Professional Documents
Culture Documents
Skripta Osnove Informatike PDF
Skripta Osnove Informatike PDF
::
OSNOVE INFORMATIKE
Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu
[laboratorij za mjerenja, regulaciju i automatizaciju]
II
Osnove informatike, PBF .::
.::Informatika 1 NTFS 16
Povijesni razvoj 1 HPFS i Ext 16
Datotečni sustavi pod UNIX-om 16
Budući datotečni sustavi 16
.::Hardware 5 Programski jezici 17
Binarni sustav 5 Strojni jezik 17
Matična ploča 5 Compileri i Interpretori 17
Northbridge 5 Assembly 17
Southbridge 5 Simbolički jezici 17
BIOS 6 C, C++, C#, .Net 17
Procesorsko podnožje 6 Basic i Visual Basic 17
Memorijski utor 6 Java 18
AGP i PCI-Express 6 Operativi sustavi 18
PCI i PCI-Express 6 Tekstualni operativni sustavi 18
ATA, Serial ATA i SCSI 6 DOS 18
Ostala periferna sučelja 6 UNIX 19
Procesor 8 Grafički operativni sustavi 19
Kratki povijesni pregled 8 Windows 19
Linux 20
Ustroj i osnovne značajke 8
Suprotni pristupi arhitekturi procesora 8 Obrada teksta 21
Slijedeće generacije procesora 8 Microsoft Word 21
Osnovni izbornik 21
Memorija 9 Standardna alatna traka 21
RAM 9 Alatna traka uređivanja 21
ROM 9 Ostale alatne trake i naredbe 22
Čvrsti disk 9 Novi dokument 22
Periferni uređaji za spremanje podataka 10 Otvaranje dokumenta 22
Floppy 10 Spremanje dokumenta 22
CD/DVD 10 Kopiranje, izrezivanje i umetanje teksta 22
Zip & Jaz 11 Uređivanje teksta 22
USB stick, flash… 11 Prored 22
Solid-state drive 11 Umetanje Slike 23
Brojevi stranica 23
Grafičke kartice 11 Simboli 23
Zvučne kartice 12 Objekti 23
Podnožje i zaglavlje 23
Mrežni uređaji 12 Fusnota 24
Modem 12 Numeriranje 24
ISDN 12 Rad sa tablicama 24
DSL 13 Umetanje tablica i grafova iz Excela 24
Ethernet (LAN) 13 Tablični proračuni 25
Ulazni uređaji 13 Microsoft Excel 25
Tipkovnica 13 Radni listovi 25
Miš 13 Funkcije 25
Pravila unosa funkcija 25
Scaner 14
Pregled nekih funkcija 26
Izlazni uređaji 14 Kopiranje formula 26
Monitor 14 Formatiranje ćelije 27
Printer i ploter 15 Vizualno uređivanje 27
Sortiranje 27
Grafovi 27
.::Software 16 Izvor podataka 27
Datotečni sustavi 16 Podjela grafova 28
FAT, FAT16 i FAT32 16 Uređivanje grafova 28
Kopiranje grafova i tablica u druge programe 28
III
Osnove informatike, PBF .::
.::Kompjuterske mreže 43
Povijesni razvoj 43
Podjela kompjutorskih mreža 43
Protokoli 43
IP 43
TCP 43
FTP 44
IV
Osnove informatike, PBF .:: Povijest
.::Informatika
Informatika je znanost koja se bavi obradom, upotrebom i skladištenjem informacija te proučava njihovu strukturu i svojstva.
Zadnjih 50-ak godina Informatika se polagano poistovjetila s razvojem kompjutera, no dobro je zapamtiti da je skupljanje i obrada
podataka, u svim svojim oblicima, sastavni dio ljudskih aktivnosti još od prvih pisanih zapisa. Kompjuteri su samo još jedan u nizu
alata koji su manipulaciju informacijama učinili bržom i jednostavnijom.
Povijesni razvoj
Da bi što potpunije shvatili cijeli obim znanosti o obradi podataka, korisno je znati i ponešto iz njene povijesti. Iz tog razloga sas-
tavljen je ovaj sažet povijesni pregled razvoja teorija i uređaja namijenjenih obradi i skladištenju informacija.
800 godina .:: znamenka 0 (nula) počinje se upotrebljavati na 1853 .:: stvoren prvi mehanički diferencijalni kalkulator
području Kine
1854 .:: George Boole izdaje “An investigation of Laws of
1300 .:: počinje primjena „modernog“ abakusa u Kini. Aba- Thought“ opisujući simboliku i logička pravila koja će
kus je pomoćna naprava za računanje i njegova funk- postati osnovom ustroja kompjutera
cija je povećanje
mogućnosti ljud- 1876 .:: Alexander Graham Bell izumljuje i patentira telefon
skog pamćenja
jer njegovom 1895 .:: Guglielmo Marconi šalje
upotrebom nije prve radio signale
potrebno pam-
titi međurezultate 1900 – 01 .:: počinje upotreba
matematičkih op- probušenih kartica
eracija. I danas je (punched cards) i au-
“moderni” abakus koji je čak i danas u upotrebi prisutan u Azijs- tomatskog čitača za
kim zemljama jer se iskusni korisnik Abakusa, u jed- obradu podataka popisa
nostavnim matematičkim operacijama, može mjeriti sa stanovništva
modernim kalkulatorom.
1917 .:: Karel Câpek prvi upotre-
1614 .:: John Napier izdaje „Cannon of Logarithms“, prve tis- bljava riječ „robot“ u
kane logaritamske tablice. Na osnovu njegovih principa svojoj predstavi RUR
stvoreno je ručno logaritamsko računalo koje je vrlo prvi stroj za čitanje probušenih
uspješno bilo u upotrebi sve do sredine 70-ih godina 20. 1927 .:: prva demonstracija tele- kartica i brojenje rezultata
stoljeća vizije
1642 - 43 .:: Blaise Pascal stvara 1928 .:: izrađen sat na bazi kvarcnog kristala što omogućuje do-
prvi mehanički stroj za tad nezamislivu preciznost mjerenja vremena
zbrajanje, „Pascalene“ koji
je mogao baratati sa do 8 1937 .:: George Stibitz, eksperimentirajući u Bell laboratoriju,
znamenki razvija binarni sklop zasnovan na Booleanovoj algebri.
Pascalene s otvorenim [Booleanova algebra (ili logika) je zapravo jednostavna
1774 .:: Philipp – Matthaus Hanh mehanizmom logika koja može imati samo jednoznačne odgovore.]
gradi i prodaje manji broj
mehaničkih kalkulatora preciznih na 12 decimala 1937 .:: Alan Turing, svojim radom „On Computable Numbers“,
predstavlja koncept „Turingova stroja“. [Turingov stroj
1844 .:: Samuel Mors šalje prvu telegrafsku poruku iz Washing- je hipotetska naprava koja može logički manipulirati
tona u Baltimore simbolima napisanim na beskonačnom komadu papira.
Turingov stroj posjeduje sve osnovne osobine modernih
1850 .:: Amedee Mannheim stvara Slide Rule (logaritamsko kompjutera]
računalo)
1938 .:: William Helwett i David Packard osnivaju Helwett-
Packard [HP]
1
Osnove informatike, PBF .:: Povijest
1941 .:: Konrad Zuse gradi Z3, prvi funkcionalni programibilni 1949 .:: razvijen je „Short Order Code“ koji se smatra prvim
elektromehanički kompjuter. Za jednu matematičku op- višim programskim jezikom
eraciju trebalo mu
je 3 sekunde 1950 .:: Alan Turing objavljuje, u časopisu Mind, članak u ko-
jem utvrđuje kriterije za „Turingov test kompjuterske
inteligencije“ [test za utvrđivanje umjetne inteligencije]
Z1, jedan od prvih
kompjutera Konrada 1956 .:: prva upotreba keyboarda (tipkovnice) za izravan unos
Zusa izgrađen je podataka u kompjuter
između 1936 i 1938
kao prototip za Z3 1956 .:: IBM-ov istraživački tim stvara FORTRAN (prvi znanst-
veni programski jezik)
1943 .:: izgrađen je britanski elektronički kompjuter (baziran na
vakuumskim cijevima) Colossus, čija isključiva nam- 1957 .:: skenirana je prva fotografija
jena je bila probijanje njemačkih vojnih enkripcija, a
posebno Enigme 1958-59 .:: Texas Instruments stvara i patentira prvi integrirani
sklop (čip)
1944 .:: pojam Cybernetics (kibernetika) prvi put je upotrijebljen
na konferenciju u Princetonu 1959 .:: stvoren je COBOL (Coman Buissnes Oriented Lan-
guage), programski jezik orijentiran prema poslovnim
1945 .:: zabilježen je prvi bug kada je moljac prekinuo spoj u aplikacijama
prototipu Mark II kompjutera
1960 .:: na sveučilištu Cornell pušten je u rad Perceptor, prvi
kompjuter koji ima sposobnost učenja na greškama (što
je ostvareno upotrebom neuronskih mreža)
Termin „Bug“ se odnosi na grešku
u nekom programu, a na ovoj 1962 .:: Steve Russel, student na MIT-u, programira prvu
slici prikazan je originalni zapis kompjutersku igru, Spacewar
zajedno sa „odgovornim“ kukcem
1962 .:: počinje istraživanje vezano za novi model ustroja
kompjuterskih mreža koji šalje podatke u nesekvencijal-
nim paketima koji se sastavljaju na odredištu. Ovaj kon-
1946 .:: ENIAC (Electronic Numeric Intergrator and Comput- cept je osnova ustroja modernih kompjuterskih mreža
er) je predstavljen na sveučilištu u Pennsylvaniji. Za
američku vojsku izgradio ga je Moor-ov institut i svrha 1963 .:: Ivan Sutherland stvara Sketchpad, interaktivni program
mu je bila izračunavanje balističkih tablica. Težio je 30 za crtanje koji postaje osnova za CAD (Computer Aided
tona, sadržavao 18,000 vakuumskih cijevi, zauzimao Designe) i WYSIWYG (What You See Is What You
170 m2 i mogao je obavljati 360 matematičkih operacija Get) koncepte
u sekundi
1964 .:: izumljen je miš kao novi oblik interakcije sa kompjuter-
om
jedan od najranijih
miševa
1965-66.:: prvi put je opisan termin „hypertext“ koji označava
tekst vezan za multimedijalne sadržaje i druge tekstove
[slike iznad i ispod]: ENIAC u punom pogonu. Njegova prva zadaća je bila
provjera proračuna u projektu stvaranja hidrogenske bombe.
1967 .:: početak razvoja PASCALA, strukturnog programskog
jezika
2
Osnove informatike, PBF .:: Povijest
1975 .:: Bill Gates i Paul Allen razvijaju programski jezik BA- 1984 .:: IBM predstavlja DB2, program za stvaranje i manipu-
SIC laciju baza podataka
1975 .:: IBM predstavlja laserski printer 1984 .:: u knjizi Neuromancer, William Gibson prvi put upotre-
bljava termin “cyberspace”
1975 .:: napisan je prvi Ethernet protokol i uspostavljen prvi
LAN (Local Area Network – lokalna (kompjuterska) 1985 .:: Microsoft objavljuje prvu verziju Windows-a, svoje ver-
mreža) zije grafičkog operativnog sustava
1976 .:: IBM predstavlja i prvi ink-jet printer 1988 .:: student Robert Morris Jr. piše prvi mrežni kompjuterski
virus čime naglašava potrebu za većom sigurnošću unu-
1976 .:: Steve Jobs i Steve Wozniak dizajniraju i grade Apple tar mrežnog okruženja
I kompjuter, te kasnije
iste godine osnivaju 1988 .::predstavljen IRC (Internet Relay Chat)
tvrtku Apple
1990 .:: Hewlett-Pacard i IBM zajedno počinju razvoj na RISC
Apple I kompjuter, prodavao procesorima
se kao „uradi sam“ komplet
za 600$ 1991 .:: Tim Berners – Lee piše prve protokole za World Wide
Web (WWW) koji objedinjuju URl i HTTP protokole te
1977 .:: osnovan je Microsoft HTML. World Wide Web je razvijen u CERN-u (Con-
seil Européan pour la Reaherche Nucléaire - Europska
1979 .:: pokrenut je Usenet organizacija za nuklearna istraživanja)
1979 .:: mobilni telefoni se počinju testirati u Japanu i Chicagu 1991 .:: poslano je 2,3 milijarde e-mail poruka
1980 .:: IBM predstavlja PC (personal computer) koncept upot- 1991 .:: Linus Benedict Torvalds stvara prve verzije Linux-a
punjen sa Microsoftovim DOS operativnim sustavom.
