Professional Documents
Culture Documents
2.20 Celicni Liv 2010 PDF
2.20 Celicni Liv 2010 PDF
MATERIJALI I NJIHOVO
Broj doc. 2.20
PONAŠANJE PRI ZAVARIVANJU
Autor:
ČELIČNI LIV I LIVENA Revizija: 3
Mirjana Smiljanić, dipl. Ing.
GVOŽĐA septembar, 2010.
PROGRAM
Definicije legura čeličnog liva i livenog gvožđa, zajedničke karakteristike liva; Čelični liv, primena,
označavanje, vrste, primena zavarivanja, sposobnost zavarivanja, zavarivanje.
Livena gvožđa, dijagram stanja FeC/Fe3C; podela prema stepenu grafitizacije, označavanje,
grafitizirana gvožđa, vrste prema obliku grafita: lamelarni, nodularni, vermikularni, temperovani liv;
primena zavarivanja, sposobnost zavarivanja. Metode zavarivanja- toplo, polutoplo, hladno
zavarivanje; Označavanje LG; Standardizovane vrste livenog gvožđa.
1.UVOD
Legure železa koje su namenjene za izradu metalurških proizvoda oblikovanjem livenjem
(odlivaka) pripadaju ili čeličnom livu ili livenom gvožđu.
1.1. Čelični liv su sve livene legure železa koje ne pripadaju livenom gvožđu. Granična linija za
čelični liv je sadržaj ugljenika do 2% (2,05% C). Razlikuju se od legura železa za valjane
metalurške proizvode po načinu oblikovanja, te za veću sposobnost livenja imaju povišen sadržaj
onih elemenata koji povećavaju livkost. Sadržaj ugljenika je obično nešto veći od odgovarajućih
valjanih čelika, naročito kod vrsta povišene legiranosti, ali su i niže vrednosti osobina plastičnosti i
žilavosti.
1.2. Livena gvožđa su legure železa sa sadržajem C >2%. Imaju znatno bolju livkost od
čeličnog liva, ali i lošije mehaničke osobine, posebno osobine plastičnosti i žilavosti. Zato se koriste
za proizvodnju odlivaka komplikovanije konfiguracije od kojih se ne zahtevaju značajne vrednosti
osobina plastičnosti. Osobine i namena livenih gvožđa zavise od sistema očvršćavanja (stabilni-
FeC, metastabilni-Fe3C), odnosno od stanja u kojem se pojavljuje ugljenik.
1.3. Zajedničke karakteristike livenih proizvoda
U odnosu na valjane proizvode kod livenih proizvoda prisutna je neujednačenost:
- makrostrukturna,
- fizička, i
- hemijska,
uslovljena složenim uslovima kristalizacije odlivaka komplikovane konfiguracije, i razlikama u
debljinama preseka odlivka.
Makrostruktura je dendritskog tipa, orijentisana i dezorijentisana, zavisno od uslova očvršćavanja
liva, odnosno dimenzija poprečnog preseka zida odlivka.
Fizička neujednačenost je uslovljena mogućim prisustvom grešaka livenja, kao što su usahline,
poroznost, gnezda nemetalnih i gasnih uključaka, pa i prsline.
Hemijska nejednorodnost je moguća kod većeg prisustva elemenata sklonih likvacionom
raslojavanju (C, P, S).
Shodno nameni i nivou zahtevanog kvaliteta uspostavljene su klase kvaliteta odlivaka kojima se
definiše prihvatljivost odstupanja oblika, mera i fizičke neujednačenosti. Tehničkim uslovima za
isporuku pri ugovaranju utvrđuju se mogućnosti i mesta dozvoljenih popravki grešaka livenja
primenom zavarivanja.
2.ČELIČNI LIV
2.1. OZNAČAVANJE I STANJE ISPORUKE
Legure koje su namenjene za izradu čeličnog liva u označavanju imaju prvu slovnu oznaku G.
Ostalo označavanje je isto kao kod legura za valjanje:
- označavanje prema nameni (S ili P) i minimalnoj vrednosti Re, odnosno Rp0,2;
- označavanje prema hemijskom sastavu.
