STRUČNI IZVJEŠTAJ

IZVJEŠTAJ O ARHEOLOŠKOM NADZORU GRAĐEVINSKIH RADOVA

NA TRGU „KOSNICA“ U STAROME GRADU MOŠĆENICE

U Lovranu, 14.12.2017. mag.archaeol. Mario

Zaccaria
KAZALO

UVOD.........................................................................................................................................3

Povijesni i zemljopisni kontekst.................................................................................................4

NADZOR...................................................................................................................................7

Plato Kosnice..............................................................................................................................9

Kosturnica – Portić...................................................................................................................15

Bedem Kosnice, Katarina Bačić...............................................................................................17

NALAZI...................................................................................................................................28

OSTEOLOŠKI NALAZI..............................................................................................29

MEDALJICE.................................................................................................................29

KRIŽEVI.......................................................................................................................32

ZRNA OD KRUNICE..................................................................................................33

KOVANICE..................................................................................................................34

PRSTENJE....................................................................................................................34

UKRASI ZA GLAVU...................................................................................................35

OSTALI PREDMETI....................................................................................................35

ZAKLJUČAK..........................................................................................................................36

ZNANSTVENA BIBLIOGRAFIJA.........................................................................................37

PRILOG 1 – SONDE NA PLATOU KOSNICE.....................................................................39

PRILOG 2 – KOSTURNICA...................................................................................................54

PRILOG 3 – NALAZI..............................................................................................................62

TLOCRT - KOSNICA

2
UVOD

Temeljem Autorskog ugovora između neovisnog istraživača i magistra arheologije Mario

Zaccaria i Općine Mošćenička Draga sklopljenog dana 28.08.2017. povodom građevinskih
radova u kosturnici tzv. vidikovca Portić, te na platou i vanjskih zidova tzv. Kosnice unutar
zaštićene zone A kulturno-povijesne cjeline naselja Mošćenice (oznaka dobra u Registru
kulturnih dobara pri Ministarstvu kulture: Z-2694, br.reg. N 193 Klasa: 612-08/06-06/0165;
Ur.br.: 532-04-01-1/4-06-21, od 23.03.2003.g., broj katastarske čestice 893/49 k.o., javno
dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH, Mošćenice, Mošćenička Draga) potpisnik ovih redova
je angažiran da nadgleda radove i izradi Stručno izvješće. Građevinski radovi su krenuli od
20.07.2017.g. te trajali do 14.09.2017.g. s prekidima, koje su odredile nepovoljne vremenske
okolnosti ili lokalne manifestacije predviđene u ljetnim mjesecima. Uz ovaj izvještaj idu i
prilozi te tlocrt platoa Kosnice.

3
POVIJESNI I ZEMLJOPISNI KONTEKST

Područje Liburnije naseljeno je još u paleolitiku o čemu svjedoče brojni speleološki lokaliteti i
arheološki nalazi na obroncima Učke1. Mošćenice su srednjevjekovni grad, barokiziran u 17. i
18. stoljeću (sl.1), koji je sadašnji oblik dobio u 19. stoljeću. Pretpostavlja se da su naseljene
od prapovijesti i na taj način su primjer lokaliteta u kojem kontinuirano traje život. Naselje je
smješteno na uzvisini od 173 m nad Jadranskim morem. Mošćenice se nalaze na
geostrateškom položaju između Vodne ili Potoške Drage (gdje se nalazila plodna zemlja,
tekuća voda i pristanište), Drage Sv. Ivana (isto s tekućom vodom i s pristaništem) i Grabrove
s Perunom kao ekonomsko zaleđe sa šumama, plodnom zemljom i pašnjacima. S pogledom
na sve ključne gradine u okolici širom Kvarnera, mogle su biti unaprijed obaviještene u slučaju
napada. Ne znamo sa sigurnošću ako su Mošćenice bile nastanjene u Brončano i Željezno doba
upravo radi gore spomenutog kontinuiteta života koji je negirao najstarije faze, ali za to
postoje indicije u usporedbi sa geostrateškom lokacijom i analogijom sa drugim liburnijskim
središtima na uzvisini2. U neposrednoj okolici Mošćenica znamo za najmanje dva prapovijesna
visinska naselja, Gradac na Grabrovi i Gradac južno od Peruna3.

Za razdoblje antike i kasne antike nemamo konkretne podatke o Mošćenicama osim da je

cijelo područje od 1.st.pr.Kr. do kraja antike pod rimskom4, a onda pod bizantskom vlašću na
što ukazuju zbjegovi liburnijsko-romanskog stanovništva u pećine Potoške i Lovranske drage i
na uzvisine kao Gradac na Sisolu sa crkvicom Sv. Ivana od Grka5. U zaseocima iz Mošćeničke
Drage postoji predaja o „grčkim fratrima“ koji su živjeli u Druškoj peći6. Ovo područje je bilo
sastavni dio Liburnie tarsaticaensis (spomenuta u Anonimnom Ravenljaninu iz 6. stoljeća) za
koju se smatra da je bila bizantska enklava ili autonomna politička tvorevina nastala slijedom
rasapa antičkoga svijeta. Taj zbjeg lokalnog stanovništva na uzvisine i pećine prouzročili su
Slaveni u 7. stoljeću svojim agresivnim dolaskom. Nadalje, osim brda Perun koji označava
vrhovnog boga slavenskog panteona, nemamo materijalnih potvrda Slavena/Hrvata u prva
dva stoljeća do kršćanstva jer su došljaci koristili već postojeću infrastrukturu. Najbliže
starohrvatske nekropole su one u Žminju i Vinodolskoj dolini radi čega možemo potvrditi da je
i ovo područje naseljeno Slavenima.

Godine 799. Stanovnici Tarsatike ubijaju u zasjedi franačkog vojvodu Eriha negdje kod antičke
Laurane nakon čega već 800. godine nastupa franačka osveta u vidu uništavanja Tarsatike i
zauzimanja ovog područja pod franački utjecaj. Godine 821. Knez Borna za svoje zasluge u
borbi protiv kneza Ljudevita Posavskog biva nagrađenim titulom dux Dalmatiae atque
Liburniae te područje Mošćenica kao takvo ulazi u hrvatsku državu sve do sredine 12. stoljeća

1
MAGAŠ 2008, 33; BLEČIĆ KAVUR, KOMŠO, 2015.
2
BURŠIĆ-MATIJAŠIĆ 2000, MARCHESETTI, 1903.
3
Uzgred rečeno, jedan od stanovnika je autora ovog izvještaja zaustavio u Mošćenicama pod Ladonjom i
pohvalio se pronalaskom bronnčanodobnog koplja u „tumulima u okolici“ te isto dao na uvid.
4
STARAC 2000, 16.
5
U Brseču, u podrumskoj prostoriji zvonika crkve Sv. Jurja, nađena je jedna kasnoantička amfora u fragmentima
(ZACCARIA 2013).
6
Riječ je o ranobizantskim, a ne o helenističkim Grcima (STARAC 1994, 11).

4
kada arapski geograf Idrizi spominje „Bakar (...) dolazi kao prvi grad zemalja Hrvatske“ 7. Za
Hrvatsko kraljevstvo prostor između Brseča i Rijeke izgubljen je između 1102. i 1153.g. kada
potpada pod njemačku vlast, odnosno Devince. Posjede Devinaca 1399.g. smrću Hugona
Devinskog nasljeđuju Walseeovci. U Hugonovom testamentu iz 1374. Mošćenice su opisane
oznakom kastel (chastell). Wolfgang Walsee 1466.g. prepušta nasljedstvo caru Fridriku III, te
su od tada Mošćenice u nasljednim zemljama Habsburgovaca i u sastavu Habsburškog carstva
odnosno Austro-ugarskog carstva sve do 1918. godine.

Mošćenice se spominju, kao što smo rekli, po prvi put 1374., kada su kao samostalna komuna
bile u sklopu Kastavske gospoštije, a više podataka nalazimo u urbaru između 1390. i 1405. te
u Listini o razvodu iz 1395., glagoljicom ispisan dokument o reviziji granica između Mošćenica
i Kožljaka. Valvasor u svom djelu Slava Vojvodine Kranjske, objavljenom 1689. godine, u 60.
poglavlju 2. knjige opisuje Mošćenice kao „trgovište“ (marcht), a Brseč kao grad8, iako iz
povijesnih izvora proizlazi da su Mošćenice bile veće, a po urbarijalnim davanjima odmah iza
Kastva9. Međutim ta predožba zadržala se i na Florijančićevoj karti iz 1744. g. kada su
Mošćenice opisane kao gradić (oppida), a Brseč kao grad (civitates)10.

Dioba Istre na mletački i austrijski dio učinilo je od mošćeničkog područja pogranično područje
te je Istru gurnula u stalne ratne sukobe. 16. i 17. stoljeće su doba nemira. Godine 1508.
mletačko brodovlje ulazi u Kvarner te prisiljava na predaju Rijeku, Trsat, Kastav, Mošćenice i
Brseč. Tijekom Uskočkog rata (1615-1618) Istra je pretrpijela ogromnu štetu11. Mošćenice su
okupirali mletački vojnici i evakuirali ih u Srpnju 1618., osam mjeseci nakon što je sklopljen
mir u Parizu. Godine 1622. isusovački red dolazi u Rijeku što će znatno utjecati na razvoj
liburnijskih komuna sa kostantnim trenjima sa stanovništvom.

