Arhitektonski fakultet Univerziteta Crne Gore

Seminarski rad iz predmeta Urbana sociologija na temu

Krucijalo stjecište različitih pravaca jednog primorskog grada:

analiza na primjeru Škvera Herceg Novog

Profesor: Student:
Dr Vladimir Bojković, doc. Minja Josipović 19/18

Podgorica, januar 2021.

Sadržaj
Apstrakt ____________________________________________ 1
Uvod _______________________________________________ 2
Istorijski osvrt grada __________________________________ 3
o Značajnije promjene _______________________________ 4
o Da li ste znali da postojim? _________________________ 6
Transponovanje života grada ___________________________ 8
Velikani ____________________________________________ 11
Zaključna riječ _______________________________________ 11
Izvori i bibliografija____________________________________ 12
Apstrakt
Grad je društvena tvorevina nastala iz ljudske potrebe za zajedništvom, redom,
dinamikom i stvaranjem. Kada stvaranju dodamo neophodnu vremensku komponentu
uočavamo da, gradska tvorevina kao takva, ima veliki impakt na društvenu zajednicu. S ciljem
da poboljša kvalitet svog života, čovjek konstantno mijenja prostor oko sebe, koji pak opet utiče
na istog. Ovo simultano djelovanje uslovilo je javljanje raznovrsnih struktura koje mogu da
postanu oličenja nekog grada. Stoga, tema ovog rada `usidriće se` u luku najzapadnije tačke
naše države- grada Herceg Novog, i luku Škver. A možda će se zaustaviti nakon skoro 4 km
đirade šetalištem Pet Danica, odnosno vožnje vozom čije se huktanje prestalo čuti prije četiri
decenije.
Odrastanje u ovom gradu spontano mi je nametnulo želju da toj ljubavi i iskustvu
doprinesem stečenim znanjem. Iako je od velikog značaja i vrlo upečatljiv perimetar nukleusa
grada, kada pričamo o Herceg Novom često nam je u glavi Škver, kao društveni, kulturni,
saobraćajni, istorijski i sportski centar. Svaki od ovih aspekata života analiziran je kroz
triangulaciju socioloških metoda u cilju komparacije društvenog života na pomenutoj
vremenskoj vertikali i uočavanju korelacija u promjenama same morfološke strukture grada. U
daljem radu osvrćem se i na neizbrisivi duboki pečat velikih imena umjetnosti koji su mahom
bivali privučeni njegovim mističnim magnetizmom. Promatranje, iskustvo, životne istorije i
sekundarna analiza daće mnoštvo potencijalnih odgovora o dinamici Herceg Novskog žarišta.

Ključne riječi: Herceg Novi, istorija, dinamika prostora, dinamika sadržaja, saobraćaj,
infrastruktura, umjetnost, genius loci

1
Uvod
Na samom ulazu u jedan od najljepših zaliva starog svijeta nalazi se Herceg Novi. Već svojim
terirorijalnim prostiranjem uviđa se neobičnost ovog mjesta. Grad koji dočekuje i ispraća
svakog posjetioca Bisera Jadrana teško ostaje neupamćen.

Prirodna dinamika terena diktirala je tipično linearno pružanje kičme jednog primorskog grada.
Terase brojnih vrhova ogranka dinarskog planinskog vijenca omogućile su širenje gradskog
tkiva prema zaleđu. Uz ujednačenu umjerenu klimu, orijentisanost prema jugu, taman dovoljnu
zatvorenost i otvorenost prema moru, mnogi bi se složili da predstavlja jedno od idealnijih
mjesta za život.

Nisu samo geografske karakteristike ono što ovaj grad čine drugačijim. Herceg Novi je mjesto
veoma bogato istorijom, čemu svedoče brojna utvrđenja i značajni lokaliteti. Svaka epoha u
njegovoj genezi ostavila je neki trag. Pričajući o bogatsvu, pričamo o mnoštvu različitih naroda,
tradicija, vrijednosti i zdanja koja ovaj grad čine onakvim kakav jeste.