Stanje isporuke odlivaka je uvek termički obrađeno - homogenizirajuće žareno, i završno termički
obrađeno za postizanje zahtevanih mehaničkih osobina i/ ili mikrostrukture.
Kod feritnih vrsta liva stanje isporuke može da bude: homogenizirajuće žareno, normalizaciono
žareno i otpušteno, kaljeno i otpušteno. Ako se jedna vrsta čeličnog liva proizvodi sa različitim
mehaničkim osobinama koje zavise od termičke obrade, uz oznaku se stavlja i dodatna oznaka
prema CR 10260.
2.2. VRSTE ČELIČNOG LIVA I PRIMENA ZAVARIVANJA
Nelegiran čelični liv opšte namene (S) je garantovanih mehaničkih osobina i garantovanih
maksimalnih vrednosti hemijskog sastava. Ako je namenjen za zavarivanje, u porudžbini se mora
Neovlašćeno umnožavanje nije dozvoljeno
ATB: Naziv dokumenta:
Broj dok. 2.20
ČELIČNI LIV I LIVENA GVOŽĐA
Strana 2 od 13
navesti namena za izradu sklopa od livenih delova zavarivanjem, odnosno da se postavi zahtev za
ograničenje maksimalne vrednosti sadržaja C ≤0,25%.
Osim pogodnosti za izradu delova kompleksnog oblika, prednosti primene čeličnog liva su za
delove izložene pritisnim i visokim dinamičkim opterećenjima, za različite uslove eksploatacije.
Tako odlivci za rad pod pritiskom (P) obuhvataju vrste čeličnog liva:
- za korišćenje na sobnoj temperaturi i povišenim temperaturama (SRPS EN 10213- Deo
2:2003);
- za korišćenje na niskim temperaturama ( SRPS EN 10213- Deo 3:2003);
- vrste austenitnog i austenitno-feritnog čeličnog liva (SRPS EN 10213- Deo 4:2003).
Odlivci od čeličnog liva za rad pod pritiskom su garantovanog hemijskog sastava (grupa standarda
SRPS EN 10213). Odredbe o zavarivanju ovih čeličnih odlivaka date su u SRPS EN 10213- Deo
1:2003. Prema tački 6.3 ovog standarda, “ako nije postignut drugačiji dogovor, zavarivanje je
dozvoljeno pod uslovom da sva zavarena područja (zavareni spojevi i površine mesta popravke
zavarivanjem) zadovoljavaju iste one kriterijume koje zadovoljavaju i odgovarajući delovi odlivaka,
čime su obuhvaćena i ispitivanja bez razaranja. Neophodna je kvalifikacija postupka zavarivanja,
prema EN 288-12.”
Zavarivanje čeličnog liva se primenjuje u proizvodnom zavarivanju (zavarivanje u toku proizvodnje
odlivaka) za izradu sklopova ili livenih priključaka, ili u popravci grešaka livenja (nedolivenost,
usahline, gnezda gasnih uključaka) na dozvoljenim mestima koja su utvrđena pri ugovaranju izrade
i isporuke. Drugi razlog primene je u reparaturnom zavarivanju delova oštećenih u eksploataciji. U
proizvodnom zavarivanju nelegiranog liva česta je primena i tvrdog navarivanja površina koje su u
eksploataciji pojačano izložene habanju.
2.3. SPOSOBNOST ZAVARIVANJA ČELIČNOG LIVA
Opšte nepovoljnosti za zavarivanje, iz bilo kojih razloga primene, je komplikovanost konfiguracije i
razlike u debljinama zidova odlivka, što uslovljava veća naponska stanja pri lokalnom unosu
toplote. Zbog nižih vrednosti pokazatelja plastičnosti, povećan nivo sopstvenih napona pri
zavarivanju predstavlja veću opasnost za nastanak prslina, posebno na zatvorenim, ukrućenim
površinama.
Nivo napona nastalih usled zavarivanja, a time i preduzete mere za njihovo smanjivanje, zavisi od
obima zavarivanja. Iz tih razloga kod zavarivanja feritnih (alfa ferit) vrsta liva neophodna je primena
predgrevanja i održavanje međuslojne temperature. Primena termičke obrade posle zavarivanja i
vrsta termičke obrade zavisi od vrste čeličnog liva i obima zavarivačkih radova. Ostale sposobnosti
zavarivanja čeličnog liva su analogne odgovarajućim čeličnim legurama valjanih proizvoda.
