca, zakonska zastita U. i dw-
nost dobrotvorne pomoei
(usp. Pnz 14,29; Jr 22,3). Sam
se Jahve zalaze za ucviljene
U. i sirocad (usp. Izi 22,21;
Pnz 10,18). NZ nar. istice brigu
prve krse. zajednice za U. (Dj
6,1s) i pomoe u njihovoj zalo-
sti (Jak 1,27). Postojao je i sta-
lez U. Cije se dwnosti opisa-
ne u 1 Tim 5.9-16.
UGARIT (danas: Ras Samra)
Fen. grad-ddava u sj. Siriji.
Povijest tog naselja seze do u
6/7. ts1j. pro Kr. U pismima iz
-+- Amarne spominje se kao
znacajan 1ucki grad. Otpr. od
2. tslj. naseljen je -+- Semiti-
rna; izmeciu 15. i 13. st. U. do-
1azi na vrhunac svoje gospo-
darske i polito moei. Politika
U. spocetka je veoma usmje-
rena na -+- Egipat a kasnije
pada pod utjecaj -+- Hurita;
nakon doba -+- Hiksa opet se
obraea Egiptu i istovremeno
uspostav1ja vezu s -+- Hetitima
s kojima granici na S. Potkraj
13. st. podlijeze nadiranju -+-
naroda smora.
Iskapanja vrsena 1929-39 i
od 1948. daju uvid u nacin
gradnje pa1aca, hramova, ki-
pova bogova, reljefa, keramic-
ke umjetnosti i dr. Od silnog
je znacenja pronaciena knji-
zevnost na sumerskom, akad.,
ego a poglavito na ugaritskom
jeziku. Ta je knjiZevnost pisa-
na ego i hetitskim hijeroglifi-
rna kao i jednim poznatim i
drugim dosad nepoznatim kli-
novim pismom. Jezik U. bio
je kan. narjecje, klinovo se
pismo zasnivalo na abecedi
(-+- slovo). Pronacieni teksto-
vi sadde: ugovore, isprave,
popise osoba i mjesta, opise
bozanstava i zrtava te relig. is-
prave. To je sve od velike vaz-
nosti za shvaeanje svijeta SZ
u doba kad su se Izrae1ci do-
seljavali (-+- osvajanje zem-
lje). U U. je postojao panteon
324 UGARIT - UMNAZANJE KRUHA
bogova s vrhovnim bozan-
stvom -+ El, s bogovima -+
Baalom, -+ Dagonom, Motom
(bog mrtvih), J amom (bog mo-
ra), kao i s bozicama -+ Ase-
rom i Anatom. U ugaritskim
tekstovima nalazi se i Daniel
koga spominje Ez 14,14.20 i
28,3, kao i -+ Levijatan (Iz
27,1). Religija Izraela bila je
prisiljena da se bori protiv
mnogobostva mitologije i bo-
gato razvijenog bogostovlja.
I izr. je pjesnistvo, izgleda,
pod utjecajem U., kao sto po-
kazuje upotreba parnih poj-
mova: zemlja-prah, ruka-
-desnica, sator-prebivaliSte,
i dr.
UHO kao organ tijela igra
znacajnu ulogu na podrucju
prava (lzI 21,6) i bogostovlja
(lzI 29,20; Lev 14,14ss). Jos je
znacajniji bibl. nacin mislje-
nja po kome se U. smatra
osobitim organom kojim cov-
jek prima Bozju -+ objavu (2
Sam 7,24; Job 42,5). Bog pri-
klanja svoje »U.« covjeku i
tako se s njime povezuje (Br
14,28; Ps 17,6); -7 Salomon
prima srce koje cuje (1 Kr
3,9); Bog sklapa -+ Savez s lju-
dima koji ga slusaju (Iz 55,3).
Neposlusnost se ocituje time
sto netko odvraea svoje U.
od Boga (Jr 7,24). »Neobreza-
no« ili »tvrdo« uho znak je nc-
pouCljivosti (Jr 6,10; Mt 13,
14s; Mk 4,12; Dj 28,27). Stoga
je bitna znacajka mesijanskog
spasiteljskog vremena »otvo-
renost« usiju (Iz 35,5; Mt 11,
5). Isus neprestano opominje
ljude da ne zatvaraju usi nje-
govoj poruci (Mt 11,15; Mk
4,9.23; Lk 8,8; Otk 2,7). -+ slu-
satL
UKOP -+grob
ULAJ Rijeka i. od Susana (=
Suza); mjesto jednog -+ Dani-
elova videnja (Dn 8,2.16).
UUCA (cesta) U gradovima
je najprije bilo malo mjesta
za U.; na Istoku su U. bile,
kao i danas, uske, krivudave,
prljave, pokatkad u obliku
stuba. Neki obrtnicki cehovi
- npr. pekari u Jeruzalemu
- bili su smjesteni u jednoj
U. U helen. su doba novi dl-
jelovi grada imali uglavnom
siroke i rayne U. Bio je sva-
kodnevni prizor da pojedinci
raspravljaju 0 religiji i filo-
zofiji na U. (usp. Lk 13,26).
U. (trg) »novog Jeruzalema«
opisuje se kao divot-ulica
(Otk 21,21).
Izvan gradova ceste su sImi-
le nar. za trgovinu s udalje-
nim podrucjima i za vojni
promet. Tek su u doba Rim.
carstva sagradene prave ce-
ste (uglavnom u pobibl. do-
ba), dok su prije ceste gotovo
uvijek bile utrti prolazi i ve-
oma uske.
U prenesenom smislu »put«
oznacuje covjekov odnos pre-
rna Bogu (usp. Ps 1,1.6). U NZ
se istice da taj odnos postaje
»pravi« tek u vezi s Kristom
(usp. Dj 18,25; Iv 14,4). Zbog
toga je sam Krist »put« (Iv
14,6). -+ put.
UUCARKA -+ bludnica
UUE -7 pomazanje
UMJERENOST -+ odricanje
UMNAzANJE KRUHA Sva 4
-+ Evandelja izvjestavaju 0
jednom U. k. (Mk 6,32-44; Mt
14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-15),
a Mk i Mt jos i 0 drugom (Mk
8,1-10; Mt 15,32-39). Unatoc ne-
kim razilaZenjima (npr. po-
ganski kraj kod Mk 8), vjer.
se radi 0 ponavljanju vee do-
nesenog izvjestaja (dubleta),
koje se oblikovalo u samosta-
Ian izvjeStaj vee prije zapisi-
vanja Mk i Mt. Znacenje -+
cuda: trebalo je Isusa prika-
zati kao novog djelitelja -+
 UMNAZANJE KRUHA -
mane. Kod I v nakon U. k. do-
lazi »govor 0 kruhu« (Iv 6,
26-59) u kojem se Isus naziva
»kruhom zivota«. IzvjeStaji 0
U. k. u NZ oblikovali su se u
liturgijskoj praksi prve Crk-
ve (.... Veeera Gospodnja). To
je kasnije prihvatila krsc. li-
turgija i umjetnost.
UMORSTVO se u SZ razlikuje
od nehotienog ubojstva; tko
nekoga nehotice ubije podlije-
ze -+ krvnoj osveti a moze se
zastititi -+ pravom utoCista;
tko hotimieno ubije drugoga,
mora svakako biti ubijen
(usp. Izi 21,14). U. je bilo sred-
stvo politike iIi put da se po-
stignu osobni ciljevi (usp. 2
Sam 3,27; l1s). Zabranjeno je
u -+ Deset zapovijedi; Isus
poostrava taj propis (Mt 5,22).
UNISTENJE -+ sud
UPRAVITELJ Nar. se u SP
istieu inozemni U., npr. U. ze-
mlje (procurator, rim. upra-
vitelj, npr. Lk 3,1). On stoji
pod U. Sirije (legatus, rim.
upravitelj, npr. Lk 2,2). Neke
rim. pokrajine imale su civil-
nog U. (proconsul, npr. Sergi-
je Pavao, Dj 13,7). -+ upravi-
telj dobara.
UPRAVITELJI (dobara) bili
su u SZ kraljevski namjesni-
ci, nadziratelji dvora iii upra-
vitelji kuce (1 Kr 4,6; Iz 36,3.
22; Est 1,8). U usporedbama
NZ govori se 0 U. d. kao uzo-
ru mudrosti, vjernosti i bud-
nosti (Lk 12,42; 16,1-8). -+ Pa-
vao smatra sebe i apostole
upraviteljima Bozjih otajsta-
va jer je njima povjerena
evan. is tina (1 Kor 4,1s; Tit
1,7). Slieno se i svaki krscanin
naziva U. milosnog dara koji
je primio (1 Pt 4,10).
UPUCENJE -+ utjelovljenje
UR Grad u j. -+ Babiloniji i
srediSte kulta boga Mjeseca
USKRISIVANJE MRTVIH 325
Sina kome je bio posveeen ve·
lik hramski sklop s hramom
na brdu u obliku stubista. Na-
se1jen je vee u 5/4. tslj. pro Kr.
Najveee znaeenje dobiva U.
u 3. tslj. pro Kr. U. je bio bo-
gat zbog svog polozaja u Per-
zijskom zaljevu, preko kojeg
je bio povezan s -+ Eufratom.
Prema najmladem sloju bibl.
predaje U. je bio domovina-+
Abrahamove obitelji (U. Kal-
dejski .[-+ Kaldejci]; Post 11,
27-31; 15,7).
URARTU Asir. naziv za -+
Ararat.
URIEL .
1. VI. ime u 1 Ljet 6,9; 15,5.11;
2 Ljet 13,2.
2. U zid. -+ apokaliptiekoj knji-
zevnosti ime jcdnog andela.
URIJA
1. Ime Hetita u Davidovoj
vojsci eiju je zenu -+ Bat-Se-
bu -+ David zaveo a on je po
Davidovu nalogu imao pasti u
boju (2 Sam 11).
2. Sveeenik u doba -+ Ahaza
(2 Kr 16,10; Iz 8,2).
URIM I TUMIM su predmeti
koji nisu poblize opisani a
pomoeu kojih se imalo priop-
citi Bozje prorostvo (-+ pro-
ricanje) (Pnz 33,8). U Br 27,21
i 1 Sam 28,6 spominju se sa-
rno U. NalaziIi su se u savu
-+ efoda (Izi 28,30; Lev 8,8).
URUK -+Erek
US Rodno mjesto -+ Jobovo
(Job 1,1). Ne zna se gdje se
nalazi.
USKRISIVANJE MRTVIH Za
razliku od -+ uskrsnuca mrt-
vih oznaeuje vraeanje u ze-
maljski zivot. SP izvjestava da
su -+ Ilija i -+ Elizej uskrisi-
vali mrtve i to je bila potvrda
njihove proroeke sluzbe (1 Kr
17,17-24). Isusova U. m. (Mk
326 USKRISIVANJE MRTVIH -
5,21-43; Lk 7,11-17; Iv 11,1-44}
navijestaju dolazak mesijan-
skog vremena {usp. Mt 11,3ss}
te pokazuju njega samog kao
gospodara zivota. U. m. sto su
ih izvodili -+ apostoli potvrda
su njihova navijestanja Ra-
dosne vijesti {Dj 9,36-42: -+
Tabita; 20,7-12: -+ Eutih}.
USKRS -+ Pasha
USKRSNUCE KRISTOVO Bo-
zje spasite1jsko djelo na ko-
me poCiva cjelokupno propo-
vijedanje prve Crkve {I Kor
15,14}. Na njemu poCivaju i
razni izvjestaji 0 U. K. No,
oni hoee s raznih glediSta pri-
kazati U. K. {npr. navjestaj,
mjesto dogadaja, treei dan po-
slije Isusove smrti kao vre-
mensko odredenje, obrana
protiv prigovora, ranokrse. bo-
gostovlje}. Zbog toga su i iz-
vjestaji razliciti, kao sto su
razlicita i ta glediSta. Nemo-
guee je iz tih izvjestaja sasta-
viti »povijest Uskrsloga medu
svojima«. 8to se zapravo kri-
je u pozadini pojedinih opisa-
nih videnja, uglavnom nije vi-
se mogu~e sigurno ustanovi-
ti, i nije vazno za Citatelja ko-
ji vjeruje u to Bozje spasitelj-
sko djelo. On naime dolazi do
zakljucka da vijest 0 smrti i
U. K. proizlazi iz cjelokupnog
DZ. propovijedanja. Nz. izvje-
staji 0 U. nalaze se u 1 Kor
15,3-7; Mt 28; L~ 24; Iv 20s
{Mk 16,9-20 tek .1e naknadno
preuzet iz drugih Ev-a}; usp
Rim 1,3s., govori u -+ Djelima
apostolskim. U. je pocetak
obnove neba i zemlje (-+ uz-
viSenje Isusovo), u cern ima-
ju udjela i oni koji priznaju
Krista svojim Gospodinom (I
Kor 15,22s; Rim 6,4s.8; 8,11).