Otvorena arhitektura IBM-ovog PC-a je osnova za us- 1993 .:: na sveučilištu Illinois razvijen je Mosaic, grafički web
troj većine današnjih kompjutera koje upotrebljavaju browser (mrežni preglednik) koji je prototip za sve
kućni i poslovni korisnici današnje browsere
1982 .:: Sony najavljuje CD (compact disk) tehnologiju znatno 1994 .:: uspješno su predstavljeni koncepti kvantnog i DNA
povećavajući kapacitet skladištenja digitalnih podataka kompjutera
1982 .:: termin „Internet“ prvi put je upotrebljen kao opis za 1995 .:: predstavljena je Java, programski jezik koji se može
nekoliko povezanih kompjuterskih mreža izvršavati na svim modernim operativnim sustavima
3
Osnove informatike, PBF .:: Povijest
1996 .:: izlaskom igara kao što su Quake i Command & Conquer 2003 .:: NEC Earth Simulator najbrži je superkompjuter na svi-
- Red Alert počinje brži razvoj hardwarea namijenjenog jetu sa brzinom od 35.86 TFLOPS
novoj kategoriji korisnika kompjutera prvenstveno ori-
brzina superkompjutera se određuje prema broju matematičkih operacija u
jentiranih zabavi
sekundi. 1 FLOPS (Floating Point Operations Per Second) označava jednu
matematičku operaciju u sekundi. Trenutna snaga superkompjutera mjeri se u
1996 .:: predstavljena prva stabilna verzija Linux kernela
TeraFLOPS (1012 FLOPS)
1997 .:: Garry Kasparov gubi 2003 .:: predstavljen je Athlon 64, prvi 64bit procesor za PC
šahovski meč protiv kompjutere
IBM-ovog Deep Blue „bit“ kod procesora označava koliki je najveći broj s kojim
kompjutera procesor može manipulirati u jednom ciklusu, svaki veći
broj se mora prenijeti u drugi ciklus što usporava izvršavanje
1997 .:: izlazi prva javna verzija matematičke operacije. Taj broj je potencija broja 2 i zadnjih
Opera browsera 15-ak godina u upotrebi su 32bit procesori koji mogu ma-
nipulirati najviše sa brojem 232. Procesori nove generacije mogu manipulirati
1998 .:: predstavljen je Google, Internet pretraživač baziran na puno većim brojevima (264) što im omogućava i veći brzinu. Još jedna velika
Linux-u razlika je i u količini RAM-a s kojom procesori mogu raditi. Kod 32bit pro-
cesora najveća količina je 4GB, s time da jedan program ne može upotrijebiti
1998 .:: predstavljen Windows 98 više od 2GB. 64bit procesori omogućuju znatno veću količinu radne memorije,
čak i 10-ak TB. Zbog ovako velike razlike u arhitekturi procesora, programi
1998 .:: Apple predstavlja iMac, koncept kompjutera koji radika- koji rade na 32bit ne mogu raditi na 64bit i obrnuto. Upravo zbog kompatibil-
lno odskače od dotadašnjih normi zbog svoje integrira- nosti programa i nove generacije procesora, svi procesori namjenjeni Desktop
nosti i naglaska na dizajn tržištu sadrže 32bit komponentu (svojevrsnog prevodioca) koja omogućuje
normalan rad svih programa.
1998 .:: pojavio se Napster, prvi pravi program
za razmjenu muzike u mp3 formatu
2004 .:: PCI Express standard ulazi u komercijalnu upotrebu
2000 .:: početak godine označen je velikim
isčekivanjem posljedica Y2K buga (Year 2000. bug). 2005 .:: IBM Blue Gene/L superkompjuter postaje najbrži
Stariji kompjuterski sustavi i programi zapisivali su go- kompjuter, sa brzinom
dine u skraćenom formatu sa samo dvije zadnje brojke od 360 TeraFLOPS-a
(99 umjesto 1999 – zbog manjeg zauzeća memorije) i
vjerovalo se da postoji opasnost od isključivanja takvi
kompjuterskih programa ili da će se početi ponašati
vrlo nepredvidljivo kada nastupi 2000. godina (zbog
promjene 99→00). No na sreću, nisu se dogodile
nikakve predviđane katastrofe i osim nekih sitnih 2005 .:: u komercijalnu upotrebu ulaze prvi dvojezgreni
grešaka ulazak u 2000. godinu prošao je bez posljedica. procesori
2000 .:: procesori prelaze granicu od 1GHz 2006 .:: početkom godine predstavljen je prvi Apple kompjuter
baziran na Intel procesorima što je označilo veliku
2000 .:: lansiran je Windows 2000 te DOS prestaje postojati promjenu u filozofiji kompanije. Nekoliko mjeseci
poslije omogućena je i instalacija Windows operativnog
2001 .:: Apple predstavlja svoj novi operativni sustav – OS X, sustava.
zasnovan na UNIX jezgri
2008 .:: U prvoj polovici godine konačno su riješene sve dvojbe
2001 .:: predstavljen USB 2 protokol i SATA 1.0 standard oko nasljednika DVD formata. Od dva konkurentska
rješenja u vidu Blu-Ray i HD-
2001 .:: postaju dostupne nove Internet domene kao što su .info DVD diskova, Blu-Ray se pokazao
i . biz tehnički i komercijalno uspješniji.
4
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
.::Hardware
Pojam Hardware obuhvaća sve fizičke komponente kompjutera. Sam hardware se najjednostavnije može podijeliti na glavni i
periferni, gdje se glavnim komponentama smatraju one koje su neophodne za rad kompjutera (procesor, memorija, matična ploča),
a perifernim sve ostale. Svaka rasprava o hardwerskim komponentama i brzinom njihovog razvoja usko je povezana sa Mooreovim
zakonom koji diktira porast brzine i kompleksnosti mikroprocesora, što nadalje diktira razvoj ostalih komponenti.
Mooreov zakon… Gordon Moore je 1965. postavio zakon po kojem će se broj integriranih tranzistora u procesorima udvostručavati
svakih 18 mjeseci (a samim tim udvostručit će se i performanse procesora). Zakon je vrlo negativno primljen, no Moore je bio u
pravu jer se rast broja tranzistora još i danas ponaša točno po njegovom zakonu.
Binarni sustav
Danas je rad svakog čipa (microprocesora), bio on dio nekog kompjutera ili nekog drugog elektroničkog uređaja, zasnovan na bara-
tanju brojevima binarnog sustava. Binarni sustav brojeva zasnovan je samo na dvije znamenke (0 i 1) tako da npr. decimalni broj
169 u binarnom sustavu izgleda kao 10101001.
Razlog upotrebe binarnog sustava je sam ustroj elektroničkih komponenti čiji se osnovni teorijski način rada nije promijenio još od
njihovih prvih verzija. Svaki čip može imati samo dva stabilna stanja. Prvo stanje je bez napona i ekvivalentno je vrijednosti 0, a
drugo moguće stanje je postojanje napona što je ekvivalentno sa 1. Dakle jedino što čipovi mogu prepoznavati su znamenke 0 i 1 i
zbog toga kažemo da je osnovni jezik kompjutera (često je u upotrebi stručniji termin – strojni jezik) binarni numerički sustav.
Matična ploča
Matična ploča je osnova ustroja modernog kompjutera. Ona je mjesto ali i sredstvo integracije svih komponenti potrebnih za rad
kompjutera. Njeni sastavni dijelovi omogućuju komunikaciju između različitih kompjuterskih komponenti, te samim time njihovu
integraciju u funkcionalnu cjelinu. Današnje matične ploče su ustrojene po zajedničkom osnovnom konceptu. Na matičnoj ploči se
nalaze mjesta za fizičko spajanje raznih komponenti (kao npr. utor za procesor, memoriju, čvrsti disk, grafičku karticu, mjesto za
spajanje miša i tipkovnice i dr.) te čipovi koji omogućuju prijenos podataka do matične ploče i obrnuto. O funkcioniranju svih tih
komponenti brinu se dva procesora (Northbridge i Southbridge). Ustrojem se razlikuju od glavnog procesora jer su sastavljeni od
dijelova (kontrolera) koji imaju ulogu kontrole pojedinih dijelova hardwarea koje spajamo na matičnu ploču.
Northbridge Southbridge
U standardnoj strukturi modernih matičnih ploča Northbridge Southbridge je druga kontrolna komponenta matične ploče. On
omogućuje i kontrolira komunikaciju najbržih, a samim tim i kontrolira ostale, manje zahtjevne komponente matične ploče
najzahtjevnijih perifernih komponenti kompjutera (a to su CPU kao što su PCI sabirnica, ATA i SATA port, serijski i paralelni
(procesor), RAM (radna memorija) i AGP (grafička kartica)). portovi, USB, Ethernet (LAN), itd.
5
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
PCI i PCI-Express FireWire (IEEE 1394 standard), koji je sredinom 90-ih razvio
PCI (Peripheral Component Inter- Apple, može se smatrati ekvivalentom
connect) utori su dio matičnih ploča USB tehnologije. Prednosti pred USB-
već niz godina i osnovni su način om su veća realna brzina prijenosa po-
spajanja perifernih komponenti dataka te bolji prijenos napajanja uređaja
kompjutera. U novoj generaciji jer Firewire kabel može kontinuirano
kompjutera njihovu funkciju sve prenositi 45 wata što je sasvim dovoljno
više preuzimaju PCI-Express utori za uređaje srednje potrošnje.
(1x) zbog svoje povećane brzine i
memorijske propusnosti. Bluetooth je način bežičnog spajanja perifernih uređaja (ime je
pogled na standardne PCI utore
dobio po danskom i norveškom kralju iz 10. stoljeća). Primarno
ga je razvio Ericsson kao način bežičnog povezivanja mobitela
i kompjutera, no standard se ubrzo počeo koristiti za spajanje
6
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
ostalih perifernih uređaja gdje je fleksibilnost bežične komunikacije važnija od brzine prijenosa podataka. Brzina prijenosa trenutne
verzije je oko 0.26 MB/s što je znatno sporije od USB ili Firewire tehnologije, ali prednost je u tome što uređaj može biti udaljen i
do 10 metara od kompjutera te ne mora biti u istoj prostoriji. Osim upotrebe povezane sa mobilnim telefonima, najzastupljenije je
spajanje miševa i tipkovnica te povezivanje kompjutera (najčešće laptopa) u kratkotrajne mreže.
7
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
Procesor
Sam naziv procesor označava svaki elektronički sklop koji može manipulirati podacima. U drugoj polovici prošlog stoljeća naziv se
počeo upotrebljavati kao sinonim za glavni sklop za obradu podataka (CPU - Centra Procesing Unit)
8
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
više jezgri (trenutni prototipovi su bazirani na 9 jezgara), no one najvažniji propusnost podataka, potrošnja i latencija.
nisu identične. Jedna jezgra namijenjena je kontroli i raspodjeli
zadataka (kontrolna jezgra), a ostale su namijenjene samoj ob-
radi podataka. Jedna od najvećih prednosti Cell procesora je ROM
mogućnost njihovog povezivanja. Kada jedan procesor nije ROM (Read-only memory) je vrsta memorije koja služi samo
dovoljno snažan jednostavno se doda još jedan (ili nekoliko), te za spremanje podataka i njihovo čitanje ali ne i za zapisivanje
oni tada funkcioniraju kao cjelina. novih podataka (otuda naziv “read only”). Ovakva memorija
je prisutna u skoro svim elektroničkim uređajima jer sadrži os-
Prva komercijalna upotreba Cell procesora je unutar Play Sta-
novne podatke uređaja i, u većini slučajeva, neki osnovni pro-
tion 3 igraćih konzola
gram (u slučaju matične ploče to je BIOS).
