Dr. Stjepan MARIC FIZIKA ZA STUDENTE TEHNICKIH FAKULTETA IP “SVJETLOST” dd. Sarajevo, 2002.Izdavaé: IP “SVJETLOST” d.d., Zavod za udbenike i nastavna sredstva Direktor: Sefik ZUPCEVIC Za izdavata: Abduselam RUSTEMPASIC Recenzenti: Prof. dr. Nada MARJANOVIC-GABELA, Odsjek za fiziku, Prirodno-matematiéki fakultet, Sarajevo Prof. dr. Tatjana MIHAC, Odsjek za fiziku, Prirodno-matematicki fakultet, Sarajevo Urednik: Dr. Nada ABASBEGOVIC Lektor: Nada JURIC Tehnitki urednik: Vanda BABOVIC Korektor: Mersija CEHIC DTP: Amir SPICA Stampa: “BEMUST” Sarajevo Tired: 1000 primjeraka CIP - Katalogizacija u publi Nacionalna i univerzitetska bibliteka | | Bosne i Hercegovine, Sarajevo 53(075.8) MARIC, Stjepan Fizika / Stjepan Marié. - Sarajevo : Svjetlost, % | 2001. ~ 370 str. :ilustr. ; 24 om ISBN 9958-10-412-1 | COBISS/BiH-ID 9909510 Senat Univerziteta u Sarajevu, rjeSenjem br. 01-1068/01 01 17.10.2001. godine, odobrio je izdavanje ovog udzbenika kao univerzitetske knjige. Strogo zabranjeno svako kopiranje, umnoZavanje i preStampavanje ovog udZbenika y cjelini ili pojedinih njegovih dijelova, bez odobrenja izdavata. Izdavanje ove knjige pomogli su: Ministarstvo za obrazovanje, nauku i informisanje kantona Sarajevo i Federalno ministarstvo 2a energetiku, industriju i rudarstvo, 1, JEDINSTVO PRIRODE 2. FIZICKE OSNOVE MEHANIKE.... 3. MEHANIKA MATERUALNE CESTICE 4, DINAMIKA CESTICE SADRZAJ 1.1. Hijerarhija prirodnih objekata... 13: 1.2. Elementame éestice. 13 1.3. Cetiri tipa osnovnih mec 15 1.4. Teorija opéeg jedinstva 1.5. Materija i energija 2.1. Uvod.... 2.2. Mjerenje u fizici 3.1. Kinematika materijalne Sestice 3.2. Brzina materijalne totke ... 3.3. Ubreanje materijalne totke 3.4. Viste kinematigkih gibanj 3.4.1. Jednoliko gibanje duz pravca. 3.4.2. Pravocrino jednako ubrzano gibanje 3.4.3. Kruzno gibanj 3.4.4, Nejednoliko kruzne 4.3. Drugi Newtonov aksiom 4.4. Treéi Newtonov aksiom 4.5. Diferencijalna jednad%ba giban; 4.5.1. Pravocrtno gibanje materijalne totke pod djelovanjem konstantne sile 31 4.5.2. Gibanje materijalne totke pod djelovanjem sile oblika # = F(v) 524,53. Pravocrino gibanje materijalne totke pod djelovanjem sile F = F(t) 4.6. Gibanje estice u homogenom gravitacijskom pol} 4,7. Gibanje naelektrisane Sestice u homogenom elektriénom polj 4.8, Gibanje naelektrisane Sestice u homogenom magnetskom polju 4.9. Spektrograf masa 4.10, Impuls sile i koligina gibanja (impuls) 7.6. Energija elastignog vala . 7.7. Interferencija valova. 7.8. Difrakcija valova . 7.9. Stojeéi valovi 7.10. Refleksija valova .. 7.11, Refrakeija (prelamanje) valova. 7.12. Zvuk .. 123 65 7.12.1. Zvutni valovi. 124 65 7.12.2. Brzina zvuénih valova u plinovima 126 66 7.12.3. Dopplerov efekt. 66 7.12.4. Zvutni izvori 67 7.12.5. Osjeéaj zvuka 70 7.12.6, Jaéina zvuka n 7.12.7. Apsorpeija zvuka. B 7.12.8. Ultrazvuk . .2.3. Zakon otuvanja mehanitke energije 2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile .. 2.5. Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila 6. Rad elektrostatske sile 5.2.7. Veza izmedu potencijalne energije i sile 5.3. Zakon o¢uvanja impulsa 5.4, Sudari tijela.. 5.4.1. Savrgeno elasti¢an si 5.4.2. Savréeno neelasti¢an sud: 5.5, Zakon oguvanja momenta koli 5.5.1. Kruto tijelo.. a 8.2. Temperatura a 8.3. Idealan plin. Plinska jednadzba ; 8.4. Avogardrov zakon, Daltonov zakon i 32 : 8.5. Barometarska formula ........ 8.6. Boltzmannov zakon .. 5.5.2. Moment sile ; 1 : : 5.5.3. Moment koligine gibanj 2 Bh Mantes unk a sooleknla idealnog lina po beznama. 5.5.4. Zakon o otuvanju momenta kolitine gibanja. 89. Revon ‘ka idealnog plina po gereiane 5.6. Snaga... 87 feeding 6. TITRANJE (OSCILACUE).... 6.1, Harmoniéno titranj 6.2. Energija harmonitnog titranja... 6.3. Harmonitni oscilator 6.4. Slaganje harmoniénih titranj 6.5. Matematidko njihalo (klatno) 6.6. Prigu8eno titranje... 6.7. Prisilno titranje. Rezonan 8.9.4. Specifiéna toplina... 8.9.5. Drugi zakon termodinamike 8.9.6. Entropij 8.9.7. Entropija 9. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI 9.1, Elektromagnetski titraji (oscilacije 9.2. Elektromagnetski spektar 9.3. Geometrijska optika.. 9.3.1. Osnovni pojmovi. 7, MEHANICKI VALOVI I ZVUK 103 7.1. Prostiranje valova u elastiénoj sredini 9.3.2. Fe ae a u .3.2. Fermatov princip najmanjeg vremena. 7.2. Jednadéba ravnog i sfernog vala ... 105 03.3. Zakon! odbijenje i prelacnanja svjctin 182 7.3. Jednadzba ravnog vala koji se prostire u proizvoljnom smjeru 107 9.3.4. Prel 3 se svjetl or isin prizmu te 108 9.3.5. Prelamanje na sfernoj povrsini 7.4. Valna jednadzba.. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI 9.3.6. Tanka optitka leéa (sotivo} 9.3.7. Centrirani optitki sustav (sistem). 9.3.8. Debela leca 9.3.9. Slozene leée.. 9.3.10. Uveéanje optiékog sustava 9.3.11. Nedostaci (aberacije) optitki 9.3.12. Optitki i i 9.4. Interferencija svjetlosti 9.4.1. Interferencija svjetlosnih valova. 9.4.2. Interferencija’svjetlosti na tankim listovim: 9.4.3. Newtonovi prstenovi. 9.4.4. Primjena interferencije. Interferometri 9.5. Difrakcija svjetlosti. 9.5.1. Huygens-Fresnelov princip.. 9.5.2. Fresnelove zone. 9.5.3. Fresnelova difrakci 9.5.4. Fraunhoferova difrakcija.. 9.5.5. Difrakciona reSetka .. 9.5.6. Difrakcija X-zraka na kristalima 9.6. Polarizacija svjetlosti 9.6.1. Prirodna i polarizirana svjetlost.. 9.6.2. Polarizacija pri odbijanju i prelamanju. 9.6.3. Polarizacija pri dvojnom prelamanju 9.6.4. Vje8taéko dvojno prelamanje (fotoelastitnost). 9.6.5. Obrtanje ravni polarizacije . 9.7. Fotometrija 9.7.1. Svjetlosni fluks.. 9.7.2. Jatina (intenzitet) svjetlosnog izvora 9.7.3. Osvjetljenost . 9.7.4. Fotometri. 10.1. Michelsonov eksperiment 10.2. Galilejev princip relativno: 10.3. Specijalna teorija relativnosti 10.4. Galilejeve transformacij 10.5. Lorentzove transformaci 10.6. Posljedice Lorentzovih transformacija 10.6.1. Istovremenost dogadaja u razliéitim 10.6.2. Duzina tijela u razlititim sustavima referencije. 10.6.3. Trajanje dogadaja u raziiéitim sustavima 10.6.4. Slaganje brzina 10.6.5. Dopplerov efekt za svjetlost. 10.7. Relativistiéka dinamika... 11. TOPLINSKO ZRACENJE 11.1. Kirchhoffov zakon 11.2. Stefan-Boltzmannov i Wienov zakon. 11.3. Rayleigh-Jeansova formula 11.4. Planckova formula. 11.5. Opti¢ka pirometrij 11.5.1. Radijacioni pirometar.. 11.5.2. Pirometar sjaja.. 11.5.3. Kolor pirometar 12. KVANTI ELEKTROMAGNETSKOG ZRACENIJA (FOTONID). 12.1, Zakoéno rendgensko zraéenje. 12.2, Fotoelektritni efekt... 12.3. Fotoni . 12.4. Comptonov efekt 13. BOHROVA TEORIJA ATOMA ... 13.1. Zakonitosti atomskih spektara. 13.2. Rutherfordov model atoma .. 13.3. Bohrovi postulati .. 13.4. Franck-Hertzov eksperiment. 13.5, Elementarna (Bohrova) teorija vodikovog atoma. 13.6. Karakteristigni spektar rendgenskog zravenja.. 14. KVANTNOMEHANICKI MODEL ATOMA. 14.1. Valna priroda destica. De Broglieva relaci 14.2. Schrédingerova jednadzba. 14.3. Fizikalno znatenje valne funkcije .. 14.4, Cestica u jednodimenzionalnoj beskonatno dubokoj potencijalnoj jami.. 14.5. Jednodimenzionalni harmonijski oscilator 14.6. Heisenbergova relacija neodredenosti .... 14.7. Kvantnomehanitka teorija vodikovog atoma. 14.8. Kvantni brojevi 14.9. Paulijev princip iskljuéenja. Periodni sistem clemenata 15. OPTICKI KVANTNI GENERATOR. LASER... 15.1. Stimulirana emisija 15.2. Princip rada lasera. 15.3. Rubinski laser 15.4. Helij-neonski laser 15.5. Primjena lasera. Holografija.....16. FIZIKA JEZGRE (NUKLEARNA FIZIKA) 16.1. Sastav i karakteristike atomske jezgre 16.2. Masa i energija veze jezgre 16.3. Priroda nuklearnih sila 16.4. Radioaktivnost... 16.5. Zakon radioaktivnog raspada 16.6. Cijepanje jezgre (fisija) 16.7. Nuklearmi reaktor.. 16.8. Termonuklearna reakcija (fuzija), 16.9. Kontrolirana fuzija. 17. ELEMENTARNE CESTICE 17.1. Uvod... 17.2, Kozmitko zratenje 17.3, Metode promatranj 17.4. Klase elementamih Cestica 17.5. Cestice i antiéestict 17.6. Teorija velikog ujedinjenja 17.7. Teorija velike eksplozije i teorija velikog ujedinjenja DODATAK Vadnije konstante Jedinice ST PREDGOVOR Ovaj udZbenik je namijenjen studentima tehnitkih fakulteta, a nastao je na osnovu predavanja koja autor izvodi dugi niz godina na MaSinskom i Elektrotehnitkom fakultetu u Sarajevu. Cilj ovog udZbenika je da fiziku prikaZe kao jedinstvenu znanost koja se zasniva na relativno malom broju fundamentalnih zakona, a koji poopéavaju ogroman broj eksperimentalnih Sinjenica. U tom cilju posebno se istiée uloga zakona odrzanja u suvremenoj fizici, kako klasitnih zakona odrZanja energije, koligine kretanja, naelektrisanja, tako i specijalnih zakona odrZanja u mikros- vijetu. U suvremenim uvjetima brzog razvoja znanosti i tehnike, inZenjeri se sve éeSée susreéu s tekovinama moderne fizike (nuklearna tehnika, tranzistor, mikroprocesor, laser, i dr.), pa za njih nije toliko vaZno poznavanje velikog broja fizitkih fenomena, koliko usvajanje fundamentalnih fizitkih zakona i moguénost njihove primjene. Fiziku obiéno dijelimo na tzy. klasitnu fiziku koja se razvijala do 1900. godine i modernu fiziku, koja je nastala potetkom XX stoljeéa i razvija se joS i danas. Klasitna fizika prouéava pojave iz makrosvijeta tj. pojave koje mozemo “vidjeti” i direktno mjeriti. Kretanje takvih tijela opisuje Klasitna Newtonova mehanika, a elektriéno polje klasitna ili Maxwellova elektrodi- namika. Krajem XIX stolje¢a opazZaju se pojave (fotoefekt, toplotno zratenje, Michelsonov eksperiment i dr.) koje Klasitna fizika ne moze objasniti. Tako se javlja, moderna fizika koja obuhvata teoriju relativnosti i kvantnu fiziku. Kvantna fizika obuhvata pojave u svijetu atoma (mikrosvijet) pri emu se brigu granice izmedu korpuskule i fizikalnog polja, kao dva oblika materije. Mikroéestici se, pored korpuskularnih osobina, pridruzZuju i valne osobine. Specijalna teorija relativnosti proutava kretanje tijela, cije brzine nisu male u usporedbi s brzinom svjetlosti. Studenti tehnitkih fakulteta tokom studija izutavaju dijelove klasitne fizike u posebnim predmetima (mehanika, termodinamika, elektrotehnika, i dr.) tako da su te oblasti u ovom udZbeniku svedene samo na osnovne zakone, a tedi8te je prebateno na oblasti koje su neophodne za pra¢enje modeme fizike. Znatajno mjesto dano je fizikalnoj optici éije su metode, zahvaljujuéi 9laseru, dobile vodeée mjesto u tehnici mjerenja. Takoder, su istaknute prak- titne primjene fizitkih pojava koje imaju primjenu u strojarstvu (ultrazvuk, fotoelastiénost, laseri , holografija, i dr.). Zelim se zahvaliti svojim suradnicama dr. Rajfi Musemié i mr. Gordani Omanovié, koje su svojim sugestijama i primjedbama, pomogle da ovaj udzbe- nik postigne odgovarajuéu kvalitetu. Na kraju autor ¢e biti zahvalan svim studentima i ostalim ¢itaocima na ukazanim propustima. Sarajevo, juna 2000. godine Autor UVOD Promatrana ljudskim okom materija pokazuje beskrajnu raznovrsnost i zadivijujuéu sloZenost organizacije. Ideja da.se iza takve spoljasnosti krije jedinstvena struktura, da je ustrojstvo prirode bazirano na malom broju os- novynih zakona i fundamentalnih sastavnih dijelova, dovela je stare Grke do postulata o postojanju elemenata kao Sto su zrak, voda ili vatra, kasnije do atoma. Poslije mnogobrojnih kontroverzi tijekom XIX stoljeéa, atom je postao eksperimentalno potvréena realnost; medutim, daleko od toga da je nedjeljiv (znatenje gréke rijeéi atomos). Ispostavilo se da je sastavijen od elektrona koji se kreéu oko masivnog jezgra, koje je opet sastavljeno od neutrona i protona. Prije samo tridesetak godina izgledalo je da su ta tri elementarna sastojka dovoljna da se izgradi citava materija, u svim njenim oblicima. Danas pak, dok se elektron i dalje smatra elementarnom Eesticom, pokazalo se da su neutroni i protoni sloZeni od jo8 elementarnijih objekata, kvarkova. Na skali koja se mjeri milijarditim dijelovima