Šarlija - Jasenice Pod Vlašću Osmanlija I Mlečana

UDK 49(497.5 Jasenice=512.
161)15/17
929 Neki, Toma, biskup
Primljeno: 14. 3. 2012
Prihvaeno: 29. 10.212
Izvorni znanstveni rad
Jasenice pod vlau Osmanlija i Mleana od XVI. do konca

XVIII. stoljea
Tomislav arlija
imuneveka cesta 24, Dobrodol
10360 Sesvete
Republika Hrvatska
E-adresa: tomislav.sare@inet.hr
U lanku autor govori o podruju Jasenica u junom velebitskom Podgorju u vrijeme

osmanlijske i mletake vlasti od XVI. do konca XVIII. stoljea. Povijest mjesta u ovom
vremenskom razdoblju stavlja u kontekst njegovog poloaja na tromei Osmanlijskog
Carstva, Habsburke Monarhije i Mletake Republike. Posebno naglaava stoarski
karakter Jasenica, kao i njihovo prometno znaenje, jer se preko podruja Jasenica
odvijala prekogranina trgovina rijenim tokom Zrmanje, Novigradskim morem i
prekovelebitskim prometnicama preko prijevoja Mali Alan. Autor donosi i podatke
o migracijama Jaseniana tijekom ovoga razdoblja kao i podatke o crkvenoj povijesti
mjesta koja je usko vezana uz franjevaki red. Kao najistaknutiju osobu iz Jasenica iz
ovoga razdoblja izdvaja ninskog biskupa Tomu Nekia.
Kljune rijei: Jasenice, Podgorje, Turci, Osmanlije, Draevac, Zrmanja, franjevci,

Toma Neki, migracije, Novigradsko more, Velebit, Maslenica, Rovanjska, Modri
Uvod
Struna literatura do sada se nije posebno bavila tematikom Jasenica u vrijeme
osmanlijske vladavine i mletake vlasti. Odreeni podaci o ovoj tematici, izravni
ili neizravni, mogu se ipak pronai, razbacani po raznim znanstvenim lancima i
literaturi, koji se bave irim zadarskim zaleem i podrujem sjeverne Dalmacije
u spomenutome vremenskom razdoblju. To me ponukalo da na temelju raspo-
loivih podataka pokuam rekonstruirati slijed prolosti Jasenica u razdoblju od
nastupa osmanlijske vlasti do konca XVIII. stoljea vodei pritom rauna o povi-
jesnim, geografskim, gospodarskim, vjerskim i drugim okolnostima koje su obi-
136 Tomislav arlija, Jasenice pod vlau Osmanlija i Mleana
ljeile to razdoblje prolosti Jasenica.1 Zato ovaj rad valja promatrati kao polazite
za budua detaljnija istraivanja ove tematike, temeljena na eventualnoj arhivskoj
grai, koja mi u ovome trenutku nije bila dostupna. S druge strane, jasenika
usmena predaja, ispunjena legendarnim osobama, turskim gromilama, Krva-
vim Doiem i drugim slinim toponimima i dalje e ivjeti meu Jaseniani-
ma, neometana navodima iz ovoga lanka.2 Kod itanja ovoga rada treba imati
na umu da Jasenice pripadaju tipu ratrkanih sela s mnotvom manjih zaselaka
te da se kao takve proteu od naselja Modri na zapadu do zaselka Podbobija
iznad Obrovca na istoku. Isto tako, u smjeru sjever jug njihovo podruje see od
velebitskoga prijevoja Maloga Alana do Novigradskoga mora. Teritorij Jasenica
moemo podijeliti na velebitski, podvelebitski i primorski dio. Dok je velebitski
dio, nekad pun ljetnih sezonskih stoara, danas najveim dijelom opustio, a stari
dio Jasenica pod samim Velebitom tijekom Domovinskoga rata doivio je izrazitu
depopulaciju, primorski dijelovi doivljavaju pravi procvat. Donedavno tek jase-
niki zaselci Rovanjska i Maslenica zadnjih su se godina razvili u prava naselja.
Poloaj i znaenje Jasenica u vrijeme osmanlijske vlasti

