Načelo zornosti - Dokazi bez riječi

Ana Lončar
Svibanj, 2021.

1 Načelo zornosti
Zornost znači cjelovito osjetilno doživljavanje objekta radi usvajanja činjenica i formiranje pravilnih
predodžbi. Držati se principa zornosti znači omogućiti učenicima da u toku nastave osjetilnim organima
neposredno zahvaćaju stvarnost koja se u nastavi proučava. Radi ostvarivanja principa zornosti
nastavnici primjenjuju zorne izvore znanja, počevši od neposrednog promatranja u izvornoj objektivnoj
stvarnosti, preko promatranja nastavnih sredstava pa sve do slikovitog pripovijedanja. U primjeni
zornosti ne treba pretjerivati, jer niti je moguće odjedanput usvojiti brojne činjenice, niti je potrebno
da odjednom učenici usvoje sve činjenice.
Zornost je uvjetovana sa dva faktora: prirodom matematičkog sadržaja i stupnjem intelektualnih
sposobnosti učenika. Nastavni sadržaji matematike su apstraktni pojmovi te zahtjevaju zornost.
Intelektualne sposobnosti učenika mogu biti instrumentom spoznavanja samo ako su potkrijepljene
aktivnostima s konkretnim objektima. Spoznavanje se, dakle, treba ostvariti pomoću odgovarajućih
aktivnosti s konkretnim predmetima, a aktivnosti tako postaju faktorom zornosti. Medutim, zornost
ne smije ostati na toj razini jer je ona samo polazište, pomoću nje se mora doći do apstraktnih pojmova.
Zornost je potrebna u tolikoj mjeri da učenici akumuliraju dovoljnu kvantitetu činjenica na temelju
kojih prelaze dalje na apstrakcije, odnosno generalizacije.
Ponekad nam se čini da u matematici nemamo toliko raznovrsne mogućnosti za zorno prikazivanje
i opisivanje matematičkih pojmova. Ipak, nastavnik može koristeći ploču, računalo i odgovarajuće
programe, razne modele, postere i plakate i svoju maštu biti u stanju svoje predavanje učiniti zornim,
a samim time i zanimljivijim. Na primjer, geometrija nam pruža velike mogućnosti za to. Isto tako
neki algebarki identiteti i tvrdnje mogu se prikazati, pokazati, ”dokazati” koristeći geometrijske sličice.

2 Dokazi bez riječi

Što točno znači ”dokazi bez riječi”? Rekli bi da je zamisao slikom, umjesto tekstom, predočiti
dokaz neke matematičke tvrdnje. No, u nekim slučajevima se radi o uvjerljivom dokazu kojem nema
prigovora, dok u nekim primjerima to baš i nije tako. Dokaz tvrdnje nije u potpunosti ispisan, ali
analiza slike otkriva kako ga možemo jednostavno provesti. Vizualne predožbe dokaza matematičkih
tvrdnji u kojima se izbjegava opis riječima na neki način su zagonetke učenicima kojima ih se potiče na
razmišljanje, na primjenu već usvojenih znanja, na razvitak matematičke intuicije i učikovit su oblik
učenja.

1
2.1 Površine
Tvrdnja: Površina paralelograma jednaka je umnošku duljine stranice i duljine njoj pripadne visine.
Dokaz: Na slici je prikazan postupak pri izvodenju formule za površinu paralelograma:

Zadan je paralelogram ABCD, točke G i E nožišta su visina iz vrhova D i C na pravac AB.

Trokuti 4AGD i 4BEC su sukladni pa su zbog toga njihove površine jednake. Sada vidimo
da je površina paralelograma ABCD jednaka površini pravokutnika GECD, pa će površina
paralelograma biti jednaka:
P (ABCD) = P (GECD) = a · v.

Tvrdnja: Površina trokuta jednaka je umnošku duljine stranice i duljine njoj pripadne visine.
Dokaz: Pogledajmo pravokutan trokut 4ABC na slici:

Njegovu površinu ćemo izračunati tako da prvo povučemo srednjicu trokuta DE, a zatim dobiveni
trokut 4DEC rotiramo oko točke E tako da dužina CE leži na dužini EB:

b
Dobli smo pravokutnik sa stranicama duljina c i 2 koji ima jednaku površinu kao i početni trokut,
pa će površina trokuta 4ABC biti jednaka:
bc
P (4ABC) = P (ABD1 D) = .
2

2
 2.2 Pitagorin poučak
Teorem: Zbroj površina kvadrata nad katetama pravokutnog trokuta jednak je površini kvadrata na
hipotenuzom.