God. 1637. Mošćenice su dobile gradski statut te Isusovci (jezuiti) ulaze u posjed Mošćenica
sve do ukinuća reda 1773. godine12. U naselje se ulazilo s južne, jedine pristupačne strane. Tu
se nalaze obnovljena gradska vrata (1642.g.) koja sa zapadne strane štiti kvadratna kula. Pred
vratima se nalazi loža (Stražnica). Naseljem dominira masivni zvonik i trobrodna župna crkva
sv. Andrije. Crkva je isprva bila jednobrodna, a proširena je u 18.st. slijedom aktivnih Isusovaca
koje su slične građevne napore imali i drugdje na Kvarneru, od čega su riječka Rotonda i
Crekvina u Kastvu najeklatantniji primjeri. Mošćenice su ucrtane u Prvoj vojnoj izmjeri (1784-

77
MARGETIĆ 1994, 33.
8
MELEM HAJDAROVIĆ 2011.
9
JAKŠIČ N., BRAUN A. 2008, 19.
10
MAGAŠ 2008, 39.
11
U ratu je ubijeno 30–50% stanovništva i 90–99% stoke, porušeno ili spaljeno 60–90% kuća, napušteno 90–
98% zemljišnih površina. Potaknuo je mnogobrojna unutarnja migracijska kretanja. Suvremenici su ga smatrali
pravom katastrofom, a njegove su se posljedice još dugo osjećale u čitavoj Istri (BERTOŠA 1986.)
12
Zapravo, ušli su nominalno u posjed Kastavske gospoštije i tako Mošćenica već i ranije pa 1622. godine daju
Mošćenicama nove urbarijalne obveze, ali stanovnici su se opirali novim vladarima. Mošćenićani su se pobunili
opet 1629.g. s prijenosom Mošćenica sa judenburške na riječke Isusovce kao feudalnog gospodara jer su
potonji htjeli zgaziti stare pravice (komunadu pogotovo) novim statutima. Vjerojatno je veća porezna
centralizacija bila odgovor na ekonomsku opuštenost liburnijskih komuna i u vidu financiranja opsežnih
graditeljskih programa koje je imao riječki kolegij isusovaca u planu za čitavu gospoštiju (MUNIĆ 2005, 47).

5
1785) te su tamo prikazane kao grad unutar zidina sa samo dvije crkve van bedema (vjerojatno
grobljanska crkva Sv. Bartula i Sv. Roka i Sebastijana).

Ističu se kuće s reprezentativnim pročeljima: kuća Negovetić-Dešković iz XVI.st. i kuća

Negovetić iz 1770.g. Izvan gradskih zidina nalaze se crkvice s karakterističnim trijemovima:
svetih Sebastijana i Roka s poč. XVI.st. i sv. Bartola iz 1628. Naselje je opasano zaštitnim
bedemom, odnosno nizom kuća koje su se naslonile na gradske bedeme u trenutku kada
obrambene zidine više nisu bile korisne krajem 18. i početkom 19. stoljeća, a predstavljale su
odličan oslonac za nadogradnju kuća13.

Slika 1. Veduta Mošćenice, bakrorez Andreasa Trosta iz J.W.Valvasor, „Topographia Ducatus

Carnioale Modernae“, Bogenšperk na Kranjskem iz 167914.

13
Utjecaj je to prosvjetiteljskog razdobolja pojačanog za vrijeme Napoleonskih ratova kada su mnogi su
gradovi odustali od vlastitih gradskih bedema te su ih premostili (i time sačuvali), uništili ili uklopili u stambene
jedinice. S ideološke strane gradski bedemi smatrani su kao simboli Anciene Regima, a mošćeničko područje je
bilo pod okupacijom Francuza od 1806. do 1814.g.
14
Nužno je napometi kako je bakrorez napravljen po Valvasorovom crtežu poslanom Andreasu Trostu te je
izvor druge ruke.

6
NADZOR

Groblje na Kosnici prestalo je s korištenjem 1782. godine. Prema austrijskim sanitarnim

odredbama nakon kraja sedamdesetih godina 18.st. primijenjene su brojne mjere u cilju
zdravstvene zaštite stanovništva među kojima je i izmještanje groblja izvan gradskih zidina.
Isto vrijedi za Brseč, Lovran, Veprinac, Kastav, Rijeku i Senj15. Prema pisanoj dokumentaciji i
narodnoj predaji na prostoru Kosnice je bilo župno groblje. Sam toponim povezan s kostima
odaje pogrebnu funkciju. Podaci od 1774. do 1784. godine iz Matične knjige umrlih Župe
Mošćenice otrkivaju nam da su posljednji pokopani na Kosnici16, Matija Senčić iz Mošćenica
br. 382, star 3 godine, umro 10. rujna 1782. i Bartol Senčić, iz Mošćenica br. 202, star 1 godinu
i 2 mjeseca, koji je umro 12. rujna 1782.godine. Kao posljednja pokopana žena bila je Franciska
Mohović, djevojčica, iz Mošćenica br. 42, stara 6 godina, koja je umrla 6. rujna 1782. godine.
Nakon toga, već 17. rujna 1782. godine pokopana je Ana Rosović na novoformiranom groblju
Sv. Bartola izvan stare jezgre.

Prema navodima Maksa Peloze nedostaje17, ali je upisana, najstarija matična knjiga umrlih
koja sadrži podatke od 25.01.1704. do 28.01.1734. godine. Taj podatak nam je važan jer ne
znamo sa sigurnošću u kojem vremenskom rasponu je korišteno groblje na Kosnici. Po
navodima stanovnika Mošćenica postoji mogućnost da su se stanovnici Mošćenica pokapali
na groblju sv. Petra u naselju Sveti Petar gdje se nalazi crkvica sagrađena 1573. godine i koja
je imala groblje pored. Na kraju, treba držati na umu da su arhitektonska proširenja župne
crkve sv. Andrije Apostola u 17. i pogotovo 18. stoljeću djelovale na fizionomiju groblja i
prostora na Kosnici. To bi značilo da je sam toponim star svega 240 godina.

Župna crkva sv. Andrije Apostola spominje se prvi put 24. veljače 1445. u notarskoj knjizi
Antuna de Renno de Mutina kao „Sententia pro Ecclesie Sci Andree de Muschienica“18, a
prema navodu M. Peloze postoji kao manji bogoštovni objekt već od vremena pokrštenja
Slavena u 8. stoljeću. Župa postoji od 1300. g. Sačuvan je njen nastariji dio pod korom sa četiri
stupa. Godine 1640. Župnik Franjo Negovetić uzdigao je srednju lađu crkve što je zabilježeno
na začeljnom zidu crkve. Preinake su zasigurno bile potrebne radi prethodnog razaranja
Mošćenica u Uskočkom ratu. Mletci su Mošćenice vratili Kastavskoj gospoštiji tek 25. srpnja
1618. Na samom kraju 17. st. dogotovljeno je sadašnje izduženo svetište, prije vizitacije iz
1701. Za naše istraživanje bitni su graditeljski radovi proširenja crkve na dvije bočne lađe
između 1785. i 1794. godine, a koji su najviše djelovali na oblik platoa Kosnice.

Ostaci pokojnika sa Kosnice pronađeni su u nasvođenoj prostoriji nepravilnog četvorastog

oblika u tlocrtu, ispod vidikovca sa klupom tzv. Portić. Radi građevinskih radova injektiranja
mješavine vapnene žbuke u tijelo zidova Kosnice i njene konsolidacije, predviđeno je vađenje
ostatka pokojnika na sigurniju lokaciju. Mješavina vapnene žbuke i kostiju u kosturnici bi

15
SENČIĆ 2008, 102; LJUBOVIĆ , MARTINOV 2015-16.
16
U izvorniku: Ad Collegiatam tj. „kod župne crkve“
17
Ne zna joj se ubikacija (SENČIĆ 2000, 27).
18
MUNIĆ 2005, 138-140.

7
stvorili konglomerat i narušili mir pokojnika i mještana. Trenutna lokacija ostataka pokojnih
Mošćenićana iz kosturnice na Kosnici je crkva sv. Roka, Fabijana i Marije od Zdravlja u
kartonskim kutijama. Sljedeće godine će kosti biti dane na osteološku analizu dr.sc. Željki
Bedić, antropologinji, uz pomoć Katedre čakavskog sabora Mošćenička Draga i financijske
potpore Općine Mošćenička Draga.

Radovi na Kosnici su zahtjevali nadzor na vanjskim zidinama Kosnice, ujedno i vanjskim

bedemom Mošćenica, platou Kosnice, gdje je do kraja 1782. g. bilo groblje, te u kosturnici
podno Portića koja je u narodnoj predaji ostala u toponimiji koja je podsjećala na sakralnost
prostora.

8
Plato Kosnice

Plato Kosnice je jedini otvoreni prostor u staroj gradskoj jezgri Mošćenica. Zaravan Kosnice je
u obliku nepravilnog trapezoida i iznosi približno 35 m dužine mjestimično sa 6-7,5 m širine.
Po dužini prostire se od zapada, odnosno od privatne kuće iz 1885. godine, vlasnice Ane
Montan, sve do istoka gdje se nalazi kvadratni ograđeni prostor znan u narodu kao Portić i
atelje obitelji Rubinić sa strane. Od sjevera prema jugu Kosnica prostire se od zida Kosnice,
ujedno vanjskih bedema Mošćenica, do sjevernog broda župne crkve Sv. Andrije Apostola
zajedno sa ulazom u sakristiju. Malo je vjerovatno da je taj prostor oduvijek bio groblje s
obzirom na stratešku i obrambenu funkciju gradskih bedema. Mošćenice su pretrpijele strašan
udarac za vrijeme mletačke okupacije, ali nakon toga usljedila su obnavljanja usporedo sa
postepenim ulaskom družbe Isusove u Grad. I tada, za vrijeme mira, kada obrambena funkcija
grada postaje višak, nastaje groblje.

Slika 2. Plato Kosnice.