“Ipak, ovome su gradu pripadali mnogi, voljeli su ga carevi, u njemu uživali kraljevi, svoju
ratničku slavu njime su pronosile velike vojskovođe” (Citat iz knjige Slikom kroz prošlost o
Herceg Novom, Ulčar M., Musić D., 221)

Slika1: Herceg Novi pogled na jezgro Škvera i različite putne pravce

2
Istorijski osvrt grada
„Čitavo pitanje prirode grada vrti se u zatvorenom krugu ako tražimo samo čvrste građevine
opasane zidom. Da bi smo se približili prvobitnom gradu, potrebno je, po mom mišljenju,
dopuniti otkrića arheologije koja u najdubljim slojevima iskapa prve, još nejasne tlocrte buduće
urbanizacije. Želimo li prepoznati grad, moramo ići unatrag, od najpotpunijih poznatih
urbanih struktura i funkcija do njihovih prvobitnih komponenata, ma koliko daleko one bile u
vremenu, prostoru i kulturi od prvih iskopanih nalaza. Prije grada postojao je zaselak, svetište,
selo; još prije svega toga postojala je sklonost prema društvenom životu koja je očigledno
zajednička čovjeku i mnogim drugim životinjskim vrstama.“, Mumford, Lewis – „Grad u
historiji“,

O burnoj istoriji moga grada svjedoče brojni zapisi, knjige, izvještaji vojnika iz ratova,
i sl. Herceg Novi kao i drugi gradovi Boke Kotorske, nisu mogli a da ne zaintrigiraju ni svijet
mitoloških zbivanja i nastajanja, prema kojima ostaju legende o mjestima i njihovim nazivima.
Prva civilizacijski nagovještaji na teritoriji današnje opštine Herceg Novi, prema nalazištima,
datiaju još iz vremena neolita i ranog bronzanog doba. No, u prvi plan svakako se postavlja
1382. godina, kada je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić postavio prve temelje novog grada.
Godina, prema studiji Božidara Đonovića koja se pominje u knjizi Boka u tragovima iščezlih
vremena Vladimira Roganovića, ističe osobenost Herceg Novog, samim tim što je konkretno
utvrđena. Sveti Stefan, poznatiji kao Castel Nuovo, odnosno Castrum Novum formirao se oko
prvoizgrađenog utvrđenja. Ovaj potez bio je strogo političkog karaktera: blokiranjem privrede
grada Dubrovnika prema Bosni, Tvrtko I bio je primoran da osnuje grad sa izlazom na more
koji će imati ogroman monopolni potencijal.

Trg od soli imao je velike predispozicije da ugrozi trgovinu i privredu Dubrovnika i Kotora. Za
vrijeme vladavine Heceg Stjepana Vukčevića Kosače još nedefinisano naselje preraslo je u grad
(civitas) i dobija siluetu koju poznajemo danas. Izgrađena je solana u naselju Sutorina i dva
strateški postavljena utvrđenja, na samoj nepristupačnoj obali i uzvišenju. Uloženi su svi napori
kako bi se grad ubrzano razvio.

Samo četiri stotine godina od osnivanja, Herceg Novi je uživao doba svoje velike
procvati, ali i stagnacije, a onda pada pod tursku vlast. Grad se mijenja u funkcionalnom i
urbanističkom smislu. U prvi plan se postavlja odbrana grada, zatim i uprava. Krivicu za
nestalnost gradske morfologije preuzimaju česti zemljotresi i aktiviranje klizišta, koji su
uzrokovali brojne nadogradnje i utvrđivanje bedema. Sada, Dubrovnik predstavlja glavnog

3
dobavljača materijala i radnika za period građenja i opravki gradskog opasača, započinjanja
utvrđenja Gornjeg grada i pristaništa. Kratku pauzu u četvorovjekovnoj vladavini Turaka
Herceg Novim napravili su Španci. (Lalošević, I., “Fortifikaciona arhitektura Herceg Novog”,
za časopis Boka 26)