Memorija
RAM
RAM (Random access memory – memorija nasumičnog pris-
tupa) je radna memorija kompjutera. Ona sadrži sve trenutno
aktivne podatke tj. podatke s kojima se nešto radi ili koji se mi-
jenjaju. Razlikuje se od
čvrstih diskova i ostalih,
sličnih tipova memorije,
po svojoj brzini koja je
i nekoliko stotina puta
veća, te po činjenici
da su svi podaci od-
mah dostupni (jer nema
čekanja na neki fizički
dio uređaja kao npr. magnetska glava unutar čvrstog diska – otu- Slika prikazuje prosječan kompjuter sredinom 50-ih u kojem
da i termin “nasumično” u samom imenu). No, za razliku od velik dio prostora zauzimaju uređaji za skladištenje podataka
čvrstog diska ili dvd-a, RAM nije trajni medij za spremanje po-
dataka jer se oni gube isključivanjem kompjutera. Razlog tome U to vrijeme podaci su bili smješteni na magnetizirane trake
je što se podaci u RAM ne spremaju kao neka fizička promjena (princip rada je bio istovjetan audio kasetama samo puno većih
(kao npr. laserska udubljenja na DVD-u) neko postoje samo kao dimenzija) i od samih početaka upotrebe ovakvog skladištenja
trenutni električni naboj. podataka bio je očit jedan nedostatak. Kako je podatak bio
Razvoj RAM memorije je tekao usporedo sa razvojem ostalih smješten na određenom dijelu magnetske trake, koja je mogla
glavnih kompjuterskih komponenti jer je, uz procesor, RAM biti duga i nekoliko stotina metara, sama traka se prije svakog
limitirajući faktor u brzini kompjutera. Naime, brzina procesora čitanja podatka morala dovesti u točno određen položaj što je
označava koliko brzo se mogu obavljati naredbe, ali RAM (tj. zahtijevalo određeno vrijeme. Posljedica toga je prvenstveno bio
njegova količina) diktira koliko naredbi i podataka za obradu spor pristup podacima ali i neujednačenosti brzine pristupa jer je
kompjuter ima na raspolaganju. sve ovisilo o trenutnoj poziciji trake u odnosu na čitaću glavu.
Veličina (količina) i brzina RAM memorije raste usporedo sa Ova tehnologija bila je također ograničena i kapacitetom spre-
povećanjem snage procesora i razvojem sve zahtjevnijih ap- manja podataka što je i jedan od razloga zašto su kompjuteri u to
likacija kojima je potreban u sve većim količinama. Sam RAM vrijeme zauzimali i nekoliko desetaka m2 (dobar dio prostora su
komercijalno ne dolazi kao jedan čip nego kao nekoliko čipova zauzimali čitači i same magnetske trake).
postavljenih na silikonsku pločicu (paket) koji onda ima kapac- Da bi se uklonili nedostaci magnetskih traka počeli su se razvi-
itet od 128, 256, 512MB ili 1GB jati prvi prototipovi čvrstih diskova koji su za zapis podataka up-
Trenutno najzastupljeniji tipovi RAM memorije su DDR2 i otrebljavali okrugle aluminijske ploče prekrivene magnetskim
DDR3 (evolucije Duble Data Ram memorije). Tipovi RAM premazom. Iako se podaci na te ploče zapisuju magnetski kao
memorije se uglavnom razlikuju po nekoliko faktora od kojih su i u slučaju magnetskih traka, sam odabir metala kao materijala
9
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
i oblika pločice, omogućio je znatno veću brzinu vrtnje, a samim time i puno brži pristup podacima. Osnovni dijelovi modernih
čvrstih diskova su same diskovne ploče na koje se zapisuju podaci (obično ih je nekoliko), glava za čitanje i pisanje (koja je pomična
i „lebdi“ oko 0,07 mm iznad površine pločice) te motora i kontrolnih čipova. Da bi prijenos podataka bio što pravilniji i bez naglih
prekida, uz same kontrolne čipove čvrsti diskovi posjeduju i malu količinu među memorije (buffer) u koju se podaci privremeno
spremaju.
Iako postoje dvije vrste čvrstih
diskova, njihove međusobne
karakteristike su vrlo slične.
Moderni ATA/SATA diskovi
se primarno upotrebljavaju u
kućnim i poslovnim računalima
i odlikuju se brzinom vrtnje
ploča od 7200 okretaja/min te
visokim kapacitetom (do 1.5
TB) te nižom cijenom od SCSI
diskova.
Periferni uređaji za spremanje podataka marivo mali kapacitet, važno je zapamtiti da su oni razvijeni u
Za razliku od RAM-a i čvrstog diska koji se, u načelu, fizički ne doba kad su programi bili veliki tek nekoliko KB, a najveći tvrdi
odvajaju od samog kompjutera, periferni uređaji služe za fizički diskovi jedva su prelazili 10 MB. U takvim uvjetima floppy dis-
prijenos podataka između kompjutera. kete su bili idealno sredstvo za prijenos podataka.
Kod njih možemo razlikovati sam uređaj koji služi za čitanje i
zapisivanje podataka, te medij na koji se podaci zapisuju. Floppy disk ima još jednu osobinu koja je dugo godina bila
nezamjenjiva. Naime, pri instalaciji nekih operativnih sustava
Floppy ili u slučaju nekog kvara (bilo hardwerskog ili softwerskog)
Floppy disk je jedan od prvih praktičnih uređaja za prijenos po- pristup potrebnim opcijama kompjutera bio je moguć samo
dataka, te je u 80-ima i 90-ima bio praktično jedini način distri- pomoću posebno pripremljenih floppy disketa (tzv. boot dis-
bucije programa i prijenosa podataka u upotrebi. keta). Čak i danas u slučaju najmodernijih kompjutera postoje
Razvoj floppy-a je počeo još sredinom 60-ih, a prvi radni proto- neke tehničke operacije koje je, paradoksalno, lakše i brže
tipovi su koristili medije promjera 20 cm i mogli su sadržavati riješiti pomoću diskete neko nekim drugim načinom.
oko 80 KB podataka (nekoliko stranica teksta).
Prvi komercijalni medij je bio 5¼ Floppy (5¼ se odnosi na nje-
govu veličinu u inčima – oko 13cm) koji imao kapacitet od 720
KB. CD/DVD
Do kraja 80-ih CD (Compact Disc) je optički disk za spremanje digitalnih po-
postupno je prev- dataka. Razlog zašto se zove optički je u tome što se podaci za-
ladao 3½ Floppy pisuju optičkim putem pomoću lasera (za razliku od tvrdog diska,
koji je imao kapa- floppy-a, itd. na koje se podaci zapisuju magnetskim putem).
citet od 1.44 MB CD su 1979. zajednički razvili Philips i Sony i prvenstveno je
(na ovaj floppy se bio namijenjen za distribuciju muzike, no vrlo brzo se počeo
uobičajeno misli upotrebljavati za spremanje digitalnih podataka.
pod terminom diske- Svojim velikim kapacitetom i brzinom prijenosa bio je idealni
ta). Iako iz današnje nasljednik floppy disketi kao medij za prijenos podataka i distri-
perspektive oba ova buciju programa. Sam medij je krug promjera 12 cm i debljine
formata imaju zane- 1.2 mm na kojem je zaštitni sloj od aluminija koji služi za zapis
10
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
podataka. Pri samom zapisu laser urezuje podatke u aluminijski USB stick, flash…
sloj u obliku udubina koje se kasnije mogu očitati zbog razlike USB stick te razne flash memorije su uređaji za spremanje po-
u refleksiji udubine i ravne površine. Svaka udubina predstavlja dataka koji ne koriste nikakve mehaničke komponente (pokret-
jednu binarnu znamenku (dakle 0 ili 1) i vrlo je malih dimenzija ne dijelove) za zapisivanje podataka, nego se podaci spremaju
(oko 300 nm) da bi se mogla postići velika gustoća zapisivanja direktno na čip čiji je us-
te samim time i velik kapacitet samog medija. troj sličan RAM memoriji
Da bi shvatili veličinu same (s tom razlikom da podaci
udubine možete zamisliti ne nestaju kada uređaj
cd veličine nogometnog nije pod naponom). Ne-
stadiona na kojem bi jedna dostatak pokretnih dijelova
udubina bila veličine zrna omogućuje male dimenzije
pijeska. Standardni cd-i ovih uređaja i vrlo male potrebe za električnom energijom te se
mogu sadržavati 700 MB zbog toga upotrebljavaju u velikom broju elektronskih uređaja
podataka ili 80 minuta (od digitalnih fotoaparata do mobitela).
audio zapisa i važno je za-
pamtiti da se podaci na cd
mogu zapisati samo jedanput. To nije slučaj samo ako koristite Solid-state drive
CDRW medije (read / write) koji omogućuju višestruko zapisiv- Ova tehnologija je još u svojim začecima ali je sasvim izvjesno
anje podataka te mogu funkcionirati kao floppy disketa). da će s vremenom zamijeniti čvrste diskove kao glavni uređaj za
spremanje podataka. Radi se o izmijenjenom tipu flash memo-
Prvi cd-i su trebali imati kapacitet od 60 minuta audio zapisa
rije koja ima mogućnost zadržavanja podataka i nakon nestanka
ali Sony je inzistirao da se to poveća na 74 minute da bi na
napona, vrlo slično USB. Solid-state drive posjeduje brzinu
jedan disk stala i najduža verzija Beethoven-ove 9. simfonije.
pristupa podacima koja je nekoliko tisuća puta brža od najboljih
čvrstih diskova. Uz to, ova tehnologija rješava problem fragmen-
DVD (Digital Versatile Disc) je evolucija CD tehnologije koja tacije podataka koji je prisutan kod čvrstih diskova jer je zbog
se pojavila u drugoj polovici 90-ih. Sam medij je istih dimen- izrazito velike brzine pristupa podacima i izostanka mehaničkih
zija kao i CD, a promijenila se frekvencija lasera kojim se komponenti utjecaj fizičke pozicije podataka (ili dijelova podat-
zapisuju podaci, što je omogućilo veću gustoću zapisa te veći aka) zanemariv. Trenutni nedostatci tehnologije su visoka cijena
kapacitet. i mali kapaciteti uređaja u usporedbi za čvrstim diskovima.