Dokaz 1: Na prvoj slici promotrimo pravokutni trokut 4ABC, površine kvadrata nad njegovim
katetama i hipotenuzom te pravac kroz vrh A. Istom bojom su obojane jednake površine pa
zaključujemo da će zbroj površina kvadrata konstruiranih nad katetama pravokutnog trokuta
biti jednak površini kvadrata konstruiranog nad hipotenuzom:

Možemo primijetiti da su trokuti 4F BC i 4ABD sukladni prema SKS teoremu o sukladnosti:

|BC| = |BD|, |AB| = |BF |, ∠ABD = 90◦ + ∠CBA = ∠CBF . Promotrimo trokut 4F BC.
Dužina BF je osnovica tog trokuta, a visina iz vrha C na tu stranicu jednaka je duljini stranice
|AB|. Površina tokuta 4F BC je:

|BF | · |AB| |AB| · |AB| |AB|2

P (4F BC) = = =
2 2 2
Osnovica trokuta 4ABD je stranica BD, a visnia iz vrha A na tu stranicu je jednaka dujini
stranice |BK|. Površina trokuta 4ABD:
1 1
P (4ABD) = · P (BKLD) = · |BK| · |BD|
2 2
Jer su trokuti 4F BC i 4ABD sukladni, onda su i njihove površine jednake:
1 1 1
P (4ABD) = P (4BCF ) ⇒ · P (BKLD) = P (4BCF ) ⇒ · |BD| · |BK| = · |AB|2
2 2 2
⇒ |BD| · |BK| = |AB|2 ⇒ P (ABF G) = P (BKLD)
Analogno, P (ACHI) = P (KCEL). Pa na kraju imamo:

P (ABF G) + P (ACIH) = P (BKLD) + P (KCEL) = P (BCED).

3
Dokaz 2: Ovaj dokaz možemo provesti i na drugi način, bez računanja, pa pogledajmo iduće
slike:

Vidimo da stranice kvadrata DE i F G klize pravcima DE i F G, dok su stranice AC i BC fiksne.

To klizanje zaustavljamo kada točke E i F dodu u sjecište pravaca DE i F G. Površine obojenih
paralelograma i početnih kvadrata su jednake. Sada obojeni lik možemo spustiti prema kvadratu
koji je konstruiran nad hipotenuzom. Vidimo da smo dobili neobojani pravokutni trokut koji
je sukladan trokutu 4ABC i njihove su površine jednake pa je površina obojenog lika jednaka
površini kvadrata. Zaklučujemo da je zbroj površina kvadrata nad katetama pravokutnog trokuta
jednak površini kvadrata nad hipotenuzom.

Dokaz 3: Zadan je kvadrat ABCD, točke H, G, F , E dijele stranice kvadrata u omjeru a : b

kako je prikazano na slici:

4
 Vidimo da je duljina stranice kvadrata ABCD jednaka a + b, a njegova površina je (a + b)2 .
Spojimo točke H, G, F i E te vidimo da smo dobili 4 sukladna pravokutna trokuta što znači
da su dužine HG, GF , F E i EH jednake duljine. HGF E je kvadrat jer su kutevi u njegovim
vrhovima pravi. Površinu kvadarata sada možemo izračunati:

P (ABCD) = 4 · P (4HBG) + P (HGF E) ⇒

ab
(a + b)2 = 4 · + c2 ⇒
2
a2 + 2ab + b2 = 2ab + c2 ⇒
a2 + b2 = c2

Dokaz 4: Još jedan dokaz Pitagorina poučka kojeg možemo pronaći u školskim udžbenicima dan
je sljedećom slikom:

Na prvoj slici je zadan kvadrat kao u prethodnom dokazu, a na drugoj slici je zadan kvadrat sa
stranicom duljine a + b koji je podijeljen na kvadrate duljina stranica a i b te dva pravokutnika
sa duljinama stranica a i b. Vidimo da će površine prvaokutnika na drugoj slici biti jednake
površini pravokutnih trokuta sa druge slike, 2 · ab = 4 · ab
2 . To znači da će površina kvadrata sa
prve slike biti jednaka zbroju površina 2 kvadrata sa druge slike, tj. vrijedi da je c2 = a2 + b2 .