milijarditog dijela metra nemoguce je sa sigumoséu tvrditi da i kvark nije sloZena éestica. Fizitari bi bili oduSevijeni pronalaskom jo& jednog nivoa elementarnosti. Spisak poznatih éestica je tako dugaéak i tako ga je teSko interpretirati da bi svako otkriée koje bi omogu¢ilo pojednostavljenje tog spiska doéekano ra3irenih ruku. Fizikalne jednadZbe koje opisuju elementarne ¢estice imaju osobinu da uvijek daju dva rjeSenja suprotnih predznaka. Naprimjer, elektronu one pridru- Zuju “antielektron” (pozitron), koji je sasvim “materijalan” kao i elektron, ali ima suprotan pozitivan naboj. Svakom neutrinu odgovara antineutrino, kvarku — antikvark. Antimaterija, sastavljena od antiéestica, moZe se stvoriti od obiéne ma- terije u akceleratorima. Problem je u tome Sto antidestice “Zive” veorna kratko vrijeme: u kontaktu s materijom dolazi do anihilacije, transformacije u druge cestice. Odsustvo antimaterije u opservabilnom Svemiru jedna je od velikih zago- netki kozmologije. Mnogobrojne su indi da je u pogetku Svemir bio si- metri¢an, sa jednakim sadrzajem materije i antimaterije. Kako je do8lo do toga da je na’ Svemir sastavijen iskljuéivo od materije? i1. JEDINSTVO PRIRODE 1.1. HISERARHIJA PRIRODNIH OBJEKATA Stoljetna istraZivanja dovela su do sada8njih spoznaja o prirodnim ob- jektima koji okruzuju Sovjeka. Prema sadanjim saznanjima hijerarhija pri- rodnih objekata je slijedeéa: + elementame destice, « Jezgra, atomi, molekule, makroskopska tijela (kristali, tekuéine, plinovi, plazma) planete, zvijezde, galaksije i + Svemir. Covjek je u interakciji's makroskopskim tijelima i on je, takoder, jedan objekt, Covjek kao istrativat uvijek nastoji da istrazi prirodu u njezinim ekstremnim manifestacijama najmanjim (mikroskopskim) i najve¢im (mak- roskopskim). Svaka veza u lancu makroskopsko tijelo-atom-jezgro-elemen- tarna estica zna%ajan je putokaz u stjecanju naSeg znanja. Znagajno je napo- menuti da se mi trudimo da pratimo ovaj lanac u suprotnom pravcu od éestica do makroskopskih objekata (pokuSavajuéi da na osnovu osobina éestica koje su Zadane odredimo osobine agregata, tj. makroskopskog tijela) problem obr- nutog promatranja prilitno je kompliciran. Stoga, danas joS uvijek nema kon- zistentne teorije koja opisuje tekuée stanje materije. 1.2. ELEMENTARNE CESTICE Elementame éestice su najprostija osnbvna struktura poznata do danas. Medutim, to ne znagi da imaju proste osobirle. PonaSanje elementarnih éestica je opisano pomoéu provjerenih fizikalnih teorija, teorije relativnosti i kvanthe teorije. 13Kao Sto je poznato elementame Sestice (izuzev fotona) dijele se u dvije grupe: + hadroni i = leptoni. Hadroni sadrZe barione i mezone koji su opet sloZeni na slijede¢i naéin: _—* Barioni (proton, neutron, hiperoni) HADRONI—__ Mezoni (n-mezoni, i K-mezoni) Leptoni se mogu predstaviti kao: elektron (e) i elektron neutrino (v,) LEPTONI ‘tmion (1) i mion neutrino (v,) “tau lepton (2) i tau neutrino (v,) Medutim grupa hadrona sadrdi i dvije velike grupe rezonanci: + barion rezonance i * mezon rezonance. Do sada je otkriveno preko 300 rezonanci. Ovo posljednje izaziva po- dozrenje znanstvenika, jer je ukupan broj Gestica tako velik. Da li su one sve elementame? Ovo pitanje je aktualno éak i danas. Kao Sto je ustanovijeno 60-tih godina, hadroni se mogu grupirati u odredene familije koje imaju skoro identiéne osobine. Osobine takvih éestica dovode do pretpostavke da hadroni imaju zajedni¢ku struktury, tj. sastoje se od sitnijih elementarnih Gestica koje su nazvane kvarkovi. Prema ovoj hipotezi barioni su sastavljeni od tri kvarka (antibarioni takoder od tri antikvarka). Svi mezoni su formirani od jednog kvarka i antikvarka. Svi hadroni koji su poznati mogu se izgraditi postulira- njem postojanja samo tri tipa kvarkova. U poéetku kada je bio konstruiran kvark model hadrona, kvarkovi su tretirani kao ¢ista matematitka struktura koja pribavija vrlo zgodnu predstavu hadrona. Medutim, kasniji eksperimenti, rasprSenja visoko energetskih elektron? na jezgrama, otkrili su postojanje totkastih naboja unutar jezgra. Prirodno, ove eksperimentaine Ginjenice su prihva¢ene kao dokaz za postojanje kvark- ova. Kvarkovi nisu identificirani u slobodnom stanju do sada, teoretska razma- tranja navode na saznanje da kvarkovi ne mogu egzistirati u slobodnom stanju. Prema najnovijim istraZivanjima smatra se da postoji est tipova kvarkova. Kvarkovi u i d (od engleskog up i down — gore, dolje) udruzuju se u grupe po tri — da bi formirali protone i neutrone. Kvarkovi su misteriozne Cestice sa neobiénim osobinama. Prvo, oni posjeduju ne cijele elektriéne na- boje: 2/3 i -1/3 naboja protona. Dalje jo3 nitko nije opazio izoliran kvark, jedino postoje grupe od po dva ili tri Kvarka (tonije: kvark + antikvark, tri kvarka, tri antikvarka). No, kvarkovi u i d nisu jedini, priroda je natinila replike osnovnog kvarteta kvarkova i leptona. Drugu familiju gine kvarkovi 14 cis (na engleskom charm — zataranost, Sarm; strangeness — éudnost, stranost) i dva leptona, mion p i mionski neutrino v.,,. Treéa familija sastoji se od kvarkova b i t (beauty/bottom, truth/top), tau-leptona t i odgovarajuéeg neutrina v,. Dvanaest fundamentalnih Sestica? Ne ba’ sasvim, jer se svaki kvark pojavijuje u tri oblika — “boje” (obino se uzima crvena, Zuta i plava), sto daje ukupan broj 24. Tu jo8 nisu uratunati foton, bozoni W, Z i gluoni — prenosnici medudjelovanja elementarnih éestica. Tabela 11. Fundamentalni sastojci materije Prenosioci sila kvarkovi_ | leptoni "B | wtvarkowi | elektro 3 bien E | dkvarkovi | “eStiinn 3 W-bozoni eB | ctvarkovi | tion Z Z-bozon eat s-kvarkovi | mionski q ig t-kvarkovi = 3 Sod 2B | bekvarkovi | petthno 4 Gluoni, fotoni i te3ki bozoni su Sestice koje sluze kao nosioci interakcija. Sve interagirajuée ¢estice moZemo predstaviti kao neku vrstu “igre” s loptom. Kvarkovi medudjeluju tako Sto “dobacuju” gluone jedan drugom. Fotoni se izmjenjuju u interakciji elektritki nabijenih destica. Dok su te3ki bozoni odgo- vorni za spori raspad testica i za ekstremno slabe interakcije. 1.3, CETIRI TIPA OSNOVNIH MEDUDJELOVANJA. Kao 3to je sva stabilna materija izgradena od samo ¢etiri osnovne éestice (dva kvarka i dva leptona), dovoljne su Getiri sile da bi se opisali svi fizikalni fenomeni. Prva i najpoznatija sila je sila gravitacije odgovorna za privlatenje nebeskih tijela, Druga, elektromagnetska sila, je ne samo osnova funkcioni- ranja elektri¢nih i elektronskih uredaja nego takoder i optitkih i kemijskih pojava. Elektromagnetske sile zadrZavaju elektrone u okolini jezgra. Ostale 15dvije sile, ili interakcije, manifestiraju se na malim udaljenostima u jezgru atoma (105m), nazivaju se nuklearne. Slaba interakcija, tako je nazvana jer izaziva neke veoma spore procese kao &to je radioaktivni raspad jezgra urana, i djeluje u unutra’njosti zvijezda. Sto se tie jake interakcije, ona povezuje kvarkove unutar jezgra. Prema intenzitetu medudjelovanja u odnosu na nuklearnu (jaku) silu, intenzitet ostalih sila dat je u tabeli 1.2. Tabela 1.2. Sila Nukleama (jaka) Elektromagnetska Nuklearna (slaba) Gravitaciona Sve ove sile mogu se interpretirati kao rezultat razmjene izvjesnih ¢estica. Gravitoni, koji joS nisu detektirani, su prijenosnici gravitacione sile; elektro- magnetsko medudjelovanje je rezultat razmjene fotona; tri bazonska prijenos- nika W*, W- i Z° nosioci su slabe interakcije, a gluoni jake. Dakle, elektron ostaje u blizini jezgra jer bez prestanka apsorbira (ili emitira) foton Sto ih emitira (ili apsorbira) jezgro. Bozoni prijenosnici uparuju se kako medusobno tako i sa kvarkovima, mijenjaju¢i kvark d u kvark u, tj. neutron (udd) u proton (uud). Razmjena gluona medu kvarkovima vezana je za postojanje drugog tipa naboja, nazvanog “boja”. Upravo zbog toga kvarkovi i gluoni, koji su indi- vidualni nosioci boje (odatle naziv “Kvantna kromodinamika”) ne mogu difi izolirani nego se uvijek udruzZuju u grupe po dva ili tri na takav natin da njihove boje “mijeSanjem daju bijelu”... Cetiri osnovne sile dovoljne su za objaSnjenje svih prirodnih fenomena. Jaka interakcija odgovorna je za stabilnost atomskog jezgra, a slaba za njegov tadioaktivni raspad. Dok su ove sile kratkog dosega (10° m), elektromag- netske, koje drée na okupu elektrone oko jezgre i gravitacione koje odrZavaju planete na orbitama oko zvijezda, imaju beskonatan doseg. Newtonova teorija gravitacije upravo je proslavila 300 godina postojanja. Elektromagnetizam je djelo Skotskog fizitara J. C. Maxwella iz 1864. Teorija elektroslabih interakcija pojavila se Sezdesetih godina u radovima dvojice Amerikanaca, S. Glashowa i S. Weinberga i jednog Pakistanca Abdus Salama. Godine 1963. M. Gell Mann iznio je hipotezu o kvarkovima. 16 1.4, TEORIJA OPCEG JEDINSTVA Uvijek teZiti ka jednostavnosti. To bi trebalo biti geslo teorijske fizike, Po uzoru na Maxwella, koji je povezao elektricitet i magnetizam, fizigari su objedinili elektromagnetsko i slabo medudjelovanje. Oni su na putu da tako dobivenu elektroslabu teoriju udruze sa teorijom jakih medudjelovanja. Prob- len Je Sto se takva unifikacija, ako Postoji, moze manifestirati tek na izuzetno visokim energijama koje nazalost, nikad ne¢e biti dostupne u akceleratorima éestica (10'5 GeV odnosno 1078 K). Na sreéu, zakoni kvantne fizike omoguéuju pristup takvim energijama i bez akceleratora. Ako se pokage pravilnom teorija “velike unifikacije” bit ée istovremeno i veliko pojednostavijenje jer ée se onda kvarkovi i leptoni moéi promatrati kao ravnopravni élanovi jedinstvene familije fundamentalnih ées- tica. Odatle do razmi8ljanja o opéoj teoriji jedinstva koja obubvata i gravitaciju samo je jedan korak. Prema najboljim aktualnim teorijskim modelima, umjesto éetiri funda- mentalne sile koje sada zapazamo, pri radanju Svemira Postojala je samo jedna. Poslije velike eksplozije (Big bang theory) koja se desila prije 10!° godina Svemir je bio sabijen u “malu” uzarenu kugiu visoke temperature (1032 K), kako je koncentracija energije Postepeno opadala prvobitna materija i jedinstvena sila izdiferencitale su se i dovele do dana8njeg Svemira.punog raznovrsnosti i sloZenosti. Tabela 1.3. Energija (GeV) 10? 10!5 10!9 ‘Temperatura (K) 10'5 1078 10°? Vajges od velike 10% 1035 104Velika unifikacija predvida da se na visokim energijama kvarkovi i lep- toni mogu transformirati jedni u druge. To znadi da, naprimjer, proton na¢injen od kvarkova, moZe se spontano raspasti na lakSe Gestice tako da se jedan od njegovih kvarkova pretvori u lepton. Medutim, ‘vjerojatnost da se to desi veoma je mala, proratun daje za otekivanu vrijednost Zivota protona (oko 10° godina), Sto je neusporedivo veée od starosti naSeg Svemira (oko 10!° godina). Ipak ako je to statistiéko predvidanje totno, morala bi se promatra- njem 103! protona opaziti poneka dezintegracija protona u toku jedne godine. Dakle, potrebno je napraviti uredaj sa velikim brojem protona (éesto se koriste voda i Zeljezo, kao relativno jeftini materijali) duboko ispod povrsine zemlje u nekom napuStenom rudniku ili ispod planine (da bi se izbjegli kozmitki zraci koji takoder izazivaju teakcije u detektoru) i tekati. Jo8 nigdje na svijetu, pani u ogromnom bazenu smjeStenom u jednom rudniku u Japanu, nije opazen raspad protona. Bazen sadr2i 33000 t vode i nalazi se na dubini 1000 metara ispod planine Ikenoyama. Detektor Kamioka, morao bi registrirati spontani taspad bar jednog protona pomoéu ultraosjetljivih fotodetektora. 