Među brojnim osvajačima koji su zbog izuzetnog strateškog položaja priželjkivale

osvajanje Herceg Novog slijedeća na redu bila je Venecija. Nakon mnoštva neuspijelih
pokušaja, osvajanje grada za Mlečane je bio veliki vojni i politički uspijeh. U jednom od svojih
izvještaja- o uspiješnom osvajanju grada, kapetan Korner opisuje Herceg Novi kao “sklonište
gusara sa bogatom i plodnom okolinom i velikim prednostima”. Zauzimanjem Herceg Novog
u uvodnom dijelu Musićeve knjige “uspostavljeno je jedinstvo Boke Kotorske kao geografske i
etničke cjeline”. Procvat pomorske trgovine bio je uslov da se među hercegnovljanskim
porodicama ističu sada trgovci i moreplovci. Za temu ovog rada interesantno je zapažanje:
“Izlazak bivših hajduka i pastira na more i njihovo uklapanje u jedan drugačiji civilizacijski
kontekst dokazuje veliku prilagodljivost našeg življa”. (Musić, S. “Izvještaji generalnog
providura Dalmacije i Albanije Kornera o Zauzimanju Herceg Novog 1687.”, 5, 81)

Ideja o pravoj luci pojavljuje se prvi put nakon mletačkog zauzimanja Herceg Novog, kada
providur Dalmacije i Albanije u svojim izvještajima napominje problem nedostatka adekvatnog
lučkog pristaništa. Veliko kamenje koje je činilo prirodnu konturu obalskog poteza grada je
pružalo mogućnost odbrane sa mora, ali istovremeno okončavalo životni vijek svakoj lađi koja
bi pokušala da pristane blizu obale. Nezaštićenost od jakog južnog vjetra uslovila je, prema
Srđanu Musiću, limitiranje ekonomskog razvoja Herceg Novog, kako su sami trgovci počeli
izbjegavati iskrcavanje na ovako rizičnom mjestu. Mletačka imala veliki značaj za urbanističko
strukturiranje grada; Korner je izvještavao sa velikim entuzijazmom o brojnim nacrtima i
analizama koje su rađene na teritoriji Novog, međutim, mnogi, pa ni luka, nije bili izgrađeni.

o Značajnije promjene

Uslijedila je smijena nekolicine novih okupatora: Austrijanaca, Rusa, Francuza,

Austrougara. Austrougarska vladavina dala je najznačajniji krajni pečat infrastrukturne
izgradnje kroz čitav opseg grada, spajajući ga, kopnenim putem sa najznačajnijim privrednim
koridorima susjednih centara. Ovaj period industrijske revolucije i novih tehnoligija vodio je
do izvođenja inžinjerskih poduhvata koji su ozvaničili novu morfološku strukturu grada- glavni
pravac carskog puta od Dubrovnika do Kotora postao je nova kičma Novog koja se dalje gradala
u mrežu gradskih ulica, spuštajući se tako konačno do same morske obale. Konačno, silno

4
kamenje koje je stražarilo morskom obalom uobličieno je u savremeno morsko pistanište sa
kamenim lukobranom. Skoro bih mogla da svjedočim kada kažem da, osim onog koje more
povuklo sa sobom ili poremetio zemljotres, danas, svaki kamen od tih dana stoji na svom
mjestu. Nova vizura na grad sa mora upotpunjena je usidrenom austrougarskom bojnom i
trgovačkom flotom.

Konačno uobličavanje utvrđenog perimetra završeno je spajanjem Gornjeg i Donjeg grada. Na

postolju nekadašnje Kule iz perioda Bosne uzdignuta je morska tvrđava, iliti Forte Mare, pod
čijim je budnim okom lučki pristan. Forte Mare povezuje se do krajnje tačke istočnih gradskih
bedema, Mezzalune (današnja Citadela). (Ilijanić, Boris, Herceg Novi- Istorijska raskršća
urbanog razvoja do 1918., 135-139)

Slika2: Pogred na Forte Mare odakle se odlično

može uočiti prvi najstariji bedem iz doba bosaske
vladavine

Slika3: Citadela prije urušavanja u zemljotresu;

Uočava se dobro beden koji je spajao Citadelu
(Mezzalunu) sa Forte Mare i koji je probijen
prilikom pravljenja željeznice

5
 Slika4: Prvobitni izgled luke; Tek izgrađeni kameni
lukobran sa pristanom; Doba Austrougarske,
razglednica

o Da li ste znali da postojim?

