behar
ČASOPIS ZA KNJIŽEVNOST I DRUŠTVENA PITANJA
I
spovijesti Aurelija Augustina
sadrže jedno od bitnih mjesta
evropske historije čitanja. U še-
stoj knjizi autor Augustin opisuje
kako je čitao njegov učitelj, milanski bi-
skup Ambrozije: “njegove oči su klizile
preko stranica, i njegovo srce se trudilo
da odgonetne smisao, ali su njegov glas
i njegov jezik ostajali nijemiˮ. Takvo
čitanje je budućeg sveca toliko zbunilo
da se ozbiljno potrudio naći neko objaš-
njenje: možda biskup Ambrozije ima
problema s glasom; možda u trenucima
čitanja odmara glas, premoren propovi-
jedanjem, podučavanjem i neprekidnim
razgovorima s ljudima koji od njega tra-
že pomoć za svoje probleme ili odgovor
na neko pitanje; možda se šutnjom brani
od pitanja, kojima bi ga sigurno zasipali
učenici okupljeni oko njega, ako bi znali
i čuli ono što čita? A ovo su samo neke
od Augustinovih slutnji, pretpostavki,
pokušaja da objasni nijemo čitanje svog
učitelja. Ovo mjesto smatram bitnim za
evropsku historiju čitanja zato što se
ovdje, prvi put koliko je meni poznato,
opisuje nijemo čitanje i razmišlja o nje-
mu. Nema sumnje da se nijemo čitanje
pojavilo mnogo prije Augustinovog ro-
đenja, prelazak sa glasnog (čujnog) na
nijemo (nečujno) čitanje neraskidivo je
vezan za određene književne forme i
forme ljudskog ponašanja/postojanja, a
te forme su se, po svemu sudeći, poja-
vile u epohi helenizma, tokom drugog
stoljeća stare ere. Ali se ovdje prvi put
u jednom tekstu spominje taj način čita-
nja, ono se opisuje i razmišlja se o nje-
mu, a time se makar indirektno upozora-
va na duboku upletenost čitanja ne samo
u književnost, nego i u naše postojanje.
(Skoro da bi se moglo postaviti pravilo:
pokaži mi kako čitaš i reći ću ti kako po-
stojiš.) Jedna od književnih formi koje
su jedva zamislive bez nijemog čitanja
je pripovjedačka proza, koja u formi
grčkog romana postiže veliku popular-
nost krajem drugog stoljeća stare ere za
šta su dobri primjeri historijski romani
o Aleksandru Velikome, slavni roman
o legendarnom asirskom kralju Ninu i
brojni grčki ljubavni romani, naprimjer
Haritonov roman o lijepoj Kallirrhoe. A
s pripovjedačkom prozom i nijemim či-
Tiha ekstaza
BROJ 152 · GODINA 2020 · AUGUST/KOLOVOZ 2020. · CIJENA 10 KN · 2,5 KM
DŽ EVA D K A R A H A SA N uključuje takozvane knjige za slušanje. (bilo koji čovjek i bilo koja institucija),
Te knjige nisu “normalno čitanjeˮ, one te Novi zavjet proglasio jedinim izvo-
su govorna interpretacija pripovijetke rom i kriterijem istine, i tako knjigu
tanjem neraskidivo je vezan individuali- ili romana, tu glumac ili drugi govornik uspostavio kao Hram, tojest kao mje-
zam, dakle forme ponašanja i postojanja stoji između teksta i čitaoca.) Zato je, sto na kojem boravi sveto. Istovreme-
koje idu zajedno s individualizmom. rekoh, pripovjedačka proza neraskidivo no je štamparska mašina knjigu učinila
Vjerujem da nema potrebe ovu tvrd- vezana za nijemo ili jedva čujno čitanje, svakodnevnim i mnogima dostupnim
nju šire objašnjavati, samo ću podsjeti- ona se uživa u samoći, kao razgovor s predmetom, tako da se čitanje useljava
ti na neke općepoznate činjenice. Ep je odsutnim sugovornikom. I zato je indi- u polje napetosti između svetog obreda
pripovijedanje o nastanku jedne kultur- vidualizam i individualni način postoja- i svakodnevnog postupka, slijedeći knji-
ne i/ili političke zajednice, dakle knji- nja vezan za nijemo čitanje i pripovje- gu koja u tom vremenu postaje čuvarica
ževna forma koja govori o zajednici i dačku prozu. Sudbinski ugovor indivi- svetoga i svakodnevni predmet ujedno.