USKRSNUCE MRTVIH -+ pre-
kogrobni zivot
USNULI -+ smrt
USPOREDBA
USPOREDBA Njome se neka
misao ne izrazava pojmovno,
nego se ocrtava slikom (npr.
milosrdno primanje u -+ Kra-
ljevstvo Bozje slikovito izra-
zeno ponasanjem oca u prici
o »izgubljenom sinu«). Osim
te ope. primjene rijeci »U.«
(Mt 15,15), tim se izrazom na-
zivaju napose Isusove U. 0
Kraljevstvu Bozjem (Mk 2; 4;
7' 9s' 12s' Mt 5ss' Ilss' 15'
18-21;' 24s; 'Lk 7s; Hl-20).' ,
U tim se U. ocrtava kako Kra-
ljevstvo Bozje dolazi: ono po-
cinje s neznatnim pocecima
(»gorusica«, »kvasac« Mt 13,31-
-3311), unatoc mnogim izdaja-
rna donosi obilat rod (»cetiri
vrste tla« = »siiab Mk 4,1-811),
ono dolazi od Boga kao dar
(»izgubljeni sin« Lk 15,11-32;
»radnici u vinogradu« Mt
20,1-16), donosi radost kad se
nade (»izgubljena ovca«, »iz-
gubljena drahma« Lk 15,1-10;
usp. Lk 15,32; »blago na nji-
vi«, »biser«, »ribarska mreza«
Mt 13,44-50). Ono dolazi una-
toc svakom opiranju (»zli vi-
nogradari« Mk 12,1-121/); »kra-
ljevska svadbena gozba« Mt
22,1-14/f), zahtijeva odlucnost
i budnost (»bogatas i siroma-
sni Lazar« Lk 16,19-36; »deset
djevica« Mt 25,1-13). Neke U.
k tome pokazuju kakav stav
treba covjek imati prema Bo-
gu (»farizej i carinik« Lk
18,9-14) i bratu covjeku (»mi-
losrdni Samarijanac« Lk 10,29-
-37).
Najcesee se zeli osvijetliti sa-
rno jedna misao. Stoga je po-
sve krivo u svakoj pojedinosti
(npr. »ugojeno tele« u prici 0
»izgubljenom sinu« Lk 15,23)
traZiti neki »dublji smisao«.
Usporedbe odn. parabole bile
su upravljene svim slusatelji-
rna, a ne sarno ucenicima. Svr-
ha im je bila upravo u tome
da svakome olaksaju razumi-
 USPOREDBA -
jevanje (Mk 4,33) i nije ih tre-
balo razlagati. Kad nam one
danas viSe nisu odmah jasne,
to je stoga sto potjeeu iz po-
ljodjelske kulturne sred~ne i
iz prilika jedne davno mmu~e
civilizacije. Tumaeenja kOJa
u njima nalazimo (npr. kod
Mk '4 lOss) ne potjeeu od Isu-
sa, n~go predstavljaju navije-
stanje prvotne zajednice na
temelju iskustva prakrse. mi-
sijske djelatnosti (-'?- misije).
-+ Ivanovo evandelje gotovo i
ne spominje nikakvu U. (»DC?-
bri pastir« Iv 10,1-16). -'?- Lukl-
no evandelje. -'?- Markovo evan-
delje. -+ Matejevo evandelje.
USKOPLJENI(K) Zabranjeno
je u SZ skopiti zivo~inje ~
v
ljude. U. ne moze pnpadatl
Bozjem narodu (Lev 22,24; Pnz
23,1s). Una toe tome SP zna za
U. kao dvorjanike na naroci-
to povjerljivim polozajima
(Est 2,3.14; Iz 56,3s; Dj 8,27).
NZ govori 0 U. koji se odricu
zenidbe radi Kraljevstva ne-
beskog (Mt 19,12).
UTEZI Ljudi su se slmili pri-
bliznim U. Pri tom se moglo
govoriti 0 namjernom varanju,
»krivotvorenim utezima« (Mih
6,11). U. su ponajcesce bili od
kamena a kasnije dijelom i od
olova. Vagale su se kovine i
vrijedni predmeti. Nije bilo ni-
kad opeeobvezatnih U. Jos se
danas na Istoku moze vidjeti
vaganje kamen<?~ ili pot~o­
Yom. U. su se VIse puta mlJe-
njali prema vremenu i kraju:
Ni u iskopinama pronadem
kameni U. ne mogu se svrsta-
ti u jedan sustav U. Stoga se
ne moze za svaku tezinu koja
se spominje u SP dati tocna
protuvrijednost (kako to piSe
u mnogim leksikonima), vee
samo red velicina u kojem ih
treba zamisljati. Tako ogra-
nicenom cilju sImi slijedeei
pregled.
UTJEHA 327
Temeljna jedinica: 1 sekel (lat.,
usp. hebr. saqal = vagati) =
11-17 g. Postoje sekeli razlieite
tezine, npr. oni »po kraljev-
skoj mjeri« (2 Sam 14,26),
»prema hramskom sekelu« (Izl
30,13; pisano nakon -+ izgnan-
stva).
Uobicajeni manji U.: pola se-
kela (Izl 30,13), treCina seke-
la (Neh 10,33), eetvrtina sekela
(1 Sam 9,8), oko 1120 sekela
(geriih, Izl 30,13).
VeCi U.: 1 talent (eenta; 1 Kr
10 10; 2 Sam 12,30) = 3600 se-
k;la (41-59 kg) iIi = 3000 seke-
la (34-50 kg); 1 mina (funta;
Ezr 2,69) = 60 sekela (660-1000
g) iIi (kasnije?) = 50 sekela
(550-840 g).
Prijeporno je znacenje Ez 45,
12. Za pojedine navode ne mo-
zemo iznijeti nikakve uspored-
ne vrijednosti (npr. u Post 33,
19 to nije jedinica za nov~e
nego jedinica U.); »libra« (»ht-
ra«) kod Iv 12,3; 19,39 oznaeu-
je rim. funtu odn. gre. litru
(nesto manje od 113 kg). -'?- ko-
vani novae;' -+ mjere. Spoeetka
se i -+ novae vagao.
UTJEHA Iz SP znamo za isku-
stvo bezutjesnosti (Post 37,35)
i moguenost da eovjek moze
pruziti utjehu (Post 24,67). U
prvom redu Bog znade za -'?-
trpljenje i ponizenje svoga ~a­
roda (Iz 3,7ss). Nar. u -'?- IZ-
gnanstvu -+ proroci tjese na-
rod i navijestaju mu nadu u
nov zivot (Iz 40; 52,7-10). Jahve
je Bog U. (Iz 51,12; 2 Kor ~,3),
koji pridize eovjeka svoJom
rijeeju (Js 1!5-9; J~ 15,16:20) a
utjehom obJavlJuJe sVOJU -'?-
Ijubav (Iz 40,11; 66,l1ss). Isu-
sovo je poslanje medu osta-
lim da navijesta U. spasa (Mt
5,4). Krist je U. (Mt 14,27; 2
Kor 1,5) i ocitovanje Bozje lju-
bavi (2 Kor 1,3-11; 2 Sol 2,16s).
SP kao U. (Rim 15,4) izvor je
328 UTJEHA -
___ vjere kao utjehe (Rim 1,12;
1 Sol 3,7; Reb 6,18).
VTJELOVUENJE (inkarnaci-
ja) nije nz. izraz, ali se ipak
pretpostavlja kao cinjenica:
Bog se u Kristu oCitovao kao
covjek (»u tijelu«). Bibl. zna-
nost sa sigurnoseu je utvrdila
da se Kristova pojava ne opi-
suje kao jedan od Bozjih spa-
siteljskih zahvata, vee kao nji-
hoy vrhunac. Prema Fil 2,6ss i
Iv 1,14 Isus je kod Boga zivio
i prije svog rodenja.
Kristologija NZ polazi od Isu-
sove smrti, Kristova uzvisenja
i propovijedanja prvih zajed-
nica 0 spasenju »u Kristu«.
Prema tom »uzorku« (V. =
bozansko i ljudsko djelo) ocje-
njuju se i kozmoloska (Krist
kao novo stvorenje, 2 Kor 5,
17), eticka (npr. »poniznost«)
i dr. pitanja (___ nadahnuce).
Tek kasnije se pojavljuje raz-
misljanje 0 tajni Isusove oso-
be i jace se istice opstojnost
Isusova kod Boga prije stva-
ranja svijeta. Nije stoga po-
sve vjeran nz. svjedoeanstvu
onaj tko svodi kristologiju sa-
mo na covjeka Isusa iz Naza-
reta i njegovo ovozemno dje-
lovanje.
VTVRDA -+ grad
VZA Pratio je -+ Kovceg sa-
veza i bio kaznjen smrcu jer
ga se dotaknuo (2 Sam 6,3-7; 1
Ljet 13,10).
VZASASCE KRISTOVO naziva
se u Dj 1 opisano Kristovo
-+ uzviSenje, koje prema Dj
predstavlja preduvjet putova-
nja Crkve »sve do kraja zem-
lje« (Dj 1,8).
VZIJA Drugo ime kralja -+
Azarje.
VZVISENJE se u SZ shva-
ca kao covjekov ugled (1 Sam
2,7), uzdizanje njegove moti
UZVISICE
(1 Sam 1,10; Job 5,11). Bit ce
dionik V. onaj koji slijedi Boz-
je putove (Ps 37.34). V. se pri-
pisuje Bozjoj volji (Dn 5,19) i
posljedica je Bozje presude
(Ps 75,8). V. kako pojedinca
tako i cijelog naroda (Iz 1,2)
nagovijesta se u V. -+ Sluge
Bozjega (Iz 52,13). NZ govori 0
V. covjeka u sz. smislu kod Lk
1,52; 14,11; 18,14; Mt 23,12 a
opisuje V. i kao plod -+ poniz-
nosti (Jak 4,10; 1 Pt 5.6). Nar.
se istice Kristovo V., koje se
tumaCi kao sjedanje Sina Co-
vjecjega zdesna Bogu i kao
njegov dolazak na oblacima
nebeskim (Dj 2,33; 5.31; 1,9ss).
Zato je Kristovo V. ujedno i
njegovo ustolicenje (Mk 16,19:
Vzasasce; Rim 8.34; Ef UO) u
kojem je okrunjen -+ slavom
(Reb 2.9). Kristovo je V. ispu-
njenje sz. praslike i ujedno na-
govjestaj V. ostalih ljudi (Iv
3,14; 8,28; 12,32.34). Krist je uz-
visen nad svako stvorenje (kao
sto .ie -+ uskrsnuce Isusovo po-
cetak novog stvorenja). Njego-
vo je ime i~nad svakog imena,
po niemu se zbivaju znakovi
i -+ cudesa (Fil 2.9s; Dj 4,30).
Kao VzviSeni on je u -+ Crkvi
trajno nazocan (Rim l,3s). V.
je uzrok slanja Duha (Dj 2,38),
otpustenja grijeha (Dj 10,43) i
spasa (Dj 4,12).
VZVISICE su mjesta za zrtvo-
vanje bozanstvu; ne treba ih
svaki put poistovjetiti s hum-
cima i bregovima (usp. Jr 7,
31), ali su ponajviSe na njima
podizane. Taj obicaj postoji u
Kanaanu vee prije -+ osvaja-
nja zemlje. Kasnije se smatra-
10 zakonitim i stovanje Jahve
na takvim V. (1 Kr 3,4), te su
poganske V. pretvorene u mje-
sta stovanja Jahve (usp. 1 Kr
18). Vz to se mogao sacuvati i
poganski kult na V. (dijelom
pomijesan sa stovanjem Jah-
ve). Osim toga (najkasnije od
 UZVISICE - VELIKI SVECENIK
7. st. pro Kr.) Jeruzalem se
sve viSe smatra jedinim mje-
stom zakonitog -+ bogostovlja.
Poslije -+ izgnanstva nije viSe
bilo U. Ima mnogo sz. mjesta
gdje se govori protiv »U.«
(npr. 2 Kr 3,8). Kultovi na U.
v
VALJAROV IZVOR (cen-rogel)
ji. od Jeruzalema u blizini do-
line -+ Hinom; prema IS 15,7
granicna tocka izmedu -+ Jude
i -+ Benjamina, a u 1 Kr 1,9
spominje se u vezi s -+ Adoni-
jinom pobunom. Nadalje se
navodi i kod 2 Kr 18,17ss (usp.
Iz 7,3).
VAPAJ -+ molitva
VAST! -+ Kserksova zena ko-
ju je otjerao zbog njezine ne-
poslusnosti (Est 1,9ss); namje-
sto nje postala je kraljicom
-+ Estera (Est 2,15-18).
VAZAM -+ Pasha
VAZMENA VECERA -+ Vece-
ra Gospodnja
VAZMENO JANJE -+ pashal-
no janje.
VECERA GOSPODNJA Svi iz-
vjestaji NZ 0 V.G. vee su obo-
jeni prvokrse. bogosluijem:
Mt 26,20-30; Mk 14,17-26 nesto
jace nego Lk 22,14-20; 1 Kor
11,23-25 (usp. takoder Iv 13,1-
-30). Sporno je da li je V. G.
bila izr. pashalna vecera (usp.
Mk 14,12·161/: Iv 18,28; Lk 22,
15 misli mozda vee na »novu«
Pashu; usp. -+ Kumranski ka-
lendar. Ne moze se tocno utvr-
diti sto je Isus rekao (Mk 14,
22-25 iii 1 Kor 11,23-25 iii neki
treCi oblik, npr. s veCim osla-
njanjem na Lk?).
V. G. opisuje nam se kao no-
va pashalna gozba, kao gozba
329'
odbacuju se zbog spoznaje da
bi mogli skoditi Cistom stova-
nju Jahve. Takvi su tekstovi
sastavljeni i preradivani da bi
se poduprlo stvaranje sredis-
njeg bogostovlja u Jeruzale-
mu.
novog -+ Saveza; sam se Isus;
naziva »zrtvom za mnoge«.