DVD je prvenstveno bio namijenjen distribuciji filmova u digi-
talnom obliku no, kao i u slučaju CD-a, brzo je počela njegova
primjena za skladištenje podataka.. Grafičke kartice
Kapacitet samog DVD-a je 4.7 GB, no postoje mediji koji sadrže Danas, kada je vizualna interpretacija i baratanje podacima post-
dva nezavisna sloja i/ili se mogu zapisivati sa obje strane te tada alo primaran načina rada na kompjuteru za većinu korisnika,
kapacitet može narasti na 17.1 GB. grafičke kartice postale su jednako značajne (ako ne i značajnije)
Kao i cd, na DVD se u pravilu može zapisivati samo jedanput od ostalih dijelova kompjutera.
osim ako se ne upotrebljavaju RW mediji. Grafičke kartice su dio
Blu-Ray (tehnologija je ovako nazvana jer koristi lasere u kompjutera koji omogućuje
plavom spektru) je daljnja evolucija DVD medija koja za zapi- vizualni prikaz podataka na
sivanje podataka koristi laser u plavom dijelu spektra čime je monitoru tj. ekranu. Upotre-
postignuta još veća gustoća zapisa. Standardni jednoslojni Blu- ba modernih kompjutera je
Ray disk ima kapacitet od 25 GB je moguće kombinirati slojeve nemoguća bez grafičkih kartica
kao u slučaju DVD-a . Ova tehnologija je komercijalno dostup- i monitora, i to se nije promi-
na od sredine 2004. Komercijalno dostupni Blu-Ray diskovi su jenilo zadnjih 30-ak godina.
uobičajeno dvoslojni te omogućuju pohranu nekoliko sati video Razvoj samih grafičkih kartica tekao je usporedo sa razvojem
sadržaja u punoj HD rezoluciji. ostalih kompjuterskih komponenti te su one na početku mogle
prikazivati samo tekst u dvije boje (što je bilo sasvim dovolj-
no za tadašnje potrebe). Brži razvoj grafičkih kartica u drugoj
polovici 90-ih bio je potaknut iz dva neovisna izvora. Prvi je
Zip & Jaz sadržavao profesionalce koji su sve više upotrebljavali grafičke
Ovo su eksterni uređaji koji kombiniraju osobine floppy dis-
mogućnosti kompjutera za rad u CAD aplikacijama te za 2D i
kete (mala masa i veličina medija te njegova zaštićenost) i CD-a
3D dizajn. Drugi izvor je bio komercijalno puno važniji i mo-
(veliki kapacitet i brzina zapisivanja). Sami mediji su zaštićeni
glo bi se reći da je on više zaslužan za strelovit razvoj grafičkih
tvrdom plastikom i veličine su 3 ½ Floppy diskete, a kapacitet
kartica. Taj izvor čine korisnici koji su uvijek orijentirani prema
im je 750 MB za Zip varijantu i 2 GB za Jaz. Nikad nisu bili
najnovijoj (a samim tim i najskupljoj) tehnologiji, to su igrači
rašireni u kućnoj upotrebi ali su bili popularni među poslovnim
kompjuterskih igrica.
korisnicima kao vrlo
Pojavom prvih komercijalno uspješnijih igara kao što su DOOM,
kvalitetan način arhivi-
Duke Nukem ili Quake, pokrenut je ciklus u kojem su nove igre
ranja podataka
zahtijevale sve brže kompjuterske komponente (što je primarno
uključivalo CPU i grafičku karticu), a pojava nove generacije
11
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
Zvučne kartice
Kao što grafičke kartice omogućuju kompjuteru prikaz slike,
tako i zvučne kartice omogućuju prikaz zvuka. Potreba za što
kvalitetnijom obradom i prikazom zvuka počela je sa početkom
upotrebe kompjutera, ne više samo kao sredstva za obradu po- jedan od prvih modema (lijevo) i njegova moderna varijanta
dataka, nego i kao izvora zabave. Kompjuterske igre nove gen-
eracije, uz vizualni napredak, oslanjaju se sve više i na zvučni Ovo je bio prvi način komunikacije između udaljenih kompjutera i
dojam, što zahtjeva veće mogućnosti obrade zvuka i mogućnost predstavljen je još 1950-ih kao način spajanja vojnih kompjutera.
istovremenog korištenja i više od dva zvučnika. Tradicionalno za Zbog jednostavnosti koncepta i relativno niskih proizvodnih
kvalitetnu reprodukciju nekog zvučnog zapisa bila su dovoljan troškova, uređaji su već ranih 60-ih bili komercijalno dostupni
dva zvučna kanala (dakle dva zvučnika), desni i lijevi. Malene te su ostali okosnica mrežnog povezivanja kompjutera sve do
razlike u kanalima daju slušaocu dojam prostornosti zvuka kasnih 90-ih.
(osjećaj da se izvor zvuka nalazi negdje u prostoriji, ne nužno u Iako se pojam modem tehnički odnosi samo na ovakav tip
okolini zvučnika) no taj osjećaj je vrlo mali zbog upotrebe samo uređaja, u standardnom govoru može se upotrijebiti i za uređaje
dva izvora zvuka. U zadnjem desetljeću razvijene se tehnologije koji služe za broadband povezivanje kao što su DSL modemi.
višekanalne reprodukcije zvuka (dakle upotreba više zvučnika
istovremeno) koje su do tada bile rezervirane samo za profesion-
alne studije za snimanje.
Upotreba više zvučnika puno doprinosi kvaliteti zvuka i njego- ISDN
voj prostornosti jer je sada moguće postaviti zvučnike i ispred i ISDN (Integrated Services Digital Network) je istovremeno na-
iza osobe. Trenutno ziv za način povezivanja i za skup protokola koji omogućuju
se ovakve tehnologi- to povezivanje. Problem koji je uvijek bio vezan uz upotrebu
je tj. standardi zovu modema je mala brzina prijenosa podataka (koja je postala sve
5.1 i 7.1 gdje brojevi očitija za razvojem sve zahtjevnijih programa) i nemogućnosti
5 i 7 označavaju broj istovremenog prijenosa podataka i korištenja telefonske linije za
zvučnika koji se razgovor. To je riješeno uvođenjem ISDN tehnologije kojom se
mogu istovremeno digitalni signal više ne pretvara u analogni nego se on direkt-
koristiti, a broj 1 no šalje prema drugom kompjuteru. Ovakav prijenos podataka
prisutnost samostal- je brži i stabilniji (sa manje grešaka u prijenosu). Standardna
nog bas zvučnika. ISDN tehnologija, dakle ona koju upotrebljavaju kućni koris-
Kao i većina nici, u sebi sadrži dva kanala za prijenos što znači da istovre-
kompjuterskih komponenti, i zvučne kartice se dijele na profe- meno mogu postojati dva prijenosa podataka (digitalni prijenos
sionalne te one namijenjene kućnim korisnicima (mada ubrzani podataka i telefonski razgovor, a moguće je istovremeno koris-
razvoj tehnologije pomalo briše granicu između kategorija). titi i oba kanala za prijenos podataka te tako udvostručiti brzinu
Glavne razlike su brzina procesora, frekvencijska osjetljivost, prijenosa). Važno je napomenuti da fizički nema promjene ako
čistoća materijala (čistoća bakra ima veliki utjecaj na kvalitetu usporedimo sa upotrebom standardnog modema jer se upotre-
zvuka) te dizajn izlaza na profesionalnim karticama koji bljavaju iste telefonske žice. Razlika je u tome da ISDN ne
omogućuje upotrebu puno boljih audio kablova koji su zaštićeni pretvara digitalni signal u analogni kao što to radi modem, nego
od vanjskih smetnji. se signal prenosi direktno u digitalnom obliku, što omogućuje
prijenos puno više podataka kroz isti komad bakra.
Prva stvar koju korisnici obično zamijete pri prelasku sa mo-
dema na ISDN tehnologiju je puno brže spajanje te nestanak
određenog zvuka koji je bio prisutan pri spajanu modema i koji
je, po mnogim ljudima, jedan od najiritantnijih umjetno proiz-
vedenih zvukova.
12
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
Miš
Svaki moderni kompjuter je jednostavno nezamisliv bez miša
i to zbog njegove uske povezanosti sa funkcioniranjem mod-
ernih grafičkih operativnih sustava. Sam miš, kao naprava koja
prenosi stvarne pokrete i naredbe u virtualne, stvoren je 1963.
u Stanfordskom istraživačkom institutu. Prvi miševi su za pri-
jenos pokreta ruke koristili dva
kotačića (po jedan za svaku
os) koja su prenosila pokret u
električne signale. Takvi miševi
su bili vrlo nezgrapni i neo-
sjetljivi, no njihov razvoj se nas-
tavio i ubrzo se umjesto kotačića
počela upotrebljavati kuglica koja je pridonijela povećanju os-
jetljivosti i stvaranju prirodnijeg oblika samog miša (prirodnijeg
za držanje u ruci). Miš sa kuglicom predstavljen je još 1970. no
i danas su takvi miševi u upotrebi u cijelom svijetu.
13
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
14
Osnove informatike, PBF .:: Hardware
Printer i ploter
Printeri služe za fizički ispis podataka (teksta, slika, itd) iz
kompjutera. Postoje dva tipa printera. Prvi su ink-jet print-
eri koji za ispis koriste
boju koja se na papir
nanosi pomoću mlaznica
promjera nekoliko de-
setinki milimetra. Ovaj
tip printera je nešto
rašireniji zbog manje ci-
jene samih uređaja i boje.
Negativna strana je ve-
lika potrošnja same boje
koja ovisi o kvaliteti ispisa (tako npr. jedno punjenje u tipičnom
printeru može ispisati i nekoliko tisuća stranica teksta, ali samo
nekoliko desetaka velikih fotografija).
15
Osnove informatike, PBF .:: Software
.::Software
Svaki napredak kod fizičkih komponenti koje služe za obradu podataka je sasvim besmislen ako ne postoji način kojim ćemo kon-
trolirati te komponente. Taj način kontrole je software.
Datotečni sustavi
Tijekom razvoja kompjutera razvijali su se i različiti načini zapisivanja podataka na trajne medije koje jednim imenom nazivamo
datotečni sustavi. Datotečni sustav je metoda održavanja fizičke hijerarhije na nekom mediju tj. to je način popisivanja svih datoteka
na nekom mediju i stalnog obnavljanja tog popisa, a taj popis onda upotrebljava operativni sustav da bi točno znao gdje se u svakom
trenutku neka datoteka nalazi. Kad ne bi postojao takav popis datoteka, kad god bi operativni sustav trebao neku datoteku morao bi
pretražiti sadržaj cijelog medija što je jako vremenski zahtjevno i znatno bi usporilo funkcioniranje samog kompjutera, posebno ako
znamo da u prosjeku operativni sustavi manipuliraju sa nekoliko stotina datoteka u sekundi.
Iako je osnovni način zapisivanja podataka isti, podaci se zapisuju u binarnom obliku, način fizičkog smještaja podataka, njihove
identifikacije i čitanja se može bitno razlikovati.
Osnovni pojmovi koje treba razlikovati kod datotečnih sustava su particije i direktoriji. Particije su dijelovi čvrstog diska koji čine
samostalnu cjelinu (operativni sustav ih predstavlja kao slova abecede, npr. c:, d:, itd.) te ih na jednom fizičkom čvrstom disku
može biti jedna ili više. Prednost particija je u tome što ih operativni sustav prepoznaje kao posebne diskove iako se nalaze na istom
fizičkom disku što je vrlo korisno u slučajevima kada želite svoje podatke držati fizički odvojenima, a nemate više diskova. Sa sva-
kom particijom možete neovisno baratati (npr. brisati, formatirati) bez da utječete na drugu particiju.
Drugi važan pojam su direktoriji koji nisu ništa više od načina grupiranja datoteka (i kod njih vrlo dobro funkcionira analogija sa
ladicama).