računa s uživanjem u zajednici. Klasični dualizma s pripovijedanjem i nečujnim Postajući radnja koja u sebi objedinju-
teatar također, Nietzsche je s pravom čitanjem obnovio se petnaest ili malo je sveto i frivolno, naprimjer molitvu i
govorio da u teatru Atena gleda i sazna- više stoljeća kasnije, s protestantizmom pranje ruku, čitanje “pokrivaˮ cijelo čo-
je sebe (zajednica, ne osoba). Tragedija i štamparskom mašinom, te s modernim vjekovo biće, jer se u čitanju ostvaruju
formulira (kao i ep) vrijednosti oko ko- romanom. Podsjetimo se: protestanti- sve dimenzije i sve mogućnosti tog bića,
jih se jedna zajednica uspostavlja i nudi zam je isključio mogućnost da između od slutnji o transcendentnome do užit-
te vrijednosti kao ideal, obavezu, cilj Boga i čovjeka posreduje neko ili nešto ka u hrani i ponižavanju bližnjeg svoga,
ljudskog života. Junaci tragedije i epa
su uvijek heroji, predstavnici zajednice
koji svojim djelovanjem nastoje ostvari-
ti proklamirane ideale (i uvijek, naravno,
stradaju). Nasuprot svemu tome, junaci
pripovjedačke proze, naprimjer grčkog
romana, su individue, pojedinci odvoje-
ni od zajednice (Heleni u Egiptu, Babi-
lonu, Etiopiji ili gdje već) i dovedeni u
situaciju u kojoj se moraju pitati o sebi,
svojoj zajednici i njezinom odnosu pre-
ma drugim zajednicama koje je romane-
skni junak upoznao, svojim pripadnosti-
ma i stranstvovanju... Roman je izvještaj
o sudbini pojedinca i pokušaj da se ta
sudbina sazna, zato se on nikad ne obra-
ća zajednici i zajednicom se bavi samo
onoliko koliko je ona predmet junako-
vog saznanja. Uostalom, uživanje pri-
povjedačke proze nijemim čitanjem je,
između ostaloga, čisto tehnička nužnost.
Vi možete lirsku pjesmu glasno recitirati
i pritom uživati, pogotovo možete uži-
vati slušajući kako je neko drugi dobro
recitira (recimo Majakovski i Marinetti
su i pisali pjesme za javno recitiranje, a
ne za čitanje). Ep i drama su namijenjeni
javnom izvođenju, oni se stvarno uživa-
ju u zajednici i sastavljeni su od iskaza
koji hoće da budu glasno izgovoreni. A
glasno izgovoriti dvjesta stranica pri-
povjedačkog teksta je besmisleno čak i
ako bi bilo moguće, besmisleno jer niko
Maria Giuiseppe Crespi, Police, 1752.
živ i normalan ne bi mogao tih dvjesta
stranica saslušati i doživjeti. (Ovo ne
 behar
BROJ 152 · GODINA 2020 · AUGUST/KOLOVOZ 2020. · CIJENA 10 KN
1 Amina Bulić
6 Intervju: Fadila Šaćiragić
8 Dževad Karahasan
10 Elvir Kopić
14 Intervju: Senadin Musabegović
17 Vahidin Preljević
19 Esad Zgodić
23 Intervju: Dino Mustafić
26 Jasmin Hasanović
27 Mirza Hebib
29 Jasmin Agić
31 Zerina Kulović
32 Haris Dervišević
Suradnici u ovom broju:
Vahidin Preljević (1975), germanist,
esejist, književni prevodilac,
profesor na Odsjeku za germanistiku
Filozofskog fakulteta u Sarajevu;
knjige: Estetika fragmenta, Književna
povijest tijela, Nakon imperije i dr.
Mirza Skenderagić (1986), književni
kritičar, dramaturg i novinar
Zerina Kulović (1996), književna
kritičarka i pjesnikinja
Haris Dervišević (1983), historičar
islamske umjetnosti, jedan od
inicijatora osnivanja Muzeja islamske
umjetnosti u Bosni i Hercegovini
Jasmin Agić (1982), pisac i književni
kritičar; knjige: Bahka, Peto godišnje
doba i Povučen život i dr.