9
 Slika 3. Plato Kosnice

Na prostoru Kosnice su zaposlenici Fidala iskopali devet geoloških sonda kako bi pronašli živu
stijenu i na taj način omogućili statičaru i hidrologu da iznađu rješenje u vezi drenaže sliva
kojeg predstavlja velika površina krova župne crkve koja tijekom kišnih dana uzrokuje jezero
na platou. Niti jedna od iskopanih geoloških sondi nije dovela do žive stijene, za koju se
pretpostavljalo da će biti odmah ispod površine i s toga je plan kompletne drenaže sa
sidrenjem prebačen za ubuduće. Fotografije svih sondi nalaze se u Prilogu 1.

10
 Slika 4. Plato Kosnice sa jugozapada. Sonda 7 je najbliža.

SONDA 3

Sonda 3 nalazi se aproksimativno između kuće iz 1885. g. i Portića, uz ogradni zid platoa
Kosnice. Dimenzija je 110x88 cm. Dubine je 80 cm. Na 45 cm dubine vidljiva je istaka koja ima
funkciju temelja za gornji ogradni zid. U dubini 45 cm od hodne površine sagrađen je zid
lomljencem dimenzija 10-15 cm, a dublje je istaka od 15 cm gdje su temelji od većih lomljenaca
od 25-30 cm dimenzija. Temeljne stope vanjskog zida vidljive su i u sondama 5 i 6. Ostale
stranice sonde 3 otkrivaju nanose vapnene šute, zemlje i lomljenca razne veličine od 5 do 20
cm. Nema nalaza.

SONDA 4

Sonda 4 nalazi se uz vanjski rub Portića. Dimenzija je 102x92 cm. Dubina je 1 m. Ta je geološka
sonda iskopana kako bi se omogućio pristup do kosturnice ispod Portića. Njena istočna
stranica, koja je i ujedno zid kosturnice, je sazdana od redova nepravilnog kamena veličine 25
cm x 15 cm vezanih vapnenim mortom. Širina zida je 20 cm. Širina rupe je napravljena radi
prolaza odrasle osobe i iznosi 60 cm x 60 cm. Nakon što su kosti i ostali arheološki materijal
izvađeni iz kosturnice rupa u zidu je ponovo zazidana. Sjeverna, južna i zapadna stijenka sonde
u presjeku otkrivaju (gledajući s vrha) najmanje tri bijela nanosa vapnene šute koja u proteklim
desetljećima služila kao hodna površina. U pravilu svaki nanos šute ima 5 cm širine. Ispod svih

11
njih nalazi se smeđe-crna zemlja sa ljudskim kostima (dokaz da osobe zadužene za eshumaciju
pokojnika i polaganje njihovih ostaka u kosturnicu nisu najrevnije učinile svoj posao).
Vjerojatno su gornji nanosi bijele šute povezani sa poslovima održavanja platoa kao što je sječa
tri stara osušena kestena koji su tada zamijenjeni s dve mlade lipe koje su i danas prisutne19.

SONDA 5

Sonda 5 nalazi se na sjeveroistočnom rubu platoa, na uglu vanjskog zida Kosnice i prilaznih
stepenica za Portić. Dimenzije su 1,20 m x 0,70 m. Dubina je 0,60 m. Nema nalaza. Radovi za
postavljanje pvc cijevi za odvodnju oborinskih voda sa Kosnice su poremetili stratigrafiju. Na
zapadnom profilu sonde vidljiva su tri bijela nanosa šute iznad smeđe zemlje s korijenjem.
Možda su bijeli nanosi vapnene šute tri hodne povšine nastale između zatpavanja groblja i
siječe tri kestena. Na sjevernom dijelu sonde vidljiva je istaka koja ima funkciju temeljne stope
vanjskog zida Kosnice i koja je vidljiva u sondama 3 i 6.

SONDA 6

Sonda 6 nalazi se na sjeveru uz vanjski zid Kosnice 6 metara od stambene kuće iz 1885. g.
Dimenzije su 1m x 0,90 m. Dubina je 0,70 m. Nema nalaza. Sastoji se od nanosa lomljenca
različite veličine, vapnene žbuke i zemlje. Na južnom rubu sonde vidljiva je gromobranska
traka koja je zakopana na potezu od crkve prema zvoniku, i koja ide kroz čitav plato, na izlazu
iz vanjskog zida Kosnice, gdje je zakopano sidro gromobrana u zemlji pored šetnice.

SONDA 7

Sonda 7 nalazi se 2 m od kuće iz 1885. g. prema zapadu. Dimenzija je 1.80 m x 1 m. Sonda je

usjeverena po dužini. Dubina je 1 m. Nema nalaza. Kao i kod sonde 6 ovdje imamo jedan sloj
lomljenca različite veličine, zemlje i vapnene žbuke. Na sjevernom djelu sonde vidljiva je zaštita
gromobranske trake koja dolazi iz smjera crkve.

SONDA 8

Sonda 8 nalazi se 11 metara istočno od kuće iz 1885. g., 2.5 m od zida sjeverne crkvene lađe i
2.5 m od vanjskog zida Kosnice. Dimenzija je 2,20 m x 1 m. Dubina je 0,80 m. Sastav sonde je
istovjetan sondama 6 i 7. Nema pokretnih nalaza, međutim ima arhitektonski nalaz. Na južnom
dijelu sonde vidljiv je ostatak zida ožbukanog vapnenom žbukom. Zid se proteže u smjeru
sjever-jug. Uz sonde 9, 10 i 11, vidljivo je po arhitektonskim ostacima da je riječ o najmanje tri
prostorije.

19
SENČIĆ 2005, 102.

12
SONDA 9

Sonda 9 i 10 su na početku bile odvojene, ali su ih radnici Fidala proširivali te tako i spojili.
Dimenzija je 2.20 , x 1 m. Dubina je 0,40 m. Po sadržaju istovjetna sondama 6, 7, 8, 10 i 11.
Nema pokretnih nalaza. Međutim, na južnom djelu sonde otkriven je zid koji se proteže u
smjeru zapad-istok. Istovjetno sondi 8 i ovdje nalazimo fino ožbukanu površinu zida što nam
govori da se radi o unutrašnjosti objekta, odnosno prostorije. Zajedno sa nastavkom zida u
sondi 10 taj zid je dug 5 metara. Na vrhu je krunište od nepravilnih kamenih blokova dimenzija
20-25 cm. Nema dovoljno informacija da bi se posve shvatila funkcija otkrivene arhitekture.
Osim što je unutarnji zid jedne prostorije premazan finom vapnenom žbukom, moguće je da
je i temelj na kojoj počiva čitava župna crkva. Možda je riječ o crkvenoj kripti. Stanovnici
pripovjedaju da postoji kripta. Kako radovi nisu obuhvatili iskop između kruništa zida i sjeverne
lađe crkve nismo mogli potvrditi takve navode.

SONDA 10

Sonda 10 i 9 su na početku bile odvojene, ali proširivanjem su spojene. Po sadržaju istovjetna

sondama 6, 7, 8, 9 i 11, sa kamenim lomljencem, zemljom i vapnenom žbukom. Dimenzija je
1,70 m x 0,90 m. Dubine je 1 m. Nema nalaza. Na južnoj strani sonde 10 vidljiv je zid ožbukan
vapnenom žbukom. Fina žbuka govori da se radi o nekoć zatvorenom prostoru. Svrha prostora
ne može se naslutiti sa točnošću.

SONDA 11

Sonda 11 nalazi se 1,5 m istočno od sonde 10. Dimenzija je 1,70 m x 0,90 m. Duži dio proteže
se u smjeru sjever-jug. Dubine je 1 m. Po sastavu istovjetna je sondama 6, 7, 8, 9 i 10. Nema
pokretnog nalaza. Otkriva ugao između dva zida koje su s unutarnje strane ožbukana
vapnenom žbukom što znači da imamo jednu prostoriju. Pored ugla nalazi se kvadratna niša
dimenzija 0,30 x 0,20 m, dubine 15 cm. Funkcija niše kao i prostorije ostaje nepoznata. Zbog
urušavanja stijenki sonde nije bilo moguće napraviti bolje fotografije, već su morale biti
postavljene daske kako bi se spriječilo daljnje propadanje rubova sonde.

13
Slika 5. Otkriveni zidovi u geološkim sondama. Mogu se naslutiti tri prostorije. Žuto su
novootkriveni zidovi.

14
KOSTURNICA – PORTIĆ

Prostor kosturnice, ispod vidikovca zvanog Portić, ima tlocrt četvorastog oblika, iako ne sasvim
pravilnog. Zid sjeverne strane ima ravno 2 metra dužine, ali ne i južni koji iznosi 190 cm.
Istočna i zapadna imaju dužinu zidova 230 cm. Cijelu prostoriju natkriva bačvasti svod izgrađen
od obrađenog pravokutnog kamena dimenzija 15x5 cm, vezanog vapnenom žbukom. Na
površini svoda vidljivi su tragovi šalovanja što znači da je svod sagrađen na provizornoj drvenoj
konstrukciji što je bilo uobičajeno. Nakon toga bi se drveni dijelovi maknuli i svod bi napokon
„sjeo“. Bačvasti svod je visok 1,15 m i sa time je prostorija visoka 4,95 m. Slični primjer svoda
nađen je na trgu Cimiter u Senju20. U prostoriji kosturnice nakon što je zemlja sa nalazima
izvađena moglo se zaklučiti da je pod sastavljen od vapnenog morta. Prostorija ima približno
4 metara kvadratnih.

Slika 6. Zatečena situacija u kosturnici nakon probijanja otvora u zidu.