Ona se mora obnavljati u spo-
men na njega (ne sarno u po-
boznom sjeeanju nego kao sa-
dasnji dogadaj). U Pracrkvi to
se obnavljanje naziva npr. »10-
mljenje kruha«, »zahvaljiva-
nje« (eucharistia). Ono stvara
zajedniStvo i dogada se u is-
cekivaniu -+ Ponovnog dolas-
ka. U »rijecima nad kruhom«
(»Ovo je moje tijelo«) i u »ri-
jecima nad casom« (»Ovo je
moja krv«) Isus misli na sarna
sebe; u tumacenju toga mjesta
tumaci Biblije znatno se razi-
laze. Tome Ce biti razlog, po-
red ostalog, i njihovo unapri-
jed stvoreno shvacanje, koje
jedva da se moze izvesti iz me-
toda Cisto bibl. znanosti. Ono
tumacenje u kojem se dot.
mjesta promatraju izdvojeno,
iz cjeline nije znanstveno-bi·
blijski utemeljeno.
VECERNJA zRTVA -+ zrtva
VELIKI SVECENIK Kao i
kod drugih naroda postojao je
takoder u Judeji i u Izraelu
vrhovni sveeenik (2 Kr 25,18;
-+ kraljevstvo). Sz. izvjeStaji 0
V. s. sastavljeni su uglavnom
poslije -+ izgnanstva te su pro-
tkani ceznutljivim pogledom
unatrag, nacelnim razmiSlja-
njem i praksom poslije izgnan-
stva. Aronovci su se smatrali
mjerodavnom svecenickom
klasom; u stvari to oni nisu,
330 VELIKI SVECENIK - VEZATI
uvijek bili (usp. Suci 18,30).
Drustveni odnosi poslije iz-
gnanstva utjecali su na stvara-
nje predaje 0 V. s.: -+ Aron je
bio veoma istican, njegova no-
snja potanko opisivana (Izl
28s).
V. s. prinosi dnevne zrtve (Izl
29,42), smije uci u Svetinju
nad sv~tinjama -+ Hrama (Lev
16,2: Dan pomirenja) , bio je
dakle posrednik izmedu Jahve
i naroda. Ujedno je imao velik
polito utjecaj kao predstojnik
-+ Velikog vijeea. Njegova slu-
tba, spocetka nasljedna (Br
20,26ss) i dozivotna, trajala je
u Isusovo yr. sarno nekoliko
godina, vee prema tome da li
je kandidat bio polito »ispra-
van« i da Ii je davao odgova·
rajuee protuusluge.
U NZ spominju se V. s. -+ Ana,
-+ Kajfa i Ananija. Sporno je
od koga se sastojalo vijeee
zvano »Veliki sveeenici« (usp.
Mk 8,31), da li od sluibujuCih
sveeenika, njihovih prethodni-
ka ili od drugih. S Kristom je
SZ, a s njime i sz. sveeeniStvo
prestalo (-+ Poslanica Hebreji-
rna).
VELIKOSVECENICKA MOLI-
TVA -+ Ivanovo evandelje
VELIKO VIJECE (Sinedrij,
Sanhedrin = sabor, skupstina)
U Isusovo yr. najviSe zid. u-
pravno tijelo. Pocev od -+ He-
roda (1) (37-4. pro Kr.), Senat
(1 Mak 12,35) koji je poslije
izgnanstva nastao od vijeea
starjesina (Ezr 6,7) dobiva na-
ziv V. v. Ono obuhvaea 71 cla-
na pod predsjedavanjem -+
velikog sveeenika, naime -+
starjesine (zastupnici ugledni-
jih nesveeenickih obitelji), -+
sveeenike (= sveeenicke odlic-
nike) i -+ pismoznance. Utje-
caj V. v. ovisio je 0 vladajueoj
polito moei. Pod rim. namjes-
niStvom moglo je ono dono-
siti odluke 0 relig. pitanjima i
imalo je gradansku redarstve-
nu vlast (s nekim izuzecima).
Prijeporno je da Ii je imalo
ovlastenje da donosi smrtnu
presudu iii da je izvrsi bez
odobrenja rim. vlasti.
Nije sigurno da Ii je mjesto
odriavanja V. v. bila »kamena
kuea« u predvorju Hrama. Ne-
obicno je bilo zasjedanje u
kuCi velikog sveeenika radi su-
denja Isusu.
VETUS LATINA (»starolat.«
prijevod Biblije) Zajednicki
naziv za sve lat. -+ prijevode
Biblije u starini osim -+ Vul-
gate. Treba izbjegavati izraz
»Itala« jer on uglavnom ozna-
cuje jedan ogranak V. L. Povi-
jest V. L. mora se istraiiti za
svaku bib!. knjigu napose. Vg.
je potisnula V. L. To znaCi da
veCina lat. bib!. rkpa sadrii
sarno tekst Vg. Stoga najvaz-
niji izvori za nase poznavanje
V. L. nisu bib!. rkpi, vee bibl.
navodi starih crkvenih pisaca,
rkpi Iiturgijskih tekstova i
verzije V. L. koje su usle u
rkpe Vg. te se pogresno ozna-
cuju kao "Vulgata«.
V. L. daje nam sliku povijesti
nelat. tekstova 0 kojima su
nam poznati sarno tragovi i
utjecaji. Nadalje, omogueuje
nam uvid u kulturu i civiliza-
ciju (npr. povijest jezika, pis-
rna, povijest misli i teologije).
Zbog teskoea s obzirom na iz-
yore, razumljivo je da danas
ne postoji neko zadovoljava-
juee izdanje V. L. cijelog SP.
U Beuronu nalazi se ekumen-
ski institut koji radi na rekon-
strukciji V. L.
VEZATI U prenesenom smi-
slu: bracna veza (Rim 7,2; 1
Kor 7,27.39), nadnaravno: -+
sotonski vez (Lk 13,16) i vezi-
vanje sotone (Otk 20,2). - Od-
rijesiti u prenesenom smislu:
 VEZATI -
slika 0 rusenju zgrade (Iv 2,19;
Ef 2,14s), dokidanje nekog za-
kona (Mt 5,19//; Iv 5,18); u 1 Iv
3,8 uniStenje sotonine moei.
Vezati i razriesivati: kod ra-
bina = proglasiti nesto dopu-
stenim iIi zabranjenim na te-
melju nauke (jos: prokleti ne-
koga iIi skinuti -+ prokletstvo).
U obienom govoru kod -+ Se-
mita pomoeu opreenih pojmo-
va (kao npr. dobro i zlo) raz-
jasnjava cjelokupno pravo na
nesto. Prema Mt 16,19 -+ Petar
dobiva »kljueeve kraljevstva
nebeskoga« rijeeima V. i raz-
rjesivati.
VIDJETI, GLEDATI u SZ 0-
znaeuje svaku vrstu zapaza-
nja. Bog »opaza« sve sto se do-
gada (Job 28,24). Ljudi mogu,
a da pri tom ne umru (Izi
33,20), »V." Boga tek u ograni-
eenom opsegu; oni »vide« u-
glavnom njegovu »slavu« (Izi
16,7), njegovo »lice« (Post 32,
31) itd.
U NZ Bozje se otajstvo oCitu-
je u Kristu (Iv 1,18; 14,9). V. i
vjerom prihvatiti znakove Kri-
sta (-+ eudo, u prvom redu -+
uskrsnuee Isusovo) vodi k spa-
senju (Mt 13,16; Iv 2,23). Skri-
veno gledanje u ovom vreme-
nu prerast ee u oCito gledanje
Boga (1 Kor 13,12; 1 Iv 3,2).
VH>ENJE (visio) Smatra se
da je V. od Boga (Am 7,1.4.7;
Jr 1,11) i da je dio proroekog
-+ poziva (Iz 6; Jr 1,5-10; Ez
1-3). Treba ga shvatiti kao du-
hovno gledanje. Ono predstav-
lja jedan od glavnih izvora
proroeke spoznaje buduenosti
(Jr 24; Am 7,1-9); osobito je
obiljezje zid. -+ apokaliptieke
knjizevnosti (Dn 2,19.28; 7,1;
g,18). U NZ Isusovo krstenje
(Mt 3,16s) i prizor koji ueeni-
ci vide kod -+ preobrazenja
(Mk 9,2-10//) takoder se sma-
traju V. Nadalje, NZ izvjesta-
VJERA 331
va 0 -+ Stjepanovu (Dj 7,55)
i -+ Petrovu V. (Dj 10,11-16).
Pavao se poziva na videnja
kao na temelj svoga poziva
(Dj 26,12-18). Ivanovo -+ Otkri-
venje dijelom je napisano u
obliku »V.«
VIJECE -+ Veliko vijeee
VIJEK -+ vriieme
VINO je znak radosti (Ps 104,
15), uzima se kod svakog obro-
ka (1 Sam 25,36; Iv 2,1-11) i
sluzi za lijeeenje (Lk 10,34; 1
Tim 5,23). Iz relig. razloga net-
ko se moze uzdriavati od vina
(Br 6,1-4; Suci 13; Lk 1,5). SP
odvraea od zloupotrebe V. (Izr
23,31-35), jer pijanstvo isklju-
euje iz -+ Kraljevstva Bozjega
(Gal 5,21). U vezi s V. govori
se slikovito i 0 trsu. Izrael je
eokot koji je Bog zasadio (Ps
80,9-12), on je i vinograd (Iz
5,1-4). U NZ slikom trsa ozna-
euje se zajednistvo Isusa s nje-
goyim ueenicima (Iv 15,1-8) a
vinograd se pojavljuje u raz-
nim usporedbama (Mt 20,1-16;
21,33-46). Bezboznik je sliean
neplodnu trsu (Iv 15,6; usp. Iz
5,2). Takav mora piti V. gnje-
va suda Bozjega (Otk 14,10;
usp. Jr 25,15-29). Pravednik
smije imati udjela na dovrse-
nju saveza sto ga je Isus na
-+ Posljednjoj veeeri ustano-
via pod znakom V. (1 Kor 11,
25s; usp. Mk 14,23ss).
VJECNOST -+ vrijeme
VJERA je u SZ stay pod-
loznosti i pouzdanja u Boga,
a ne sarno »stvar razuma«.
Uzor V. jest Abraham, »otac
po vjeri« (Post 15,6). »Ako se
na me (vjerom) ne oslonite,
odrzat se neeete« (Iz 7,9).
U NZ Isus zahtijeva V. u svo-
je poslanje (Mk 9,23s; sumnja
onemogueava -+ eudo: Mt 17,
20; 10,32s). Ta V. stvara prve
krse. zajednice (Dj 2,44; 16,30s;
332 VJERA -
Rim 10,17; 1 Kor 15,ls) i obu-
hvaca sva podrucja zivota, jer
ona znaci nov odnos prema
svemu. Stav razuma (2 Kor 5,
7) povezan je s pouzdanjem
(Rim 6,8), koje »oCituje svoju
snagu ljubavlju« (Gal 5,6). V.
je dakle mnogo vise od dodat-
nog obavjestenja. Djela -+ Za-
kona ne omogueuju -+ praved-
nost, vee taj temeljni stav V.
(Rim 3,28; usp. Gal 2,16; Rim
1,17 prema Hab 2,4). Prema Iv
3,21 treba ciniti istinu, a ne sa-
rno poznavati je, ako zelimo
doCi k -+ svjetlu. Upravo Iv i
1 Iv shvacaju V. kao spoznaju
(usp. npr. Iv 16,30; 8,28) koja
vjernika vodi u -+ zivot.
VJERNOST je odlika Bozje -+
milosti i njegova -+ milosrda
(Post 24,27; Izi 34,6) te dokaz
Bozje ljubavi (Pnz 32,4). Boz-
ja je V. temelj pouzdanja (1
Kor 10,13; 2 Kor 1,18) i sigur-
nosti -+ spasa (1 Kor 1,9; 1 Sol
5,24; Fil 1,6). Obraeenje i vjera
(-+ poziv) covjekov su odgovor
na Bozju V.
VLASNISTVO Privatno se V.
pretpostavlja u SP. SZ pozna-
je V. u obliku posjedovanja
stoke u nomadskom razdoblju
(Post 13,2; 26,14; Br 31,9; Pnz 3,
19), zemljiSta nakon -+ osvaja-
nja zemlje (Br 35,2; 1 Kr 21,2s) i
V. novca (Post 23.16; Jr 32,9).
-+ ZemljiSni je posjed po mo-
gucnosti imao ostati u V. 0-
bitelji, koja je imala pravo na
kupovinu i prodaju (Lev 25,25;
Jr 32,6ss). Odnos prema zem-
IjiStu odreden je shvacanjem
da je zemlja Jahvino V., koje
je on narodu obeeao i predao
mu da njime vjerno upravlja
(Post 12,7; Pnz 32,49; Lev 25,
29). Zbog toga -+ proroci usta-
ju protiv svakog iskoristava-
nja (Am 2,6-8; Iz 5,8; Ez 45,9;
46,18). Zakonski propisi u Pnz
15,1 zahtijevaju da se na kraju
VODA
svake sedme godine oproste
dugovi (godina oprostenja);
Lev 25,4 propisuje da 7. godi-
na ima biti subotnja godina
Gospodinova, u kojoj se ne
smije raditi nikakav poljski
posao; sarno ono sto uzraste
bez ljudskog truda neka sImi
za hranu. Prema Lev 25,8 godi-
na koja slijedi nakon sedam
subotnjih godina treba biti Ju-
bilejska godina: tad se osloba-
daju robovi, vraea posjed i
svatko se vraea svome rodu.