1.5. MATERIJA I ENERGIJA Prije samo pedesetak godina istrazivanja u fizici ¢estica obavljala su se u laboratorijima sa svim skromnim sredstvima. Otkriée neutrona 1932. je kotalo tek nekoliko tisuéa dolara. Danas, akcelerator SSC (superprovodni&ki super-udarat) ¢ija se izgradnja planira u SAD predstavlja investiciju od 6 milijardi dolara. Za&to ubrzavati éestice? Ovaj trend ka gigantizmn poslijedica je jednog jednostavnog fizikalnog principa: da bi neki objekt danih dimenzija bio op- servabilan potrebno ga je “osvijetliti” svjetloséu éija je valna duzina uspore- dive velitine. Vidljiva svjetlost, sa valnom duzinom reda mikrometra, dovoljna je za razlutivanje detalja te velitine. Da bi se iSlo dalje u proutavanju materije, da bi se “vidjeli” protoni ili tak kvarkovi, potrebno je imati “svjetlost™ mnogo kraée valne duzine, to jest mnogo vece energije. To se postize ubrzavanjem u vakuumu snopova nabijenih éestica (elektrona ili protona) do brzina bliskih brzini svjetlosti. Ubrzavanje nabijenih Cestica vrSi se djelovanjem elektritnog polja. Ubr- zane visokim naponom éestice mogu dosti¢i energije reda 100 GeV, Sto omo- guéava da se opaze detalji strukture reda 10!® m. Dok je prvi ciklotron kon- struiran 1930. godine imao u promjeru 2 metra, buduéi ameritki SSC imat ¢e obim od 84 km. 18 Veéina Sestica stvorenih u akceleratorima imaju izuzetno kratko vrijeme Zivota i mogu se otkriti samo zahvaljujuéi tragovima njihovog raspada. Ogrom- ni detektori koji se u tu svrhu koriste vjerojamo su najsloZenije magine koje je Covjek ikad konstruirao. Radi se o mjehurastim komorama, posudama napu- njenim teku¢inom pod malim tlakom u kojoj %estice po prolasku ostavljaju trag od mjehuri¢a plina ili o plazmenim komorama sa plinom izmedu elektroda gdje prolazak nabijene Sestice izaziva elektriéno praznjenje. Ovi sistemi pove- zani su sa mo¢nim magnetima koji su rasporedeni oko mjesta sudara. Detektori svake sekunde skupljaju veliki broj informacija, koje obraduje kompjuter. Usprkos velikih selekcija potrebno je i nekoliko godina za analizu eksperi- mentalnih rezultata. Isprobavani su razlititi oblici akceleratora. Geometrija prstena omogucuje progresivnu akceleraciju, paketi gestica mogu se ubrzavati vise milijuna puta prije sudara. Na nesreéu, nabijene destice gube zratenjem energiju kad se kreéu zakrivijenom putanjom. Da bi se minimizirao taj parazitski efekt kon- struirani su prsteni velikih radijusa i do 15 km. Kod lineamnog akceleratora taj problem ne postoji ali je tehnika ubrzavanja znatno sloZenija, jer Sestica prolazi kroz uredaj samo jednom. Da bi se izbjegli problemi sa velitinom krunih akceleratora, danas se intenziviraju istraZivanja usmjerena na razvoj linearnih akceleratora. Kada se istraze sve moguénosti, ostaje nam da se okrenemo najveéem postojesem laboratoriju: Svemiru. Energije koje se oslobadaju u neutronskim zvijezdama i kvazarima neusporedivo su ve¢e od onih u akceleratorima. Astrofizika se sve viSe udruzuje sa fizikom Cestica u potrazi za tajnama materije.2. FIZICKE OSNOVE MEHANIKE 2.1. UVOD Fizika je fundamentalna prirodna znanost; ona proutava opéa svojstva i zakone kretanja materije, potevSi od gibanja tijela pa sve do strukture i svoj- stva fizikalnog polja i prostora. Fizitari nastoje otkriti zakone o ponaSanju materije u raznim uvjetima i dobivena saznanja primijeniti u tehnologiji i tehnici. Rijed fizika dolazi od gréke rijeti uous (fisis), Sto znasi priroda i zato se, dugo vremena, fizika zvala filozofija prirode. Tvar (supstanca) je jedan od osnovnih oblika materije; sva tijela u prirodi izradena su od tvari. Fizikalno polje (npr. gravitacijsko, elektriéno itd.) takoder je jedan oblik materije. Materija se nalazi u neprestanom kretanju; ona prelazi iz jednog oblika u drugi, i pri tome ostaje neuniStiva i satuvana. Prostor i vrijeme takoder su oblici materije i vezani su uz njeno kretanje jer se sve promjene materije odvijaju u prostoru i vremenu. Veza fizike i ostalih prirodnih znanosti vrlo je velika i, ponekad, je teSko naéi granicu izmedu fizike, kemije i biologije. Moderna fizika i kemija toliko se isprepliéu da se danas kemija moZe gotovo smatrati posebnom granom fizike. Moderna biologija, posebno njena grana biofizika, takoder je tijesno povezana s fizikom i kemijom. s U fizici postoje dvije metode: eksperimentalna i teorijska. Eksperi- mentalna metoda bazira se na eksperimentu i mjerenju. Nekad je lakSe do¢i do odredenog fizikalnog zakona teoretski, pomoéu matematike, a zatim ga, eventualno, provjeriti eksperimentom. Ako eksperiment potvrdi neku teoretsku pretpostavku, tada se on prihvata kao prirodni zakon; ako je obori, tada se ta pretpostavka mora promijeniti tako da bi bila u skladu sa mjerenjem. S obzirom na ove metode, fizika se moze podijeliti na eksperimentalnu i teoretsku fiziku. Teoretska fizika matematitki razvija i povezuje fizikalne zakone, dok eksperimentalna fizika izvodi rezultate iz iskustva. Matematika je vrlo vaino orude fizitara. Ona nam sluzi da prika%emo fizikalne zakone u konciznoj i jasnoj formi, da ih povezujemo i jedan iz drugog izvodimo. 20 2.2, MJERENJE U FIZICI Mjerenje je osnova svih prirodnih znanosti, pa i fizike, koja je tipitna eksperimentalna znanost. Engleski fizi¢ar i matematitar W. Thomson, lord Kelvin (1824-1907), istakao je vaZnost mjerenja ovim rijetima: “Kad ono o emu govorite moZete izmjeriti i izraziti brojevima, tada znate neSto o tome; kada to ne mo%ete izmjeriti, tada je va’e znanje oskudno i nedovoljno...” Pri istrazivanju u fizici prvo moramo uotiti nerije8eni problem koji je od znanstvenog interesa. Zatim precizno mjerimo. Mjerenja ponavljamo ne- koliko puta da bismo Sto vise smanjili pogreSku mjerenja. Rezultate mjerenja unosimo u tablice ili pohranjujemo na magnetsku traku kompjutera. Zatim slijedi analiza eksperimentalnih podataka, fizikalno objaSnjenje eksperimenta i pronalazenje fizikalnih zakona. Mjerenje fizikalnih veliéina ustvari je uspo- redivanje fizikalne veliéine koju mjerimo sa odgovarajuéom standardnom is- toyrsnom velitinom, tzv. jedinicom, Fizikalna velitina opisuje kvalitativno i kvantitativno neku mjerljivu oso- binu fizikalnog stanja ili procesa. Ona omogu¢uje definiranje fizikalne pojave i njeno opisivanje u matematskom obliku pomoéu odgovarajuéih jednadZbi. Fizikalne velitine su npr. put, vrijeme, brzina, rad, energija, itd. Fizikalne velitine oznatavaju se malim i velikim ‘slovima latinske abecede i grékog alfabeta. Oznake fizikalnih velitina dogovoreni su na medunarodnom nivou. To su vecinom potetna slova engleskih i Jatinskih naziva. Tako npr. simbol za brzinu je v (velocity, velocitas), vrijeme t (time, tempus), silu F (force) rad W (work) itd. .. Fizikalni zakoni se mogu precizno izraziti i pomoéu fizikalnih jednadZbi koje povezuju fizikalne veli¢ine u tom zakonu. Mjeriti neku velitinu znati odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta velitina sadrZi u sebi istovrsnu veliginu dogovorom uzetu za jedinicu. Za neku fizikalnu veliéinu nije dovoljno poznavati samo njenu brojéanu vrijednost, veé i njenu jedinicu. Svaka se fizikalna velitina moze izraziti pomoéu dva faktora, tj. brojtanom vrijednoscu i oznakom mjeme jedinice. A= {A} [A], (1.1) gdje su {A} broj&ana vrijednost i [4] mjerna jedinica. 22.3. MEDUNARODNI SUSTAV JEDINICA — SI Fizikalne veligine mogu se podijeliti na osnovne i izvedene, a ista podjela vadi i za mjerne jedinice. Osnovme fizikalne velitine su one koje ne moZemo jednu iz druge izvesti, ve¢ ih moramo definirati. Sve ostale, izvedene, moZemo izvesti iz osnovnih. Osnovne i izvedene jedinice tine sustav jedinica. Na XI zasjedanju Generalne konferencije za utege i mjere (Conference Generale des Poids et Mesures-CGPM) 1960. prihva¢en je Medunarodni sus- tav mjemih jedinica, tzv. SI (Systeme International d'Unites) koji je prihva¢en u cijelom Svijetu. Dogovorom je odabrano sedam fizikalnih veli¢ina iz kojih se izvode sve ostale. Osnovne fizikalne velitine i osnovne jedinice Medunarodnog sustava date su u tabeli 2.1. ‘Tabela 2.1 Duljina Masa Vrijeme Termodinamitka Jakost elektriéne struje Jakost syjetlosti Kolidina tvari 1. Duljina i Jedinica duljine je metar. Metar je duljina koju u vakuumu prede svjetlost Za vrijeme od 1/299 792 458 sekunde. 2, Masa Jedinica mase je kilogram. Kilogram je masa medunarodnog etalona kilograma koji se Cuva u Medunarodnom uredu za utege i mjere u Sevresu kraj Pariza. 3. Vrijeme Jedna sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zratenja koje nastaje pri prijelazu elektrona izmedu dvaju hiperfinih nivoa osnovnog stanja atoma Cs!33, 22 4. Jakost elektritne struje Stalna elektriéna struja ima jakost jednog ampera (A) ako, prolaze¢i u svakom od dva paralelna, ravna, beskonatno dugatka vodita, zanemarivo malog presjeka, razmaknuta jedan metar u vakuumu, uzrokuje izmedu njih silu od 2:10-7 — (Njutna po metru duljine). m 5. Termodinamitka temperatura Jedinica termodinamitke (apsolutne) temperature je kelvin (K). Jedan kelvin (K) je termodinamitka temperatura koja je jednaka 1/273,16 dijelu termodinamitke temperature trojne tatke vode. 6. Jakost svjetlosti Jedinica jakosti svjetlosti je kandela (cd). Jedna kandela je jakost svjet- losti koju u okomitom praven zraéi povrsina od 1/600 000 m? cmog tijela na temperaturi skruéivanja platine pod tlakom od 101 325 Pa. 7. Koliéina tvari Jedinica za kolitinu tvari je mol. Jedan mol je koligina tvari koja sadrzi toliko jednakih Sestica (molekula, atoma, elektrona, iona i sl.) koliko ima atoma u 0,012 kg izotopa ugljika ,C'?, 2.4. SKALARNE I VEKTORSKE FIZICKE VELICINE Fizitke veli¢ine prema svojoj prirodi mogu se -razvrstati na skalarne, vektorske i tenzorske. Skalari su one velitine koje su potpuno odredene brojnom vrijednoSéu i odgovarajuéom jedinicom. Takve velitine su: masa, vrijeme, temperatura, rad itd. Vektori su one fiziéke velitine koje su potpuno odredene njihovom velitinom, pravcem i smjerom. Takve velitine su: sila, brzina, ubrzanje itd. Tenzorske velitine su odredene sa tri vektora. Takve velitine su naprimjer: tenzor inercije, tenzor viskoznosti, tenzor deformacije i dr. Vektor predstavljamo usmjerenom duzZinom (u odgovarajuéem mijerilu) koja daje iznos vektora, dok smjer strelice pokazuje smjer vektora. Vektorsku fizikalnu velitinu oznatéavamo malom strelicom iznad simbola ¥ , dok iznos vektora (brojnu vrijednost) ozna¢avamo samo slovom bez strelice: v, a esto i ovako: [7]. Vektore moZemo, obiljeZavati i velikim slovima, koja ozna’uju poéetak i kraj vektora (npr. AB na crteZu 2.1.). 23Crtez 2.1. Vektori su kolinearni ako su im pravci nosioci paralelni. Pritom vektori mogu biti jednakog ili suprotnog smjera. Kolineame vektore jednakog iznosa i smjera smatramo jednakim. To znaéi da vektore smijemo pomicati po praveu nosiocu i paralelno translatirati jer im se pri tome ne mijenja ni iznos ni smjer. Crtez 2.2. Zbrajanje vektora . Zbroj dvaju vektora @ i 5 opet je vektor Z: . ’ > e=atb. (2.1.) Grafidki, vektore zbrajamno tako da pofetak drugog vektora paralelnom transformacijom dovedemo na kraj prvog: rezultanta je vektor koji ide od potetka prvog do kraja drugog vektora, crt. 2.3. Uotite da vektorski zbroj nije isto Sto i algebarski, jer iz- nos vektora |é| nije opéenito jednak zbroju iznosa {a i [6], = at b samo kada su smje- tovi vektora @ i 5 isti, inade c 0 onda prema (3.2) vektor ¥,. u procesu limesa prelazi u poloZaj tangente u danoj totki. Prema tome, vektor trenutne brzine ¥ ima pravac tangente u danoj totki putanje uperen u smjeru kretanja totke. U pravokutnom sustavu brzina ¥ kao vektor ima tri komponente duz osa: x, y i z. Da bismo odredili te komponente razlozimo vektor polozaja ¥ duz spomenutih osa i diferencirajmo ga po vremenu, prema (3.1) dobivamo: dF _de- dy= dz; G4) pe—=—i at dt dt” dt S druge strane, vektor brzine ¥ moze se kao i svaki vektor rastaviti na komponente duZ koordinatnih osa i protitati u obliku: G5.) Usporedivanjem dobivamo: a dy. a, aah stay; =—=2Z. 3.6. We Z ne wee wages 3.6.) 3.3. UBRZANJE MATERIJALNE TOCKE Pri proizvoljnom kretanju totke po putanji njen vektor brzine se mijenja. Promatrajmo gibanje totke A po krivolinijskoj putanji crt. 3.2. Neka je brzina totke u trenutku ¢, ¥, a u trenutku, t+ At, ¥,. Vektor promjene brzine AY koji se desio u intervalu vremena Af jednak je razlici vektora brzina u pro- matranim trenucima fi t+ Af, fj. z ae iat me dy Av=H-7. 