ESEJ
Počitelj – Sjaj koji blijedi
K
ad dođem u Hercegovinu,
brže hodam, lakše dišem
i bolje mislim, zapisao je
jedne prilike bh. nobelovac
Ivo Andrić.
Teško je odrediti determinante An-
drićeva pogleda, ali u meni se takav
osjećaj budi pri svakom dolasku na Me-
diteran. A Mediteran osjetim i u Herce-
govini. Miris mora, topao zrak, hladne
rijeke i kulturna baština koja svjedoči
tradiciji života još od antičkih vreme-
na. Ipak, potencijali Hercegovine kao
hinterlanda šireg mediteranskog kru-
ga, nisu ni približno iskorišteni. Una-
toč kompleksnosti bh. državnopravnog
uređenja i tromog djelovanja javnih
vlasti, posljednjih godina smo svjedoči-
li ekspanziji razvoja turističke djelatno-
sti. Nažalost, čini mi se da takav razvoj
predstavlja rezultat djelovanja hrabrih
pojedinaca koji su uspješno koristili
globalno ozračje i upuštali se u poslov-
ne rizike unutar bh. konteksta. Ono gdje
pojedinci teško mogu djelovati, a što
javna vlast ne primjećuje u dovoljnoj
mjeri jeste očuvanje i revitalizacija kul-
turne baštine kao jedan od preduvjeta za
razvoj turističke ponude.
U cilju održivosti kulturne baštine,
kako fizičkih artefakata, tako i nema-
terijalnih atributa, javna vlast bi trebala
snažno djelovati u procesu dokumenti-
ranja, istraživanja, održavanja, zaštite i
promocije kulturnih vrijednosti. O tome
koliko je bh. javna vlast uspavana naj-
bolja dokaz je srednjovjekovni gradić
Počitelj, europski biser u kojem znati-
željni istraživač promatra dodir različi-
tih civilizacija u mediteranskom okru-
ženju.
Počitelj se u izvorima prvi put spo-
minje 1444. godine u Povelji aragon-
sko-napuljskog kralja Alfonsa V, koji
nabrajajući posjede vojvode Stjepana
Vukčića Kosače spominje u sastavu
župe Dubrave - Posichell, Vdobranah
castello con lo contato. Povjesničari
pretpostavljaju da je grad nešto stariji i
za njegova osnivača uzimaju bosanskog
kralja Tvrtka I Kotromanića. Iako Po-
čitelj ne susrećemo u ranijim izvorima,
imajući u vidu njegov položaj u odnosu
na antičku Naronu, zaleđe u kojem je
bio smješten glavni grad heleniziranog
plemena Daorsa te razvijenu putnu ko-
munikaciju uz dolinu Neretve, čini mi
se izvjesnim postojanje ljudskih tragova
i u razdoblju antike. Počitelj strateški i
vojno postaje osobito značajan nakon
pada srednjovjekovne Bosne 1463.
godine, kada zauzima mjesto jedne od
ključnih utvrda u sukobu Ugarske i
Osmanlija. U tom razdoblju dolazi do
nadogradnje tvrđave, u čemu finan-
cijsku podršku pružaju i Dubrovčani.
16 BEHAR • DECEMBAR/PROSINAC 2020.
MIRZA HEBIB
U osmansko doba, sama tvrđava, ali i
područje ispod nje poprima orijentalni
izgled, kojem, unatoč minulim stoljeći-
ma i različitim kulturocidima, svjedoči-
mo i danas.
Ograničavajući se usko na pravnu re-
gulaciju, poduzeti su najvažniji koraci
u procesu zaštite Počitelja. Komisija za
očuvanje nacionalnih spomenika BiH
je u siječnju 2003. godine donijela od-
luku kojom je povijesno gradsko pod-
ručje Počitelja proglasila nacionalnim
spomenikom Bosne i Hercegovine, a od
2007. godine isto je uvršteno i na tenta-
tivnu listu UNESCO-a. S druge strane,
promatrajući situaciju na terenu, vidlji-
ve su intervencije unutar zaštićenog po-
dručja za koje stručnjaci kažu kako nisu
u skladu s međunarodnim principima
zaštite te da bez njihova redizajniranja
neće moći doći do upisa na UNESCO
listu. Posljednjih godina u medijima su
se pojavljivali natpisi o tome kako se
Kula Gavrankapetanovića zbog nebrige
urušava, dok su djelomično obnovljene
Kulina i Pašina tabija mete vandalskog
uništavanja.