V. je zastieeno propisima 0
naknadi stete (lzi 21,33-22,3;
-+ lopov). Pnz 19,14 predvida
kaznu za premjestanje zem-
ljisne mede. Tijekom vremena
ne smatra se sarno zemlja ne-
go i narod posebnim J ahvinim
V. (Pnz 7,6; Jr 2,7).
U NZ odnos prema V. prozet
je iScekivanjem skorog dolas-
ka Bozjega kraljevstva, koje
pod odredenim okolnostima
zahtijeva odricanje od V. (Mk
10,23-27; 1 Kor 7,29ss). Nutar-
nja neovisnost 0 posjedu mo-
guca je zbog pouzdanja u Kri-
sta (Mt 10,9). Gdje bogatstvo
dijeli ljude od Boga, mora se
napustiti privezanost uz po-
sjed (Mt 6,19ss.24; Lk 16,13).
Svijet je Kristovo V. u koje on
ulazi (Iv 1,11). Po njemu je nz.
narod Saveza Bozje V. (Ef 1,
14; 1 Pt 2,9). Odatle je shvat-
ljivo zajednistvo dobara u p'r-
voj krSe. zajednici (Dj 2,44s;
4,34s).
VLAST -+ moe, -+ ddava
VLASTI -+ andeo
VODA je na Istoku najvazniji
preduvjet zivota. V. u SP ozna-
cuje sreeu i sigurnost (Ez 47,
1). Bog se oslovljava kao izvor
zive V. (Iz 17,13) u Cijoj blizini
smije zivjeti poboznik (Ps 1,3;
Jr 17,8). I Isus sebe prikazuje
kao zivu V. (Iv 4.10.13s). Tko
u njega vjeruje, sam postaje
 VODA -
izvorom zivota (Iv 7,37s). V.
-+ krsta znak je novog zivota
(Iv 3,5; Dj 8,36). Prolivena iIi
tekuea V. oznacuje ispraznost
zivota i njegovu prolaznost
(Ps 22,15; 2 Sam 14,14). Gres-
nik je covjek koji upija u sebe
opaCinu kao V. (Job 15,16). Vo-
dama potopa iIi zatornim V.
dolazi -+ sud (Post 6; 7; Otk
8,11).
VODA PREPIRANJA -+ Masa
VODE (odn. bezdan) jesu sil-
na vodena masa ispod povrsi-
ne kopna (Post 49,25). Kod -+
stvaranja V. su podijeljene na
gornje i donie (Post 1,6s).
Skupna provala gornjih i do-
njih voda naziva se -+ poto-
porn (Post 7,11.17). Prema NZ
bezdan je mjesto gdje su za-
toceni -+ demoni (Otk 9,1.11;
17,8). U Yr. konacnog -+ spasa
nema viSe opasnosti od V.
(Otk 21,1).
VOJSKE (hebr. seba cot) Ce-
sto: Jahve (ili Gospod) nad
vojskama. Prijeporno je da Ii
se pri tom Jahve slavio kao
pobjedonosni ratnicki bog
(usp. Izi 15,3) iIi kao Gospodar
nad nebeskim vlastima (usp.
Ps 103,21) odn. nad pokorenim
kan. bozanstvima.
VOLJA BO:lJA ocituje se u
-+ stvaranju kao njegova od-
luka, uzrok spasenja i izvor
svega sto postoji (Job 38,2; Ps
33,11). Covjekova volja naginje
zlu, ali povezana s V. B. (Iv
6,38ss) moze se odluciti na do-
bro (2 Kor 8,10s). Isusov je za-
datak da ispuni V. B. (Mt 26,
42; Lk 22,42), te tako posveti
ljude (Ef 1,5.11). Prema Mk 3,
31-35// svatko tko ispunjava
V. B. jest Kristov -+ brat.
VRACANJE je poznato u Izra-
elu te se javlja unatoc zabra-
ni u Izi 22,17 (Post 30,14.37s).
Poistovjeeuje se s idolopoklon-
VRIJEME 333
stvom (pnz 18,9-13; 1 Sam 15,
23) jer je upotreba amajlija i
slicnih praznovjernih predme-
ta protiv demona uvjetovana
nedostatkom vjere u Boga. NZ
izvjestava 0 zid. vraCima koji
su nastupili protiv apostola
(Dj 19,13-18). V. je zabranjeno
i u NZ (Gal 5,10; Otk 21,8).
VRATAR Cuvar vratiju u ne-
kom gradu (2 Kr 7), dvoru (2
Sam 11,9; Est 2,21) a nar. u
Hramu (Ezr 2,42; Neh 7,45). V.
su bili nizi hramski poslufnici
a mogli su vrsiti ipjevacku
sluzbu (usp. 1 Ljet 9,33; 15,16-
-24).
VRH HRAMA Oznaka ji. ugla
hramskog trga. Ne smije se
dosl. shvatiti da se Isus kod
-+ napastovanja trebao baciti
s V. H. (Mt 4,5; Lk 4,9).
VRIJEME. SZ misIi u povijes-
nim, a ne filozofskim katego-
rijama. V. se dovodi u vezu s
-+ stvaranjem (Post 8,22), uvi-
jek je u vezi s covjekom i nje-
govom -+ povijeseu te se sma-
tra Bozjim darom (Ps 90,3-12;
Job 1,21). Bog je gospodar V.,
on ga i rasporeduje (Iz 5,19;
22,11). V jecnost nije bezvre-
mensko stanje. Bog je vjecan
jer svojom moCi nadilazi V.
(Ps 90,4; Iz 43,10ss). Kao 8tO je
Bog vjecan, tako je vjecna i
njegova rijec (Iz 40,8) i njego-
va pomoe (Iz 51,6). Vjecnost
se izrafava rijecima: »vazda i
dovijeka« (Izi 15,18), »od vije-
ka do vijeka«, »zauvijek« (Jr
7,7). NZ govori 0 V. kao »vre-
menskom trajanju« (eon, chro-
nos), »pravi trenutak«, »prili-
ka« (kairos), »dan« (»hemera«)
i »cas« (hora). Eon: Bog je
gospodar V. (1 Tim 1,17), daje
mu sadrfajnost (2 Tim 1,9); V.
je dodijeljeno ljudima (Dj 17,
26); ljudi ne mogu biti gospo-
dari V. (Dj 1,7). Bozja se nad-
moe nad V. izrazava izral{ia:
BIBLIOTEKA OBI,~ ~
334 VRIJEME -
»dovijeka« (eoni: Lk 1,33), »u
vijeke vjekova« (eon eona: Gal
1,5). V. je pred Bogom rasko-
madano (2 Pt 3,8). Sto je re-
ceno 0 Bogu, vrijedi i za Kri-
sta (Reb 13,8; Otk 1,17s). S
Isusom zapoCinje presudno
V. (Mk 1,15) koie oznacuje
Bozju kraljevsku vladavinu
sto se ostvaruje -+ sudom i
-+ miloseu (Lk 11,20). To nije
poznato -+ svijetu (Iv 1,10; 7,
6). V. kao obiljezje ovog vije-
ka (eona: Lk 16,8) dovrsit ee
se u budueem vijeku (eonu:
Mk 10,30). Nar. -+ Pavao na-
glasava V. kao ostvarivanje
Bozjeg nauma: Krist je dosao
u punini V. (Gal 4.4), V. je od-
redeno za nasu slavu (1 Kor
2,7). Pavao govori 0 nedostat-
nosti i ludosti V. (1 Kor 1,20;
3,18), ali i 0 moguenosti ot-
kupljenja V. (Gal 1,4). Crkva
zivi u napetosti V. "Pravi tre-
nutak«, »prilika«: ukazuje na
presudno znacenje V., npr. u
usporedbama koje poticu na
budnost (Mt 24,42-44) iIi u Pav-
lovim opomenama u 2 Kor 6,2
(V. milosti), Rim 13,11 (V. spa-
senja). Od krseana se traii da
dobro iskoriste sadasnji trenu-
tak (Lk 19,42; 2 Kor 6,2). Dan:
oznacuje puninu V. (-+ eshato-
logija) , sud i -+ spas (Mt 26,
29; Lk 21,28). Svijet zivi u -+
nadi ispunjenja dana koji je
zapoceo u Kristu (Mk 1,15; 1
Kor 10,11).
VRIJEME MOLITVE Rram-
sko bogosluije poznavalo je
dvije dnevne zrtve, jutamju i
vecemju. One su bile popra-
eene molitvom. Osobna se mo-
VULGATA
litva obavljala triput dnevno;
uvecer, ujutro i u podne (Dn
6,11; Ps 55,18). U NZ uzimaju
se sesta i deveta ura kao V.
m. (Dj 2,1; 10,3.9).
VRSIDBA -+ zetva
VRT su posjedovali sarno
imuenici (npr. kralj: 2 Kr 25,
4). Bio je ograden (usp. Pj 4,
12) i dobro natopljen vodom
(Iz 1,30). U njemu je raslo npr:
povree (Pnz 11,10), voce, orasi
(Pj 6,11). Osim toga postojali
su V. slicni perivojima (usp.
Dn 13). Posjednici su cesto po-
kapani u svojim V. (2 Kr 21,
26; usp. Iv 19,41). Buduee spa-
senje predocivalo se slikom
plodna V. (Ez 36,35; Otk 22,1),
a isto tako pocetno razdoblje
(-+ Raj zemaljski). -+ Getsema-
nL
VULGATA (»u opeoj upotre-
bi«) Tako se zove onaj lat.
-+ prijevod Biblije koji je pri-
hvaeen vee u 4. st. p. Kr. To
nije neko jedinstveno djelo,
vee plod sakupljackog rada.
Lat. SZ (osim Ps, Mudr, Sir,
Bar, 1 i 2 Mak) zapravo je
Jeronimov prijevod s hebr.
(oko 390. p. Kr.); kod Ev-a
je Jeronim sarno preradio vee
postojeCi lat. tekst. Lat. prije-
vod ostalog NZ ne potjece od
njega. Tridentski je sabor pro-
glasio V. »autenticnom« (tj. za-
konski i dogmatski pouzda-
nom; nista nije receno 0 nje-
zinoj knjiz.-pov. vrijednosti).
Izdanje Pape Siksta V. (1590)
nakon njegove smrti povuceno
je i zamijenjeno drugim (»Six-
to-Clementina«).
 z
ZABRANA Ponajprije se u SZ
misli na Z. slika (Izl 20,41;
Pnz 5,8) i tabue (Izl 19,12s), ci-
me se sve sto je sveto isklju-
cuje iz svakodnevne upotrebe
(npr. -+ subota: Izl 20,8ss; usp.
Post 2,3; sv. -+ sator: Izl 29,44;
-+ Kovceg saveza: 2 Sam 6,6s;
Svetinja nad svetinjama u -+
Hramu: 1 Kr 8,6.10s; usp. Izi
26,33). Cilj je Z. zastita od obi-
caja okolnih naroda i isticanje
relig. iskljuCivosti Izraela (Lev
10,1). U NZ Z. prelaze u pozi-
tivne smjernice uzajamnog po-
nasania medu bliznjima (Mt
5,22-43). Kod PavIa Z. ima rela-
tivno znacenje (1 Kor 11,1-16)
jer su krscani podlozni sarno
Kristovu zakonu i zapovijedi
-+ Ijubavi (Gal 5,14) kao jedi-
nom mjerilu svog zivota (Iv
12,49; 15,12).
ZAGLAVNI KAMEN -+ kamen
ZAGOVORNIK -+ Paraklet
ZAHARIJA
A) (»spomenu se Jahve«) VI.
ime, npr:
1. Kralj (sarno sest mjesed,
743. pro Kr.) -+ Sj. izr. kraljev-
stva (2 Kr 15,8s). Naslijedio ga
je njegov ubojica salum, koji
se odrZao sarno mjesec dana
dok ga nije umorio Menahem
(2 Kr 15,13s).
2. Prorok iz svecenickog roda
Idonova. Z. i -+ Hagaj pospje-
sili su svojim nastupima ob-
novu -+ Hrama (520-515. pro
Kr.) nakon -+ izgnanstva za
\Tijeme Zerubabela i Jesue
(Ezr 5,ls; 6,14); -+ Zaharija
(knjiga).
B I Prema Lk 1,5 bio je sve-
cenik iz razreda -+ Abijina (1
L iet 24,10). Dok je prinosio
kad. -+- Gabriel mu je obecao
sina (-... Krstitelj). »Benedic-
:uSc koji se pripisuje Z. sadr-
zi u prvom dijelu hvalospjev
Bogu (Lk 1,68-75) zbog ispu-
njenja njegovih obecanja a u
drugom dijelu upozorava na
poslanje Krstitelja koji ce pri-
praviti put Gospodinu (Lk 1,
76-79).
ZAHARIJA (knjiga). U 1. dije-
lu (1-8), nakon uvoda (1,1-6),
opisuje: osam nocnih videnja
(1,7-6,8) - 4 jahaca, 4 roga,
covjek s mjerackim uZetom u
rud, odijevanje velikog sve-
cenika u Ciste haljine, zlatni
svijecnjak, knjiga koja leti, ze-
na u vaganu, cetvera bojna
kola; poziv na krunidbu ve-
likog svecenika (6,9-15); pita-
nje 0 postu, Jahvine opome-
ne i obecanja (7s).
2. dio (9-14) danas obuhvaca 2
zbirke prorostava: 1) Obeea-
nje pomoei Judi, povratak u
zemlju, kralj Mesija, prijetnja
poganskim narodima (9ss,
»Deuterozaharija«, donosi ale-
goriju 0 pastirima, 11,4-17; usp.