3.7.) ~ a % Odnos vektora promjene brzine AY ar\ i vremenskog intervala At u kome je ta promjena nastala zove se vektor srednjeg y ubrzanja totke A: 4, Av x a,=—. 3.8. a,=5 8) Crtez 3.2. 33S obzirom da je At skalama velitina i veéa od nule, vektor 4,, ima isti pravac i smjer kao i vektor AV. Granitna vrijednost izraza (3.8) zove se vektor trenutnog ubrzanja totke A u trenutku vremena, tj. a@= lim—=—=¥. 3.9.) Posto je-vektor brine 9 = 2", uvrstavanjem ove vrijednosti u jednadzbu (3.9) dobivamo: a a@=o2 =F, 3.10.) U pravokutnom koordinatnom sustavu ubrzanje @ kao vektor ima tri komponente duz osa x, y i z. Kako se vektor polozaja moze razloziti na komponente 7 =xi +yj +z i njihovim diferenciranjem po vremenu do- bivamo: @x, @ys itp - a=Fait ita G11) S druge strane, vektor @ kao svaki veltor moze se predoéiti kao a=aitajrak. (3.12) Usporedivanjem koeficijenata ispred istih jedinitnih vektora dobivamo: Px _« ay az a,=Gr=h aT 7H), an aant: 3.13.) Iznos vektora ubrzanja je: yorata. B.14.) Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine. PoSto se pravac brzine mijenja u smjeru savijanja putanje, ubrzanje je uvijek usmjereno u praveu udubljenosti krivulje i u opéem slutaju pravac ubrzanja nije ni tangenta niti normala na krivulju, crt. 3.3. Ubrzanje moZemo rastaviti na dvije medusobno normalne komponente: na tangencijalno ubrzanje @, u praveu tangente i normalno u praveu ubrzanja G,u pravcu normale. Tada je 34 a@=4,+4,. 3.15.) Svaka od ovih komponenti ubrzanja ima jasno definirano znatenje: kada se materijalna totka giba, moZe da se mijenja iznos njene brzine i ova promjena brzine po iznosu karakterizira tangen- cijalno ubrzanje; kod krivolinijskog kretanja mijenja se i pravac vektora br- zine, pa promjena brzine po pravcu ka- rakterizira normalno ubrzanje. Promatrajmo materijalnu totku ko- ja se kreée po krivoj liniji, crt. 3.4. U trenutku t neka je materijalna totka u A s brzinom ¥, au trenutku ¢,=/+ At, materijalna toéka je na mjestu B s brzi- nom ¥,. Pri éemu je AV = 3%, - 3 = = AV, +Ai, Vektor ukupnog ubrzanja ® po defini CrteZ 3.4. + lim 5% AY, (3.16.) aro 7 * 0 at A190 ‘ar Uzimajuéi u obzir da za At > 0, AQ’ AO, R, > R, dobivamo Av, = vAé i AO FR: Tada su komponente ubrzanja: AY a a0 At dt Av, = lim As. ar -iny -zing® R” G17) a) + 3.4. VRSTE KINEMATICKIN GIBANJA Pojmovi vektora poloZaja, brzine i ubrzanja i njihovi odnosi omoguéuju potpuno odredivanje gibanja materijalne totke bez poznavanja uzroka toga gibanja. Dakle, za poznavanje gibanja totke potrebno je znati slijedece funk- cionalne ovisnosti od vremena: F=F(, V=5, 2=40. G.18.) 35S obzirom da postoje odredeni odnosi izmedu funkcija (3.18), naprimjer, v= = a=, itd., za poznavanje gibanja totke dovoljno je znati bar jednu od eitkcija rivedenih u jednadzbi (3.18). Ostale se funkcije mogu dobiti matemati¢kim postupcima koji ovise od relacija koje vezuju spomenute funk- cije. Prema obliku funkeije u jednadzbi (3.18) gibanja materijalne totke dijele se na: + Prema obliku putanje na gibanja duz pravea i gibanja duz krive linije, specijalan sluéaj kruzno gibanje. + Prema brzini gibanja na jednoliko i promjenljivo gibanje. + Prema ubrzanju gibanja na jednako ubrzana gibanja (odnosno uspo- rena) i nejednako ubrzana (odnosno usporena) gibanja. 3.4.1, Jednoliko gibanje duz prayca Najjednostavnije gibanje je jednoliko gibanje po pravcu, Za poznavanje ovog gibanja potrebno je definirati poloZaj tog pravca u prostoru u odnosu na koordinatni sustav i odrediti zakon puta. PoloZaj pravca u odnosu na dati koordinatni sustav odreden je vektorom polozaja jedne totke tog pravca i jedinitnim vektorom kao Sto je pokazano na crt. 3.5. ObiljeZimo ras- tojanja ApA = s. U tom sluéaju vektor po- ” — mjeranja toéke A u odnosu na Ay bit ée: AA =s%- (3.19) Crtez 3.5. PoloZaj pokretne totke A u svakom tre- nutku bit 6e odreden jednadzbom: F=RtsOD. 3.20.) Ovo je vektorska jednadZba pravocrtnog gibanja. Brzina ovog gibanja odreduje se diferenciranjem jednadZbe (3.20) po vremenu tj. 9= aS, avi, 3.21.) jer su % i 7, konstantni vektori u odnosu na koordinatni sustav. Prema gornjoj jednad%bi vektor brzine v7, je stalan vektor po praveu i smjeru, njegov iznos zavisi od promjene puta u toku vremena tj. 36 ds v= a (3.22.) Integriranjem jednad%be (3.22) dobivamo predeni put u toku vremena s=vttC, 3.23.) gdje je C konstanta integracije i odreduje se iz potetnih uvjeta. Naprimjer, za t= 0 neka je s =p tada je i C=, pa ée jednadzba imati oblik s=vttsy. 3.23.) , (m/s)} Yor WC Ss L AWW 1) th ht) Crted 3.6. Na crt. 3.6 dati su s-t i v-t dijagrami za jednoliko pravocrtno gibanje. Put je linearna funkcija vremena; koeficijent smjera tog pravea (tga) ovisan je o brzini tijela. Buduci da je brzina konstantna, v-t dijagram je pravac paralelan s osi z; povrsina ispod tog preven (iscrtkani pravokutnik) predstavlja predeni put u vremenu f, — t,. 3.4.2. Pravoertno jednako ubrzano gibanje Mnoga ubrzana ili usporena gibanja (ubrzanje ili kotenje automobila, slobodni pad itd.) moZemo dobro aproksimirati ovim gibanjem. Kod ovog gibanja vektori pomjeranja, brzine i tangencijalnog ubrzanja su istog smjera i pravea. Posto je av aes Scone. (3.24.) Integriranjem gornje jednadZbe dobivamo veatt+C,. (3.25.) Neka je za t= 0, v=v, tada je C, =v, pa jednadZba (3.25) dobiva oblik v=at+v, (3.26.) a Bekoja predstavlja zakon promjene brzine u toku gibanja totke. PoSto je brzina prvi izvod puta po vremenu gomju jednadzbu mozemo napisati u obliku: ds —=at+y It fa = Jevae ao frat odakle, integriranjem dobivamo: ili saat yt, 3.27.) Neka je za to t= 0, s = 5, tada je C, = s) pa prethodnu jednadzbu mozemo napisati u obliku: s= fat! FVott 5p. (3.28.) Na crt, 3.7 grafi¢ki su predotene funkcije puta, brzine i ubrzanja pra- vocrtnog jednako ubrzanog gibanja. a v s a= const. Davy tat seat it dat % 50] ¢ t t Cate 3.7. Eliminiraju¢i vrijeme iz relacije (3.26) i (3.28), dobivamo vezu izmedu puta i brzine: v= 2a(s-s,)+% . .29.) 3.4.3. Kruino gibanje Kada ubrzanje materijalne totke nema isti pravac kao brzina, veé s brzi- nom zatvara kut razli¢it od nule, materijalna totka uvijek ée se gibati po zakrivijenoj liniji. Kosi hitac je jedan primjer takvog gibanja. Drugi primjer je kruzno gibanje. Gibanje materijalne toéke po kruzZnici je gibanje u ravni. Neka kruznica leZi u (x,y) ravnini Cartesijevog koordinamog sustava (crt. 3.8). PoloZaj ma- terijalne totke moZemo opisati Cartesijevim koordinatama x i y ili polarnim 38 koordinatama r i @. Kako je putanja kruinica, iznos radijus vektora 7 je konstantan, te se pri gibanju mijenja samo polarna koordinata @. ‘Veza izmedu Cartesijevih i polarnih koordi- nata materijalne totke je: 3 =rcosp ”~ 3.30.) sing. x sing x y Kut 9 se obitno izrazava u radijanima i jed- Crtez 3.8. nak je omjeru Iuka s i polumjera r “ 9 =< (rad). (3.31) : Puni kut (360°) ima 2n radijana, tako da je: rad = 180 - 57,39, 3.32) Iz relacije (3.31) slijedi izraz 2a prevaljeni put: s=Qpr. | Deriviranjem puta s po vremenu, dobiva se tzv. obedna (linearna) br- ina vi =r (3.33.) gdje je os at kutna brzina. Jedinica za kutnu brzinu je rad s" ili s"!, budu¢i da dopunsku jedinicu rad %esto ne piemo. Kutna brzina je vektor; njen iznos je izrazen forrmulom (3.33) dok joj je po definiciji smjer na praveu osi rotacije i odreden je pravilom desne ruke. Ako prsti desne ruke slijede materijalnu totku, palac pokazuje smjer @. Pravac kretanja kutne brzine uvijek je okomit na ravnicu kruzenja. Obod- na brzina ¥ uvijek je okomita i ma vektor # ina vektor @ (crt. 3.9). Kut izmedu r i v je n/2, tj. sina. = 1. Zbog toga relacija (3.33) moZe se vektorski napisati kao: b=GxF 334) op ili $=-FxG. CU. Jednoliko kruzno gibanje je kruzenje s kon- stantnom kutnom brzinom: Crtez 3.9. 39= =const. (3.35.) als Integriranjem izraza (3.35) dobiva se linearna ovisnost kuta 0 vremenu: P= Go + Ot, G.36.) gdje je > kut u vremenu t= 0. Za opisivanje jednolikog kruznog gibanja korisno je definirati frekvenciju i vrijeme potrebno za jedan puni krug-period. Otito je za jednoliko kruzno gibanje: 1 @=2nf, T=—. (3.37.) f Jednoliko kruzno gibanje je zapravo ubrzano gibanje, jer se pri njemu stalno mijenja smjer obodne brzine, crt. 3.10, iako joj iznos ostaje konstantan. Iznos promjene brzine a9] jednak je Av = vAg. Podijelimo li obje strane ove relacije sa At uz granitni prijelaz At > 0, dobivamo iznos vektora ubrzanja koji mijenja smjer brzine: slots (3.38) aro At Ova akceleracija ima smjer prema sredi3tu kruznice i, zbog toga, zovemo je radijalna (normalna) ili centripetalna akceleracija. Ako sa —% oznatimo jedinitni radijus vektor usmjeren prema sredistu krugnice, izraz (3.38) za radijalnu akceleraciju mozemo pisati vektorski frl=ll aH t ae Crted 3.10. 707% =~ (3.39) r gdje smo razlitite oblike za radijalnu akceleraciju dobili kombiniranjem izraza (3.33) i (3.38). 40 3.4.4, Nejednoliko kruzZno gibanje Pri nejednolikom kruZenju iznos obodne brzine nije vise konstantan veé se mijenja s vremenom. Zbog toga je ukupna akceleracija sastavijena od radijalne akceleracije G, i tangencijalne akceleracije d,. Radijalna je kom- ponenta ukupna akceleracije u smjeru —7 , dok je tangencijalna akceleracija komponenta akceleracije u smjeru tangente. Tangencijalna akceleracija nastaje zbog promjene iznosa obodne brzine: =ra, @.40.) adje je B41) kutna akceleracija (ubrzanje). Jedinica kutne akceleracije je rads?. Ako kutnu akceleraciju definiramo kao vektor éiji je iznos odreden formulom (3.41), dok joj je smjer okomit na ravan kruzenja, tada relaciju (3.40) moZemo napisati i u vektorskom obliku: G, = axF 3.42.) Pri jednolikom gibanju po kruinici @ =const., odnosno a =0 te je i tangencijalna akceleracija nula. To je i jasno: jer se pri takvom gibanju brzina estice mijenja samo po smjeru, dok je iznos konstantan. Pri nejednolikom kruznom gibanju postoji i radijalna i tangencijalna akceleracija. Prva od njih ima smjer—% , dakle prema sredi8tu kruznice, dok je druga u smjeru tangente: one su dakle okomite jedna na drugu. Ukupnu akceleraciju @ dobivamo ako vektorski zbrojimo ove dvije akceleracije: a=4,+4,. G43.) Poseban sluéaj, nejednolikog kruznog gibanja je gibanje s konstantom kutnom akceleracijom (c= const.). Zakone takvog gibanja moZemo dobiti iz formule (3.41) uzimajuéi u obzir da je a = const. i da je u trenutku = 0, kut ~=0, a © =p, Integrirajuéi izraz do = adt dobivamo: ® t Jeo = fade, > ° odnosno © =att a 3.44.) Daljnjim integriranjem izraza (3.44) napisanog u obliku dp = (at + @)dt dobivamo izraz za kut: AlJao = fl: +0) dt = [oui + fou F odnosno “ ° . 2 o= fal +ogt+99. 3.35.) Ovi izrazi analogni su izrazima za. pravocrino gibanje, Tablica pokazuje formalnu analogiju medu formulama pravocrtnog i kruznog gibanja. Ako u formule pravocrtnog gibanja umjesto s, v i a uvrstimo @, @, a dobivamo formule kruznog gibanja. ds le Sa zat? +agt +o, Vv =2a9 +03 42 4. DINAMIKA CESTICE 4.1. UVOD U kinematici smo prouéayali zakone gibanja bez obzira na uzroke koji su to gibanje proizveli. Sada éemo proutiti dinamiku koja razmatra fizikalne uzroke gibanja. Osnova dinamike su tri Newtonova aksioma!, koje je jo8 1686. formulirao engleski fizitar Isaac Newton. Iz tih aksioma moze se izgra- diti tzv. klasitna ili Newtonova mehanika. Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela dimenzija vecih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine syjet- losti. Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primijeniti zakoni kvantne mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni rela- tivistitke mehanike (Einsteinova teorija relativnosti). Osnovne fizikalne velitine dinamike su sila i masa. Iz svakodnevnog Zivota znamo Sto je sila: kad guramo ili vaéemo neki predmet, kad isteZemo elasti¢nu oprugu, kaZemo da djelujemo silom. U fizici silu opisujemo pomoéu njenog djelovanje. Ako jedno tijelo do- vodi u kretanje drugo tijelo, onda se ovo prvo ponaSa kao uzrok za kretanja drugog tijela, odnosno ova dva tijela medudjeluju (interagiraju). Fizitka veli- Gina kojom se mjere interakcije izmedu tijela naziva se sila. Djelovanje sile mote biti dvojako: + sila moze ubrzati ili usporiti ricko tijelo; tj. promijeniti mu stanje gibanja, + sila moze promijeniti oblik tijela (deformacija). U dinamici se prou’ava samo prvo djelovanje sila, tj. sila kao uzrok promjene stanja gibanja nekog tijela. Drugo djelovanje sile, deformaciju tijela, mozemo upotrijebiti za mjerenje sile. Jedan od najjednostavnijih natina mje- renja sile je pomotu dinamometra. To je elastitna opruga jednim krajem uévrSéena na vrhu pod djelovanjem sile. Sto je veéa sila koja djeluje na dinamometar to ée se opruga vise produljiti; mjereéi produljenje, moze se 1 Aksiom je osnovni zakon koji se ne dokazuje, 43mjeriti sila. Produljenje opruge pod utjecajem vanjske sile linearno je u gra- nicama elastitnosti opruge i moze se prikazati izrazom: F=kAl, 41) gdje je F sila koja djeluje na oprugu, A/ produljenje opruge, a k tzv. konstanta opruge. Danas je poznato da postoje ¢etiri osnovna tipa medudjelovanja medu éesticama (molekulama, atomima, te elementarnim €esticama). To su gravi- tacijska sila, elektromagnetska sila, sila slabe interakcije i sila jake interakcije. Gravitacijska sila djeluje izmedu tijela po Newtonovom zakonu gravi- tacije: Foy, (42) gdje su m, i m, mase tijela koje medudjeluju a r, rastojanje izmedu centara masa tih tijela, y = 6,67-10-'! Nm2kg” gravitacijska konstanta, %, jedinitni vektor. Intenzitet gravitacijskih sila razmjeran je masama tijela a opada sa kvadratom rastojanja izmedu njih. Uslijed toga, ove sile dolaze do izrazaja kod tijela velikih masa, kao Sto su nebeska tijela, i djeluju na velikim rasto- janjima. Elektromagnetske sile poti¢u uslijed medudjelovanja naelektrisanih (na- bijenih) tijela. Ukoliko su naelektrisanja u relativnom mirovanju, interakcija je izraZena tzv. Coulombovom! silom: = 1 gms F=+—.4%7,, 4.3. ne, G3) gdje su q,i % naelektrisanja a 7 — rastojanje izmedu centara tih naelektrisanja, &) = 885-107! Fm! dielektriéna konstanta vakuuma. 5 Ukoliko se naelektrisanje kreée u magnetskom polju B , na njega djeluje magnetska sila: F= oe xB) (4.4) gdje je 9 brzina naelektrisanja, g naboj a B magnetska indukcija. Ako osim magnetskog, na naboj djeluje i elektriéno polje, ukupna elektromagnetska (Lorentzova) sila je vektorski zbroj elektritne i magnetske sile: F=qi+q(5x 3). (4.5) Medudjelovanje izmedu molekula, atoma kao i sile unutar atoma su elektromagnetske prirode, koje dolaze do izra%aja na relativno malim rasto- 1 Charles Augustin Coulomb (1736-1806), francuski inZenjer. 44 janjima. Intenzitet elektromagnetskih interakcija je mnogo puta veci od in- tenziteta gravitacijskih. Nuklearne sile. djeluju izmedu éestica atomskog jezgra bez obzira na njihovo naelektrisanje. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima, oko 10" m i velikog su intenziteta, veéeg i od elektromagnetskog. Masa je svojstvo svakog tijela koje odreduje njegovo ponaSanje pri djelo- vanju sile: 3to je masa tijela veéa ono je tromije (inertnije), to ga je teze ubrzati ili usporiti, tj. promijeniti mu stanje gibanja. Masa je mjera tromosti (inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju predstavija fizikalou veli¢inu koja se zove masa. Ova fizikalna velitina odreduje inertna i gravitacijska svojstva tijela. Na osnovu gornjeg zakljutka, masa se ne moze definirati kao koligina tvari (materije), jer je materija opéenitiji pojam od mase. Masa se ne moze smatrati ni kao koligina tvari, jer svaka tvar posjeduje veliki broj razlititih svojstava, a inercija je samo jedna od njih. Prema tome pod pojmom mase treba podrazumijevati mjeru tromosti tijela. 4.2. PRVI NEWTONOV AKSIOM Jo§ je Galilei uotio da tijelo na koje ne djeluju vanjske sile ostaje na miru ili se giba jednoliko po pravcu. Da pokrenemo tijelo koje miruje potrebna je odredena sila; takoder, ti- jelo koje se giba jednoliko po pravcu ostat ée u tom stanju gibanja sve dok na njega ne dje- luje neka vanjska sila. Kuglica na horizontal- Noj ravni bez trenja gibat 6e se (beskonatno dugo) jednoliko ¢im je jednom stavimo u pok- ret, Svojstvo tijela da odrzava svoje stanje gi- banja ili mirovanja zovemo ustrajnost, tromost ili inercija. Prou&avajuéi Galileieva razmatranja, do- Sao je Newton do svojeg prvog aksioma!. Svako ée tijelo ostati u stanju miro- vanja ili jednolikog gibanja po praveu sve dok pod djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni. Isaac Newton 1 Osnovne zakone (aksiome) 0 gibanju tijela Newton je postavio je 1687. godine u djelu “Phi- losophiae naturalis principia mathematica” (Matematiéki zakoni prirodne znanosti). 45Prvi Newtonov aksiom se esto zove i princip ustrajnosti (tromosti ili inercije). Polozaj tijela odredujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu) izborom referentnog sustava. Prvi Newtonov aksiom ne va%i u svakom refe- Tentnom sustavu. Tako npr. kuglica koja miruje na stolu u viaku koji se giba jednoliko po praveu pomaknut ée se tim taj vlak zakodi ili ubrza iako na nju okolina pri tom ne djeluje. Sustavi u kojima va%i prvi Newtonov aksiom su inercijalni sustavi; prihvaéanjem ovog aksioma ogranitili smo se na opisivanje pojava u inerci- jalnim sustavima. Postojanje inercijalnih sustava potvrduje se eksperimentalno (sa odre- denom toéno8éu), tako naprimjer, iz astronomskih opaZanja i izraéunavanja ubrzanja nebeskih tijela, ustanovljena je inercijalnost heliocentri¢nog sustava. Odnosno, Suntev sustav se kreée po inerciji ka centru naSe Galaksije. Svaki sustav koji miruje ili se giba jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni sustay opet je inercijalni sustav. Mirovanje i jednoliko gibanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom inercijalnom sus- tavu miruje u drugom inercijalnom sustavu moze mirovati ili se gibati jed- noliko po praveu. 4.3. DRUGI NEWTONOV AKSIOM Prvi aksiom opisuje ponaSanje totkastog tijela kad na njega ne djeluju druga tijela ili kad je rezultanta sila nula. Drugi aksiom opisuje kako se ponaSa tijelo kad na njega djeluje odredena vanjska sila F. Iz iskustva je poznato, a i brojni pokusi mogu potvrditi, da je akceleracija tijela proporcionalna sili i ima smjer sile. Konstanta proporcionalnosti izmedu sile i akceleracije je masa tijela m: y Fama. (4.6) - Masa je mjera za inerciju (tromost) tijela: Sto je masa tijela veéa, to je za isto ubrzanje potrebna veéa sila, Masa koja se pojavijuje u Telaciji (4.6.) naziva Se, upravo Zbog tog svojstva, tromom masom tijela. Ovu vezu izmedu sile, mase i akceleracije zovemo drugi Newtonov aksiom u nerelativistiékom obliku ili jedmadZba gibanja. Napisan u ovom oblikn 2. Newtonov aksiom vrijedi u granicama valjanosti Newtonove mehanike, tj. za brzine mnogo manje od brzine syjetlosti i zato se i zove nerelativistitki. Pomo¢u jednadzbe (4.5.) mozemo izvesti jedinicu za silu [F] = [va] [a] = ikg - Ims?= 1kg - ms= IN. Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). IN je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od 1 m/s?. 46 Da bismo opéenito formulirali 2. Newtonov aksiom, potrebno je definirati koliginu gibanja tijela’ (impuls). To je vektorska velitina jednaka produktu mase i brzine: pam. (4.7) Newtonova formulacija drugog aksioma, prevedena na danaSnji jezik fizike, glasi: Brzina promjene kolitine gibanja proporcionalna je sili i zbiva se u praveu te sile: d @ F= Z (m-¥)= aE (4.8.) Ovako napisan 2. Newtonov aksiom vrijedi i za velike brzine (usporedive s brzinom svjetlosti); zato se formula (4.8.) Cesto zove relativisti¢ki oblik drugog Newtonovog aksioma. Formula (4.8.) prelazi u (4.6.) u sluéaju kad su brzine tijela malene u usporedbi s brzinom svjetlosti (v 0, zavisi od svojstava sredine i dimenzija éestice. Napri- mijer, za kuglicu polupretnika r, sila otpora po Stokesu, F =—6nnrv, gdje je n — koeficijent viskozne sredine. 0 Razmotrimo gibanje materijalne totke po- Setne brzine vp u pravcu i smjerux-ose u otpornoj Crtez 4.4. sredini koeficijenta k,, crt. 4.4. JednadzZba gibanja materijalne totke za ovaj sluéaj je: @ mo =-k», 4.29.) ili Big Ee a9 4.30 k r a 9 430.) gdje je one Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem, dobivamo dy, Neca J dt Ve odnosno Inv,=—at+C). (4.31,) _ Podto je iz potetnih uvjeta za = 0, v,(0) = vq, onda iz (4.31.) dobivamo da je C, = Inv, pa slijedi Vy = Vg eM, (4.32.) Kako je a. > 0, onda jee < 1, a to znati da je v, < vp, tj. brzina Sestice se smanjuje sa vremenom, njeno gibanje je usporeno. Integriranjem jednadZbe (4.32.) dobivamo zakon puta u obliku: xenfetd= ~tem +G. (433.) Stavijajuéi za t= 0, x(0) = 0, iz jednadzbe (4.33) dobivamo: C, =~, a konaéna jednadzba puta testice je: @ ="(1-e*), (4.34.) Kad vrijeme raste, tlan e~ tei nuli, pa ukupni predeni put éestice u otpornoj sredini dobiva granitnu vrijednost: Xp =limx= 7. (4.35.) 534.5.3. Pravocrtno gibanje materijalne totke pod djelovanjem sile F = F(#) Kao primjer ovom gibanju razmotrimo gibanje naclektrisane ¢estice u promjenljivom elektriénom polju. Neka destica mase m i naelektrisanja e ulijeée u praveu elektritnog polja koje se mijenja po zakonu: E=E,cosot. (436) gdje su Z, i @ konstantne velitine, Ako su potetni uvjeti gibanja Sestice slijedeéi: za t= 0, testica se nalazi na rastojanju x, i ima poéetnu brzinu vq, u odnosu na koordinatni sustav vezan za plote kondenzatora, crt. 4.5. Treba odrediti brzinu i poloZaj naelek- trisane Gestice u proizvoljnom trenutku vremena ¢> 0. Na éesticu djeluje elektrostatska sila Gija je ovisnost od vremena t izrazena jednadzbom: F = F()=e E, cosat. (437) Posto je pravac sile # uvijek isti kao i vektora H,, a to je pravac x-ose, onda sila F ima samo komponentu duz x-ose, pa jednadzba kretanja testice bit ée: 4 maz eB, coset, (438) odnosno a (a Bf oe) Et cogme, 4.39, ne m seein G20) Integriranjem dobivamo: = 2 [cosonat =sinat +¢,. (4.40.) m mo Ponovnim integriranjem dobivamo izraz za put: , ey. xan roost + Ct + Cy. GAL) Crtez 4.5, 54 Koriste¢i potetne uvjete dobit emo jednadzbe brzine i puta, gibanja naelektrisane Cestice u obliku: v, = sinot +, i (4.42. 's ‘ox (442.) eEy x= 1—coswt)+ x9,t +25. (4.43. at ) +x pxt +X 4.43.) 4.6. GIBANJE CESTICE U HOMOGENOM GRAVITACIJSKOM POLJU Ogranitimo naSa razmatranja na podruéje laboratorija, koje je maleno u usporedbi s velitinom Zemlje, pa moZemo s dobrom toéno¥éu uzeti da je gravitacijska sila na desticu svugdje ista po iznosu i ima isti smjer na dolje. Ubrzanje naniZe zbog te sile dano je lokalnom vrijedno3éu ubrzanja (obiéno se uzima g = 9,81m/s?) pa sila na Gesticu iznosi mg. Tu silu pi8emo vektorski F =-mg- j, gdje su x, y iz osi odabrane kao na crt. 4.6. Ako moZemo ispustiti druge sile kao Sto je trenje, onda iz drugog New- tonovog aksioma dobivamo jednadZbu gibanja: 2. 2. of Si SE1+ S58) me 7. (4.44) Odgovarajuée skalarne jednadZbe po komponentama dobivamo ispusta- njem jedinitnih vektora: dx dy az —= ey —=0. .45., 0 0, m: a mg, m at 0 (4.45.) Crtez 4.6. 55Integracijom (4.45.) dobivamo: dx a a Iz pogetnih uvjeta gibanja, stavijanjem ¢ = 0 u jednadzbama (4.46) do- bivamo: Cy (4.46) yYW=C, = C,= Y= Vo cose, C)=% =v Sina, Cy =Vy,=0. Ponovnom integracijom (4.46.) dobivamo: & = vycosa, odavde slijedi x = vycosa-t + C, 2 & =v sina. — gt, odavde slijedi, y= vpsina: + £— +C, (447) It & =0, odavde slijedi, z= C,, Iz poéetnih uvjeta gibanja, stavijanjem t = 0 u jednadzbe (4.47.) dobivamo: Cy=%m Cs=Yo Ce=2o- Zamjenom vrijednosti integracionih konstanti u jednadzbe (4.46.) i (4.47.) dobivamo jednadzbe brzina i puta u ovisnosti od vremena kod promatranog gibanja: (4.48,) X= Vo COSA * t+ xq . gt ; y=Vo Sina -t — = +¥o (4.49.) z=0. Eliminiranjem vremena t iz jednadzbi (4.49.) dobivamo jednadzbu pu- tanje kosog hica: & Y=Y +(e %0)~ Fro otg >) Ako su vp, g i a — zadane konstante, jednadZba (4.50.) predstavlja para- bolu, crt. 4.6. Njeno tjeme odredeno je maksimumom funkcije, pa dobivamo: ® otge-—-& =x= m7 Fora X)=0 (4.51.) 