B

BABEL/BABILON
Za razliku od *Egipta, kojemu vrijednost u svijetu biblijskih znamenja nije jednoznačna,
Babilon je među tim znamenjima aivijek oličenje opake sile; premda je Bog, kad je to
zgodno, može upotrijebiti i za ostvarenje svojih namisli.
1. Znak Babela. Čak i prije nego je Izrael došao u izravnu vezu s tim velikim
mezopotamijskim gradom, ovaj je već bio prisutan na obzorju svete povijesti. Babel
je, naime, hebrejsko ime za Babilon, i čuvena babilonska kula o kojoj govori Post 11,19,
isto je što i toranj na katove (ili ziggurat) velikog babilonskog hrama. Ovaj je toranj
osobiti znak babilonskog *idolopoklonstva, a prikazan je i kao slika ljudske
*oholosti. Tako biblijska predaja povezuje zbrku *jezika sa znakom Babela: na taj je
način Bog kaznio ljude zbog njihova oholog idolopoklonstva.
2. Bič Božji. Međutim, od VII st. na•dalje Babilon igra izravniju ulogu u svetoj
povijesti. To je čas kad Kaldejci, koji su ga osvojili, smišljaju kako da od Ninive
prigrabe carstvo Srednjeg istoka. Strašna je to •sila, kojoj je »*snaga bog postala« (Hab
11); ali Bog će tu silu povući u svoju igru. Tako Babilon pridonosi izvršenju njegove
*osude protiv Ninive (Nah 2,23,19). On je bič Božji za Izrael i okolna kraljevstva: Jahve
je sve njih predao u ruke Nabukodonozoru, babilonskom kralju, i oni moraju nositi
njegov jaram (Jr 27,128,17). Babilon je zlatni *pehar kojim Jahve opaja narode
(Jr 25,1529; 51,7). On je malj kojim se Jahve služi da bi pomlatio cijelu zemlju (Jr 50,23;
51,20 si). Posebno će on izvršiti Jahvinu osudu protiv Jude (Jr 21,37): njegova će zemlja
biti mjesto *izgnanstva gdje će Bog sabrati ostatak svog naroda (Jr 29,120). Teška je to
stvarnost, i ona odjekuje u Knjigama kraljeva (2 Kr 2425); ali »na obali rijeka
babilonskih«, gdje se od plača ne može pjevati (Ps 137), raseljeni Židovi upoznavaju
očistiteljsku patnju koja priprema buduće obnove.
3. Grad opačine. Usprkos ovoj providnosnoj ulozi, Babilon je ipak *grad opačine u
najvišem smislu rijeci. On je, istina, pozvan da se jednog dana s ostalim narodima
pridruži Božjem narodu (Ps 87,4), kao i sama Niniva (Iz 19,24; usp. Jonu). AK on je
kao i Niniva uživao u vlastitoj snazi (Iz 47,7 si. 10; usp. 10,714). Uspravio se pred
Jahvom oholo i drsko (Jr 50,2932; usp. Iz 14,13 si). Gomilao je zločine: čaranja (Iz
47,12), idolopoklonstvo (Iz 46,1; Jr 51,4452), okrutnosti svake vrste ... On je doista
postao hramom opačine (Zah 5,511), »grad ništavila« (Iz 24,10?).
4. Van iz Babilona. Izgnanstvo je bila pravedna kazna za grešni Izrael, a sada, za mali
Ostatak koji se u kušnji obratio to je nepodnošljivo *sužanjstvo, pa čak i opasan boravak.
Kad jednom prođe prorečenih 70 godina (to je konvencionalan *broj: Jr 25,11; 29,10; 2
Ljet 36,21), doći će dakle godina milosti (Iz 61,2; usp. Lev 25,10). Ovo toliko
iščekivano oslobođenje znači za Božji narod »radosnu vijest« (Iz 40,9; 52,7 si).
Izagnanici su pozvani da napuste opaki grad: »Izađite iz Babilona!« (Iz 48,20; Jr 50,8).
»Iziđite odatle, ne dotiČite ništa nečisto!« (Iz 52,11). Vratit će se dakle prema Jeru-
zalemu, bit će to kao neki novi *izlazak. I samo sjećanje na taj čas ispunjat će radošću
srca kasnijih pokoljenja (Ps 126,1 si). Taj važni događaj Matej uzima kao jedan od
prijelaza na putu prema mesijanskom dobu (Mt 1,11 si).
5. Osuda Babilona. Istovremeno dok sveta povijest tako ulazi u novi zaokret, Babilon,
bič Božji, i sam iskušava težinu Božjih osuda. Protiv grada opačine podignuta je optužba.
Proroci s radošću navješćuju presudu {Iz 21,110; Jr 51,11 si). Oni započinju s
podrugljivim tužaljkama nad Babilonom (Iz 47). Unaprijed opisuju njegov
strahoviti raspad (Iz 13; Jr 50,2128; 51, 2743). Bit će to Jahvin *dan protiv njega (Iz
13,6...), Jahvina *osveta protiv njegovih bogova (Jr 51,4457). Pobjednički je Kirov
pohod kao neki uvod u taj događaj (Iz 41,15; 45,16); Kserksove će ga vojske izvršiti
485, tako da od Babilona neće ostati ni kamen na kamenu (usp. možda Iz 24,718; 25,15).
Ipak će Babilon i dalje živjeti u sjećanju Židova kao poganski grad predan propasti, a
babilonski kralj Nabukodonozor kao oholi i bogumrski silnik (Dn 24; Jdt 1,112).
6. Misterij Babela traje. Povijesni je grad Babilon pao mnogo prije nastupa NZ. Ali po
njemu je Božji narod postao svjestan misterija zloće koji neprekidno djeluje ovdje na
zemlji: Babilon i ^Jeruzalem uzdižu se jedan nasuprot drugome, to su gradovi između
kojih se ljudi opredjeljuju; kršćanskim jezikom, to je Božji grad nasuprot gradu
*Sotone. Pracrkva se brzo uvjerila da je i ona uvučena u tu istu potresnu
suprotstavIjenost ovih dvaju gradova. Babilon se svakog časa i dalje diže nasuprot novom
Jeruzalemu (Gal 4,26; Otk 21). Od Neronova progonstva nadalje on poprima opipljivi
lik carskog Rima (l Pt 5,13). Otkrivenje ga u povodu toga opisuje kao sramnu razbludnu
2enu što sjedi na skrletnoj *Zvijeri, pijanoj od krvi svetih (Otk 17). Ona je u savezu sa
Zmajem koji je *Sotona, i sa Zvijeri, koja je *Antikrist. Stoga je Božji narod pozvan da
od nje bježi (Otk 18,4), jer je njezina osuda blizu; t3i pasti će veliki Babilon (Otk 18,18),
i Bogu neprijateljski narodi tugovat će za njim, dok će nebo odjekivati od klicanja (Otk
18,919,10). To jesudbina koja na kraju čeka Grad opačine; svaki povijesni slom, koji
zadesi zemaljskacarstva Što se uzdignu protiv Boga i njegove Crkve, znači da ova Božja
osuda postajezbiljom. Proroštva protiv Babilona što ih je sačuvao SZ nalaze u tom smislu
svoje eshatološko ispunjenje: ta proroštva vise kao prijetnja nad grešnim *narodima, koji
su Jzpokoljenja u pokoljenje utjelovljenje misterija Babilona. JA i
PG

BAŠTINA
Biblijski pojam baštine širi je od juridiČkog značenja te riječi u nas. On označuje
posjedovanje nekog dobra na čvrstoj i stalnoj osnovi; ne bilo kojeg dobra, već onog koje
čovjeku i njegovoj obitelji omogućuje da razvija svoju osobnost i da ne budu prepušteni
na milost i nemilost drugomu. Konkretno, u poljodjelskoj i pastirskoj civilizaciji takav
oslonac bit će u minimumu zemlje i stada. Što se tiče načina uzimanja ove baštine u
posjed, on će se razlikovati od slučaja do slučaja: osvojenje, darovanje, zakonski uređena
raspodjela, a naročito baŠtinjenje u užem smislu (usp. l Kr 21,3 si). Takvo ljudsko
iskustvo dalo je povoda religioznom rječniku SZ i NZ da izraze temeljni vid Božjeg
darivanja čovjeku.

I. NASTANAK OVE TEME

Pojam baštine od samog je početka usko "vezan uz pojam *saveza. On je na božanskom
jdanu glavna oznaka trojakog odnosa: Izrael je Jahvina baština, obećana zemlja Izraelova
je baština, a time ona biva i baštinom samoga Jahve.
1. Izrael Jahvina baStina. Prvi od ta tri odnosa najtemeljitiji je: Izrael je Jahvina taština
(usp, Izl 34,9; l Sam 10,1; 26,19; 2 Sam 20,19; 21,3). Ovaj izraz budi pomisao na odnos
prisnosti između Boga i njegova naroda, njegove »predrage svojine mimo sve narode«
(Izl 19,5). Obrazac Saveza: »Da budu narod moj, a ja Bog njihov« (Jr 24,7; Ez 37,27) u
stvari znači to isto; ali pojam baštine dodaje ovomu predodžbu posebna pripadanja kojim
Izrael iz oblasti probanoga (iz kruga drugih naroda) ulazi u svijet
.2. Obećana zemlja baština Izraelova. •Ovaj drugi odnos također je vezan uz temu
'Saveza, kako se to vidi iz izvještaja o savezu s Abrahamom u Post 15. Na tom je mjestu
predmet Božjeg *obećanja Abrahamu dvojak: baštinik Izak i njegova loza; baština
zemlja kanaanska. Abrahamovi će baštinici, naravno, baštiniti i obećanje (Post 26,3;
35,12; Izl 6,8). Ne zaboravimo da "Kanaan još nije dan u baštinu Abrahamu; on je samo
obećan njegovim baštinicima. Upravo će to obećanje, i iščekivanje Izraela •što iz tog
obećanja proizlazi, omogućiti sve •veće produbljivanje teme o baštini: *razočaranje kao
posljedica suviše materijalnih nadanja opovrgnutih događajima omogućit će •da se
uzdigne razina Izraelova iščekivanja, sve dok on ne stane priželjkivati istinsku baštinu,
onu koja jedina može ispuniti čovjekovo srce.
3. Obećana zemlja Jahvina baština. Iz •ona prva dva odnosa proistječe i treći: obecana je
*zemlja baština Jahvina. Taj obrazac će izražava neku prirodnu vezu između Jahve
i Kanaana, i u tome se Izrael razlikuje od okolnih naroda, koji u pojedinim zemljama
gledaju područja što pripadaju određenim bogovima. Jahvina je, zapravo, sva zemlja (Izl
19,5; Pnz 10,14); ako je Kanaan iz posebnog razloga postao njegovom baštinom, tomu je
razlog to što je on tu zemlju dao Izraelu i što je onda odlučio da u njoj ustanovi svoje
prebivalište (usp. Izl 15,17). Odatle onaj duboki smisao raspodjele svete zemlje, pri kojoj
svako izraelsko pleme dobiva svoju česticu, svoj dio baštine (Jš 1321). A prima je od
Boga; stoga su međe svake čestice nepovredive (usp. Br 36); ako dođe do prisilne
prodaje, oprosna će godina omogućiti da se svaki dio zemlje vrati svom prvotnom
vlasniku (Lev 25,10): »Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok
ste vi samo*stranci i *gosti« (Lev 25,23). Izrael je na toj zemlji Božji napoličar; on na toj
zemlji mora živjeti za nj, a ne za sebe.

II. RAZVIJANJE TEME

Razvijanje ove teme u SZ ima dva vida: njen prijenos u eshatološki kontekst i njeno
produhovljenje.
1. Eshatololka baština. Zauzeće Kanaana moglo je izgledati kao ostvarenje obećanja iz
Post 15. Ali od VIII st. nadalje Jahvina baština dio po dio prelazi u vlast pogana. Ne zato
što bi se Bog bio iznevjerio svom obećanju, već su grijesi Izraela privremeno okrnjili
plodove tog obećanja. Tek će na kraju vremena Božji narod, sveden na *Ostatak,
posjedovati zemlju kao baštinu zauvijek te će na njoj uživati savršenu sreću (Pnz 28,62
si; 30,5). Ovo naučavanje Ponovljenog zakona javlja se opet u proroka" iz doba
izgnanstva (Ez 4548; vidi u 47,14 aluziju na Post 15) i poslije izgnanstva (Zah 8,12; Iz
60,21); samo će pravedni najzad uživati baštinu (usp. Ps 37,9.11.18.22.34; 25,13; 61,6;
69,37).
U toj preobrazbi Izraelova *nadanja umjesno je spomenuti posebno mjesto koje je
•dano *kralju, pomazaniku Jahvinu. Moguće je da je u prvo vrijeme psalmist živom vla-
daru obećavao »puke u baštinu i u posjed krajeve zemaljske« (Ps 2,8) Ali kad se to
obećanje opet čitalo poslije izgnanstva, ono se shvaćalo kao upućeno budućem kralju,
*Mesiji (usp. Ps 2,2).
Baštiniti zemlju, baštiniti narode: ova se eshatologija ne izdiže uvijek nad zemaljsko
gledanje. Taj će posljednji stupanj biti kasno prekoračen: onda kad se bude oblikovalo
naučavanje o prekogrobnoj *nagradi. Tada će uzimanje u posjed baštine što ju je Bog
obećao pravednima (Dn 12,13; Mudr 3,14; 5,5) biti smješteno iza smrti, u »budući
svijet«. Ali to će biti preobražena baština.
2. Produhovljena baština. Polazište za ptoduhovljenje baštine jest u položaju levita koji,
prema obrascu u Pnz 10,9, »nemaju udjela ni baštine sa svojom braćom«, jer je »*Jahve
njihova baština«. Iz početka se taj obrazac shvaća u podosta materijalnom smislu: baštinu
levita Čine žrtveni prinosi vjernika (Pnz 18,1 si). No taj se obrazac postupno jače
zgušnjava te se počinje primjenjivati na savkolik narod: Jahve je njegov baštinjeni dio (Jr
10,16; usp. ime 'hilgijjah »Jahve mi je baština«). To uvjerenje dobiva sav svoj smisao u
času kad materijalna baština, Kanaan, biva oduzeta Božjem narodu (usp. Tuž 3,24).
To je polazište iz kojega se pojam baštine sasvim produhovljuje. Kad psalmisti kažu:
»Jahve mi je baština« (Ps 16,5; 73,26), oni ukazuju na nj kao na savršeno dobro kojeg
posjedovanje ispunjuje srce. Shvaća se da je la posvema nutarnja baština pridržana vjer-
nom Ostatku: baština više nije neka vanjska nadoknada za *vjernost, već je ona sama ona
*radost što proistječe iz te vjernosti (usp. Ps 119). U tom novom gledanju stari obrazac
»posjedovati zemlju« sve više postaje konvencionalnim izrazom za savršenu sreću (usp.
Ps 25,13) koja naslućuje drugo evanđeosko *blaženstvo (Mt 5,5; usp. Ps 37,11 LXX).
Uvida se, također, da je posjedovanje Boga za srce koje vjeruje na neki način predokus
baštine što će je primiti u »budućem svijetu«.
NZ

I BAŠTINIK OBEĆANJA
1. Krist jedini baltintk. SZ bio je pridržao svojstvo baštinika obećanja prvo samo
Božjem narodu, zatim Ostatku pravednih. U NZ konstatira se najprije da je taj Ostatak
Krist. U njemu je usredotočeno Abrahamovo potomstvo (Gal 3,16). Budući da je *Sin,
on je po rođenju vlasnik baštinskog prava (Mt 21,38/7), Bog ga je postavio »baštinikom
svega« (Heb 1,2), jer je baštinio *Ime koje je više od anđela (1,4): samo ime Jahvino
(usp. Fil 2,9).
Međutim, da bi ušao u stvaran posjed ove baštine, Isus je morao proći kroz muku i smrt
(Heb 2,110; usp. Fil 2,711). On je time pokazao kolika se prepreka bila ispriječila pred
ispunjenjem starih obećanja: stanje *ropstva u kojem su se ljudi nalazili (Gal 4,38; 5,1; Iv
8,34), skrbnička podložnost kojoj ih je Bog podvrgavao (Gal 3,23; 4,1 si). Svojim
*križem Isus je dokrajčio to privremeno stanje, da bi nas iz ropskog stanja preveo u
sinovsko, dakle baštiničko (Gal 4,5 si). Zahvaljujući njegovoj smrti, mi sad možemo
primiti obećanu vječnu baštinu (Heb 9,15).
2. Vjernici baltinici u Kristu. Ovakvo je, u stvari, sadašnje stanje kršćana:
posinovljenici su Božji zato što ih Duh Božji oživljuje; stoga su baštinici Božji i
subaštinici Kristovi (Rim 8,1417). Baštinici su obećanja danog praocima (Heb
6,12.17), kao nekad Izak i Jakov (11,9), zato što su pravi potomci Abrahamovi (Gal
3,29). Podlaganje Mojsijevu zakonu pri tora ne služi ničemu, kao ni pripadnost *Izraelu
po *piiti; odlučno je samo prianjanje uz Krista po vjeri (Rim 4,13 si). Iz toga
proizlazi da su u Kristovu *misteriju »pogani baštinici iste baštine... dionici istog
obećanja« (Ef 3,6; usp. Gal 3,28 si). Oko Krista kao jedinog baštinika gradi se novi
*narod ko
jemu je baŠtinsko pravo dano po *milosti (Rim 4,16).

II. OBEĆANA BAŠTINA

Baština koju Bog daje ljudima »među svim posvećenima« (Dj 20,32), »baština među
svetima« u svjetlosti (Ef 1,18) otkriva ujedno svoju istinsku narav. Zemlja Kanaan nije
bila podesan predmet obećanja; ona je bila samo *pralik nebeskoga grada (Heb 11,8 si).
Baština što ju je Otac »pripravio« svojim izabranicima »od početka svijeta« (Mt 25,34)
jest *milost (l Pet 3,7), *spas (Heb 1,14), *kraljevstvo Božje (Mt 25,34; l Kor 6,9; 15,50;
Jak 2,5), vječni *život (Mt 19,29; Tit 3,7).
Ovi izrazi naglašuju transcendentno obilježje baštine. Ona nije na dohvat »tijela i krvi«,
ona traži da biće bude preobraženo na *sliku Kristovu (l Kor 15,49 si). Ukoliko je
*Kraljevstvo, ona je i udioništvo u Kristovu univerzalnom kraljevstvu (usp. Mt 5,5;
25,34; Rim 4,13, u usporedbi s Post 15 i Ps 2,8). Ukoliko je *život vječni, baština je
udioništvo u životu Krista uskrsloga (usp. l Kor 15,4550), a time i u životu Boga samoga.
Mi ćemo potpun pristup tom Životu imati poslije smrti, kad se pridružimo Kristu u
njegovoj slavi. Sada ga imamo samo u *nadi (Tit 3,7). Međutim, *Duh Sveti koji nam je
dan već je zalog tog života (Ef 1,14), u o&kivanju da nam Krist kod paruzije osigura
njegovo savršeno posjedovanje. FD i PG
BERBA
Sinovi Izraelovi bili su polunomadi, a u Obećanoj zemlji postali su seljaci, uzgajivači
Žitarica i vinove loze. Berba je, kao i *žetva,
znak i izvor *radosti; ali ona može biti i znamenje nesreće.
1. Božji blagoslov. Blagdan berbe (Izl 23,16; 34,22) postao je Blagdanom sjenica
(Pnz 16,13), tj. »svečanost« u najvišem smislu (l Kr 8,2.65), bez sumnje zato sto-
je bio puku najmiliji. Taj blagdan nema nikakve veze sa štovanjem Bakha, već vodi
podrijetlo jamačno od kanaanskog blagdana trgadbe (Suci 9,27). Izrael je u urodu grožđa
gledao Božji *blagoslov, i stoga on za nj zahvaljuje Bogu u okviru pučkih svečanosti
kao što su: plesovi (Suci 21,19 si),, podvikivanje radnika u *vinogradu i uz tijesak
(Iz 16,10; Jr 48,33), radost što budi mlado *vino (Ps 4,8), pa možda čak i *pijanstvo (l
Sam 1,14 si). Eto što je sve dano onima koji su vjerni *Savezu; ali nevjerne čeka
*prokletsrvo; opustošen je vinograd (HoŠ 2,14; Iz 7,23), nema više berbe (Pnz
28,39), vinograd »vene« (Iz 24,7), umjestoda plešu i piju, ljudi i žene tuguju (Iz 32,
1013; JI 1,5); u oholog Moaba nema više divljeg veselja i radosna klicanja (Iz 16,9 si;
Jr 48,32 si). Ali čim narod okaje svoje pogreške, skakavac neće više činiti vinograd
*nerodnim (Mal 3,11), rascvali će vinogradi (Jr 31,12; Hag 2,19) onda opet roditi od-
ličnim vinom (Hoš 14,8), Jednom riječju: berba je izvrstan izraz za radost
mesijanskog doba (Am 9,13; Ez 28,26; JI 2,24; Iz 25,6).
2. Znamenje Božje kazne. *Žetva uključuje vršidbu i vijanje, te je znamenje *kazne za
otvrdnula grešnika; slično je i s berbom u odnosu na grešnike: njoj, naime, prethodi
obiranje lozovih grana i gnječenje grožđa u tijesku. Da bi kaznio narod koji ga se
odrekao, Bog poziva zavojevača da popaIjetkuje ono što je ostalo od Izraela (Jr 6, 9); on i
sam gnječi u tijesku djevicu, kćer Judinu (Tuž 1,15). Branje grožđa, prebiranje grozdova,
zatim tijesak sve te slike tako tumače kaznu naroda, osobito Edomaca koji nisu pritekli u
pomoć Judi kad je zauziman Jeruzalem: doći će berači iza kojih ništa neće ostati za
paljetkovanje (Jr 49,9;
Ob 5 si); Jahve će zgnječiti Edomce u tijesku, i *krv Što će od toga šiknuti okrvavit će
njegovu *odjeću poput gtimiza (Iz 63, 16). Slika berbe rado, dakle, biva znamenjem
Božjeg *suda. Tako će Jahve dati da se *narodi, na svoju nesreću, napiju iz njegova
opojna *pehara (Jr 25, 1530); ili će, prema Otkrivenju, anđeo naoružan srpom trgati
grozdove i sve bacati u golem tijesak Božje *srdžbe (Otk 14,17 si; 19,15).
ADa