Matija Bošnjak (1991), esejist,
književni kritičar, pisac, urednik
časopisa Behar; knjige: Lijevo od
istoka, desno od zapada
Amina Bulić (1991), književna
teoretičarka, komparatistica
književnosti i talijanistica
Dževad Karahasan (1953), akademik,
pisac, esejist i profesor književnosti
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu;
knjige: Knjiga vrtova (esej), Šahrijarov
prsten (roman), Sara i Serafina
(roman), Što pepeo priča (roman),
2 BEHAR • AUGUS T/KOLOVOZ 2020.
ČASOPIS ZA
KNJIŽEVNOST
I DRUŠTVENA
PITANJA
Borkinje na frontu svakodnevnice i poezije
Umjetnost je živjela u svim ratovima i preživjela ih
Tiha ekstaza
O čemu govorimo kada govorimo o gazelu u bh. poeziji
Antifašizam je čuvao Bosnu
Fantazma “prirodne zajedniceˮ
Bošnjak Juraj Dragišić
U pozorište sam ušao kao “grobarˮ i iz njega ću izaći u sanduku
NSK država Sarajevo: kontroverzno mjesto posthistorijskog
buđenja historije
Pluralno društvo i sekularna država: prilog čitanju zbornika
in honorem prof. Karčić
Ulica pročitanih knjiga
Savršeni krug sjećanja
Bosna Perennis
Dnevnik melankolije (esej), Noćno
vijeće (roman), Izvještaji iz tamnog
vilajeta (pripovijetke) i dr.
Elvir Kopić, profesor b/h/s književnosti
i historije
Mirza Hebib, predavač i asistent
rimskog prava na Pravnom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu
Tatjana Omanović Pacek, novinarka
behar, časopis za književnost i društvena pitanja
nakladnik: KDBH Preporod
za nakladnika: Fadila Šaćiragić
glavni i odgovorni urednik: Matija Bošnjak
uredništvo: Tomislav Brlek, Edin Omerčić,
Vahidin Preljević, Nenad Rizvanović, Naser
Šećerović
grafička urednica: Jasna Goreta
lektura i korektura: Elvis Ljajić
adresa uredništva: Ulica grada Vukovara 235,
10000 Zagreb
tisak: Feroproms, Zagreb
www.behar.hr info@behar.hr behar@net.hr
T: + 385 1 483 36 35
Godišnja pretplata: 60 kn · Cijena: 10 kn
Godišnja pretplata u BiH: 15 km · Cijena u BiH: 2,5 km
Časopis izlazi dvomjesečno.
Kunski žiro-račun: zaba 2360000-1101441490
Devizni žiro-račun: swift zaba hr 2x:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
ISSN 1330-5182
Časopis je sufinanciran sredstvima Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
i Grada Zagreba.
Stavovi autora nisu ujedno i stavovi uredništva.
od potrebe za svetim do prežderavanja i
odanosti grijehu. Tip individualizma či-
jem su nastanku pomogli protestantizam
i štamparska mašina najpreciznije je ar-
tikuliran i izražen u modernom romanu,
koji, nimalo slučajno, nastaje u isto vri-
jeme. Junaci tog romana nisu više uop-
će pripadnici, oni su stranci u zajednici
kojoj formalno pripadaju i koju tehnički
nisu napustili (nisu otputovali u tuđinu,
kao junaci grčkog romana), a stranci su
u vlastitoj koži još više nego u zajednici
(Don Quijote, Tristram Shandy). Zato se
sva njihova pitanja odnose na njih a ne
na zajednicu, zato je bilo kakvo saznanje
o njima moguće steći samo preko suo-
čenja s njihovim iskustvima, susretima
s drugim ljudima, njihovim osjećanjima
i sjećanjima... Duns Scotus je u svojoj
raspravi o principu individuacije izra-
zio uvjerenje da se čovjek kao živo biće
dovršava onda kad je uspostavljen kao
jedinstvena i neponovljiva osoba, dakle
kao individuum – ono što je ponovljivo
nije živo i ono što je živo nije ponov-
ljivo, ljudi nisu međusobno zamjenljivi,
pa čak ni usporedivi. Moderni roman,
rekao bih, pripovijeda to Scotusovo
uvjerenje, pretače ga u pripovijednu for-
mu i pripovijedanjem predstavlja ljude
koji su individue, trudeći se da pokaže
ono po čemu su oni neponovljivi. Zato
se taj roman iscrpno bavi tjelesnim i
emotivnim životom svojih likova, jer se
u tijelu i osjećanjima najjasnije pokazuje
naša neponovljivost (“svako može znati
ovo što znam ja, ali samo ja imam ovo
srceˮ, kaže Goetheov Werther, s punim
pravom, uostalom). A taj “princip indi-
viduacijeˮ, kako bi rekao Duns Scotus,
prenosi se dalje na čitanje i čitaoca. Em-
pedoklo je vjerovao da čovjek u svijetu
vidi i može saznati samo ono što nosi u
sebi, jer čovjek je mikrokosmos. Sazna-
jući svijet, čovjek saznaje sebe samoga,
a to samosaznavanje odvija se kao ek-
staza, izlazak iz sebe, pogled na sebe
izvana (prepoznajući u svijetu ono što
nosi u sebi, čovjek saznaje sebe samo-
ga). Isto ovo bi se moglo reći za čitanje –
u knjizi čovjek prepozna, u svakoj knjizi
čovjek pročita, samo sebe samoga. Kao
saznavanje svijeta, čitanje je istovreme-
no samosaznavanje, izlazak iz sebe koji
omogućuje pogled na sebe izvana.