2 (4.50) 56 pa ée koordinate tjemena biti: 2 =o 55, 20 gi x= 2g sin2a+%, yp= 2g sin’at yy. (4.52.) Rastojanje D = x, — xp naziva se domet kosog hica i dobiva se iz uyjeta Y = Yo prema jednadzbi (4.50.) imamo, De 2v2 cos” a tga. _%sin2a . & _ & (4.53.) 4.7. GIBANJE NAELEKTRISANE CESTICE U HOMOGENOM ELEKTRICNOM POLJU Jednadzba gibanja za naboj q imasu m u elektritnom polju £, koje je homogeno u prostorn.i stalno u vremenu glasi F=mi=qé, (4.54) gdje je g naboj gestice, # vektor elektriénog polja. Iz (4.54.) dobivamo: om (455) Integriranjem po vremenu i koristeéi potetne uvjete, za t= 0, ¥ = Yi ? = %, dobivamo 3 aiae mm | Kao primjer za gibanje nelektrisane Sestice uzmimo, gibanje protona u smjeru polja, crt. 4.7. Naboj protona je +e (1,6-10°'C). Brzinu protona mo- Zemo dobiti iz relacije (4.55.) integriranjem Fe hey, dt om ? Pitti. (4.56.) 57odnosno Drugi primjer za gibanje naclektrisane Eestice uzmimo, gibanje elektrona brzinom ¥, okomito na elektritno polje E, crt. 4.8. + oto oe ot Ft in | — Cited 4.8. Sila koja djeluje na elektron F =—eE, odnosno F, = - ek. Prema jednadzbi (4.56) moZemo napisati skalarne jednadZbe gibanja elek- trona u jednolikom elektri¢nom polju: X= Vol + Xo 2 at’ vary t Mot + Yo- Na osnovu drugog Newtonovog aksioma dobivamo ubrzanje elektrona ma=-eE. Za ploéasti kondenzator jatina polja E = S » gdje je U napon na plotama kondenzatora, a d razmak izmedu plota, pa dobivamo vrijednost ubrzanja eU a,=-— md” Uvr8tavanjem potetnih uvjeta dobivamo: x=Vot eE y=-—. 2m 58 Konatno jednadgba gibanja elektrona je dio parabole: yas eu 2mdv, x U sluéaju protona mijenja se smjer ubrzanja, a time i oblik parabole. (4.57.) 4.8. GIBANJE NAELEKTRISANE CESTICE U HOMOGENOM MAGNETSKOM POLJU Jednadzba gibanja naelektrisane éestice mase m i naboja g u stalnom / magnetskom polju, prema jednadZbi (4.4.) glasi aw moe = ms, = 49x28). (4.58) Neka je magnetsko polje usmjereno duz osi z, (crt. 4.9). Na osnovu pravila za vektorski umnozak Crtez 4.9, ig oxB=ly, y, a, B, (4.59.) S oS om odnosno ¥xB=(v,B,-v,B,)i-(v,B, -v,B,)] -(v.B,-v,B,)k Koristeéi potetne uvjete B, = B,=0, dobivamo: v,B,i ~V,B,j = mi, + mi,j + mob pa jednad%ba (4.58.) prelazi u sustav jednadzbi q 5 tlh 5 2 vB ¥,=4y,B,, ¥,=0. (4.60.) v= 59Potrazimo rjeSenja jednadzbi gibanja (4.60.) u obliku: v,(t) =v, sinat, vy(d) =v, cost, V.= const. (4.61.) To je kruzno gibanje gledano u ravni xy. Buduti da je ¥, = ov, cosat, ¥, =-Ov sinat jednadzbe (4.60) postaju @B, i ~_y Bigi @y, cos@t = y,-—coswt, — Oy, sinot =—-V, sin@t. m m Ove jednadzbe ée biti zadovoljene ako je (4.62.) o- Bw m Ovaj izraz.definira ciklotronsku frekvenciju «, kao frekvenciju gibanja éestice u magnetskom polju. Bilo koja vrijednost za v, zadovoljavat ée jed- nadzbe, ali emo vidjeti da je v, u vezi sa polumjerom kruzne staze. Do ciklotronske frekvencije moZemo do¢i ina mnogo jednostavniji natin. Centripetalno ubrzanje (radijalno) u ovom primjeru potive od magnetske sile qv, B. koja ima smjer prema sredi8tu vrinje. Buduéi da je v, = @,7, centri- fugalno ubrzanje iznosi v?/r ili @?r. Izjednagavanjem centrifugalne i cen- tripetalne sile dobivamo: qv, B,=mozr =mo.Vy adje je a polumjer kruznice re, (463.) B, Kao primjer kretanja naelektrisane &estice u magnetskom polju, mozZe po- slu%iti, putanja elektrona u magnets- kom polju snimljena u laboratoriju (vo- dikova mjehurasta komora). Elektron. je uao u donjem desnom kutu, slika 4.1. On se usporava gubljenjem energije na ionizaciju vodikovih molekula. Stoga polumjer zakrivijenosti njegove staze u magnetskom polju opada, pa nastaje Slika 4.1. ovakva spirala. 60 4.9. SPEKTROGRAF MASA Spektograf masa jeste instrument koji sluzi za odredivanje izotopskog sastava neke tvari. Poznato je naime, da se mnogi kemijski elementi javljaju u nekoliko varijanti koje se medusobno razlikuju u atomskoj masi, ali imaju isti redni broj. Te varijante se zovu izotopi. Dva izotopa istog kemijskog elementa ne mogu se razdvojiti uobi¢ajenim analititkim metodama, posto su njihova kemijska svojstva identitna. U spektografu masa izotopi se mogu razdvojiti zbog toga Sto imaju razlitite mase. Princip rada spektrografa masa prikazan je na crteZu, crt. 4.10. . Akcelerator slu%i za ubrzavanje molekula date supstance (tvar). Tvar se grijanjem na visokoj temperaturi isparava i njeni ionizirani molekuli ulaze u homogeno elektriéno polje plocastog kondenzatora. Ako se uzme da je pocetna brzina molekula zanemariva, dobit ée se da polje daje molekulama kinetitku energiju: r} ol vw — * filter brzina spektrografska komora x x Bs (u papir) xe Crtez 4.10. - 61gdje je g naelektrisanje molekula, a U razlika potencijala (napon) izmedu plota kondenzatora. Brzina molekula pri izlasku iz kondenzatora iznosi: y= 2k, b4u. m m Filter brzina ima zadatak da propusti samo one molekule koje imaju toéno odredenu brzinu. Brzina molekula koje izlaze iz akceleratora nije ista za sve molekule a potrebno je da u spektrografsku komoru udu samo one molekule éija je brzina odredena i poznata. Filtriranje se vr3i pomo¢u homo- genog magnetskog i homogenog elektritnog polja, ¢ije su linije sila me- dusobno okomite. Ionizirani molekuli, koji dolaze iz akceleratora, ulaze nor- malno na elektri¢no i magnetsko polje. U svakom trenutku na jednu molekulu djeluju dvije suprotne sile: elektriéna sila F, i magnetska sila F,, (F,= 9 Ep, Fu= 4 v By). fos Kroz filter prolaze samo one molekule za koje su ove dvije sile u ravno- tezi, F, = F,,, tj. oni koji se gibaju brzinom v=#e, B, F Sve ostale molekule ée biti skrenute i past ée na plo¢e kondenzatora. Spektrografska komora je glavni dio spektrografa. Sastoji se iz poluci- lindri¢ne komore koja se nalazi izmedu polova magneta, magnetske indukcije B,. Naelektrisane Sestice sa tofno odredenim brzinama v ulaze u komoru kroz mali otvor. Pod djelovanjem magnetskog polja putanje Sestica se savijaju u oblik kruZnice i nakon predene jedne polovine kruga padaju na filmsku emulziju. Sve molekule koje imaju ista masu m gibat ée se po istoj krugnoj putanji, prema (4.63.) radijus putanje mv __mE, qB; qBsBr i pogodit ¢e emulziju u istoj totki, ostavljajuéi trag u vidu mrlje. Ako postoje dvije vrste molekula gije su mase m, i m,, na emulziji ée se pojaviti dvije mrlje koje su medusobno razmaknute za: As =2R,-2R, “am —m,). 62 4.10. IMPULS SILE I KOLICINA GIBANJA (MPULS) Pretpostavimo da na tijelo djeluje staina sila * u odredenom vremen- skom intervalu At; kaZemo da je pritom tijelo dobilo impuls sile F Ar (crt. 4.1 1). Impuls sile je, dakle produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta sila djeluje. Impuls sile 7 Je vektorska veligina i ima smjer sile: I=F at (4.64. Crted 4.11. Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls nademo tako da vremenski interval podijelimo na mnogo malenih intervala. U svakom intervalu impuls je priblizno jednak produktu sile i vremenskog intervala, jer se sila za tako maleni vremenski period bitno ne promijeni. Ukupni impuls jednak Je zbroju svih tih impulsa. Totnu vrijednost impulsa sile dobivamo uzimanjem granitne vrijednosti tog izraza: T= tim Dd Fat = f Fpdt. (4.65.) Impuls sile jednak je integralu sile po vremenu u kojem ta sila djeluje, odnosno, grafitki, povréini ispod krivulje F(). Impuls sile mijenja koliginu gibanja tijela na koje sila djeluje. Primjenom 2. Newtonovog aksioma izvest emo vezu izmedu impulsa sile i kolitine sibanja na koje sila djeluje. Prema Newtonovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene kolitine gibanja: z_dp d Fa2 = Spl). (4.66.) _ 63Za kratko vrijeme df tijelo ée dobiti impuls sile: Fat =dp dok Ge u vremenskom intervalu At izmedu f, i 4 primljeni impuls sile biti jednak: { Far= fap B,—-B =m(¥,-4). (4.67.) 4 A Relacija (4.67) daje vezu izmedu impulsa sile i kolitine gibanja: impuls sile jednak je promjeni kolitine gibanja tijela na koje ta sila djeluje. Ako je tijelo u potetku (prije djelovanja sile) mirovalo, tada je impuls sile jednak dobivenoj kolitini gibanja. ; a. Impuls sile i koligina gibanja nisu identitni pojmovi. Kolitina gibanja je osobina tijela koje se giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok je impuls sile utjecaj sile, tj. okoline na promatrano tijelo. 5. ZAKONI OCUVANJA U PRIRODI 5.1. UVOD Iz dosadainjeg izlaganja vidjeli smo kako se odreduju jednadZbe gibanja primjenom Newtonovih aksioma. Sile medudjelovanja su vrlo sloZene funk- cije: polozaja, brzine i vremena pa je moguénost rjesavanja jednadZbi gibanja ograniéena, ¢ak i za one slutajeve gibanja kad su njihove analititke funkcije poznate. S druge strane, za prirodne pojave, za koje su nepoznate funkcije sila, na osnovu Newtonovih aksioma, ne mogu se dobiti bilo kakve informa- cije. Postavlja se pitanje: da li se gibanje destica moze odredivati na osnovu drugih prirodnih zakonitosti? Jednu od takvih moguénosti daju zakoni 0 o&u- vanju energije i impulsa. U prirodi postoji nekoliko zakona odrzanja, neki su od njih toGni, a neki priblizni. Zakoni otuvanja su obitno posljedica odredene temeljne simetrije svemira. Postoje zakoni oCuvanja koji se odnose na energiju, impuls, moment impulsa, naboj, broj bariona (protona, neutrona i teih elementarnih éestica), stranost (engl. strangeness, novi kvantni broj) i razligite druge velitine. Zakoni otuvanja imaju niz prednosti u odnosu na Newtonove aksiome, koji imaju ograniéenu vaZnost. Spomenimo neke od tih prednosti: + Zakoni otuvanja ne ovise od oblika putanje, niti od karakteristika sila koje djeluju u nekom prirodnom procesu, pa je zbog toga, iz njih moguée dobiti opéenitiji i precizniji zakljutak o tom procesu, nego iz diferencijalnih jednadbi gibanja. Naprimjer, na osnovu za- kona 0 odrZanju energije saznajemo da je nemoguée napraviti “per- petaum mobile”. : + Po8to zakoni ofuvanja ne ovise od karakteristika sila, oni se mogu primijeniti i na one prirodne pojave tije sile nisu poznate. Na- primjer u fizici elementarnih Sestica. Dakle, zakon otuvanja usta- novijava da neka fiziéka veliéina u jednom momentu i jednom polo- Zaju mora biti jednaka vrijednosti te velitine u drugom momentu i polozaj. Sto se odigrava izmedu tih trenutaka? Kako je tekao proces? to se odigrava izmedu tih trenutaka? Kako je tekao proces? Na osnovu zakona otuvanja ne moze se dobiti odgovor. Ukoliko je taj odgovor neophodan moramo se uputiti na jednadZbe gibanja. 65+ Zakoni otuvanja su invarijantni na transformacije koordinata pa se najéeS¢e primjenjuju za objaSnjenje novootkrivenih prirodnih po- java. I kad su sile potpuno poznate, zakoni oéuvanja mogu nam uveliko pomoéi pri rjeSavanju gibanja éestica. Najprije upotrijebimo odgo- varajuce zakone oéuvanja, jedan po jedan, a tek nakon toga, ako je ostalo neSto nerijeSeno, prilazimo rjeSavanju diferencijalnih jednadzbi, varijacionih postupaka, kompjutera itd. Na osnovu izloZenog moie se zakljutiti da se mehanika moze postaviti i drugatije nego Sto je to uéinio Newton. Postoji analititka mehanika u kojoj osnovnu ulogu igraju fizikalne veligine energija i impuls. Takva je naprimjer mehanika Hamiltona i Lagrangea.. Poslije saznanja o ogranitenosti Newtonove mehanike i prednostima ana- lititke mehanike, koja potiva na zakonima odréanja energije i impulsa, pitanje je za8to se ne koristimo ovom drugom koja je opéenitija. Postoji viSe razloga. Pojmovi energije i impulsa su sloZeniji od pojmova sile i ubrzanja, a takoder imatematiéki aparat je sloZeniji od aparata u Newtonovoj vektorskoj mehanici. 