BEZBOŽNIK
Raznolik je rječnik i u hebrejskom i u grčkom kojim Biblija opisuje duhovni •stav
suprotan *pobožnosti: preziranju Boga i njegova Zakona u tom se stavu pridružuje još i
prizvuk neprijateljstva i prkosa. Pavao najavljuje dolazak »Bezbožnika«, u pravom smilu
rijeci, koji će se na kraju vremena oholo »uzdizati protiv svega... pokazujući sebe kao da
je Bog« (2 Sol 2, 3 si. 8); on •dodaje da »*tajna bezakonja već očituje svoju silu« u
svijetu (2,7). Ona je, zapravo, na •djelu već od početka povijesti, otkad je *Adam prezreo
Božju zapovijed (Post 3,5. 22).
S2
1. Bezbožnici pred Bogom. Bezbožnost je sveopća činjenica u grešnom čovječanstvu:
bezboŽnost naraštaja o Potopu (Post 6,11; usp. Job 22,15 si), graditelja babilonske kule
(Post 11,4), stanovnika Sodome Mudr 10,20; 11,9) do Kanaanaca što se učvršćuje u
poganskih naroda, neprijatelja Izraelaca od faraona progonioca (usp. Mudr 10,20; 11,9)
do Kanaanaca što se klanjaju kumirima (Mudr 12,9), od hulitelja Sanheriba (Iz 37,17) do
oholog *Babilona (Iz 13,11; 14,4) i do progonitelja Antioha Epifana (2 Mak 7,34). Ali ni
sam
Božji narod nije od toga izuzet: bezbožni su oni što se bune u pustinji (Ps 106,1333), kao
i nevjerni stanovnici obećane zemlje (Ps 106,3440); bezbožan je grešni narod protiv
kojeg Bog šalje pogane da ga kazne (Iz 10,6; usp. 1,4). Unatoč obraćenju naroda,
psalmisti će i mudraci još poslije izgnanstva ukazivati na postojanje bezbožnosti među
vjernim narodom, a makabejska će kriza istaknuti u prvi plan neke otpale Zidove (usp. l
Mak 2,23; 3,15; 6,21; itd.).
2. Bezbožnici i pravedni. U mudrosnoj književnosti ljudski je rod, izgleda, podijeljen
na dvije skupine: nasuprot pravednicima i mudracima stoje bezbožnici i *Iuđaci.
Između jednih i drugih vlada protivljenje i bratoubilačka borba, u kojoj već ima zametaka
potresne sudbine dvaju *gradova. Ta je drama otpočela u početku, između Kajina i Abela
(Post 4,8 ...) i prisutna je u svako vrijeme. Bezbožnik dopušta puni zamah svojim
nagonima: himba, *nasilje, putenost, oholost (Ps 36,25; Mudr 2,610): prezire Boga
(Ps 10,3 si; 14,1); progoni pravednike i *siromahe (Ps 10,611; 17,912; Mudr 2,1020)
... Njegov uspjeh može katkad potrajati, te izaziva pravu tjeskobu u religioznim dušama
(Ps 94, 16; Job 21,713); progonjeni su vođeni, u prvom redu, brigom za *pravednost
kad od Boga mole propast tih otpalih zlotvora (Ps 10, 1218; 31,18 si; 109,6 ..,) i kad
unaprijed uživaju u *osveti, što nas iznenađuje (Ps 58,11).
3. Plaća bezbožnika. Vjerni Savezu dobro znaju da bezbožnici srljaju u propast
(usp. Ps 1,4 si; 34,22; 37,9 si. 1217.20). AH ova mirna uvjerenost o njihovoj *plaći,
koja se zamišlja već u vremenitoj perspektivi, sukobljuje se sa sablažnjivim
Činjenicama. Ima bezbožnika koji uspijevaju (Jr 12,1 si; Job 21,716; Ps
73,212), kao da nema Božje kazne (Prop 7,15; 8,1014). Proročka eshatologija
uvjerava, doista, da će na kraju vremena kralj*mesija poslati bezbožnike u propast (Iz
11,4; Ps 72,3) i da će ih Bog iskorijeniti na dan svog *suda (usp. Iz 24,113; 25,1. si),
ali, u očekivanju
tog posljednjeg dana, ne kaže se pobliže kako bezbožnici imaju okajati svoja zlodjela.
Ipak to pitanje treba biti za sve sređeno na individualnom planu, i treba dugo čekati da se
ono razjasni. Najzad se u doba Makabejaca zna da će se svi bezbožnici osobno pojaviti
pred Božjim sudištem (2 Mak 7,34 sl) i da za njih neće biti *uskrsnuća na život (2 Mak
7,14; usp. Dn 12,2). I Knjiga Mudrosti može nabaciti grubu sliku njihove konačne
*kazne, iza *smrti (Mudr 3,10 sl; 436; 5,714). Ovo svečano uvjeravanje izvorom je
spasonosna razmišljanja. U stvari, Bog neće smrti bezbožnika, već hoće da se obrati i da
živi (Ez 33,11; usp. 18,2027 i 33,819). Slično milosrdno gledanje javit će se u NZ.
1. Pravo bezboštvo. U grčkom rječniku NZ duhovni stav što ga žigoše SZ dobiva
preciznije oznake: to je bezboštvo (asčbeia), nepravda (adikia), odbacivanje zakona
(anomia). Međutim, u raspravama Isusa i farizeja ubrzo se zapaža sukob dvaju shvaćanja
ovog preziranja Boga. Za *farizeje je probni kamen *pobožnosti u vršenju zakonskih
propisa i *predaja koje ih prate; i samo njihovo nepoznavanje već je bezbožnost (usp. Iv
7,49); Isus stoga krivo Čini kad jede s grešnicima (Mt 9,11//), kad s njima prijateljuje
(Mt 11,19/7), kad k njima zalazi (Lk 19,7). Ali Isus dobro zna da je svaki čovjek
*grešnik i da nitko ne može o sebi reći da je pobožan i pravedan; *evanđelje Što ga on
donosi pruža upravo grešnicima mogućnost *pokore i spasenja (Lk 5,32). Stoga će
probni kamen pobožnosti biti stav zauzet u odnosu na to evanđelje.
2. Poziv bezbožnicima na spasenje. Problem ostaje na vlas isti otkako je Isus podnio
svoju *žrtvu umirući od »bezbožničke ruke« (Dj 2,23). On je umro kao »pravedan za
nepravedne« (l Pet 3,18), iako je htio »biti ubrojen medu zločince« (Lk 22, 37). On je
umro radi bezbožnika (Rim 5,6), da bi oni bili opravdani vjerom u nje
ga (Rim 4,5). Takvi su *pravednici NZ: bezbožnici opravdani po *milosti. Spoznavši u
evanđelju poziv na spas, odbacili su bezboštvo (Tit 2,12) i okrenuli se Kristu. Pravi su
bezbožnici odsad oni koji odbijaju tu poruku ili je kvare: lažni učitelji koji smućuju
vjerne (2 Tim 2,16; Jd 4,18; 2 Pt 2,1 sl; 3,3 sl) i zaslužuju ime *Antikristž (l Iv 2,22);
nehajni što svojevoljno žive u neznanju (2 Pt 3,5; usp. Mt 24,37; Lk 17,2630); utoliko
više vrijedi to za poganske sile koje će protiv Gospodina podi6" Bezbožnika u pravom
smislu riječi (2 Sol 2,3.8). Takav je kontekst u kojem se odsad ukazuje misterij
bezboštva.
3. Božja srdžba protiv bezbožnika. Još više pak nego u SZ, kazna za to bezboštvo sada je
izvan svake sumnje. Božja se *srdšba neprekidno očituje protiv svakog bezboštva
1 ljudske nepravde (Rim 1,18; usp. 2,8); ovo je to istinitije u perspektivi kraja vre-
mena i konačnog *suda. Tada će Bog uništiti Bezbožnika sjajem svoga dolaska (2
Sol 2,8), i svi koji imaju udjela u *tajni bezboštva bit će smeteni i kažnjeni (Jd 15;
2 Pet 2,7). Ako kazna okasni, to je zato što Bog ima *strpljenja, kako bi zlima omogućio
da se obrate (2 Pt 2,9).
ADa i PG

BIJEL
U svijetu Biblije bjelina prati blagdane i radosna očitovanja ljudskih bića. Ona dočarava
nedužnost, *radost, čistoću; pobuđuje udivljenje. Kao boja *svjetlosti i *života, bjelina je
suprotna crnini, boji tame, tuge. Biblija se služi ovim različitim značenjima (Prop 9,8; Sir
43,18), ali im dodaje novu, eshatološku dimenziju: bjelina je oznaka bića pridruženih
Božjoj *slavi, nebeskih ili preobraženih bića.
1. Nebeska bića. Upravo se Otkrivenje, u svom opisu nebeskog svijeta, najpostojanije
navraća na bjelinu, i tako naglašava njezin eshatološki smisao: bijel kamen (Otk 2,17),
bijel oblak (14,14), bijel konj (19,11), bijelo prijestolje (20,11). Ali sva Biblija SZ i NZ
ističe sjaj, bjelinu bića što dolaze s neba: bilo da je riječ o Ezekielovu čovjeku odjevenom
u bijelo (9,2) ili o anđelima, Božjim glasnicima, u »blistavu odijelu« (Lk 24,4//; Dj
10,30), o dvadeset i četvorici Staraca u nebeskim dvorovima (Otk 4,4), ili pak o »Sinu
Čovječjemu« (Otk 1,13 si), o samom Kristu što ga je »Pradavni« navješćivao: »Odijelo
mu bijelo poput snijega, vlasi na glavi kao čista vuna« (Dn

2. Preobražena bića, Kao nebeska Kristova boja, bjelina se za njegova zemaljskog života
javlja samo u sasvim izuzetnom trenutku *preobraženja, kad i same njegove haljine
»postadoše tako sjajnobijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji« (Mk
9,3//). Bjelina je jednako i boja preobraženih, svetih, koji su očišćeni od svoga grijeha (Iz
1,18; Ps 51,9), obilje!jeni u krvi Janjetovoj (Otk 7,14), i tako imaju dio u slavnom
Božjem biću (7,913). Oni su »bijela pratnja« pobjednikova (3,4 si), nepregledno mnoštvo
slavljenika što viče svoju radost u vječnom blagdanu svjetlosti: Janje se sjedinjuje sa
Zaručnicom odjevenom »u blistav, čist lan« (19,114).
Krsna se liturgija oduvijek služila bijelim lanom kao odjećom (usp. Lev 6,3); ona polaže
bijelu krsnu haljinu na novokrŠtenika, koji je po milosti dionik slave nebeskog stanja,
kao i nedužnosti i radosti što ih ono uključuje.

BLAGDANI
Blagdan je u svim religijama bitan elemenat *bogoštovlja: određenim obredima što su
dodijeljeni određenim *vremenima, skup iskazuje, obično u *radosti, počast ovoj ili onoj
strani ljudskog života: on zahvaljuje ili zaziva milost božanstva. Za blagdan u Bibliji
karakteristična je njegova veza sa svetom poviješću: on uspostavlja dodir s Bogom koji
neprestano djeluje za svoje izabranike; korijen je tih blagdana, međutim, u zajedničkom
tlu Čovječanstva.

1. POSTANAK ŽIDOVSKIH BLAGDANA

Ponavljanje Mjesečeva ciklusa određivalo je izraelski mjesec, i sasvim je prirodno bilo
povodom blagdanima: ponekad uštap (Ps 81,4), redovito mlađak (neomenija: l Sam 20,5;
2 Kr 4,23; Am 8,5), najzad šabbat, kojim se završavao *tjedan (Izl 20,811). Sunčevim se
ciklusom vraćala Nova godina, za koju znaju sve civilizacije; ona je isprva bila povezana
s blagdanom ubiranja plodova u jesen (Izl 23,16), zatim s *Pashom u proljeće (Izl 12,2);
iz tog bogoslužja potekli su neki obredi Dana *pomirenja (usp. Lev 16).
Osim okvira što ga tvori ritam *zvijezda, i svakidašnji je život Izraelaca pastira i
poljodjelca potakao nastanak blagdana, koji pokazuju tendenciju da se pomiješaju s
ranijim blagdanima. U vrijeme Pashe, tog proljetnog blagdana pastira, zbivalo se pri-
nošenje *prvina od stada; obrađivanje zemlje potaklo je nastanak triju velikih godišnjih
blagdana: Blagdan beskvasnog kruha, u proljeće; Blagdan *žetve ili sedmici, ljeti;
Blagdan sabiranja plodova ili *berbe, u jesen (Izl 23,1417; 34,18.22). Ponovljeni Zakon
spaja Pashu s Blagdanom beskvasmh hljebova, a Blagdanu sabiranja plodova daje ime
Blagdan sjenica (Pnz 16,117). Neki obredi sadašnjih blagdana mogu se shvatiti samo na
temelju svoje veze s pastirstvom ili poljodjelstvom,
/ Poslije izgnanstva javili su se neki drugotni blagdani: blagdan Purin (Est 9,26; usp. 2
Mak 15,36 si), blagdan Posvete hrama i Dan Nikanora (l Mak 4,5259; 7,49; 2 Mak 10,5
si; 15,36 si).

II. SMISAO ŽIDOVSKIH BLAGDANA

" Razni blagdani poprimaju novo značenje u odnosu prema prošlosti na koju podsjećaju,
prema budućnosti koju navješćuju, prema sadašnjosti koje potrebe otkrivaju.
1. Zahvalno svetkovanje velikih Jahvinih djela. Izrael slavi svoga Boga s raznih
razloga. Spomen na Stvoritelja slavi se svake subote (Izl 20,11); Osloboditelj iz Egipta
nije prisutan samo na dan subote već i onda kad se slavi Pasha (Pnz 5,1215;
16,1); Blagdan sjenica doziva u sjećanje hod kroz *pustinju i vrijeme zaruka s Jahvom
(Lev 23,42 si; usp. Jr 2,2); najzad, kasni judaizam povezuje s Blagdanom sjenica (grčki:
*Pedesetnica) darivanje Zakona na Sinaju. Tako su poljodjelski blagdani postali
blagdanima sjećanja: u molitvi Izraelca koji prinosi svoje prvine uzdiže se zahvaljivanje
za darove zemlje kao i za velika djela prošlosti (Pnz 26,510).
2. Radosno anticipiranje budućnosti. Blagdan u istinskom *nadanju uprisutnjuje
spas na kraju vremena; prošlost Boga jamči za budućnost naroda. Izlazak čiji se spomen
slavi navješćuje i osigurava *novi *izlazak: Izrael će jednog dana biti. definitivno oslo-
bođen (Iz 43,1521; 52,112; 55,12 si), Jahvino će se kraljevanje proširiti na sve *narode,
koji će uzlaziti u Jeruzalem na *hodočašće o Bkgdanu sjenica (Zah 14, 1619). Neka
dakle narod bude sav *radostan (Ps 118; 122; 126): nije li on u prisutnosti Boga (Pnz
16,1115; Lev 23,40)?
3. Zahtjevi za sadašnjost. Ali ta je radost prava samo ako izlazi iz skrušena i očišćena
srca; psalmi radosti i sami upozoravaju na te zahtjeve: »O, da me poslušaš, Izraele!«
kaže se prigodom Blagdana sjenica (Ps
81,9 si). Blagdan pak pomirenja kazuje *želju za dubokim obraćenjem kroz zajedničke
*ispovijesti (Ps 106; Neh 9,537; DD 9,419). Proroci, opet, neprestano prosvjeduju protiv
varljive sigurnosti koju može pružiti radosno bogoslužje vršeno nevjernim srcima:
»Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše svečanosti...« (Am 5, 21; usp. Hoš
2,13; Iz 1,13 si). Ova naizgled rušilačka proroštva nisu poziv na stvarno ukidanje
blagdana, već na puninu njihova smisla: na susret s Bogom živim (Izl 19,17).
NZ

I. OD ŽIDOVSKIH BLAGDANA DO VJEČNOG BLAGDANA

Isus je, nesumnjivo, svetkovao židovske blagdane svoga vremena, ali je već pokazivao da
samo njegova osoba i njegovo djelo daju tim blagdanima puni smisao: tako glede
Blagdana sjenica (Iv 7,37 si; 8,12; usp. Mt 21,110/7) ili Posvećenja hrama (Iv 10,2238).
Nadasve je on novi Saves zapečatio svojom žrtvom u pashalnom okviru (Mt 26,2.17
sl.28//; Iv 13,1; 19,36; l Kor 5,7 si). Ovom novom i konačnom Pashora Isus je također
ispunio molitvu Blagdana pomirenja, jer njegova krv otvara pristup istinskom svetištu
(Heb 10,19) i velikom blagdanskom skupu nebeskog Jeruzalema (12,22 si). Odsad se
pravi blagdan svetkuje na nebu. S palmama u ruci, kao na Blagdan sjenica (Otk 7,9),
mnoštvo izabranika otkupljenih krvlju istinskog vazmenog *Janjeta (5,814; 7,1014) pjeva
uvijek *novu pjesmu (14,3) u slavu Janjeta i njegova Oca. Blagdan Pashe postao je
vječnim blagdanom neba.

II. KRŠĆANSKI BLAGDANI .

Nebeska je Pasha mnogostrukost židovskih blagdana svela na njezino eshatolosko
jedinstvo: ona odsad daje nov smisao mnogolikim blagdanima Crkve na zemlji. Ovi za
razliku od židovskih blagdana slave spomen na događaj koji se zbio jednom zauvijek,
događaj koji
ali kršćanski blagdi podložni ritmu vre na to što se vezuj Kristova života. C pripiše
pretjeranu nima (usp. Gal 4, sjeni istinskog blag ona se ne mora pl dana.
Ona svoje svetkc vom redu na vazme men slavi u *euha niču nedjeljom, na dinova (Dj
20,7; l djelja je polazište * bila kraj; ona istii ićanskog blagdana, zračenje obasjava č
bogatstvo širi u bi dištem u Pashi.
Crkva će se kas nom ciklusu (npr. sao na bogatstvo s\ taj će krug uvijek jem Krista i
usmjer nog nebeskog blagd;

BLAGOSLOV
I. BOGATSTVO BLAGOSLOVA
Blagoslov često budi pomisao samo na najpovršnije oblike religije, na promrmljane ob-
rasce, na čine lišene smisla, kojih se ljudi to više drže što manje imaju vjere. S druge
strane, i sama živa kršćanska predaja zadržala je od biblijskih primjena gotovo samo one
koje nisu toliko bogate smislom, dok je one važnije svrstala u red hvale i zahvaljivanja.
Odatle pravi nehaj prema riječima blagoslivljanja, pa čak i prema stvarnosti koju one
označuju.
Pa ipak, posljednji vidljiv Kristov Čin na zemlji jest blagoslov (Lk 24,50 si): onaj
blagoslov što ga on ostavlja svojoj Crkvi, a koji je ovjekovječila kršćanska umjetnost Bi-
zanta i katedrala. Potanko opisati bogatstva biblijskog blagoslova u stvari znači baciti
svjetlo na divote Božje darežljivosti i na religiozno svojstvo udivljenja Što ga ta dare-
žljivost budi kod stvorova.
Blagoslov je dar koji je neposredno vezan uza život i misterij života; to je i dar koji se
izražava riječju i njezinim misterijem. Blagoslov je riječ koliko i dar, blago koliko i
slovljenje (usp. grč. eulogia, lat. benedictto): to je stoga što dobro koje on donosi nije
neki određeni predmet, neki određeni dar; on nije s područja imati, već s područja biti,
poticaj mu nije u ljudskom činu, već u Božjem stvaranju. Blagoslivljanje znači
stvaralački i životvorni dar, bilo prije njegova ostvarenja u obliku molitve UJ naknadno,
u obliku zahvaljivanja. Međutim, dok molitva blagoslivljanja unaprijed potvrđuje Božju
darežljivost, zahvaljivanje već svjedoči njezino očitovanje.

II. RIJECI BLAGOSLIVLJANJA

U hebrejskom ima jedan jedini korijen £, srodan možda izrazu za koljeno i za
klanjanje a možda i za životnu snagu spolnih organa) koji označuje sve oblike blagoslova
na svim razinama. Blagoslov je u isti mah ono Što se daruje, samo darivanje i izraz1 dara;
stoga se on izriče trima riječima: imenicom berkah glagolom bar ek_ i pridjevom baruk.
(lj Blagoslov (berakdh). Čak i u svomnajsvjetovnijem, najtvarnijem značenju _u
zjiačeniu darovanoz Predmeta, ta riječ ima sasvim očit prizvuk vrlo osjećajnog ljudskog
susreta. Darovi Abigajile Davidu (l Sam 25,1427), pa onda Davidovi darovi ljudima iz
plemena Judina (l Sam 30,26.31), ozdravljenog Naamana Elizeju (2 Kr 5,15), Jakova
Ezavu (Post 33,11): svi su ti darovi namijenjeni da zapečate neko sjedinjenje ili
* pomirbu. Ali daleko su brojnije upotrebe te riječi u religj
religioznom smislu: čak i kad se riječ blagoslov uzima kao oznaka za najmaterijalnija
blaga, to biva zato da bi se pokazalo kako su ona došla od Boga i njegove darežljivosti
(Izr 10,6.22; Sir 33,17) ili pak od zasluga valjanih ljudi (Izr 11,11; 28,20; Sir 2,8).
Blagoslov budi predodžbu o zdravu blagostanju, ali i o darežljivosti prema nesretnicima
(Sir 7,32; Izr 11,26), a u svakom slučaju o Božjoj dobrohotnosti.
Ovo obilje i blagostanje jest ono što Hebreji nazivaju mirom i obje se riječi često javljaju
zajedno; međutim, iako obje dočaravaju istu puninu *bogatstva, sržno je bogatstvo
blagoslova u bogatstvu *života i
* rodnosti; blagoslov cvjeta (Sir 11,22 hebr.) poput perivoja (Sir 40.17). Znamenjem mu
je najradije *voda (Post 49,25; Sir 39,22); voda je i sama bitan, prijeko potreban bla-
goslov (Ez 34,26; Mal 3,10); osim života što ga ona na zemlji hrani, voda nam svojim
nebeskim podrijetlom dočarava ujedno Božju darežljivost i nezaslužnost darova,
životvornu moč. U Jakovljevu proročanstvu o Josipu sabrane su sve ove predodžbe
rodnog života, vode, *neba: »Blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz
dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba« (Post 49,25). Ovaj osjećaj za Božju
darežljivost u darovima prirode priprema Izrael da prigrli darežljivost njegove *milosti.
(2!} Blagoslivljati. Glagol ima vrlo široku ljestvicu uporabe, od sasvim obična pozdrava
upućenog neznancu na putu (2 Kr 4,29) jU_ uobičajenih obrazaca uljudnosti (Post 47,7.
10; l Sam 13,10) pa sve do najviših darova Božje naklonosti. Najčešće jeBog onaj koji
blagoslivlja, i iz njegova blagoslova uvijek Izbija život (Ps 65,11; Post 24,35; Job 1,10).
Stoga su samo živa bića podesna da ga prime; neživi se predmeti određuju za službu
Bogu, njegova ih prisutnost posvećuje, ali ih ne blagoslivlja.
Iza Boga, izvor je života i otac te i na nj spada da blagoslivlja. Njegov je blagoslov
djelotvorniji od svakog drugog blagoslova,
kao Što je strahovito i njegovo *prokletstvo (Sir 3,8); Jeremija je morao biti u očaju da se
usudi prokleti Čovjeka što je došao javiti njegovu ocu da mu se rodio sin (Jr 20,15; usp.
Job 3,3).
Po nekom neočekivanom obratu, često se
^ da slabi blagoslivlja moćnoga (Job 29,13; Ps 72,1316; Sir 4,5), da se čovjek usudi
blagoslivljati Boga. To je stoga što *siromah, istina, nema što dati bogatašu a Čovjek
nema ništa što bi mogao darovati Bogu, ali blagoslivljanje uspostavlja između bića
uzajamno i životno strujanje koje i najmanjemu omogućuje da doživi kako se nad njim
izlijeva darežljivost moćnoga: nije besmisleno blagoslivljati Boga koji je »iznad svakog
blagoslova« (Neh 9,5); to naprosto znači priznati njegovu darežljivost i zahvaljivati mu,
to je prva dužnost svakog stvora (Rim 1,21).
g3) Blagoslovljen. Glagolski je pridjev ear£k od svih riječi blagoslivljanja najsnažniji.
On je pravo središte obrasca blagoslivljanja u Izraelaca: »Blagoslovljen bio . . .« Taj
obrazac nije ni obična tvrdnja ni pusta želja, u njemu ima još više ponesenosti nego u
izrazima kojima se nekome pripisuje *blaženstvo; on probija pred osobom po kojoj Bog
upravo objavljuje svoju moć i darežljivost i koju je odabrao »među svima«: Jaelu »među
ženama šatora« (Suci 5,24), Izraela »među narodima« (Pnz 33,24), Mariju »među
ženama« (Lk 1,42; usp. Jdt 13,18). Udivljenje pred onim što Bog može učiniti svome
*izabraniku. Blagoslovljeni je na svijetu kao neka *objava Boga, kojemu on pripada na
sasvim poseban način; on je »blagoslovi jenik Jahvin«, kao što su neka bića »sveci
Jahvini«. Dok *svetost koja posvećuje Jahvi odjeljuje od običnog svijeta, blagoslov, na-
protiv, od bića što ga je Bog označio stvara mjesto skupljanja i izvor zračenja. Svetac i
blagoslovljenik, oba pripadaju Bogu; ali svetac više otkriva njegovu nepristupnu veličinu,
a blagoslovljenik njegovu neiscrpnu darežljivost.
Jednako čest i jednako samonikao kao poklik »Blagoslovljen bio . . .« jest odgovara
ku blagoslovio muški kasnije su oni svojim *prokletstvo. Međutii i zemlja (3,17) pro to
nisu. Njihovim tn
jući obrazac: »Blagoslovljen bio Bog!«: on također izbija iz obuzetosti što se javlja pred
činom kojim je Bog objavio svoju *moć. Njime se manje naglašava širina toga gesta a
više njegov čudesan povod, njegovo obilježje znaka. I tu je čovjekovo blagoslivljanje
odaziv objavi Boga (usp. Post 14,20, Melkisedek; Post 24,27, Eleazar; Izl 18,10, Jitro;
Rut 4,14, Boaz Ruti).
Najzad, oba poklika: »Blagoslovljen bio...« i »Blagoslovljen bio Bog!«, više puta dolaze
zajedno i kao da jedan drugome odjekuje: »Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i ze-
mlje, neka je Abrahamu blagoslov! I Svevišnji Bog što ti u ruke preda neprijatelja,
hvaljen bio!« (Post 14,19 si; usp. l Sam 25, 32 si; Jdt 13,17 si). Ova puna skladnost iz-
mjenjivanja pokazuje istinsku narav blagoslivljanja. Ono je očarani izljev pred Božjim
izabranikom, ali se na njemu ne zaustavlja, već se uzdiže k Bogu koji se u tom znaku
objavio. Izabranik je baruk u najvišem smislu, blagoslovljeni; on posjeduje puninu sva-
kog blagoslova. Blagoslivljati ga, ne znači da se bilo što dodaje njegovu bogatstvu: to
znači prepustiti se zanosu ove objave i pozivati svijet da joj iskazuje *hvalu.
Blagoslivljanje je uvijek javno *priznavanje Božje moći i *zahvaljivanje za Božju
darežljivost.