Kosturnicu možemo podijeliti u tri građevne faze s obzirom na postojeće niše za grede na uglu
istočnog i zapadnog zida. Sjeverni zid ima prvi dio od poda sazdan od poluobrađenih blokova
kamena prekriven grubom vapnenom žbukom koja se najviše odlijepila prema dnu. Taj dio je
visok 1,83 m. Nakon toga slijedi „traka“ od obrađenih blokova kamena na istoj razini sa nišama
za grede ili ventilaciju na istoku i zapadu. Ta traka je visoka 0,43 m. Nakon nje slijedi ponovno
dio zida visok 1,65 m. On je ožbukan mnogo svijetlijom vapnenom žbukom s primjesama
svijetlog i sivog sitnog oblutka. Na zidu počiva sjeverni dio svoda od kojeg je podijeljen slabo
vidljivom „trakom“ od jednog reda poluobrađenog kamena. Na tom dijelu je jasno vidljivo

20
LJUBOVIĆ , MARTINOV 2015-16.

15
puknuće s kojim se sjeverni dio odvaja od tijela kosturnice, na vrhu sjeverne strane svoda.
Obodni dio svoda je visok 1,15 m.

Južni zid je visok 4,95 m. Između prve i druge razine podijela nije toliko jasna iako se može
naslutiti s obzirom na prisutnost niša za grede sa strane na zapadnom i istočnom zidu. Po
čitavoj površini zid je pokriven istom vapnenom žbukom. Na ovom dijelu se najasnije vidi
„mrlja“ koja je ostala od razine sloja punog organskog materijala. Na početku obodnog dijela
svoda vidljiva je podijela između svoda i strukture zida kao i na suprotnoj, sjevernoj strani. Na
tom dijelu nalazi se otvor kroz koji su ubačeni posmrtni ostaci. On je zazidan s neobrađenim
blokovima i bijelom vapnenom žbukom. Otvor je u obliku polukružnog luka te se nalazi u
kvadratnoj niši sa zavojitim završetkom luka svoda. Ima okvire od jasno profiliranih kamenih
bijelih blokova. Otvor se sastoji od baze bijelog produženog bloka visine 0,18 m i dužine 0,53
m. Visina luka je također 0,53 m.

S obzirom na postojeće niše na rubovima zapadnog i istočnog zida prostorije, možemo

pretpostaviti da je prizemlje imalo visinu od 1,95 m, a sljedeći nivo je, isto s obzirom na
razdaljinu donjeg reda niša od gornjeg bio visok 1,73 m. Treba pripomenuti da je donji red niša
distanciran od lijevog ugla za 21 cm, a od desnog 16 cm. Gornji dio niša je na samom rubu u
doticaju sa sjevernim odnosno južnim zidom21. To se može iščitati gledajući u istočni i zapadni
zid kosturnice. Prostorija je nepravilnih dimenzija i grube žbuke jer je bila od početka
namijenjena takvoj funkciji. Teško je procijeniti što je tu bilo prije nego je izgrađena komora
za kosturnicu. S obzirom na arhitektonske nalaze u sondama na platou, možemo pretpostaviti
da su prije nastanka groblja postojale izdužene prostorije kojima još uvijek ne slutimo namjeru.

21
Niša na jugozapadnom uglu je ozbiljno oštećena od probijanja okna u prostoriju za pražnjenje
kosturnice, ali ipak se da naslutiti jer je pošteđen gornji ugao niše
16
BEDEM KOSNICE

Kosnica, kako upravo i priliči srednjovjekovnim zaštitnim bedemima, sagrađena je na

strateškoj poziciji, na izdvojenim vrhovima te strmim padinama zbog lakše obrane od
neprijatelja. Zapušten zid Kosnice u zatečenom je stanju bio prekriven bršljanom te je tijekom
istraživanja pažljivo odstranjen (sl. 7,8).

S obzirom na postojanje kamenoloma u neposrednoj okolici Mošćenica, kao i najvjerojatniju

proizvodnju vapna, odabrana vrsta s obližnjih brda uvjetovala je upotrebu vapnenca. Neki su
kameni segmenti poluobrađeni homogenih struktura, dok se na pojedinim mjestima uočava i
popunjavanje fuga sitnijim lomljencima. Ziđe je dakle mješovito, prisutni su na pojedinim
mjestima i fragmenti opeke, kao i razni kvarciti. Kosnica ne prati niti jedan pravilan redosljed
slaganja kamenih segmenata, odnosno ne pokazuje tendenciju nekog pravilnog slaganja,
barem u obliku u kojemu se ona danas nama prezentira. Možemo u nekim varijantama
pretpostaviti da je nekoć bedem bio puno uredniji (pravilniji) ako samo pogledamo kutne
ulomke kamene plastike. U jednome je trenutku sigurno došlo do preinaka na bedemu što je
vidljivo u fazi gradnje na dionici zida broj 3, na prisutnom kontraforu. Nakon mnogobrojnih
napada iz Mletačke republike Kosnica bila povrgnuta obnovi. Sadašnji izgled gradskog bedema
mogli bi uvrstiti u XVII. stoljeće, ako ne i kasnije, nakon što se plato počeo koristiti u svrhu
groblja. Kasnije, u XIX. st., je krunište gradskog bedema poprimilo novi izgled izgradnjom
Portića i ogradnog zida Kosnice.

Slika 7. Djelomično uklonjeno raslinje s dionice bedema

17
 Slika 8. Zatečeno stanje hodne površine ispod bedema

Između hodne površine šetnice te zida Kosnice nalazio se 0,5 metara dug zemljani sloj (slika 8)
koji je prekrivao temelje bedema. Zona se morala počistiti jer je služila kao odlagalište drva za
ogrijev i pokoji krupniji otpad. Iz samog je vrha bedema na recentno izgrađenom vidikovcu s
pogledom na more dugi niz godina raslo stablo lipe koje je svojim korijenjem prodrlo u zid
duboko prouzročivši pukotinu (sl.9).

Slika 9. Pukotina prouzrokovana rastom stabla lipe na uglu Portića.

18
 Slika 10. Skica sa segmentima bedema Kosnice.

Zbog jednostavnijeg raščlanjivanja, odnosno opisa samog bedema, isti je podijeljen na 4

sekcije/segmenta detaljno opisanog zatečenog stanja (sl.10).

In situ su zabilježeni izvorni dijelovi žbuke (sl.11,12), što je odmah pojasnilo da su sastavi žbuke
kroz razdoblja mijenjane. Razlog tome je što je zbog utjecaja atmosferskih agenata, kiše i
vjetra, bilo nužno obnavljati žbuku. Razlog je i u prijelazima razdoblja gdje je nužno iz
praktičnih razloga mijenjati materijale. Potkraj XIX. stoljeća cement bio taj koji je zamijenio
vapno, a isti se bedem morao često održavati. Prema analizi zida, vidljivo je da su kameni
blokovi Kosnice u potpunosti bili prekriveni vapnenom žbukom kao što je to slučaj kod
kamenih novovjekovnih ziđa potkraj XV. te početkom XVI. stoljeća.

Analizom svijetlo oker tonaliteta vapnene žbuke, finog grubog ali zaglađenog morta, bez
dodatka konglomerata, vidljiva na više pojedinačnih čestica na bedemu, možemo zaključiti da
se radi o izvornoj žbuci. Takva vrsta vapnene žbuke dugi je niz godina uvjetovala opstanak na
otvorenom. Karakteristika takvih žbuka je izvrsna stabilnost, no nakon stoljeća i ona gubi svoju
postojanost te ju je potrebno zamijeniti, odnosno, nadograditi (sl.11).

Na zidu je vidljiva druga inačica koja je isto tvorena od bijelo-sivkaste primjese, no sa

dodatkom crvene granulacije (zrna opeke) te sivih kamenčića većih promjera (sl.12).
Vremenski su agensi ostavili vidljiv trag duž cijele dionice bedema Kosnice, gdje su prisutnoj
žbuci dali tamno sivi, skoro crni pigment. Ta je ista žbuka, ako mehanički (skalpelom)
zagrebana, mrvičaste strukture. Zadnji primjer pronadjene žbuke je mjesto kruništa bedema,
gdje se više ne radi o vapnenoj, već o produžnoj žbuci. U ovom slučaju u recentnija vremena
formira se najviša točka na izgrađenom fortifikacijskom bedemu-vidikovac (Portić) ispod kojeg
je kosturnica.

19
 Slika 11. Fragment izvorne žbuke na bedemu

Slika 12. Primjer dokumentirane vrste vapnene žbuke

Kao segment 1 odabrana je površina bedema koja se spaja svojom desnom stranom za
obiteljsku kuću sagrađenu 1885. godine. Taj spoj sastoji se od nepravilno posloženog kamena
čiji su blokovi raznih veličina, ožbukani u svojim spojevima (sl.13).

20
 Slika 13. Vanjsko lice segmentnog zida br.1

Ova dionica zida broji 11,44 metara dužine. Dijelovi ovog bedema tvore kvarciti, poveći
komadi opeke, te ostali poluobrađeni kameni blokovi grubih struktura. Spomenuti valja i
najrecentnije zdanje na ovoj hodnoj površini podzida, ona se ovdje prostire iznad površine
šetnice, i danas služi kao obrađena zelena površina.

Slika 14. Spoj zida br.1 sa obiteljskom kućom iz 1885. s evidentiranim kasnijim sazidom

21
Područje segmenta 1 broj povezuje se s obiteljskom kućom i tu su vidljivi otvori nekadašnjeg
„hodnika“ za vlagu. Ti su otvori zazidani su za vrijeme župnika Galovića blokovima kamenja
koje ne pripadaju zidu. Pomno i izbliza analizirajući otvore u zidu, zaključuje se da se točnije
radi o dva okna. Prvi otvor odozgo oblika je polukutomjera, čiji promjeri rezultiraju visinu od
34 centimetara te dužinu od 12. (sl.14).