2.3 Algebarski identiteti

1. Formula za kvadrat zbroja: (a + b)2 = a2 + 2ab + b2 .
Dokaz: Na slici je prikazan kvadrat sa stranicom duljine a + b koji je podijeljen na 2 sukladna
pravokutnika stranica duljina a i b te 2 kvadrata sa stanicama duljina a, odnosno b.

5
 Površina velikog kvadrata je (a + b)2 . Iz slike vidimo da je površina tog kvadrata jednaka zbroju
površina 2 pravokutnika, ab, te površini većeg kvadrata b2 i manjeg a2 , tj. imamo:

(a + b)2 = a2 + 2ab + b2 ,

čime smo dobili formulu za kvadrat zbroja.

2. Formula za kvadrat razlike: (a − b)2 = a2 − 2ab + b2 .

Dokaz: Na idućoj slici je prikazan kvadrat sa stranicom duljine a koji je podijeljen na dva
sukladna pravokutnika i dva kvadrata sa stranicama duljine b, odnosno a − b:

Površinu ljubičastog kvadrata možemo dobiti tako da od površine velikog kvadrata oduzmemo
površinu 2 pravokutnika, sa stranicama duljina a i b, te dodamo površinu malog kvadrata, stranice
duljine b. Povšina kvadrata stranice duljine a − b je jednaka:

(a − b)2 = a2 − 2ab + b2

Dobili smo formulu za kvadrat razlike.

3. Formula za kvadrat trinoma: (a + b + c)2 = a2 + b2 + c2 + 2ab + 2ac + 2bc.

Dokaz:

6
 Dokaz ide na analogan način kao i prethodna dva dokaza. Vidimo da je na slici kvadrat sa
stranicom duljine a + b + c čija je površina (a + b + c)2 . Takoder, on je podijeljen na 9 dijelova
od kojih su neki medusobno sukladni pa površinu velikog kvadrata možemo dobiti zbrajanjem
površina tih dijelova. Time ćemo dobiti formulu za kvadrat trinoma, tj. imamo:
(a + b + c)2 = a2 + b2 + c2 + 2ab + 2ac + 2bc
.
4. Formula za razliku kvadrata: a2 − b2 = (a − b)(a + b).
Dokaz: Dokaz za razliku kvadrata možemo prikazati na 2 načina:

Na prvoj slici vidimo da imamo kvadrat površine a2 u kojeg je upisan manji kvadrat površine
b2 . Oduzimanjem površine velikog i malog kvadrata dobijemo razliku a2 − b2 . Ono što nam je
preostalo odzuimanjem, podjelimo na način prikazan na slici i preslagivanjem dobijemo pravokutnik
površine (a − b)(a + b). Dakle, a2 − b2 = (a − b)(a + b).

Na drugoj slici u kvadrat površine a2 je upisan kvadrat površine b2 kako je prikazano. Oduzimanjem
tih površina, preostalu površinu možemo podijeliti na 4 sukladana pravokutnika. Duljina manje
stranice tog pravokutnika je a−b2 , a duljinu veće stranice dobijemo tako da od stranice a oduzmemo
a−b a+b
2 i dobijemo da je to 2 . Dakle, duljine stranica velikog pravokutnika su a − b i a + b, pa je
njegova površina (a + b)(a − b). Sada imamo da je a2 − b2 = (a − b)(a + b).

7
5. Formula za kub zbroja: (a + b)3 = a3 + 3a2 b + 3ab2 + b3 .
Dokaz:

Na slici je zadana kocka sa bridom duljine a + b. Vidimo da je podijeljena na kocku duljine brida
b, 3 kvadra sa bridovima duljina a, b i (a + b) te još jednu kocku sa bridom duljine a. Volumen
velike kocke je (a + b)3 koja se može zapisati kao suma volumena spomenutih likova, tj. imamo:
(a + b)3 = b3 + a3 + 3ab(a + b) ⇒ (a + b)3 = a3 + 3a2 b + 3ab2 + b3

6. Formula za kub razlike: (a − b)3 = a3 − 3a2 b + 3ab2 − b3 .

Dokaz:

Na idućoj slici zadana je ponovno kocka sa bridom duljine a. Podijelimo je na sličan način kao
i predhodnu kocku,tj. tako da dobijemo malu kocku brida duljine b i 3 kvadra (plavi, crveni i
rozi) sa bridovima duljina a, b i (a − b) te još jednu kocku sa bridom duljine (a − b). Sada vidimo
da je volumen velike kocke a3 koji se može zapisati kao suma volumena spomenutih likova:
a3 = 3ab(a − b) + (a − b)3 + b3 ⇒ (a − b)3 = a3 − 3a2 b + 3ab2 − b3