2.4. OPŠTE KARAKTERISTIKE ZAVARIVANJA ČELIČNOG LIVA
Za zavarivanje čeličnog liva koriste se elektrolučni postupci. U proizvodnom zavarivanju prednost
imaju visokoproduktivni postupci–EPP zavarivanje u uskom žljebu i zavarivanje punjenom
elektrodnom žicom.
Izbor dodatnog materijala u principu je u saglasnosti sa osnovnim materijalom kao i kod valjanih
proizvoda. Kod primene ručnog elektrolučnog zavarivanja prednost ima upotreba bazičnih
elektroda, zbog boljih osobina plastičnosti metala šava, kao i zbog uticaja bazične troske na
čišćenje od nemetalnih uključaka pretopljenog osnovnog materijala.
Površine u neposrednoj blizini žljeba treba da se očiste od livačke kore, a stranice žljeba poželjno
je prekontrolisati na prisustvo pora i gnezda nemetalnih uključaka.
Kod saniranja prsline (reparaturno zavarivanje) na zatvorenim konturama treba primeniti neku od
metoda zaustavljanja njenog daljeg kretanja, obično zabušivanjem krajeva prsline. Kod delova od
kojih se zahteva nepropusnost, ispitivanjem penetrantima treba proveriti da li je prslina posledica
vezane poroznosti, kada je neophodno mehanički odstraniti poroznu površinu, a zatim pristupiti
zavarivanju.
Za feritne vrste nelegiranog i niskolegiranog čeličnog liva za rad pod pritiskom (SRPS EN10213-
deo 2:2003 i SRPS EN10213- deo 3:2003) u Prilogu A opšteg standarda (SRPS EN10213-
deo1:2003), dati su informativni podaci za raspone temperatura predgrevanja (Tp), međuslojnu
temperaturu (Ti) i temperaturu termičke obrade posle zavarivanja. Primena termičke obrade posle
zavarivanja zavisi od obima zavarivanja, te stoji napomena da se zavarivanje u toku proizvodnje
može smatrati da je znatno kada je dubina prostora pripremljena za zavarivanje veća od 40%
debljine zida. Za ove vrste čeličnog liva, ako se primenjuje termička obrada posle zavarivanja to je
žarenje za smanjenje napona, odnosno otpuštanje, kod odlivaka kaljenog i otpuštenog stanja
isporuke. Zavisno od komplikovanosti oblika dela i dimenzija, do temperatura oko 300°C treba
primeniti manju brzinu zagrevanja.
Za visokolegirane vrste liva u Prilogu A opšteg standarda podaci o uslovima zavarivanja (Tp,Ti,
termička obrada posle zavarivanja) su obavezni - normativni, i ustanovljeni su za kvalifikaciju
tehnologije zavarivanja. Ako se primenjuje termička obrada posle zavarivanja to je kaljenje i
stabilizacija (niskotemperaturno otpuštanje zaostalog austenita).
3. LIVENA GVOŽĐA
3.1. DIJAGRAM STANJA LIVENOG GVOŽĐA
Za razmatranje osobina livenog gvožđa i razumevanje problema zavarivanja postupcima topljenjem
treba imati u vidu dijagram stanja Fe-C/Fe -Fe3C (sl.1.) legura u području livenog gvožđa (sadržaj
C>2,05%), i to za oba ravnotežna sistema: stabilni, Fe-C, i metastabilni, Fe-Fe3C.
Stabilni sistem karakteriše pri očvršćavanju izlučen ugljenik u obliku grafita, a metastabilni izlučen
ugljenik u obliku hemijskog jedinjenja Fe3C (cementita). Kod stabilnog sistema površina preloma
odlivka je sive boje i tada je reč o sivom livu, a kod metastabilnog je bele boje, i tada je reč o belom
livu. Koji će sistem da bude uspostavljen u procesu očvršćavanja i daljeg hlađenja liva zavisi od
prisustva pratećih elemenata, pre svega od određenog sadržaja P, Mn i Si, i od brzine hlađenja.