FAT, FAT16 i FAT32 se međusobno dosta razlikuju, svi su zasnovani na sličnim prin-
FAT datotečni sustav se pojavio zajedno sa DOS operativnim cipima kao FAT32 i NTFS datotečni sustavi.
sustavom 1980. godine i razvijan je usporedo sa razvojem Win-
dows operativnih sustava (do verzije Windows 98). Naziv je Datotečni sustavi pod UNIX-om
dobio po svojoj osnovnoj komponenti. Glavna razlika ovih sustava u usporedbi sa sustavima namijen-
File Allocation Table (FAT) je tablica smještaja datoteka koja se jenim windows-ima je u postojanju samo jedne glavne particije
nalazi na početku diska te sadrži podatke o svim datotekama na (za razliku od Windows-a gdje možete imati nekoliko diskova i
disku (njihovo ime, fizičku poziciju, poziciju unutar hijerarhije još više particija koje su sve predstavljene svojim slovom). Do-
(u kojem direktoriju se nalazi), itd. Najveće promjene koje su se datni uređaju kao npr. novi diskovi, floppy, dvd itd., su prikazani
dogodile u razvoju ovog datotečnog sustava (od FAT do FAT32) kao direktoriji u toj particiji. To omogućuje da UNIX operativni
je količina podataka koju je mogao opisati (tj. sadržavati). Tako sustav barata sa podacima smještenima na puno fizičkih uređaja
je FAT mogao imati 2 Mb prostora, FAT16 je mogao sadržavati koji ne moraju biti u istom kompjuteru nego mogu biti povezani
32 MB prostora (što i nije bio toliki problem kad se uzme u preko kompjuterske mreže.
obzir da su najveći čvrsti diskovi, u vrijeme kad je uveden, imali
kapacitet od 20 Mb), a FAT32 (koji se još uvijek koristi u ve- Budući datotečni sustavi
likom broju kompjutera) može sadržavati 124.55 Gb (najveća Naglim razvojem kompjuterske tehnologije, a posebno stre-
moguća veličina jedne datoteke je 4 Gb). No, ovaj datotečni sus- lovitim rastom potrebnog prostora za skladištenje, počelo se
tav je zastario baš zbog ograničenja količine podataka koje može razmišljati o novom pristupu spremanja podataka. Svi današnji
sadržavati. 124.55 Gb zvuči puno, no ta je količina podataka datotečni sustavi, koliko god uznapredovali, zasnovati su na
(ili bolje rečeno količina slobodnog prostora) postala premala principu hijerarhije datoteka. Pojednostavljeno to znači da sva-
čak i kućnim korisnicima, dok su potrebe poslovnih i akadem- ka datoteka mora imati svoje mjesto u strukturi. Dakle ona je
skih kompjuterskih sustava već odavno prešle granicu petabajta. smještena na točno određenom mjestu u točno određenom di-
Zbog toga su razvijeni novi datotečni sustavi koji nemaju takva rektoriju.
prostorna ograničenja te sadrže mnoge dodatne mogućnosti ma- Povećanjem količine podataka s kojom svakodnevno baratamo
nipulacije i zaštite podataka. takav smještaj podataka postaje zastario te se prelazi na virtu-
alnu hijerarhiju u kojoj datoteke nisu fizički unutar nekog direk-
NTFS torija nego njihov položaj određuju trenutni uvjeti. U određenu
NTFS (New Technology File System ili datotečni sustav nove ruku ovo funkcionira kao pretraživanje jer ako želite npr. u jed-
tehnologije) logički je nasljednik FAT32 sustava i podržava nom direktoriju imati pjesme jedne grupe, operativni sustav će
Windows NT, Windows 2000, Windows XP operativne sus- vam stvoriti virtualni direktorij s tim pjesmama (te pjesme neće
tave. Glavne prednosti pred FAT32 sustavno su znatno bolji opis fizički biti u istom direktoriju, a moguće je da će neke od njih
datoteka i praktično neograničena količina podataka koju može istovremeno biti i u drugim direktorijima – ako vam recimo za-
opisati. treba direktorij pjesama koje počinju s određenim slovom). Za
sada ovakav tip datotečnih sustava nije u komercijalnoj upotrebi
HPFS i Ext ali to će se vjerojatno promijeniti tijekom 2010. godine kada bi
Ovi i drugi datotečni sustavi su prilagođeni drugim operativnim trebala izaći serverska verzija Microsoftovog Windows 7 opera-
sustavima kao što su Linux OS/2, Mac OS i mnogi drugi. Iako tivnog sustava (što praktično znači da će nekoliko mjeseci kas-
nije to isto biti dostupno i kućnim korisnicima)
16
Osnove informatike, PBF .:: Software
17
Osnove informatike, PBF .:: Software
DOS
Microsoft DOS (Disk Operating System – diskovni operativni
sustav) predstavljen je 1981. godine kao samostalni operativni
18
Osnove informatike, PBF .:: Software
19 windows XP
Osnove informatike, PBF .:: Software
Linux
Linux je, uz Windowse, danas najzastupljeniji operativni sustav za kućne
i poslovne korisnike. Ono što ga odvaja od Windowsa je činjenica da je
njegov izvorni kod besplatan i slobodno dostupan. To efektivno znači da
svatko, potpuno besplatno, može napraviti svoju verziju operativnog sus-
tava (tzv. distribuciju). Normalno, profesionalne distribucije se naplaćuju
ali njihova cijena je tek dio cijene Windows operativnog sustava. Linux
se razvio od UNIX operativnog sustava i sa njim dijeli mnoge zajedničke
osobine, prvenstveno manipulaciju datotekama i hardwerom. Prve verzije
Linux-a razvio je Linus Benedict Torvalds, tada student kompjuterskih
znanost u Helsinkiju, u ranim 90-ima.
20
Osnove informatike, PBF .:: Obrada teksta
Obrada teksta
Programi za obradu teksta bili su među prvim komercijalno dostupnim programima. Danas postoji puno komercijalno dostupnih
ali i besplatnih programa za obradu teksta (kao što je npr. OpenOffice Writer koji se nalazi unutar OpenOffice paketa programa).
U nastavku se opisuju neki osnovni principi obrade teksta na primjeru Microsoft Word-a, no sve to je primjenjivo i na ostalim pro-
gramima ovog tipa.
Microsoft Word
Word je dio Microsoft Office paketa namijenjen unosu i obradi teksta. Uz rad na tekstu postoji i mogućnost služenja raznim drugim
objektima kao što su slike, tablice, grafovi i dr. Svaka nova verzija ovog programa, kao uostalom i cijelog office paketa, donosi
znatan broj novih mogućnosti, no one osnovne uvijek su iste, bez obzira na to da li koristite Word 97 ili Word 2003.
21
Osnove informatike, PBF .:: Obrada teksta
- smještaj teksta - desno Kada želite spremiti drugu verziju dokumenta, želite spremiti
- smještaj teksta [poravnanje teksta po vanjskim mar- dokument na neko drugo mjesto ili želite spremiti dokument
ginama]
Svaki slijedeći put kada želite spremiti taj dokument Word vas
- numeriranje
neće više pitati za ime i lokaciju dokumenta nego će automatski
- mijenjanje boje slova
spremiti sve promjene na mjesto gdje ste ga prvi put spremili.
- pisanje eksponenta
- pisanje indeksa istog imena na drugo mjesto onda izaberite naredbu File >>
Save As. Opet će se pojaviti dijalog koji će vas pitati gdje želite
spremiti svoj dokument i pod kojim imenom.
Ostale alatne trake i naredbe
Word sadrži puno više alatnih traka nego što će biti opisano u
ovom priručniku i većinu od njih nećete nikada upotrebljavati, Kopiranje, izrezivanje i umetanje teksta
no ponekad se dogodi da vam zatreba neka alatna traka koja Kod pisanja često se nameće potreba za kopiranjem ili
nije aktivna ili neka naredba koja nije ni premještanjem veće količine teksta unutar samog dokumenta
na jednoj alatnoj traci. Tada je potreb- ili između dokumenata, te kopiranje teksta iz drugih programa
no ručno aktivirati tu alatnu traku (ili (primjerice web browsera). U tu svrhu služe naredbe Copy (ko-
naredbu). To se radi iz izbornika View piranje), Cut (izrezivanje) i Paste (umetanje). Ove komande su
naredbom Toolbars. Kad se pojavi popis dostupne u osnovnom izborniku pod naredbom Edit ili pomoću
alatnih traka možete uključiti ili isključiti ikona na standardnom izborniku. Naredba Copy kopira označeni
pojedinu alatnu traku tako da kliknete na dio teksta u privremenu memoriju, dok naredba Cut izrezuje
njeno ime. Ako želite dodati neku nared- označeni dio teksta (tj. kopira ga u privremenu memoriju i zatim
bu (tj. ikonu) koja nije prisutna na alatnim briše iz dokumenta). Naredba Paste umeće tekst iz privremene
trakama, potrebno je kliknuti na naredbu
memorije na mjesto kursora.
Customize.
Pojavit će se Nakon upotrebe naredbe Paste tekst još uvijek ostaje u privre-
novi izbornik menoj memoriji (sve dok ne kopirate ili izrežete nešto drugo)
koji sadrži tako da možete umetati isti tekst na više mjesta i u više doku-
popis svih menata.
naredbi dostupnih u Word-u. Jed-
nostavno nađite naredbu i odvucite
ju pomoću miša na željeno mjestu u Uređivanje teksta
nekoj aktivnoj alatnoj traci. Najveća snaga Worda leži
u gotovo neograničenoj
Novi dokument mogućnosti formatiranja teksta
Pri ulasku u word automatski se otvara novi dokument koji (kako izgleda, tako i položaja).
je spreman za unos teksta. Ako želite otvoriti novi doku- Osnovne naredbe koje to
ment možete to učiniti naredbom File >> New ili klikom na omogućuju nalaze se u izborniku
ikonu New koja se nalazi na standardnom izborniku. uređivanja i pod naredbom For-
mat. Ovdje su dostupne naredbe
Otvaranje dokumenta za uređivanje fontova (veličina,
Ako želite otvoriti dokument koji se nalazi na nekom mediju boja, tip), paragrafa (smještaj
(npr. negdje na tvrdom disku ili na cd-u) to radite naredbom teksta) te druge napredne opcije.
File >> Open ili klikom na ikonu Open koja se nalazi na
standardnoj traci alata. U dijalogu koji se pojavi nađite mjesto
gdje je dokument spremljen, kliknete na dokument i izaberete Važno je zapamtiti da kad god želite urediti ili na neki način
naredbu Open. manipulirati dijelom teksta morate ga prvo označiti (dakle za-
crniti), a tek onda možete raditi s njim.
Spremanje dokumenta
Spremanje dokumenta je gotovo istovjetno otvaranju doku-
menta. Izaberete naredbu File >> Save (ili izaberete ikonu Save
na standardnom izborniku). Pojavit će vam se novi dijalog u
Prored
kojem određujete gdje želite da se dokument spremi i kako ga
Ako želite da tekst ima veći razmak između redova izaberite
želite nazvati, te zatim
opciju Paragraph. U izborniku koji se pojavi radite sa opcijama
kliknete na Save.
pod nazivom Spacing. Ovdje su već dani neki predodređeni raz-
maci kao single (normalni razmak), 1.5, double (dupli razmak),
itd., ili možete sami odrediti razmak.
22
Osnove informatike, PBF .:: Obrada teksta
23
Osnove informatike, PBF .:: Obrada teksta
Rad sa tablicama
Word ima mogućnost
stvaranja tablica što
može biti vrlo korisno
u situacijama kad mor-
ate smjestiti podatke
u uređeniji format.
Naredbe vezane uz
tablice nalaze se u iz-
borniku Table. Kada
24
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni
Tablični proračuni
Microsoft Excel
Excel je drugi dio Office paketa koji ćete upoznati. Kao što je Word prvenstveno bio usmjeren prema tekstu, tako je Excel ori-
jentiran prema brojevima i baratanju s njima. Excel spada u skupinu programa pod nazivom tablični kalkulatori zbog toga jer
sve matematičke, statističke, logičke i druge operacije izvodi sa brojevima (podacima) koji se nalaze u tablicama. Iako Excel ima
možda i najširi spektar primjena i najveću fleksibilnost od svih Office programa u ovom priručniku, upoznat ćete samo osnovni dio
njegovih mogućnosti.
- dio sučelja koji se odnosi na rad sa dokumentima (otvaranje, spremanje...) te na uređivanje podataka (font,
boja, veličina...) isti ja kao u Word-u, pa za opis tih elemenata i funkcija pogledajte u prethodno poglavlje
- svaka ćelija ima svoju specifičnu oznaku koja je kombinacija njezina reda i stupca
25
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni
prednosti. Kada želite promijeniti jednu od brojki morate samo FORECAST f unkcija koja na temelju poznatih podataka može
napisati drugu brojku u ćeliji, a funkcija će automatski izvršiti predviđati nove podatke koristeći metodu naj-
matematičku operaciju. U slučaju kad bi imali napisanu funkciju manjih kvadrata
=5+6 tada bi morali mijenjati cijelu funkciju, a samim tim bi MAX nalazi najveću vrijednosti među podacima
uništili svrhu Excela, jer takve radnje možete raditi s običnim MIN nalazi najmanju vrijednost među podacima
kalkulatorom. Najveća snaga Excela jest njegova fleksibilnost.
