Matematika – formule – osnovna razina (obrazloženja formula, M.

Smoljak)
am  an = am+n : Potencije jednakih baza množimo tako da bazu prepišemo a eksponente
zbrojimo.
am : an = am – n , a  0: Potencije jednakih baza dijelimo tako da bazu prepišemo a
eksponente oduzmemo.

1
a–m = , a  0: Negativni eksponent nam govori da je to 1 kroz potencija s pozitivnim
am

eksponentom.
(a  b)2 = a2  2ab + b2 : Kvadriranje binoma
a2 – b2 = (a – b)(a + b) : Razlika kvadrata

Kvadratna jednadžba ax2 + bx + c = 0, a  0: a, b i c su koeficijenti kv. jednadžbe.

a je vodeći koeficijent, b linearni koef. i c slobodni koeficijent.
 b  b 2  4ac
x1, 2  : Formula za rješavanje kvadratne jednadžbe.
2a

 b 4ac  b 2  b 4ac  b 2
Tjeme parabole: T    ,  . x0   i y0  su koordinete tjemena .
 2a 4a  2a 4a

a  va
Površina trokuta: P  : Formula za P kad nam je poznata stranica i njezina visina.
2

Površina paralelograma: P = a  v: Formula za P kad nam je poznata str. i njezina visina

Površina paralelograma jednaka je osnovica  visina.
Istom ovom formulom se računa površina pravokutnika, kvadrata, romba i romboida.
Površina kruga: P = r2: Površina kruga jednaka je kvadrat polumjera  konstanta .
Opseg kruga: O = 2r: opseg kruga jednak je dvostruki polumjer  konstanta .
B – površina osnovke (baze)
Ovo su osnovni elementi
P – površina pobočja
geometrijskih tijela,
h – duljina visine kocke, kvadra, . . .
r – polumjer kugle
Obujam (volumen) prizme i valjka: V = B  h. Volumen svih prizmi i svih valjaka
računa se po formuli V = baza  visina
Oplošje prizme: O = 2B + P. Oplošje svih prizmi i svih valjaka računa se po formuli
O = dvije baza + pobočje
1
Obujam (volumen) piramide i stošca: V = 3
B  h. Volumen svih piramida i svih

1
stožaca računa se po formuli V = 3
baza  visina

Oplošje piramide: O = B + P. Oplošje svih piramida i svih stožaca računa se po formuli

O = baza + pobočje
4
Obujam (volumen) kugle: V = 3
r3 .

Udaljenost točaka T1, T2: d(T1, T2) = ( x 2  x1 ) 2  ( y 2  y1 ) 2 . Ovo je formula za udaljenost

dviju različitih točaka T1(x1,y1) i T2(x2,y2) u ravnini. Istom ovom formulom računa se i
  

modul, odnosno duljina vektora kome je početak u T1 i kraj u T2; T1T2

Jednadžba pravca: y – y1 = k(x – x1). Ovo je jednadžba pravca kroz jednu točku
T1(x1,y1) sa zadanim koeficijentom smjera k.
y 2  y1
k . Ovo koeficijent smjera pravca kroz dvije točke T1(x1,y1) i T2(x2,y2).
x 2  x1

Da bismo odredili jednadžbu pravca kroz dvije točke odredimo k pa ga uvrstimo u danu
nam formulu, u kojoj su x1 i y1 koordinate prve točke.
Uvjet usporednosti pravaca: k1 = k2. Usporedni (paralelni) pravci imaju jednake
koeficijente smjera.