13,7s). 2) Propast neprijatelj-
skih sila i uzdignuce Jeruzale-
rna (12ss, »Tritozaharija«, sa-
drZi rijec 0 onome koga su
proboli, Zah 12,10).
1. dio uglavnom potjece od
-+ Zaharije (2). Nastao je da-
kle oko 520-515. pro Kr. 2. dio
ne potjece od njega (npr. ne
spominje se obnova Hrama);
prijeporno je nutarnje jedin-
stvo i vrijeme postanka. Po
svoj je prilici preraden u 3/2.
st. pro Kr., pri tom je iskoris-
teno mnogo stare grade (djel.
cak iz vr. prije izgnanstva).
U srediStu poruke Zah 1-8 sto-
ji izgradnja Hrama, obnova
Bozjeg naroda i nada u Me-
siju Kralja. Osnovna je tema
Zah 9-14 buduce vrijeme -+
spasa u novom Izraelu pod no-
336 ZAHARIJA -
vim Kraljem. Prvi krsc. na-
vjestaj uvida da su se mnogi
izricaji iz Z. ispunili u Isuso-
voj muci (npr. 9,9; 11,13; 12,
10; 13,7).
ZAHVAUIVANJE Kako SZ u
hebr. nema posebne rijeCi ko-
ja bi znacila »zahvaljivati«,
taj se pojam opisuje izrazima
»slaviti« i »castiti«.
Z. se oCituje zrtvom (usp. Am
4,5; Jr 17,26; 33,11) i zahval-
nim pjesmama (Ps 48; 66; 118;
124). U kasnijim knjigama -+
Septuaginte up'0tre.bljava se z~
izraz »zahvaIJIvanJe« euchan-
stia i eucharistein (Jdt 8,25;
Est 8,12; 2 Mak 1,11; 2,27;
Mudr 18,2), a tako i u NZ kod
Luke, PavIa i Ivana. Isus za-
hvaljuje svom Oeu time 8to
ga slavi (Mt 11,25; Lk 10,12).
Boga slavi i -+ Marija (Lk 1,
46-55) i -+ Zaharija (Lk 1,68).
Zahvaljivanju kao temeljnom
relig. Cinu (Lk 17,18; ozdrav-
ljenje jednog Samarijanea)
stavlja se kao opreka na puki
obrazae svedena zahvalna mo-
litva (Lk 8,11; farizej u hra-
mu), koja vodi sarno do umi8-
ljanja 0 vI. pravednosti.
Od najvece je vaznosti pojam
Z. kod -+ PavIa. Uvodi u nje-
gove poslanice puni su Z. Bo-
gu za djelovanje u zivotu za-
jednice (npr. Rim 1,8s; 1 Kor
1,4-6). U 1 Sol 5,18 Z. se izri-
cito istice kao ono 8tO Bog
hoce i smatra se znakom po-
boznosti (usP. Rim 1,21). Ono
je odgovor ljudi na Bozju -+
milost (2 Kor 4,15; 1,11). Neza-
hvalnost ce biti znak posljed-
njih vremena (2 Tim 3,2).
Zahvalna molitva oznaka je
krsc. zivota. Kako je zivot
krscanina bogat miloscu (2
Kor 9,14; Fil 4,7; Ef 2,7; 3,19),
treba on obilovati i zahvalji-
vanjem (Kol 2,7). Z. postaje
razlogom cudorednog djelova-
nja u dobrotvornosti (2 Kor
ZAJEDNICA
9,11), posveCivanju svagdanjeg
zivota (Kol 3,17), posveCivanju
Bozjih darova molitvom kod
stoIa (1 Tim 4,3s); Z. tako vodi
velicanju Boga (1 Kor 1O,30s)
Z. se napose mora oeitovati
u -+ bogostovlju (1 Kor 14
6s; Ef 5,20; Kol 1,12; 3,17; 1
Tim 2,1), razliCitim oblicima
hvalospjeva (Ef 5,19s; Kol 3
16) i potvrdivanjem kad za-
jednica izgovara -+ »Amen«
(1 Kor 14,16s). Po Kristu kao
posredniku izrazavamo svoju
zahvalnost Oeu (Rim 1,8; Ef
5,20). U bogosluznom Z. obli-
kuju se i izvjestaji 0 ustano-
vi euharistije (Mk 14,23//; 1
Kor 11,24) te izvjestaji 0 u-
mnazanju kruha (Mk 6,41//;
8,6s; Mi 15,36; Iv 6,11.23). Slav-
ljenje -+ Veeere Gospodnje
jest onaj oblik Z. u kojem za-
jedniee vjeruju da se kod toga
sam Bog izravno odazivlje.
Zahvalne su molitve upravlje-
ne Bogu (1 Kor 1,4; 1 Sol 1,2;
2,13), za sarna sebe (1 Tim 1
12), a jos viSe za zajedni.eu
(Fil 1,13; 1.16; 1 Kor 1,4; RIm
1,8). Zahvalna molitva postaje
molitva novog eona (Otk 4,9;
7,12; 11,17).
ZAJAM Dobro je djelo neko-
me dati u Z. novae iIi zivotne
namirnice (Ps 112,5; Mt 5,42)
U SZ bilo je zabranjeno uzi-
mati kamate od sunarodnjaka
(Pnz 23,20s). Vierovnik je smio
traziti zalog (Pnz 24,10s), al
je stvari potrebne za zivot dru-
goga morao vratiti prije za-
laska sunea (Izl 22,25). Preda-
ja je dugo vremena branila
krScanima uzimati kamate (
prema Lk 6,34s).
ZAJEDNICA Bozji narod koj
se okuplja. U SZ elanom toga
naroda postaje se po rodenju
(-+ plemena). Iz tog yr. potje-
eu bibl. tekstovi. Prijeporno je
8tO se pod imenom »Z.« pod
razumijeva prije tog yr. (»am
 ZAJEDNICA - ZAKLETVA
fiktionija« oko svetiSta u se-
kemu?). Relig. znacenje ima
okupljanje na ~ bogostovlje
(1 Kr 8,55; Ps 111,1). U prije-
vodima NZ jednako se upo-
trebljavaju izrazi »Z.« i ~ »Cr-
kva«. Grc. izv. tekst ima za
oba izraza sarno jednu rijec
(ekklesia). To oznacuje kuenu
Z. (Rim 16,5), mjesnu Z. (1
Kor 1,2) odn. savez zajednica
(2 Kor 8,1), kao i cjelinu sa-
stavljenu od viSe Z. (Kol 1,18;
Ef 1,22). Te Z. nisu sarno bile
svjesne svoga jedinstva (Kri-
stovo tije1o) nego su i zivjele
u skladu stirn (npr. ~ milo-
stinja drugih Z. za siromasnu
prazajednicu u Jeruzalemu).
Svaki je Clan neke Z. brat iii
sestra u Kristu i kada dode
u drugu Z. (usp. Rim 16,1).
Zajednici na poseban nacin
sluze ~ nadglednici, ~ prezbi-
teri. ~ dakoni. karizmatici (~
karizma) i ~ udovice. Kad se
upotrebljava rijec "Crkva«,
treba uvijek imati na umu da
se ona sastoji od mnogo raz-
nolikih Z.
ZAKEJ Kod Lk 19,1-10 carini-
cki starjesina (~carinik) u
ciju je kueu svratio Isus.
ZAKLETVA Potkrepljenje ne-
ke istine (Post 47,31; 50.5s.25),
zaklinjanje i zazivanje Boga
radi potkrepe nekog obeeanja
(Post 50.5-7; JS 2,12-14) posta-
je bogostovnim cinom: "pola-
ganje Z.« i »obredno caseenje«
Boga iIi bogova postalo je jed-
no (JS 23.7; Iz 48,1). Znacajna
je Z. kod sklapanja saveza
(Post 21.31s; 26.28-31; JS 9,15:
zaklinjati se = sklapati savez).
zatim u vezi sa zavjetom i u
sluibenom sudovanju Z. ociS-
cenja (Izi 22,7-10; Lev 5,21-24)
te kod sklapanja ugovora
(Post 21,23-31). Nadalje, Z. se
promatra kao obeeanje (Post
24.7; pnz 1,8.35). Z. su se poja-
22 Biblijski leksikon
337
cavale uvjetnim proklinja-
njem sarna sebe (1 Sam 14,44;
20.13; 2 Sam 3,35) i Jdetvom
(JS 6,26; 1 Sam 14,24). ZaJdi-
njalo se Jahvom (1 Kr 1,30;
2,42), Jahvinim imenom (1
Sam 2,42), Jahvom nad voj5-
kama (= Sabaot, usp. Iz 19,
18), istinskim Bogom (Iz 65,
16), zivotom Gospodinovim
(Suci 8,19; 1 Sam 14,39.45), :so-
gom kao svjedokom i sucem
(Post 31,50.53; 1 Sam 20,23; Jr
42,5), zivotom osobe kojoj se
obraea (1 Sam 1,26; 20,3; 2
Sam 15.21). SZ cak govori 0
tome da se Bog zakIinje: sa-
mim sobom (Post 22,16; Am 6,
8; Iz 45,23; Jr 51,14), svojom
svetoscu (Am 4,2; Ps 89.36),
slavom Jakovljevom (Am 8,7),
svojim velikim imenom (Jr
44,26). Z. se ocitovala: diza-
njem ruke prema nebu (pnz
14,22; 32,40). doticanjem steg-
na (ublaieni izraz za »spo!ovi-
10«) (Post 24,29; 47,29), preda-
jom nekog dara (Post 21,30),
komadanjem neke zivotinje
(Post 15,17; Jr 34,18), ispija-
njem »vode prokletstva« (Br
5,22). Smatralo se grijehom za-
klinjati se idoIima (JS 23,7;
Am 8,14; Sef 1.5; Jr 5,7; 12,16).
Kriva Z. bila ie strogo zabra-
njena (Izi 20,7; Lev 19,12; pnz
5,11). Jahve je jarnac Saveza
i Z. (Pnz 7,8). jer se njegova
presuda nad Ijudima potkrep-
Ijuje zakletvom (Br 32,10s; pnz
1.34s; 4.21; 1 Sam 3,14; Iz 14,
24s).
U nacelu su ~ eseni i ~ Kum-
ranci zabacivaIi Z., premda su
je novi clanovi prilikom pri-
manja morali poloziti. Prema
Mt 5.33-37 Isus je ostro ustao
protiv zaklinjanja, odn. protiv
farizejske kazuistike u pita-
nju valjanosti neke Z. On tra-
zi bezuvjetno povjerenje u
ljudsku rijec. Z. je sarna po
sebi uvijek znak nepovjerenja,
338 ZAKLETVA-ZARUCNICA
pa bi zbog toga morala biti
suviSna u krsc. zajednici (usp.
Jak 5,12).
ZAKON Smjernica koju zada"
ju npr. svecenici (Jr 18,18),
najzad mnogobrojni propisi
koji potjecu iz razlicitih raz-
doblja i krajeva, koji su na-
stali iz razliCitih pogleda na
svijet i razlicitih namjera; te
odredbe nalazimo u -+ Mojsi-
jevu petoknjiiju (-+ Deset
zapovijedi, -+ Knjiga saveza,
-+ ZakOl1 svetosti). BuduCi da
ti propisi zele biti znak vjer-
nosti ->- Savezu, njihovo se
podrijetlo izvodilo od --+ Moj-
sija kojemu se pripisivalo
sklapanje Saveza. Ljudima su
dobrodosle takve upute (Ps
119). lidovi povratnici iz -)-
izgnanstva isticali su vrijed-
nost Z. (Neh 8). Kad su lido-
vi htjeli sve pojedine odredbe
ne sarno ispunjavati nego ih
po mogucnosti dosl. shvatiti
i protumaciti, tada su zakone
mogli obdrzavati sarno »struc-
njaci«. Na svecenikovo mjesto
dolazi --+ pismoznanac kao
tumac. Smatralo se da je bit
religioznosti u sto tocnijem
ispunjavanju Z., premda ga je
sarno mali broj dobro pozna-
vao. -+ Tora.
Krist je okoncao Z. (Rim 10,4):
Z. je jednom zauvijek ispunjen
(Mt 5,17). On viSe ne obvezuje
krscane, jer je sam Bog nad-
masio Savez (-+ Apostolski sa-
bor) a Krist je u svojoj krvi
sklopio novi Savez (1 Kor
11,25). Vjernici su obvezani na
»Kristo'! Z.« (1 Kor 9,21). -->-
Poslanica Galacanima. Nije u
duhu Biblije sz. propise protc-
zati na krscane.
ZAKON SVETOSTI Od g. 1877.
cesto se Lev 17-26 naziva »za-
kon svetosti« (usp. Lev 19,2).
Prijepomo je sto sve obuhva-
ea (da Ii mu pripada Lev 17?)
i da Ii je Z. s. vee postojao kao
zbirka prije nego je dobio svoj
danasnji polozaj. Pojedini su
njegovi sastavni dijelovi za-
sigurno veoma stari. Buduci
da Z. s. ima iza sebe dug knjiz.
razvitak. saddava i mladi sloj,
odn. preradbe starih predaja.
Cesto se posta-lIlja kao pro-
blem kako treba protumaciti
odnos izmedu Z. s. i Ez.
ZANIJEKATI Napast zanije-
kati Krista proizlazi iz ljud-
skog obzira (-+ Petar: Mt
26,70ss). iz krivih nauka (1 Tim
5,8; 1 Iv 2,22ss) i iz isprazna
govora 0 Kristu komu ne od-
govaraju cini (Tit 1,16). Isus
zeli da ga vjernici priznaju
(Mt 10,33). On se odrice onih
koji se odricu njega (Lk 12,9).