Veće brzine hlađenja rastopa livenog gvožđa pogoduju metastabilnom očvršćavanju (C je vezan u
cementit), a manje brzine pogoduju stabilnom očvršćavanju (C je u velikom stepenu slobodan, i
izlučen kao grafit). Od obavezno prisutnih legirajućih elemenata Si ubrzava izlučivanje grafita, a
Mn cementita.
S obzirom na položaj legure u odnosu na tačku eutektičke transformacije (4,3%C;1152/1145°C)
razlikuju se podeutektička, eutektička i nadeutektička livena gvožđa. Zavisno od sadržaja pratećih
elemenata položaj eutektičke tačke na dijagramu se pomera. Tako kod istog sadržaja ugljenika, u
zavisnosti od sadržaja drugih elemenata, struktura legure može da bude podeutektička, eutektička
ili nadeutektička.
Pri očvršćavanju podeutektičkih gvožđa iz rastopa se prvo izdvaja austenit u obliku dendrita. Pri
očvršćavanju nadeutektičkih gvožđa iz rastopa se prvo izdvaja visokougljenična faza primarnog
grafita (stabilni sistem) ili cementita (metastabilni sistem), a zatim pri nižoj temperaturi kristališe
eutektikum. Sastav eutektikuma i temperatura eutektičkog preobražaja zavisi od toga koji se
sistem uspostavlja, stabilni ili metastabilni. Pri preobražaju po stabilnom sistemu eutektikum se
sastoji iz austenita i grafita. Pri metastabilnom sistemu eutektički preobražaj protiče pri nižoj
temperaturi, a eutektikum se sastoji iz mehaničke smeše austenita i cementita (ledeburit).
Eutektoidna transformacija (723/733°C) austenita, u uslovima proizvodnje odlivaka je uglavnom po
metastabilnom sistemu, te zavisno od brzine hlađenja proizvod transformacije metalne matrice
nelegiranog liva je ferit, ferit i perlit ili kod većih brzina sorbit i trustit. Ako je liveno gvožđe visoko
legirano sa gamagenim elemetima, pre svega sa Ni, tada je osnovna matrica na sobnoj
temperaturi austenitne strukture.
_______
Slika 1. Dijagram stanja Fe-C legura (stabilni sistem - - - - ; metastabilni sistem )
Mikrostruktura metalne osnove vrsta livenog gvožđa, zavisno od hemijskog sastava, ista je kao
kod vrsta čelika (ferit + perlit, perlit, austenit, martenzit i međustrukture) u kojoj je deponovan
ugljenik, izlučen kao grafit ili kao cementit ledeburita. Izlučivanju grafita potpomažu elementi
grafitizatori, kao C, Si, Ni, Cu i Al, a izdvajanju cementita Mn, S, Cr i W. Oblik, raspodela i količina,
kao i međusobni odnos ovih strukturnih komponenti određuju osobine i namenu livenog gvožđa.
3.1.1. Vrste livenih gvožđa prema sistemu očvšćavanja
• Belo liveno gvožđe kod kojeg je sav ugljenik vezan u obliku hemijskog jedinjenja Fe3C;
nema sposobnost zavarivanja.
• Melirano liveno gvožđe kod kojeg se uporedo nalazi ledeburit i grafit, obično u primeni kao
tvrdokorni liv; nema sposobnost zavarivanja.
• Grafitizirano liveno gvožđe; slobodan, izlučen ugljenik je primarni (eutektički) grafit;
površina preloma je pretežno siva. Pod određenim uslovima prihvatljive je sposobnostii
zavarivanja.