Pri unošenju decimalnih brojeva u Excel za unos decimale unutar grupa Logical
OBAVEZNO uvijek koristite samo numerički dio tipkovnice (u ovoj grupi se nalaze funkcije koje same po sebi ne služe za
– oznaka decimale nalazi se na tipki Del. obradu podataka nego za stvaranje logičkih veza između njih (te
između funkcija))
Rezultate nekada vrlo kompleksnih matematičkih operacija
moguće je vrlo lagano mijenjati ili iskoristiti kao polaznu točku AND i
za neku drugu formulu ili operaciju. Negativna strana manual- FALSE netočno
nog pisanja funkcija je razina potrebnog znanja tj. potrebno je IF ako
poznavati točne sintakse funkcija koje želimo napisati (a one su NOT ne
za neke funkcije dosta kompleksne). OR ili
Upravo zbog toga je i preporučljiviji drugi način pisanja funk- TRUE točno
cija, a to je jednostavnim biranjem iz izbornika. Do izbornika
sa funkcijama možete jednostavno doći klikom na ikonu. Osnovne matematičke operacije
Pojavit će se izbornik sa svim funkcijama svrstanim u kate- Pod osnovnim matematičkim operacijama u Excel-u sma-
gorije za lakše snalaženje. Pisanje funkcija je vrlo intuitivno jer traju se zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Unos
vas program sam vodi i pruža svu potrebnu pomoć. matematičke operacije (+, -, *, /) vrši se tipkovnicom. Npr. ako
Prosječan koris- želimo zbrojiti brojeve u ćelijama A2 i B5 formula će izgle-
nih koristi tek dati ovako: =A2+B5 gdje smo plus (+) napisali pomoću tip-
jedan manji dio kovnice.
mogućnosti Excela,
pa je upoznavanje sa Računanje viših korijena izvodi se tako da iskoristite funkciju
svim funkcijama Ex- Power (potenciju) gdje kao potenciju stavite 1/3 (za 3. korijen),
cela potpuno besmis- 1/4 (za 4.) itd.
leno. Umjesto toga,
upoznat ćete one Postoji i brži način zbrajanja vrijednosti unutar ćelija,
funkcije koje će vam a to je pomoću ikone za sumiranje. Samo selektirajte
sigurno biti potrebne ćelije koje želite zbrojiti i kliknite na ikonu. Excel će automats-
tijekom studija. ki zbrojiti ćelije i rezultat staviti u prvu praznu ćeliju.
Pregled nekih funkcija Postoje situacije kada pri kopiranju želite da se mijenja samo
unutar grupe Math & Trig: jedan dio formule, a da drugi dio formule bude trajno vezan
za jednu ćeliju – npr. neku konstantu. Za to je potrebno malo
ACOS ovo je funkcija arcus cosinusa drugačije napisati ime ćelije za koju želite da je stalna. Potreb-
ASIN ovo je funkcija arcus sinusa no je napisati ime ćelije sa znakovima $ - npr. ako želite da
ATAN arcus tangensa ćelija H10 ostaje stalna, onda ju morate napisati kao $H$10.
COS cosinus Možda se ovo čini već kompliciranijim, no Excel olakšava
EXP funkcija koja potencira broj „e“ sa nekim brojem ovaj postupak. Nije potrebno da sami upišete takvu promjenu.
LN funkcija računa prirodni logaritam od broja Dovoljno je kliknuti unutar imena ćelije u formuli (između H
LOG funkcija računa logaritam broja po nekoj bazi i 10) i pritisnuti tipku F4 na tipkovnici. Excel će sam dodati
PI jednostavna funkcija koja izbacuje vrijednost broja PI potrebne oznake.
POWER funkcija koja potencira neki broj sa nekim drugim
SIN sinus
SQRT funkcija koja računa drugi korijen od broja Kopiranje formula
SUM zbraja sve brojeve unutar odabranih ćelija Pri kopiranju ćelije koja sadrži formulu možete primijetiti da
TAN tangens formula na novom mjestu više ne vrijedi. To je iz razloga jer
Excel pri kopiranju ili premještanju želi sačuvati oblik tablice tj.
unutar grupa Statistical: on pomiče izvorne ćelije za onoliko koliko se pomakla formula
(u praksi to izgleda ovako: ako ste zbrajali ćeliju A2 i B2 for-
AVERAGE računa srednju aritmetičku vrijednosti mulom =A2+B2, te tu formulu kopirali dvije ćelije prema dolje
COUNT broji ćelije koje sadrže brojeve i tri ćelije u desno, vaša nova formula izgledat će kao =C5+D5
COUNTA vrlo slično kao i prethodna funkcija, s razlikom – primjećujete da je odnos u formuli ostao isti). Ova pojava je
da broji sve ćelije koje sadrže neki podatak (može možda na prvi pogled zbunjujuća, no ubrzo ćete uvidjeti njezine
biti i tekst) prednosti. Ako imate više parova podataka koje želite zbrojiti ili
26
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni
27
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni
Uređivanje grafova
Kad trebate urediti pojedini dio grafa (npr. boju pozadine) do-
voljno je dvokliknuti na dio grafa koji želite urediti i pojavit će
se opcije za uređenje. Opcije cijelog grafa možete uređivati tako
da na graf kliknete desnim gumbom i izaberete naredbu Chart
Options.
Mnogo puta se događa
da graf ima puno praznog
tj. neiskorištenog pros-
tora. Npr. ako imate graf
čiji podaci počinju od 6,
a vaš graf počinje od 0.
To možete izbjeći tako da
dvokliknete na x ili y os
i izaberete Scale. Ovdje
možete odrediti početak
(minimum) i kraj (maximum) brojeva na osima.
28
Osnove informatike, PBF .:: Izrada prezentacija
Izrada prezentacija
Microsoft Power Point
Power Point jer zadnji program iz Office paketa koji ćemo obraditi u ovom priručniku. Njegova prvenstvena namjena je izrada
prezentacija.
Sučelje
Kao što ste do sada primijetili sučelja se između raznih Office programa drastično ne mijenjaju što znatno olakšava snalaženje u
cijelom paketu. Sučelje samog PowerPoint-a je najsličnije sučelju Word-a. Sadrži alatne trake i naredbe koje ste upoznali u Word-u
tako da je rad u PowerPoint-u dosta jednostavan.
Kada želite pogledati prezentaciju dovoljno je da stisnete F5 na tipkovnici ili u izborniku Slide Show izaberete
View Show
29
Osnove informatike, PBF .:: Izrada prezentacija
30
Osnove informatike, PBF .:: Baze podataka
Baze podataka
Osnovna definicija baza podataka je ta da su one uređeni setovi podataka sa pravilnom strukturom. To u praksi znači da su unutar
baze podataka sami podaci smješteni točno na određenom mjestu i sa određenim oznakama. Svrha baza podataka su ustvari sami
podaci, ili točnije, njihova obrada i kategoriziranje. Na primjer, probajte napisati sve brojeve telefona koje koristite, zajedno sa infor-
macijama o vlasniku, u jedan Word dokument kao običan tekst. I da napišete više od 200 brojevazajedno sa popratnim informacija
(setovima) još se uvijek možete relativno lako snaći u takvom popisu. No, zamislite da sada imate više od 10 000 takvih setova
informacija. Kako bi našli jedan određeni broj, posebno ako znate samo jedan dio informacija (npr. samo ime ili adresu)?. Svi ovako
jednostavni, ali i mnogo složeniji problemi, rješavaju se upotrebom baza podataka koje nam omogućuju uređivanje podataka bez
obzira na njihov broj.
U Office paketu, Access je namijenjen stvaranju i manipulaciji baza podataka. On pripada korelacijskom tipu baza podataka.
Sami podaci su smješteni u tablice slične onima u Excel-u, a zatim su tablice povezane
preko logičkih upita. Da bi se saznao neki podatak, stvara se posebna vrsta upita (Quiry) U korelacijskoj bazi podaci su
koja pretraži podatke po kriterijima koje zadamo i prikaže rezultate. Upotreba Quiry-a za međusobno povezani logičkim upi-
pretraživanje samo je najjednostavniji primjer upotrebe baza podataka jer se pomoću njih tima: više, manje, jednako, ako, itd.
mogu izvršavati sve matematičke radnje (sintaksa je donekle slična Excel-u) i još mnogi oblici sortiranja i obrade podataka.
Danas baze podataka čine okosnicu bilo koje obrade podataka i analize ali i omogućuju funkcioniranje modernog Interneta.
31
Osnove informatike, PBF .:: Web i e-mail preglednici
Web preglednici ward (povratak na slijedeću stranicu) i ikonu Stop (s kojom za-
To su programi namijenjeni preglednu internet stranica. Po za- ustavljamo svaku aktivnost preglednika). Sve ostale naredbe se
stupljenosti trenutno najpopularniji programi su Opera, Internet smatraju naprednima.
Explorer (u nastavku teksta IE), Firefox, Safari i Google Crome.
Uz ove programe treba spomenuti i Netscape koji je, iako tre-
nutno malo zastupljen, nekada bio najrašireniji web preglednik. E-mail preglednici
Svaki preglednik ima svoje dobre i loše strane pa je zapravo na Druga vrsta preglednika su preglednici za elektronsku poštu (e-
korisniku koji će koristiti i s kojim će mu rad biti najugodniji. mail)
Grafički programi
Programi u ovoj skupini namijenjeni su crtanju, obradi slike i dizajniranju. Moderni grafički programi nisu striktno vektorski ili
rasterski jer su sposobni manipulirati sa oba oblika datoteka, no po svojoj osnovnoj namjeni još se uvijek mogu podijeliti na vek-
torske i rasterske.
Formati
Vektorski formati slika, kao što su npr. Corelov .cdr, .fla Flash format ili .dwg format koji koriste CAD programi, koristi grafičke
elemente koji su opisani matematičkim jednadžbama. To prvenstveno omogućuje manju veličinu datoteka, ali i omogućava sman-
jenjei povećanje slike (ili nekih njezinih dijelova) bez ikakvog gubitka na kvaliteti. Negativna strana ovih formata je smanjena
mogućnost točnog prikaza realnih predmeta. Vektorski crteži se većinom upotrebljavaju u tehničkom crtanju, pripremi za tisak i
animacijama na Internetu koje moraju biti vrlo male.
Za razliku od vektorskih, rasterski formati su „prave“ slike u smislu da mogu točno prikazati realne objekte. Rasterska slika je
spremljena u obliku matrice bitova (podataka tj. u ovom slučaju točaka) u kojoj je svaki bit opisan informacijama o položaju, boji i
osvjetljenju. Jedan od najraširenijih rasterskih formata je .bmp (bitmapa tj. matrica bitova).
Negativna strana ovih formata je njihova veličina jer vrijedi pravilo da što je slika kvalitetnija njezina veličina je veća. Problem
veličine datoteka se rješava odbacivanjem nepotrebnih elemenata. Posebne varijacije rasterskih formata kao što su .jpg ili .gif mogu
znatno smanjiti veličinu slika odbacujući dijelove koji manje utječu na kvalitetu same slike.
33
Osnove informatike, PBF .:: Grafički programi
Vektorski programi
Vektorskih, kao i rasterskih programa, postoji velik broj ali najpoznatiji predstavnici su Corel Draw i Adobe Ilustrator jer sadrže sve
elemente i alate koji su potrebni za stvaranje i rad sa vektorskim formatima.
Corel Draw i Adobe Illustrator imaju dosta slično sučelje i alate, a razlike između programa su u opcijama s kojima se mogu ma-
nipuliratipredmeti i u nekim aspektima načina na koji programi rade. Ustvari, teško je reći da li je jedan program bolji od drugoga
jer svaki od njih ima neke lošije i neke dobre osobine, a izbor je na korisniku koji zapravo odlučuje koji program mu više „paše“.
Kao i kod većine profesionalnih programa, korisnici se odlučuju za jedan od programa čisto zbog navike u radu.
Oba programa imaju izuzetnu sposobnost rada sa tekstom i raznim geometrijskim oblicima. Tipični primjeri stvari koje se rade s
ovim programima bi bili tehničko crtanje, stvaranje raznih elemenata za tisak poput vizitki, brošura, naslovnica knjiga, itd.