Samoodricanje koje Isus tra-
zi zapravo je nesebicna ljubav
prema njemu i moze se ostva-
riti sarno -+ ljubavlju (Mk
8,34(1).
ZAPISI -+ molitvene vrpce
ZAPOVIJEDI, DESET -+ Deset
zapovijedi
ZARUCNICA Dob za zaruke
djevojaka bila je najcesce ne-
navrsena 13. godina. Z. je u
pravu bila izjednacena udatoj
zeni (-+ zena), ali jos nije sta-
novala kod zarucnika, nego u
kuCi svoga oca. Nevjernost Z.
smatrala se preljubom (Pnz
22,23-27). Svadba se slavila s
nar. sjajem (1 Mak 9,37). Z. je
u SZ cesto slika izr. naroda,
kojega je Bog sebi izabrao
(usp. Iz 62,5); to je u skladu
sa simbolickim znacenjem -+
braka, koji je od Hosejina vre·
mena slika Bozjeg saveza s
Izraelom (usp. Hos 2,16), kao
i s alegorijskim tumacenjem
-+ Pjesme nad pjesmama. Gle-
dajuCi unatrag prvo se doba
-+ Saveza prikazuje kao vrije-
me ugodnog vjereniStva (Jr
 ZARUCNICA -
2,2). Bog se radovao svome na-
rodu, ukrasio ga kao zarue-
nik Z. (usp. Ez 16,8-14). On ne-
vjernu Z. upueuje na pravi put
(usp. Jr 3,6-12).
Z. je slika savrsenog Bozjeg
naroda, novog Siona (usp. Iz
54,5; 62,4). Isus tu sliku dalje
razvija (usp. Mt 9,15; Iv 3,29;
2 Kor 11,2). Crkva se opisuje
u ljepoti nakiCene Z. kao novi
Jeruzalem (Otk 21,2; usp. Otk
21,9).
ZASLUGA je vrijednost ljud-
skih Cina u Bozjim oCima (Job
34,11; Lk 23,41). Progonjeni po-
boznici smiju moliti da im se
uracuna njihova Z. (Ps 28,4;
Jr 50,29), ali se moraju podvrCi
Bozjem -+ sudu (Jr 14,7; Dn
9,5ss). Protivno kasnom zidov-
stvu, koje od Boga trazi svoju
Z. i ocekuje odgovarajueu na-
gradu, u NZ Z. se ne promatra
kao ljudsko ostvarenje, vee
kao Bozja milost (Mt 20,1-16).
Otklan.ia se svaka etieko-relig.
pomisao 0 Z. (Lk 17,1-10). Nar.
-+ Pavao zabacuje opravdava-
nje zaslugama koje poCiva na
6sto IjudskOIfl raeunu. Sarno
Bozja -+ milost daruje spase-
nje onima koji vjeruju (Rim
3,24.28; 4,4; 9,12; 11,6).
ZA~'Tl(Tl "ilCe preu 'D1JgU1tl
znak je strahopoCitanja i zas-
trasenosti (Izi 3,6). Bog sakri-
va svoje lice zbog eovjekovih
grijeha (pnz 31,17s; Iz 8,17).
UnatoC -+ objavi po Kristu
Bozja poruka ostaje sakrivena
nevjernicima (Mt 11,25-30). Oni-
rna koji vjeruju obeeano je da
ee Boga gledati licem u lice
(1 Kor 13,12; 2 Kor 3,18).
ZAVIST -+ Davlovom je za-
viSeu dosla smrt na svijet
(Mudr 2,24). Z. proizlazi iz
covjekove naravi (Rim 1,29;
Gal 5,19), ona je zemaljska i
davolska (Jak 3,15s), izrazava
se u nezadovoljstvu zbog us-
ZAVODENJE 339
pjeha drugih (1 Sarn 18,9), iz-
vor je mdnje (Post 37,4) i
umorsiva (Post 4,3ss). Isus je
ubijen iz Z. (Mt 27,18; Mk
15,10), a zbog Z. je odbaeena
i poruka apostola (Dj 13,45;
17,5). Z. razara zajednieki zi-
vot pojedinaca (Post 4; 30,1;
37,11; 1 Sam 18,8s; Sir 40,5) i
zajednice (2 Kor 12,20; Fil
1,15; 1 Tim 6,4), nespojiva je
sa zahtjevima bezuvjetne lju-
bavi (Mt 20,15; 1 Tim 6,3s) i
steti poboznicima (Ps 37; 73).
SZ govori 0 nadvladavanju Z.
hladnokrvnoseu, izbjegava-.
njem zavidljivaca, skromno-
seu i suzdrZljivoseu (Izr 14,30;
23,6; Sir 14,10; 31,14). Prema
NZ Z. treba nadvladati novim
zivotom u -+ Duhu (Gal 5,22.
42), mudroseu (Jak 3,17s) i lju-
bavlju (1 Kor 13,4ss).
ZAVJETNI ZAKLON -+ ~ator,
sveti
ZAVODENJE U Post 3,1-13 i
Izr 7,10-20 Z. se opisuje kao na-
vodenje na zlo. SP odvraea od
Z. na krivu nauku, na idolo-
poklonstvo, nevjeru i grijeh
(Jr 10,15; Am 2,4; Lk 21,8; Rim
16,18). U SZ smatra se najve-
com krivicom Z. na otpad od
Jahve (Izi 23,24.33; 1 Kr 21,25s;
Neh 13,26s); kao razlog propa-
sti -+ Sj. i -+ J. -kraljevstva, a
nar. -+ Jeruzalema navodi se
idolopoklonstvo (1 Kr 12,26-30;
2 Kr 21,11-16; 25). Z. moze do-
laziti i od lainih proroka (pnz
13), kao i od slufbenih voda
naroda (Iz 3,12; 9,15). :lidov-
stvo u Isusovo doba govori
da ne zavode sarno ljudi nego
i davolske sileo Isus upozora-
va na laine proroke (Mt
13,5s//). Cilj je tog Z. poricanje
da je Isus -+ Krist (1 Iv 2,22).
U Otk su veliki zavodnici -+
davao (Otk 12,9; 20,3.10), pro-
rok -+ Antikrista (Otk 13,12;
19,20), -+ »Babilon« (Otk 18,23).
Mdnja svijeta smatra samog
 340 ZAVOOENJE - ZEMUISNI POSJED
r
I
Isusa (Mt 27,63; Iv 7,12) i nje-
gove -+ ucenike zavodnicima
(2 Kor 6,8).
ZAZIV -+ molitva
ZBOR -+skup
ZDRAVUE se hvali (Sir 30,14-
-17; usp. Sir 31,14.19ss.29; 30,
24s). To sto mnoga -+ cudesa
vracaju zdravlje, znak je da je
sada nastupilo spasenje. -+
bolesti.
ZEBEDEJ Ribar na -+ Geneza-
retskom jezeru (Mk 1,20), otae
apostola -+ J akova (2) i -+ I va-
na (Mt 4,21; 20,20). Prema Mt
27,56 kod Isusove smrti bila
je prisutna Zebedejeva zena
Saloma.
ZEBULUN (Zabulon, »prebiva-
liste«?) Prema Post 30,20 sin
-+ J akova i -+ Lee, smatra se
praoeem plemena Z. To je pJe-
me nakon -+ osvajanja zemlje
imalo svoje sjediSte u podru-
cju kasnijeg -+ Nazare~a, izme~
du -+ Genezaretskog Jezera I
Sredozemnog mora. To male-
no plemensko podrucje bijase
plodno; glavnim putem koji
je iSao od Sredozemnog mora
prema I. Jordaniji (Iz 8,24)
pritjeealo je bogatstvo i stva-
rane su veze s drugim narodi-
rna (Pnz 33,18s). -+ Sudae -+
Elon bio je rodom iz Z. (Suci
12,11). U Suci 4,4-24 prica se da
su Izraelci iz Z. i -+ Naftalije-
va plemena na zapovijed -~
Debore pobijedili -+ Siseru:
Kasnije se sarno spominje
podrucje Z., ali ne viSe pripad-
nid plemena (Ez 48,26). U Otk
7,8 Z. se ubraja medu 12 Izra-
elovih plemena.
ZELOTI Skupina fid. zanese-
njakft koji su htjeli osloboditi
narod od rim. gospodstva te
su se dijelom - poput -+ Ma-
kabejaca - smatrali revnite-
ljima za Bozju stvar (1 Mak
2,54ss). U godinama 66-70. p.
Kr. dobiIi su Z. vodecu polit.
ulogu i uvukli su narod u bez-
izlaznu borbu protiv Rima; tu
borbu okoncao je -+ Tit Fla-
vije razorivsi Jeruzalem. U NZ
spominje se -+ Simun (B3) kao
negdasnji sljedbenik Z. Dj 5,37
spominju pokret Z.
ZEMUA Bog ju je stvorio
(Post 1,1). ZamiSljala se kao
okrugla ploca koja pociva na
stupovima u vodi (usp. 1 Sam
2,8; Izr 8,29). Nad njom se iz-
dUe nebeski svod poput kupo-
Ie koja pociva na bregovima
(usp. 2 Sam 22,8). Pokatkad se
ta ploca zamiSljala kao cetve-
rokut (usp. »cetiri strane Z.«
iIi s1. Iz 11,12; Otk 7,1).
Z. se smatra tajanstvenom
prvotnom snagom zivota i
plodnosti (usp. Post 2,7.19).
Doduse, tu snagu prema Post
3,17ss umanjuje -+ grijeh, ali
ce se ona na svrsetku vremena
pokazati novom (Iz 30,23). Ta-
da ce nastati posve nova Z.
(Otk 21,1). Prijasnja ce Z. biti
uniStena (2 Pt 3,10).
Z. je Bozje -+ ~asnistvo, nje-
govo »podnozje« (Mt 5,35),
podvrgnuta njegovu sudu (-+
potop). Dio Z. on je obecao i
darovao svome narodu (-+ os-
vajanje zemlje).
Krscani su »sol Z.« (Mt 5,13),
koja treba prozimati zivot
ljudi. No oni ostaju tudinci na
Z. (Heb 11,13).
»Nebo i Z.« (Iz 1,2) iIi »nebo,
Z. i more« (Ps 146,6) i s1. ozna-
cuje »cijeli svijet«.
ZEMUA (tlo) znaci iIi kopno
(Mt 23,15) iIi obradenu zemlju
(= njiva, a ne pasnjaci, stepa,
pustinja; Post 4,14) iIi napro-
sto neko podrucje (Mt 2,12).
No ponajcesce se upotrebljava
u smislu -+ »Obecane zemlje«.
ZEMLJISNI POSJED postojao
je u Izraelu od -+ osvajanja
 ZEMUISNI POSJED -
zemlje i podjele zemljiSta
(usp. JS 13-21; Br 26,52-56).
Jahve je pravi gospodar zem-
lje i svega zemljiSta i tla (JS
22,19). On je zemlju koju je
obecao ocima predao narodu
(JS 23,4). -+ VlasniStvo. -+ Pro-
roci su se borili protiv vele-
posjednika (Iz 5,8; usp. Mih
2,2).
ZERUBABEL (»izdanak Babi-
lona«, jer je roden u babil. -+
izgnanstvu). Voda skupine po-
vratnika iz izgnanstva, jedan
od ljudi koji su obnovili ra-
zoreni jeruzalemski ->- Hram.
PodrZavali su ga ->- proroci -+
Hagaj i -)- Zaharija.
ZIMRI (»Jahve je pomogao«?)
Kralj ->- Sj. izr. kraljevstva
(886. pro Kr.); prevratom je
dosao na vlast; vojska je me-
dutim ->- Omrija postavila kra-
ljem; Z. je nakon 7 dana po-
cinio samoubojstvo.
ZLA se nazivaju kazne sto ih
Bog salje. Najpoznatija su ego
Z. sto ih je Bog srucio na Egip-
cane prije ->- izlaska iz Egipta
(najkasnije od 4. st. p. Kr. na-
braja se 10 zala: Izi 7,14-11,10;
12,29-33). Z. svjedoce 0 Bozjoj
moei (Izi 9,14ss), pokrecu lju-
de na obracenje (Izi 7,4s) i
kaznjavaju nepokome (Izl
9,17s; Br 11,33). Z. su opomena
(Jr 15,3) a pravednima sluze
kao iskusenje (Ps 73,14), nar.
u posljednja vremena (Otk 9;
15,1; 16).
ZLATNO PRAVILO naziva se
pravilo ponasanja kod Mt 7,12
(»Sve sto zelite da ljudi cine
varna, cinite i vi njima!«; usp.
Lk 6,31); one se moze tumaciti
egoisticno (»Ni meni nitko ni-
sta ne poklanja«) iIi sarno u
prilog jednog naroda, iii tako-
der u neobavezno-uopeenom
smislu (»Svi su ljudi braea«).
Za krScane je to pravilo u
ZLOCA 341
slufbi -+ ljubavi 1 lIJla se tu-
maciti u tom smislu.
ZLATNO TELE ->- bik
ZLO
1. Temeljno je zivotno iskus-
tva da se susreeemo sa Z. SP
ne opisuje pov. prauzrok zIa,
nego nastoji teal. protuInaciti
pitanje Z. i nesreee. Veleboom
->- etiologijom 000 opisuje ka-
ko je Z. u vezi s -+ trpljeojem,
-+ grijehom, -+ boleseu, -+ smr-
cu itd. (Post 3; -+ Raj zemal}
ski; -+ oapastovanje).
2. Prema Post 1 stvaranje (-+
svijet) nije lose, nego dobro.
