SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

VETERINARSKI FAKULTET

Mihael Klarić

OSNOVNE METODE KURATIVNE TERAPIJE U EKOLOŠKOJ

POLJOPRIVREDI
Uloga veterinara na ekološkoj farmi

Seminarski rad

Zagreb, 2020.
 SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................................3
SAŽETAK...................................................................................................................................................4
BILJNI LIJEKOVI......................................................................................................................................5
HOMEOPATIJA.........................................................................................................................................6
OSTALE ALTERNATIVNE METODE LIJEČENJA................................................................................8
CIJEPLJENJE.............................................................................................................................................9
PARAZITI.................................................................................................................................................10
POPIS LITERATURE...............................................................................................................................11
 UVOD

Seminarski rad obuhvaća pregled kurativnih terapija u ekološkoj poljoprivredi tj. metode
liječenja uz pomoć biljnih preparata, homeopatije, probiotika, akupunkture i dr. te njihove
prednosti u odnosu na konvencionalne metode liječenja.
 SAŽETAK

Metode liječenja u ekološkoj proizvodnji su takve da se sprečavanje bolesti temelji na selekciji

vrsta i sojeva, praksi upravljanja uzgojem, visoko kvalitetnoj hrani i tjelesnoj aktivnosti
životinja, primjerenoj gustoći životinja i odgovarajućim nastambama koje se održavaju u
higijenskim uvjetima. Ako dođe do bolesti, odmah se liječe da se izbjegne da životinje trpe, te se
životinje podvrgavaju raznim načinima liječenja: prirodnim ljekovitim biljkama, homeopatijom,
tj. stvaranjem njihove prirodne imunosti i otpornosti, alternativnim metodama liječenja kao što
su akupunkuta, te davanjem probiotika. Kada je jedna ili više životinja zaraženo, one se izdvajaju
od stada u izolaciju, da se što više izbjegnu terapije konvencionalnim lijekovima.
 BILJNI LIJEKOVI

Od davnina je poznata upotreba biljaka kao čimbenika u liječenju bolesti, npr. bijeli luk
je poznat po svojim antihelmintičkim svojstvima. Slično svojstvo imaju i sjemenske dlake biljke
Kamella philipensis. Neke od knjiga koje su vrijedan izvor raznih biljnih lijekova su Bairacli
Levy (1973.), Koepf et al. (1976.), Sattler & Wistinghausen (1985.) i Spielberg & Schaette
(1983.).

Slika sativum
Slika 2. Bijeli luk, Allium 1. Kamella philipensis
 HOMEOPATIJA

Riječ homeopatija je složena od grčkih riječi homois – sličan i pathos – bolest.

Homeopatija je sustav liječenja koji kod oboljele osobe nastoji stimulirati stvaranje otpornosti,
potaknuti organizam na samoizlječenje unošenjem malih količina supstanci prirodnog porijekla.
Osnovni princip homeopatije je «slično se sličnim liječi» (similia similibus curentur).
Utemeljitelj homeopatskog sustava liječenja je njemački liječnik Samuel Hahnemann koji
je živio na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Na vlastitom iskustvu spoznao je da određena sredstva
uzimana u većim dozama izazivaju simptome bolesti, dok primjenjivana u malim dozama, tu istu
bolest liječe. Razradio je sustav liječenja prema kojem se svaka bolest tretira onim sredstvom
koje na zdravom čovjeku izaziva simptome nalik na simptome bolesti. Znači, lijek koji je bio
djelotvoran kod neke bolesti, dat zdravoj osobi izazivao je simptome te bolesti koju inače liječi.
Razrjeđivanjem tih supstanci vodom i postupcima protresanja odstranio je toksičnost pojedinih
preparata. Na taj način postigao je da se čak i otrovi mogu koristiti kao lijekovi.
Jedan od najjasnijih primjera homeopatskog djelovanja je luk. Svi imamo vlastito
iskustvo o tome što nam se događa kada režemo luk. Javlja se curenje iz nosa, suze i podražaj na
kihanje, a to su sve ujedno i simptomi alergije. Zbog toga je luk kao homeopatski pripravak vrlo
učinkovit lijek protiv alergije.