III. POVIJEST BLAGOSLOVA

Sva je povijest Izraela povijest blagoslova obećanog Abrahamu (Post 12,3) i danog
svijetu u Isusu, »blagoslovljenom *plodu« »blagoslovljene utrobe« Marijine (Lk 1,42).
Ipak se pažnja što je starozavjetni spisi posvećuju blagoslovu odlikuje mnogim osjet-
ljivim prijelazima, i sam blagoslov dobiva vrlo različite prizvuke.
nj Do Abrahama. Stvoritelj je na početjjiu blagoslovio muškarca i ženu (Post 1,28);
kasnije su oni svojim grijehom izazvali Božje *prokletstvo. Međutim, iako su zmija
(3,14) i zemlja (3,17) proklete, muškarac i žena to nisu. Njihovim trudom, na njihovoj
muci,
često i uz cijenu smrtne borbe, život će l dalje nicati (3,1619).
Poslije potopa novi blagoslov donosi ljudima snagu i rodnost (9,1). Ipak grijeh bez;
prestanka razjedinjuje i razara čovječanstvo; Božji blagoslov nad šemom ima svoju pro-
tutežu u prokletstvu nad Kanaanom (9,26).
(2j Blagoslov partijarba. Abrahamov je blagoslov, naprotiv, nešto novo. U svijeta koji
ostaje podijeljen, Abraham će, nema sumnje, imati *neprijatelja, i Bog će mu is kazati
svoju vjernost proklinjući svakoga (u jednini) tko njega bude proklinjao; ali tomora ostati
iznimka: Božja je *namisao blagosloviti »sva plemena na zemlji« (Post 12,3). Svi su
izvještaji Postanka povijest ovog blagoslova. ' "'"' *
dD Blagoslovi Sto ih^ izriču oči odišu vise starinom; njima oni obično na samrti •
zazivaju nad svoje sinove moći *rodnosti i *života, »rosu s neba i rodnost zemlje« (Post
27,28), potoke mlijeka i »krv od grožđa« (49,11 si), snagu da razbiju neprijatelje (27,29;
49,8 si), zemlju da se nastane (27,28; usp. 27,39; 49,9) i održe svoje*ime (48,16; 49,8...) i
snagu. U ovim skladnim ulomcima i u tim izvještajima za* pažaju se snovi selilačkih
plemena u potrazi za nekim zemljištem, željnih obraniti svoja nezavisnost, ali već
svjesnih da su zajednica oko nekoliko glavara i povlaštenih rodova (usp. Post 49). To je,
ukratko, san o blagoslovu kakav ljudi spontano priželjkuju i spremni su da ga se
domognu svakakvim sredstvima, ne isključujući ni *nasilje ili lukavstvo (27,18 si).
(£) Na ova pučka kazivanja, što se stalno vraćaju, Knjiga Postanka nadograđuje obećanja
i blagoslove Sto ih je Bog sam izrekao. Tome nije svrha da se ta kazivanja opovrgnu, već
da ona dobiju svoje mjesto u Božjem poduzimanju. U njima je riječ i o moćnom *imenu
(Post 12,2), o nebrojenupotomstvu (15,5), o zemlji za nastanjenje(13,1417); ali tu Bog
uzima u svoje ruke sudbinu svojih, mijenja im ime (17,5.15), dopušta da prođu kroz
*kušnju (22,1) i vje
Ten (15,6), daje im već neku zapovijed (12,1; 17,10). On, dakako, zna ispuniti čovjekovu
*želju, ali pod uvjetom da to bude u vjeri.
Blagoslov i Savez. Ova je povezanost blagoslova i zapovijedi dapače načelo *Saveza:
*Zakon je sredstvo da zaživi narod »svet Bogu«, a prema tome i »blagoslovljen od
Boga«. To i jest ono što izražavaju obredi Saveza. *Bogoštovlje je u religioznom načinu
mišljenja tog vremena prvenstveno sredstvo da se j>sigura Božji blagoslov, da se u
dodiru sa svetim mjestima, vremenima, obredima obnovi životna snaga čovjeka i njegova
svijeta, ova tako kratkotrajna i krbka .snaga. U Jahvinoj religiji bogoštovlje je ne-
patvoreno samo u Savezu i vjernosti Zakonu. Blagoslivljanje Knjige Saveza (Izl23,25),
prijetnje šekemskom zboru pod Jošuom (Jg ,24,19), veliki blagoslovi Ponovljenog zako-
na (Pnz 28,1.14) sve to počiva na pravoj povelji Saveza Što obznanjuje Božju volju,
zatim pristanak naroda, najzad bogoslovni čin koji zapečaćuje sporazum i daje mu
posvećenu vrijednost.
Proroci'_i_ blagoslivljanje. * Proroci uopće ne znaju za jezik blagoslivljanja. Iako su oni
ljudi *Riječi i njene djelotvornosti (Iz 55,10 si): znaju da ih je pozvao i odabrao Bog, da
su znak njegova djela (Iz 8,18), ipak je njegovo djelovanje u njima odviše •unutarnje,
suviše ima u njemu težine, a premalo je vidljivo i premalo zrači da bi u njima i oko njih
izazvalo poklik blagoslivljanja. A njihova je poruka u tome
da dozivaju u pamet uvjete Saveza i da udaraju njihovu kršenju, a to ih nipošto ne
navodi ina blagoslivljanje. Među književnim obrascima kojima se oni služe vrlo je
obično proklinjanje, a za obrazac blagoslivljanja zapravo i ne znaju.
Stoga je to upadljivije kad ponekad, usred nekog proklinjanja klasičnog tipa, navre neka
slika ili tvrdnja koja obznanjuje da obećanje blagoslova ostaje netaknuto, da će iz
pustoši .niknuti život, kao »sveto sjeme« {Iz 6,13). Upravo tako i obećanje ugaonog
kamena
na Sionu izbija u središtu prokletstva protiv bezumnih upravljača Što misle da je Grad
neranjiv (Iz 28,1419); a tako je i kod Ezekiela: veliko proročanstvo o izljevu Duha
sasvim je ispunjeno slikama blagoslova kao što su voda, zemlja, žetve, ali njima se kao
po nekoj božanskoj logici zaključuje osuda Izraela (Ez 36,1638).
(5) Pjesme blagoslivljenja Blagoslivljanje je jedan od najuzvišenijih sadržaja Izraelove
*molitve: ono je odaziv svakom Božjem djelu koje je objava. Vrlo je blisko
*zahvaIjivanju, hvali ili priznavanju i građeno je po istom obrascu; ali ono je bliže
događajima u kojima se Bog upravo objavio i općenito ima jednostavniji prizvuk:
»Blagoslovljen bio Jahve jer me obasu čudesnom dobrotom« (Ps 31,22), »koji nas ne
dade za plijen zubima njihovim« (Ps 124,6), »koji ti otpušta grijehe tvoje« (103,3). Čak
ni himan triju mladića u ognjenoj peći koji poziva svemir da pjeva Gospodinovu slavu ne
gubi iz vida podvig što ga je Bog upravo izvršio: »Jer on nas je spasio od Podzemlja«
(Dn 3,88).

IV. BLAGOSLOVLJENI U KRISTU

Kako bi nam Otac, koji je za nas predao vlastitog Sina, mogao bilo što uskratiti (Rim
8,32)? U njemu nam je on dao sve, u njemu ne oskudijevamo nijednim Marom milosti (l
Kor 1,7), te smo »s *Abrahamom vjernikom« (Gal 3,9; usp. 3,14) »blagoslovljeni svakim
duhovnim blagoslovom« (Ef 1,3). U njemu zahvaljujemo Ocu za darove (Rim 1,8; Ef
5,20; Kol 3,17). Milost koja silazi i *zahvaljivanje koje se uzdiže ta dva temeljna pokreta
blagoslivljanja sažeta su u *Isusu Kristu. Od tog blagoslova dalje nema više ničega, i
mnoštvo izabranih okupljenih pred Prijestoljem i Janjetom pjevajući njegovu slavlju kliču
Bogu: »Hvala, slava, mudrost i zahvala... u vijeke vjekova« (Otk 7,12). Stoga NZ J nije
drugo nego savršeni blagoslov primljen od Boga j njemu vraćen; ipak NZ nipošto nije
stalno
ispunjen riječima blagoslivljanja. One su u njemu razmjerno rijetke i rabe se u sasvim
određenim svezama, a tim se podatkom zaokružuje vjerno određenje smisla biblijskog
blagoslova.
(l) Blagoslovljen koji dolazi! U Evanđeljima ima samo jedan primjer blagoslova
upućenog Isusu: to je poklik mnoštva prigodom Isusova ulaska u Jeruzalem, uoči njegove
muke: »Blagoslovljen koji dolazi« (Mt 21,9//). Ipak nitko nikada nije kao Isus odgovarao
opisu blagoslovljenoga bića u kojem Bog očitim *znakovima objavljuje svoju moć i
svoju dobrotu (usp. Dj 10,38). Njegov dolazak na svijet budi kod Elizabete (Lk 1,42),
kod Zaharije (1,68), kod Šimuna (2,28) i kod same Marije (bez te riječi, 1,46 si) val
blagoslivljanja, a Isus je očito središte tog blagoslivljanja: Elizabeta kliče: »Blagoslovljen
plod utrobe tvoje!« (1,42). On sam pak, izuzev jedini primjer Cvjetnice, nikad nije
izravno blagoslivljan. Ta pojava ne mora biti slučajna. Možda je ona odraz odstojanja što
se samo od sebe javljalo između Isusa i ljudi: _ blagoslivljati nekoga znači s niime se na
neki način sigdiniti. A možda ono upozorava i na nedovršenost Kristove objave dok
njegovo djelo nije svršeno, na skrovitost koja prati njegovu osobu sve do njegove smrti i
uskrsnuća. Drukčije je u Otkrivenju: Janje koje je bilo ubijeno dolazi da preuzme svoju
vlast nad svijetom i primi *knjigu u kojoj je zapečaćena sudbina svemira; tada mu čitavo
nebo kliče: »Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć... čast, slavu i hvalu!« {Otk
5,12 si). Blagoslivljanje ima ovdje istu širinu i istu težinu kao Božja *slava.
(2J Čaša blagoslova. Prije nego će umnožiti hljebove (Mt 14,19//), prije nego će po-
dijeliti kruh što je postao njegovo tijelo (Mt 26,26//), prije nego će lomiti kruh u Emausu
(Lk 24,30}, Isus izgovara blagoslov; a i mi »blagoslivljamo čašu blagoslova« (l Kor
10,16). Ovdje nije važno da li blagoslivljanje na tim mjestima označuje natoČit čin ili
poseban obrazac, različan od
*euharistijskih riječi u užem smislu, ili je onosamo oznaka za riječi što iza toga slijede:
Činjenica je da euharistijski izvještaji tijesna povezuju blagoslivljanje i zahvaljivanje i da
u toj povezanosti blagoslivljanje predstavljaobrednu i vidljivu stranu čin i obrazac,, dok
zahvaljivanje izražava sadržaj čina i riječi. Od svih obreda što ih je Gospodin možda
vršio za svog života, ovaj nam je jedini sačuvan, jer je on obred novoga Saveza (Lk
22,20). Blagoslov u njemu nalazi svoje posvemašnje ispunjenje; to je dar izražen riječju
koja je neposredno djelotvorna; to jesavršen dar kojim se Otac daruje svojoj djeci, sva
njegova milost, to je savršen dar Sina koji žrtvuje svoj život Ocu, svekoliko* naše
zahvaljivanje združeno s njegovim; to je dar rodnosti, misterij života i zajedništva.
p) Blagoslov Duha Svetoga. Dar euharistije sadrži, istina, sav Božji blagoslov u. Kristu;
njegov je posljednji Čin blagoslov što ga on ostavlja svojoj Crkvi (Lk 24,51> i
blagoslivljanje što ga on u njoj budi (Lk 24,53): ipak NZ nigdje ne kaže da je IsusKrist
Očev blagoslov. Blagoslov je, u stvari,, uvijek dar primljen i usvojen život. Dar pak u
najvišem smislu jest Duh Sveti. Tone znači da nam je Isus Krist manje darovan nego Duh
Sveti, ali Duh nam je darovan zato da u nama bude dar primljen od Boga. Rječnik je NZ
izražajan. Istina jeda je Krist naš, ali nadasve je istina da smomi Kristovi (usp. l Kor 3,23;
2 Kor 10,7). O Duhu se, naprotiv, mnogo puta kaže danam je dan (Mk 13,11; Iv 3,34; Dj
5,32; Rim 5,5), da ga mi primamo (Iv 7,39; Df 1,8; Rim 8,15) i da ga posjedujemo (Rim.
8,9; Otk 3,1), tako da se spontano govori o »daru Duha Svetoga« (Dj 2,38; 10,45; 11,17).
Božji je blagoslov, u punom značenju te riječi, njegov Sveti Duh. Taj pak božanski dar,
koji je Bog sam, ima sva obilježja blagoslova. Veliki sadržaji blagoslova: voda koja
preporađa, rađanje i obnova, ži
vot i rodnost, punina i mir, radost i zajedništvo srdaca sve su to u jednakoj mjeri
*plodovi Duha. JG

BLAGOST
»Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). Isus, koji to kaže, jest
vrhunsko objavljenje blagosti Boga (Mt 12,18 si); on je izvor naše blagosti, kad
obznanjuje: »Blago krotkima« (Mt 5,5).
(Iy Božja blagost. SZ pjeva o golemoj i Blagoj dobroti Božjoj (Ps 31,20; 86,5), koja «e
očituje u upravljanju svemirom (Mudr 8,1; 15,1) i poziva nas da to *okusimo (Ps 34,9).
Slade su od meda Božje riječi, njegov Zakon (Ps 119,103; 19,11; Ez 3,3), spo.znaja
njegove mudrosti (Izr 24,13; Sir 24,20) i vjernost njegovu Zakonu (Sir 23,27). Bog hrani
svoj narod *kruhom koji nasićuje svaki tek; on tako otkriva svoju slatkoću (Mudr 16,20
si), slatkoću Što je daje okusiti narodu kojemu je on ljubljeni zaručnik (Pj 2,3), slatkoću
što nam je Gospodin Isus dokraja otkriva (Th 3,4) i daje okusiti (l Pt 2,3).
(2j Blastost i *poniznost. Mojsije je uzor prave blagosti, vrline koja nije slabost, već
ponizna podložnost Bogu, zasnovana na vjeri u njegovu ljubav (Br 12,3; Sir 45,4; 1,27;
usp. Gal 5,22 si). Ta je ponizna blagost značajka ostatka što će ga Bog spasiti i kralja koji
će dati *mir svim narodima (Sef 3,12; Zah 9,9 si = Mt 21,5). One koji su blagi i podložni
njegovoj riječi (Jak 1,20 si) Bog vodi (Ps 25,9), podržava (Ps 147,6), spašava (Ps 76,10),
daje im prijestolje mogućnika {Sir 10,14) i
omogućuje im uživanje mira u svojoj zemlji (Ps 37,11 Mt 5,5).
Qy Blagog i ljubav. Tko je poslušan Bogu, blag je prema ljudima, napose prema
siromasima (Sir 4,8) Blagost je plod Duha (Gal 7,23) J znak prisutnosti višnje Mudrosti
(Jak 3,13.17). Pod svojim dvojakim vidom, vidom dobrote (grč. pra$les) i blage
umjerenosti (grč. epie'tkeia), ta je blagost
jjbilježje Krista (2 Kor 10,1),njegovih učenika (Gal 6,1; Kol 3,12; Ef 4,2) i njihovih
pastira (l Tim 6,11; 2 Tim 2,25). Ona resi kršćanske žene (l Pt 3,4) i usrećuje njihova
ognjišta (Sir 36,23). Pravi kršćanin
i u progonstvu (l Pt 3,16) pokazuje ozbiljnu blagost prema svakomu (Tit 3,2; Fil 4,5);
tako posvjedočuje da je »jaram [Gospodinov] sladak« (Mt 11,30), jer to je jaram ljubavi.
CS i MFL

BLAŽENSTVO
Čovjek želi sreću, koju on zove *život, *mir, *radost, *počinak, *blagoslov, *spas. Sva
su ta dobra na svoj način uključena u izraze kojima se netko naziva sretnim ili nesretnim.
Kad »mudrac« obznanjuje: »Blago siromasima! Teško bogatima!«, on ne želi izreći ni
*blagoslov što donosi sreću ni *prokletstvo što izaziva nesreću, već želi iz svog iskustva
o sreći potaknuti da se slijede putovi koji k njoj vode.
Da bi se shvatio domašaj i smisao mnogih mudrih izreka koje nam se čine sasvim
prizemnima, treba ih smjestiti u religiozno ozračje u kojem su iskazane. U stvari, ako
blaženstvo uvijek potječe od Boga kao svog izvora,, ono je ipak prošlo kroz polagan
razvitak od zemaljskog k nebeskome.

I. BOG I BLAŽENSTVO
[l] Sreća i slava u Bogu. Grčki su bogovi obično pozdravljani naslovom »sretni«, jer su
bili utjelovljenje onoga o čemu je čovjek sanjao; Biblija se, naprotiv, ne zadržava mnogo
na Božjoj sreći (usp. l Tim 1,11; 6,15) s kojom se ne može mjeriti sreća za kojom čovjek
teži. Ona u Jahvi prije svega gleda Boga *slave; odatle još jedna razlika: dok grčki
bogovi uživaju u svojoj sreći ne brinući se naročito za usud ljudi, Jahve se brižno
priklanja svim ljudima, naročito svome narodu; čovjekovo blaženstvo izvire iz Božje
*milosti, ono je udioništvo u Božjoj slavi.
Blaženstvo jest Bog sam. U obilju isKaza kojima obiluje mudroslovna književnost,
Čitalac Biblije otkriva u čemu se sastoji istinska sreća i zašto je čovjek mora tražiti.Blago
onome koji se boji Jahve: bit će moćan, blagoslovljen (Ps 112,1 si), imat će brojnu djecu
(Ps 128,1 si). Ako želi sebi osigurati život, spas, blagoslov, bogatstvo (Izr 3,10), mora
slijediti Božje putove (Ps 1,1), hoditi po Zakonu (Ps 119,1), slušati Mudrost (Izr 8,34 si),
steći je (Izr 3,13 si), o njoj razmišljati (Sir 14,20), misliti na uboge (Ps 41,2), u jednu
riječ: biti *pravedan.
Mudrac razvija ove sadržaje u želji da svoje učenike privuče na *putove prave sreće; pri
tom on obično ne ide dalje od gledanja na neposrednu *nagradu. Bit će zadaća pobožnih i
*siromaha Jahvinih da nagovijeste ovo prerastanje; oni će shvatiti da u Bogu imaju sve i
da je put blaženstva u posvemašnjem prepuštanju, u bezgraničnom *pouzdanju: to nije
izraz nekakve pobude, već naprosto tvrdnja. »Blago onima koji se u njega nadaju« (Iz
30,8). »Blago onom što se u te uzda« (Ps 84,13; usp. Ps 2,12; 65,5; 146,5). Stoga, bojati
se Boga, obdržavati Zakon, slušati Mudrost, za Izraelca znači očekivati sreću kao
nagradu; za one duhovnije to čak znači već je imati, biti s Bogom zauvijek, uživati
»njemu zdesna blaženstvo vječno« (Ps 16,11; usp. 73,23 si).

II. OD ZEMALJSKE K NEBESKOJ SREĆI

Ovime je božanski vrhunac blaženstva toČno određen. Mi ipak ne smijemo potcijeniti
putove koji do njega vode: to bi značilo ne uočiti ni općeljudski ni izraelski mentalitet.
No, da bi otkrio da je samo Bog sreća, svaki čovjek mora proći stanovit put na kojem
kadšto *razočaranje za razočaranjem (Ps 118,8 si; 13,6; 38; 146,3 si) polako pročišćuje
njegove želje.
(D Zemaljsko blaženstvo. Sreća je *život, a taj se život dugo vremena poistovjećivao sa
zemaljskim životom. Evo u Čemu je blaženstvo naroda kojemu je Jahve Bog: imati
stasite sinove, krasne kćeri, pune žitnice, brojna stada, i konačno *mir (Ps 144,1215). A
svete knjige potanko opisuju ta čovjekova dobra u krilu naroda, obitelji i osobe. Imati
kralja dostojna tog imena (Prop 10,16 si), razumnu (Sir 25,8), Čestitu ženu (26,1), veliko
bogatstvo stečeno bez krivnje i kojemu se ne robuje (31,8): biti razborit (25,9), ne
griješiti jezikom (14,1), biti milostiv ubogima (Izr 14,21), ne biti optuživan od vlastite
savjesti (Sir 14,2). U jednu riječ: živjeti životom dostojnim tog imena i biti u tome od
Boga samog poučen (Ps 94,12). Pristoji se, dakako, tugovati za umrlim, ali oplakivanje
ne smije suviše potrajati jer bi poguban čemer onemogućio valjano uživanje sreće ovdje
na zemlji (Sir 38,1623).
(2?) Prema nebeskom blaženstvu. Zemaljska dobra Saveza što ih je Jahve dao, bla-
goslovio, bijahu znakom zajedništva života s Bogom. Kad se utvrdila vjera u vječni život,
čistije su se zapažale granice i pogibli tih dobara; zahvaljujući tom pročišćavanju ona su
postajala znakom samog vječnog života; istovremeno su iz novog nadanja nicale nove
vrijednosti, npr. duhovna plodnost čovjeka i žene bez djece. Osvijetljene ovom nadom,
vrijednosti se mijenjaju. Već je i iskustvo učilo da ne valja suditi o čovjekovoj sreći prije
rasa smrti (Sir 11,28). Već Knjiga Mudrosti nečuvenom smjelošću koja
nagovješćuje evanđelje tvrdi: blago *neplodnima ako su bez ljage i kreposni (Mudr 3,13
si). Mudraci se, dakle, nadovezuju na ono što su već obznanjivali psalmi *siromaha, kad
su vrhovno dobro gledali u predanju Jahvi (npr. Ps 73,2328).
S *Isusovim dolaskom sva su dobra virtualno dana, a blaženstvo nalazi u njemu ujedno
svoj uzor i svoje dovršenje On je, naime, sam *Kraljevstvo i on svojim vjernima daje
najviše dobro: *Duha Svetoga kao zalog nebeske baštine.

I. BLAŽENSTVO I KRIST
Isus nije samo mudrac golema iskustva, on je onaj koji potpuno živi blaženstvo što ga
navješćuje.
UJ »Blaženstva« su smještena na čelo uvodnog Isusova govora i prema Mt 5,312 donose
program krŠćaninove sreće. U Lukinoj su recenziji ta blaženstva u paru s nesrećama, i
tako uzdižu visu vrijednost nekih životnih stanja (Lk 6,2026). Ova dva načina izlaganja
ne daju se sveti na uzdizanje * kreposti i životnih stanja; a osobito ne iskazuju svoju
istinu ako se ne povezu sa smislom Što im ga je sam Isus dao. Isus je zapravo došao s
Božje strane da izreče svečani »da« starozavjetnim obećanjima: kraljevstvo je nebesko
dano, oskudica i patnje su uklonjene, udijeljeno je milosrđe i život. I doista: ako su neka
blaženstva i izrečena u budućem vremenu, prvo od njih (»Blago vama, siromasi...«)
sadrži, virtualno, sva ostala i hoće da već sada bude stvarnost.
I ne samo to. Blaženstva su i onaj »da« što ga je Bog izrekao u Isusu. Dok je u SZ
dolazilo do poistovjećivanja blaženstva sa samim Bogom, Isus, sa svoje strane, nastupa
kao onaj koji *ispunjuje težnju prema sreći: *kraljevstvo je nebesko u njemu prisutno.
JoŠ više: Isus je htio »utjeloviti« blaženstva tako što ih je savršeno živio, po
kazujući da je »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29).
(2j Jednako i sve ostale evanđeoske izjave nastoje pokazati da je Isus u središtu bla-
ženstva. *Marija je »blaženom zvana« zato što je darovala život Spasitelju (Lk 1,48;
11,27), što je povjerovala (1,45); time ona navješćuje blaženstvo svih onih koji budu
poslušati Božju riječ (11,28) i povjerovali a da nisu *vidjeli (Iv 20,29). Jao farizejima (Mt
23,1332), jao Judi (26,24), nevjernim gradovima (11,21)! Blago Petru kojemu je Otac u
Isusu objavio Sina Boga živoga (Mt 16,17)! Blago očima koje su vidjele Isusa (13,16)!
Nadasve blago učenicima koji će vjerno i budno (Mt 24,46) očekivati Gospodinov
povratak, a sve to služeći jedni drugima (Iv 13,17).