Mit 0 iskonskom kaosu tek se
mjestimice susreee u SP (usp.
Ps 104,6). Doduse, cesto oaila-
zimo na mjere opreza protiv
kozmickog optimizma, ali bez
lucenja zlog svijeta od dobre
bozanske stvamosti (ipak usp.
npr. Sir 33,15 i poimanje »svi-
jeta« kod Iv). Nesreea je sa-~
stavni dio svjetskog toka (Ps
90,10).
3. Doduse. nesreea se n.pr:,:1t
Post 39,9; Iz 55.7 povezuje s-
covjekovom djelatno~cu,,' 'au
ona je u korijenu djeio :ao~1fi
(Iz 45,7; kao kazna npr.· Ir
16.10-13; po Bozjem oaredenju
npr. Izi 7-11; Job Is). Mnogi
pobibl. pokusaji (npr. Augu-
stin) nastoje protumaciti da
postojanje Z. ne kmji niposto
Bozju dobrotu. U san;J:om ,SP
takve oprecne izjave 'stqje n~·
povezano jedna, kraj d~e.~';
4. U NZ Z. ise 'ptomatra"kM
popratna PQjava svdetkii,,'vJ'eoo
mena (usp. • !>apokaIip1lifU
zla«; Ef $;16)"ainar. 'ka0: zook
raspozna:yttm,ta, za' obc) koji; 00·
bacuju lsusa ilii gtu.e~,pcpznaju
(usp. Gal'l,t Rim 7;.J8)!".Pd>bJe~
da nadZ.rm~'~e',u· Krista
(Rim 1221}f J ,,::; , "~,I .;
• " ~. • : ,_. ~ r _. , , t' I.
5.»z,ir:"f <fa:'V~o: " '.': '
ZLOCA '.:..., zlo, ~'~ti~n;j~;"
342 ZMAJ -lED
ZMAJ Neman iz pradavne mi-
tologije (usp. Ps 74,13; Iz 51,9;
Job 7,12; -+ kaos). Ponekad se
nije pravila razlika izmedu Z.
i velike zmije (usp. Iz 27,1, -+
Levijatan). Rijec »Z.« susreee
se i u prorockim izrekama
(usp. Iz 14,29; 30,6; kod Ez 32,2
poneki umjesto »Z.« prevode
»krokodil«). Vee se kod Dn
7,7s.9ss.23-27 pojavljuje neka
neman, vjer. Z., kao Bogu ne-
prijateljska sila. Za neman u
Otk 12 izriCito se kaze da je
»Z.«, ali se u Otk 12,14s naziva
-+ zmijom. Z. ee biti na neko
vrijeme (Otk 20,2) i konacno
(Otk 20,7-10) svladan. Na nekim
mjestima, gdje se misIi na
»sakala«, Luter je preveo sa
»Z.« (npr. Iz 13,22; Jr 51,37).
ZMIJA (neki prevodioci krivo
uvijek prevode s »guja«) Z.
oznacuje u SP opasnu zivoti-
nju od koje treba bjezati (Sir
21,2). Pravednicima i Kristo-
vim ucenicima Z.-nesreea neee
naskoditi (Ps 91,13; Lk 10,19).
Z. je sIika zloce (Post 3,14; Mt
3,7), lukavosti (Post 3,1), opas-
nosti (Izr 23,13), neprijatelja
(Jr 8,17), podmuklosti (Post
49,17) a katkada i mudrosti
zALOST, takoder nevolja iIi
tjeskoba, katkad se shvaca
kao kazna (Iz 8,22), odn. Bozje
iskusenje (Tob 3,1-6). Z. spada
na bit krseana u -+ svijetu (Mt
13,21; 1 Sol 3,3s). Kristove pat-
nje, koje se ponavljaju u zi-
votu -+ Crkve (Kol 1,24), ozna-
cuju posljednja vremena (Mt
24,21; 2 Sol 1,6s). Z. budi u na-
ma ceznju za Bogom (Iz 26,16),
strpljivost i ustrajnost (Rim
5,3s; 12,12). Zajednistvom u
trpljenju moze se nadvladati
Z. (Jak 1,2s).
(Mt 10,16). Cesto Z. dolazi kao
mitoloski motiv, npr. kao -+
zmaj (Levijatan Iz 27,1), kao
simbol nekog bozanstva (kult
plodnosti -+ Baala) iIi kao ut-
jelovijenje -+ davia (Mudr 2,24;
Otk 12,9).
Medu Izraelcima Z. se u yr.
Salomona prikazivala u liku
»mjedene Z.« (= Nehustan) i
stovala kao kumir, dok je ni-
je unistio kralj -+ Ezekija. Taj
Iik naCinio je prema Br 21,6-9
(kultna etiologija) Mojsije. Ne-
moguce je objasniti podrijetlo
toga kulta. Kazivanje 0 Z. u
Raju zemaljskom pretpostav-
lja: pucko vierovanje po ko-
jem Z. gmize po trbuhu i jede
prasinu (Mih 7,17). Prema tom
vjerovanju postoji veza izme-
du svlacenja koze, neprestanog
pomladivanja i neogranicene
zivotne snage. Z. se smatra sU-
kom zloee i lukavstva. Ona jc
ujedno nedokuCivo biee (usp.
Izr 30,19) i u veoma je visokoj
cijeni u nekim tudinskim mi-
tovima. Drugo je pitanje (jos
nerazjasnjeno) da Ii je izv. iz-
vjeStaj 0 Raju zemaljskom bio
povezan s predajom 0 drvetu
spoznaje.
zED Osnovno ljudsko zivotno
iskustvo (2 Sam 17,29) koje se
u SP upotrebljava da se pre-
doCi trazenje Boga. Bozja skrb
za ljude: on je cuvao -+ Haga-
ru (Post 21,15-19) i Samsona
(Suci 15,18s) da ne malaksu od
Z., dao je svom narodu vodu
u pustinji (Izl 17,5-7). Prema
Neh 9,15.20s trebalo je upozo-
riti narod da se cuva od gladi
i Z. U nevolji se muglo uzeti
iz tudeg polja klasje i grozde
(Pnz 23,25s; usp. Mt 12,1). Uta-
ziti glad i Z. djela su milosrda
 ZED -
(lz 21,14.17s; 58,7.10; Ez 18,7.
16). SZ poznaje neutazivu glad·
za Bozjom rijeCi (Am 8,11.13)
te glad i 1.. kao znakove Bozje
osude (Pnz 28,48; lz 5,3; 65,13).
Vrijeme spasenja obecano je
kao prestanak gladi i 1.. (lz
41,17s; 49,10) tako sto ce Bog
podijeliti svoga ~ Duha (lz
44,3).
I prema NZ djelo je milosrda
utaZiti glad i 1.. (Mt 25,35.37.
42.44). To je mjerilo i za ko-
nacni ~ sud. Casa vode nece
ostati nenaplacena (Mt 10,42).
Pavao zahtijeva da se i nepri-
jatelju utazi 1.. (Rim 12,20).
lspunit ce se ceznja za Boz-
jom pravdom (~pravednost),
koja ljude moze moriti poput
1.. (Mt 5,6; Lk 6,21). Da je s Isu-
som doslo obecano vrijeme
spasenja, svjedoci Iv koji Isu-
sa prikazuje kao »izvor zive
vode« (Iv 4,10-15; 7,37ss). Go-
vori se i 0 ispunjenom vre-
menu spasenja u kojem ee bi-
ti utazena glad i 1.. (Otk 7,16;
21,6; 22,17).
1.ELJEZO Do 1200. pro Kr. u
Kanaanu su upotrebni pred-
meti jos bili od bronce (npr.
»zeljezna« kola, kao kod Suci
1,19), dok su samo ukrasni
predmeti i amajlije bili izra-
deni od 1.. Izraelci su tek u
Kanaanu od Filistejaca nauCi-
li kako se kuje 1.. (usp. 1 Sam
13,19-22). U bogostovlju je 1..
ipak jos dugo ostalo strogo za-
branjeno (usp. JS 8,31). Prema
1 Ljet 29,7 smatralo se Z. u
Hramu »prinosom« (devizne
rezerve?). 1.. se moralo uvoziti
(usp. Jr 15,12; Ez 27,12).
1.ENA Ne postoji neka bibl.
»nauka 0 zeni«. Zapravo posto-
ji viSe razlicitih shvacanja je-
dno pored drugoga.
1. Mnogi iskazi potjecu iz kul-
tumog kruga u kojem je 1..
posve podvrgnuta muzu (Post
ZENA 343
3,16), a tako i izvjdtaj 0 stva-
ranju 1.. u Post 2,18-24: mus-
karac se smatra prvotnim
stvorenjem a Z. kao pomocni-
ca »koju je muz uzeo« (su-
protno tome Post 1,27). Bilo
koji zenin zavjet protiv volje
oca odn. supruga jest niStetan
(Br 30,4-17). Pravni je polozaj
1.. nizak (~brak; usp. Pnz
21,14). Ni supruga ni keerka
ne mogu bastiniti posjed ako
je pokojnik imao sina (Br 27,8;
dU usp. Job 42,15).
1.. Neke se Z. opisuju kao zna-
cajne osooe, npr. pramajke (->-
Eva, ~ Sara, ->- Rebeka, ->- Ra-
hela), zatim ->- Mirjam, ->- De-
bora, ->- Ruta, ->- Estera, -+ Ju-
dita, ali i -+Atalija i ->- Izebe-
lao To su bili izuzeci. Ope. je
Z. stjecala ugled kao majka
sinova (Bat-Seba: 1 Kr 1,15-21.
28-31; 2,13-21; blagoslov Post
14,60; usp. Post 16,5s; 1 Tim
2,15). Kod Iz 66,13 usporeduje
se Bozja ljubav s majCinskom
ljubavlju. Kod Sir 24,18 hvali
se ->- mudrost kao »majka«
kreposti.
3. U SP spominje se ljubav
muskarca prema ->- zarucnici,
odn. 5upruzi, ali to nije bitno
za ostvarenje braka (usp. Post
29; ali 1 Sam 1,8).
4. U mudrosnoj knjizevnosti
cesto se hvali dobra 1.. (»abe-
ceda dobre domaeice«: Izr
31,10-31).
5. Npr. prema Izi 15,20s zene
su aktivno sudjelovale u bogo-
sluzju. Njihovo se sudjelova·
nje sve viSe ogranicavalo (usp.
Br 3,40s; 2 Ljet 8,11). 1.idovstvo
se odupiralo pokusajima
emancipacije nekih poganskih
religija. Bez utjecaja su bili i
neki filozof. nazori koji su ze-
ni pridavali veCi ugled.
6. Isus je imao »ucenidl« (Lk
8,2s), popravio je polozaj 1.. u
->- braku. 1.. su navijestile -+
uskrsnuce Kristovo (npr. Mk
344 lENA -
16,1-8). Isus je oprostio pre-
ljubnici (Iv 8,11), obeeao »ca-
rinicima i bludnicama« __ Kra-
Ijevstvo nebesko (Mt 21,31s).
Kod Iv 4,1-26 iznosi se razgo-
vor s jednom Samarijankom
na Jakovljevu zdencu. Sto se
ondje govori ne odnosi se sa-
rno na zene, ali sarno to da
Isus razgovara s jednom 1..,
pobuduje udivljenje (Iv 4,27).
7. t.ene su imale veliko znace-
nje u prvoj krse. zajednici. Pri·
male su darove Duha (Dj 21,9)
i igrale ulogu u dobrotvornoj
djelatnosti (Dj 9,36, __ udovi·
ce). Nikad ne cujemo 0 zena-
rna koje bi predvodile zajed.
nicu.
8. __ Crkva i zajednica cesto
se prikazuju kao »1..« (usp.
Gal 4,26; Iv 1,13; Otk 12,1).
9. Kdcansko je temeljno na-
celo, izrazeno npr. u Gal 3,28:
»Nema vise ni muskog ni zen-
skog, jer ste svi sarno jedan
u Kristu Isusu«.
to. Iskazi starijih Pavlovih po-
slanica (npr. 1 Kor 7; 11,3-15;
14,34s) vise su pravila stege
nego metafizicke tvrdnje. Ob-
razlozenje koje iznosi Pavao
pokazuje kako je on dobro
poznavao rab. metode tumace-
nja Biblije.
11. __ bezenstvo.
12. Kasnije nz. poslanice (usp.
1 Tim 2,11-15; 1 Pt 3,1-7) na·
stavljaju tendenciju opisanu
pod br. to. U pobibl. yr. ta se
tendencija cesto poostrava sve
do zenomrstva. Izvankrse. kre-
tanja (npr. neoplatonizam) to-
me pogoduju.
t.ETVA t.ito se zelo u travnju,
svibnju, lipnju, vee prema kra-
.iu i vremenskim prilikama.
Klasje se rezalo srpom (Pnz
16,9) tako visoko iznad zemlje
da je velik dio vlati ostao na
polju. Snoplje se rasprostiralo
na cvrstom zemljistu a po
lIDOVI
njem su gaziIi volovi (pnz
25,4), iIi magarci, iIi se vozile
mlatilice (usp. Iz 41,15), odn.
vrsidbena kola (no usp. i Iz
n,27). Tako se zrnje istiskivalo
iz klasova. Na povjetarcu se
»vijalo«: zito se bacalo »vija·
com« u zrak i pri tom je vje-
tar odnosio pljevu (usp. Ps
1,4) a zrnje je padalo na tlo.