Homeopatija ima specifično gledanje na simptome bolesti. Oni se ne smatraju samom

bolesti, već pokazateljima njena iscjeljenja. Pravilno izabran homeopatski lijek najprije izaziva
kratkotrajno pogoršanje bolesti, da bi odmah potom došlo do znatnog poboljšanja. Homeopati
običavaju dati samo jednu dozu razrijeđene supstance i onda se čeka reakcija. Ako je nastupilo
poboljšanje, slijedeća doza daje se samo onda kada je poboljšanje prestalo.

Homeopatski lijekovi se jako razrjeđuju. Taj proces se zove potenciranje, a sastoji se od

postepenog razrjeđivanja i ritmičkog protresanja koje se naziva sukusija. Na prvi pogled
paradoksalno, ali što je lijek više razrijeđen, to je učinkovitiji. Na primjer, na 99 kapi destilirane
vode se dodaje jedna kap virusa gripe ili neke druge tvari (može biti čak i otrov). Ta se otopina
snažno trese do 100 puta. Zatim se uzima ponovno kap te otopine i razrijeđuje s 99 kapi vode i
opet se trese. Proces se ponavlja do trenutka kad je homeopat gotov s procesom. Te beskonačno
male doze tvari su tako male da su nemjerljive znanstvenim instrumentima.

Prednost homeopatije je u tome što su aktivne tvari u homeopatiji vrlo razrijeđene i time
sigurne za uporabu. Upravo zbog takvog beskonačnog razjeđenja konvencionalni znanstvenici i
dokori sumnjaju u djelotvornost homeopatskih lijekova. Homeopati s druge strane tvrde da nije
sam aktivni sastojak ključan u liječenju nego ‘utisak’ koji on ostavlja na nosaču (vodi ili dr.)
tijekom pripreme.

Postoje dvije vrste homeopatskih pripravaka, jedni su izrađeni od tvari dobivenih od

zdravih biljaka, životinja i mineralnih proizvoda. Drugi, odnosno nosode (od grčkog ‘nosos’ što
znači bolest), uključuju tvari proizašle iz bolesnog tkiva, sluzi, gnoja ili čiste kulture patoloških
mikroorganizama te se nazivaju još i homeopatskim cjepivima. Razlika između standardnih i
homeopatskih cjepiva je u tome što homeopatska cjepiva ne proizvode antitijela.
S porastom interesa za homeopatiju u humanoj medicini, homeopatija se sve više počinje
rabiti i u veterinarskoj medicini. Potencijalne dobrobiti homeopatije u poljoprivredi sagledao je
Scofield (1984.). Pravilni zbor lijeka ovisi o karakternom tipu životinje. Veterinar treba ispravno
odrediti tip životinje što je prvi i vrlo bitan korak za uspješnost homeopatskog liječenja.

Mnoštvo je slučaja u kojima se homeopatsko liječenje pokazalo uspješnim. Npr.

Shuttleworth (1988.) tvrdi da je uspješno izliječio preko 200 ljudi i nekoliko tisuća ovaca
koristeći homeopatski lijek Thuja. No, kad su izvršena kontrolirana istraživanja (Elm Farm
Research Centre i The North of Scotland College of Agriculture) rezultati su se pokazali
dvojbenima te toga trebaju biti svjesni i poljoprivrednici koji razmišljaju o uvođenju
homeopatskih metoda liječenja. Treba voditi računa o tome da homeopatsko liječenje ne treba
biti zamjena za valjan smještaj i prehranu životinja na farmama koji su ključni za suzbijanje
uzroka bolesti.
Za poljoprivrednike koji počinju koristiti homeopatske metode liječenja vrijede sljedeće
smjernice:
1. Specifične slučajeve ne treba pokušavati liječiti sve dok niste stekli potrebne vještine i
znanja u oblasti homeopatije. Ključno za uspjeh homeopatskog liječenja je upravo odabir
ispravnog lijeka, ispravne doze te ispravna učestalost primjene lijeka.
2. Početnici mogu koristiti lijekovi u sljedećim slučajevima:
a. prevencija mliječne groznice (Calcium Phos 30C i Magnesium Phos 30C),
b. prevencija i rano liječenje pneumonije u teladi (Phosphorus 1M liječi bolest u
ranim stadijima i sprečava širenje na ostale životinje),
c. korištenje arnike kao primarni tretman u slučajevima stresa u životinja,
d. korištenje jedićeva otrova (Aconite) kao primarni tretman u stanjima groznice.
3. Početnici mogu koristiti nosode u sljedećim slučajevima:
a. prevencija mastitisa (postoje nosode od svih glavnih uzročnika mastitisa;
potencije 30C mogu se staviti u vodu za napajanje stoke),
b. prevencija verminoznog bronhitisa,
c. pri kupnji podmladka stoke kao mjera zaštite (širok spektar nosoda).
British Association of Veterinary Homeopathy nudi detaljnije informacije o homeopatiji i
povezuje homeopatske veterinare diljem zemlje. Nema mnogo knjiga o ovoj temi, a najpoznatiji
i afirmirani autori su McCleod and Day.
 OSTALE ALTERNATIVNE METODE LIJEČENJA