II. KRISTOVE VRIJEDNOSTI

Dok se SZ trudio bojažljivo da zemaljskim vrednotama bogatstva i uspjeha doda
vrijednost pravednosti u siromaštvu i porazu, Isus pak osuđuje dvoznačnost zemaljskog
shvaćanja blaženstva. Odsad se sretnicima ovoga svijeta ne zovu više bogati, presiti, oni
kojima se laska, već oni koji su gladni i koji plaču, siromasi i progonjeni (usp. l Pt 3,14;
4,14). Ovo preokretanje vrijednosti bilo je moguće onome koji je vrijednost sama.
Dva najviša blaženstva sadrže sva ostala: *siromaštvo, koje prate *djela *pravednosti,
^poniznosti, *krotkosti, *čistoće, *milosrđa, briga za *mir; zatim *progonstvo radi lju-
bavi Kristove. Ali same ove vrijednosti nisu ništa bez Isusa koji im daje sav njihov smi-
sao. Stoga samo onaj tko je Krista stavio u srce svoje vjere može shvatiti blaženstva
Otkrivenja. Blago njemu ako ih posluša (Otk 1,3; 22,7), ako ostaje budan (16,15), jer je
pozvan na Janjetovu svadbenu gozbu (19,9), radi uskrsnuća (20,6). Čak i ako
mora položiti život kao *svjedočanstvo, neka ne gubi odvažnosti: »Blago onima koji
umiru u Gospodinu!« (14,13). JLA i XLD
* baStina SZ II 2; NZ II blagoslov II 3 gozba IV mir nebo VI obećanja III l okusiti 2
patnja NZ 12 počinak radost raj siromasi NZ I, II slava IV l smijeh 2 smrt NZ III 4
tuga NZ 2 utjeha
Riječ »bližnji« dosta točno prevodi grčki izraz plesios, ali ne odgovara sasvim hebrejskoj
riječi rea' na kojoj taj grčki izraz počiva. »Bližnji« se ne smije pomiješati s »brat«, mada
se ta dva izraza često poklapaju. S gledišta etimologije, riječ »bližnji« izražava ideju
pridruživanja nekome, stupanja u njegovo društvo. S *bratom smo vezani prirodnim
vezom; bližnji, naprotiv, ne pripada očinskoj kući. Ako mi je brat moj drugi ja, bližnji je
drugi nego ja, on je drugi koji za mene može ostati »onaj drugi«, ali mi može postati i
bratom. Tako se može uspostaviti neka veza među dvama bićima, bilo privremena (Lev
19,13,16,18), ili pak trajna i osobna, na temelju prijateljstva (Pnz 13,7) ili ljubavi (Jr
3,1.20; Pj 1,9.15) ili pak drugarstva (Job 30,29).
U starim propisima nije bilo riječi o »braći«, već o »drugome« {Izl 20,16 si): unatoč
ovom mogućem otvaranju prema univerzalizmu, vidokrug je Zakona rijetko išao dalje od
granica izraelskog naroda. Kasnije Ponovljeni zakon i Zakon svetosti, koji se odlikuju
življom sviješću o *izabranju, ne razlikuju pravo »drugoga« i »brata« (Lev 19,16 si),
smjerajući pri tom samo na Izraelce (17,3). To ne znači sužavanje ljubavi prema
»bližnjemu« samo na ljubav prema »braći«; baš naprotiv: ovi tekstovi hoće proširiti
zapovijed *ljubavi izjednačujući s Izraelcem i naseljenog *stranca (17,8.10.13; 19,34).
Poslije izgnanstva izbija na vidjelo dvojaka težnja. S jedne strane krug se »bliskih«
skučuje: dužnost se ljubavi proteže samo na Izraelca i obrezanog prozelita. Ali s druge
strane, kad Sedamdesetorica hebrejsko rea' prevode grčkim pleslos, oni odvajaju »dru-
goga« od »brata«. Bližnji kojega treba ljubiti jest onaj drugi, bio on ili ne bio brat. Čim se
dva Čovjeka sretnu, oni su jedaD drugomu »bližnji«, bez obzira na njihove rodbinske
veze l na ono što oni jedan o drugom misle.
Kad je pismoznanac pitao Isusa: »Tko je onda moj bližnji?« (Lk 10,29), on je vjerojatno
još uvijek izjednačavao bližnjega s bratom, članom izraelskog naroda. Isus je onda
jednom zauvijek preobrazio pojam bližnjega.
On prije svega potvrđuje zapovijed ljubavi: »Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.« Ne
samo da u njoj usredotočuje sve ostale zapovijedi, već tu ljubav nerazrješivovezuje s
ljubavlju prema Bogu (Mt 22,3440//). Slijedeći Isusa, Pavao svečano izjavljuje da je u toj
zapovijedi »ispunjen sav Zakon« (Gal 5,14}, da je ona »sažetak« ostalih zapovijedi (Rim
13,8 si), a Jakov je naziva »kraljevskom« (Jak 2,8).
Kasnije Isus proširuje tu zapovijed do sveobuhvatnosti: treba ljubiti i svoje protivnike, ne
samo prijatelje (Mt 5,4348); a to traži da u svom srcu porušimo sve ograde, tako da
ljubav može dosegnuti i samog *neprijatelja.
Najzad, u prispodobi o milosrdnom Samarijancu Isus prelazi na primjene u životu (Lk
10,2937). Nije moje da odlučujem tko je moj bližnji. Čovjek koji je u stisci, pa bio mi i
neprijatelj, zove me da mu budem bližnji. Sveobuhvatna ljubav na taj način zadržava
svoje konkretno obilježje: ona će se očitovati prema svakom čovjeku kojega mi Bog
pošalje u susret.
XLD

BOG
Biblija nije rasprava o Bogu; ona se ne odmiče od Boga na neku udaljenost kao da hoće
opisati neki predmet; ne zove nas da o Bogu govorimo, već da ga slušamo i da mu
odgovorimo služenjem i veličanjem njegove slave. Ako slušamo i zahvaljujemo Bogu,
moguće je izraziti ono što on u Bibliji govori o samom sebi. On ne govori o sebi na isti
način u SZ i u NZ, kad nam se obraća preko svojih proroka i kad nam govori preko svog
Sina {Heb 1,1 si). Ovdje se više nego u ikojem drugom pitanju strogo nameće potreba
lučenja između SZ i NZ; jer, »Boga nitko nikada nije vidio, Jedinorođenac Bog, koji je u
krilu Očevu, on ga je objavio« (Iv 1,18). Koliko god se mora zabaciti krivovjerno
suprotstavljanje osvetljivog Boga SZ dobrom Bogu NZ, isto toliko je potrebno čvrsto
držati da nam samo *Isus Krist otkriva tajnu jedinstvenog Boga obaju Saveza.

I. BOG JE PRVI
Bog od »početka« (Post 1,1; Iv 1,1) postoji i njegovo se postojanje nameće kao iskonska
činjenica kojoj nije potrebno nikakvo razjašnjavanje. Bog nema ni početka ni nastajanja;
SZ ne zna za teogonije kojima religije starog Istoka tumače gradnju svijeta postankom
bogova.
Samo je Bog »prvi i posljednji« (Iz 41,4; 44,6; 48,12), i stoga je sav svijet njegovo djelo,
njegovo *stvorenje,
Budući da je Bog prvi, on se ne mora predstavljati: nameće se čovjekovu duhu samim tim
što je Bog. Nigdje se ne pretpostavlja neko otkriće Boga, neko postupno čovjekovo
napredovanje koje bi se završavalo postavljanjem tvrdnje da Bog postoji. Spoznati Boga
znači biti od njega spoznat (usp. Am 3,2) i otkriti ga na izvoru svoga vlastitog postojanja;
bježati od njega, to još
znači osjećati se progonjen njegovim pogledom (Post 3,10; Ps 139,7).
Budući da je Bog prvi, čim nam se otkrije on, otkriveni su očito, njegova osobnost,
njegovi postupci, njegove namisli. Koliko god malo još uvijek znali o njemu, od časa kad
ga otkrijemo, 2namo da on nešto sasvim određeno hoće i da točno zna kamo smjera i što
čini.
Ovo posvemašnje prvenstvo Boga izraženo je u predajama Petoknjižja na dva načina koji
se upotpunjuju. Predaja zvana jahvističkom prikazuje nastup Jahve od samog početka
svijeta, i mnogo prije Gorućeg grma pokazuje kako on slijedi svoj jedinstveni *naum.
Naprotiv, elohistiČke predaje naglašuju novinu što je sa sobom donosi objava Božjeg
*jmena Mojsiju, ali one istovremeno ističu da se Bog, pod raznim nazivima koji su
gotovo uvijek pridjevci Božjeg imena El, bio već ranije objavio. Mojsije doista može
spoznati Jahvu kao pravog Boga samo zato što je nejasno ali pouzdano već imao
spoznaju Boga. Ova istovjetnost Boga razuma i Boga *objave, ova prvotnost Boga koji je
čovjekovu duhu prisutan netom se ovaj probudi na život sve je to u cjelokupnoj Bibliji
posvjedoČeno izravnim i stalnim poistovjećivanjem Jahve i Elohima, Boga što se
objavljuje Izraelu i Boga kojega mogu zazivati i drugi *narodi.
To je razlog da Jahve, kad god se objavljuje i predstavlja, imenuje i određuje sebe
izgovarajući ime El/Elohim, zajedno sa svime što to ime dočarava: »Bog tvoga oca« (Izl
3,6), »Bog vaših otaca« (Izl 3,15), »vaŽ Bog« (Izl 6,7), »Bog milosrdan j milostiv« (Izl
34,6), »Bog tvoj« (Iz 41,10; 43,3), ili pak naprosto Bog« (l Kr 18,21.36 si), Između
imena Bog i imena Jahve uspostavlja se živa veza, neki dijalektički odnos: da bi se
mogao objaviti kao Jahve, Bog Jzraelov nastupa kao Bog, no objavljujući se kao Jahve,
on na posvema nov način kaže tko je i što je Bog.

II. EL, ELOHIM, JAHVE

U starinskom i pjesničkom govoru El je zapravo isto što i Elohim: slično nazivu Elohim i
našoj riječi Bog,El u isti rnah opća imenica Što označuje božanstvo općenito te vlastito
ime za oznaku jedne Ljasvim određene osobe koja je Bgg. (Elbhim) je množina; nipošto
množina uzvišenosti u hebrejskom je ona nepoznata, a još manje preostatak
mnogoboštva, jer bi to bilo nevjerojatno za izraelski način mišljenja u tako osjetljivom
pitanju; vjerojatno će to biti trag općesemitskog poimanja koje božansko osjeća kao
mnoštvo sila.
EL Ela poznaju i klanjaju mu se i izvan Izraela. Kao opća imenica, on je .oznaka za
božanstvo u gotovo čitavom semitskom svijetu; kao vlastito ime, El označuje velikog
boga koji je, izgleda, bio vrhovni bog zapadnog područja tog svijeta, osobito u Feniciji i
Kanaanu. Je H El bio od prvih početaka semitstva zajednički, vrhovni i jedini bog čija bi
čista ali krhka religija bila onda pomračena zavodljivim i iskvarenim mnogobostvom? Ili
je vjerojatnije da je to bio bog glavar i vođa raznih semitskih plemena, jedini bog svakog
od tih plemena, ali bez mogućnosti da u sukobu s drugim skupinama prevlada kao jedini
bog, te sveden kasnije na jedan od likova poganskog panteona? To je pitanje nejasno, ali
je izvan sumnje činjenica da praoci pod raznim pridjevcima El Elion (Post 14.22), El Roi
(16,13), El Sadaj (17,1; 35,11; 48,3), El_ _Betel (35.7), El Plam (21,33) imenuju svoga
Boga Ela; i da je taj El pod nazivom El Elion bog salonskoga kralja Melkisedeka (14,20
si), a istovjetan s Bogom Abrahamovim. Ove činjenice pokazuju ne samo da je Bog
Izraelov »Sudac svega svijeta« (18,25) već i to da je podoban da bude priznat i da mu se
iskazuje klanjanje kao pravom Bogu Čak i izvan izabranog naroda.
Međutim, to je priznavanje nešto iznimno; bogovi naroda većinom nisu bogovi (Jr 2,11; 2
Kr 19,18). El/Elohim zapravo je
priznavan kao pravi Bog samo kad se objavljuje svome narodu pod imenom Jahve.
Jabvina jedinstvena osobnost podaje uvijek više ili manje blijedom i neznabožačkim pri-
mjesama nagrđivanom liku božanstva postojanost i Životnost Što se same od sebe na-
meću.
Jahve. U Jahvi Bog objavljuje tko je on i što čini, svoje ime i svoju djelatnost.
Djelatnost mu je čudesna, nečuvena, a ime mu je puno tajne. Očitovanja Ela praocima
zbivaju se u domaćem kraju, u jednostavnim i bliskim oblicima; Jahve se, naprotiv,
objavljuje Mojsiju u divljem okviru *pustinje i u bijedi izgnanstva, u strašnom liku
*ognja (Izl 3,115). Naknadna objava u Izl 33,1823; 34,17 nije manje zastrašujuća.
Međutim, taj Bog uniŠtavajuće svetosti jest Bog vjernosti i spasenja. On se sjeća
Abrahama i njegovih potomaka (3,6), pažljiv je prema nevoljama Hebreja u Egiptu (3,7),
odlučan je da ih izbavi (3,8) i da im gradi sreću. Ime Jahve pod kojim se on očituje
odgovara jjjelu što ea ie poduzeo. _To ime, dakako, sadrži *misterij; ono samo po sebi
kaže nešto nepristupno: »Ja sam koji jesam« (3,14); nitko ga ne može svladati, pa čak ni
proniknuti. Ali ono iskazuje i nešto pozitivno, neku izvanredno djelatnu i pažljivu
*prisutnost, neranjivu i osloboditelj sku *moć, neprekršivo obećanje: »Ja jesam«.

III. BOG GOVORI O SEBI

Oblik Jahve jest jeka na *objavu kojom se Bog objavljuje u prvom licu: 'ebjeh, »Ja
jesam«, a ljudi to ponavljaju u trećem Hcu. Ovo ime kazuje sve, a Bog ga i sam nepre-
stano tumači raznim obrascima što ih daje o sebi.
Q Bog živi. Obrazac »Ja sam Bog živi« što ga Bog govori o sebi može biti i kasna
Ezekielova tvorba; ali nema sumnje da je to odjek vrlo starog i omiljelog obrasca
Izraelove vjere: »živoga mi Jahve« (Suci 8,19; l Kr 17,1...), »živi Bog« (l Sam
17,26.36; 2 Kr 19,16...) On dobro Izražava dojam što ga čovjek ima pred Jahvom, dojam
izvanredno djelatne prisutnosti, izravne i sveobuhvatne samoniklosti koja »se ne umara,
ne sustaje« (Iz 40,28), »ne drijema i ne spava« (Ps 121,4), koja smjesta djeluje čim tko
dirne njegove (l Sara 17,26.36; Hoš 2,1; Dn 6,21). Njegov govor na Horebu, u Času dok
objavljuje svoje ime, dobro odražava tu silinu *života, tu pažljivost prema svom djelu:
»Vidio sam ... čuo sam... znano mi je ... odlučio sam... šaljem te« (Izl 3,710); te su
eksplozije priprema na riječi »Ja jesam«, u kojima ne može biti manje siline.
fij Bog sveti. »Kunem se svetošću svojom« (Am 4,2), »Ja sam svetac« (Hoš 11,9). Ta
neodoljiva, a ipak sasvim unutarnja životnost, taj žar što ništi i istovremeno daje život to
je * svetost. Bog je svet (Iz 6,3), njegovo je Ime sveto (Am 2,7; Lev 20,3; Iz 57,15 ...), i
zračenje njegove svetosti posvećuje njegov narod (Izl 19,6).
Svetost Boga otvara pred njime bezdan što ga nijedno stvorenje ne može prekoračiti;
nitko ne može izdržati njegovu blizinu, nebeski se svod ljulja, *gore se tope (Suci 5,4 si;
Izl 19,16...) i trese se svaka *piit: ne samo Čovjek grešnik koji uvida da je propao nego
čak i ognjeni serafini koji nisu dostojni pojaviti se pted Božjim licem (Iz 6,2).
f?) »Ja sam Bog ljubomoran« (Izl 20,5). Ljubomorna *revnost Božja jest druga strana
njegove nutarnje siline. Svemu što čini ili čega se laća pridonosi svoj žar. Ne može
podnijeti da tuda ruka oskvrne ono do čega mu je stalo, sve što njegova briga »po-
svećuje« i čini nedotaknjivim. Ne može dopustiti da se ijedan njegov pothvat izjalovi
(usp. Izl 32,12; Ez 36,22...), on ne može »slave svoje dati drugome« (Iz 48,11).
Kad proroci otkrivaju da je žar što ga Bog gaji prema svome djelu žar *zaručnika, ova
tema poprima novu silinu i novu nutarnjost. Božanska je ljubomora istovremeno
strahovita *srdžba i ranjiva nježnost. ;, .
»Nemoj imati drugih bogova uz mene« (Izl 20,3). »Drugi bogovi« jesu bitan povod
Božje ljubomore. Jednoboštvo Izraelaca nije plod ni metafizičkog razmišljanja ni
političke integracije ni neke religiozne evolucije: ono je istina vjere i staro je u Izraelu
koliko i sama vjera, a to znači uvjerenost u vlastito *izabranje, u to da je među svim
narodima izabran od Boga, kojemu pripadaju svi narodi. Ovo jednoboštvo vjere moglo se
dugo vremena miriti s predodžbama o postojanju »drugih bogova«, npr. Kamoša u
Moabu (Suci 11,23 si) ili o nemogućnosti da se Jahvi iskazuje klanjanje izvan granica
njegove »baštine« (l Sam 26,19; 2 Kr 5,17). Ali već od prvih početaka Jahve ne može
podnijeti prisutnost takmaca, i svekolika je povijest Izraela poprište njegovih *pobjeda
nad vlastitim suparnicima, nad egipatskim bogovima, kanaanskim Baalovima, carskim
božanstvima Asura i Babilona, pa sve do konačnog slavlja kad izbija na vidjelo ništavilo
lažnih bogova. Slavlje je to koje ponekad biva stečeno čudesima, ali koje je stalno slavlje
vjere. Jeremija, koji najavljuje posvemašnje rasulo plemena Judina i Jeruzalema, bilježi u
obliku obične opaske da bogovi naroda »čak i nisu bogovi« (Jr 2,11), njih uopće nema
(5,7). U jeku izgnanstva i suočenosti s opsjenama idolopoklonstva, iz krila pobijeđenog i
osramoćenog naroda izbijaju ovakve neopozive tvrdnje: »Prije mene nijedan bog nije bio
načinjen i neće poslije mene biti; Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja« (Iz 43,10
si...). Sjećanje na Horeb izgleda ovdje bjelodanim, i značajna je neprekinuta duhovna
sveza između dva takva duboko različna teksta: Jahve je jedini Bog zato što je on jedini
moćan spasiti, on je »prvi l posljednji«, uvijek tu, uvijek budan. To što ga
idolopoklonstvo »smrtno« pogađa biva zato što ono dovodi u pitanje njegovu moć i
njegovu volju da udijeli *spas, ono niječe da je on uvijek prisutan i djelatan, da je on
Jahve.
(5) »Ja sam Bog, a ne Čovjek« (Hoš 11,9). Bog se bezgranično razlikuje od čovjeka;
Bog je *duh, a čovjek je *ptlt (usp. Iz 31,3), loman i propadljiv kao trava
(Iz 40,7 si). Ta je razlika tako temeljita da je čovjek uvijek krivo tumači. U Božjoj *moći
on vidi djelotvornu *silu, a ne *vjernost srca (usp. Br 23,19), u Božjoj *svetosti on vidi
samo nepremostivu udaljenost, ne sluteći da je ona u isti mah bliskost i nježnost:
»Svetac sam posred tebe,.. neću opet zatirali« (Hoš 11,9). Bog je zbog svoje
neshvatljive transcendentnosti istovremeno i »Višnji« Sto stoluje »u svom
*prebivalištu, visokom i svetom« i onaj koji je »s potlačenim i poniženim« (Iz 57,15).
On je i Svemogući i Bog siromaha, čini da se njegov glas razliježe u prasku oluje (Izl
19,18 si) i šaptu laganog i blagog lahora (l Kr 19,12); on je nevidljiv, pa čak ni Mojsije
nije vidio njegova *lica (Izl 33,23), ali kad se utječe pokretima ljudskog srca da bi se
objavio, on tada izručuje svoje vlastito srce; zabranjuje svako predstavljanje svoga
lika, svaku *sliku od koje bi Čovjek načinio *kumira i klanjao se djelu svojih ruku;
pa ipak staje pred našu maštu u liku najstvarnijih obilježja; on je onaj »posve drugi« što
izmiče svakom uspoređivanju (Iz 40,25), ali je posvuda kod kuće i nipošto nam
nije stranac; pokreti mu se i ponašanje očituju u oblicima nama najprisnijih pokreta: on
vlastitim rukama »mijesi« glinu što će postati čovjek (Post 2,7), zamandaljuje za Noom
vrata korablje (Post 7,16), kako bi bio siguran da nijedan od njezinih stanovnika neće
propasti; u njega ima pobjedničkog zanosa vojskovođe (Izl 15,3...) i brižljivosti
*pastira prema svome stadu (Ez 34,16); drži u rukama svemir, a sićušnom je Izraelu
privržen kao vinogradar svome *vinogradu (Iz 5,17), nježan je kao otac (Hoš 11,1) i
majka (Iz 49,15), pun je žara kao čovjek koji ljubi (Hoš 2,16 si). Ovakvo čovjekoliko
poimanje može biti i naivno, ali ono uvijek duboko izražava neku bitnu crtu
pravoga Boga: ako je Bog čovjeka stvorio na svoju *sliku, onda je podoban i
objaviti se u liku ljudskih postupaka. U njeg nema rodoslovlja, žene ni spola, on
je od nas različit; ali to ne znači
da je on manje čovjek od nas: on je, naprotiv, savršeni uzor što ga mi o čovjeku sanjamo.
»Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao« (Br 23,19). Bog nas uvijek
nadilazi, i uvijek ondje gdje najmanje očekujemo.

IV. IMENA STO IH ČOVJEK DAJE BOGU

Bog SZ otkriva se, najzad, u ponašanju onih koji su ga spoznali i u imenima što mu ih oni
daju. Na prvi pogled pomišlja se da je moguće razlučiti službene naslove upotrebljavane
u bogoštovlju zajednice od pridjevaka što Jh je stvorila osobna pobožnost. U stvari, isti
pridjevci i s istim odjecima nalaze se u skupnoj molitvi i molitvi pojedinaca. Bog je
jednako »*Stijena IzraeJa« (Post 49,24; 2 Sam 23,3...) kao i »moja hridina« (Ps 18,3 si;
144,1) ili naprosto »hridina« (Ps 18,32), »moj štit« (Ps 18,3; 144,2) i »naš Štit« (Ps
84,10; 89,19), »*pastir svoga naroda« (Mih 7,14...) i »moj pastir« (Ps 23,1). To znači da
je susret s Bogom živ i osoban.
Ovi su pridjevci zapanjujuće jednostavni, uzeti su iz prisne stvarnosti, iz svakidašnjeg
života. Biblija ne zna za beskonačne litanije Egipta ili Babilonije, za naslove što se go-
milaju oko poganskih božanstava. Bog je Izraela beskrajno velik, ali je uvijek nadohvat
ruke i glasa; on je Višnji ('Eli}6n)t Vječni ('Olatn), ali ujedno i »Bog koji me vidi« ('£1
Ro'i), Svevid Bog, Post 16,13). Gotovo sva njegova imena određena su njegovim
odnosom prema svojima: »Strah Izakov« (Post 31,42.53), »JakiJakovljev« (49, 24). Bog
AbrahamoVj Izakov i Jakovljev (Izl 3,6), Bog Izraelov, naš Bog, moj Bog, Gospodin
moj. Ćak i pridjevak »Sveti«, što ga strogo odvaja od svakog tijela, u njegovim ustima
postaje »jvetac Izraelov« (Iz 1,4...), i tako ta svetost biva nečim što pripada Božjem
narodu. U tom uzajamnom posjedovanju izlazi na vidjelo misterij saveza i navještaj veze
kojom je sa svojim jedinorođenim Sinom sjedinjen Bog našega Gospodina *Isusa Krista.

I. PRISTUP K BOGU U ISUSU KRISTU

U *Isusu se Bog objavio konačno i posvema: budući da nam je darovao vlastitog Sina, on
više nema ništa što bi zadržao za sebe, te mu preostaje samo davati (usp. Rim 8,32). Sa
životom, smrću i uskrsnućem Isusovim Bog je učinio svoj vrhunski gest, i odsad svatko
može imati pristupa k njemu: to je temeljna izvjesnost Crkve, otkriće kojim je obasjan
NZ. Ovaj jedinstveni i neopozivi Čin može dobiti različita imena, već prema pravcu iz
kojeg se gleda. Oni najstarinskiji obrasci jednostavno obznanjuju: »Bog je učinio
Gospodinom i Mesijom ... tog Isusa koga ste vi razapeli. Vama je ovaj obećani dar
namijenjen, vašoj djeci i svima koji su daleko« (Dj 2,3639), »Njega je Bog uzvisio ... da
dadne ... obraćenje i oproštenje grijeha« (Dj 5,31). Ovi nam se izrazi čine umjerenima;
oni, istina, nisu tako izričiti, ali im je domašaj već jednako velik kao najpunije Pavlove
izreke o »Božjoj *Tajni: Kristu« (Kol 1,27; 2,2) po kojoj »imamo pristup k Ocu« (Ef
2,18; 3,12); ili Ivanove izreke: »Boga nitko nikada nije vidio; Jedinorođenac Bog, koji je
u krilu OČevu, on ga je objavio« (Iv 1,18). Kršćanska vjera zna od prvog dana da se nad
*Sinom Čovječjim otvorilo Božje prebivalište nebo (Dj 7,56; Iv 1,51; usp. Mk 1,10).
Kršćansko se iskustvo javlja u raznim oblicima i pod raznim imenima: »očitovala se
Božja *pravednost« (Rim 3,21), »*pomirba« (Rim 5,11; Ef 2,16), »otkrivena lica
odrazujemo kao ogledalo *slavu Gospodnju« (2 Kor 3,18), »spoznati Boga« {Iv 17,3);
kršćansko je iskustvo u dnu istovjetno: Bog nije izvan našeg domašaja; on se nečuvenim
dokazom svoje moći i ljubavi u Kristovoj osobi daje svakome tko ga hoće primiti.
Stoga prionuti uz Isusa Krista u *vjeri i *spoznati pravoga Boga znači isto: »A ovo je
vječni život: spoznati tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista« (Iv
17,3). Nije bitno da li Čovjek koji pristupa vjeri polazi od judaizma ili
poganstva, da li ga je oblikovao vlastiti razum ili izraelska predaja: pred događajem
Krista on otkriva istinsko lice i živu prisutnost Boga.