Vidljivi su ostaci konstrukcije svodišta (sl.15), ožbukan mekanim bijelim mortom. Kameni blok
koji sa lijeve strane zatvara otvor je isti koji zatvara i donje otvore, što daje zaključak da su
otvori zazidani prije 30-40 godina, kako nam je rečeno.

Slika 15.Cigleni svod

Slika 16. Okno daje uvid u hodnik. Lijevo je zid sadržava zemlju platoa Kosnice.

22
Niže, za 32 centimetara (sl.16, 17), nalazi se pravokutno okno koje se prostire od obiteljske
kuće i prati liniju od 60 centimetara u bedem. Okno daje uvid u hodnik čija je lijeva strana
sačinjena od poluobrađenih kamenih blokova, dok je njegova desna strana sačinjena od zida
obiteljske kuće. Otvor je zazidan, te njegovih 13 centimetara dužine dozvoljavaju šturi pogled
u samu unutrašnjost hodnika. Dno tog hodnika čine kameni blokovi razmjernih veličina koji
daju naslutiti da se ispod nalazi živa stijena.

Slika 17. Isti otvor sa dobro vidljivim dnom hodnika

Pedesetak centimetara niže nalazi se najmanja apertura pravokutnog oblika, pregrađena

istim kamenim bijelim i sivim poluobrađenim blokovima koje smo susreli i na pregradama
prethodnih otvora. Dok je posljednja pravokutna apertura, visine 22 centimetara, te širine 20,
dijelomice zatvorena recentnom ciglom. Bilo bi dobro uvrstiti prijedlog širenja otvora, odosno
uklanjanja recentnih kamenih blokova koji su ga zazidali. Ispod kasnijeg sazida se vidi vrlo
dobro očuvan okvir prozora sa segmentnim ciglenim navojem. Radi se o relativno tankom
izduženom obliku opeke koji bi mogao odgovarati kasnom baroknom razdoblju, dakle polovici
XVIII stoljeća22. Sličan primjer nalazimo i u Frankopanskom kaštelu u Bakru. Ako se ikad otvor
krene otvarati potvrdit će se ili opovrgnut da je funkcija „hodnika“ zadržavanje vlage dalje od
zida kuće. Kraj dionice zida broj 1 nas dovodi do najrecentnijeg zdanja na bedemu- cijevi za
odvodnju oborinskih voda. (sl.20) Tako postavljena vertikalna cijev, sa željeznim kopčama, je
polukružnog presjeka te promjera 81 centimetar, u potpunosti prekrivena cementom. Pri dnu
je otvor za tok voda, koja dakle svoju putanju vodi na hodnu šetnicu ispod bedema

22
VUČIĆ ŠNERPEGER 2007

23
Slika 18. Svodište ciglenog nadvoja sa finim bijelim vapnenim mortom vidljiv kroz recentno
zazidani otvor u bedemu

Slika 19. Spoj segmentnog zida br.1 sa br.2 čiji presjek čini polukružna cijev za odvodnju
oborinskih voda

24
 Slika 20. Otvor na dnu cijevi za otok oborinskih voda

Dionica zida broj 2 duga je 7 metara a visoka 6 m (sl.21). Ova sekcija zida je dakle razdvojena
od sekcije 1 sa odvodnom cijevi sve do "izbočenja" ziđa koju smo iz praktičnih razloga nazvali
segmentom 3.

Slika 21. Segment 3

Ovaj dio bedema sastoji se od istih kamenih blokova sa prethodne dionice, a to su

poluobrađeni kameni blokovi većih i manjih promjera, fragmenti opeke, kamen kvarcit. Na
hodnoj površini učinjena je geološka sonda broj 223 koja je razotkrila da se u zemljanoj površini

23
U prijašnjem izvještaju o nadzoru radova na šetnici.

25
nalaze veći amorfni kameni blokovi koji bi se mogli naslanjati na takozvanu živu stijenu u
dubini. Na ovom su segmentnom ziđu prisutni fragmenti raznih razvojnih faza žbuke, utvrđene
sondama, najčešće situirane pri samom vrhu bedema. Pri vrhu su zida također prisutna i dva
nezazidana otvora, ostavljena zbog odvodnje. Prvi se nalazi tik do odvodne cijevi, dok je drugi
postavljen prema segmentnom zidu broj 3. U ovoj dionici bedema primjetna je jedna kasnija
faza nadogradnje, koja se ne slaže sa dionicom broja 1. U jednom od perioda zidanja ziđa dolazi
do naknadne faze u nižem dijelu, evidentirane u jednom zadebljanju. U istom bi se razdoblju
moglo datirati i izbočenje ziđa (nalik na kontrafor), lijevo od trbuha. Tako se prema vrhu
bedema nalazi jedan istaknuti kameni blok koji ostavlja otvoreno pitanje da li je današnji trbuh
nekada prekrivao kakav prolaz, ili, sudeći po poziciji istaknutog bloka, vjerojatnije je da je bio
dio izbočenja/kontrafora.

Dolazimo sada do djela bedema koji se bitno razlikuje od ostatka Kosnice. To je segment zida
broj 3. Ova je dionica lako uočljiva pošto je na njoj nadodan kontrafor, odnosno, ukošenje na
samom dnu. Nepravilnog je oblika, dubine 40 centimetara na dnu, koji se sužava do 20
centimetara prema visini bedema, te 12 cm na najvišem dijelu Kosnice. Prisutno je ukošenje
najvjerojatnije nadodano radi pritiska kojeg plato Kosnice izaziva na bedem (sl.22).

Slika 22. Fotografija sa vrha bedema koja jasno prikazuje ojačanje zida koji je poslužio za
razdvajanje dionice zida br.2 od br.3

Sudeći po žbuci prisutnoj na dijelovima kamenih blokova koji se nalaze iznad kontrafora, ona
je istovremena najrecentnijoj žbuci na ostatku zida što dovodi do saznanja da kontrafor
možemo priložiti prema XIX stoljeću. S unutarnje strane bedema Kosnice učinjena je geološka
sonda broj 5 koja ukazuje nastavak pvc cijevi za odvodnju koja se prostire kroza zid. Iznad je
zid povišen radi vidikovca-Portića.

26
Segment lica zida br.3 obrubljen je značajnijom kamenom plastikom, nastavljajući svoju
putanju na jug okrenutom ulomku bedema. Tako smo dakle nazvali južni dio, dionica zida br.4.
Na uglu tog spoja kontrafor završava sa nedavno obnovljenim kamenim zidićem privatnog vrta
(sl.23).

Slika 23. Segment južnog djela bedema,odnosno dionice zida br.4. Fotografija prikazuje spoj
bedema sa privatnom kućom te nadograđenim graničnim zidićem

U najširem djelu on mjeri 152 centimetara, dok se sužava sve do 72 cm. On također služi kao
granični zid između Kosnice i privatnog posjeda. Na ovaj se zid naslanja obiteljska privatna kuća
(prizemlje sa dva kata) koja je u prošlosti bila dio gradskog bedema, u prilog tome je postojeća
puškarnica. Južni je dio Kosnice sastavljen od opeke te obrađenih kamenih blokova pri
njegovom dnu, kompletno prekriven bijelom vapnenom žbukom s dodatkom sivog agregata.
U ovom je dijelu na samom vrhu nastala elevacija zida koja je danas spoj sa obiteljskom kućom
pretvorenom u atelje na platou Kosnice. Ovdje je i spoj s vidikovcem-Portić, ispod kojeg
postojeća kosturnica ima otvor na južnom zidu.

Zbog lošeg je stanja zid Kosnice preventivno konsolidiran, odnosno njegovim se injektiranjem
nastojalo stabilizirati odvojene dijelove kamenih segmenata. Čišćenje od obraslog bršljanja
dalo je Kosnici da ponovno zavlada područjem uzvisine. Vanjsko lice Kosnice obrađeno je
dodatnim fugiranjem kako bi se stvorio približan izgled zadnje faze. Isto tako, tim se putem

27
spriječila njegova daljnja zapuštenost, i ako bi se uvrstio u daljnji projekt istraživanja, mogao
bi olakšati sva ostavljena otvorena pitanja. Ovako prezentirani bedem je samo naglasio
različite tipove izgradnje zaštitnog gradskog bedema, pritom ne nudeći sigurnost sigurne
datacije. Nepoznanica postojećeg zadebljanja, trbuha, kao jedan od primjera, mogao bi biti još
jedan uvid u dublje arheološke slojeve.

NALAZI

U prostoriji kosturnice ispod Portića formiran je sloj sa ljudskim ostacima, zbijenom crnom
zemljom24, tragovima vapnene žbuke, nabožnih predmeta, brončanih aplika, dijelova tekstila,
komada cigli, crijepova i kamenja raznih veličina. Nađeno je i plastike na površini sloja zajedno
sa ostacima modernih pivskih flaša25. Moguće je da je otvor na jugu bačvastog svoda tek
naknadno zapečaćen, ne odmah nakon prestanka korištenja groblja što bi objasnilo prisutstvo
modernog materijala. Otvor je međutim preuzak za odraslu osobu, no, ovuda je moglo proći
djete. Druga je mogućnost da su znatiželjni uočili okno na sjeveroistoistočnom uglu te kroz
njega bacali predmete. U prostoriji su nađeni ostaci pokojnika eshumiranih iz obližnjeg groblja
na platou Kosnice i prebačenih u kosturnicu. Najuočljivije su bile duge kosti i lubanje zbijene u
tamnoj organskoj zemlji s primjesama vapnene žbuke. Kako su kosti bile porazbacane bez reda
tako te je nepoznato koji predmet je pripadao kojem pokojniku. Odvajanje kostiju od zemlje i
pronalazak predmeta su prolazili mukotrpno, radi skučenog prostora, pomanjkanja zraka, loše
rasvjete i korištenja jedinog otvora kroz koji je mogla prolaziti samo jedna kanta s materijalom.
Nakon izvlačenja kanti s kostima i ostalim nalazima njihov se sadržaj pretresao na obližnje
uspostavljeno sito na platou. Na situ su se uočili brončani nalazi koji su se „zelenili“ zaradi
oksidacije pošto su od bronce, tek kad bi bili odvojeni od zemlje. Većina nalaza su nabožni
predmeti: raspela, medaljoni, kartuše i medaljice, perlice i fragmenti krunica. Pronađene su
kovanice, ali dosta nagrižene i s toga nečitljive. Pronađeni su osobni predmeti u vidu prstenja,
od čega većina brončanih, jedan zlatni i dva srebrna. Brončana dugmad, aplike neodređenih
predmeta, komadi odjeće i pređice, fragment zvona i bronačni vrh strelice.

