Povijesni podaci

U jugoistočnom dijelu mostarske kotline, na području Bišća i Blagaja, nalazio se najvažniji

politički centar Humske zemlje tijekom čitavog srednjeg vijeka.

Grad Blagaj na Buni, stara Bona iznad vrela Bune predstavlja jedan od najvažnijih
hercegovačkih lokaliteta. Čvrsto građen od prvog dana stoji kao svjedok vrlo duge povijesti
Zahumlja – odnosno Hercegovine. Arheološki materijal koji prekriva padine Blagajskog brda
svjedoči o postojanju naselja u prapovijesnom i rimskom periodu.1

Na ovom području su ustanovljene dvije tvrđave: na jugozapadnom vrhu sada se nalaze ostaci
srednjovjekovnog i turskog grada Blagaja s kontinuitetom od kasne antike i sudeći po
arheološkom materijalu na padinama, ovdje su se nalazili fortifikacijski objekti u rimsko doba
i prapovijesti. Na suprotnom, sjeveroistočnom, vrhu i danas se nalazi utvrđenje iz rimskog
doba ili kasne antike, Mala gradina. Na trećem, jugoistočnom vrhu trokuta vide se konture
prapovijesne gradine. Ovaj prostor je u prapovijesti formiran u jednu cjelinu koja obuhvaća tri
posebno utvrđene citadele i velik prostor s naseljem unutar bedema. U kasnijem srednjem
vijeku korišten je samo jugozapadni vrh - današnji Stjepangrad.2

Prvi pisani izvori o gradovima Zahumljana, pa prema tome i Blagaja, potječu iz „Spisa o
narodima“ bizantskog cara i pisca Konstantina Porfirogeneta nastalog između 948. i 952.
godine u kojima se spominju dva grada – Bona i Hum i time ga uvrštava među najstarije
poznate utvrde srednjeg vijeka. Poslije X. stoljeća Blagaj je igrao veliku ulogu u povijesti
Huma i spominje se kao središte i mjesto gdje su se sklapale kockice burnog političkog života
srednjovjekovne Bosne. Blagaj i Bišće bili su rezidencijalna mjesta humskih vladara, a ovdje
su najviše boravili gospodari humske zemlje Sandalj Hranić i njegov sinovac i nasljednik
Stjepan Vukčić Kosača, herceg sv. Save po kojem je grad u narodu dobio ime Stjepangrad.
Ovdje su primali dubrovačke poslanike, dubrovačke darovnice, a i izdavali su i povelje.3

Ugovorom o miru između vojvode Sandalja Hranića i Mlečana izdatom „u našem gradu
Blagaju“, prvi put se spominje ime ovog grada 1.11.1423. godine.4

1
ĐURO BASLER, Istočni zid grada Blagaja na Buni, Hercegovina 3, Mostar, 1983., str.29-33.
2
PAVAO ANĐELIĆ, Bišće i Blagaj, politički centar humske zemlje u srednjem vijeku, Hercegovina 1, Mostar,
1981., str.54.
3
ALEKSANDAR RATKOVIĆ, Blagajska tvrđava u svjetlu najnovijih istraživanja, Hercegovina 10, Arhiv
Hercegovine – Muzej Hercegovine, Mostar 1998., str. 7-17.
4
SEKA BRKLJAČA, Iz srednjevjekovne istorije Blagaja, Hercegovina 9, Mostar, 1997., str.15-18.
Osmanlije su zauzeli Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine se spominje blagajski kadija.
Nakon zauzimanja Blagaja 1466. godine Osmanlije su odmah u nj smjestili svoju posadu s
dizdarom na čelu. Između 1470. i 1475. godine došlo je do administrativne reforme u
novoosvojenim krajevima hercegove zemlje. U toj podjeli teritorij blagajskog kadiluka znatno
je smanjen, ali je njegov status uzdignut u rang vilajeta.5

U ovom gradu Osmanlije su držali vojnu posadu sve do 1835. godine., a kako je Blagaj bio
bez strategijske važnosti, posada se nije ni povećavala ni smanjivala kroz sva ta stoljeća. U
vrijeme kada je grad konačno napušten 1848. godine, većina objekata je u ruševinama. Nakon
povlačenja vojne posade, ovaj grad sve više propada, dok se na kraju nije pretvorio u tipične
ruševine srednjovjekovnog grada, kakvih je puno u Bosni i Hercegovini. Centar zbivanja
gradskog života, kasnije se prenosi na Mostar.6

Osim ove tvrđave cijelo blagajsko naselje je arheološko područje bogato lokalitetima od
prapovijesti pa sve do novijeg doba. Najraniji tragovi ljudskog postojanja na blagajskom
području su pronađeni na lokalitetu Zelena pećina, a tragovi života u ovoj pećini sežu u
razdoblje neolitika. Nalazište se sastoji od dva pripećka Velike i Male Zelene pećine.
Materijal iz kasnijih vremenskih razdoblja (brončano i željezno) evidentiran je na
lokalitetima: gradina Blagaj koja je smještena na visokom i teško pristupačnom kraškom brdu
iznad vrela Bune, lokalitet Ševrljica u Vranjevićima, također pećinsko nalazište iz neolitskog
razdoblja, zatim lokalitet Matera, Blagaj - Orah gdje se nalazi veliki kameni tumul. Osim
ovog tumula na ovom prostoru evidentiran je velik broj lokaliteta s tumulima iz brončanog i
željeznog doba.7