Ovo nije bio najbolji period za ekonomiju prostora Boke. Uprkos tome, doduše uz
dugogodišnje zakašnjenje, savremene tehnologije Austrougari koriste za proboj željezničkog
saobraćaja kao sekundarne paralele carskom putu. Prateći konturu morske obale, sa koje
pogled, prema riječim brojnih izvora “liječi”, željeznica je bila sljedeća najznačajnija etapa
urbane geneze Herceg Novog. Iz ovih razloga probijena je spona između dva gore pomenuta
morska utvrđenja u zaleđu luke Škver.

Novi saobraćaj bio je sinonim za prosperitet grada, regiona i populacije. Autrougarska je

izgradila željeznicu u namjeri da najudaljeniji dijelovi imperije imaju direktnu i olakšanu vezu
sa Bečom i ostalim evropskim centrima prošlog vijeka. Kako je u tom periodu Boka bila
privredno i društveno zapušteno područje, boljitak je bio neminovan. Otvara se veliki broj novih
radnih mijesta, poboljšava trgovina i nazire turistička funkcija grada. Smanjuje se potreba
stanovnika da kao mornari odlaze iz zemlje u potrazi za boljim životom jer “stvarao se dobar
osjećaj u narodu, pošto je carevina počela da misli na ovaj kraj”. (Doklestić Olivera i dr., O
istorijatu željeznice u Herceg Novom, 145-147)
Trasa Gabela- Zelenika bila je najteži potez tokom izgradnje pruge kako je trebalo izbjeći
klizišta, preusmijeriti par vodenih pravaca i probiti tunelske prolaze kroz strme kaskadne hride.
Sa prvashodno vojnom namjerom, pružna veza sa svijetom bila je pozitivan uticaj i na
školovanje omladine. Turizam je postao propratna privreda koja se ubrzano razvijala na
morskoj obali.

Međutim nova era ratnih dešavanja i aneksija boljitak regiona vratila je na početak razvoja. U
mješavini društvenih nauka, ekonomskih pitanja, subjektivne prioretizacije dolazi do sukoba i

6
najčešće nemarnih odluka koje kratkoročno riješavaju probleme, ali se loše odražavaju na
predijele bez autoriteta. Nakon drugog svjetskog rata počelo je da se provlači pitanje opstanka
pružne trase. Dugo zatim prebacivala se odgovornost iz jednih ruku u druge u nadi da se
obezbijede prihodi i nađe način da velikom broju ljudi ne bi prijetio ostanak bez posla. Nekoliko
pokušaja da se skrate nerentabilne trase predhodile su krajnjem ukidanju željeznice. Da su
građani, u očajanju, ipak mislili o budućnosti društveno- ekonomskog razvoja Herceg Novog,
govore riječi jednog od tadašnjih novinara: “Zar se može osporiti da će nam ta pruga sjutra biti
i te kako potrebna? Da li je opravdano, gledajući sadašnju situaciju, uništiti ovu saobraćajnicu
zauvijek?”. (Miljić, Marijan, Gabela- Zelenika, 100 godina željeznice Crne Gore, 9-23)