II. OBJAVA PRAVOGA BOGA U ISUSU KRISTU

Q Krivoboštvo. Pavao u Rim 1,16 si stavlja krivoboštvo nasuprot evanđelju; krivobožac
otkriva u Kristu istinsko Božje lice i lice vlastitog grijeha. Kristovo evanđelje razotkriva
istovremeno izopačenost poganske mudrosti koja zamjenjuje »slavu besmrtnoga Boga
kipovima, to jest slikama mrtvoga čovjeka« (Rim 1,23), izvor te izopačenosti: štovanje
iskazivano »stvorenju mjesto Stvoritelju« (1,25) i odbijanje da mu se »iskazuje slava«
(1,21), te kobni ishod togasrozavanje čovjeka i smrt (1,32), Odvraćajući se od *idola, da
bi očekivao Isusa Krista, poganin otkriva »Živoga i pravoga Boga« (l Sol 1,9); on na
Kristovu *Hcu pronalazi Božju *slavu (2 Kor 4,6) iz koje je bio prognan (Rim 3,23). .
...
fejJZđ*,_J)og.anina_koii *traži Boga pipajući oko sebe (Dj 17,27) i koji ostaje podoban
da svojom mudrošću dokuči Boga (l Kor l, 21; Rim 1,20), ono otkriće što ga on
doživIjuje u Kristu nije manje novo, ni promjena manje duboka. U Bogu Isusa Krista on,
istina, susreće božansku »narav«, vječno, nepromjenljivo, svemoguće, sveznajuće,
beskrajno dobro i žudeno biće; ali ta svojstva vise ne sjaju onom ravnodušnom i dalekom
svjetlosti očigledne metafizičke istine: ona su sad munjevit i tajnovit bljesak kojim je sam
Bog očitovao svoju *milost i okrenuo nama svoje *lice (usp. Br 6,25). Njegovo sveznanje
postaje osobno motrenje koje nas skrovito prati (Mt 6,4 si) i ispituje dubine srdaca (Lk
16,15); njegovo svemogućstvo jest sposobnost »od ovih stijena podići Abrahamovu
djecu« (Mt 3,9), »iz ničega stvarati bića« (Rim 4,17) bilo da treba podići stvorenje, dati
da se Abrahamu rodi sin ili dignuti od mrtvih Gospodina Isusa (Rim 4,24); njegova je
vječnost vjernost zadanoj *riječi i
nepokolebljivost njegova *obećanja, ona je »kraljevstvo koje vam je pripravljeno od po-
stanka svijeta« (Mt 25,34); njegova dobrota jest nečuvena divota da nas je on »*ljubio
prije« (l Iv 4,10.19), kad smo mu još bili neprijatelji (Rim 5,10). Naravna *spoznaja
Boga, koliko god ona bila stvarna, ipak je samo neka dublja spoznaja ovoga svijeta; na
njezino mjesto Kristova objava stavlja izravnu prisutnost, osobni zagrljaj živoga Boga.
Jer, spoznati Boga znači biti od njega spoznat (Gal 4,9).
m Židov koji je očekivao Boga već ga je poznavao. Kod izabiranja Bog mu je dao
shvatiti svoje *pozvanje; *Savezom je preuzeo brigu za njegov opstanak; preko *proroka
mu je stvarno upućivao svoju riječ (Heb 1,1); Bog je pred Židovom stajao kao živo biće
koje poziva na dijalog. Ali SZ ne može reći dokle je imao ići taj dijalog, do koje mjere
zauzimanja s Božje i do kakva odgovora s čovjekove strane. Između Gospodina i
najvjernijih mu slugu ostaje neko odstojanje. Bog je »Bog milosrdan i milostiv« (Izl
34,6), u njeg ima zaručničkog žara i očinske nježnosti. Ali kakvu nam tajnu Bog još krije
iza ovih slika koje mogu beskrajno hraniti naše snove, iako nam zastiru stvarnost?
Ta je tajna objavljena u Isusu Kristu. Njegova prisutnost znaci *suđenje, razdvajanje
srdaca. Oni koji odbijaju da uzvjeraju u Isusa, uzalud kažu o njegovu Ocu »On je naš
Bog«, oni ga ne poznaju i govore čistu *Iaž (Iv 8,54 si; usp. 8,19). One koji vjeruju ne
zadržava više nikakva tajna, oni su zapravo ušli u tajnu, u neistraživi misterij Boga: oni
su u tom misteriju kao kod kuće, čuju kako Im ga Sin povjerava: »Jer vam saopćih sve
što sam čuo od Oca« (Iv 15,15). Nema više slika ni prispodoba, Isus govori o Ocu sasvim
otvoreno (16,25). Više mu se ne moraju postavljati pitanja (16,23), nema više
uznemirivanja (14,1), učenici su »vidjeli Boga« (14,7).
J4J Bog je ljubav. To je tajna (l Iv 4, 8.16) do koje ima pristupa samo po Isusu
Kristu, »upoznavajući« u njemu »ljubav koju Bog ima prema nama« (4,16), SZ je
uzmogao naslutiti da je *ljubav velika zapovijed (Pnz 6,5; Mt 22,37) i vrhunska vri-
jednost (Pj 8,6 si), te da ona mora biti najvjerniji pojam Boga (usp. Izl 34,6). Alt to je još
bio jezik Što ga je čovjek stvorio,, to su bile slike koje je trebalo transportirati. U Isusu
Kristu Bog nam sam pruža odlučan i sasvim nedvosmislen dokaz o kojem zavisi sudbina
svijeta, a to je čin njegove ljubavi. Predavajući radi nas »svoga ljubljenoga Sina« u smrt
(Mk 1,11; 12,6), Bog nam je pokazao (Rim 5,8) da je njegov konačni stav prema nama u
tome da »ljubi svijet« (Iv 3,16), i da nas on po tom vrhunskom i neopozivom činu ljubi
istom ljubavlju kao i svog jedinorodenog Sina; on nas Čini podobnima da ga ljubimo
ljubavljukojom mu uzvraća njegov Sin, on nam daruje ljubav kojom su sjedinjeni Otac i
Sin,, a ta je ljubav njihov Sveti Duh.

III. SLAVA BOŽJA NA LICU ISUSA KRISTA

Sigurnost kršćana da imaju pristup k samoj tajni Boga ne počiva na nekom zaključivanju;
umovanje može tu sigurnost izrijekom samo potvrditi: »On koji čak nije poštedio
vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostala s njime?« (Rim
8,32); ali snaga te sigurnosti ne dolazi od naše logike, već od posvemašnje Objave nama
ljudima koji živimo u tijelu: prisutnost žive Riječi u tijelu. U Kristu se stvarno »očitovala
Božja ljubav prema, ljudima« (Tit 3,4). Isus nam nije samo opisao i ocrtao onoga koga
»nitko nikada nije vidio« (Iv 1,18), on nam nije samo pružiopravu predodžbu o njemu.
On nam je dao *vidjeti i pogotovo opipati »odsjev Božjeg sjaja i otisak njegove biti«
(Heb 1,3): »Tkoje vidio mene, vidio je i Oca« (Iv 14,9). Nije tu posrijedi samo pretisak,
pa bio on i savršen, nekog dvojnika što je istovjetan izvorniku. Isus je jedinorodeni Sin,
on je u *Ocu i posjeduje u sebi Oca (14,10); stoga on ne može reći nijednu riječ ni učiniti
bilo
koji pokret a da se ne okrene k Ocu, da ne primi od njega poticaj i da prema njemu ne
usmjeri svekoliko svoje djelovanje (5,19 si. 30). Kao što ništa ne može učiniti a da ne
gleda Oca, on ne može reći ni što on jest a da se ne pozove na Oca (Mt 11,27). Na
izvorištu svega što Čini, svega što on jest, stoji prisutnost i ljubav njegova Oca; tamo je
tajna njegove osobnosti, *slave Što zrači s njegova lica (2 Kor 4,6) i obilježuje sve
njegove čine.

IV. BOG GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

'• Bog Isusa Krista jest njegov Otac; stoga mu se Isus obraća s prisnošću t poletom dje-
teta: »Abba, Oče«. Ali to je njegov Bog, jer Otac posjeduje božanstvo a da ga ni od koga
drugoga nije primio, i on to božanstvo u potpunosti daje *Sinu, koga rađa odvijeka, i
Duhu Svetomu u kojemu se Otac i Sin sjedinjuju. Tako nam Isus objavljuje istovjetnost
*Oca i Boga, istovjetnost misterija Boga i misterija Trojstva. Pavao triput ponavlja
obrazac kojim je ta objava izražena: »Boga, Oca Gospodina našega Isusa Krista« (Rim
15,6; 2 Kor 11,31; Ef 1,3). Krist nam objavljuje sveto Trojstvo na način koji nam je, ako
tako smijemo reći, jedini dostupan, za koji nas je Bog *predodredk> stvorivši nas na
svoju *sliku: to jest u sinovskoj ovisnosti o sebi.
Isus pred svojim Ocem jest savršen uzorak stvorenja pred Bogom, i zato nama u Ocu
objavljuje savršeni lik Boga koji daje da ga spozna prava mudrost i koji se objavio
Izraelu. Bog Isusa Krista posjeduje obilježja što ih je o sebi objavio u SZ u punini i
izvornosti o kakvoj čovjek ne može ni sanjati. On je za Isusa, više nego za ikoga od nas,
»prvi i posljednji«, onaj od kojega Krist dolazi i kojemu se vraća, onaj koji sve raz-
jašnjava i od kojega sve potječe, onaj čija se volja mora pod svaku cijenu vršiti i onaj koji
svima dostaje. On je Sveti, jedini Dobri, jedini Gospodin. On je Jedini, pored njega ništa
nije važno; a Isus, htijući pokazati koliko on vrijedi, odrekao se svega
sjaja stvorenja i suočio se s moću Sotone, sa strahotom križa, da bi svijet »upoznao« da
Isus »ljubi Oca« (Iv 14,31). On je Bog živi, uvijek djelatan, pažljiv prema svim svojim
stvorenjima, žarko odan svojoj djeci; i upravo taj njegov žar progoni Isusa, sve dok
svome Ocu ne vrati Kraljevstvo (Lk 12,50).

V. BOG JE DUH
Ovaj susret Oca i Sina zbiva se u *Duhu Svetome. U Duhu Isus čuje Oca kako govori:
»Ti si Sin moj«, i prima njegovu radost {Mk 1,10). U Duhu se uzdiže k Ocu njegova
radost da je Sin (Lk 10,21 si). Isus se može sjediniti s Ocem samo u Duhu, i stoga on ne
može ni objaviti Oca a da istovremeno ne objavi i Duha Svetoga.
Objavljujući da je Duh božanska osoba, Isus Krist u isti mah objavljuje da je »Bog Duh«
(Iv 4,24), kao i ono što to znači. Ako se Otac i Sin sjedinjuju u Duhu, to je stoga što se
oni ne sjedinjuju da bi uživali u posjedovanju, već u darivanju jedan drugoga; to je stoga
što je njihovo sjedinjenje dar i izaziva dar. Ali ako Duh, koji je dar, *zapečaćuje tako
sjedinjenje Oca i Sina, to onda znači da su oni u svojoj srži dar samih sebe, da je njihova
zajednička srž u tome da se daruju, da postoje u onom drugom i da čine da onaj drugi
postoji. Ova pak moć života, saopćivanja i slobode jest *duh. Bog je duh, a to znači da je
on istovremeno svemoguć i sveraspoložan, suverena samopotvrda i posvemašnje
samoodricanje; to znači da on, uzimajući u posjed svoja stvorenja, čini da ona postoje u
svoj svojoj izvornosti. To je sasvim nešto drugo nego ne biti stvoren iz materije; to maci
izbjeći svim granicama, svakoj skučenosti, to znači biti i posjedovati vječno i u svakom
času novu i netaknutu snagu života i zajedništva. ]G
v anđeli SZ l blaženstvo SZ I bogoštovlje
Jfovjek Duh Božji Gospodin hvala I Ime istina SZ l Isus Krist II l d Jahve
kazne 3 klanjanje kraljevstvo kumiri lice 3.4 ljubav I NZ 4 mati II l milosrđe SZ I;
NZ I 2 moć mudrost SZ III; NZ l 2
naum Božji nebo II, III nježnost objava
SZ II 2; NZ I l c, II l b, III l b oči l Otac III, IV, V, VI prisutnost Božja Providnost riječ
Božja ruka l Sin Božji slava III slika stijena l stvaranje SZ I; NZ I svet svjetlost i
tmina I 2.3 vjernost 0; SZ l Zaručnik/zaručnica život I, III 1.2

BOGATSTVO
Sto se tiče bogatstva i siromaštva, poimanja SZ i NZ izgledaju korjenito oprečna. Doista
stoji da je Isus Krist, otkrivajući u nebeskom kraljevstvu neprocjenjivo blago koje
zavređuje da mu žrtvujemo sve što imamo (Mt 13,44), ukazao na nestalnost ljudskih
bogatstava, kako god ona bila velika (III). Ali on ostaje na liniji SZ. Već je u SZ svako
bogatstvo što nije primljeno kao Božji dar smatrano ispraznim i pogibeljnim (II); Krist ne
ukida, već ispunjuje stara obećanja prema kojima Bog obogaćuje svoje izabranike (I).
Bogatstva su pogibeljna, a evanđeosko je savršenstvo u tome da ih žrtvujemo: ali to ne
znači da su ona zla, već to da je samo Bog »Dobri« (Mt 19,17) i da je postao našim
bogatstvom.

I. BOG OBOGAĆUJE SVOJE IZABRANIKE

/T) Bogatstvo je jedno od dobara. SZ sve do najnovijih tekstova rado uzdiže bogatstva
pobožnih likova Izraelove povijesti: Jobovo poslije njegove kušnje, svetih kraljeva
Davida, Jošafata, Ezekije (2 Ljet 32,27 si). Kao i u homerskoj Grčkoj, bogatstvo se i u
Izraelu čini obilježjem plemstva, i Bog obogaćuje one koje ljubi: Abrahama (Post 13,2),
Izaka (26,12 si), Jakova (30,43); plemena mnogo cijene njihovo blagostanje. Efrajim
prima blagoslove s visina (kiša), iz dubina (izvori), iz svih prsiju i svake utrobe (49, 25).
Juda se može ponositi: »OČi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka« (49, 12). U
zemlji što je Jahve obećava svom narodu ne smije ništa nedostajati (Pnz 8,710; 28,112).
To biva zato Što je i najmaterijalnije bo
gatstvo već neko dobro. Ono naročito osigurava dragocjenu nezavisnost, čuva od toga da
se mora ponizno moliti (Izr 18,23), da se bude robom svoga vjerovnika (22,7); pribavlja
korisna prijateljstva (Sir 13,21 si). Za stjecanje bogatstva obično su potrebna neka
hvalevrijedna svojstva: marljivost (Izr 10,4; 20,13), dovitljivost (24,4), smisao za
stvarnost (12,11), smjelost (11,16), umjerenost (21,17).
(2^Relativno Jdrugotno dobro. Bogatstvo može biti neko dobro, ali nikad nije pred-
stavljeno kao najveće dobro; više od njega cijeni se npr. *mir duše (Izr 15,16), dobar glas
(22,1), zdravlje (Sir 30,14 si), *pravednost (Izr 16,8). Dosta brzo se sagledavaju njegove
granice; ima stvari koje se ne daju kupiti: izuzeće od smrti (Ps 49, 8), ljubav (Pj 8,7).
Bogatstvo je uzrok nekorisnih *briga: bogataš se iscrpljuje hraneći gotovane (Prop 5,10) i
time što baštinu prepušta tuđincu (6,2). Više od bogatstva uvijek treba cijeniti *mudrost,
koja mu je izvorom (l Kr 3,11 si; Job 28,1519; Mudr 7,811); ona je ono blago, onaj
dragocjeni biser što zavređuje sva nastojanja (Izr 2,4; 3,15; 8,11).
(5) Dar Božji. Bogatstvo je znak Božje darežljivosti; ono Je jedan od elemenata punine
života koju Bog neprestano obećava svojim izabranicima. Nije li blagostanje kruna
uspjeha u naporu? Zato ono izgleda kao ispunjenje i slava (Ps 37,19), kao što i bijeda
znači promašaj i sramotu (Jr 12,13). Pored dugovječnosti, zdravlja, općeg poštovanja, bo-
gatstvo je sastavni dio mira i životne zadovoljenosti. Ako pak Bog uzima na sebe brigu za
nekoga, on to čini zato da ga nasiti; u njegovim rukama ne oskudijevamo ničim (Ps 23,1;
34,10). On je u pustinji hranio svoj narod do sitosti (Izl 16,815; Ps 78, 2429); a koliko
onda više u obećanoj zemlji (Lev 26,5; 25,19; Pnz 11,15; Neh 9,25). Kad prima kod svoje
kuće, u svom hramu, on nasićuje do opijenosti (Ps 23,5; 36,9); a ako u punini radosti što
je pruža prisutnost njegova *lica (Ps 16,11) ima nečeg
drugačijeg nego je obilje blagdanske *gozbe, onda je to zahvalnost naroda koji vjeruje u
Božju darežljivost i vidi joj znakove u Božjim darovima (Pnz 16,14 si). Zapovijed
*milostinje počiva na tom nasljedovanju Božje darežljivosti: »Budi kao otac sirotama..., i
bit ćeš kao sin Svevišnjemu« (Sir 4,10', usp. Job 31,18).
(4j Bog napunja svojim bogatstvima. Bogatstva kojima nas Bog napunja u svome Sinu
jesu bogatstva »govora i znanja« (l Kor 1,5), »milosti i njegove dobrote« (Ef 2,7). Ona su
drugačijeg reda nego bogatstva ovoga svijeta, od kojih nam nijedno ne može utažiti glad
(Iv 6, 35), ugasiti žeđ (4, 14). Pa ipak ona dolaze od iste Božje darežljivosti; ako Pavao
poziva kršćane da darežljivo daju od svojih materijalnih dobara, čini to zato što su oni bili
napunjeni duhovnim dobrima (2 Kor 8,7); a ako im s druge strane obećava da će ih Bog
nagraditi »svakom vršću milosti« (9,8), on iz tih milosti ne isključuje materijalna
bogatstva koja će im omogućiti da imaju »uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega« i
»postanu bogati u svemu« (9,8.11).
Nije bez posebne namjere kad Evanđelja, nakon umnoženja kruha, uporno naglasuju da
su ostacima bile napunjene košare (Mt 14,20; 15,37; 16,9 si); upravo takvo je Božje
darivanje. Predodžba nasićenosti duboko je kršćanska: tko daje Kristu, neće više osjećati
gladi (Iv 6,35) ni žeđi (4,14). Bog napunja onoga koga on odabire i ne da" da ni za čim
više ne žali niti ikome zaviđa. Evanđeosko *siromaštvo oslobađa od svakog kompleksa
inferiornosti, svakog nevoljkog osjećanja. Kršćanin je i u samom svom siromaštvu
bogatiji od svijeta; a Apostol klice da posjeduje sve, čak i onda kad ga zamišljaju lišenim
svega (2 Kor 6, 10). Jao mlakomu koji sebi umišlja da je bogat, a nedostaje mu jedino
blago (Otk 3,16 si); blago siromašnomu i progonjenomu: on je bogat (2,9).

II. OBMANE I POGIBELJI BOGATSTVA

Ako Bog obogaćuje svoje prijatelje, iz toga ne slijedi da je svako bogatstvo plod njegova
*blagoslova. Stara pučka mudrost dobro zna da postoji i nepravedno stečeni imetak; ali
uvijek se naglašava da loše stečena dobra ne donose koristi (Izr 21,6; 23,4 si; usp. Hoš
12,9), a bezbožnik gomila, da bi konačno od njega baštinio pravednik (Izr 28,8). U stvari,
lose je stečeno ono bogatstvo koje najzad isključuje mnoštvo ljudi od zemaljskih dobara,
pridržavajući ih nekolicini povlaštenih: »Jao vama koji kuću kući primičete, i polje s
poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete, te postanete jedini u zemlji« (Iz 5,8);
»Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i
bogati, tusti i ugojeni« (Jr 5,27 si).
Bezbožni su, nadalje, bogataši koji misle da mogu bez Boga: pouzdavaju se u svoja do-
bra, i ona su im kao utvrđen grad (Izr 10, 15), zaboravljajući da je Bog jedina valjana
zaštita (Ps 52,9). Zemlja »puna srebra i zlata..., puna konja« i kola kojima se »broja ne
zna«, ubrzo postaje »zemlja prepuna kumira« (Iz 2,7 si). »Tko se uzda u bogatstvo,
propada« (Izr 11,28; usp. Jr 9,22). Umjesto da ojačaju Savez, Božji darovi mogu pružiti
priliku da se on zaniječe: »Nasićenima srce se uzoholi, i tako me zaboraviŠe« (Hoš 13,6;
usp. Pnz 8,12 si). Izrael neprestano zaboravlja odakle mu dolaze dobra kojima je
napunjen (Hoš 2) i žuri da se proda u uresu što ga duguje ljubavi svoga Boga (Ez 16).
Teško je ostati vjeran u blagostanju, jer ugojenost zatvara *srce (Pnz 31,20; 32,15; Job
15,27; Ps 73,49). Mudrost je pa makar bili i kraljevi u tome da se ne uzdamo u srebro i
zlato (Pnz 17, 17) i da ponavljamo molitvu u kojoj Agur sažima pred Bogom svoje
iskustvo: »Ne daj mi siromaštva ni bogatstva, hrani me kruhom mojim dostatnim; inače
bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao 'Tko je Jahve?': ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo
ime Boga svojega« (Izr 30,8 si).
Ibi
Sa svoje strane, NZ preuzima sav oprez SZ s obzirom na bogatstvo. Jakovljeve pogrde
protiv zadriglih bogataša i njihovih gnjilih bogatstava ravne su onima najžešćih proroka
(Jk 5,15). »Bogatašima ovoga svijeta« preporučuje se »da ne budu bahati, da ne polažu
nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve obilno daje« (l Tim 6,17).
»Oholost 2bog imetka«, to je svijet, a nemoguće je ljubiti Boga i svijet (l Iv 2,15 si).

III. BOG ILI NOVAC

nj Silovit je evanđeoski zaokret u odnosu prema bogatstvu. Riječi »Jao vama, bogataši,
jer imate svoju utjehu« (Lk 6,24) imaju prizvuk posvemašnje osude. Ova poprima svoju
istaknutost kad se usporede blaženstva i *prokletstva Govora na gori s veličanstvenim
prizorom u šekemu; s blagoslovima i prokletstvima što ih Ponovljeni zakon obećava
Izraelu, već prema tome bude H on vjeran Zakonu ili ne bude (Pnz 28). Udaljenost
između SZ i NZ ovdje je veća nego igdje drugdje. Evanđelje Kraljevstva, upravo,
navješćuje posvemašnji dar Boga, savršeno zajedništvo, ulazak u dom Očev; a da bi se
moglo sve primiti, treba sve dati. Da bi se pribavio skupocjeni biser, jedino blago,
potrebno je sve prodati (Mt 13,45 si), jer nije moguće služiti dvama gospodarima (Mt
6,24); a Novac je nemilosrdan gospodar: on kod *pohlepnog guši riječ evanđelja (Mt
13,22); čini da zaboravimo na ono bitno da je Bog vrhovni gospodar (Lk 12,1521);
zaustavlja na putu savršenstva i najbolje raspoložena srca (Mt 19,21 si). Ovo je apsolutni
zakon kojt, kako se čini, ne dopušta ni iznimaka ni ublaženja: »Tko se god između vas ne
odreČe svega svoga imanja, ne može biti moj učenik« (Lk 14,33; usp. 12,33). Bogataš
koji na ovom svijetu ima »svoje dobro« (Lk 16,25) i »svoju utjehu« (6,24), ne može ući u
Kraljevstvo; bilo bi »lakše devi proći kroz iglene ušice« (Mt 19,23 si//). Samo su siromasi
podobni pri
miti dobru vijest (Iz 61,1 = Lk 4,18; Lk 1,53), i upravo postavši siromašan radi nas,
mogao nas je Gospodin obogatiti (2 Kor
8,9) svojim »neistraživim bogatstvom« (E£ 3,8).
fcj Davali siromasima. Odreći se bogatstva ne znači nužno prestati biti vlasnikom. Čak i
u Isusovoj okolini ima nekih imućnih osoba, a jedan bogati posjednik iz Arimateje primio
je u svoj grob Gospodinovo tijelo (Mt 27,57). Evanđelje neće da se otarasimo svog
imetka kao mučnog tereta; ono traži da ga razdijelimo siromasima (Mt 19, 21 //; Lk
12,33; 19,8); pribavljajući sebi prijatelje »nepravednim blagom« t& koji je imetak na
svijetu čist od svake nepravde?
bogataši se mogu također nadati da će im Bog otvoriti teški put spasenja (Lk 16, 9).
Sablazan nije u tome što postoji jedan bogataš i jedan siromašni Lazar, već u tome što je
Lazar čeznuo »da se nasiti onim što je padalo s bogataševa stola« (Lk 16,21), a nije ni od
toga ništa dobio. Bogataš je odgovoran ^a^irorgaha; tko služi. Bogu, daje svoj novac
siromasima; tko služi Mamonu, Čuva ga da bi se~na"nj oslonio.
Pravo bogatstvo, najzad, nije ono koje posjedujemo, već ono koje dajemo, jer ovo da-
vanje doziva Božju darežljivost; ono sjedinjuje u zahvaljivanju onoga koji daje i onoga
koji prima (2 Kor 9,11), a samom bogatašu omogućuje da iskusi kako je »btaženije davati
nego primati« (Dj 20,35). EK i JG
* blagoslov II l blaženstvo SZ II l dar NZ 3 milostiv milostinja mlijeko 2 pohlepa
punina siromasi slava I služiti III O tuga NZ 2