5.2. RAD I ENERGIJA 5.2.1. Rad sile Pomjeranje materijalne totke po nekom pravocrtnom putu 5 pod djelova- njem sile F u mehanici se naziva radom. Rad sile se odreduje skalarnim produktom sile i rastojanja po kome se pomjerala materijalna totka, tj. W= F -3 =Fscos(F,5)=Fs cosa. (5.1) Rad je pozitivan ako sila Fi rastojanje 5 zaklapaju oStar kut, a , ort, 5.1. Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja F = F (5), a pomje- ranje se vrSi du% proizvoljne krivulje, onda se ukupni rad sile u prvoj aprok- simaciji moze izraziti kao zbroj elementarnih radova utinjenih na konaénom broju pravocrtnih dijelova As, na koje je podijeljeno pomjeranje $ : ® » ® W = DAW, = FAs, =) Fibs, cos(F,A5;) (52) isl fel el gdje je F; srednja konstantna vrijednost sile na i-tom podioku pomjeranja As, an — broj tih podioka. 66 Crtez 5.1. Prava vrijednost izvrSenog rada dobiva se iz jednadzbe iéni sluéaj kad As,> 0 an-> 0, pa imamo: s SAN anaes W = lim Z as, = f ras. 4 Rad je jednak integralu projekcije sile F, = F cosa i maka j je jedn = ds. Ako je éetna i kraj j ‘ori ae ath ; eae i nie totka putanje zadana vektorima polozaja F i %, rad se We paw. (5.3) a gdje je dF =d5 elementami pomak. Jedinica za rad je jedan dtu! (u ast engleskog fizitara P. J 1889), oznaka J, Prema definiciji See Eee YE 1 = INm = Ikgm?s?, 5.2.2. Energija Energija je sposobnost vrienja rada: Sto tijelo ima veéu energij j moguée od njega dobiti vedi rad. Kad ‘tijelo vr8i oat energija mu ange i obrnuto: ako okolina vrii rad na tijelu, energija mu se poveéava. Rad Tako prelazi u energiju i obratno. Jedinica rada i energije je identiéna. | Postoji viSe oblika energije: mehanitka, elektromagnetska, kemij r mitka, nuklearna itd. Energija moze prelaziti iz aera wie ee hanigka energija pojavijuje se u dva oblika: kinetitka j potencijalna energija. Kinetitka energija uzrokovana je gibanjem, a potencijalna poloZajem tijela. - 67Kinetiéka energija. Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izracu- najmo rad potreban za ubrzanje tijela od pogetne brzine v, do konaéne brzi- ne v3: . a - We= [ras =f Has -m] Ba =m| sab, dt dt a a ¥ cy odnosno nakon integriranja: Wahi Lm. 2a Veliginu ime =E, (64) nazivamo kinetitka energija tijela mase m i brzine v. Tijelu, koje je na poéetku imalo kinetiéku energiju E,, =—-+, obavijenim radom poveéali smo kine- titku energiju na konatnu vrijednost Z,, = 2 Promjena kinetitke energije jednaka je, dakle, izvrenom radu: W= Ey — Ey = AE. 6.5.) Ako tijelo izvrii rad (W < 0), kinetitka energija mu se smanjuje (AE, < 0), kad se nad tijelom vr8i rad (W>0), kinetitka energija mu se povecava (AE, > 0). Kad je rad jednak nuli, kineti¢ka energija tijela ostaje konstantna. Relacija (5.5) koja povezuje rad i promjenu kinetitke energije naziva se te- orema o radu i kinetitkoj energiji. Potencijalna energija. Potencijaina energija je sposobnost vrSenja ada zbog toga Sto tijelo ima osobiti polozaj. Tako npr. tijelo mase m podignuto na visinu h iznad Zemljine povrdine ima odredenu potencijalnu energiju i sposobno je, spuStajuci se s te visine, izviditi odredeni rad. Sliéno, i nategnuta opruga ima potencijalnu energiju i, vra¢ajuci se u polozaj ravnoteze, izvr8i rad. Gravitacijska potencijalna energija. Zamislimo Sesticu mase m koja se giba pod djelovanjem sile teZe (crt. 5.2) Rad sile teze na putu od A do B jednak je: w=) Rar = mG): (5.6.) " Buduéi da je F =mg=—mgj i j-h, =p =y,, dobit Eemo da je rad u polju sile teZe jednak razlici dviju funkcija polozaja W =— (mgy,—mgy,). 5.7.) 68 Veli¢inu E,=mgy (5.8.) zovemo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad povrsine Zemlje. Pri tome smo pretpostavili da je na povrSini Zemlje (y = 0), potenci- jalna energija jednaka nuli, te da je sila konstantna F =m, Sto je ispunjeno za visine koje su malene u usporedbi s polumjerom Zemlje. y A AF= Fo-Fa Crtez 5.2. Rad sile teZe (5.7) ne ovisi o putu veé samo o poéetnom i konaénom polozaju tijela. Isti rezultat bi dobili kad bi se tijelo iz totke A do totke B gibalo bilo kom putanjom. Tako npr. giba li se tijelo od toéke A preko C do B (crt. 5.2) rad je: . . aa Wa [Fedr= [Pars [Fae = [Fed =-me(%-%) 69) ACB ac Bc ac Dakle, dobili smo rezultat isti kao pri integriranju po krivocrtnoj putanji AB. Sila koja ima osobinu da joj rad ne ovisi o putu veé samo o podetnoj i konatnoj tocki zove se konzervativna sila. Rad konzervativne sile po za- tvorenom putu jednak je nuli: fF -ae=0. (5.10.) Kruzi¢é preko integrala oznatava da je put po kojem vr8imo integriranje zatvoren. __ Rad sile trenja, naprotiv, ovisi o putu: Sto je put duzi, rad je vedi. Rad sile trenja po zatvorenom putu tazlitit je od nule, rad je ve¢i Sto je put duzi. Nekonzervativne sile, kao Sto je sila trenja, zovemo i disipativne sile. Rad svake konzervativne sile mozZemo izraziti razlikom potencijalnih energija: 7 JA ={E,65)-£,60)- 695.2.3. Zakon otuvanja mehanitke energije U zatvorenom (izoliranom) sustavu u kojem nema disipativnih sila (trenja) mehanitka energija je konstantna. To je zakon o otuvanju me- hanitke energije, tj. E=E,+E,. (5.11) E,=0; E,= mg Razmotrimo ukupnu mehanitku energiju pri slobodnom padu. Tijelo mase m u potetku je na visini Hi miruje (crt. 5.3), te je potenci- jalna energija E,=mgH, a kinetitka E,=0 i ukupna mehanitka energija E = mgH. Kad ti- jelo slobodno padajuéi prevali put s, potenci- jalna energija mu je E,=mg (H-s) a kinetidka n( ai} Crtez 5.3. te je ukupna energija B= B+, =tm2gs+me(H-s) (5.12.) odnosno E=mgil. Ukupna je mehanitka energija pri slobodnom padu otuvana: zbroj ki- netiéke i potencijalne energije jednak je u svakoj tocki. E=E,+ E,=konst. ’ Ako sustay nije zatvoren, promjena ukupne mehanitke energije jednaka je radu vanjskih sila koje djeluju na sustav: E,- BE, =(Ep— En) + En— En) = W- (5.13.) Potencijalna i kinetitka energija mogu se transformirati jedna u drugu, ert. 5.4. Uzmimo za primjer vodopad. Ovdje je o8it primjer pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi. Voda na vrhu vodopada ima potencijalnu energiju sile teZe, koja se pri padu pretvara u kinetitku energiju. Masa vode m, padaju¢i s visine h, gubi potencijalnu energiju mgh, a dobiva kinetitku energiju 1 1 ym =mgh +m ? 70 potencijalna energij tok i toplinska energija (toplina) Crtez 5.4. gdje je vo potetna brzina (toka) a v konatna brzina, Kinetitka energija vode koja pada moze se u hidrocentrali pretvoriti u kinetitku energiju vrinje turbina. Inate se ona u podnodju vodopada pretvara u toplinu. Toplinska energija, je energija kaotiénog gibanja molekula. Interesantan primjer pretvorbe energije razliéitih vrsta jedne u drugu, deSava se pri skoku s motkom, crt. 5.5. “gravitacijska energija (visina) clastigna eneigija (savijanje motke) U poloZaju A (tréanje), ukupna energija skakaéa potjeée od tréanja, to je kineti¢ka energija. U poloZaju B skakat stavlja prednji kraj motke na podlogu i savijanjem “nabija” potencijalnu energiju u njoj, to je elastiéna enetgija. U polozaju C podize se uvis, koriste¢i ukupmu energiju, koja mora biti veéa od potencijalne energije na visini postavijene letvice. Kod D skakat prelazi preko pretke, njegova kinetitka energija je mala, jer se lagano giba, anjegova potencijalna energija je velika. Pri skoku s motkom ukupna energija nije stalna zbog trenja (vanjsko ili mi8iéno), a i zbog toga Sto skakat vr8i rad dok savija motku. .75.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile Ako je tijelo postavijeno u takve uvjete da je u svakoj totki prostora podyrgnuto djelovanju drugih tijela sa silom koja se zakonomjerno mijenja od jedne totke do druge, kaze se da se to tijelo nalazi u polju sila. Tako se, naprimjer, tijelo u blizini povrdine Zemlje nalazi u polju sila gravitacije, tj. u svakoj totki prostora na njega djeluje sila G =m g , usmjerena prema dolje. Za sile koje ovise samo od polozaja tijela moZe se desiti da rad, koji vrse nad tijelom, ne zavisi od puta, veé se odreduje samo potetnim i kona¢nim poloZajem tijela u prostoru. U tom sluéaju polje sila se naziva potencijalnim poljem, a same sile konzervativnim. Sile %iji rad zavisi od puta, po kojem tijelo prelazi iz jednog polozaja u drugi, nazivaju se nekonzervativnim silama. Polje centralnih sila, F = F (r) je polje kod kojeg pravac djelovanja sile u proizvoljnoj totki prostora, prolazi kroz neki centar, a veli¢ina sile zavisi samo od rastojanja od tog centra. Polje sila gravitacije, elektrostatskih sila: su primjeri centralnog polja sila. Rad konzervativaih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli. Razlozimo, zatvoren put po kojem se ck 2 . giba tijelo, koje se nalazi u potencijalnom 4545" — polju sile, na dva dijela: put A po kojem Uy tijelo prelazi iz totke 1 u totku 2, i put B po kojem tijelo prelazi iz to&ke 2 u totku if 1, pri emu su totke 1 i 2 izabrane potpuno ? proizvoljno, crt. 5.6. Rad na ¢itavom za- Crtez 5.6. tvorenom putu bit ée jednak sumi radova koji se vr’e na svakom od dijelova. W= (Wat Wads- 6.14.) Jednostavno je pokazati da je rad, koji se vr3i na bilo kojem putu, na- primjer na putu B, pri prelazenju tijela po njemu iz totke 1 u to¢ku 2 jednak radu, sa obrautim predznakom, koji se vr3i na istom tom putu pri obratnom prelazenju iz totke 2 u totku 1. Promatrajmo dio putanje AS. PoSto u po- tencijalnom polju sila F’ ovisi samo od poloZaja tijela u prostoru i ne zavisi od stanja gibanja tijela (posebno od smjera gibanja), elementarni rad na putu AS pri gibanju u jednom pravou jednak je AV = FAS, a pri gibanju u drugom pravcu on je jednak AW' = F As'. S obzirom da je As’ = -AS, tada je i AW’ =—AW. To je ispravno za svaki elementarni dio puta, a prema tome i za rad na ¢itavom putu, te je (Py)s = - Wide (5.15) 2 Koriste¢i se dobivenim rezultatom, jednadzba (5. isati djifdetor able mm, ji (5.14) moze se napisati u W=(Wdn- Wide G.16.) Medutim, u potencijalnom polju sila, rad ne ovisi od puta, tj. (WF), = (W2)p- Prema tome izraz (5.16) jednak je nuli, Sto je i trebalo do- kazati. Prema tome, potencijalno polje sila moze se definirati kao polje onakvih sila Ciji je rad na svakom zatvorenom putu jednak nuli. Tada na jednim dijelovima zatvorenog puta sile vr8e pozitivan rad, a na drugim dijelovima — negativan. Dokazat éemo da je i polje gravitacionih sila potencijalno, crtez 5.7. W= SUF As = FY Ascosa =F) Ak . Posto je F= G = mg, i Ah =(h, ~hy) dobivamo W=mg(h,— h,). 5.17.) Izraz (5.17) o8ito ne ovisi od puta, slijedi da je gravitacijsko polje po- tencijalno, Crtez 5.7. 5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila Gravitaciono polje sila je centralno polje. To je polje karakteristitno po tome da pravac sile, koja djeluje u bilo kojoj totki prostora, prolazi kroz neki centar, a veli¢ina sile ovisi samo od rastojanja do tog centra F = F (r). Gravi- taciona sila ima oblik Fay 7s. r Elementami rad dW, koji izvr8i gravitacijska sila pri pomjeranju tijela mase m, za rastojanje dS jednaka je (crt. 5.8): sias ™, aW = Fa3 =-y ar gdje 7%: d5 =dr. Integriranjem od r, do r, dobivamo: 3°7312 131 W =-ymm,| -— |? =-ymym,| —-— TMi non ili 11 = —--}. (5.18.) " mn | Iz jednadzbe (5.18) vidimo da je za T,>r;, Tad negativan. Promjena potenci- jalne energije sistema jednaka je negativno} vrijednosti rada kojeg vr8i gravitacijska sila pri premjestanju tijela peas UG. PN (E,),-(E,), =-W 7M, Obiéno se uzima da je r, > ©, tada E,(0) = 0, pa potencijalna energija tijela mase mp je: Crtez 5.8. B,=-y™, (5.19.) r Razmotrimo tri specijalna slucaja, crt. 5.8, za tri razlitite ukupne energije E=E,+ E,. Ovi sluéajevi su interesantni kod izbacivanja vjestatkog satelita sa Zemlje. Nakon Sto dostigne maksimalnu visinu h satelit dobiva podetnu brzinu v,. Ukupna energija satelita je tada 1 mM E= ™ -y ase E>0, hiperbola E<0, elipsa Crtez 5.9. 