Slika5: Pogled da novo

pristanište sa mora; Pruga je
tad bila u funkciji

Slika6: Voz na stanici Herceg

Novi; Zgrada današnje Stanice,
kafića, kinoteke i škole filma
Emira Kusturice

7
 • Transponovanje života grada

Od tutnjave voza prema kojima su Novljani navijali satove ostala je samo definisana
linija obalskog poteza. Bez šina omogućen je pješački saobraćaj dužine nekoliko kilometara
putem koji je nekad u istoriji branio grad od zauzimanja sa mora. Ukidanje direktne veze sa
liderima evropskog monopola natjeralo je Novljane na ponovno prilagođavanje. Tokom
narednih godina pogled na “preostalo” šetalište otvorio je niz drugih mogućnosti doprinosa
gradskom razvoju. Jednu od mnogih Toma Busovac opisuje u svom tekstu Pejzažna arhitektura
i turizam bokokotorskog regiona za časopis Boka “Iako duga samo nekoliko kilometara i uska
ova promenade već danas predstavlja jednu od izuzetnih vrednosti. Poznato je od kakvog je
terapeutskog značaja njeno postojanje, pri čemu pored fizikalne komponente u
rekonvalescenciji bolesnika posebno mesto ima psihološka, zasnovana i na emocijama koje
izazivaju pitoreski detalji i panorame, podstičući želju za ozdravljenjem.”.

Šetalište pet Danica, slavno nazvano po imenima pet hrabrih djevojaka koje su se borile i svoju
bitku izgubile u Drugom svjetskom ratu, oživjelo je društveni život grada. Razvila se nova
tradicija: manifestacije, proslave i povorke, poput Praznika mimoze hodaju putem nekadašnje
željeznice u cilju građenja identiteta mjesta i postaljanja društvenih vrijednosti. Ovakav vid
tradicije kolektiva neminovno izaziva čovjekov socijalni karakter i njegov osjećaj pripadništva.
Povlačimo prvu pararelu upoređivanja kolektivnog mišljenja savremenog slobodnog i
nekadašnjeg podređenog društva. Osjećaj pripadnosti izražavao se kroz kompetativnost snaga
i veličine teritorije, na daleko radikalnijem nivou nego što to, u izuzecima, činimo danas.

Slika7: Mažoretke za vrijeme Praznika mimoze u povorci koja ide do Škvera

8
Željeznička zaostavština ogledala se u tunelima i mostovima specifične građe koji su do
današnjih dana ostali da razgraničavaju naselja unutar grada. Jedna od takvih struktura
diferencira lučko jezgro od naselja Topla sa jedne, i naselja Savina sa druge strane. Ove dvije
impozantne kapije Škvera unutar svog perimetra, vezanog promenadom, sadrže elemente svih
istorijskih kulturoloških i privrednih zbivanja na teritoriji opštine Herceg Novi. Bilo da šetamo,
vozimo bicikl, ili pratimo mažoretke i miris mimoze, eventualno naš put dovešće nas na Škver.
Čula na ovom mjestu igraju najveću ulogu. Najprije, čuće se graja gradskog života, kako je
Škver “najživlje” mjesto u Novom. Ako nema prevelike gužve, posredstvom blagog maestrala
odzvoniće jarboli koji se njišu u luci, zajedno, svaki u svojoj “četi”. Znatiželjno, novljanski,
možete da motrite na ulaz u zaliv i strpljivo čekate uplovljavanje nekog od kruzera u Boku,
onako kako se nekad čekalo na dolazak neprijateljskih snaga. Za to vrijeme popićemo, možda,
kafu u nekom od brojnih kafića koji se ređaju duž šetališne staze i proćakulati sa dobropoznatim
sugrađanima ovog ipak malog mjesta.

Na mjestu gdje se sastaju različiti putni pravci Škvera dinamika se ogleda u starosnom dobu i
interesovanjima. Putem mora idu mladi- mulo, onaj isti kameni lukobran koji su odredili
Austro- Ugari, na čijem je kraju sada svetionik, polako tone od generacija i generacija mladog
priraštaja koji su na njemu odrasli. Ako vidite po kog starijeg, držaće štap u ruci, čekajući svoj
ulov, a pored njega će vrlo vjerovatno ležati i neka mačka.