Medaljice Križevi Kovanice Prstenje Dugmad Perlice Prstenje

159 28, od toga 75 + 4 16 7 112 zrnaca 19 od
medaljice 5 fragmenta brončanih, brončanih , čega 1
od čega 7 oštećenih, 1 srebrni, 1 9 zlatni + 3
brevara i 4 caravaca zlatni fragmenta fragmenta
fragmenti križa + 3 krunica,
fragmenta
Tablica 1. Nalazi po materijalu i broju.

24
U prostoriji je bilo između 20 i 25 kubika materijala zemlje i nalaza.
25
Barem dva stanovnika Mošćenica su mi potvrdili da nisam prvi koji je ušao u kosturnicu. Može biti jda su
lokalna djeca u prošlosti bila u kosturnicu pokrenuta znatiželjom da vide sadržaj. Iste tragove su se mogli uočiti
tijekom iskopavanja podrumske prostorije zvonika Sv.Jurja u Brseču.

28
OSTEOLOŠKI NALAZI

Osteološki nalazi sakupljeni su provizorno u kartonske kutije. Izračunato je oko 135 kutija
raznih dimenzija. One se trenutno nalaze u prostoru crkve svetih Sebastijana i Roka i Svete
Marije od Zdravlja te čekaju na osteološku analizu.

Kosti su bile razbacane u prostoriji kosturnice bez nekog većeg reda. Bačene su kroz otvor koji
gleda na jug, prema pozadini župne crkve. To je razlog zašto je nivo kostiju i drugog materijala26
viši prema jugu otkud gleda okno, a niži prema sjeveru. Iz tog je razloga visinski pad sloja bio i
do 1 m. Da je bilo nemara oko prijenosa kostiju potvrđuju i osteološki nalazi u sondi 4.

Pregledani osteološki materijal potvrđuje sve vrste ljudskih kostiju. Nauočljivije su bile duge
kosti udova, kralježaka, trtica i lubanja. I to svih dobnih skupina. Pronađene su trtice i lubanje
koje su po dimenziji sigurno pripadale djeci što je potvrđeno i u Knjizi mrtvih27Mošćeničke
župe. Nije bilo moguće utvrditi točan broj pokojnih radi lošeg stanja u kojem su pronađene
uglavnom skršene lubanje s obzirom da je sloj bio zbijen i kompaktan. Tek će naknadna
osteološka analiza koju će provesti dr.sc Željka Bedić odati broj, spol, starost i možda
patologiju i razlog smrti pokojnika. Katedra čakavskog sabora Mošćenička Draga će u suradnji
zajedno sa Općinom Mošćenička Draga organizirati antropološku analizu.

MEDALJICE

Medaljice su najbrojniji nabožni predmeti pronađeni u kosturnici (ako ne brojimo pojedinačno

svaku perlicu). Medaljice s izrazitom religijskom konotacijom počele su se širiti tijekom 15.
stoljeća. Nose se oko vrata i sastavni su dio krunice. Bogatiji su nosili zlatne i srebrne, a puk je
nosio mjedene, kositrene ili željezne medaljice. Religijske medaljice kakve znamo danas
pojavljuju se tek u 16. stoljeću od kada počinje običaj posvećivanja i blagoslivljanja medalja28.

To su predmeti koji su na licu i naličju imali prikaz Isusa Krista, Živoga Križa, Majke Božje, raznih
svetaca29, crkava i mjesta hodočašća od kojih je najbliže marijansko svetište na Trsatu.
Medaljice su kao arheološki predmet dosta zaostavljene, nalaze se po čitavoj Europi, rijetke
su u privatnim zbirkama jer su uglavnom pokapane sa vlasnikom. Posebne medaljice su
takozvani brevari. To su isto zavjetne svetačke medaljice ali sa unutarnjom komoricom koja
služi za umetnuti pergmanu s molitvom (uglavnom na latinskom). Nosili su se u „platnenim“
vrećicama ušiveni u odjeću ili oko vrata30.

Sloj je dao 159 brončanih medaljica izrađenih tehikom lijevanja koje su se isticale od zemlje
svojom oksidacijom. Imamo tako 159 medaljica različitih dimenzija: od najmanjih od 2 cm
visine i 1,5 cm širine, od srednjih od 3,5 cm visine i 2 cm širine, do najvećih od 6 cm dužine i 4

26
Pretežito staklo crijepovi, kamenje, komadi drva
27
SENČIĆ, 2008.
28
AZINOVIĆ et.al. 53-54.
29
Vjerovalo se da pojedini sveci imaju moć spriječiti ili izlječiti pojedine bolesti, te riješiti nekakav životni
problem. Crkva je aktivno pazila kako pojedini sveci ne bi dobili primat nad Kristom ili Majom Božjom u puku.
30
STINGL 2017, 50.

29
cm širine. Različitih dubina između 1 mm i 3 mm. Većina medaljica je ovalnog oblika, potom
slijede okrugle, poligonalne (osmerokutne), romboidne, srcolike (sa i bez križa), te fragmenti.
Većina medaljica ima i dalje ušicu za vješanje ili jednostavnu rupicu u gornjem dijelu medaljice.

Pronađeno je šest brevara: 2 u relativno dobrom stanju, 2 oštećena, 1 u ozbiljnom stanju

korozije, a 1 sačuvan, dosta istrošen sa tragom papira i slova na njemu.

Pronađene medaljice većinom su istrošene radi kemijske korozije radi zemlje pune organskih

Slika 25. Medaljice ovalnog oblika.

ostataka, ali i od korištenja za života pokojnika. Naziru se likovi u reljefu: Majke Božje, Križeva,
svetaca s bradom i atributima, Isusa na Križu, svetaca s malim isusom, Pehara s hostijom,
pojedina slova nedovoljna za dešifriranje, ali na nekima se jasno vidi natpis ROMA, što nam
otkriva da je vlasnik hodočastio u prijestolnicu Katolicizma. Medaljice se datiraju u 17. i 18.
stoljeće. Predlaže se restauracija.

Slika 24. Okrugle medaljice.

30
 KRIŽEVI
Slika 26. Medaljice osmerokutnog, romboidnog, i srcolikog oblika.

31
Od 13. stoljeća nalazi se lik razapetoga Krista na križu. Križevi su nošeni kao privjesak na uzici
od organskoga materijala ili kao dio krunice. Od nabožnih predmeta pronađeno je u kosturnici
28 brončanih križa raznih dimenzija. Najmanji je caravaca križ visine 2.5 cm i 1.5 cm širine.
Najveći pronađeni križ je 8.5 x 5 cm. Pronađen je i Isus Krist bez raspela jer se vjerovatno drvo
dizintegriralo. Njegove dimenzije su 9 x 6 cm.

Slika 27. Brončani križevi iz kosturnice, 17-18.stoljeće.

Većina križeva je latinskog tipa osim 4 caravaca31 križa (sl.27). Svi su lijevani i to u bronci, osim
jednog sa brončanim okvirom koji ima unutrašnjost od drva i vizualno je i najatraktivniji. Križevi
nisu pronađeni u najboljem stanju i imaju tragove kemijske korozije. Natpisi nisu čitki. Sav
materijal se može pripisati u 17. i 18. stoljeće. Predlaže se restauracija križeva. Općina
Mošćenička Draga je iskazala načelni interes da se obnove pronađeni nalazi.

ZRNA OD KRUNICE

31
Caravaca križevi su u modi u 16. i 17.stoljeću. Vjernici su vjerovali da može izlječiti pošasti poput kuge. U
jednom je trenutku Crkva uvidjela opasnost idolatrizacije caravaca križa pa je utjecala na zaustavljanje
proizvodnje i uporabe.

32
Najbrojniji i najsitniji od nabožnih predmeta su dakako zrna od krunice. Krunice se najrjeđe
pronalaze s obzirom da su najsojetljivije na zub vremena, a zrna su njeni indikatori. Krunica ili
rozarij je oblik pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji32. Molitve krunice broje se pomoću
niza zrnaca, brojanica. U kršćanstvu se krunice pojavljuju krajem ranoga srednjeg vijeka u 11.
st. i početkom 12 st. dok vrhunac razvoja doživljavaju sa širenjem marijanskoga kulta u 13. st.
Današnji oblik krunice potječe iz 15. stoljeća. U 16. i 17. stoljeću na krunice se dodaju križevi,
medaljice i medaljoni kao zaštita od pošasti. Od kasnoga srednjeg vijeka, a češće u 17. i 18.
stoljeću, prilažu se u grobove33. Krunice od zrnaca staklene paste u 18. stoljeću su najčešće
među krunicama.

Slika 28. Pronađena zrna, verige i dijelovi krunica.