14 U sluéaju E <0, putanja po kojoj ée se kretati satelit, je elipsa u dijem se jednom fokusu nalazi Zemlja. Satelit u ovom sluaju pada na Zemlju. Uvjet da bi se satelit kretao po paraboli je Z = 0, odnosno kinetitka energija satelita mora biti jednaka potencijalnoj energiji. Da bi se satelit kretao po hiperboli, tj. oslobodio Zemljine teZe, potreban uvjet je, da kinetitka energija satelita bude veéa od potencijalne energije, odnosno E> 0. 5.2.6. Rad elektrostatske sile Elektrostatska sila je takoder centralna sila. To znaéi da rad ne ovisi o putu, nego 0 krajnjem i potetnom polozaju tijela. Sila medudjelovanja izmedu dva istoimena (pozitivna naboja), crt. 5.10 je: F)= aE. 6 "6+ ie he ; ; . q 2 Elementarni rad dW, kojeg vrki elektro- Crtez 5.10. statska sila pri pomjeranju naboja q, za rasto- janje dF dW =F de =k 22 ay, r jer su F i % kolinearni. Integracijom od r, do , dobivamo w= fea aro eiia, 7 rh odnosno 11 W =—kqq,| —-— |= AE, tne(t % } ; gdje je E, potencijalna energija elektrostatskog medudjelovanja naboja q, iq, E,=-k ih, 5.20.) r 5.2.7. Veza izmedu potencijalne energije i sile Svakoj totki potencijalnog polja odgovara, s jedne strane, neka vrijednost vektora sile, F koja djeluje na tijelo, a s druge strane, neka vrijednost poten- cijalne energije tijela Z, Prema tome, izmedu sile i potencijalne energije mora postojati neka veza. Za utvrdivanje te veze izratunat éemo elementamni rad AW koji sila polja pri malom pomjeranju tijela As, vrij duz proizvoljno iza- 75branog pravea u prostoru, crt. 5.11. Taj rad je jednak AW = F, As, gdje je F, projekcija sile F na pravac s. Pogto se u danom ‘sluéaju rad vrSi na ratun smanjenja potencijalne energije —AE,, na djelu ose s, imamo: AW = -AE,, Kako je AW = F, As, dobivamo: Rat, (5.21.) is Izraz (5.21.) daje srednju vrijednost F, na odsjeéku As. Da bismo dobili vrijednost F, u danoj toéki, potrebno je izvesti granitni prijelaz tj. AE, OE, App re 5.22. Fs ae O22) Izraz (5.22) toBan je za svaki pravac u prostoru, posebno za pravac Descartesovih koordinata x, y i z, pa je. aE ag Fee 5-5 (5.23) aE, rae. aa: Tzrazi (5.23) odreduju projekcije vektora sile na koordinatne ose. Ako su poznate te projekcije, moze se odrediti i sam vektor sile. = OE,, GE, dE, ~ =-|—*7+—#j+—k |. (5.24, Ee (ers Fe7-F } (5.24.) U matematici se vektor @a>, Ga= da; grada = ee + a j+t—k, gdje je a skalarna funkcija od x, y, z, naziva gradi- jent tog skalara i oznatava se simbolom grad a ili Va (nabla). Prema tome, sila je jednaka gradijentu potencijalne energije, sa suprotnim znakom: Crtez 5.12. F =-grad E,, (5.25.) 16 Kao primjer uzmimo gravitaciono polje sile. Osu z usmjerimo prema gore. Pri takvom izboru osa potencijalna energija ée imati oblik. E, = mgz + const. Projekcije sile na zadane ose su: F,=F,=0, F_=-mg. Prema (5.24) dobivamo da je sila F = -mgk . 5.3. ZAKON OCUVANJA IMPULSA Produkt mase éestice i njene brzine naziva se impuls ili koli¢ina gibanja eestice pam. (5.26.) Ako se impuls éestice mijenja u toku vremena, to znati da postoji dje- lovanje neke sile, koja prema drugom Newtonovom aksiomu glasi: dp _ dmv). ao ae F (5.27.) Gomja jednadzba izrazava najopéenitiji slutaj drugog Newtonovog ak- sioma i u tom obliku vazi ne samo za klasitnu nego i za relativistitku me- haniku, i zove se zakon promjene impulsa. Prvi Newtonov aksiom izrazava svojstvo svih tijela da u odsustvu sila zadrZavaju konstantnu vrijednost brzine, odnosno, impulsa, jer je m = const. (u klasiénoj fizici), tj. p= mi =const. (5.28.) Ovo svojstvo predstavija specijalan slutaj jednog opéeg fizikalnog za- kona 0 odrZanju kolitine gibanja. Za to nam moze posluzZiti slijedesi pokus: neka medudjeluju dvije kuglice masa m, i m, preko sabijene opruge koju u tom stanju odrZava konac, crt. 5.13. Ukoliko u jednom trenutku prekinemo xem — konac, kuglice ée se razletjeti. Uzajamno djelovanje kuglica karakterizirano je trecim me a Newtonovim aksiomom: Cited 5.13. A=-- ili : a, dh, tm, = =. 5.29. mat at 6.29.) 77S obzirom da su m, i m, konstantne velitine, jednadzba se moze napisati u obliku _ . densi + ma) _ 9. (5.30.) dt Dakle, promjena impulsa ili koliéine gibanja u toku vremena za sistem m, i m, jednaka je nuli, pa se moze pisati: mv, +m,¥, = p, + p, = const. (5.31.) Odnosno, impuls sistema m, i m, ne mozZe se promijeniti pod djelovanjem sila njihovog uzajamnog djelovanja. Ovaj zakljuéak moze se proéiriti na izoli- rani sistem od proizvoljnog broja Sestica. Ukupna koliéina gibanja zatvorenog sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i medudjelovanje dogadaju u sistemu. To je zakon o otuvanju kolitine gibanja, jedan od najvaznijih zakona u fizici. MoZemo ga napisati i u matematitkom obliku: Braupns = By + By+--+B, =,5, +3, +...47,V, ili Patapn = 747; = cofist. (6.32.) 7 Ovaj je zakon direktna posljedica Newtonovih aksioma. Drugi Newtonov aksiom za sistem estica glasi: jp =e, “dt se 1 gdje je F, rezultanta svih sila koje djeluja na sistem, a p, ukupna kolitina gibanja sistema. Ako je sistem izoliran, nema vanjskih sila, buduéi da se unutranje sile prema treéem Newtonovom aksiomu ponistavaju, to za izoliani sistem F, = 0. 5.4. SUDARI TIJELA Na osnovu zakona o¢cuvanja energije i impulsa mogu se proutavati fizi- kalne pojave kod kojih su nepoznate bilo priroda i intenzitet sila bilo samo intenzitet sila koje djeluju u ovim pojavama. Takve pojave su sudari tijela. Sudar dvaju tijela moZe biti elastitan, djelomitno elastitan i neelasti¢an. Sudar je savrSeno elastitan kada nema gubitka energije, ve¢ je ukupna kinetitka energija otuvana. Da bi sudar dvaju tijela bio savrieno elastiéan, ta tijela moraju biti savrieno kruta (da ne doZive nikakvu deformaciju) ili idealno elastitna, tako da nema rada unutarnjih sila. Dvije éelitne kuglice ili kuglice 78 mH tm, = mi, + maid. (5.33) GO +@ a z 2 © ~9 @% es 1 5 prije sudara poslije sudara Crtez 5.14, Buduéi da je sudar savrieno elasti mcg a 9 i poslije sudara ista: clasti¢an, ukupna je kineti¢ka energija prije POE mat mill | mit - 2 2 2 Napi8imo jednadgbu (5.34) na drugi natin, dobivamo: (Rt -af) =m, (58-2), (5.34.) odnosno ml ~H)(F, +i) = ~m, (5, -3,)(5, +2). (535) Napi8imo jednadzbu (5.33) u obliku m(¥) i) = -m,(¥, -,) 5.36.) te desnu stranu jednad%be (5.36) uvrstimo u (5.35) dobivamo: (5-H), +4, -7,-%)=0, (5.37) _79Buduéi da su pri centralnom sudaru brzine kolineari vektori, uyjet (5.37.) je ispunjen samo ako je jedan od faktora jednak nuli. Ako je prvi faktor u (5.37.) jednak nuli, brzine se nisu mijenjale te se ni sudar nije dogodio; zato taj sluéaj ne uzimamo u obzir. Dakle drugi faktor mora i&éeznuti, Sto daje: (5.38.) Relativna brzina primicanja kugli prije sudara jednaka je po iznosu, a suprotna po smjeru relativnoj brzini odmicanja kugli poslije sudara. Relativne brzine promijenile su samo smjer, a ne iznos. Iz jednadZbi (5.37.) i (5.38.) mozZemo izratunati brzine poslije sudara i, i i: y= cma) + 2m (539) ™m, +m, 4 ER (5.40.) m +m, Posebni sluéajevi: 1. m,=m,=m. U sluéaju jednakih masa i,=¥, i %,=¥,, tj. destice jednostavno izmijene brzine. Ako druga kugla miruje (v,= 0), tada je u, = 0, a i,=¥,; poslije sudara prva kugla se zaustavi, dok druga odleti brzinom koju je imala prva kugla prije sudara. 2. m, my iv, =0. Iz (5.39.) i (5.40, slijedi % » ¥, i dz, *29;,. Kada vrlo velika kugla udari kuglicu koja miruje, brzina joj se vrlo malo promijeni dok lagana kuglica odleti brzinom koja je dva puta veca od brzine upddne kugle. . Predana energija pri centralnom elastitnom sudaru dva tijela (v, = 0). Na osnovu jednadZbi (5.39.) i (5.40.), za sluéaj da je v, = 0, moZe se izratunati energija koju tijelo m, preda tijelu m, pri udaru. Predana energija iznosi: AE=E,-Ef, (41) gdje je Z, prije sudara i E/ energija tijela mase m, poslije sudara. Da bismo izratunali energiju EZ obrazujemo LZ 2 :-7—-(4] . (5.42.) E tan? y 2 80 Koristeti se jednadzbom (5.39.), gomju jednadzbu mozemo dobiti u obliku: 2 gra{™=™ 4 (2 =) Ee (5.43.) Zamjenom (5.43.) u (5.41.) dobivamo: AB = Ap (m, +m,) Predana energija pri sudaru dva tijela imat ée maksimalnu vrijednost kada je m, = m, i iznosi prema (5.44.) AE = E,, Pri gornjim uvjetima sudara, tijelo koje se kreée brzinom v, predaje cjelokupnu energiju tijelu koje i jednaku masu a prije sudara nalazilo se u miru. ee ene (5.44.) 5.4.2. Savr¥eno neelastitan sudar Pri savrieno neelastitnom sudaru kugle se nakon sudara deformiraj es . * ni > slijepe i gibaju zajedno brzinom i, = i, = 7. Pri ovom sudaru kineticke cnergija nije odrzana, jedan dio se utro&i na deformaciju kugla, odnosno za- grijavanje (promjena unutrasnje energije). Pomoéu zakona 0 otuvanju kolitine gibanja odredit ¢emo brzinu nakon sudara: mv, +m,¥, =(m, +m)i = _ mi, +mi, z= 7 tmhy I eti¢ka energija se smanjuje prilikom neelastitnog sudara, Ukuy Kineti¢ka energija poslije sudara: . * ee 1 (my, +m,v))° Els—(m 4 2o 1 3 H zm m,)u' "2lem, mm) 6.46) Kinetitka energija prije sudara 1 1 Baym tomy (5.47,) Razlika kinetitkih energija daje gubitak mehanitke energije: 1 E,- Ei =——™_y, -y, 9 tb 2m, +m, u). 81Posebni sluéajevi: 1 1. m, = m, = m, slijedi da je a =50 +¥,). Ako je druga kugla prije sudara na miru, tada, nakon sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom i= + Ako je, 3, =—%, tada nakon sudara, obje kugle stanu, u, =u, =0. 2. m,< my, v,=0, slijedi da je i w=0, Kad kugla od blata padne na tlo, tu i ostane. 5.5. ZAKON OCUVANJA MOMENTA KOLICINE GIBANJA 5.5.1. Kruto tijelo Ako promatramo djelovanje sile na neko évrsto tijelo, moZemo uotiti dva utinka: promjenu oblika tijela (deformaciju) i gibanje tijela. Ako je de- formacija nekog tijela izazvana vanjskom silom tako malena prema dimenzi- jama tijela da je moZemo zanemariti, tj. ako tijelo pod utjecajem sile ne mijenja oblik, kaZemo da je tijelo kruto. MoZemo zamisliti da se kruto tijelo sastoji od mnogo pojedinaénih materijalnih tovaka &iji medusobni raz- maci ostaju uvijek isti. Naravno, kruto tijelo je idealizirani model; u prirodi imamo évrsta tijela koja se, viSe ili manje, priblizavaju modelu krutog tijela. Moie se pokazati da se opéenito gibanje krutog tijela moze sastaviti od translacije tog tijela brzinom kojom se giba neka njegova totka O (npr. centar mase) i rotacije oko osi koja prolazi kroz tu totku. Pri tom brzina translacije zavisi 0 izboru totke O, dok kutna brzina rotacije ne zavisi o izabranoj totki. ’ 5.5.2. Moment sile Pokusi pokazuju da kruto tijelo pod utjecajem sila moze pored transla-. cijskog gibanja izvoditi i rotaciju oko neke totke. Utjecaj sile na rotaciju opisuje se njenim momentom. Kad tijelo rotira, svaka njegova totka opisuje kruzno gibanje. Definirajmo stoga moment sile. Neka materijalna totka kruzi oko totke O po krugnici polumjera r. Ako je kruzenje ubrzano, na totku djeluje sila koja ima radijalnu komponentu F, = mor i tangencijalnu kom- ponentu F, = ma, = mro. (crt. 5.13.). PomnozZimo jednadzbu F,=Fsing =mra 82 s r, dobivamo: 7Fsing = mr. (5.48.) Sto se moze napisati pomoéu vektorskog produkta: ix F=mré. (5.49.) M Lijevu stranu jednadzbe (5.49.) definiramo kao moment sile Af : Ma? xF (5.50.) a veliéinu mr? kao moment tromosti (inercije) materijalne totke: r=mP. (5.51.) Tako jednadba (5.49.) prelazi u M =1G. (5.52.) . Ova jednadba ima slitnu ulogu pri kruzenju kao drugi Newtonov aksiom F =ma pri translaciji: pritom je sila analogna momentu sile, masa momentu inercije, a akceleracija kutnoj akceleraciji. Ova razmatranja moZemo prosiriti na kruto tijelo, gdje se moment inercije krutog tijela definira izrazom: T= Pam. (5.53.) Ako na neko tijelo djeluje vi8e sila u razliéitim to¢kama, onda tijelo moze da vrSi samo translaciju ili samo rotaciju ili bilo kakvo drugo gibanje koje moze da se predoti kao translacija i rotacija. Kod materijalne totke nismo uzimali u obzir mogu¢nost rotacije zbog zanemarivih dimenzija totke. Uvjet ravnoteze materijalne totke je da zbroj svih sila koje na nju djeluju bude jednak nuli DF =0. (5.54.) 7 - 83