Čitajući dobro napisan roman ili pri-
povijetku, čovjek saznaje sudbine nji-
hovih junaka s onim stupnjem konkret-
nosti i kompleksnosti, koji se približava
neposrednom iskustvu, jer ih saznaje
osjetilno, emotivno i racionalno. Čitalac
saznaje kako književni junak doživljava
vlastito tijelo, šta osjeća i kako osjeća
sebe u svijetu, šta od vanjskog svijeta on
vidi i doživljava, šta misli i u šta vjeruje.
Cijelo kompleksno biće junaka je u mo-
dernoj pripovjedačkoj prozi predstavlje-
no sa mnogo pojedinosti, tako da čitalac
upoznaje junakovu tjelesnu i osjetilnu,
patetičku, psihičku i duhovnu dimenziju,
što znači da čitalac književnog junaka
upoznaje saznaje u njegovom “totalite-
tuˮ. On otkriva šta mu je zajedničko s
ESEJ
I
zdavanje zbornika in honorem
eminentnih znanstvenika i druš-
tveno angažiranih intelektualaca
predstavlja lijep akademski običaj
raširen širom svijeta. Tako je Centar za
napredne studije iz Sarajeva povodom
obilježavanja četrdeset godina znanstve-
no - istraživačkog i nastavničkog djelo-
vanja prof. dr. sc. Fikreta Karčića u srp-
nju ove godine objavio zbornik radova
naziva Islamska pravna kultura u tran-
ziciji. Riječ je o Zborniku znanstveno
- popularnog tipa koji je kroz tri temat-
ske cjeline ukoričio radove priređene
od strane kolega, suradnika i prijatelja
prof. Karčića. U prvom dijelu Zbornika
nalaze se radovi autora koji znanstveno
obrađuju teme srodne temama kojima
se Karčić bavio u svojoj dugogodišnjoj
akademskoj karijeri i (ili) znalačkim
diskursom daju doprinos razumijevanju
njegovih znanstvenih pogleda. Drugi
dio zbornika čine radovi pisani slobod-
nijim stilom, koji doprinose razumije-
vanju njegova lika, djela i konteksta u
kojem je kao autor stvarao. Treći dio
knjige predstavlja Karčićevu selektivnu
biografiju i bibliografiju, koja bi trebala
poslužiti kao putokaz budućim istraži-
vačima.
Četrdeset godina akademske karije-
re s preko dvije stotine bibliografskih
zapisa u časopisima širom svijeta, od
Malezije do Sjedinjenih Američkih
Država, gotovo je nemoguće rezimira-
ti u okviru jedne publikacije. No, cilj
Zbornika i nije rezimiranje akademski
plodonosne karijere koja i dalje traje,
već iskazivanje zahvalnosti i odavanje
počasti znanstvenom i nastavnom do-
prinosu povodom velikog jubileja, što
i urednik Zbornika A. Alibašić ističe u
okviru svog predgovora. Karčić je svoj
akademski put gradio na nekoliko vi-
sokoškolskih ustanova, od Islamskog
teološkog fakulteta u Sarajevu gdje je
karijeru započeo 1978. godine u zvanju
asistenta, preko sveučilišta Marmara
u Istanbulu, međunarodnog islamskog
sveučilišta u Kuala Lumpuru u Maleziji
pa do Pravnog fakulteta u Sarajevu, na
kojem je 2004. godine stekao zvanje re-
dovitog profesora Opće povijesti prava i
države. U fokusu njegova znanstvenog
interesa, što je vidljivo kroz teme radova
autora iz prvog dijela Zbornika, bili su
povijest šerijatskog prava i institucija u
postosmanskoj Bosni i Hercegovini, re-
forme šerijatskog prava i komparativne
pravne kulture.