7. Formula za razliku kubova: a3 − b3 = (a − b)(a2 + ab + b2 ).

Dokaz: Formulu za razliku kubova ćemo dokazati tako da iz kocke s duljinam brida a izrežemo
kocku sa duljinom brida b:

8
Volumen tog lika je a3 − b3 te ga možemo podijeliti na 3 kvadra: prvi je kvadar sa bridovima
duljina a, a i a − b, drugi je kvadar sa bridovina duljina a, b i a − b i treći je kvadar sa bridovima
duljina b, b i a − b. Sada je volumen a3 − b3 jednak zbroju volumena navedenih likova:
a3 − b3 = a2 · (a − b) + ab(a − b) + b2 · (a − b) ⇒
a3 − b3 = a3 − a2 b + a2 b − ab2 + ab2 − b3 ⇒
a3 − b3 = (a − b)(a2 + ab + b2 )

2.4 Trigonometrijski identiteti

U ovom poglavlju čemo prikazati dokaze nekih trigonometrijskih identiteta.

Na slici vidimo pravokutni trokut pa primjenom Pitagorina poučka možemo zaključiti da vrijedi:
sin2 α + cos2 α = 1

Iz te relacije možem dobiti još neke formule. Ako gornju jednadžbu podijelimo sa cos2 α, dobit
ćemo:
sin2 α 1 1
+1= ⇒ tan2 α + 1 =
cos2 α cos2 α cos2 α
A ako je podijelimo sa sin2 α, dobit ćemo:
cos2 α 1 1
1+ = ⇒ 1 + cot2 α =
sin2 α sin2 α sin2 α

9
Poučak o sinusu: U svakom su trokutu omjeri duljina stranica i sinusa tim stranicama suprotnih
kutova jednaki:
sin α sin β sin γ
= = .
a b c

Dokaz: Pogledajmo trokut 4ABC :

Visina ovog trokuta iz vrha C je v = b · sin α = a · sin β, što možemo zapisati:

sin α sin β
= .
a b
Analagno, promatrajući visinu iz vrha A možemo zaključiti da je v = b · sin γ = c · sin β,tj.
sin γ sin β
= .
c b
Time smo dokazali sinusov poučak
sin α sin β sin γ
= = .
a b c

Poučak o kosinusu: Kvadrat stranice u trokutu jednak je zbroju kvadrata drugih dviju stranica,
umanjenom za dvostruki umnozak tih stranica i kosinusa kuta izmedu njih:

b2 = c2 + a2 − 2ac cos β.

Dokaz:

10
 Zadan je trokut 4ABC i konstruirana je kružnica k sa središtem u točki A polumjera c.
Produžimo pravce AB, AC i BC te označimo:

AB ∩ k = {E, B}

BC ∩ k = {D, B}
AC ∩ k = {F, G}.

Iz slike vidimo da smo dobili trokut 4BED koji je po Talesovom teoremu pravokutan. Takoder,
vrijedi da je |CG| = |AG| − |AC| = c − b te je:

|BD| |BD|
cos β = ⇒ cos β = ⇒ |BD| = 2c cos β.
|BE| 2c

Tada je |CD| = |BD| − |BC| = 2c cos β − a. Promatramo sada potenciju točke C s obzirom na
kružnicu k(A, c) pa imamo:
|CD| · |BC| = |F C| · |CG|
(2c cos β − a) · a = (c + b)(c − b)
2ac cos β − a2 = c2 − b2
b2 = c2 + a2 − 2ac cos β.

Adicijska formula za sinus zbroja: sin(α + β) = sin α · cos β + cos α · sin β.

Dokaz:

Rombu sa stranicom duljine 1 opisan je pravokutnik. Na slici vidimo da samo tako dobili 2 para
sukladnih pravokutnih trokuta (označeni sa I i II). Te trokute presložimo kako je prikazano na
drugoj slici pa zaključujemo da su plave površine jednake, tj. imamo:

sin(α + β) = sin α · cos β + cos α · sin β.

Ekvivaletno, jer je cos α = sin( π2 − α) dolazimo do formule za kosinus zbroja:

cos(α + β) = cos α · cos β + sin α · sin β.