Sa 1.. se npr. usporeduje -+
Sud (Mt 3,12/1; Otk 14,15s). U
zahvalu za 1.. trebao je seljak
prikazati __ prinos prvina.
t.IDOVI Izv. ime za stanovni-
ke __ J. JUdo kraljevstva (2
Kr 25,25) iIi -+ Judeje (Neh
3,33). Izraz 1.. cesto se upotreb-
Ijava, nar. posliie -+ izgnanstva
(umjesto: »IzraeIch). Time se
ne izrazava sarno pripadnost
jednom narodu vee i odrede-
na kuItura i civilizacija. t.i-
dovski povratnici iz izgnans-
tva ipak su radije davali pred-
nost rUeCi »Izraelci« i sl. jer
ih je taj izraz viSe negoli 1..
podsjecao na to da su izabra-
ni narod. Izgleda stoga da su
se izrazom 1.. isprva sluzili
stranci. StoljeCima se ta suz·
ddljivost 1.. prema tom izra-
zu zaddala u Palestini (usp.
Mk 15,32 prema Mk 15,2).
Izraz 1.. kod Iv osim tog zna-
cenja (npr. Iv 2,6; 7,1) ima jos
i drugo, naime oznacuje ne-
vjerne Isusove protivnike iz
zidovstva (npr. Iv 5,16; 18,36)
koji nisu Isusa prihvatili kao
->- Mesiju. Bez sumnje je tom
negativnom prizvuku pridoni-
jelo i pry. krscanstvo. Taj se
izraz inace nalazi i u NZ (npr.
Dj 23,12). On nije u vezi s ne-
prijateljskim stavom prema
;~idovstvu kao rasi, vee se sa-
rno istice kao opreka prema
odredenoj zid. relig. skupini.
Pravi 1.. su kdeani (Rim 2,28s).
Povratnici iz izgnanstva (od
536. pro Kr.) ureduju svoj ii-
vot u J eruzalemu u skladu s
 zIDOVI -
idealom zidovstva vierna Za-
konu (-+ Nehemija). Vodstvo u
vaZnim pitanjima ima -+ vel i-
ki sveeenik. -+ Helenizam po-
staje opasan za zidovstvo tek
otpr. od 175. pro Kr. On je vee
prije toga imao veliko znace-
nje u dijaspori. Protiv preja-
kih pokusaja he1eniziranja u
Jeruzalemu se podize ustanak
-~ Makabejaca. Poslije njihova
sloma (37. pro Kr.) na vlast
dolazi dinastija -+ Herodovaca
(ovisna 0 Rimu). Od 6-41. p.
Kr. nad Judejom, a od 44-66. i
nad Perejom, -+ Galilejom i
-+ Samarijom vlada rim. pro-
kurator (upravite1j). Od vr.
Makabejaca postoje pokreti
koji malo ili nikako ne sura-
duju s vodeCim zid. drustvom
(-+ eseni, -+ farizeji). Protiv
proturim. us tanka vodi se »1.
zid. rat« (66-70. pro Kr.): Jeru-
zalem je osvojen a Hram spa-
ljen. Poslije »2. zid. rata«
(115-117. p. Kr.) dolazi i do »3.
iid. rata« (132-135. p. Kr.; zi-
dove je vodio simun ben Ko-
seba = simun bar Kohba).
Pobjedonosni su Rimljani da-
Ii izgraditi J eruzalem pod na-
zivom »Aelia Capitolina« i za-
branili zidovima pristup u
grad. SrediSte zid. ucenosti i
predaje u kasnijim vremeni-
rna postaje Tiberijada (-.. Ma-
sora). -+ dijaspora.
zIVOT je u SP rijetko apstra-
ktan pojam, cesee je to izraz
kojim se oznacuju zivotne po-
jave: dah, kretanje (»ziva« vo-
da = tekuea izvor-voda, I v
4,10s), disanje (Job 11,20; Ez
37,8ss), krv (usp. Lev 17,14).
Vjecno zivi Bog daje i oduzi-
rna zivot (pnz 32,39; Ps 104,29s;
Otk 15,7; 3,5: »Knjiga z.«). te-
sto se misli da Bog pri tom po-
stupa vee prema ponasanju
doticnog covjeka (usp. Pnz
6,24; Ez 18,32). Kratak i pri-
kraeen Z. (-.. bolesti, -+ smrt)
ZIVOT 345
isto je sto i kazna, a smrtna
je kazna isto sto i nasilni pre-
kid svake moguenosti djelo-
yanja. Dragocjen je (Job 2,4;
Mt 6,25), ali nestalan dar Z.
(Ps 39,6; Prop 6,12; Iz 40,6ss).
»z.« nije besciljno kretanje,
vee se sastoji u dje1ovanju.
Zato se i kaze za Bozju rijec
da je »ziva« (Heb 4,12). Kumiri
nisu zivi jer ne mogu djelovati
(Ps 115,4ss). Nije se mogao ja-
sno predoCiti -+ prekogrobni
zivot, no usvojene slike pre-
nosile su se na buduee vrije-
me spasenja (-+ hilijazam).
Tek pod utjecajem grc. filo-
zofije razvijala se misao 0 to-
me (usp Mudr 3,1ss).
U nz. spisima cesto se razIiku-
ju (vee prema odgovarajuCim
grc. rijeCima): naCin iivljenja
(bios, 1 Tim 2,2) - tjelesni Z.
(psykhe, Dj 15,26) - z. u naj-
sirem smislu rijeCi (zoe). Bo-
Ija je slijedeea raspodjela:
1. 3 prva Ev-a uglavnom razvi-
jaju sz. shvaeanje; ipak se ja-
sno istice vjera u z. nakon
smrti; Z. se cesto povezuje s
-)- »Kraljevstvom Bozjim«.
»UCi u zivot« = »uCi u Bozje
kraljevstvo« (Mk 9,43). Teks-
tovi govore 0 »vjecnom« Z.,
koji postizu i oni sto radi Isu-
sa izgube svoj Z. (Mk 10,30;
Mt 10,39). Evandelisti uopce ne
pokusavaju razmisljati kako
ce to zapravo biti (npr. uspo-
redba kod Lk 16,19-31 naprosto
preuzima tadasnje predodZbe).
Dj 3,15 nazivaju Isusa »zacet-
nikom Z.« (unosi zabunu pri-
jevod: »Pocetnik Z.«).
2. Pavao nar. istice: Krist je
nas Z. (Kol 3,4). Krseani su
zacbbili Z. (usp. 2 Kor 4,lOss);
pravi ee se Z. pojaviti tek s -~
ponovnim Kristovim dolaskom
(usp. Kol 3,4).
3. Neki izricaji kod Iv podsje-
eaju na upotrebu te rijeci u
-.. gnozi: oni koji vjeruju vee
346 UVOT - ZRTVENA GOZBA
sada posjeduju Z. (5,24). Z. se
u Kristu oCitovao (1 Iv 1,2) i
Krist nam daruie zivotna do-
bra (npr. kruh Z., Iv 6,35).
ZRTVA Poznate su u SZ mno-
govrsne zrtve kojima je obi-
ljezeri zivot Izraela. Razlikuju
se: Z. paljenice (ili naprosto Z.
jer bi se zrtvena Zivotinja ci-
jela spalila). Prinosila se ju-
trom iIi u suton (Lev 1,3ss; Br
28,4); Z. klanice; zrtvovala bi
se sarno utroba. a meso bi
blagovali oni koji prinose Z.
i njihovi prijatelji, te se zato
zove i Z. prieesnica (Lev 3,5;
7,16s.31ss), Z. zahvalnica (Lev
7,l1ss), Z. prieesnica (1 Sam
11,15; Lev 3), Z. okajnica i na-
knadnica (Lev 4; Lev 5,14-19;
Pnz 14,22ss), z. oeiScenja koja
oslobada od kultne neCistoce
(-+ eistoca) iii se njome zavr-
sava vrijeme nekog zavjeta
(Lev 12,6ss; Br 6,10ss), z. pri-
nosnica i naljevnica (Lev 2; 6,
7ss; 23,18), Z. miomirisnog ka-
da (Izl 30,34-37; Lev 16,12s). Z.
pomirnica (1 Sam 3,14). Budu-
Ci da Z. treba biti izraz zajed-
niStva s Bogom i medu Ijudi-
rna, -+ proroci zabacuju puku
izvanjskost Z. (2 Ljet 29,21-35).
Stoga se istiee nuznost prave
nakane, sto se oeituje u spre-
mnosti pomaganja drugih -+
milostinjom i djelima -+ mi-
losrda (Am 4,4s; Hos 4,8-
-14; Iz 1,11-17; Jr 6,20s). U
doba nakon -+ izgnanstva zi-
dovi sve vise promatraju Z.
kao Cin zaslufne, Zakonom
odredene poslusnosti, pa je
zbog toga obvezatna. Uz Z. se
navode dobrohotnost (Izr 16,6),
pravednost (Sir 3,30) i straho-
postovanje (Sir 3,3) kao zna-
kovi predanja Bogu.
Prema NZ Isus ne otklanja sz.
Z. (Mk 1,44; Mt 5.23s; Lk 2,42),
no, jos viSe poostrava proro-
eku kritiku zrtava (Mt 9,13;
Mk 12,33; usp. Hos 6,6); pa ni
-+ izgon iz Hrama nije usmje-
ren protiv Z. Na poseban je
naCin sam Isus Z. novoga -+
Saveza (Ef 5,2). Predanje nje-
gova zivota jest -+ Pasha u
punom smislu rijeCi (Iv 1,29;
19,14; 1 Kor 5,7); ono ostvaru-
je posvemasnje pomirenje s
Bogom (Rim 3,25; 1 Iv 2,2)
Kao Z. jednom je zauvijek
prolio svoiu -+ krv (Ef 1,7) i
prihvatio smrt iz poslusnost
(Rim 5,6.8.10; Fil 2,8). Isuso-
yom je zrtvom stari Savez sa
svojim Z. nadmasen (Heb 8,6)
i ljudima je udiieljen nov -+
spas (Heb 9.9.12-15.18ss). Kad
krscani udu u novo zivotno za-
jedniStvo s Bogom (Rim 14,8)
tada umiru -+ grijehu (Rim
6,11.13) i smiju kao Bogu ugod-
ne Z. (Rim 12,1) prinositi du-
hovne Z. koje se sastoje u mi-
lostinji (Fil 4,18), -+ molitvi
(Heb 13,15) i mueeniStvu (Fil
2,17).
ZRTVA PALJENICA -+ zrtva
zRTVA ZAHVALNICA -+ zrt-
va
zRTVENA GOZBA poznata je
u SZ kao potvrda -+ Saveza
(Post 26,28ss; 31.46.54), zatim
prilikom ustolieenja kralja
(1 Sam 11,15) i kao znak sa-
kralnog zajedniStva izmedu
Boga i Ijudi (Izr 24,1s.9ss)
Slieno treba shvatiti i tzv. zrt-
ve prieesnice (-+ zrtva) kod
kojih se jedan dio zivotinja
prinosi Bogu a ostalo blaguju
prinosnici (Lev 19,5-8). Z. g
uobieajena je prigodom obi-
teljskih blagdana iIi slavlja u
nekom mjestu (1 Sam 9,12s.
22ss). U NZ -+ Veeera Gospod-
nja prikazana je kao Z. g. (1
Kor 10,16-22; 11,20) koja pove-
zuje krscane s Kristom i me-
dusobno. Stoga oni ne mogu
sudjelovati kod poganskih Z.
g. (1 Kor 10,18.20); jos manje
 ZRTVENA GOZBA -
se moze podnositi razdor i ne-
sloga (1 Kor 11.17-21).
zRTVENIK U Bibliji pretemo
oznacuje mjesto za zrtvu, ali
katkada i spomenik, spomen
na pos. Bozje o~itovanje: .Pre:
rna bib!. predaJl -+ patnJarsl
su podizali Zrtvenike (Post
12,8; 26,25; 33,20). David je po-
digao Z. na gumnu -+ ArauruI!u
(2 Sam 24,25), Salomon u Je-
ruzalemskom hramu i ispred
njega (1 Kr 7,49; 8,64), -+ Je-
roboam u ->- Danu i -+ Betelu
(1 Kr 12,32). 2 liet 32,12 ocrta-
va ideal jedinstvenog Z. za say
Izrael. Znacenje se zrtvenika
smanjilo u NZ kad je Krist
jednom zrtvovan (Heb 9,28).
Krist je, zapravo, novi Z. 0 ko-
icm govori Heb 13,10. Tu je
lrtvenici: lijevo, kadioni zrtvenik iz "1.egida .. Desno, iz jednog
komada istesan Zrtvenik. Dva takva zrtvenzka pronaifena su
:1 Megidu i Sekemu.
ZRTVENIK 347
srediSte zajednickog slavlja
stol Gospodnje vecere (1 Kor
11,20).
Najstariji zrtvenici koji se
spominju u SZ bili su izrade-
ni od zemlje i neobradena ka-
mena (Izl 20,24). Rijetko ih,
za razliku od susjednih naro·
da, Izraelci zamjenjuju. zrtve-
nicima od stijene (Suel 6,20;
1 Sam 6,14). Ti se odlikuju s
cetiri roga, na svakom uglu
po jedan; znak je to Bozje
moCi i snage (IzI 21,14; 27,2).
Tko se za njih uhvati, ufiva
Bozju zastitu (1 Kr 1,50, -+
pravo utoeista). .. .
Po svojoj su se namJeru razh-
kovali: Z. za paljenice na ko-
jem se zrtvuju Zivotinje, kruh,
brasno i vino te kadioni Zrtve-
nik za paljenje kada.