***
D U
va teksta daju poseban dopri-
nos razumijevanju znanstvenog
rada prof. Karčića. Tako, Mato
Zovkić s Katoličkog bogoslovnog fakul-
teta u Sarajevu piše o Karčićevim zala-
ganjima da muslimani svoje obveze vrše
u sekularnoj državi, pritom ističući kako
Karčićev znanstveni diskurs pomaže bo-
sanskim muslimanima i članovima ume-
ta da odgovorno djeluju u pluralnom
ESEJ
Pluralno društvo i
sekularna država
Prilog čitanju zbornika in honorem prof. Fikret Karčić
M I R Z A H EBI B
društvu sekularne Bosne i Hercegovi-
ne, gdje kršenje šerijatskih propisa ne
bi trebalo biti predmet državne sile već
etičkog djelovanja vjernika kao pojedin-
ca. S druge strane, Jasna Bakšić Muftić,
profesorica Pravnog fakulteta u Saraje-
vu, analizirajući Karčićev znanstveni
doprinos posebnu pažnju usmjerava na
društveni kontekst u kojem on kao autor
djeluje. Ističe kako globalno i europski
gledajući njegovi radovi nastaju u vre-
menu rastuće islamofobije i promatra-
nja muslimana kroz prizmu različitih
stereotipa. Regionalno ih obilježavaju
romantičarske nacionalne ideologije po
Naslovnica knjige Fikreta Karčića
kojima se muslimani najčešće poistovje-
ćuju s Turcima, kao stranim okupatori-
ma, tuđinske i ovdje nepripadajuće re-
ligije. Unutar bh. muslimanskog kultur-
nog kruga radovi se uklapaju u okvir za
razumijevanje islama, šerijatskog prava
i jurisprudencije, kao područja u kojima
su muslimani sami sebi ostali nepoznati.
Municioznom analizom Bakšić-Muf-
tić, međuostalim ističe, kako Karčićevi
radovi nastaju utemeljeni u vrijedno-
stima slobode, slobodne jedinke unutar
religijske zajednice, slobodne religijske
zajednice i slobodnog društva u liberal-
noj demokratskoj i sekularnoj državi,
gdje takvim pristupom on jasno dopri-
nosi afirmaciji političke demokratizacije
društva, u okviru koje se legitimitet stje-
ESEJ
če na osnovu povjerenja građana, a ne
podrške vjerskih zajednica.
Među radovima koji tematski obra-
đuju različita pitanja iz sfere šerijatskog
prava izdvojit ćemo nekoliko nama na-
jinteresantnijih. Tako se na prvom mje-
stu u Zborniku našao se rad Huseina Ka-
vazovića, reis-u-uleme Islamske zajed-
nice u BiH koji piše o pogledima Asafa
A. A. Fyzeeja, indijskog muslimanskog
pravnika, obrazovanog u duhu common
law pravne kulture. Kavazović, promi-
šljajući o prilagodbi šerijatskog prava
europskim političkim i pravnim insti-
tucijama, promatra Fyzeejove poglede
o utjecaju rimskog, odnosno britanskog
prava na muslimansko pravo, ističući
kako je termin muslimansko pravo se-
kularaniji i prigodniji izraz budući pored
klasičnih islamskih izvora uključuje ele-
mente inkorporirane kroz interakciju s
drugim pravnim tradicijama. Ehlimana
Memišević s Pravnog fakulteta u Sa-
rajevu se u svom radu bavi primjenom
šerijatskog prava u Grčkoj, gdje je još
od okončanja balkanskih ratova 1913.