Zbog trome javne vlasti, čiji zada-
tak bi bio očuvanje baštine i stvaranje
preduvjeta za intezivan razvoj Počite-
lja, skupina entuzijasta, zaljubljenika u
Hercegovinu i hercegovački srednjovje-
kovni biser Počitelj, ujedno i stručnjaka
Grafika grada Počitelja, XIX. stoljeće
u oblastima kojima se bave, okupljena
oko ideje povratka sjaja ovom biseru,
predvođena Počiteljkom i umirovlje- značajno razgraničenje javnog dobra od koje je Zavičajni muzej Travnik uprav-
nom profesoricom sarajevskog sveuči- privatnog vlasništva, provedba procesa ljajući procesom zaštite i revitalizacije
lišta dr. Ajnijom Omanić, nedavno je restitucije i osiguravanje adekvatne bri- tvrđave, stvorio uvjete za integraciju
publicirala zbornik naziva Počitelj – ge od strane nadležnih općinskih vlasti. u turizam i održivi razvoj. Konkretne
sjaj koji blijedi. Ideja zbornika temelji Sanković Simčić naglašava kako bez prijedloge dao je i Zoran Bibanović,
se na interdisciplinarnom karakteru u primjerenog integriranja graditeljske naglašavajući važnu ulogu multidisci-
cilju podizanja svijesti o važnosti oču- cjeline u suvremene društvene i gos- plinarnih stručnjaka u procesu razvoja
vanja i ulaganja u kulturnu baštinu. On, podarske tokove nije moguće izvršiti destinacijskog menadžmenta Počitelja.
za razliku od nekih u poratnom perio- ukoliko interesi pojedinaca i dalje budu Rad Mine Kujović posvećen je slikar-
du objavljivanih zbornika o Počitelju, zauzimali centralno mjesto u ovom pro- skoj koloniji u Počitelju, koja svjedoči
okuplja oko progresivne ideje razvoja cesu. Ukoliko se želi očuvati budućnost kako likovni umjetnici još od šezdese-
i napretka ovog mjesta, u interesu svih i prosperitet, neophodno je da nadležne tih godina prošlog stoljeća u Počitelju
njegovih stanovnika, prijatelja, istraži- institucije djeluju efikasno, profesional- pronalaze stvaralačko nadahnuće. Čita-
vača i zaljubljenika u jedinstvenost bh. no, odgovorno i u skladu sa zakonom. jući njezin rad mogu samo dodati - a tko
kulturne baštine još od srednjovjekov- Radovi Lejle Hodović i Zdravka Lučića može biti bolji ambasador u promociji
nog perioda. naglašavaju efekte turističke valoriza- važnosti Počitelja od slikara svjetskog
Radovi unutar zbornika su vrlo ra- cije Počitelja za lokalnu zajednicu, ali glasa Safeta Zeca.
znoliki. Ramiz Mehmedagić i Vjeko- i cijelo bh. društvo. Za Lučića je ne- U naznačene radove u Zborniku se
slava Sanković Simčić pišu od poratnoj ophodno pronaći povoljnu sinergiju ra- nalaze i radovi posvećeni povijesti Po-
obnovi Počitelja. Mehmedagić, koji je zličitih političkih aktera za rješavanje čitelja, vakufskim dobrima, narodnoj
osobno bio uključen u proces obnove u ovih pitanja uz istovremenu svjesnost medicini, najstarijim obiteljima i en-
svojstvu tadašnjeg ministra prostornog kako je riječ o svjetski značajnom po- demskim biljkama. Ibrahim Dizar je
uređenja Federacije BiH piše o tije- vijesno – turističkom resursu, čija valo- prikupio prikaze Počitelja u putopisnoj
ku obnove, naglašavajući vjerovanje u rizacija donosi benefite svima. Fatima literaturi na njemačkom jeziku. Iz ulo-
budućnost Počitelja kao vodilju u ta- Muslić predstavila je model uspješnog maka autora s kraja 19. stoljeća vidljiva
dašnjoj obnovi, ali i daljem razvoju iz razvoja i upravljanja srednjovjekovne je oduševljenost promatranjem nečeg
današnje perspektive. Za njega je vrlo tvrđave Stari Grad Travnik, u okviru drukčijeg i egzotičnog u novoj austro-
ESEJ
ugarskoj pokrajini. Mene se osobito
dojmio opis Heinricha Rennera, koji u
svojoj knjizi Bosnom i Hercegovinom
uzduž i poprijeko (njem. Durch Bosnien
und die Herzegovina - kruez und quer)
iz 1896. godine, međuostalim piše:
(...) vlak ide ravnicom, uz koju su s
obje strane brda, krševita, do duše s više
vegetacije negoli dalmatinska brda. Po-
lja su odlično zasađena, a sadi se žito,
duhan i mnogo vinove loze. Sve buja.