Svi ovi programi mogu bilo kome poslužiti za neku osnovnu zadaću ali za
bilo kakvo naprednije korištenje njima (čisto zbog velikog broja opcija)
potreban je određen period vremena za učenje.
Rasterski programi
Izbor rasterskih programa još je veći neko izbor vektorskih, posebno u zad-
njih nekoliko godina kad je digitalna fotografija jako napredovala i javlja se
sve veća potreba za kućnom obradom. Tipični primjeri programa su Adobe Macromedia Flash
Photoshop i Corel Photo-Paint. Opet je izbor između ovih programa na koris-
niku jer svaki od njih ima svoje dobre i loše karakteristike. Svaki od programa
ima veliku skupinu alata za vrlo različite namjene i veliku skupinu filtera pomoću kojih se rade izmjene i efekti na fotografijama.
Mathematica
Jedan od najpoznatijih programa ovog tipa je Mathematica koju je stvorio Stephen Wolfram. Mathematica je sposobna obavljati sve
matematičke operacije, statističke analize, grafičke reprezentacije funkcija (crtanje grafova) te još puno toga.
Sve operacije u programu se odvijaju na radnoj površini, dakle, na njoj se zadaju problemi i dobivaju rješenja. Veliko olakšanje pri
pisanju matematičkih funkcija je i traka sa gotovim elementima gdje se nalaze svi elementi za gradnju izraza koji se onda ne trebaju
pisati ručno, nego se jednostavnim klikom postave na željeno mjesto. Između dijelova jednog gotovog elementa može se pomicati
tipkom TAB na tipkovnici. Važan dio programa je i pomoć s primjerima koja je izuzetno dobro napisana i gdje se može saznati o
svim mogućnostima programa i pogledati primjeri tih mogućnosti.
Osnovna upotreba
Unos podataka i zadavanje problema u Mathematici riješeno je vrlo intuitivno, što je i još jedna prednost ovog moćnog programa.
Bez obzira zbrajate li dva broja ili obavljate kompleksne obrade podataka sve naredbe pišete na radnoj površini. Dakle, nema
kompliciranih dijaloga u koje morate ulaziti. Svaka unesena naredba ili podatak prije sebe će imat automatsku oznaku „in“ i broj.
Na taj način program prati koje su naredbe unesene i kojim redom. Isto tako, kada se neki izraz izvrši, prije rezultata će biti mala
oznaka“out“ i isti broj koji je imao sam izraz.
Kada jedanput unesete željni izraz trebate samo stisnuti ENTER na numeričkom dijelu tipkovnice (ili kombinaciju SHIFT + EN-
TER)da bi Mathematica provela zadatak koji ste joj zadali. Možda će vam ovaj način rada na početku biti pomalo zbunjujuć, no vrlo
brzo ćete uvidjeti njegove prednosti.
Također je bitno zapamtiti da se, za razliku od Excela, unutar Mathematice decimalni brojevi odvajaju točkom, a ne zarezom.
35
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica
Osnovne matematičke operacije unutar uglatih zagrada pišu svi ostali parametri). Potrebno je
Kod rada sa osnovnim matematičkim operacijama paziti na upotrebu raznih oblika zagrada koje se koriste u pro-
(dakle zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljen- gramu. U pravilu, uglate zagrade sadržavaju sve parametre neke
je) sve oznake nalaze se na numeričkom funkcije, a vitičaste sadržavaju određene oblike parametara.
dijelu tipkovnice te se zadatak jednostav- Imena funkcija i specifičan oblik njihovih parametara u pravilu
no napiše. Princip unosa, kako za ovako se ne uči napamet jer je to nepraktično. Dovoljno je znati se
jednostavne operacije tako i za sve ostale, snaći u samom programu i u help-u (detaljno objašnjenje help-a
vrlo je sličan Excelu. Jedina bitna razlika i rada u njemu nalazi se u nastavku poglavlja).
je da prije početka nije potrebno napisati
znak jednakosti.
Kada se kao rezultat pojavi razlomak (ili neka druga, naznačena, Definiranje matematičkih funkcija
nedecimalna vrijednosti) kao što je slučaj u primjeru gore lijevo,
Prije svega, malo objašnjenje:
a potrebno je dobiti točnu decimalnu vrijednost,
Pod pojmom matematičke funkcije u ovom tekstu misli se baš
postoje dva načina na koji se to može ostvariti.
strogo funkcije tipa y(x)=2x. Kad se govori o funkcijama unu-
Kod jednostavnijih izraza dovoljno je iza jednog
tar programa Mathematica, onda taj pojam obuhvaća sve izraze
od brojeva staviti točku (.) što govori Mathematici da rezultat
i mogućnosti koji su dostupni. Iako je ovo pomalo nezgrapno,
treba izraziti kao decimalni broj. Drugi način je puno praktičniji
donekle olakšava snalaženje u helpu i u drugoj dokumentaciji
kod složenijih izraza. Jednostavno se cijeli izraz
na engleskom.
stavi unutar dvije uglate zagrade, a ispred njega
se napiše veliko slovo N. Kada u Mathematici radimo s funkcijama, prije svega potrebno
ih je definirati. Na primjer, jednostavna funkcija y=x definira se
kao f[x_]=x (f je samo ime funkcije, može biti bilo koje drugo
Potenciranje, razlomci i korijeni slovo; x_ unutar uglatih zagrada označava nepoznanicu, a sve iza
Potencije se pišu pomoću oznake iz palete. Na isti način se znaka jednakosti je sama funkcija). Ovdje je potrebno obratiti
drugi korijen piše sa oznakom , a za više korijene koristi se pažnju na nepoznanicu unutar uglate zagrade, tj. na x_. Da bi
oznaka iz palete. Za pisanje razlomaka koristi se oznaka funkcija bila dobro definirana potrebno je napisati nepoznanicu
iz palete. (u ovom slučaju x) sa donjom povlakom. Kad to ne bi napravili
funkcija bi bila loše definirana i kada bi zamijenili nepoznanicu
sa nekom vrijednošću (npr. 3) program ne bi izračuno vrijed-
nost.
36
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica
Sjecište funkcija
Postoje slučajevi kada je potrebno odrediti sjecište dviju
funkcija. To je u Mathematici vrlo lagano ostvarivo
pomoću naredbe FindRoot. Prije svega treba nacrtati
graf tih funkcija. To znatno olakšava stvar jer je u na-
redbi potrebno specificirati oko koje vrijednosti tražimo
sjecište (pošto ih može biti i više kao što je slučaj u
primjeru). Naredba FindRoot ima sintaksu FindRoot
[{jednadžba1==jednadžba2},{varijabla, točka oko
koje se traži sjecište}].
37
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica
preciznost i željeni broj decimala. Detaljni pregled dodatnih opcija nalazi se unutar Help-a.
Rješavanje jednadžbi
Jednadžbe se rješavaju naredbom Solve čija sintak-
sa je: Solve[lijeva strana jednadžbe= =desna strana
jednadžbe,varijabla po
kojoj se rješava]. Opet je
dobro primijetiti upotrebu
dvostrukog znaka jednako-
sti. Varijacija naredbe Solve
je NSolve čije rješenje
je uvijek numerička vri-
jednost. U slučaju da se
rješava sustav od više
jednadžbi s više nepoznanice jednadžbe i nepoznanice se pišu
unutar vitičastih zagrada i odvajaju zarezom.
Limesi
Naredba kojom u Mathematici tražimo limes je Limit. Sintaksa joj
je slična svim ostalim naredbama i glasi: Limit[izraz,varijabla
po kojoj se traži limes→vrijednost u kojoj se traži limes].
Na primjeru funkcije ex možemo vidjeti limese u različitim
Matrice
Matrice možemo unositi pomoću palete jer tamo postoji gotov
oblik no negativna strana je praktično ograničenje tog oblika na
matrice dimenzija
2x2 pa u slučaju
da nam treba više
stupaca ili redova,
moralči bi ih manu-
alno dodavati. Dru-
gi, bolji način unosa
38
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica
RowReduce
Matrice su vrlo pogodne za rješavanje sustava linearnih
jednadžbi. To se postiže naredbom RowReduce.
Npr., imamo sustav od tri jednadžbe koje glase: x + y – z = 1; x +
2y + 5z =1; 2x + y +3z = -2. Sada te jednadžbe napišimo u obliku
39
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica
Integrali
Integrali se, kao i derivacije, zadaju na dva načina. Naredbom
koja za neodređeni integral glasi Integrate[izraz,po čemu se in-
tegrira], a za određeni Integrate[izraz,{po čemu se integrira,
donja granica, gornja granica}].
Ili pomoću oznaka (neodređeni i određeni inte-
gral)
svakom trenutku moguće je naći poje- pridružiti slova a, b i c. Sada pri bilo kojoj operaciji nije više
dinog člana liste i to na način da se potrebno ispisivati cijelu varijablu nego je dovoljno napisati
iza naziva same liste u uglatu zagradu njenu oznaku. Izrazi
upiše rednim broj. Moguće je naći i s oznakama se dalje
prvi član liste naredbom First[ime mogu označavati. I na
liste]. Naredbom ReplacePart[ime kraju je moguće naredbom Print dobiti
liste,novi član,redni uredan ispis rezultata neke operacije (ili
broj člana koji se više njih) uz neki popratni tekst.
zamjenjuje] zamjen-
juje se neki član liste.
Liste možemo definirati i naredbom Table. Ova naredba je
pogodna jer nije potrebno upisivati članove liste nego ih možemo
definirat nekim izrazom. U primjeru ispod kreirana je lista u ko-
joj je svaki broj „i“ kvadriran, a „i“ čine svi brojevi od 1 do 5.
Upotrebom ove
naredbe moguće
je vrlo lagano
dobiti listu
točki neke funkcije, a u primjeru radi se o funkciji Sin(x) u seg-
mentu od 0 do 2� i to sa korakom od 0.5. Točke koje se dobiju na
Visio
Osnovna namjena Visio program je izrada tehničkih crteža. Iako postoje mnogi različiti programi koji imaju vrlo sličnu namjenu,
Visio je dio Office paketa i sa ostalim programima ima mnoge sličnosti što omogućuje korisniku, koji je radio na nekom od ostalih
programa iz paketa, da se vrlo brzo prebaci na rad sa Visio-om. Još jedna od osnovnih prednosti Visio programa je u njegovoj ve-
likoj bazi gotovih oblika (Shapes). Baza sadrži veliku lepezu različitih gotovih oblika (sve od osnovnih geometrijskih oblika pa do
dijelova industrijskih pogona i opreme) koji se mogu birati prema potrebi. Upotreba tih gotovih elemenata znatno ubrzava proces
stvaranje različitih tehničkih crteža.
Novi dokument
Kada se program pokrene odmah će vam ponuditi da odaberete kojoj kategoriji pripada crtež
koji želite raditi. Ako izaberete neku od kategorija, program će sam otvoriti odgovarajuće gotove
oblike (Shapes) i namjestiti opcije radne površine. Alternativno, možete sami otvoriti novi doku-
ment naredbom File >> New >> New Drawing ili klikom na ikonu [ ]. U tom slučaju ćete
morati sami izabrati koje gotove oblike (Shapes) želite.Osnovni param- etri dokumenta mogu
se postaviti narebom Page Setup iz File izbornika. Od najvažnijih opcija ovdje su izbor veličine
same radne površine (pod Print Setup i/ili Page Size) te
izbor mjerila. Mjerilo u principu nije toliko bitno kada
crtate jednostavne oblike, blok diagrame ili nešto slično
(u ovakvim slučajevima ga mirno možete ostaviti na 1:1).
No mjerilo postaje vrlo bitno kada crtate npr. nacrte in-
dustrijskih pogona. Kada jedanput izaberete ili upišete mjerilo koje vam odgovara, svaki go-
tovi element koji upotrijebite bit će automatski prebačen u to mjerilo bez potrebe za daljnjim
podešavanjima. Svaki dokument može, slično kao i u Excel-u, imati više listova. Novi list (tj.
Nova stranica) se dodaje naredbom Insert >> New Page.