Slika 8: Luka danas, pogled sa šetališta Pet

Danica prema mulu; Ribarske pasare

Slika9: Pogred prema gradu sa mula, odnosno

svetionika; Mjesto okupljanja mladih; U
pozadini Forte Mare

9
Ako od raskršća nastavimo pravo naići ćemo na krajnji ogranak gradskih bedema- Citadelu,
malu i pasivnu fortifikacijsku utvrdu koja je, kao uzrok jakog zemljotresa, danas zapravo samo
nekoliko većih kamenih blokova u moru i kapiju koja je probijena pri rađenju željeznice. Kapija
se drugim krajem spaja sa morskom trvđavom, Forte Mare, tačnije sa njenim podnožjem koje
je najstriji preostali segment zidina, još iz doba bosanske vladavine.
U ovom položaju iznad nas izdiže se hrida, na koju oslanja Forte Mare. Iz perioda gradnje
utvrđenja brojne su priče o tome kako su se graditelji borili sa morfologijom terena i zapravo
se u potpunosti prilagođavali njenim kaskadama. Ova hrida vizuelno djeluje kao jedan veliki
potporni zid čitavog jezgra grada; što se može tumačiti kao istina sa obzirom na to da je jedina
od punog i čvrstog kamena u odnosu na preovladavajući kraški teren.
Do morske tvrđave, kao i do tkzv. Starog grada dolazi se putem skalina od ostog onog raskršća.
Te mnogobrojne stepenice Herceg Novog uzrok su tome što je njegovo drugo ime i “grad od
skalina”. Koliko bi nas umorio taj put uza skaline toliko bi nas oduševio pogled sa tvrđava,
kako Forte Mare tako i Kanli Kule. Pogled koji su nekad imali borci i zatočenici sada imaju
turisti, stanovnici grada i okoline, koji pozvani koncertom ili filmskim festivalom uživaju čari
ovih kamenih tvorevina.
Upečatljiva je jedna zgrada sa satom, neobičnih prozorskih otvora, koja djeluje nekako
izdvojeno na čitavom šetalištu. To je bilo jedno od glavnih gradskih stajališta voza, stanica
Herceg Novi, ili kako je mi danas zovemo, samo Stanica. Gradski kafić, kinoteka i škola filma,
objekat restauriranog enterijera ali prezerviranog ekterijera, čuva dušu funkcije kojoj je nekad
služio. Kulurnu vrijednost mu podiže ime čuvenog režisera, Emira Kusturice u čijem je danas
vlasništvu i koji je objektu impozantne arhitekture vratio nekadašnji sjaj. U sklopu iste zgrade,
2014. otvorena je istoimena galerija postavkom trojice maestralnih slikara i oličenja Herceg
Novog- Voja Stanića, Đorđija Bata Pravilovića i Mitka Bulajića.

Ako je vjetar po volji, iz Stanice možemo mirno posmatrati jedriličarsku regatu, ili ponekog
domaćeg Novljanina koji prosto voli svoj mir među talasima. Rijetko se desi da, dijete rođeno
u ovom gradu barem jednom ne pokuša naučiti kako razgovaraju vjetar i jedra, ili ne zapliva u
otvorenom škveranskom bazenu slane vode. Bazen čuvenog novsokog vaterpolo i plivačkog
tima Jadran, iznjedrio je vrsne plivače, vaterpoliste, pobjednike, srčane mlade ljude, koji su
jedan od velikih doprinosa našeg društva.

10
“Novi grade sjediš nakraj mora,
i valove brojiš niz pučinu,
kako starac na kamen sjedeći
što nabraja svoje brojanice..” -Petar II Petrović Njegoš

Grad sunca i more koje mu pripada nisu oblikovali samo svoje žitelje, ljude rođene i odrasle tu,
već i one koji mu ne pripadaju po rođenju, ali im je drag u srcu. Herceg Novi je grad koji je
dočekao i prihvatio svakog ko je došao da ostane, a urezan u mislima ispraća svakog ko odlazi.
Ivo Andrić, Simo Matavulj i Petar II Petrović Njegoš, samo su neka od imena brojnih velikana
koja su u svojim djelima opisali Novi, Novljane, i njihovim boravku ovom gradu dali neizbrisiv
trag.