BOGOLJUBNOST
Bogoljubnost je, za moderno shvaćanje, vjerno ispunjavanje religioznih dužnosti, koje se
često svode na pobožne vježbe. U Bibliji bogoljubnost zrači povrh toga: ona obuhvaća i
odnose čovjeka prema drugim ljudima.
UJ Bo&oljubnost u međuljudskim odnosima. U hebrejskom bogoljubnost ('besed)
označuje ponajprije uzajamnu vezu koja sjedinjuje rođake (Post 47,29), prijatelje (l Sam
20,8), saveznike (Post 21,23); to je odanost koja podrazumijeva djelotvorno i vjerno
međusobno pomaganje. Izraz »iskazivati 'besed« kazuje nam da se bogoljubnost očituje
djelima. U paru 'besedl'etnet, »bogoliubnost/vjernost« (Post 24,49; Izr 20,28; Ps 25,10),
oba se izraza međusobno prozirniju: drugi označuje stav duše j>ez kojega dobrota što je
označuje prvi ne bi bila potpuna. Sedamdesetorica prevode 'besed s eleos /==
smilovanjejj čini se da je za njih srž bogoljubnosti u sućutnoj dobroti.
f2J Bogoljubnost u odnosima prema Bosu. Tako jaka ljudska veza kao što je 'besed
omogućuje da se shvati ona veza koju Bog Savezom uspostavlja između sebe i svog na-
roda. Božjoj pietas, a to znači njegovoj milosrdnoj ljubavi prema Izraelu, kao
prvorođencu (Izl 34,6; usp. 4,22; Jr 31,3; Iz 54, 10), mora odgovoriti druga pietas, tj.
sinovska odanost što će se očitovati u vjernom *posluhu i *kultu (usp. Pnz 10,12 si). S
druge strane, iz ljubavi prema Bogu mora poteći bratska ljubav medu ljudima, kao na-
sljedovanje Božje dobrote i njegove brige za siromahe. Stoga Mihej, da odredi pravu bo-
goljubnost, združuje nju s pravednošcu, ljubavlju i poniznošću (Mih 6,8).
Ta se definicija javlja i u proroka I mudraca. Za Hošeu bogoljubnost nije u obredima, već
u ljubavi koja ih prožima (Hoš 6,6 = Mt 9,13), a ova je neodjeljiva od *pravednosti (Hoš
12,7) i od *vjemosti Zakonu (Hoš 2,21 si; 4,1 si). Prema Jeremiji, Bog nam se daje kao
uzor dobrote i pravednosti (Jr 9,23). Drugdje vidimo da se bogoljubnost sramoti kad su
siromasi tlačeni a pravda gažena (Mih 7,2; Iz 57,1; Ps 12,26). U Psalmima se
bogoštovanje u bogoljubna Čovjeka (hebr. 'basid; grč. bosios ili eusebes) očituje kao
*hvala puna ljubavi, pouzdanja, radosti (Ps 31,24; 149), koja veliča Božju
pietas (Ps 103). Međutim, Bog to Štovanje prima samo ako je združeno s vjernošću (Ps
50). On udjeljuje mudrost (Sir 43,33) bogoljubnima koji bogoštovlje ne dijele od ljubavi
(Sir 35,110), i njima su na korist sva dobra što ih je Bog stvorio (Sir 39,27). Upravo ta
integralna bogoljubnost prožima u doba Makabejaca Hasidejce (od 'basidim: 'bogoljubni';
l Mak 2,42): oni se bore za svoju vjeru do smrti; bogoljubnost koja im daje hrabrost
sigurna je u uskrsnuće (2 Mak 12,45). Takva je ona »bogobojaznost od svega jača« o
čijoj pobjedi na Posljednjem sudu pjeva Mudrost (Mudr 10,12; usp. suprotnost
pravednik/bezbožnik u Mudr. 25). Ta će bogoljubnost resiti Mesiju, koji će ovdje na
zemlji uspostaviti kraljevstvoBožje (Iz 11,2; LXX eusebeia).
fT) Bozol/ub/iost Isusa Kriste. Iščekivanjeonih koji su čeznuli da »služe [Bogu] u sve-
tosti (hosiotes) i pravednosti« ispunila je pietas (eleos) Boga koji šalje Krista (Lk
1,75.78). Krist je 'bogoljubmk' (Dj 2,27; 13,35; hosios = Ps 16,10: 'hasid) u najvišem
smislu riječi. Njegova ga sinovska pietas potiče da u svemu vrši *volju Boga, svoga Oca
(Iv 8,29; 9,31), da mu iskazuje savršeno *štovanje (Heb 10,510); njome je nadahnuta
žarka molitva njegove smrtne borbe i prinos bolne žrtve kojom nas on posvećuje (Mk
14,35 si //); on je stoga veliki svećenik, bogoljubni, kakav nam je trebao(Heb 7,26), i Bog
ga je uslišao 'zbog njegove bogoljubnosti' (5,7). To je razlog da je misterij Krista nazvan
'misterijem bogoljubnosti' (l Tim 3,16: eusebeia): u njemu Božja pietas ostvaruje svoj
naum spasenja; u njemu ima kršćaninova pietas svoj izvor i svoj uzor.
fg) Kršćaninova bogoljubnost. Bogu su se oduvijek milili ljudi koji su u molitvama i
milostinji koje je pokretao strah Božji bili dionici židovske bogoljubnosti u njezinim
dvama elementima štovanju Boga i vršenju pravednosti; takav je Židov šimun
(Lk 2,25), ljudi Što za Pedesetku dolaze u Jeruzalem Dj 2,5), stotnik Kornelije (Dj
10,2.4.22.34 si). Tu su bogoljubnost obnovili Isus i njegov Duh. U Djelima se susreću
neki od tih bogoljubnih (eulabeis), kao Ananija (Dj 22,12) ili kršćani što pokapaju
Stjepana (Dj 8,2). Prema Pavlovu jeziku, njihovo je bogoštovlje sada prožeto duhom
*sinovstva prema Bogu (usp. Gal 4,6), a njihova *pravednost jest pravednost *vjere koja
djeluje iz ljubavi (Gal 5,6). Takva je bogoljubnost (hosićtes) novoga *čovjeka, istinska
kršćanska bogoljubnost (Ef 4,24) koju Pavao suprotstavlja ispraznim činima neke lažne i
sasvim ljudske bogoljubnosti (Kol 2,1623); njome mi iskazujemo Bogu ugodno štovanje,
u strahopočitanju (euUbeia) i *strahu (Heb 12,28).
U pastirskim poslanicama i u 2 Pt bogoljubnost (eusebeia) broji se medu temeljne *vrling
*pastira. Božjeg čovjeka (l Tim 6,11; Tit 1,8); ona je potrebna i svakom kršćaninu (Tit
2,12; 2 Pt 1,6 si). Dvije se njezine crte posebno ističu. Ponajprije, ona oslobađa od ljubavi
prema novcui sasvim je suprotna lažnoj bogoljubnosti koja hlepi za korišću, i zadovoljna
je s najnužnijim, a korist je njezina: sama ta sloboda (l Tim 6, 510). Zatim, ona daje
snagu da podnesu *progonstva oni kojima je uzor Kristova bogoljubnost (2 Tim 3,10 si).
Bež tog odricanja l te postojanosti bogoljubnost je samo privid (3,5). Pravoj su
bogoljubnosti obećani Božja pomoć u *kušnjama ovog života i vječni život (2 Pt 2,9; l
Tim 4,7 si).
Ako se tako shvati, bogoljubnost najzad jjznačuje kršćanski život sa svim njegovim
zahtjevima (usp. l Tim 6,3; Tit 1,1): da odgovori na ljubav onoga koji je jedini
Bogoljubnik (Otk 15,4; bdstos), kršćanin ga mora nasljedovati i time svojoj braći otkriti
lice nebeskog Oca.

BOGOŠTOVLJE
Bogoštovlje u svim religijama uspostavlja veze između čovjeka i Boga. Prema Bibliji,.
uspostavljanje tih veza pokreće Bog živi koji se objavljuje; čovjek se, sa svoje strane,
*klanja Bogu u štovanju koje poprima zajedničarski oblik. Ovo bogoštovlje nije samo
izraz čovjekove potrebe za stvoriteljem o kome posvema ovisi, njime se ispunjuje i
dužnost: Bog je, odista, izabrao narod koji mu mora ^služiti i tako postati njegovim
svjedokom; stoga izabrani narod mora ispuniti svoje, poslanje iskazujući Bogu štovanje.
(U hebrejskom riječ bogoštovlje dolazi od korijenaTWjŠto znači »služiti«).

I. ŠTOVANJE PRAVOGA BOGA U POVIJESTI

Biblijsko se bogoštovlje razvija, i vidljivo je da se tijekom njegove povijesti javljaju neki
elementi koji su zajednički svim bogoštovljima: sveta mjesta, predmeti i osobe (svetišta,
*kovčezi, *žrtvenici, *svećenici), sveta vremena (*blagdani, *subota), bogoštovnt čini
(čišćenja, posvećivanja, *obrezanja, *žrtvef *miomirisi, *molitva u svim svojim oblici-
ma), bogoslovni propisi (*post, zabrane .. .).
Prije grijeha odnosi su čovjeka s Bogom jednostavni; uz uvjet da ne prekrši zabranu glede
*stabla spoznaje dobra i zla i da takopokaže svoju zavisnost, čovjek smije jesti od stabla
života (Post 2,9; 3,22): tako je on, nekom vrsti bogoslovnog čina, mogao imati
zajedništvo s Bogom. To isto stablo života opet nalazimo u nebeskom Jeruzalemu, gdje
bogoštovlje više ne uključuje nekog posrednika između Boga i njegovih slugu (Otk 22,2
si).
Poslije grijeha u bogoštovlju jg javlja žrtvaj praoci zazivaju Jahvu i podižu mu *žrtvenike
(Post 4,26; 8,20; 12,8). Ali Bog ne prima bilo kakvo štovanje; on ne gleda samo na
nutarnje raspoloženje onoga tko prinosi žrtvu (Post 4,3 si) već odbacuje također neke
vanjske oblike, npr. žrtvovanje ljudi (Post 22,2; 2 Kr 16,3; Lev 20,2 si) ili hramski blud (l
Kr 22,47; Pnz 23,18), pa •čak i izradu *slika kao znamenja prisutnosti nevidljivog Boga
(Pnz 4,1518; usp. Izl 32,4 si). Kad je Izrael po Savezu postao Božjim narodom, njegovo
je bogoštovlje podvrgnuto sve određenijem i zahtjevnijem zakonodavstvu.
Središte je tog bogoštovlja kovčeg, kao .znamenje Božje *prisutnosti usred svoga naroda;
on je najprije pokretan, a zatim se smjesta u raznim svetištima (npr. Šilo: Jš 18,1); najzad
ga David smjesta u Jeruzalemu (2 Sam 6), gdje Salomon gradi *Hram (l Kr 6); ovaj će u
doba preustrojstva i Ponovljenog zakona postati jedinim mjestom žrtvenog bogoštovlja.
Poslije izgnanstva bogoštovlje drugog Hrama ureduju obredni propm koji se pripisuju
Mojsiju, kao što se od Arona izvode rodoslovlja svećenika, da bi se istakla veza
bogoštovlja sa Savezom kao njegovim temeljem. Ovu će vezu mudrac Ben Sirah nagla-
šavati uoči borbe što su je vodili Makabejci <la bi narod mogao ostati vjeran Zakonu i
štovanju jedinog pravog Boga (l Mak 1,4164). Liturgija u zbornicama sastoji se od
pjevanja i molitava; svrha joj je da nakon izgnanstva održi život zajedničarske molitve
medu Zidovima u dijaspori; ona upotpunjuje liturgiju Hrama, ali tom jednom Hramu ne
preotima njegovu povlasticu; a ako •se neka sekta, kao ona kumranska, odijeli od
jeruzalemskog svećenstva, to je stoga što •ona teži prema očišćenom bogoslužju u ob-
novljenom Hramu.

II. BOGOSTOVNI OBREDI I ODGOJ BOŽJEG NARODA

Božji je narod preuzimao nešto od obredtiih običaja susjeda; ti su obredi bili odraz života
selilačkih pastira i ustaljenih poljodjelaca; ali on obredima što ih prihvaća daje nov
smisao vezujući ih uz čin *Saveza (npr. Pnz 16,18 za Pashu; Lev 23,43 za Sjenice) i uz
žrtvu kojom je Savez zapečaćen (Izl 5,1 si; 24,8; Ps 50,5). Bogoštovlje tako postaje
neprekidnim odgajanjem, što religioznom životu Izraela daje njegove tri povijesne
dimenzije i njegovu pokretljivost.
Bogoštovlje najprije podsjeća na događaje prošlosti i obnavlja im svetkovanje; ono ih
istovremeno uzbiljuje i tako jača vjeru naroda u jednoga Boga koji je prisutan i moćan
kao i nekada (Ps 81; 106; govor u Pnz l11; obnova Saveza: Jš 24); najzad, ono potiče
nadanje naroda i njegovo očekivanje Dana kad će Bog otpočeti svoje kraljevanje i kad će
*narodi biti združeni s oslobođenim Izraelom u Štovanju pravoga Boga.
Ovaj vidik u budućnost tek postupno poprima svu svoju Širinu, nastojanjem proroka koji
navješćuju novi Savez (Jr 31,31 si). Bog jedini objavljuje svoj *naum osobito u Knjizi
utjehe (Iz 45) i u proročanstvima nakon izgnanstva (Iz 66,1823; Zah 14,1621): on se hoće
očitovati svim narodima kako bi mu iskazivali štovanje koje mu pripada kao Stvoritelju i
Spasitelju svega. Istovremeno, *proroci, koji su svjedoci ovoga nauma, obznanjuju
zahtjeve Boga Saveza kojemu se ne mili neko bogoštovlje bez duše. Stoga se oni u isti
mah bore protiv nacionalnog partikularizma i obrednog formalizma, kako bi bogoslužje
Izraela bivalo sve duhovnije te tako bilo djelotvorno svjedočanstvo što ga Bog očekuje od
svog naroda.

III. DUŠA ISTINSKOG BOGOŠTOVLJA: VJERNOST SAVEZU

Bogoštovlje Izraela postajat će duhovnim u onoj mjeri u kojoj bude nastojanjem proroka
bivalo svjesno unutarnjeg obilježja onih zahtjeva što ih donosi Savez. Upravo ova
vjernost srca jjvjet je za nepatvoreno bogoštovlje^ dpka^ da Izrael nema drugih bogova
osim Jahve^ (Izl 20,2 si //). Spasiteljski Bog Izlaska i Deset zapovijedi jest Bog *svet, i
on traži da bude svet i narod od kojega on hoće učiniti *svećenički narod (Lev 19,2). Dok
podsjećaju na to, proroci ne odbacuju obreda, oni samo traže da im se vrati njihov pravi
smisao. Darovi naših žrtava moraju biti izraz našeg *zahvaljivanja Bogu, izvoru svakog
*dara (Ps 50). ...
Već je Samuel tvrdio da Bog odbacuje štovanje onih koji su neposlušni (l Sam 15,22).
Amos i Izaija opet to snažno kažu <Am 5,2126; Iz 1,1120; 29,13), a Jeremija usred
Hrama otkriva ispraznost bogoštovlja što se tamo svetkuje, optužujući pokvarenost
srdaca (Jr 7,415.21 si), Proroksvećenik Ezeldel navješćuje propast Hrama ukaljanog
idolopoklonstvom i ujedno opisuje novi Hram i novi Savez (Ez 37,26 si) koji će biti
bogoslovno središte vjernog naroda (Ez 4048). Taj prorok povratka naznačuje uz koji će
uvjet Bog primati štovanje svog naroda: treba da taj narod bude istinski bratska zajednica
(Iz 58,6 si. 9 si. 13; 66,1 si).
Ova se zajednica otvara poganima koji se boje Boga i opslužuju Zakon (Iz 56,18).
štoviše, sveobuhvatno bogoštovlje neće smjeti imati samo jedno središte (Mal 1,11). Ben
Sirah je, istina, ovim vidicima nadmašen, ali on se javlja kao baštinik proročke predaje i
prisno povezuje vjernost Zakonu i obredno bogoštovlje (Sir 34,18 si; 35,116).
Partikularistički i formalistiČki Izrael zatvorit će se za Isusovu poruku, ali Isus će u
njemu naići na srca *siromaha u kojima će psalmi sačuvati osjećaj za istinsku pravednost
kao uvjet pravog bogoštovlja (Lk 1,74 si), kao i očekivanje Mesije koji će otpočeti
savršeno bogoslužje (Mal 3,14).

I. KRAJ STAROG BOGOŠTOVLJA

Isus privodi kraju staro bogoštovlje tako što ga nadopunjuje. On ga, prije svega, obnavlja
pokoravajući se njegovim obredima i prožimljući ih duhom svoje sinovske molitve.
Nakon njegova rođenja prikazali su ga u Hramu (Lk 2,22 si), i on za cijelog svog života
odlazi tamo o blagdanima (Lk 2,41; Iv 2,13; 10,22); često propovijeda na mjestima
bogoslovnih sastanaka (Mk 14,49; Iv 18,20). Poput prorokS, zahtijeva vjernost duhu
bogoštovlja (Mt 23,1623): bez čistoće srca obredna su čišćenja isprazna (Mt 23,25 si:
5,8.23 si).
Ali on nadilazi staro bogoštovlje svojom *žrtvom. Posvjedočuje, istina, svoje poslovanje
prema starom Hramu time što ga čisli (Iv 2,14 si), ali u isto vrijeme navješćuje da će
Hram biti srušen krivnjom Zidova, a da će mjesto njega doći novi Hram, njegovo uskrslo
tijelo (2,19 si). To će onda biti kraj jeruzalemskog bogoštovlja (Iv 4,21).
(2) Prva Crkva kida s_ft_*slikovitim bogoštovljem Hrama samo tako što ga nadilazi.
Apostoli, kao i Isus, mole i naučavaju u Hramu (Dj 2,46; 5,20). Međutim, kao što obzna-
njuje Stjepan, pravi je hram onaj u kojem stanuje Bog i u kojem kraljuje Isus (Dj 6,13 si;
7,48 si. 55 si). Stoga Pavao, iz obzira prema obraćenim 2idovima, prihvaća da sudjeluje u
bogoslovnim Činima, kojima ovi ostaju vjerni (Dj 21,24.26; usp. l Kor 10,32 si), ali ne
sustaje propovijedajući da je *obrezanje bez vrijednosti i da se kršćanin više ne mora
pridržavali starih obaveza. Kršćansko je bogoslovlje nešto novo (Gal 5,1.6).

II. POČECI NOVOG BOGOŠTOVLJA

(ij Isus određuje narav bogoslovlja što ga navješćuje: pravo je bogoštovlje duhovno: ne
mora nužno biti bez obreda, ali ono nije moguće bez *Duha Svetoga koji osposobIjuje
one koji su njime preporođeni za to bogoštovlje (Iv 4,23 si; usp. 7,37 si; 4,10.14).
Isusovom se žrtvom zapečaćuje novi Savez (Mk 10,45; 14,22 si); tek ona nadahnutim
obrascima slarog bogoštovlja daje njihov puni smisao (Heb 10,118; usp. Ps 40, 7 si) i
tako utemeljuje novo bogoštovlje: njome su, naime, istinski okajani grijesi svijeta i ona
daje vječni život onima koji su dionici *tijela i *krvi Kristove (Iv 1,29; 6,51). Isus je sam
na Večeri otpočeo tu žrtvenu gozbu i naredio da se ona nastavlja (Lk 22,19 si).
PJ Crkva ga je poslušala. Prvi učenici na svojim bogoslovnim sastancima vrše »lomljenje
kruha« (Dj 2,42; 20,7.11), kao krunu svojih molitava i svoje gozbe; lo je euharistijski
obred, i Pavao podsjeća na njegov
predajom prenošeni smisao i na njegove zahtjeve one koji na njih zaboravljaju (l Kor
10,16; 11,24).
Za udioništvo u *euharistiji potrebno je biti primljen u Crkvu obredom *krŠtenja što ga je
Isus propisao (Mt 28,19) kao uvjet za novi život (Mk 16,16; Iv 3,5), a vršili su ga apostoli
počevši od dana Pedesetke (Dj 2,3841). Najzad, činom *polaganja ruku apostoli dijele
Duha krštenima (Dj 8,15 si).
Ovim trima temeljnim obredima kršćanskog bogoštovlja pridružuju se predajom po-
svećeni običaji nejednake vrijednosti: slavljenje nedjelje, »prvog dana *sedmice« (Dj
20,7; l Kor 16,2), »Mana Gospodnjega« (Otk 1,10); pravila stege, kao što je nošenje vela
za *žene ili zahtjev da one šute na bogoslovnim sastancima, pravila postavljena radi
održavanja reda i mira (l Kor 11,516; 14,34.40).

III. USTROJSTVO I TROSTRUKI VID KRŠĆANSKOG BOGOŠTOVLJA

Bogoštovlje Crkve ima tri vida, kao i bogoštovlje Izraela; ono slavi spomen na neko
Božje djelo u prošlosti; ono posadašnjuje to_djelo; daje tako da kršćanin živi nadajući se
Danu kad će se u Kristu u punini očitovati slava Božja. Kršćansko bogoštovlje preuzima,
istina, neke obrede iz starog bogoštovlja, ali ono nije naprosto *pralik bogoštovlja što ima
doći, već je njegova *slika; novina je kršćanskog bogoslužja u njegovu temelju, u
savršenoj i konačnoj *žrtvi Krista, Božjeg Sina (Heb 1,2 si). Po njemu je Otac savršeno
proslavljen; po njemu se svi koji se nadaju u njega čiste od svojih grijeha i mogu se
pridružiti sinovskom bogoslužju što ga Krist prikazuje svom Ocu na nebu, a njegova je
stvarnost vječni život (Heb 7,26; 8,1 si; 9,14.26). ,
flp Prošli čin kojega spomen slavi kršćansko bogoštovlje jest žrtva Kristova za naš spas,
žrtva koje su plodovi Uskrsnuće i dar Duha. Tim je činom privedeno kraju staro bogo
štovlje, kojemu je bila svrha da Izražava i podržava ponizno i predano očekivanje *spa sa
koji je sada dovršen (Heb 7,1828). Krist nam pruža mogućnost da primamo plod žrtve što
ju je on prinio na žrtveniku *križa time da učestvujemo u euharistiji (Heb 13,10).
f2.) Sada s^ zapravo, ostvaruje *zajedništvo koje nas priprema na vječno zajedništvo u
nebu; obred je *euharistije središte novog bogoštovlja i kao neki žlijeb novog života: on
je znak i sredstvo tog zajedništva. Ovim obredom proslavljeni Krist postaje na otajstven
način prisutan kako bismo se mi sjedinili s tijelom I krvlju što ih je on prinio, pa da bismo
tako svi bili jedno *tijelo koje slavi Oca po Kristu i s Kristom, pokretani Duhom Svetim
(l Kor 10,16 si; 11,24 si; Kl 3,3).
Po tome nam je otvoren pristup u nebesko svetište (Heb 10,19 si) gdje stanuje Krist,
vječni Svećenik (Heb 7,24 si; 9,11 si. 24); tamo se zbiva slavno *klanjanje Ocu u duhu i
istini, kao jedino štovanje dostojno Boga živoga (Iv 4,23 si; Heb 9,14). To klanjanje
svetkuje žrtvovano *Janje, pred Božjim prijestoljem, u nebu, pravom Božjem Hramu,
gdje se nalazi i pravi *kovčeg Saveza (Otk 5,6; 11,19). Izabranici slave Boga Sanctusom
čiju Izaija čuje jeku (Otk 4,211; Iz 6,1 si); oni slave i Janje koje je Božji Sin (Otk 14,1) i
koje je od tih izabranika stvorilo Kraljevstvo svećenika da bi ih sjedinilo sa svojim
savršenim štovanjem (Otk 5,913).
Obredi pak što nas sjedinjuju s Kristom i njegovim nebeskim bogoštovljem uključuju i
moralne zahtjeve. Po *krstu smo umrli *grijehu da bismo živjeli od svetog života
uskrslog Krista (Rim 6,111; Kol 3,110; l Pt 1,14 si). Prema tome, griješiti znači postati
nedostojan udjela u tijelu i krvi Gospodinovoj, to znači osudu za one koji takav udio
uzimaju nedostojni (l Kor 11,27 si). Naprotiv, *slijediti Krista, postojanom se vjernošću
združiti s *ljubavlju što je nadahnjivala njegovu žrtvu, to znači biti žrtva živa što je Bogu
mila (Ef 5,1 si; Rim 12,1
si; l Pt 2,5; Heb 12,28); tada su naše liturgijsko bogoštovlje i njegove *hvalbene pjesme
izraz duhovnog bogoštovlja našeg neprekidnog *zahvaljivanja Ocu po njegovu Sinu,
Gospodinu Isusu (Kol 3,1217).
foj Na posljednji dan završit će obredi koji ga najavljuju i koje mi svetkujemo »dok ne
dođe Janje« odazivajući se pozivu svoje Zaručnice (Marana tba = Dođi, Gospodine!) da
se ispune njihove zaruke (l Kor 11,26; 16,22; Otk 19,7; 22,17). Onda više neće biti
Hrama da bude znamenjem Božje prisutnosti; u nebeskom Jeruzalemu *slava se
Gospodinova neće više očitovati pomoću *znakova (Otk 21,22). Jer, u svetom gradu
vječnosti sluge koji će Bogu iskazivati štovanje neće više biti grešnici, već *sinovi: oni
će, u svemiru obnovljenom i obasjanom slavom Božjom i Janjetovom, gledati svog Oca
Kcem u lice i pit će s njegova izvora žive *vode *Duha (Otk 21,17.23; 22,15).