3.1.2. Vrste grafitiziranih livenih gvožđa
Oblik, veličina i raspored grafita u metalnoj matrici utiče na specifičnosti mehaničko-tehnoloških
osobina, a time i sposobnost zavarivanja livenog gvožđa. U odnosu na oblik izlučenog grafita
razlikuju se sledeće vrste:
- Liveno gvožđe sa lamelarnim grafitom (sivi liv);
- Liveno gvožđe sa kuglastim grafitom (nodularni liv)
- Liveno gvožđe sa vermikularnim grafitom (vermikularni liv);
- Temperovano liveno gvožđe (temperovani liv), i
a) b)
Slika 2.Mikrostruktura sivog liva sa lamelarnim grafitom:a) fine lamele; b) grube lamele
Mehaničko-tehnološke osobine nisu određene samo mikrostrukturom već i oblikom, veličinom i
raspodelom grafita, na šta u određenom stepenu utiče brzina hlađenja. Kod veće brzine hlađenja
grafit se izdvaja u obliku finih tankih lamela, a kod malih brzina hlađenja u obliku grubih lamela
(sl.2). Mikrostruktura osnove je ferit+perlit, perlit +lamele grafita.
3.3.NODULARNI LIV
Nodularni liv je liveno gvožđe u kojem se ugljenik nalazi pretežno u obliku čestica kuglastog grafita.
Nodularni liv ima znatno veću čvrstoću i žilavost od liva sa lamelarnim grafitom, jer kuglasti oblik
grafita manje slabi metalnu matricu. Dobijanje kuglastog grafita se postiže obradom liva
(noduliranjem) kojom se liv u tečnom stanju dovodi u dodir sa magnezijumom (Mg) koji za vreme
očvršćavanja izaziva promenu oblika grafita u kuglasti (nodularni) oblik. Struktura grafita mora da
bude pretežno oblika V i VI, u skladu sa EN ISO 945:1994. Ova struktura mora da se dokaže
metalografskim ispitivanjem i IBR pri čemu je odlučujuća metoda metalografije (sl.3.). Struktura
metalne osnove zavisi od hemijskog sastava i brzine hlađenja, i ista je kao kod sivog liva sa
lamelarnim grafitom. Najniža tvrdoća se dobija kada je metalna matrica feritna, a povećava se sa
povećanjem količine eutektoidnog karbida (perlita). Povećanjem sadržaja perlita opada vrednost
izduženja zavisno od vrednosti čvrstoće.
Vrednosti čvrstoće (Rm) su od 350-900 N/mm2, a izduženja 22-2%, zavisno od Rm .
a) b)
Slika 4. Mikrostruktura a) belog temper liva b) crnog temper liva, sa čvorićima temper ugljenika
Slika 5. Tvrdoća po preseku zavarenog spoja normalno proizvedenog i zavarljivog belog temper liva
Dobra sposobnost zavarivanja zavarljvog belog temper liva dozvoljava primenu dodatnih materijala
koji se koriste za zavarivanje čeličnih materijala, i zavarivanje debljina do 8 mm bez predgrevanja.
Ovaj zavarljivi temper liv se primenjuje u proizvodnom zavarivanju, u izradi sklopova i proizvoda
zavarivanjem livenih delova
3.6.4. Sposobnost zavarivanja austenitnog livenog gvožđa
Visokolegirano, austenitno liveno gvožđe u osnovi austenita ima izlučen lamelarni ili kuglasti grafit.
Proizvodi se kao korozionootporan i vatrootporan liv, i liv za niske (kriogene) temperature.
Sposobnost zavarivanja austenitnog livenog gvožđa sa lamelarnim ili sa kuglastim grafitom je
dobra. Mora se uzeti u obzir da u nepovoljnim uslovima u ZUT i u metalu šava mogu da nastanu
vruće prsline, kao i kod odgovarajućih čelika. Osetljivost za nastanak prslina zavisi od sadržaja Mg
i Si u austenitnom livu. Tako, istraživanja na austenitnom nodularnom livu legure XNiCr 20 2,
debljine 25 mm, pokazuju da pri određenom odnosu i sadržaju Si i Mg u leguri pri zavarivanju i bez
predgrevanja ne postoji opasnost od nastanka prslina. Taj odnos odgovara empirijski datom izrazu:
%Si + 76%Mg ≤ 6,3 (2)
Kod većeg sadržaja Mg dodatak Nb u količini 0,03-0,3% umanjuje osetljivost na pojavu vrućih
prslina.
U opštem slučaju preporučljiva je primena predgrevanja na temperaturi 300°C.