godine muslimanskom stanovništvu za-
jamčena “zaštita života, imovine, časti,
religije i običajaˮ, što podrazumijeva i
osiguranje primjene šerijatskog prava u
pitanjima osobnog statusa. Autorica za-
ključno iznosi stav kako “grčki modelˮ
nije prihvatljiv u suvremenom dobu te bi
dalji razvoj trebao biti usmjeren na in-
tegraciju manjine u opće pravo građan-
stva, gdje će šerijatsko pravo postojati
samo kao alternativa u vansudskom rje-
šavanju sporova. Ahmed Alibašić, koji
je ujedno i urednik Zbornika priredio je
tekst o načelu dobre vladavine u islam-
skim izvorima i civilizaciji. Ukazuje,
kako koncept dobre vladavine ima šeri-
jatski utemeljene korijene i da primjeri
iz islamske civilizacije afirmiraju ideje
o utemeljenju suvereniteta zajednice u
javnim poslovima, vladavini prava, ali
i borbi protiv sukoba interesa, borbi za
transparentnost javnih poslova, profesi-
onalizam i drugo. Uz navedene autore
u ovom dijelu Zbornika nalaze se i ra-
dovi E. Karića, Hasanovića, Al-Ahsana,
Zeina, El-Wakila, Jahića, Durmiševića,
Bandžovića, Hasanija, A. Karića, Niel-
sena i drugih.
Tekstovi u drugom dijelu Zbornika
daju osvrt na neke Karčićeve osobne i
profesionalne karakteristike. Posebno
su nas se dojmila dva teksta. Tekst Hil-
ma Neimarlije predstavlja svjedočenje
BEHAR • AUGUS T/KOLOVOZ 2020.
Fikret Karčić
o prijateljstvu iz srednjoškolskih dana.
Kroz iznošenje privatnih kurioziteta či-
tatelji mogu prepoznati izvorišta odre-
đenih profesionalnih karakteristika, ide-
ja i stavova. Tako Neimarlija piše o Kar-
čićevom sudjelovanju u poznatom štraj-
ku učenika Medrese početkom 1972.
godine i borbi za vraćanje „svjetovnih“
predmeta u školski program, što je iz
današnje perspektivne jasno u korelaciji
s njegovim temeljnim idejama o funk-
cioniranju islamske vjerske zajednice
u pluralnom društvu sekularne Bosne i
Hercegovine. S druge strane, politolog
Tarik Haverić se osvrće na specifičan
znanstveni pristup koji Karčić primje-
njuje i po kojem odudara od najvećeg
broja autora na našem prostoru. Njegov
pristup, prepoznatljiv po neutralnosti
(ili kako T.H. piše “rezerviranostiˮ) bez
odvažnih interpretacija činjenica pred-
stavlja za Haverića, posebno u današ-
njem kontekstu obilježenom površnosti
i neodgovornosti, jedini ispravan put
za teme kojima se Karčić bavi budući
one nisu pozorišni komadi kojima treba
pristupati s neobuzdanom maštom. Uz
navedene autore u ovom dijelu Zborni-
ka su i radovi: Kadribegovića, Spahića,
Cila, Vogta, Lindholma i Ahmetovića.
***
procesu davanja zaključne ocje-
ne o samom Zborniku, odlučili
smo se za malo drukčiji pristup.
Pristup koji će dati naš osobni pečat
ideji vodilji nastanka samog Zbornika i
iskazivanju poštovanja uvaženom Pro-
fesoru. S tim u vezi mi ćemo iskoristiti
priliku, da umjesto klasičnih zaključ-
nih napomena objavimo, do sada nikad
objavljeno i davno javnosti saopćeno
27

Pravosudna palača u Sarajevu (u prošlosti sjedište Vrhovnog šerijatskog
suda). Danas zgrada Pravnog fakulteta u Sarajevu.
izlaganje prof. Karčića, koje jasno i ned-
vosmisleno potvrđuje konstantu njego-
vih ideja o pluralnom društvu i sekular-
noj državi.
Naime, tijekom 2015. godine, provo-
deći istraživanje o ustavnosti zabrane
političkog udruživanja na nacionalnoj
osnovi i ulozi Ustavnog suda SR BiH
na povijesnoj prekretnici 1990. godine,
u Arhivu Bosne i Hercegovine smo pro-
našli stenogram javne rasprave održane
Naslovnica knjige Fikreta Karčića
5. lipnja 1990. godine. Na raspravi je
sudjelovao veliki broj predstavnika po-
litičkih partija, znanstvenih institucija
i drugih osoba iz društveno-političkog
života tadašnje SR BiH. Jedan od sudi-
onika bio je i mladi docent Fikret Kar-
čić. Analiza sadržaja i ideja za koje se
zalagala većina sudionika na javnoj ra-
spravi, uključujući veliki broj članova
akademske zajednice, od kojih su neki
i danas aktivni, jasno ukazuje kako nisu
uviđali manjkavosti totalitarnog politič-
kog sustava u kojem su živjeli, niti su
prepoznali značaj političke pluralizaci-
je i demokratizacije tadašnjeg društva.