BOLEST / OZDRAVLJENJE
Bolest je, zajedno s patnjama što je prate, neriješeno pitanje za ljude svih vremena.
Njihov odgovor zavisi od predodžbe Što su je sebi stvorili o svijetu i silama koje njime
gospodare. Stari je Istok na bolest gledao kao na nevoliu kom su izazvali zli duhovi ili
poslali bogovi razdražem nekim kultnim
propustom. Da bi se povratilo zdravlje, vršili su egzorcizme namijenjene istjerivanju
*zlih duhova a bogove su zaklinjali za oproštenje javnim molitvama i žrtvama; u babi-
lonskoj književnosti sačuvani su obrasci za jedno i 2a drugo. Tako je liječnička znanost
nastala jjrije svega među svećenJcimaj ona je jednini dijelom ostala bliska *magiji. Treba
čekati do pojave zapažalačkog duha Grka pa da se doživi njezin samosvojni razvoj kao
pozitivne znanosti. Polazeći od tog stanja stvari, biblijska objava ostavlja po strani
znanstvenu stranu ovog pitanja. Ona se bavi isključivo religioznim smislom bolesti i
ozdravljenja u nacrtu spasenja. To više što se kroz bolest već očituje vlast *Smrti nad
čovjekom (usp. l Kor 11,2832); ona dakle mora imati neki sličan smisao.

I. BOLEST
OJ Zdravlje podrazumijeva puninu životne snage; bolest se shvaća u prvom redu kao
stanje slabosti i nemoći (Ps 38,11). Dalje od te iskustveno utvrđene činjenice, liječnička
su zapažanja vrlo oskudna; ograničena su na ono vidljivo: bolesti kože, rane i prijelomi,
ognjica i nemir (tako u psalmima o bolesnicima: Ps 6; 32; 38; 39; 88; 102). Svrstavanje
raznih bolesti ostaje nejasno (npr. u slučaju *gube). Naravni se uzroci uopće ne istražuju,
izuzev onih koji su očiti: ranjavanje, pad (2 Sam 4,4), *starost, kojoj Propovjednik sa
sjetnom duhovitošću opisuje propadanje (Prop 12,16; usp. Post 27,1; l Kr 1,14; za razliku
od Pnz 34,7). Zapravo je za religioznog čovjeka ono bitno drugdje: što znači bolest za
onoga tko je njome pogođen?
Qy U svijetu u kojem sve ima svoj božanski uzrok nije ni bolest iznimka; nemoguće je u
njoj ne vidjeti udarca kojim Bog kažnjava čovjeka (Izl 4,6; Job 16,12 si; 19,21; Ps 39,11
si). U njoj se može prepoznati i zahvat bića viših od čovjeka uvijek u zavisnosti od Boga:
*Anđeo zatornik (2 Sam 24,15 si; 2 Kr 19,35; usp. Izl 12,23), per
sonificirane pošasti (Ps 91,5 si), *Sotona (Job 2,7)... U poslijeizgnanstvenora judaizmu
pažnju će sve više zaokupljati djelatnost *zlih duhova: bolest omogućuje uvid u utjecaj
tih pakosnih bića na svijet u kojem živimo. Ali čemu taj utjecaj zloduha, čemu prisutnost
zla ovdje na zemlji ako je Bog apsolutni gospodar?
Q) Čovjekov religiozni osjećaj iz spontane pobude povezuje bolest i *grijeh. Biblijska
objava ne proturiječi tomu: ona samo pobliže određuje u kojem se smislu ima razumjeti
ta veza. Bog je čovjeka stvorio za sreću (usp. Post 2). Bolest je, kao i sva ostala ljudska
zla, protivna toj dubokoj namisli; ona je ušla u svijet tek kao posljedica grijeha (usp. Post
3,1619). Ona je jedan od znakova Božje *srdžbe protiv grešnog svijeta (usp. Izl 9,112).
Osobito je taj njen smisao uključen u okvir *Saveza: ona je jedno od glavnih prokletstava
što će zadesiti nevjerni Božji narod (Pnz 28,21 si. 27 si. 35). Iskustvo bolesti mora,
dakle^ kod čovjeka uroditi oštrijom sviješću o grijehu. Vidimo da tako doista i biva u
prozbenim psalmima: molitva za ozdravljenje uvijek je popraćena priznanjem prijestupa
(Ps 38,26; 39,912; 107,17). Nameće se ipak pitanje, jesu li svakoj bolesti uzrok osobni
grijesi onoga koga ona zadesi. Tu je naučavanje neodredenije. Posizanje za načelom
zajedničke odgovornosti pruža nedostatan odgovor (usp. Iv 9,2). SZ nazire rješenje samo
u dva pravca. Kad bolest ponekad pogodi pravednike, npr. Joba ili Tobita, ona može biti
providnosna kušnja koja ima pokazati njihovu vjernost (Tob 12,13). Kod
Pravednikapatntka u najvišem smislu riječi, kod *Sluge Jahvina, bolest poprima
vrijednost *okajanja za prijestupe grešnika (Iz 53,4 si).

II. OZDRAVLJENJE
1. SZ nipošto ne zabranjuje utjecanje liječničkim mjerama: Izaija se njima služi da
ozdravi Ezekiju (2 Kr 20,7), a Rafael kad liječi Tobita (Tob 11,8.11 si). Uobičajena
je upotreba nekih prostih lijekova (usp. Iz 1,6; Jr 8,22; Mudr 7,20), a Ben Sirah čak
donosi lijepu pohvalu liječničkog zanata (Sir 38,18.12 si). Zabranjeni su samo magijski
čini povezani sa štovanjem kumira (2 Kr 1,14), koji često kvare i samu medicinu (usp. 2
Ljet 16,12).
2. Ali prije svega treba se utjecati Bogu: on je, naime, gospodar života (Sir 38,9 si. 14).
On je koji udara i liječi (Pnz 32,39; usp. Hoš 6,1). On je najbolji čovjekov liječnik (Izl
15,26): upravo se zato anđeo poslan da ozdravi Saru zove Rafael (= »Bog liječi«;
Tob 3,17). Stoga se bolesnici obraćaju njegovim predstavnicima svećenicima (Lev
13,49 si; 14,2 si; usp. Mt 8,4) i prorocima (l Kr 14,13; 2 Kr 4,21; 8,7 si). *Priznajući
ponizno svoje grijehe, oni mole za ozdravljenje kao *milost. Psalmi ih prikazuju
kako iznose svoju bijedu zazivajući Božju pomoć, usrdno se moleći njegovoj
svemogućnosti i milosrđu (Ps 6; 38; 41; 88; 102 ...). Upravo s pouzdanjem u njega pri-
premaju se da prime traženu milost. Ova im se ponekad ukazuje u obliku *čuda (l
Kr 17,1724; 2 Kr 4,1837; 5). Ali uvijek ima vrijednost znaka: Bog se prignuo nad
napaćeno čovječanstvo da mu olakša boli.
3. Bolest je, naime, zlo čak i ako ima neki smisao. Zato eshatološka obećanja proroka
predviđaju njeno ukidanje u *novom *svijetu u koji će Bog smjestiti svoje u posljednja
*vremena: neće više biti bolesnih (Iz 35,5 si), patnje ni suza (25,8; 63,19 si)... U
svijetu oslobođenom od grijeha moraju nestati posljedice grijeha što solidarno tište
ljudski rod. Kad Pravednikpatnik uzme na sebe naše bolesti, bit ćemo iscijeljeni zaslu-
gom njegovih rana1 (53,4 si).

I. ISUS I BOLEST
1. Od početka do kraja svoga javnog djelovanja Isus nalazi bolesnike na svojim puto-
vima. On ne tumači bolest u suviše uskoj perspektivi plaće za grijehe (usp. Iv 92 si); u
njoj vidi zlo od kojega ljudi pate, posljedicu grijeha, znak moći *Sotone nad ljudima (Lk
13,16). Obuzima ga sažaljenje (Mt 20,34), i to sažaljenje traži od njega da nešto učini. Ne
gubi vremena lučeći što je naravna bolest a što je opsjednutost zlim duhom: »On riječju
istjera duhove i sve bolesnike izliječi« (Mt 8,16 //). To dvoje je povezano. Oboje jednako
očituje njegovu moć (usp. Lk 6,19) i smisao im je, u konačnici, isti: znak su Isusove
pobjede nad Sotonom i uspostavljanja Božjega kraljevstva ovdje na zemlji, u skladu s
Pismima (usp. Mt 11,5 //). To ne znači da bolest mora sad nestati iz svijeta; ali već je
sada, ovdje na zemlji, na djelu Božja sila koja će je na kraju pobijediti. Zato Isus od svih
bolesnika koji mu iskazuju pouzdanje (Mk 1,40; Mt 8,26 //) traži samo jedno: da vjeruju
jer *vjeri je sve moguće (Mt 9,28; Mk 5,36/7; 9,23)7 Njihova vjera u Isusa uključuje
vjeru u *kraljevstvo Božje, i baš ih ta vjera spašava (Mt 9,22//; 15,28; Mk
2. *Čudesna, dakle, ozdravljenja u nekoj mjeri anticipiraju stanje savršenstva u koje će se
čovječanstvo najzad vratiti u kraljevstvu Božjem, kako to kazuju proročanstva. Ali ona
uključuju i neko simboličko *znacenje u odnosu na sadašnje vrijeme. Bolest je znamenje
stanja u kojem se nalazi čovjek grešnik: duhovno je on slijep, gluh, uzet . . . prema tome,
ozdravljenje bolesnoga jest i znamenje: ono je slika duhovnog ozdravljenja što ga je Isus
netom izveo u ljudima. On oprašta uzetomu grijehe, a da pokaže da je tomu vlastan,
ozdravlja ga {Mk 2,112//). Ovaj domašaj čudesaznakova istaknut je nadasve u IV
evanđelju: ozdravljenje uzetoga kod Bethesde jest djelo vraćanja života, djelo koje Isus
vrši (Iv 5,19.1926), a ozdravljenje slijepog od rođenja pokazuje da je on *Svjetlo svijeta
(Iv 9). Tako su Isusovi čini nad bolesnicima predigra kršćanskih jakramenata. On je,
naime, doša na zemlju da liječi grešnike (Mk 2,17//),' kao liječnik koji uklanja bolesti
tako što ih uzima na sebe (Mt 8,17 = Iz 53,4). To će,
zapravo, biti smisao njegove Muke: Isus će podijeliti sa čovječanstvom njegovo
patničkostanje da bi najzad mogao pobijediti njegove boli.

II. APOSTOLI I CRKVA PRED BOLEŠĆU

1. Čudesna su ozdravljenja znak Božjeg kraljevstva: taj znak nije ostao zatvoren u Isusov
zemaljski život. Isus je udijelio apostolima vlast ozdravljati bolesnike već kod njihova
prvog poslanja (Mt 10,1). A kod definitivnog izašiljanja obećaje im da će se taj
znak neprestano događati: to će biti znak vjerodostojnosti njihova navješćivanja evan-
đelja (Mk 16,17 si). Stoga Djela u više navrata bilježe čudesna ozdravljenja (Dj 3,1
si; 8,7 si; 9,32 si; 14,8 si; 28,8 si) koja pokazuju moć Isusova *imena i stvarnost njegova
uskrsnuća. Tako Pavao spominje među *karizmama i dar ozdravljanja (l Kor
12,9.28.30): taj neprekidni znak ne prestajepribavljati vjerodostojnost Isusovoj Crkvi po-
kazujući da u njoj djeluje Duh Sveti. Ipak, bolesnici obično primaju Božju milost
na manje spektakularan način. Preuzimajući gest apostola (Mk 6,13), »starješine«
Crkve dijele im *pomazanje uljem, u Gospodinovo ime, a oni se s vjerom mole i
ispovijedaju grijehe; ta ih molitva spašava, jer su im grijesi oprošteni, i oni se
mogu nadati ozdravljenju, ako je Božja volja (Jak 5,14 si).
2. Međutim, to se ozdravljenje ne zbiva neizostavno, kao da je to neki magijski učinak
molitve i obreda. Dok potraje ovaj svijet, čovjek neće prestati snositi posljedice
grijeha. Ali »ponijevši naše bolesti« u vrijeme svoje Muke, Isus im je dao nov smisao:
odsad one, kao l svaka patnja, imaju vrijednost *oikupljenja. Pavao, koji ih je mnogo puta
iskusio (Gal 4,13; 2 Kor 1,8 si; 12,710), zna da one čovjeka združuju s Kristom koji trpi:
»Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem
tijelu očituje i život Isusov« (2 Kor 4,10). Dok Jobu nije uspijevalo shvatiti
smisao svoje kušnje, kršćanin se raduje kad »u svome tijelu dopunjuje što nedostaje Kri-
stovim mukama za Tijelo njegovo koje je •Crkva« (Kol 1,24). Dok ne nastupi onaj
povratak u *raj gdje će ljudi za svu vječnost biti iscijeljeni plodovima sa *stabla Života
(Otk 22,2; usp. Ez 47,12), i sama je bolest poput *patnje i *smrti ugrađena u red
*spasenja. To ne znači da ju je lako podnositi: ona je i dalje *kušnja, i znak je ljubavi
pomagati bolesnicima posjećivanjem i utjehom. »Ponesi bolesti sviju«
savjetuje Ignacije Antiohijski. Ali služiti bolesnicima znači služiti samom Isusu u nje-
govim patničkim udovima: »Bijah bolestan i pohodiste me« reći će na dan suda (Mt
25,36). Bolesnik u kršćanskom svijetu nije više prokletnik od koga ljudi okreću glavu
(usp. Ps 38,12; 41,610; 88,9): on je slika i znak Krista Isusa. JGt i PG

BRAT
Izraz »brat« u najstrožem smislu riječi pridijeva se ljudima koji su rođeni od iste majke
(Post 4,2). Ali u hebrejskom, kao i u mnogim drugim jezicima, on se u širem smislu
primjenjuje i na članove iste obitelji (Post 13,8; Lev 10,4; usp. Mk 6,3), istog plemena (2
Sam 19,13), istoga naroda (Pnz 25,3; Suci 1,3), suprotno *tuđincu (Pnz 1,16; 15,2 si); on
najzad znači narode što su potekli od istog pretka, kao Edom i Izrael (Pnz 2,4; Am 1,11).
Osim ovog bratstva što se temelji na tijelu Biblija zna i za drugo bratstvo, koje počiva na
vezi duhovnoga reda: bratstvo po vjeri (Dj 2,29), simpatija (2 Sam 1,26), slična služba (2
Ljet 31,15; 2 Kr 9,2), sklopljeni savez (Am 1,9; •l Kr 20,32; l Mak 12,10) ...
Ova prenesena upotreba riječi pokazuje da bratstvo ljudi kao življena stvarnost nije
ograničena naprosto na srodstvo po krvi, iako je ovo njegov prirodni temelj. Objava ne
polazi od razmišljanja nad činjenicom da su svi ljudi po prirodi braća. To ne znači da ona
zabacuje ideal sveopćeg bratstva; ali ona zna da je taj ideal neostvariv, a nastojanje oko
njega smatra varljivim ako nije traženo u Kristu. S druge pak strane, takav je uistinu ideal
za kojim ide SZ, preko elementarnih bratskih zajednica zasnovanih na rasi, krvi ili
religiji; i taj se ideal najzad počeo ostvarivati u NZ, u zajednici Crkve.
SZ

PREMA SVEOPĆEM BRATSTVU

1. Počeci. Izvodeći ljudski rod »od jednog čovjeka« (Dj 17,26; usp. Post l2), Bog
je u srce ljudi usadio san o bratstvu u *Adamu; ali taj će san postati stvarnost tek nakon
duga puta. Jer, prije svega, povijest Adamovih sinova jest povijest raskinuta bratstva:
Kajin je ljubomoran na *Abela i ubija ga; on čak neće ni da zna gdje mu je brat (Post
4,9). Poslije Adama čovječanstvo je bilo grešno. S Kajinom se u njemu razotkriva
lice *mržnje, i ono će uzalud nastojati da tu mržnju prekrije velom mita o
prvotnoj ljudskoj dobroti. Čovjek mora priznati da se na vratima njegova srca skutrio
grijeh (Post 4,7): morat će ga pobijediti, ako ne želi da on njime zagospodari.
2. Bratstvo u Savezu. Prije nego Krist osigura tu pobjedu, izabrani će narod proći dug
put privikavanja na bratstvo. Nipošto odmah na bratstvo sa svim ljudima, već na
bratstvo medu *Abrahamovim sinovima po vjeri u istoga Boga i po istom *savezu. Ta-
kav je ideal Što ga opisuje Zakon svetosti: »Ne mrzi svoga brata ..., ljubi *bližnjega
svoga« (Lev 19,17). Nikakvih prepirki, mržnji, osvete! Pozitivna pomoć kao ona što je
propisuje zakon levirata glede bitne obaveze *plodnosti: kad netko umre bez djece,
najbliži srodnik mora »podignuti dom svome bratu« (Pnz 25,10; Post 38,8.26).
Predaje o praocima iznose lijepe primjere ovog bratstva: Abraham t Lot predusreću
nesloge
{Post 13,8), Jakov se pomiruje s Ezavom (33,4), Josip oprašta svojoj braći (45,18).
Međutim, primjenjivanje tog ideala neprestano se sukobljuje s tvrdoćom ljudskih srdaca.
Izraelsko društvo, kakvim ga vide proroci, vrlo je daleko od tog ideala. Nikakva bratska
ljubav (Hoš 4,2); »nitko ni brata svog ne štedi« (Iz 9,18 si); nepravda je sve zahvatila,
nije moguće ni u koga se pouzdati (Mih 7,26); »brat bratu neka ne vjeruje, jer svaki brat
hoće istisnuti onog drugog« (Jr 9,3), a Jeremija je i sam progonjen od vlastite braće (Jr
11,18; 12,6; usp. Ps 69,9; Job 6,15). Tome tvrdom svijetu proroci dozivaju u pamet
zahtjeve *pravednosti, dobrote, milosrđa (Zah 7,9 si). To što imaju svog stvoritelja za
zajedničkog *Oca (Mal 2,10), nije li to za sve članove Saveza zalog još stvarnijeg
bratstva od onoga po zajedničkom podrijetlu od Abrahama (usp. Iz 63,16)? Jednako i
mudraci uzdižu istinsko bratstvo. Ništa nije bolnije nego biti napušten od braće (Izr 19,7;
Job 19,13); ali pravi brat uvijek ljubi, pa i u nevolji (Izr 17,17); ne smije se on mijenjati
za novac (Sir 7,18), jer »potpomognuti brat jači je od tvrda grada« (Izr 18,19 LXX). Bog
rnrzi svađe (Izr 6,19), a mila mu je sloga (Sir 25,1). »Gle, kako je dobro i kako je milo
kao braća zajedno živjeti!« (Ps 133,1).
3. Prema pomirenju zavađene braće. Dar božanskog Zakona ipak nije dostatan da se
uspostavi bratski svijet. U ovome vlada nestašica ljudskog bratstva na svim razinama.
Pored zadjevica, Izrael doživljava da se raspada veza njegovih plemena (usp. l Kr 12,24),
a *razdor dovodi do bratoubilačkih ratova (npr. Iz 7,19). Prema vani sukobljuje se s
najbliskijim bratskim narodima, kao s Edomom kojega je obavezan ljubiti (Pnz 23,8), ali
koji ga ni sam sa svoje strane baš ne štedi (Am 1,11; usp. Br 20,1421). A što da se kaže o
udaljenijim narodima Što ih jedne na druge diže ljuta *mržnja? Pred tim zajedničkim
grijehom proroci se okreću k Bogu. Samo će on moći obnoviti bratstvo među ljudima kad
ostvari *spas
na kraju vremena. Tada će Judu i Izrael sjediniti u jedan narod (Hoš 2,2 si. 25), jer među
Judom i Efraimom neće više biti ljubomore (Iz 11,13 si); on će Jakova svega sabrati (Mih
2,12), bit će Bog svim plemenima (Jr 31,1); oba će se naroda »slagati« (Jr 3,18) zaslugom
*Kralja prava i pravice (23,5 si) i bit će onda samo jedno kraljevstvo (Ez 37,22). Ovo će
se bratstvo najzad proširiti na sve *narode: oni će se međusobno izmiriti i opet naći *mir i
*jedmstvo (Iz 2,14; 66,18 si).
NZ

SVI BRAĆA U ISUSU KRISTU

Proročki san o sveopćem bratstvu postaje stvarnost u Kristu, novom *Adamu. Njegovo
ostvarenje na zemlji, u Crkvi kako god bilo nesavršeno jest opipljivi znak njegova
konačnog ispunjenja.
l. Prvorođenac medu mnoštvom braće. Isus je svojom smrću na *križu postao
»prvorođenac među mnogom braćom« (Rim 8,29); on je *izmirio s Bogom i međusobno
dvije grane čovječanstva: *židovski narod i *poganske narode (Ef 2,1118). Oni sada
zajedno imaju pristup *Kraljevstvu, i stariji brat židovski narod ne smije više biti
ljubomoran na raslpnog sina koji se najzad vratio u kuću Očevu (Lk 15,2532). Poslije
svog uskrsnuća Krist može svoje učenike zvati braćom (Iv 20,17; Mt 28,10). Stvarnost je
sada ovakva: svi koji ga primaju postaju djecom Božjom (Iv 1,12), braćom • ne zbog
podrijetla od Abrahama po tijelu, već po *vjeri u Krista i vršenju *volje Očeve (Mt
12,4650//; usp. 21,2832). Ljudi tako postaju Kristovom braćom ne u prenesenom smislu,
već po novom *rođenju (Iv 3,3). Oni su rođeni od Boga (1,13), i imaju isto podrijetlo kao
i Krist koji Ih je posvetio i koji »se ne stidi zvati ih braćom« (Heb 2,11). Krist je doista
postao u svemu sličan nama, da bismo zajedno s njim postali sinovi (2,1017). Kao Božji
sinovi u punom smislu riječi, ovlašteni da mu kažemo »Abba«, mi smo također
subastlnici Kristovi, jer smo
postali njegova braća (Rim 8,1417), i s njim smo vezani mnogo više nego bismo mogli
biti vezani s braćom po tijelu.
2. Zajedništvo braće u Kristu. Isus je za svog života sam položio temelje i izrekao zakon
novog bratskog zajedništva: preuzeo je i usavršio zapovijedi koje su se ticale odnosa
među bracom (Mt 5,2126), podajući značajno mjesto dužnosti bratskog
opominjanja (Mt 18,15 si). Ovo posljednje mjesto daje, istina, nazreti da je
posrijedi ograničeno zajedništvo iz kojega može nevjerni brat biti i isključen,
ali drugdje se vidi da je ono otvoreno svima (Mt 5,47): svatko je dužan ljubiti i
najmanjeg od svoje nesretne braće, jer u njima uvijek susreće Krista (Mt 25,40).
Stoga poslije Uskrsnuća, kad je Petar »učvrstio svoju bra61« (Lk 22,31 si), učenici
tvore medu sobom »bratstvo« (l Pt 5,9), Oni, istina, ispočetka zovu »braćom« Zidove,
svoje drugove po plemenu (Dj 2,29; 3,17...). Ali već Pavao gleda u njima samo braću
»po tijelu« (Rim 9,3). Nastao je naime novi rod od Zidova i pogana (Dj 14,1 si), izmiren
po vjeri u Krista. Ništa više ne razdvaja njegove pripadnike, pa Čak ni razlika u
društvenom položaju između gospodara i robova (Flm 16); svi su oni *jedno u Kristu,
svi braća, vjerni ljubimci Božji (usp. Kol 1,2). Takvi su pravi sinovi Abrahamovi
(Gal 3,729): oni grade Kristovo *Tijelo (l Kor 12,1227), u novom su *Ađamu našli
temelj i izvor svog bratstva.
3. Bratska ljubav. Bratska *ljubav se ponajprije vrsi u krilu zajednice onih koji vjeruju.
To »iskreno bratoljublje« nije naprosto neko prirodno čovjekoljublje: ono se može postići
samo ponovnim *rođenjem (l Pt 1,22 si). U tome nema ničeg platonskog, jer ono uistinu
teži da dosegne sve ljude, ali se provodi unutar male zajednice: izbjegavanje razmirica
(Gal 5,15), uzajamno potpomaganje (Rim 15,1), *milostinja (2 Kor 89; l Iv 3,17),
obzirnost (l Kor 8,12). Upravo je obzirnost ohrabrila Pavla kad je stigao u Rim (Dj
28,15). Izgleda da je Ivan u svojoj
poslanici riječi »brat« pridao sveobuhvatno značenje koje je inače više pridržano riječi
»*bližnji«. Ali njegovo je naučavanje isto, i on jasno suprotstavlja bratsku ljubav
Kajinovu postupku (l Iv 3,1216); u njega bratska ljubav postoje prijeko potrebnim zna-
kom ljubavi prema Bogu (l Iv 2,912).
4. Prema savršenom bratstvu. Međutim, zajedništvo vjernika nije ovdje na zemlji nikad
potpuno ostvareno: može biti nedostojnih (l Kor 5,11), mogu se uvući lažna braća (Gal
2,4 si; 2 Kor 11,26). Ali zajednica vjernika zna da će Đavao, tužitelj sve braće pred
Bogom, jednog dana biti zbačen (Otk 12,10). Očekujući tu konačnu pobjedu koja će joj
omogućiti da se ostvari u punini, ona svjedoči da se ljudsko bratstvo uputilo prema
novom *čovjeku o kojem se od iskona sanjalo. AN i XLD

BRIGE
1. Poticanje na brigu. Briga je ponajprije pomnja kojom nastojimo oko dovršenja nekog
*rada ili nekog *poslanja. Biblija nalazi riječi divljenja i preporuke za tu umnu i radinu
čovjekovu prisutnost pri svim njegovim zadaćama. Ponajprije onim najskromnijima, npr.
u kućnom krugu (Izr 31,1031),, u zanatu (Sir 38,2434) ih' javnim poslovima (50,14). Još
više Biblija uzdiže brigu za duhovne zadaće: traženje *mudrosti (Mudr 6,17; Sir 39,111)
ili ćudorednog napretka (l Tim 4,15; usp. Tit 3,8; l Kor 12,25), Apostolovu (2 Kor 11,28;
usp. 4,8 si) ili pak Petrovu skrb (Lk 22,32). Najizvrsniji je u ovom pogledu primjer
samog Isusa, koji se bez pridržaja predao izvršenju svog poslanja (Lk 12,50). Osim toga,
briga je »za Gospodnje« tako uzvišena reda da može, na
Isusov poziv, dovesti dotle da se odreknemo briga ovoga *svijeta te da se izravno i po-
svema brinemo samo za ono »jedno potrebno« (l Kor 7,32 si; usp. Lk 10,41 si).
2. Brige i vjera. Na svim dakle područjima Biblija osuđuje nemar i lijenost. Ali ona
također zna da se Čovjek izlaže opasnosti da ga briga ovoga svijeta obuzme na Štetu
duhovnih briga (Lk 8,14 //; 16,13 // 21f34 //). Isus je ukazao na tu opasnost: on poziva
svoje učenike da se brinu samo za *kraljevstvo Božje; nužna sloboda duha neće im doći
od nebrige zadaće ovoga svijeta ostaju i dalje obavezom već od *pouzdanja u očinsku
Božju ljubav i njegovu *providnost (Mt 6,2534/7; 16,512).
Osim toga, kojega se god područja brige ticale, one su same po sebi poziv na pouzdanje i
na *vjeru. Dobro ispunjena zadaća u nekim slučajevima omogućuje čovjeku da »se
*smije danu budućem« (Izr 31,25); brige pak što ih ona navaljuje češće su za čovjeka
prilika da u neizvjesnosti, *strahu ili *tjeskobi postane svjestan svojih granica. *Patnja
Sto tako nastaje jest zajednički udes svih ljudi (Mudr 7,4). On ih zove da povjere
Gospodinu teret svojih briga (Ps 55,23; usp. l Pt 5,7), pa čak i ako su te brige posljedica
njihovih grijeha (Ps 38,19; usp. Lk 15,1620); i to u vjeri koja zna da je »briga za njih u
Svevišnjeg« (Mudr 5,15). Oni će tada moći sa svom potrebnom pomnjom »okoristiti se
ovim svijetom«, ali »kao oni koji ga ne uživaju« (l Kor 7,31). U stvari, s one strane svih
briga »*mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu
Isusu« (FU 4,6 si).
JDu

BROJEVI
Kad se u svetim knjigama susrećemo s brojčanim oznakama, prvo moramo provjeriti jesu
li one točno prenesene. Brojevi su
nekad pisani slovima, pa je tekst mogao biti preinačen ili osakaćen. Tako su kod 2 Saro
24,13 neki Čitali z (=7), dok paralelan tekst u l Ljet 21,12 ima g. (=3). Poslije provjere
teksta treba se još zapitati, da li je dotični broj u nakani pisca trebalo shvatiti prema
njegovoj egzaktnoj aritmetičkoj vrijednosti ili samo približno, ili pak u njegovu
simboličkom značenju. Doista je izvan sumnje da su stare semitske civilizacije
malomarile za matematsku točnost kakvu cijeni naša civilizacija; one su, naprotiv,
obogaćivale konvencionalne i simboličke upotrebebrojeva.