Uz puteve stoje goleme smokve i voć-
njaci. (...) Posvuda crvenilo cvjetova
šipaka, gdje god da pogledate. Visoko
gore do brdskih padina vidiš divne cvje-
tove koji zajedno s livadskim zelenilom
i ostalim raslinjem stvaraju prekrasan
tepih. (...) Iz Čapljine stižemo na stani-
cu u Dretelju. Sada smo kročili u kame-
njarski kraj. Pruga ide uz padine brda,
s desne strane je Neretva, čije je korito
ovdje kamenito. Vegetacija je i dalje ju-
žnjačka, polja se sve više obrađuju, po
njima rade hercegovački seljani u razli-
čitim narodnim nošnjama. Pored crve-
nih šalova i saruka katolika, vide se i
bijelo – žuti fesovi ili cvijećem ukrašeni
turbani muslimana. S druge strane vidi
se Počitelj, kada ga gledaš pravo haj-
dučko gnijezdo, sagrađeno visoko gore
na stijeni, koje okružuju bedemi i kule.
Kuće se stupnjevito uspinju padinom
brda. U sred grada uzdiže se prelijepa
džamija s kubetom, a uz nju visoki usa-
mljeni čempres. Iznad džamije nalazi se
ruševan grad, utvrda.
Sudeći prema zapažanjima i suvreme-
nih autora i istraživača, kulturna baština
koja svjedoči autentičnom spoju Istoka
i Zapada i kulturološkoj posebnosti još
od srednjovjekovnog perioda unutar
srca Europe, predstavlja i danas intere-
santan fenomen. Počitelj je danas, kao i
drugi spomenici, slika promjena u druš-
tvu koje se ciklično smjenjuju – ratova,
mira, siromaštva, prosperiteta. Dužnost
cjelokupnog društva jeste očuvati jedin-
stvene spomenike i prenijeti ih budućim
generacijama. Zbog toga, javna vlast ne
smije dozvoliti „smrt“ spomenika nul-
te vrijednosti. Očuvanje Počitelja treba
biti osigurano kroz opstojnost izvorne
namjene objekata i tradicije njihove
uporabe.
Objava zbornika Počitelj – sjaj koji
blijedi daje snažan znanstveni i stručni
poticaj u procesu afirmacije imena Po-
čitelja kao svjetske kulturne i turističke
destinacije. Uz naglašenu važnost rada
na aktivnoj obnovi baštine, sustavnog
pristupa problemu istraživanja, valori-
zacije i upravljanja Počiteljom, u zbor-
niku se nalaze i argumentirani pogledi o
potrebi razvoja i izgradnje turističke in-
frastrukture na desnoj obali Neretve, što
će u konačnici doprinijeti poboljšanju
kvaliteta života lokalnog stanovništva.
Iako je predmetni zbornik namijenjen
prvenstveno stručnoj javnosti, mišljenja
sam kako uz manju redakciju i prijevod
na strane jezike može biti izvrstan ma-
terijal za putnike istraživače. B
ESEJ
ESEJ
Mali kralj Daorsona
Hercegovina, maj 2020. NIKOLA POPOVIĆ mak mora, svuda cveće i bilje, ptice i
treperave bube, leje i maslinjaci, opojni
* miris oleandra.
– Miraž se to zove, lomi se svetlost pa Reka na kraju svog toka i plodna, mir-
karoserije turisti, sa žutim suncobranima na delta. Miljokazi i pejzaži, miraži na-
ti se čini da se nad osunčanom cestom
i majicama u istoj boji, škljocaju apara- šeg putovanja.
ukazala površina vode, malo jezero koje
te vuče sebi. Ideš dalje, prilaziš vodi, pa
tima, svako traži ugao i prirodan ram
do sledećeg takvog jezera koje vidiš, ali
slici, okreću objektiv ka suncu. Imaće *
ni jezera, ni vode nema, već samo cesta
fotografije fluorescentne sunčane mrlje i – Jesu li to meteori pali iz vasione i
i asfalt, crn i uglačan. Učinilo ti se, pre-
zaslepljujući sjaj drevne Narente. zabodeni u zemlju? – pita dečak.
varila te slika. U kafanama kraj puta, na ražnjevima – To su stećci, nadgrobni spomenici,
– Znači, oči vide i ono što nije, pa gla- peku jaganjce, meso im je posebnog svaki ima uklesan crtež: čovek sa lukom
va misli pogrešno. ukusa jer pasu začinsko bilje, a ono crpi i strelom, mač, plesači u kolu.
Tako dečak opisuje miraž, fatamorga- iz zemlje soli i minerale. Blizu je jug i – Ako nisu meteori, zašto onda stoje
nu, tu zavodljivu opsenu što, otkako je more, i već zriju prve dinje i lubenice, nakrivo?
puta i putovanja, mami i priziva kao sve- jedu ih, tek presečene, na haubama auto- Bili smo dole, u dolini kraj
ža, okrepljujuća oaza. Ali na ovom putu mobila. Kamperi, što splavare niz reku, puta, a sad gledamo Radimlju sa uzvisi-
ka jugu nema žeđi ni klonuća, već samo peku pastrmku na vrelom kamenu. ne, do zidina grada iz stare ere vodi str-
Uz železnu ogradu kraj puta voze bi- mi vijugavi put koji se odvaja od glavne
belina koja postaje sve jača, noseći od-
ciklisti, na leđima su im veliki rančevi. ceste.
sjaje i prelive svetla.