Za razliku od većine prisutnih, Karčić
je kroz svoje izlaganje jasno iskazao
vizionarske ideje, ideje utkane u europ-
sku budućnost Bosne i Hercegovine, u
okviru koje slobodan pojedinac može
28 BEHAR • AUGUS T/KOLOVOZ 2020.
aktivno uživati svoje pravo na slobodu
udruživanja, participirajući u okviru slo-
bodnog, sekularnog i demokratski ure-
đenog društva. U nastavku objavljujemo
ulomak iz stenograma Karčićeva izlaga-
nja na javnoj raspravi.
Do uvođenja političkog pluralizma
u Jugoslaviji, odnosno BiH, nije doš-
lo zbog tumačenja određenih ustavnih
odredaba, već zbog nezaustavljivih
demokratskih procesa proisteklih iz
kraha ideološkog monopola i politič-
kog monizma. (...) Sloboda udruživanja
označava pravo građana da se po ra-
zličitim interesnim osnovama udružuju.
Samim tim, ne može se jednim aktom
niže pravne snage od Ustava arbitrar-
no izabrati neki osnov po kome udru-
živanje nije dozvoljeno. (...) Zabrana
neće spriječiti pojavu nacionalizma, s
obzirom da je u cijeloj zemlji u vrijeme
vladavine političkog monizma došlo do
protesta nacionalne homogenziacije,
definisanja nacionalnih programa i na-
rušavanja međunarodnih odnosa. Šire
posmatrano u svim evropskim socijali-
stičkim državama došlo je do ponovnog
postavljanja nacionalnog pitanja, što
znači da restrikcije real-socijalističke
(op. a. brisana riječ) ne mogu riješiti to
pitanje već dovode do njegovog kasni-
jeg postavljanja u radikalnijem obliku.
Odredbom člana 4, stav 2 otvara se
iznova mogućnost politizacije vjerskih
zajednica. Naime, ako građani BiH žele
da se udružuju na osnovu nacional-
ne i vjerske pripadnosti, a zakon im to
onemogućava, onda će oni vjerovatno
nastojati da neke svoje interese koji su
vezani za pripadanje religijskoj tradi-
ciji ili kulturno civilizacijskom krugu
izraze u okviru vjerskih zajednica. Time
će vjerske zajednice doći u realnu opa-
snost (op. a. brisana riječ) kao što je to
bilo u slučaju ideološkog i partijskog
U fokusu njegova znanstvenog interesa, što je vidljivo
kroz teme radova autora iz prvog dijela Zbornika,
bili su povijest šerijatskog prava i institucija u po-
stosmanskoj Bosni i Hercegovini, reforme šerijatskog
prava i komparativne pravne kulture
monopola. Politički pluralizam sa pu-
nom slobodom udruživanja jeste pret-
postavka političke neutralnosti vjerskih
zajednica. Govoreći o islamskoj poli-
tičkoj (op. a. vjerskoj) zajednici, stav
njenih najvećih organa jeste da se kao
strateško opredjeljenje zastupa koncept
autentične sekularne države. U takvim
državama vjerske zajednice ne osnivaju
političke organizacije niti se bave poli-
tičkom djelatnošću, nego se bave prak-
tikovanjem vjerskog učenja. Međutim,
u sekularnim državama građani mogu
da se udružuju u političke organizaci-
je i druga udruženja čiji se programi
u određenom obimu oslanjaju na neko
vjersko, moralno, socijalno učenje ili
kulturne vrijednosti. Područja i metodi
djelovanja takvih udruženja razlikuju se
od područja i metoda djelovanja vjer-
skih zajednica. Neophodni instrumenta-
rij za tu distinkciju je sloboda udruži-
vanja, sloboda vjeroispovijesti i pravna
država shvaćena kao nepristrasna pri-
mjena pravedne zakonitosti.