Među zrncima prisutne su poliedarske bojalice od crne staklene paste, plavkaste i plave paste,
koštana i kamena zrnca (sl.28). Oblici idu od sfera do valjka. Ima i koštanih keramičkih zrnaca.
Tipični za razdoblje od 16. do 18.st. Uz sferice pronađene su fragmentirani lančići krunice s
koštanim zrncima od kojih neke ukrašene spiralno namotanom žicom.

KOVANICE

32
STINGL 2017, 46.
33
AZINOVIĆ et al. 94-95.

33
U kosturnici Kosnice je pronađen relativno visok broj brončanih kovanica, 75 i 4 fragmenta.
Primjerci kovanica su jako korodirani i zeleni od oksidacije, nečitki i izlizani. S obzirom da
znamo da je 1782. godina godina zatvaranja groblja, možemo pretpostaviti da su kovanice
soldi ili kreutzeri Marije Terezije i Josipa II34. Moguća analogija je pronalazak slične kovanice,
ali u boljem stanju je primjerak u Rijeci Pul Vele Crikve35. Kovanice su teške 2,9 gr., a promjer
22 mm.

PRSTENJE

Pronađeno je 18 brončanih prstena, tri fragmenta i jedan zlatni prsten36. Brončano prstenje ili
mjedeno bilo je najeftinije i s toga najrasprostranjenije, tako i u ovom uzorku koji predstavlja
kosturnica. To je osobni predmet predviđen da ostane sa pokojnikom u grobu, ali je kao i ostali
materijal raspršen u sloju. Prsteni od bronce bez dekoracije su bili jednostavni za proizvesti se
i time jeftiniji što objašnjava njihovu vodeću prisutnost među prstenjem. Samo jedan otkriva
tragove poludragog kamenja. Jednostavno prstenje bez dekoracije je sveprisutno od 12. do
18. stoljeća.

Slika 29. Zlani prsten sa dekoracijom krune i poludragim kamenom.

34
Marija Terezija je vladala od 1740. do 1780. godine, a Josip II kao suvladar od 1765. do 1790.
35
AZINOVIĆ et al. 498.
36
Nije pronađen analogan primjer.

34
UKRASI ZA GLAVU

U kostunici je pronađen poveliki broj sićušnih fragmenata bronačene žice koji su služili kao
ženski ukrasi za glavu. Različitih su oblika, okrugli i spiralni, u manjoj mjeri kvadratni ili
romboidni. Iako je većina podosta oštećena iz nekoliko se bolje očuvanih primjeraka vidi da su
bili u obliku stiliziranoga cvijeća.

OSTALI PREDMETI

Među željeznim predmetima pronađeni su čavli, ostaci nekadašnjih istrunulih drvenih

sanduka, dva noža bez drške, kopča i neodređeni željezni predmet. Među ostalim željeznim
predmetima imamo fragmente aplika, zvona i vrh jedne strelice. Među ostacima ima
fragmenata tekstila i jedne oplate, jedna brončana dvopetljasta kukica za odjeću (tzv.deda).
Prisutni su keramički nalazi koji su skupljeni zajedno sa ostacima pokojnika što ne znači da su
pokojnici bili pokopani sa keramičkim posuđem već da se on nalazio u sloju groblja i pomiješao
se tijekom eshumacije. Naime, osim glaziranih fragmenata iz 17. i 18. stoljeća ima i jedan
glazirani majolički fragment iz 16.st. Druga mogućnost je da su keramiku bacali građani kroz
otvor kosturnice dok on još nije bio zapečaćen. Među brončanim nalazima prisutno je 7
brončanih dugmadi koja je pripadala odjeći pokojnika. Od staklenih nalaza ističu se tri
fragmenta staklene ručke od čaše sa stalkom.

35
ZAKLJUČAK

Građevinski radovi tvrtke Fidal d.o.o. i nadzor na mikrolokalitetu Kosnica i Portić odvijali su se
a) na platou Kosnice, b) zida Kosnice tj. gradskog bedema i c) povijesnoj kosturnici. Na prostoru
platoa iskopane su 9 geoloških sondi u potrazi za tzv. živcem. Iako se smatralo da će geološka
osnova biti jako plitka, ipak se pokazalo da je područje nasuto lomljencem razne veličine i
zemljom. Međutim, 4 sonde u sredini platoa (8, 9, 10 i 11) su otkrile zidove koji pripadaju trima
zakopanim prostorijama. Ti zidovi su premazani finom vapnenom žbukom što znači da
izgradnja i funkcija tih prostorija nije bila predviđena za groblje. Valvasorov prikaz Mošćenica
nam nikako ne pomaže u odgonetavanju funkcije pronađenih zidova. Mora da su zatrpani
nakon Uskočkog rata, 1618. godine. Da li se radi o prijašnjim stambenim ili crkvenim
objektima, nije otkriveno. Moguće je da Kosnica nije oduvijek, kako se smatra, bila u funkciji
groblja37. S obzirom na stoljetne upade iz smjera Plomina i Cresa teško je vjerovati da je u
takvoj situaciji na gradskim bedemima bilo groblje. Materijalni ostaci u kosturnici, platou
Kosnice i gradskoj šetnici potvrđuju izvore i historiografiju da su nakon Uskočkog rata
Mošćenice krenule u sveopći arhitektonski zamah uključujući prostor Kosnice. Treba
spomenuti da je mletačka okupacija Mošćenica sigurno uzrokovala oštećenja u
Mošćenicama38. Zato je u mirnodopskim uvjetima koji su naslijedili za Mošćenice bedemi bili
nepotrebni te je vjerojatno odlučeno da se formira groblje. Nalazi u kosturnici datiraju iz 17. i
18. stoljeća. Po mišljenju autora na Kosnici nije ostalo ništa od srednjeg vijeka (osim istaknutog
dijela na segmentu 3), već se može vidjeti novovijeki građevinski zamah potpomognut
uvjetima trajnog mira i ulaska Isusovaca u posjed.

37
Mještani kazuju da je groblje bilo u naselju Sv. Petar.
38
Za vrijeme okupacije Mošćenica nastradala je arhiva zajedno sa statutom grada

36
ZNANSTVENA BIBLIOGRAFIJA

AZINOVIĆ BEBEK, A. 2009. Križevi u novovjekovnim grobovima župne crkve Sv. Marije
Magdalene u Čazmi, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu , Zagreb. 271-289

AZINOVIĆ BEBEK A. et al. Pul Vele Crikve. Arheološka istraživanja riječkog

kasnosrednjovjekovnog ranonovjekog groblja. (monografija u fazi objave).

BEKIĆ, L.1999-2000. Uvod u problematiku keramičkih lula u Hrvatskoj, VAMZ, 3, 249-279.

BERTOŠA M. 1986. Jedna zemlja, jedan rat. Istra 1615.–1618., Pula.

BLEČIĆ KAVUR M., KOMŠO D. 2015. Tajni grad – Grad tajni Oporovina i sustav špilja u kanjonu
Lovranske drage. Histria archaeologica 46, AMI, Pula, 75-97.

BURŠIĆ MATIJAŠIĆ, K. 2008. Gradinska naselja. Gradine Istre u vremenu i prostoru. Leykam
international, Zagreb.

FRANKOVIĆ A. 2008. Osnovni preduvjeti i pripreme za otvaranje Muzejske zbirke Mošćenice, u

Mošćenički zbornik 5, god 5, Katedra čakavskog sabora. Mošćenice. str. 147-154.

GLAVAŠ V., GLAVIČIĆ M. 2012. IZVJEŠĆE O PROBNOM ARHEOLOŠKOM ISTRAŽIVANJU

LOKALITETA SENJ – PAVLINSKI TRG 2012. Senj. zb. 39, str. 35-74.

KARAČ Z. 2010. Urbanističko-komunalne odredbe u srednjovjekovnom statutu Mošćenica, 2.

međunarodna konferencija „Revitalizacija malih povijesnih gradova i njihovog okruženja...“,
Mošćenice [23.-24.X.2009.] ECOVAST - Hrvatska sekcija

KOS M. 1956. Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i Walseeovaca na
Kvarneru.

JAKŠIČ N., BRAUN A. 2008. Rezultati terenske nastave Graditeljskog nasljeđa u Mošćenicama
(2004.-2007.) Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temelj projketa „Mošćenice“ –
Živi grad muzej“, u Mošćenički zbornik 5, god 5, Katedra čakavskog sabora. Mošćenice. str. 17-
30.

LJUBOVIĆ B., MARTINOV D. 2015-16. Izvješće o zaštitnom arheološkom istraživanju na trgu

Cimiter u Senju provedenom 2015.godine. Senjski zbornik 42-43, str. 199-234.

MAGAŠ O. 2008. Prilog verifikaciji urbanog identiteta Mošćenica, u Mošćenički zbornik 5, god
5, Katedra čakavskog sabora. Mošćenice. str. 31-58.

MARCHESETTI C. 1903. I castellieri preistorici di Trieste e della Regione Giulia. Museo civico di
storia naturale, Trieste.

37
MARGETIĆ L. 1994. Kada je Hrvatskoj oteta Brseština, Liburnisjke teme – Brseč i Brseština,
Opatija. str. 31-38.

MELEM HAJDAREVIĆ. M. 2001. Valvasor, Vizezović i Slava Vojvodine Kranjske, u Studia

lexicographica, GOD. 5 BR. 2(9), str. 149-176.

MUNIĆ V. 2003. Srednjevjekovno crkveno graditeljstvo mošćeničke župe; u Croatica Christiana

Peridodica 51, Zagreb.

MUNIĆ V. 2005. Sakralna arhitektura istočnoistarskih komuna od XII. DO XVIII. stoljeća. Prilog
spomeničkoj topografiji. ALFA, Zagreb.