Postoji još mnogo alternativnih metoda liječenja među kojima se ističu akupunktura i
probiotici.
Mehanizam akupunkture još uvijek nije skroz razjašnjen, ali vjeruje se da akupunktura
djeluje stimulirajući proizvodnju opijata (prirodna sredstva za ublažavanje bolova) u točkama
uboda. Takvo vjerovanje potječe iz činjenice da akupunktura ne djeluje kad su dodana sredstva
koja blokiraju proizvodnju opijata.
Probiotici su, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, živi mikroorganizmi
(tzv. "dobre" bakterije) koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje
domaćina tj. obnavljaju crijevnu mikrofloru. Takav pristup pokušava se iskoristiti u kontroli
salmonele. Bakterije se uzgajaju u cekumu odraslih ptica (preko 200 vrsta crijevnih bakterija u
zdrave jedinke) te potom inokuliraju u mlade ptice pospješujući njihovu borbu protiv patogene
salmonele. Potrebno je napraviti još istraživanja prije upotrebe probiotika u ekološkom
stočarstvu.
 Slika 3. Akupunktura na psu

Slika 4. Rodovi dobrih bakterija

Slika 5 Bovine accupuncture chart

 CIJEPLJENJE

Korištenje cjepiva postalo je rutina na većini farmi. U ekološkom stočarstvu dopušteno je

korištenje cjepiva kada je to stvarno potrebno tj. ako postoji problem sa određenom bolešću na
farmi. Inače se uporaba cjepiva izbjegava jer može interferirati ili spriječiti razvoj imuniteta u
životinje. Također, cjepivo može imati i nuspojave. To se povećava korištenjem cjepiva koje u
sebi imaju 'više cjepiva u jednom'. Sada se radi na '20-u-1' cjepivu što će dodatno pogoršati ovaj
problem. Smatra se da je u 1989. cjepivo protiv Pasteurelle i Chlostridija poznato kao Heptavac-
P uz druge čimbenike (kao što su stres, hrana, kemikalije i dr.) uzrokovalo veliki pomor stoke.
SAR (Severe adverse reaction) priznata je i od strane farmaceutske industrije. Nakon tog
incidenta postavilo se pitanje je li cijepljenje protiv Pasteurelle zaista potrebno.
Cijepljenje nije stopostotno efektivno te prije uporabe cjepiva treba uzeti u obzir moguće
rizike koje ono donosi. Također, cjepivo ne bi trebalo koristiti kao preventivu, nego samo ako
postoji određena bolest na farmi. Cijepljenje isto tako često može prikrivati i biti fasada za loše
uvjete uzgoja životinja na farmama.

Slika 6 Cijepljenje krava

 ZAKLJUČAK

U ekološkoj poljoprivredi konvencionalni i često štetni lijekovi zamjenjuju se što je više

moguće s alternativnim metodama liječenja. Neke od alternativnih metoda liječenja su
homeopatija, akupunktura, probiotici i biljni pripravci. Potrebno je podignuti svijest o načinima
liječenja bez ili sa što manje štetnih posljedica na životinje i ljude. U budućnosti je potrebno
istraživati alternativne metode liječenja te kombiniranjem konvencionalnih i alternativnih
metoda proširiti spektar tretmana dostupnih ljudima i životinjama u svrhu liječenja bolesti.
 POPIS LITERATURE

Nepoznat autor, Livestock husbandry;

Marković, Ekološka poljoprivreda i održivi turizam, Pula, prosinac 2015.;
Mikić, Ekološki uzgoj ovaca i koza, Diplomski rad, Zagreb 2017.;
https://www.bolnicarab.hr/hr/homeopatija/82/52
https://portalosuma.com/2014/09/10/nosode-%C2%AD-prirodna-i-neskodljiva-homeopatska-
cjepiva/