3.7. METODE ZA POVEĆANJE ZAVARLJIVOSTI
Povećanje zavarljivosti moguće je:
- zavarivanjem sa nesrodnim dodatnim materijalom koji će obezbediti metal šava visoke
plastičnosti, i kontrolisanim unosom toplote koji će obezbediti niži nivo sopstvenih napona
zavarenog spoja;
- zavarivanjem sa srodnim dodatnim materijalom uz primenu regulisanog termičkog ciklusa
zavarivanja koji će obezbediti stabilan sistem očvršćavanja zone topljenja, ravnotežnu
eutektoidnu transformaciju i niži nivo sopstvenih napona zavarenog spoja.
Zavarivanje sa varijantama u termičkom ciklusu zavarivanja i tipu dodatnog materijala određuju
metode:
- hladnog zavarivanja;
- toplog zavarivanja, i
- polutoplog zavarivanja.
3.7.1. Hladno zavarivanje
Pod ovim pojmom podrazumeva se zavarivanje sa nesrodnim dodatnim materijalom, bez
predgrevanja ili sa predgrevanjem do max. 300°C, celog radnog dela ili lokalno predgrevanje
mesta zavarivanja (tab.1.). Primena predgrevanja ne menja karakter hladnog zavarivanja.
Kao dodatni materijali koriste se obložene elektrode sa jezgrom od čelika, nikla, Ni-Fe i Ni-Cu
legura. U ZUT zavarenog spoja dolazi do obrazovanja ledeburita, cementita i martenzita, porasta
tvrdoće i osetljivosti na hladne prsline. Veličina ZUT izražena vrednošću tvrdoće, zavisi od vrste
dodatnog materijala i temperature predgrevanja. Istraživanja su pokazala da se najniže vrednosti
tvrdoće u ZUT dobijaju kod ručnog elektrolučnog zavarivanja sa Ni elektrodama sa predgrevanjem.
Slični, dobri rezultati se postižu kod elektrolučnog zavarivanja kratkim lukom. Ako se sa nesrodnim
dodatnim materijalom (npr. sa Ni ili Ni-Cu elektrodama) zavaruje bez predgrevanja tada u ZUT
nastaju nedopustivo visoke tvrdoće. Zavarivanje bez predgrevanja se ograničava na izuzetne
slučajeve koji se razmatraju pri donošenju odluke o načinu zavarivanja. U tom slučaju vrednosti
mehaničko-tehnoloških osobina zavarenog spoja su znatno ispod osobina osnovnog materijala. Za
dinamička naprezanja ona su neprihvatljiva. Za umanjenje napona usled zavarivanja, pri
zavarivanju se preduzimaju različite tehnološke mere: što manji unos toplote, niska međuslojna
temperatura - kratki zavari sa pravim vođenjem luka, bez njihanja, redosled i pravac zavarivanja,
iskivanje metala šava za preraspodelu napona i td. Kod reparaturnog zavarivanja starog liva česta
je pojava poteškoća u ostvarivanju nepropusnosti prvog sloja šava bez poroznosti, iako je
primenjen Ni dodatni materijal. Za uspostavljanje zavara bez pora povoljne su elektrode koje preko
obloge obezbeđuju finokapljičast prenos kapi koji menja brzinu očvšćavanja, a time i oslobađanje
gasova iz metala šava.
Tabela 1.Opšta specifikacija tehnologije hladnog zavarivanja
Aktivnost Način sprovođenja
Oblik žljeba Prema standardu, ili prilagođen popravci greške
Oblik navara Prema zahtevanom obliku uz korišćenje šablona
Obavezno čišćenje površina, posebno stranica žljeba
Priprema
Postupak žljebljenja i obrade
termičko Plazma rezanje; grubo žljebljenje elektrodom
mehanički Struganje, brušenje, odsecanje, glodanje
Predgrevanje Lokalno ili celog dela Tp= + 5 do max.300°C
Neke povoljnosti od temperatura predgrevanja iznad 600° C ne mogu se očekivati. Zbog relativno
malih brzina termički ciklus predgrevanja i hlađenja posle zavarivanja je dugotrajan i zato
ekonomski opravdan samo kod skupljih odlivaka velikih gabarita (npr. blokovi motora teških vozila,
podmornica…).Zbog visoke temperature predgrevanja moguće su promene mera te se postupak
primenjuje uglavnom samo na neobrađenim odlivcima.