Turskim osvajanjem Bosne 1463. godine osmanlijska je vojna sila u pravome smi-
slu zaprijetila i hrvatskim zemljama. Kada je devetnaest godina kasnije pod Tur-
ke pala i Hercegovina (1482.), osmanlijske su provale u dananje hrvatske zemlje
postale uestale, to e u konanici, a imajui u vidu i druge negativne okolnosti
u kojima su se hrvatske zemlje u to vrijeme nale, dovesti do pada najveega nji-
hovog dijela pod Turke do sredine XVI. stoljea. Ako govorimo o samome raz-
doblju provala i turskih osvajanja na iremu podruju Jasenica i njima susjednih
teritorija valja imati u vidu mogunost da su te provale donekle zaobilazile Ja-
senice. Geostrateki poloaj Jasenica, okruenih prirodnim barijerama Velebita,
Zrmanje, Novigradskoga mora i Novskoga drila, bio je nepovoljan za kretanja
vojske i vojna djelovanja jer su ih spomenute barijere ograniavale i oteavale
izlaui opasnostima svaku vojsku koja bi se tim podrujem kretala. Zbog toga su
se Turci vjerojatno izbjegavali kretati podrujem Jasenica te su smjerovi njihovih
napadakih aktivnosti vodili junije, pristupanijim podrujem Ravnih kota-
ra. Turske provale u sjevernu Dalmaciju, kreui iz Hercegovine i jugozapadne
Bosne, ile su u dva glavna smjera: jednim prema skradinskome i ibenskome
1
Posebno zahvaljujem don Tomislavu Barieviu, upniku Sv. Filipa i Jakova, koji mi je ustupio niz
svojih zabiljeki o Jasenicama, a koje su mi u pojedinim trenucima posluile kao putokaz pri pisanju
ovoga lanka, prvenstveno odjeljka o crkvenoj povijesti mjesta.
2
Prema predaji Jasenice su dobile ime po turskome vojskovoi Jasenu, koji je u XIII. stoljeu ratovao
u Jasenicama i poginuo na Velebitu. Mjesto gdje je poginuo u narodu je ostalo poznato kao Asino Plee
(Jasenovo, Asenovo). Ova legenda, naravno, nema povijesne podloge, jer su Turci Osmanlije u Europu
preli tek sredinom XIV. stoljea. Ovakvu etimologiju imena Jasenica navodi i Carlo Federico Bianchi,
Kranski Zadar 2. Zadar: Zadarska nadbiskupija Matica hrvatska, 2011., 275.
Povijesni prilozi 43., 135-175 (2012.) 137
podruju te drugim preko Ravnih kotara prema Zadru i Ninu. U takvim okol-
nostima najvie su stradala sela u Ravnim kotarima, koja se i najvie spominju u
povijesnim vrelima u kontekstu turskih provala i pustoenja.3 Izostanak izvjea
koja bi govorila o turskome pustoenju na junome podvelebitskom podruju in-
direktno daje naslutiti da su Jasenice - za razliku od, primjerice, junih susjednih
mjesta: Karina, Novigrada i Posedarja - bile poteene turskih pustoenja ili su
ona bila znatno rjea nego u susjednim krajevima Ravnih kotara.4 U pojedinim
situacijama turska se vojska moda kretala i podrujem Jasenica, kao primjerice
1468. godine kada su, nakon neuspjenoga napada na Senj, provalili sve do Za-
dra.5 Iako je vjerojatnije da su se na tome putu, zbog vlastite sigurnosti, kretali
prekovelebitskim podrujem Like, postoji mogunost da su pojedini turski vojni
odredi prolazili i Podgorjem, kao to je bio sluaj 1528. godine. Da bi izbjegli za-
sjede koje im je u prekovelebitskome dijelu Hrvatske - na putovima kojima su se
obino vraali sa svojih pljakakih pohoda - postavio ban Ivan Karlovi, Turci su
za povratak iz Kranjske te godine izabrali alternativni smjer kroz Podgorje, kojim
su se vratili u Obrovac.6
Kada su Turci zavladali Jasenicama teko je rei jer konkretnoga podatka koji bi o
tomu govorio nemamo. Ako se, pak, uzme u obzir da je Obrovac pao pod Turke
1527. godine, namee se logina pretpostavka da su Turci tada mogli ovladati i
Jasenicama, koje se nalaze u neposrednome susjedstvu Obrovca, zajedno s utvr-
dom Draevac (slika 1), u posjedu krbavskih knezova.7 Meutim, iz mletako-
turskoga razgranienja 1540. godine ostaje nejasna pripadnost podruja Jasenica,
koje se u tome razgranienju ne spominje, a kae se da mletako-turska granica
na sjeveru zapoinje od Obrovca.8 Budui da se radi o dvostranome odreivanju