Tanki točkovi bicikla prate nagib puta, Putokaza za srednjevekovni grad Vi-
Posle planinskog tunela sve se menja;
kao što topoću potkovice u Sijeni, gra- doški je puno, svakog leta je na tvrđa-
za nama su šume bukve, javora i lipe, a
du konjâ, na trgu poput korita; prođe tek vi festival –odore i mačevi, halebarde,
na drugoj strani niče tuja i bor, koji zovu
nešto više od minut od startnog pucnja samostreli i barjaci. Plemićki grbovi,
alepski, primorsko vazdazeleno drvo.
dok kroz cilj projuri oznojeni konj. Ri- kostimirani vitezovi u stražarnicama,
Dalje još, nadomak ušću reke u more –
lovor, kadulja, smilje.
Menja se na putu pejzaž i rastinje, a
s njime ambijent i ljudi, zaluta u govor
koji izraz sa mora.
Put sledi liniju zelene reke, mreška
se i svetluca kao riblja krljušt. Po vodi
pluta beli lokvanj, lopoč kako ga zovu;
stâne se u rogozu ptice vodarice – liske,
divlje patke što rone i plivaju vešto kao
ribe; vodeni insekti i punoglavci, razni
crvi, i vodozemci sluzave kože: daždev-
njaci, rečne zmije i žabe.
Tok i talasi, lepet i zvonki kreket.
Gledano odozgo, s ceste, vide se ribo-
lovci: zagazili u reku u gumenim čizma-
ma, na glavama im šeširi kakve nose oni
što, u Keniji, idu na safari, da gledaju,
u staništu njihovom, životinje šarolike
afričke savane.
Sve ih dečak ima u svome albumu sa
sličicama: hitru impalu, šupljorošca, nil-
skog konja, naizgled je trom, ali može
Ostaci drevnog grada Daorsona - stepenište
da potrči brzo, noja, trkačicu koja ne
leti, dikobraza čvrstih bodlja pa liči na
tam naših točkova prati pesma na radi- dame i gospari. Danas je, međutim, ce-
čičak. Misli mala glava o Africi a oko
ju, melanholična morna sa Kapverdskih sta pusta i na put kroz istok Hercegovine
gleda u Neretvu i, dok silazimo do reke,
ostrva, signal se meša i tonovi prepliću, krenuo je, dok popušta izolacija i strah
pita: hoćemo li, kad korona prođe, otići
sad radio hvata nostalgičnu pesmu s od bolesti, tek pokoji entuzijast, željan
na safari.
juga, pa se i vožnja sliva u mediteranski puta i doživljaja. Ali leto je evo već na
– Hoćemo, ali gledaj sad ovaj živi svet
i zelenortski adađo. pomolu, uskoro će živnuti cesta i sao-
oko sebe.
Put je, otkako je puta i putovanja, da- braćaj, krenuće kolona ka zamku her-
Ribari zabacuju štapom, silk i mušica
cega Stjepana, istorija će biti maškare i
lebde nad vodom kao vilin konjic. ljina koju prelazimo i vreme, ono iza nas
predstava. Nosiće karneval turiste, pitko
i ono pred nama, ambijent i govor ljudi,
* a najviše igre svetla i tame, potezi rapi- i toplo, kao što omamljuje jarko sunce,
Kameni most i kuće sa drvenim dok- dografa: sve je kroki i slika, a samo se kao što nosi pijača suva stolačka blatina
satima urasle u pejzaž. Devojčica is- one dugo pamte, zapisao je crtač-puto- i sveža voćna žilavka.
pustila plišanu igračku s mosta, nosi je pisac, reči već sutra promene red. Zamak stoji još, ceo i jasan. A u Daor-
netragom smaragdna voda. Na drugoj Sad vidimo: most ostao od bit- son, kameni grad, ide se ređe; do njega
obali, autobus sa crtežom geparda, dug i ke i uronuo u vodu, već desetlećima. vode rukom i sitnim slovima napisani
blistav kao karavela. Kao ratnici iz drve- Gledajući kroz mrlje i brisače, kao kroz putokazi, a još više živa reč: skreni, pe-
nog trojanskog konja, izlaze iz metalne žile na krilcima insekta, već smo nado- nji se, pa kod velikog stabla, vozi dalje.
BEHAR • DECEMBAR/PROSINAC 2020. 17