Gotovi oblici su podijeljeni u veći broj kategorija koje su dostupne naredbom File >> Shape.
Potrebno je samo izabrati koja kategorija (ili više njih) je potrebna za daljnji rad.
Kod upotrebe gotovih oblika važno je zapamtiti da se oni odvlače sa njihovog mjesta na radnu
površinu. Dakle ako želite upotrijebiti određeni oblik, morate na njega kliknuti lijevim gum-
bom miša, držati lijevi gumb miša stalno pritisnut i odvući taj oblik na radnu plohu. Tek tada
možete s njim početi manipulirati.
Za primjer uzeti ćemo pravokutnik, koji se nalazi pod Basic shapes u Block diagram dijelu
izbornika Shapes. Kad ga odvučemo na radnu površinu možemo s njim početi manipulirati.
Način manipulacije objekata je vrlo sličan ostalim programima u Office paketu te drugim
grafičkim programima. Kliknete li jedanput na neki objekt lijevim gumbom miša, pojavit će
opcije za povećanje, smanjenje i rotaciju. Ako kliknete na objekt desnim gumbom miša, po-
javit će se opcije za obradu tog objekta.
41
Osnove informatike, PBF .:: Visio
Unos i obrada teksta
Unos i obrada teksta vrlo su slični ostalim Office aplikaci-
jama. Dovoljno je odabrati Text tool i kliknuti negdje na
radnu površinu. Pojavit će se prazan prostor u koji se up-
isuje željeni tekst. Drugi način unosa teksta je da dvaput
brzo kliknete na bilo koji gotovi oblik.
Da bi obradili tekst, potrebno ga je označit tako da dvaput brzo kliknete
na njega, na tako označeni tekst kliknite desnim gumbom miša i izaberete „Format text“.
Sve opcije vezane za obradu teksta trebale bi vam biti poznate iz prijašnjih poglavlja.
42
Osnove informatike, PBF .:: Kompjuterske mreže
.::Kompjuterske mreže Ovakav ustroj mreže većinom se koristi u manjim mrežama ili u
slučaju kada točno znamo gdje se nalazi neka informacija.
Povijesni razvoj Vrlo je važan i fizički ustroj (ili topologija) same mreže. Komp-
U rano doba razvoja kompjutera, kada je postojalo samo neko- juterske mreže se mogu povezivati na puno načina. Najjednos-
liko kompjutera (koji su već svojim dimenzijama, troškovima tavniji način je direktno povezivanje kompjutera istim kabelom
razvoja i izrade te održavanja bili dostupni samo nekolicini na- (tzv. Bus Network). Ovakav ustroj najčešće je prisutan kod
jelitnijih istraživačkih centara – što civilnih, što vojnih) pojam malih i privremenih mreža i vrlo se brzo postavlja. Negativna
dijeljenja informacija između kompjutera bio je tek dio nekih te- strana ovakvog pristupa je to što svi kompjuteri koriste istu
oretskih rasprava bez ikakve praktične svrhe. No, razvojem teh- liniju komunikacije, brzina komunikacije opada sa povećanjem
nologije (prvenstveno razvojem mikroprocesora) povećava se broja kompjutera u mreži i greške na samom kabelu slabe ili
uloga i što je još bitnije, broj kompjutera u upotrebi, te se počinje onemogućuju rad mreže.
širiti ideja o dijeljenju podataka između dva ili više kompjutera. Da bi se izbjegli ovi nedostaci pri stvaranju većih i trajnijih
Kao i većina novih tehnologija, prva upotreba ove ideje je bila mreža, koriste se razgranate topologije, u obliku zvijezde ili ma-
vojna. Na vrhuncu hladnog rata američka vojska je stvorila trice, koje su puno stabilnije, brže i ekonomski isplatljivije.
sustav kompjutera u svojim zapovjednim centrima koji su bili
povezani prvim oblicima mrežne tehnologije. Svrha im je bila
daleko od istraživačke, naime, najvažnija osobina takve mreže
(a ta osobina je i danas osnovni princip ustroja mrežnog pov- Protokoli
ezivanja) je bila to da ja podatak podijeljen na nekoliko dijelova Protokoli su zapravo dijelovi kompjuterskog koda koji sadrže
(„paketa“) koji do odredišta dolaze različitim putovima. Ako upute kako postupati sa nekim podatkom ili file-om i što raditi
jedan od paketa ne stigne na odredište (u slučaju da je put kojim s njim u mrežnom okruženju. Protokoli su univerzalni, dakle na
je krenuo blokiran), kompjuter koji prima podatke jednostavno neku mrežu se mogu spojiti kompjuteri sa različitim operativnim
pošalje zahtjev za novim paketom (koji može krenuti nekim dru- sistemima i sa različitim ustrojem (npr. preko neke mreže mogu
gim putem). To znači da i kada bi neki od putova bio prekinut, biti spojeni neki PC i Apple). Da nema te univerzalnosti pro-
podatak bi ipak imao dobru šansu da stigne na odredište (ideja tokola, velike mreže kao Internet ne bi mogle postojati.
tog sustava je bila održavanje zapovjednog lanca u slučaju nuk-
learnog napada).
43
Osnove informatike, PBF .:: Kompjuterske mreže
pravljanje grešaka koje se događaj ako određen paket podataka Tehnologije povezivanja
ne stigne na odredište. Pod ovaj pojam smještene su tehnologije koje služe za stvaranje
kompjuterskih mreža, ali i za trenutno povezivanje dva komp-
FTP jutera ili kompjutera sa nekim drugim uređajem.
File Transfer Protocol – protokol za transport datoteka. Ovo
je skup naredbi koji omogućuje razmjenu datoteka između Ethernet [Lan / WLan]
udaljenih kompjutera. Ovaj protokol je dio TCP-a koji je namjen- Pojam Ethernet obuhvaća protokole (dakle softversku stranu) i
jen isključivo prebacivanju datoteka između dva udaljena kom- fizičke uređaje (hardversku stranu) spajanja kompjutera u mreže.
pjutera i omogućuje jaku kontrolu nad kvalitetom (ovako jaka Ovo je najrašireniji i najbolji način građenja trajnih i stabilnih
kontrola je potrebna jer što je neka datoteka veća, povećava se mreža, no dovoljno je fleksibilan da omogućava trenutno
i mogućnost pogreške zbog gubitka podataka), a istovremeno i (privremeno) spajanje dva kompjutera u slučaju da npr. trebate
veliku brzinu prijenosa podataka. premjestiti nešto sa jednog kompjutera na drugi.
U većini slučajeva povezivanje je vrlo jednostavno ako kompju-
HTTP teri posjeduju potreban hardware. Samo se spoje odgovarajućim
HTTP (HyperText Transfer Protocol) je dio TCP-a koji je najviše kablom i operativni sustav bi trebao napraviti ostalo (Ethernet
odgovoran za prijenos podataka na Internetu. Glavna mu je uloga tehnologija razvijena je prije pojave kompjutera za kućne ko-
davanje i izvršavanje zahtjeva. Najjednostavniji primjer toga je risnike i toliko je raširena da je sastavni dio svih modernih op-
svakodnevno pregledavanje Internet stranica. Browser šalje za- erativnih sustava). Razvojem tehnologije stvoreni su uvjeti za
htjev za nekom stranicom serveru na kojem se stranica nalazi bežično povezivanje kompjutera. Taj način povezivanja zove se
(to se događa kad upišete adresu neke stranice ili kad kliknete WLAN (wireless local area network) i od normalnog LAN-a se
na link). Server tada pronalazi potrebne podatke i šalje ih natrag razlikuje samo po tome što se signali ne prenose žicom nego
browseru. putem radijskih frekvencija.
44
Osnove informatike, PBF .:: Internet
redovito instalirate sve službene zakrpe za vaš operativni sustav. medijalnog sadržaja, po kojima se odlikuje današnji Internet, su
U tom slučaju se znatno smanjuje rizik od zaraze. zapravo samo nadogradnje na taj osnovni kostur.
Za razliku od destruktivne prirode crva i virusa, spyware ima
samo zadatak skupljati informacije, ali to radi bez znanja i odo- Razvoj Interneta se odvija u dva pravca od kojih se prvi bavi
brenja korisnika. Osnovna namjena je skupljanje osobnih poda- samom brzinom prijenosa podataka. To je udruženi projekt više
taka korisnika kao što su imena, adrese, brojevi kreditnih kartica od 100 sveučilišta u svijetu i zove se Internet 2. U vrijeme diza-
i dr. jniranja prvih kompjuterskih mreža, pa malo kasnije i Interneta,
pretpostavljalo se da će za neki značajniji napredak u brzini (a
Antivirusni programi te pretpostavke potiču iz doba kad su prosječne brzine prijenosa
Ovo su programi specijalno namijenjeni borbi protiv virusa, crva podataka bile oko 3 KB/s) biti potreban potpuno drugi fizički
i ostali opasnih programa. Vrlo je bitno da svaki kompjuter ima ustroj mreža. Ta pretpostavka je točna, ali pokazalo se da je
neki antivirusni program (i iako oni najpoznatiji imaju svoju ci- stara tehnologija bazirana na bakrenim vodičima puno otpornija
jenu, postoje i vrlo dobre besplatne varijante) i da taj antivirusni nego što se činilo prije nekoliko desetljeća. No ubrzanim rastom
program bude redovito ažuriran podacima o novim virusima jer količine multimedijalnog sadržaja na Internetu komunikacija ba-
samo na taj način se može uspješno suprotstaviti novim verzi- zirana na bakrenim vodičima je dosegla svoju granicu. To je bio
jama koje se svakodnevno stvaraju. i glavni razlog pokretanja Internet2 projekta. Projekt Internet2
počeo je na CERN-u prije 12 godina, sa ciljem razvoja napred-
Firewall nih mrežnih aplikacija i tehnologija koje će činiti okosnicu no-
Kada se spoji na Internet, većina korisnika nikad nije svjesna vog Interneta. Projekt čini više od 200 sveučilišta diljem svijeta
da nisu ostvarili jednu, nego nekoliko istodobnih veza. Naime, koja su i primarni korisnici svih tehnoloških ostvarenja.
kompjuter istodobno ostvaruje nekoliko veza koje mu služe za
prijenos podataka, a te veze mogu koristiti programi za koje ni Drugi smjer razvoja je povezivanje podataka i sadržaja. Prvo-
ne znate da su spojeni na Internet (kao što su spyware-i ili crvi bitna ideja kod stvaranja HTML koda je bila međusobno povezi-
Još veću opasnost predstavlja mogućnost da vam netko „uđe“ u vanje svih dostupnih podataka. Zbog nekih tehničkih ograničenja
kompjuter i koristi vaše podatke ili radi izmjene na vašem sus- HTML stranice sadrže samo određene dijelove (linkove) kojima
tavu dok vi toga niste svjesni. Da bi ovakve situacije spriječili su povezane na druge stranice i/ili sadržaje. Jedan od projekata
postoji firewall. Firewall je zajednički naziv za skupinu pro- na sveučilištu u Manchesteru pokušava to ispraviti. Ideja pro-
grama koji kontroliraju veze koje uspostavlja vaš kompjuter i jekta je stvaranje tehnologije koja omogućuje da svaka riječ na
ne dozvoljavaju njihovo neovlašteno korištenje (tj. blokiraju sve nekoj stranici bude povezana s nečim (bila to neka druga stranica,
veze, bilo ulazne ili izlazne, za koje niste dali dopuštenje). Uz rječnik, neka baza podataka ili sve ove mogućnosti odjedanput).
Vrlo važna posljedica ovog pristupa bi mogla biti pretvaranje
pasivnih korisnika (dakle većine korisnika Interneta koji samo
koriste informacije ali ih ni na koji način ne stvaraju) u aktivne.
Korisnici bi zapravo mogli stvarati svoje veze između pojmova i
sadržaja, a samim time u mogućnosti su stvarati i nove sadržaje.
Iako je ovaj projekt ali i njemu slični, tek u početnoj fazi, jasno
označava jedan od smjerova u kojem bi se Internet budućnosti
mogao razvijati.
46