I. PRIBLIŽNA I KONVENCIONALNA ZNAČENJA.

1. Od »zaokruženih« ili »približnih brojaka« lako se u Bibliji prelazi na konvencionalne
uporabe, koje bi bilo krivo shvaćati doslovno. 2 može značiti »nekolicina« (Br 9,22), a
dvostruko preobilje (Jr 16,18; Iz 40,2; 61,7; Zah 9,12; Otk 18,6). 3 je približna vrijednost
broja pi (ji = 3,14 ...) (l Kr 7,23); drugi put, trostruko ponavljanje nekog pokreta (l Kr
17,21) ili riječi (Jr 7,4) ističe emfazu, mzistiranje, »superlativ nad superlativima« (Iz 6,3).
4 označuje sveukupnost zemljopisnog nebosklona (sprijeda, straga, desno i lijevo): četiri
vjetra (Ez. 37,9; Iz 11,12), četiri rijeke u Raju zemaljskom (Post 2,10). 5 ima
mnemotehničku vrijednost (prsti na ruci), iz koje su možda potekli neki obredni propisi
(Br 7,17.23.29); ali taj je broj sasvim približan u Post 43,34 (Benjaminov je obrok »pet
puta veći«), Lk 12,6 (»pet vrabaca za dva novčića«; Mt 10,29 ima »dva vrapca za jedan
novčić«), l Kor 14,19 (radije »pet riječi... da i druge poučim, nego bezbroj riječi u tuđem
jeziku«). 7 dočarava znatan broj: Kajin će biti sedmerostruko osvećen (Post 4,15),
pravednik posrće sedam puta dnevno (Izr 24,16), Petar je spreman oprostiti sedam puta
(Mt 18,21), a Isus je iz Magdalene istjerao sedam zlih duhova (Mk 16,9); ali taj broj ima i
superlativ: Lamek će biti osvećen sedamdeset i sedam puta (Post 4,24), a Petar će
morati oprostiti 77 puta (ili 70 puta 7 puta) {Mt 18,22). 10 ima mnemotehničku vrijed-
nost (deset prstiju): odatle njegova uporaba kod deset zapovijedi (Izl 34,28; Pnz 4,13) ili
deset zala egipatskih (Izl 7,14 12,29); odatle je potekla predodžba znatno velike količine:
Laban je Jakovu deset puta mijenjao plaću (Post 31,7), a Joba su deset puta pogrdili
njegovi prijatelji (Job 19,3). 12 je broj mjesečevih mijena u godini i zato budi predodžbu
potpunog godišnjeg kruga: 12 Salamonovih namjesništava redom podmiruju kroz jedan
mjesec uzdržavanje kraljeva doma (l Kr 4,75,5); neki su pretpostavljali da je broj od
dvanaest izraelskih plemena bio u vezi s kultnim služenjem u zajedničkom svetištu
tijekom 12 mjeseci u godini. Broj 40 konvencionalno znači godine jednog naraštaja: 40
godina boravka u pustinji (Br 14,34), 40 godina mira u Izraelu poslije svakog izbavljenja
zaslugom sudaca (Suci 3,11.30; 5,31, itd.), 40 godina Davidova kraljevanja (2 Sam 5,4)
Odatle predodžba o znatno dugom razdoblju kojemu se točno ne zna trajanje: 40 dana i
40 noći Potopa (Post 7,4), Mojsijeva boravka na Sinaju (Izl 24,18); ali 40 dana Ilijina
puta (l Kr 19,8) i Kristova posta (Mk 1,13//) simbolički ponavljaju 40 Izraelovih godina u
pustinji. Slične uporabe treba spomenuti za 60 i 80 (Pj 6,8), 100 (Lev 26,8; Prop 6,3;
stostruko u Mt 19,29), dok su sedamdesetorica staraca u Br 11,16.24 u vezi s
konvencionalnom uporabom broja 7 (usp. Lk 10,1). Jednako su
1 neke uporabe broja 70 (10 puta 7) u vezi sa simbolikom *sedrm'ce J *sabata (Jr 25,11;
2 Ljet 36,21; Dn 9,2). Brojka 1000 dočarava veliku količinu: Bog iskazuje ljubav
tisućerim naraštajima (Izl 20,6; Jr 32,18); za nj je 1000 godina kao jedan dan (Ps
90,4), a jedan dan s njime vrijedi više od 1000 drugih dana (Ps 84,11). Ali ta ista
brojka služi l za unutrašnju podjelu plemena, a sama se »tisuća« konvencionalno dalje
dijeli na stotice, pedesetlce i desetice (Izl 18,21). Nadalje, rnirijada (10.000) znači
bajoslovnu Množinu (Lev 26,8). Svakako, ti veliki bro
jevi imaju hiperboličnu vrijednost koja se osjeća na mjestima kao što su Post 24,60 ili l
Sam 18,7.
2. Izvorni postupak za isticanje emfaze sastoji se u natkriljivanju nekog broja time što iza
njega dolazi broj koji je veći od njega: »Bog je rekao jedno, a ja dvoje čuo« (.Ps 62,12).
Tako dolazi: 1 + 2 (Jr 3,14; Job 40,5); 2 + 3 (Hoš 6,2; Job 33,29; Sir 23,16); 3 + 4 (Ara
12; Izr 30,1533; Sir 26,5; usp. ter quaterque beati u Vergilija); 4 + 5 (Iz 17,6); 5 + 6 (2 Kr
13,19); 6 + 7 (Izr 6,16; Job 5,19); 7 + 8 (Mih 5,4; Prop 11,22); 9 + 10 (Sir 25,7). Vidimo
da je taj postupak čest u mudraca, najčešće u obliku numeričkog mašala, slikovita
izlaganja koje se sustavno služi ovim načinom izražavanja.

II. SIMBOLIČKA ZNAČENJA

Stari je Istok jako cijenio simboliku brojeva. U Mezopotamiji, gdje je matematika bila
razmjerno razvijena, bogovima su se pripisivali određeni sveti brojevi. Prema
pitagorejskim spekulacijama, l i 2 su muški, 3 i 4 ženski brojevi, 7 djevičanski, itd. To se
poimanje ponekad susreće u židovskim spisima i kod Otaca, ali ono je Bibliji tuđe: u njoj
nijedna brojka nije sveta per se. Mjesto toga, u njoj se polazeći od nekih konven-
cionalnih uporaba ili pod pobočnim utjecajem okolnih civilizacija u velikom broju
susreću simboličke uporabe ili čak »getnatrije«.
1. Simboličke uporabe. 4, kao brojka kozmičkog totaliteta (koja je JOŠ u dnu »četiriju
Bića« kod Ez 1,5...; Otk 4,6), dobiva značenje svega što ima obilježje punine: četiri ljuta
biča u Ez 14,21; četiri blaženstva u Lk 6,20 si. (a 8 u Mt 5,110). Broj 7 tradicionalno
znači potpun niz: 7 škropljenja krvlju (Lev 4,6.17; 8,11; 14,7; Br 19,4; 2 Kr 5,10),
žrtvovanje 7 životinja (Br 28,11; Ez 45,23; Job 42,8; 2 Ljet 29,21). Taj se broj rado
povezuje sa sakro
sanktnim predmetima: 7 anđela u Tob 12, 15; sedmore oči na kamenu u Zah 3,9. On je
prije svega broj dana u *sedmici i karakterističan je za *sabat, sveti dan u pravom smislu
riječi {Post 2,2). Odatle one apokaltptiČke spekulacije u Dn 9,2.24, gdje 70 godišnjih
sedmica {10 jubileja od 7 X 7 godina) završava *Danom spasenja, neovisno o bilo kakvoj
stvarnoj kronologiji. 7 je brojka savršenstva, koja se dade rastaviti na 3 + 4, i stoga se
javlja u proročkim viđenjima (Iz 30,26; Zah 4,2) a naročito u otkrivenjima {Otk 1,12.16;
3,1; 4,5; 5,1.6; 8,2; 10,3; 15,1; 17,9), ali spominje se i njegova polovina, 3K (Dn 7,25;
8,14; 9,27; 12,8.11 si; Otk 11,2 si. 9 si; 12,6.14; 13,5). Naprotiv, 6 (71) jest tip neuspjela
savršenstva (Otk 13,18; 666).
Broj 12, kao broj dvanaest plemena, također je savršena brojka što se simbolično
primjenjuje na Božji narod. Odatle njegova značajna uporaba za 12 Isusovih ^apostola
koji će vladati nad dvanaest plemena novog Izraela (Mt 19,29//). Tako i novi Jeruzalem u
Otkrivenju ima dvanaestera vrata u koja su urezana imena dvanaest plemena (Otk 21,12)
i dvanaest temelja što nose imena dvanaest apostola (21,14). Jednako tako, i spašenog
naroda ima 144.000, 12.000 po svakom plemenu Izraelovu (7,48). Ali onih 12 zvijezda
što su kruna *2eni (drugi simbol novoga čovještva) mogli bi biti aluzija na dvanaest
zviježđa životinjskoga kruga (12,1).
2. Gematrije. Gematrijom (iskvareno od geometr'ia) zovu u starih omiljeni postupak
prema kojemu određeni broj označuje čovjeka ili predmet zato što brojna vrijednost slova
koja tvore njegovo ime odgovara broju o kojemu se radi. U Bibliji ima za to nekoliko
sigurnih primjera.
318 Abrahamovih pratilaca (Post 14,14) vjerojatno odgovara šifri imena Eliezera,
Abrahamova nadstojnika: '+ L + J +'+ Z + R=l + 30 + 10 + 70 + 7 + 200 = 318.
Predlagali su također da se u 3X14 naraštaja od kojih se sastoji Isusovo rodoslovlje (Mt
1) gleda
gematrija Davidova imena (DVD), nadodana simboličkoj uporabi broja 7: Isus bi tako
bio označen kao »trostruki David« (osobiti potomak Davidov i mesija). Siguran je pri-
mjer za broj one Zvijeri (666) u Otk 13,18 rnada osnovica proračuna daje povoda
raspravama. Sveti Irenej je već pomišljao na ime LATEINOS (30+1+300+5 + 10+50+
+70+200) kao oznaku za rimsko carstvo. Danas se najčešće uzima da je posrijedi Neron
Cezar, prema njegovu hebrejskom imenu NRVN QSR (50 + 200 + 6 + 50 + + 100 + 60 +
200). Bilo kako bilo, simbolizam broja 6 se nadograđuje na tu skrivenu oznaku.

III. ZAKLJUČAK
Stanovit broj biblijskih brojki mora se tumačiti dvojakim postupkom simboličkih vri-
jednosti i gematrija; ali vrlo često je njihov ključ za nas izgubljen, i vrlo ga je teško naći.
Tako bajoslovne životne dobi pretpotopnih patrijarha (koje su, uostalom, skromne u
usporedbi s onima što se javljaju u mezopotamijskim legendama) vjerojatno imaju neki
smisao; ali taj je smisao teško vidljiv osim kod Henoka, jedinog pravednika u tom nizu,
koji je živio 365 godina, što je savršeni broj jedne sunčeve godine. Možda to isto vrijedi i
za životne dobi Izraelovih predaka, za zbroj popisanih u Br 1,46, za onih 38 godina u Iv
5,5, za 153 velike ribe u Iv 21,11, itd.
Bilo kako bilo, ostaje izvan sumnje da se brojevi navođeni u svetim knjigama ne smiju
uvijek uzimati doslovno. Da bismo im shvatili doseg, uvijek moramo voditi računa o
nakani pripovjedača: da li je njima stalo da dadnu točne brojke ili približne podatke kojih
eventualna pretjeranost ima vrijednost hiperbole, ili pak neka znamenja što proistječu iz
čiste aritmetike? U povijesnim je knjigama vrlo često pretjeran broj boraca ili
zarobljenika (usp. Izl 12,37), ali to je običajnost toga književnog roda, a hagiografova se
tvrdnja shvaća s njom u vezi, bez obzira na više ili manje konvencionalan aritmetički
sadržaj. Isto tako, ako se javi simbolizam, pisci se u bitnome nadovezuju na domašaj
simbola.
Stoga je u svakom pojedinom slučaju potrebno vidjeti što je posrijedi, kako bi se s jedne
strane izbjeglo zapadanje u neumjereno simboličko tumačenje, a s druge strane u
ukrućivanje nekih tvrdnji koje treba gipko shvaćati, pa da se tim ukrućivanjem najzad liše
svog sadržaja tekstovni izvjeStaji. Treba imati na umu da brojevi pored svoje brojne
vrijednosti dosta često označuju pojmove sasvim drugačijeg reda, koji mnogo puta
izmiču današnjim čitaocima.
JdF i PG

BUBREZI
Ta je riječ često Izraz za čovjekovu tjelesnu snagu (l Kr 12,10), njegovu moć rađanja;
označuje predio oko pojasa, bokova, odnosno sjedište generativnih funkcija {2 Sam 7,12;
Ps 132,11; Heb 7,510). Ona, nadalje, označuje sjedište ili izvor strasti, potajnih misli,
osjećanja (Ps 72,21; Otk 2,23). Odatle dva niza značenja: jedna su poziv na djelovanje, a
druga podsjećaj na Božju moć nad našom najskrovitijom osobnošću.
1. U predjelu oko slabina usredotočena je čovjekova snaga. Kao što za put ili bitku treba
pašom pritegnuti haljinu, odjeću, vreću (Post 37,34), pregaču (l Kr 20,31; Mt 3,4) ili
oružje (2 Sam 20,8), tako i u službi Bogu treba biti opasnih bokova. Tada će Hebrejci biti
spremni za izlazak (Izl 12,11); Jeremija mora biti raspoložen za borbu (Jr 1,17); jaka je
žena uvijek u poslu (Izr 31,17; Mesija će pravdom opasati bedra a vjernošću bokove (Iz
11,5); Isusov učenik mora imati bokove opasane a *svjetiljku upaljenu (Lk 12,35);
kršćanin je potican da se bori opasavši »svoje bokove istinom« i obukavŠi »oklop
pravednost« (Ef 6,14). Sv. Petar zaključuje:
»Opalite svoje bokove, to jest um, budite trijezni« (l Pt 1,13).
2. U bubrezima kao nutarnjim organima javljaju se duboki obrati: u njima se rađaju
skroviti naumi, pale se žestoke strasti. Oni mogu zaigrati u učitelja dok sluša kako mu
učenik valjano zbori (Izr 23,16), uzdrhtati pred otpadom (l Mak 2,24), biti probodeni
kušnjom (Job 16,13). Onaj tko je bubrege stvorio (Ps 139,13) može kroz njih poučiti
*savjest čovjeka u molitvi (Ps 16,7). Spominju se obično zajedno sa *srcem, i označuju
predio koji izmiče pogledu i razlikuje se od onoga što je shvatljivo. Samo Bog »proniČe
srca i bubrege« (Ps 7,10; Jr 11,20), a tako i Isus, koji zna čovjekovu nutrinu (Iv 2,25):
samo Bog proniče dubinu bića. Jeremija, prorok nutarnjeg života, i psalmist ne boje se
biti kušani Božjim pogledom: »Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce«
(Ps 26,2; Jr 17,10; 20,12); oni, naime, za razliku od njihovih neprijatelja, znaju da im
bubrezi progovaraju Štoim *usne kazuju (Jr 12,2 si). Bog čuje riječi, ali on i »proniče
bubrege, istinski srce nadzire« (Mudr 1,6). Tako i bogoslužje u istom duhu moli: »Sažezi
nam, Gospodine, srca i bubrege ognjem Duha Svetoga.«
RF t savje« l srce I 2

BUDNOST
Bdjeti u užem smislu rijeci znači odreći se noćnog *sna; to se može činiti zato da bi se
produžio posao (Mudr 6,15) ili pak da se izbjegne neprijateljev zaskok (Ps 127f l si).
Odatle i preneseni smisao ove riječi: bdjeti znači biti na oprezu, boriti se protiv mrtvila i
nemara, kako bi se došlo do željena cilja (Izr 8,34). Za vjernika je ovaj cilj u tome da
spreman dočeka Gospodina kad dođe njegov *Dan; to je razlog vjernikove budnosti i
opreza: da živi u noći, ali da ne bude od *noći.

I. BDJETI: BITI SPREMAN NA GOSPODINOV DOLAZAK

1. U sinoptičkim je Evanđeljima poticanje na budnost najvažnija preporuka što je Isus
upućuje svojim učenicima na kraju govora o posljednjim stvarima i o dolasku Sina Čo-
vječjega (Mk 13,3337). »Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin« (Mt
24,42). Da bi izrazio kako je njegov dolazak nepredvidiv, Isus se služi raznim
usporedbama i prispodobama u kojima ima izvor i uporaba glagola bdjeti (uzdržavati se
od sna). Dolazak Sina čovječjega bit će nepredviđen kao i dolazak noćnog kradljivca (Mt
24,43 si), kao dolazak nekog gospodara koji se vraća noću ne najavivši se svojim
slugama (Mk 13,35 si). Baš kao i promišljeni gospodar kuće ili dobri sluga, kršćanin ne
smije dopustiti da ga obuzme *san, on mora bdjeti, a to znači čuvati se i biti spreman na
doček Gospodina. Budnost je, dakle, obilježje stava onog učenika koji se *nada
i očekuje Isusov povratak; ona prije svega znači biti u stanju uzbune, i samim
time zahtijeva nenavezanost na užitke i zemaljska dobra (Lk 21,34 si). Budući da se čas
paruzije ne može predvidjeti, treba poduzeti sve potrebno za slučaj da se na nju mora
čekati: to je pouka prispodobe o djevicama {Mt 25,113).
2. U prvim Pavlovim poslanicama, kojima dominira eshatološko gledanje, odjekuje
evanđeoski poticaj na budnost, osobito u l Sol 5,17. »Ne pripadamo noći niti tami, prema
tome, ne spavajmo kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni« (5,5 si). Kršćanin je »sin
*svjetlosti«, jer se obrati Bogu; on mora biti na oprezu i odolijevati tami, tom znamenju
zla, inače se izlaže pogibli da bude zatečen paruzijom. Za to budno držanje potrebna je
trijeznost, a to znači odricanje od »noćnih ispada i od svega što bi moglo odvratiti od
očekivanja Gospodina; ono u isti mah traži da se na sebe uzme duhovno oružje«: »Obu-
čimo se u oklop, to jest vjeru i ljubav, i u spasonosnu nadu kao kacigu« (5,8). U jednoj
kasnijoj poslanici Pavao se pobojava da
će kršćani napustiti prvotni žar; traži od njih da se probude, da se prenu iza *sna i pri-
preme da prime konačni spas (Rim 13,1114).
3. U Otkrivenju Sudac na kraju vremena upućuje poruku zajednici u Sardu: to je hitan
poticaj na budnost (3,1 si). Ova Crkva zaboravlja da Krist ima doći; ako se ona ne
probudi, on će je iznenaditi kao tat. Naprotiv, »blago onomu koji bdije i čuva svoje
haljine« (16,15), on će se moći priključiti pobjedničkoj pratnji Gospodinovoj.

II. BDJETI: BITI NA OPREZU PROTIV SVAKODNEVNIH NAPASTI

Budnost je postojano očekivanje Isusova povratka; ona mora pratiti život kršćana u borbi
protiv svakodnevnih napasti, koje već prethode velikoj borbi na kraju vremena.
1. U času kad ima ostvariti spasiteljsku *voIju Očevu, Isus mora u Getsemanskom vrtu
izdržali bolnu bitku (agonia), koje je anticipacija velike bitke na kraju vremena. Izvještaj
sinoptika pokazuje u Isusu uzor budnosti u trenutku *napasti, uzor koji se to jače ističe
Što se učenici nisu odazivali Učiteljevu poticaju, te su podlegli. »Bdijte i molite
da ne padnete u napast« (Mt 26,41): ova preporuka nadilazi okvir samog Getsemanija i
obraća se svim kršćanima. Njoj se odaziva i posljednja molba Očenaša: ova traži Božju
pomoć ne samo za trenutak bitke na kraju vremena već i za sve vrijeme bitke kršćanskog
života.
2. Poticaj na budnost zbog opasnosti u sadašnjem životu više je puta ponovljen u
apostolskim poslanicama (l Kor 16,13; Kol 4,2; Ef 6,1020); taj je poticaj osobito izra-
žajno izrečen na jednom mjestu koje se svake večeri čita u povečernji: »Budite trijezni i
bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao rlčući lav, tražeći koga da proždere« (l Pt 5,8).
Ovdje je, kao i u Ef 6,10 si, neprijatelj jasno označen; *Sotona i njegovi pomagači s
neumoljivom mržnjom neprekidno vrebaju
na učenika da ga prinude na otpad od Krista. Neka kršćanin uvijek bude na oprezu, neka s
vjerom moli i svojim odricanjem izbjegava Protivnikove zamke. Ova se budnost posebno
preporučuje glavarima koji su odgovorni za zajednicu koju moraju štititi od »opasnih
vukova« (Dj 20,2831).

III. BDJETI: PROVODITI NOĆ U MOLITVI

U Ef 6,18 i Kol 4,2 sveti Pavao vjerojatno smjera na običaj prvih zajednica na molitvena
bdijenja. »Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom
ustrajnošću« (Ef 6,18). Slavljenje vigilije jest konkretno ostvarivanje kršćanske
budnosti i nasljedovanje onoga Što je Činio Isus (Lk 6,12; Mk 14,38). Zaključak. Vjera u
Dan Gospodnji zahtijeva budnost; obilježje kršćanina koji mora odolijevati otpadu
posljednjih dana i spremno primiti Isusa koji dolazi. S druge strane, budući da su napasti
u sadašnjem životu anticipacija muke na kraju vremena, zato se kršćaninova budnost
mora iz dana u dan nastavljati u borbi protiv Zloga; ta borba traži od kršćanina
neprekidnu molitvu i budnost: »Bdijte, molite i budite trijezni!«
MD