11
 2.5 Suma Geometrijskog reda
Tvrdnja: Suma geometrijskog reda
1 1 1 1
+ + + + ...
2 4 8 16
jednaka je 1.
Dokaz: Dokaz za sumu ovog geometrijskog reda dan je sljedećom slikom:

Ako je stranica kvadrata duljine 1 i taj kvadrat podijelimo na pola pa jednu polovicu na pola
itd. dobit ćemo upravo traženi zbroj. Možemo zaključiti kako će suma ovog reda biti jednaka 1:
1 1 1 1
+ + + + ... = 1.
2 4 8 16

2.6 Vivianijev zadatak

Zadatak: Unutar jednakostraničnog trokuta odabrana je točka V . Dokažite da je zbroj udaljenosti
točke V od stranica trokuta jednaka duljini visine trokuta.
Dokaz:

12
Uobičajeni dokaz ove tvrdnje je temeljen na jednakosti P (4ABC) = P (4ABV ) = P (4BCV ) =
P (4CAV ), tj. možemo to zapisati u obliku:
√
a a a a a2 3
|V A1 | + |V B1 | + |V C1 | = (|V A1 | + |V B1 | + |V C1 |) · = .
2 2 2 2 4
Pa slijedi tvrdnja: √
a 3
|V A1 | + |V B1 | + |V C1 | = .
2
Medutim, ovaj dokaz provodimo pomoću iduće slike:

Vidimo da su kroz točku V povučene paralele sa stranicama trokuta te smo tako dobili 3
jednakostranična trokuta kojema su dužine V A1 , V B1 i V c1 njihove visine. Crveni trokut
translatiramo kako je prikazano na idućoj slici:

Pogledamo sada sve visine trokuta i vidimo da će zbroj duljina visina crvenog, zelenog i ljubičastog
trokuta biti jednaka duljini visine velikog trokuta 4ABC.

2.7 64=65?
Upotreba dokaza bez riječi nekada može kriti i zamke jer stvari ponekda nisu takve kao što
izgledaju. Jedan klasični takav primjer je dokaz tvrdnje 64=65.

13
Dokaz:

Zadan je kvadrat stranice duljine 8 koji je razdijeljen na 4 dijela: dva sukladna pravokutna
trokuta s katetama 3 i 8 te dva sukladna trapeza čije su osnovice 3 i 5 i visnine 5. Od tih je
djelova sastavljen pravokutnik sa stranicama duljina 5 i 13. Površina kvadrata je 64, a površina
pravokutnika 65 pa zaključujemo da je 64=65. Gdje je greška?

Označimo sa d duljinu hipotrenuze pravokutnog trokuta P, sa b duljinu kraka trapeza √ R i sa

m duljinu dijagonale
√ pravokutnika.
√ Primjenom Pitagorinog √poučka√dobivamo
√ da je d = 73 ≈
8.5440, b = 29 ≈ 5.3852 i m = 194 ≈ 13.9284. Očito je 73 + 29 > 194, tj. hipotenuza
trokuta P, krak trapeta R i dijagonala pravokutnika
√ √čine trokut. To znači da se na prethodnoj
slici krije paralelogram sa stranicama duljina 73 i 29, površine 1.

14
3 Literatura
1. Branimir Dakić, Matematika u boji-dokazi bez riječi, Element, Zagreb 2018.
2. Ružica Kolar-Šuper i Zdenka Kolar-Begović, Dokaz bez rijeci: kvadrat razlike, razlika kubova,
kub razlike, Osječki matematički list 19, 45-48. 2019.

3. Doc.dr.sc. Julije Jakšetić, Dokazi bez riječi

4. Marija Tomašević,Dokazi bez riječi-diplomski rad, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Odjel
za matematiku, Osijek 2015.
5. Branimir Dakić, Bez riječi,MiŠ br. 55, 206-213, Zagreb,2010.

6. Darko Veljan i Ivana Marušić, Vizualni i kratki dokazi - prilog kreativnoj nastavi matematike
(3.dio), Math.e, Vol. 35, No. 1, 2019.
7. Ljiljana Kuljanac i Sanja Varošanec, Dokazi bez riječi, 64 = 65 i zlatni rez, Math.e, Vol. 8, No.
1, 2006.

8. Katarina Valentić, Trigonometrija u nastavi matematike i GeoGebra u motivaciji učenja trigonometrije-

diplomski rad, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Odjel za matematiku, Osijek 2018.
9. Ružica Čeme, Dokazi Pitagorina teorema-diplomski rad, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,
Odjel za matematiku, Osijek 2014.
10. Antun Ivanković, Zanimljiv dokaz adicijskog teorema sinusa, MiŠ, br. 11, 24-25, Zagreb, 2001.

15