“Herceg-Novi je grad vječitog zelenila, sunca i brojnih skalinada. Cijelu bogovetnu noć
brojim, u snu, stepenice, i nikad da ih izbrojim. A u svitanje, kad se probudim, preda mnom
grad pun strmih izukrštanih stepenica kojima se zaista valja penjati i spuštati.” - Ivo Andrić

Zaključna riječ
Postavlja se misao- šta zapravo predstavlja identitet nekog mjesta? Da li svako mjesto u sebi
sadrži identitetsku strukturu samu po sebi vidljivu, ili je pak treba otkriti? Da li je genius loci i
u svakom nas pojedinačno, ili mi kao društvena zajednica činimo jedno jedinstvo istog? Da li
prepoznajemo ove entitete samo poznavajući istoriju nekog mjesta ili i ljude u njemu? Ovakva
pitanja mogla bi se postavljati sve dok sami ne dođemo do određenih zaključaka. Biranje svog
grada, kao polazište istraživačkog procesa, pisanja i uočavanja određenih zakonitosti koja,
samo primjenjena na nečemu ovako bliskom mogu dati zadovoljavajuće rezultate. Oduvijek
sam Herceg Novi doživljavala kao prostor jedne velike raznovrsnosti socio-ekonomskih,
kulturoloških, istorijskih elemenata, što zapravo on i jeste. Grad poput ovog i strancima odiše
na isti način. Ako na jednom ovako malom prostoru, relativno mladom spojimo burna istorijska
iskustva, ubrzani prosperitetni rast i pad različitih privrednih funkcija sa kratkoročnim
vremenskim intervalima, čestu promjenu društvenog i vrijedonosnog sistema, dobijamo prosto
bogatstvo, jedinstvenu cjelinu u fizičkoj i sociološkoj morfologiji. Herceg Novi se ne bi mogao
opisati, niti razumjeti, samo kao grad u kom se živi i radi, već osjeća. Novljane je, kako
književnici vole da kažu, “oblikovalo more”, a u opisima su često “pitomih pogleda, topli”.
Kad bih dala konkretizovala odgovor na ova pitanja, on bi laički glasio: Identitet Herceg Novog
ogleda se u taman dovoljno svega onog što ga je načinilo takvim kakav jeste.

11
Izvori i bibliografija

• Bunuševac, Toma: Pejzažna arhitektura i turizam bokokotorskog regiona, za časopis

Boka, Beograd
• Časopis Boka 18, 1986.
• Časopis Boka 27, 2007.
• Časopis Boka 33, 2013.
• Časopis Boka 36, 2016.
• Dostupno:
• http://www.bibliotekahercegnovi.co.me/index.php/lat/boka-zbornik
• Dabović, Borislav: Poznati nepoznati Jadran, Herceg Novi, 1998.
• Doklestić Olivera i dr., O istorijatu željeznice u Herceg Novom, 145-147,
Monografija, 100 godina željeznice Crne Gore, Centralna Narodna biblioteka Crne
Gore, Cetinje, 2009.
• Grgurević, Tomislav: Odjeci slavnih vremena, Uliks Kotor, 2004.
• Ilijanić, Boris, Herceg Novi- Istorijska raskršća urbanog razvoja do 1918.
• Lalošević, Ilija, “Fortifikaciona arhitektura Herceg Novog”, za časopis Boka 26,
2006.
• Mamford, Luis: Grad u historiji, Book Marso, 2005.
• Musić, Srđan: Izvještaji generalnog providura Dalmacije i Albanije Kornera o
zauzimanju Herceg Novog 1687. godine, Ustanove kulture Herceg Novi, Herceg Novi,
1988.
• Roganović, Vladimir: Boka u tragovima iščezlih vremena, Filološki fakultet, Beograd,
2016.
• Ulčar M., Musić, D.: Slikom kroz prošlost, Boka kotorska i Crnogorsko primorje na
starim razglednicama 1890-1940, Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor,
Zagreb 2011.

• https://www.youtube.com/watch?v=VKIUNoJaUuw
• https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/268210/zeljeznica-u-boki-dio-istorije-koja-
blijedi

12