3.7.3.Polutoplo zavarivanje
Pod ovim pojmom podrazumeva se zavarivanje sa lokalno ograničenim predgrevanjem, do istih
temperatura kao kod toplog zavarivanja.
Izbor dodatnog materijala, temperature i veličine zone predgrevanja uslovljeni su zahtevima za
osobine zavarenog spoja konkretnog odlivka /livenog dela.
Ako se kod zavarivanja sa istorodnim dodatnim materijalom primeni predgrevanje samo na 200-
300°C, ne može se očekivati dovoljno kvalitetno ispunjenje zahteva zavarenog spoja.
Kompenziranje nižeg predgrevanja povišenim unosom toplote je neprihvatljivo. Kod lokalnog
predgrevanja polutoplog zavarivanja, upravo i nastaju poteškoće zbog nepovoljnih naponskih
stanja. Zato je postupak prihvatljiv za odlivke manje složene konfiguracije i na isturenim, slobodnim
površinama odlivka koje ne sprečavaju termičku dilataciju.
3.7.4.Zaključak o zavarljivosti livenog gvožđa
Primenom toplog i polutoplog zavarivanja livenog gvožđa sa lamelarnim, vermikularnim ili
kuglastim grafitom sa istorodnim dodatnim materijalom i uz poštovanje termičkog ciklusa
zavarivanja, zavaren spoj garantovano ima mehaničko-tehnološke osobine osnovnog materijala.
Primena hladnog zavarivanja sa dodatnim materijalom od Ni i Ni legura u opštem slučaju
zadovoljava zahteve kvaliteta zavarenog spoja. Primena čeličnih elektroda daje manje garancije za
dobijanje prihvatljivog ujednačenog kvaliteta spoja.
3.8. OZNAČAVANJE LIVENOG GVOŽĐA
Standardizovano označavanje vrsta livenog gvožđa dato je u SRPS EN 1560:2003 - označavanje
slovnim oznakama i označavanje brojčanim oznakama. Struktura slovne oznake materijala sastoji
se od najviše 6 mesta:
- 1. mesto:EN (samo za standardizovane vrste materijala);
- 2. mesto: GJ (G za odlivak, J za liveno gvožđe);
- 3. mesto: Oznaka oblika grafita (L-lamelarni, S-nodularni, M-temper (crni i beli), V-
vermikularni, N - bez grafita (ledeburitni), Y- specijalni (prema standardu za proizvod);
- 4. mesto: Ako je potrebna identifikacija mikrostrukture metalne matrice (A-austenit, F-ferit,
P-perlit, M-martenzit, L-ledeburit, Q-kaljena, T-kaljena i otpuštena; B-crni temper liv, W-beli
temper liv);
- 5. mesto: Klasifikacija prema mehaničkim osobinama i tvrdoći, ili prema hemijskom
sastavu, i dodatna slovna oznaka za način dobijanja uzorka za ispitivanje
Klasifikacija prema mehaničkim osobinama može da bude: Najmanja vrednost zatezne čvrstoće
(N/mm2) i najmanja vrednost izduženja (%) odvojene crticom; ako se zahteva otpornost prema
udaru, slovna oznaka za područje temperatura ispitivanja: RT-sobna temperatura, LT-niska
temperatura; i dodatne oznake za način dobijanja uzorka (S-posebno liven uzorak; U-priliven
uzorak; C- uzorak uzet od odlivka).
Klasifikacija prema tvrdoći sadrži oznaku metode merenja tvrdoće (HB, HV, HR) i najveću vrednost
iz opsega tvrdoće.
Klasifikacija prema hemijskom sastavu odnosi se na legiran liv i oznaka na petom mestu je: X, ako
je potrebno sadržaj C (%) uvećan za 100x, a zatim hemijski simboli značajnih legirajućih
elemenata po redosledu značaja, i vrednosti količine tih elemenata u %.
- 6. mesto: Slovna oznaka za dodatne zahteve stanja isporuke (D- neobrađen odlivak, H-
termički obrađen odlivak, W-zavarljivost, Z-prema porudžbini).