SENČIĆ A. 2008. Kosnica – Staro mošćeničko groblje, u u Mošćenički zbornik 5, god 5, Katedra
čakavskog sabora. Mošćenice. str. 101-111.

SENČIĆ A. 2000. Popis pučanstva župe Mošćenice iz 1801. godine, Katedra Čakavskog sabora
Opatija, Mošćenice.

STARAC A. 2000. Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Monografije i katalozi 10/II – Arheološki
muzej Istre. Pula.

STARAC R. 1994. Rezultati najnovijih arheoloških istraživanja objavljenih na području

Lovranštine, Mošćeništine i Brseštine, Liburnijske Teme – Brseč i Brsešćina, Opatija, 9-30.

STINGL S. 2017. NOVOVJEKOVNI NABOŽNI PREDMETI IZ GROBOVA OKO CRKVE SV. NIKOLE
BISKUPA U ŽUMBERKU, diplomski rad.

ŠNERPEGER VUČIĆ B. 2007. ,KONZERVATORSKA DOKUMENTACIJA ZA FRANKOPANSKI KAŠTEL

U BAKRU,NAKLADNIK ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLJEĐE,SVEUČILIŠTE U ZG ARHITEKTONSKI
FAKULTET.

ZACCARIA M. 2013. Izvješće o arheološkim istraživanjima u podrumskoj prostoriji župne crkve

sv. Jurja u Brseču – stručni izvještaj.

ZACCARIA M. 2017. IZVJEŠTAJ O ARHEOLOŠKOM NADZORU TIJEKOM GRAĐEVINSKIH RADOVA

UREĐENJA ŠETNICE OKO ZIDINA STAROG GRADA MOŠĆENICE – stručni izvještaj.

38
PRILOG 1 – SONDE NA PLATOU KOSNICE

SONDA 3

Slika 1. Sonda 3.

39
 Slika 2. Sonda 3

Slika 3. Sonda 3 sa zapada.

40
 Slika 4. Sonda 3

Slika 5. Sonda 3.

SONDA 4

41
Slika 6. Sonda 4. Ulaz u kosturnicu.

Slika 7. Sonda 4

42
Slika 8. Prosloji prethodnih hodnih površina.

Slika 9. Sonda 4. Ulaz u kosturnicu.

43
SONDA 5

Slika 10. Sonda 5.

Slika 11. Sonda 5 sa juga.

SONDA 6

44
 Slika 12. Sonda 6.

Slika 13. Sonda 6 sa juga.

SONDA 7

45
 Slika 14. Sonda 7.

Slika 15. Sonda 7 sa istoka.

SONDA 8

46
Slika 16. Sonda 8.

47
 Slika 17. Dio zida u sondi. Na Zapadu sonde.

Slika 18. Dio zida u zapadnom dijelu sonde.

SONDA 9

48
Slika 19. Zid u sondi 9.

Slika 20. Zid u sondi 9.

49
 Slika 21. Zid u sondi 9.

Slika 22. Pogled na zid u proširenoj sondi 9 i 10.

50
SONDA 10

Slika 23. Sonda 10 prije proširenja u sondu 9.

Slika 24. Ožbukani zid vapnenom žbukom u sondi 10.

51
SONDA 11

Slika 25. Ugao u sondi 11.

Slika 26. Ugao u sondi 11.

52
Slika 27. Niša, detalj ugla pronađenog u sondi 11.

Slika 28. Ugao u sondi 11.

53
Slika 29. Ugao u sondi 11.

54
PRILOG 2 – KOSTURNICA

Slika 30. Lučni otvor na južnoj strani kosturnice.

Slika 31. Lučni otvor u kosturnici.

55
 Slika 31. Sjeverna strana bačvastog svoda u kosturnici.

Slika 32. Sjeverna strana bačvastog svoda. Detalj pukotine.

56
Slika 33. Istraživanja u kosturnici.

Slika 34. Kosturnica, detalj.

57
Slika 35. Ispražnjena kosturnica.

Slika 36.Sjeverni zid, prvi nivo.

58
 Slika 36. Sjeverni zid.

Slika 37. Sjeverni zid, drugi nivo.

59
Slika 38. Gornji dio sjeverne strane kosnice.

Slika 39. Sjeverna strana kosnice.

60
Slika 40. Zapadni zid kosturnice. Prizemlje.

Slika 41. Zapadni dio kosturnice.

61
 Slika 42. Južni dio kosturnice.

Slika 43. Južni dio kosturnice, pogled na otvor.

62
PRILOG 3 – NALAZI

MEDALJICE

Slika 44. Lice Slika 45. Naličje.

Lice: sv. Benedikt, starac, haljina, brada, zrake svetokruga, biskupski štap u lijevoj ruci, kalež s
otrovom u desnoj, natpis: S.BENEDICTI.ORA.PRO.NOBIS. Opis: osmerokutna medaljica,
puknuta ušica, 17./18. st.

Naličje: štit sv. Benedikta, natpis u traci: IHS.V.R.S.N.S.M.V.S.M.Q.L.I.V.B., u križu:

CSSML/NDSMD, oko križa: CSPB

Mjere: 0,7 g; 23 x 20 mm; brončani lim. Analogije: AZINOVIĆ et.al, 219.

Slika 46. Lice Slika 47

Lice: Isus Krist na Križu, anđeli sa strane, bez ušice, 17./18. st.

Naličje: svetac sa malim Isusom. Anđeli sa strane. Mjere: 0,6 g; 18 x 12 mm; kositreni lim.

63
 Slika 48. Lice Slika 49. Naličje

Lice: Majka Božja sa dva lika sa strana. Teško čitljivo.

Naličje: Sv. Franjo i Sv. Anton sa malim Isusom

Slika 50. Slika 51.

Lice: sv. Ignacije Lojola, lijevi profil, u isusovačkoj kapi, gleda u sunce, u suncu piše IHS, habit,
plašt, okolo zrake, u rukama drži otvorenu knjigu Reda s natpisom AD DE/ MA I/ IO GL/ R.

Opis: ovalna medaljica s okomitom ušicom, 18. st. (do 1796. g.). Pronalazak medaljice sa
Lojolom svjedoči utjecaj koji je Isusovački red imao iako je ukinut 1773.

Naličje: riječko raspelo, u pozadini grad, zidine, more, brodice, na Isusovim prsima rana.

64
Analogija: AZINOVIĆ et.al., 197-198. 10.5 gr., 29,5 (34) x 27 mm; lijevana bronca.

Slika 52. Slika 53.

Lice: riječko raspelo, Isus na križu, INRI, ruka u dnu patibuluma, rana na lijevoj strani prsa, u

pozadini vizura grada Rijeke i luke s brodovima. Ovalna medaljica s okomitom ušicom,
17./18. st.

Naličje: sv. Marija Pomoćnica, Marija sjedi u haljini i plaštu s velom, u desnom naručju grli
Isusa koji stoji na njezinu lijevom koljenu, Isus grli Mariju desnom rukom, dodiruju se
obrazima, oboje imaju zrakasti svetokrug, ispod vela proviruje kosa, natpis:
S.M.AVXIL.PASSAV. ET.CHLVMEK SI .

Mjere: 11,8 g; 29,5(37) x 27 mm; lijevana bronca. Analogija: AZINOVIĆ et.al., 197.

Slika 54 Lice Slika 55. Naličje

Lice: križ arma Christi, križ, INRI s dvije točke, lovorov vijenac, iznad križa stigmatizirani
dlanovi, torbica s novcem, dvije prekrižene ruke, sablja, haljina, kliješta, čekić, Pilatov stolac,
bič sa zvjezdicama, ispod križa ukršteno koplje i štap sa spužvom, križ stoji na brdu, klinovi u

65
dnu križa, ispod sjecišta križa noge, natpis: PASSIO CHRISTI CONFORTA ME – Muko Kristova
utješi me. Opis: okrugla medaljica s okomitom ušicom, pol. 18. st.

Naličje: simboli arma Christi, golubica gore u sredini, Veronikin rubac, ukršten stup i ljestve,
vrč, kocke, haljina, pijetao, svijećnjak, natpis: PAS.CRI.SAL.NOS (PASSIO CHRISTI SALVA NOS –
muko Kristova, spasi nas) Mjere: 8,3 gr; Ø = 35, v = 43 mm; lijevana bronca

Slika 56. Medaljice, detalji.

Slika 57. Medaljice, detalji.

66
Slika 58. Medaljice, detalji.

Slika 59.Medaljice, detalji.

67
 Slika 60. Brevari

Slika 61 . Brevar. U pukotini je vidljiv papir sa slovima molitve.

68
 KRIŽEVI

Slika 62. Križevi.

Slika 63.Križ

Raspelo u obliku latinskog križa bez tijela. Brončani okvir dimenzija 5x3 cm sa pipčastim
završetkom. Na vrhu je ušica sa karikom. U profilu je sačuvano drvo.

69
 PERLICE

Slika 64. Perlice, zrna od krunice.

Slika 65. Razna zrna od krunice.

70
 PRSTENJE

Slika 66. Prsteni pronađeni u grobnici.

Slika 67. Prstenje iz grobnice.

71
 KOVANICE

Slika 68. Soldi ili Kreutzeri cara Franje II.

UKRASI ZA GLAVU

Slika 69 . Ukras za glavu s brončanom žicom u obliku cvijeta

72
Slika 70 . Ukrasi za glavu u obliku romba.

Slika 71 . Ostaci ukrasa za kosu i odijeće.

73
 OSTALI PREDMETI

Slika 72. Brončana dugmad.

Slika 73 . Brončana dvopetljasta kukica za odjeću (tzv.deda).

Slika 74 . Brončani vrh strelice.

74
Slika 75. Fragmenti staklene ručkice čaše s nogom.

75