Za razliku od mnogih intelektualaca
tog vremena koji su uslijed promjena
vladajuće ideologije u potpunosti mije-
njali svoje poglede, kod prof. Karčića
jasno svjedočimo metodološkoj i idejnoj
konstanti. Metodološki je jasno primjet-
na neutralanost bez unoštenja posebnih
emocija i strasti u znanstveni diskurs,
dok je idejno oduvijek uporište slobo-
dan pojedinac u pluralnom, sekularnom
i demokratski uređenom društvu.
Upravo u potvrdi te konstante krije se
i najveća vrijednost objavljenog Zbor-
nika. Prožet idejama vodiljima prof.
Karčića, jasno čitatelju omogućava ra-
zumijevanje znanstvenih doprinosa u ši-
rem društveno - povijesnom kontekstu,
služeći kao prilog uz čitanje njegovih
radova. S druge strane, mi se nadamo
kako će naš tekst poslužiti kao prilog či-
tanju samog Zbornika potičući što veći
broj zainteresiranih osoba da pročitaju
tekstove smještene među njegovim ko-
ricama. B
N
eka neobjašnjiva potreba i
nevjerovatan osjećaj radosti
uzburka se u svakom biblio-
filu kada se nađe ispred im-
proviziranih štandova na kojima ulični
trgovci prodaju stare i nerijetko pohaba-
ne knjige, a svaki put kada pronađe neku
literarnu dragocjenost prelave ga osje-
ćaji uzbuđenosti i ushićenosti. Baš tada
mora biti hladnokrvniji nego je ikada
prije bio, jer ulični prodavači raritetnih
izdanja ne određuju vrijednost knjizi
prema njenoj starini, važnosti u nekoj
književnoj zajednici ili estetskoj prepo-
znatljivosti nego upravo prema stepenu
uzbuđenja onog koji je drži u rukama, u
pogledu kojim gura svaki likovni detalj
nasovnice, u njegovoj iznenada probu-
đenoj logorejičnosti. Što više budete go-
vorili o knjizi držeći je u rukama to će
njena cijena biti veća, jer ulični proda-
vači relikvija znaju odlično prepoznati
izraz lica ovisnika, onaj izraz u kojem se
uzbuđenje miješa s ludilom, onaj izraz
koji ne može sakriti emociju spremnu da
žrtvuje čak i cijeli imetak samo kako bi
utažila luđačku glad za posjedovanjem.
Ulica zeničkih prodavača knjiga uvi-
jek je bila jednako duga, počinjala je na
raskrsnici u centru grada, one na čija se
četiri ugla nalaze robna kuća Beograd,
Kineski zid, Mahala i Jalija i protezala
uvijek tačno do betonskih žardonjera za
cvijeće ispod solitera u Londži 1. Nika-
da nije bila duža iako je bilo godina kada
su prodavci izlazili u tolikom broju da
su štandovi bili priljubljeni jedan uz dru-
gi da niste mogli znati gdje koji počinje
a gdje završava. Zanimljivo, knjige su se
prodavale uvijek sa jedne strane ulice,
one koja prolazi uz zgradu Maksuzije
i pored Oriolikovog salona namješta-
ja iako je druga bila šira i zgodnija za
postavljanje uličnih prodavnica. Razlozi
za takvo ponašanje uličnih prodavača
knjiga nikada nisu racionalno objašnjeni
a logici najprihvatljivija teza bila je ona
kako je ta strana manje izložena suncu,
što je zaista velika prednost u dva ljetna
mjeseca, ali i veliki nedostatak u osta-
lih deset. Objašnjenja koja nisu vodila
mnogo o racionalnom uvijek su bila
maštovitija i zanimljivija i zadirala su u
gradsku mitologiju i urbano sujevjerje.
U toj sociologiji ulice dobro mjesto za
prodavanje knjiga jeste ono koje nije
previše izloženo pogledima ljudi pa je
zato izbjegavana strana sa šetačkom
promenadom uz objašnjenje kako će oni
koji žele kupiti “dobru knjiguˮ radije to
činiti na mjestima gdje nisu izloženi po-
gleedima hiljada radoznalaca.
Broj ulličnih knjižara s godinama je
varirao, nekada ih je bilo desetine, tezge
su bile krcate raznim naslovima i dobro
očuvanim primjercima, zadnjih neko-
liko godina cijela je ulica osiromašila,
a broj onih koji se još uvijek bave tim
nimalo lukrativnim poslom više ne pre-
lazi deset – a i toliko ih bude jedino u
prvim danima septembra, prije početka
školske godine, kada štandove prepla-
vi udžebnička literatura i kada je teško
ESEJ