Brojni lokaliteti s gradinama i tumulima potvrđuju, da je i nakon neolitika širi prostor Blagaja
i Bune imao izražen kulturni razvitak s brojnijom populacijom. Također na ovom prostoru
nalazimo gradinsko naselje Ograđ na Hodbini koje se na osnovi dimenzija smatra jednim od
najvećih gradina na prostoru današnje Bosne i Hercegovine i možemo pretpostaviti da je
Ograđ zasigurno bio važno središte određene autohtone zajednice tijekom brončanog i
željeznog doba, no takve tvrdnje se mogu isključivo potvrditi arheološkim istraživanjima.
Nažalost, Ograđ je poput brojnih istaknutih gradinskih lokaliteta stradao u posljednjem ratu u
BiH.8
5
S.BRKLJAČA, Iz srednjovjekovne istorije Blagaja, str.18.
6
ENVER IMAMOVIĆ, Arheološka slika Blagaja, stolnog mjesta hercega Stjepana Vukčića Kosače, Zbornik
Herceg Stjepan Kosača i njegovo doba, Mostar 2004., str.9 – 17.
7
SALMEDIN MESIHOVIĆ, Blagaj u arheološkim istraživanjima, Zbornik radova „Kulturno-historijsko i
prirodno nasljeđe vrela Bune i Blagajske tekije“, Naučni skup u Mostaru od 10. svibnja 2007., str. 1-6.
8
S.MESIHOVIĆ, Blagaj u arheološkim istraživanjima, str.3.
Tragove života u antičkom razdoblju nalazimo na kasnoantičkom refugiju Blagaj. Na južnom
i sjevernom vrhu nekadašnje gradine koji se danas zovu Stjepangrad i Mala gradina,
podignute su utvrde/refugiji. Antičko naselje na Blagaju je već postojalo u 4. st. n.e., da bi u
5. st. n.e. doživjelo određenu preinaku. U 6. stoljeću Blagaj je vjerojatno činio jedan od
kastela Justinijanovog limesa. 9

Na širem području Bune evidentiran je znatan broj lokaliteta antičke provenijencije kao što
su: Orah, Blagaj – Orah, Gradina, Malo Polje, Kosorska glavica – Kosor (značajnije rimsko
naselje na kojem su pronađeni ostaci 15 rimskih zgrada), Suho Polje – Buna, Kičin – Malo
Polje, Gorica, Buna – Suho Polje, Negočine – Buna, Alibegovina – Hodbina, rimski most na
lokalitetu Kosorska Ćuprija, Kosor. 10

Blagajsko područje je i u tijeku srednjeg vijeka doživljavalo intezivan kulturni razvitak, a

tragovi života u ovom razdoblju su brojni. Pored upravnog centra i strateški vrlo važnog grada
Blagaja govori i dvor koji se nalazio u Bišću na lokalitetu Podgrađe. Ovdje su često i rado
odsjedali humski vladari, primali dubrovačke i druge poslanike, izdavali povelje i druge
listine. Ovdje se nalazio i vladarski dvor čije je ostatke otkrio Marko Vego 1955. godine.11

Vrlo važan nalaz iz ovog razdoblja je epigrafski spomenik tzv. blagajska ploča s natpisom na
ćirilici koja govori o gradnji crkve. U Blagaju je rezidirao humski knez Miroslav, u čije
vrijeme se gradi crkva sv. Kuzme i Damjana. Ova ploča je pronađena u blizini ruševina starog
dvorca Bišća i lokaliteta Vrači, a ona se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i
Hercegovine.12

O Blagaju kao važnom upravnom centru na svoj način govori i kamena sudačka stolica koja je
nađena u obližnjem selu Kosoru na lokalitetu Varda. Po tradiciji stolica je služila za
sudovanje hercega Stjepana Kosače.13

Nekropole stećaka pokazuju gustinu naselja i društveno - ekonomske odnose u srednjem

vijeku, a nalaze se na niz lokaliteta: Grdojevac – lokalitet Kružanj, Stražnjica – lokalitet
Kokorina - Jarčišta, Osoje – lokalitet Kokorina - Gradina, Crkvina – lokalitet Gornji

9
E.IMAMOVIĆ, Arheološka slika Blagaja, stolnog mjesta hercega Stjepana Vukčića Kosače, str.9 – 17.
10
S.MESIHOVIĆ, Blagaj u arheološkim istraživanjima, str.5.
11
MARKO VEGO, Iskopavanje u Vračima u Blagaju kod Mostara, Starinar, sv.VII-VIII (1956-57), Srpska
akademija znanosti i umjetnosti, Beograd 1958., str. 336-337.
12
E.IMAMOVIĆ, Arheološka slika Blagaja, stolnog mjesta hercega Stjepana Vukčića Kosače, str. 13-14.
13
VJENCESLAV RADIMSKY, Bišće-polje kod Mostara, Glasnik zemaljskog muzeja 1891., god. III, sv. 2., str.
159 – 192.
Vranjevići, Igrište – lokalitet Gornji Vranjevići - Bara, Svačići – lokalitet Vranjevići –
Svačići, Grebnice – Gornji Vranjevići, Negočine – Buna, Hodbina 3.14

Današnji ostaci grada Blagaja predstavljaju vrlo složen arhitektonski sistem gradnji, dogradnji
i nadgradnji, čak iz 4 epohe. Osnovni zidovi su iz 4. st, koji su doživjeli preinaku u 6. stoljeću,
a onda opet u 15. i napokon u 18. stoljeću, kada je grad već dugo bio u turskim rukama. Na
osnovama antičkog naselja podignuta je kasnoantička fortifikacija, odnosno kastrum, a na
ostacima kastruma srednjovjekovni Blagaj.15

14
S.MESIHOVIĆ, Blagaj u arheološkim istraživanjima, 2007., str. 1-6.
15
ĐURO BASLER, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1972., str.47-50.