3.9.STANDARDI
Standardizovane vrste livenih gvožđa sa lamelarnim grafitom (sivi liv) i njihove osobine
obuhvaćene su u SRPS EN 1561:2005. Vrste liva su klasifikovane prema mehaničkim osobinama
(min. vrednost Rm u N/mm2) i prema najvećoj vrednosti iz opsega tvrdoće (HB).
Uporedni pregled novih (EN)i starih (JUS) oznaka vrsta sivog liva
Klasifikacija prema čvrstoći
EN-GJL-100 SL100
EN-GJL-150 SL150
EN-GJL-200 SL200
EN-GJL-250 SL250
EN-GJL-300 SL300
EN-GJL-350 SL350
Klasifikacija prema tvrdoći
EN-GJL-HB155 HB145
EN-GJL-HB175 HB175
EN-GJL-HB195 HB195
EN-GJL-HB215 HB215
EN-GJL-HB235 HB235
EN-GJL-HB255 HB255
Standardizovane vrste temperovanog livenog gvožđa (temperovani liv) i njihove osobine date su u
SRPS EN 1562:2005. Vrste belog temper liva, osnovne oznake EN-GJMW, i crnog temper liva
osnovne oznake EN- GJMB klasifikovane su prema mehaničkim osobinama: min. Rm (u N/mm2) i
najmanja vrednost izduženja (%).
Uporedni pregled novih (EN)i starih (JUS) oznaka vrsta temper liva
EN-GJMW-350-4 BTEL35-04
EN-GJMW-360- BTEL36-12
12
EN-GJMW-400-5 BTEL40-05
EN-GJMW-450-7 BTEL45-07
EN-GJMW-550-4 -
EN-GJMB-350-10 CTEL30-06
EN-GJMB-460-6 CTEL35-10
EN-GJMB-500-5 CTEL45-06
EN-GJMB-550-4 PTEL55-04
EN-GJMB-600-3 -
EN-GJMB-650-2 PTEL 65-02
EN-GJMB-700-2 PTEL 70-02
EN-GJMB-800-1 -
Standardizovane vrste livenog gvožđa sa kuglastim grafitom (nodularni liv) i njihove osobine date
su u SRPS EN 1563:2005. Vrste liva su klasifikovane prema mehaničkim osobinama (min.
vrednost Rm u N/mm2 i min.vrednost izduženja u %) i prema najvećoj vrednosti iz opsega tvrdoće
(HB). Kasifikacijom prema najvećoj vrednosti iz opsega tvrdoće obuhvaćeno je 9 tipova, od HB 130
do HB 300, što nije zastupljeno u starom (JUS) standardu.
Uporedni pregled novih (EN)i starih (JUS) oznaka vrsta nodularnog liva
EN-GJS-350-22-LT NL 350-22
EN-GJS-350-22-RT -
EN-GJS-350-22 -
EN-GJS-400-18-LT NL 400-18
EN-GJS-400-18-RT -
EN-GJS-400-18 -
EN-GJS-400-15 NL 400-15
EN-GJS-450-10 NL 450-10
EN-GJS-500-7 NL 500-7
EN-GJS-600-3 NL 600-3
EN-GJS-700-2 NL 700-2
EN-GJS-800-2 NL 800-2
EN-GJS-900-2 NL 900-2
EN-GJS-350-22U-RT -
EN-GJS-350-22U -
EN-GJS-418-U-LT NL 400-18
EN-GJS-400-18U-RT -
EN-GJS-400-18U -
EN-GJS-400-15U NL 400-15
EN-GJS-450-10U -
EN-GJS-500-7U NL 500-7
EN-GJS-600-3U NL 600-3
EN-GJS-700-2U NL 700-2
EN-GJS-800-2U -
EN-GJS-900-2U -
LITERATURA:
[1].Mirjana Smiljanić, Milica Antić:Zavarivanje sivog liva u održavanju opreme; biblioteka Praksa
;DUZS, Beograd, 1997.
[2]. Beckert: Kompendijum der Schweisstechnik, band 3:Eignung metallischer Werkstoffe zum
Schweissen;DVS Verlag GmbH, Düsseldorf, 1997;
[3]. SLV, skripta, 1999. München