granice izmeu Mleana i Turaka, u koje nije bila ukljuena habsburka strana,
3
Seid M. Tralji (Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI. i XVII. stoljeu, Radovi Centra Jugo-
slavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 20 (1973): 448). kao mjesta koja su najvie ugroena
od turskih provala izdvaja Nin, Vranu, Nadin i Novigrad, a Venecija je odobravala posebna sredstva za
obranu tih mjesta.
4
Bogumil, Hrabak (Uskoko i tursko pustoenje severne Dalmacije, Sveuilite u Zagrebu, Radovi
Instituta za hrvatsku povijest 19 (1986): 69 100) navodi da su prvi turski prodori u sjevernu Dalmaciju
zabiljeeni ve 1411., a potom 1418. godine. U prilino detaljnome navoenju turskih provala na spo-
menuto podruje ni u jednome se sluaju ne spominje tursko pustoenje Jasenica.
5
Seid M. Tralji, Zadar i turska pozadina od XV. do potkraj XIX. stoljea, Radovi Instituta Jugoslaven-
ske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 11 12 (1965): 204.
6
Marko ari, Vlasi na tromei: suivot u sukobima u graninim drutvima i kulturama Morlakije
(16. 17. st.), doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2010., 80.
7
Josip Conago (Sredovjene kule i gradine oko Novigrada i Karina, Starohrvatska prosvjeta II 1 2
(1928): 134.) govori da se godine 1510. kao katelan krbavskoga kneza u Draevcu spominje Vid Pe-
trievi. Ivan Botica (Krbavski knezovi u srednjem vijeku, doktorska disertacija, Filozofski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2011, 1-362.) meu utvrdama krbavskih knezova juno od Velebita ne
spominje utvrdu Draevac.
8
Mirela Slukan Alti, Granice Dalmacije u mirovnim ugovorima i na kartama razgranienja do kraja
XIX. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije 18 (2002): 454.; Tralji, Tursko-mletake granice, 450.
nije jasno jesu li Turci tada vladali i Podgorjem s desne obale Zrmanje ili je ono
jo uvijek bilo pod habsburkom vlau.9 Tekoe pri utvrivanju razgranienja iz
ovoga razdoblja pojaava i injenica da tada jo uvijek nema zemljovida razgra-
nienja. Na popisu turskih vojvodaluka iz 1572. godine spominje se i vojvodaluk
Podgorje,10 to je jasan znak da su Turci tada vladali i Podgorjem, a Jasenice su za-
jedno s utvrdom Draevac bile njegov sastavni dio. Nakon 1573. godine osman-
lijske su vlasti utvrdile itav sustav utvrda, koji je u zadarskome zaleu okruivao
mletake posjede, a koji je zapoinjao u Poliniku te je preko Islama, Kaia, Ka-
rina i Obrovca tekao do Draevca u Jasenicama.11 Kada je 1580. godine ustrojen
Liki sandak, njegove granice prema Habsburgovcima u Podgorju bile su kod
Starigrada,12 a kasnije su Turci svoje posjede u Podgorju proirili do iza Karloba-
ga, to pokazuje i zemljovid koji je 1663. godine u Parizu izradio Pierre Du Val, a
koji pokazuje granice prema Turcima.13 O pripadnosti jasenikoga podruja Tur-
cima u drugoj polovici XVI. stoljea svjedoi i Protokol o povlaenju mletako-
turske granice nakon Ciparskoga rata. Iz toga dokumenta od 26. rujna 1576. vid-
ljivo je da je sjeverna obala Novigradskoga mora, koja se nalazi na podruju Jase-
nica, zajedno s kanjonom Zrmanje pripala Turcima.14 To potvruje i zemljovid iz
XVIII. stoljea, koji se uva u Dravnome arhivu u Zadru, a prikazuje mletako-
-tursku granicu iz 1576. godine. Na njemu su na podruju Jasenica vidljiva mje-
sta Modris (Modri), Ravanska (Rovanjska), Dracevacz (Draevac) i Gassenizt
(Jasenice).15 Iz svega navedenoga poetak turske vlasti nad podrujem Jasenica
moe se traiti u razdoblju nakon pada Obrovca 1527., a najkasnije do 1572. go-
dine kada se meu osmanlijskim vojvodalucima spominje i vojvodaluk Podgorje.
Uzevi u obzir da je nakon Obrovca pod osmanlijsku vlast uskoro pala i Udbi-
9
Marko ari (Vlasi, 3.) uoava razliku izmeu mletako-turske granice, koja je posve ureena (iz-
meu ostaloga i ugovorima iz 1540., 1576. i 1671. godine) i habsburko-turske granice, koja ima oblik i
odlike krajita s nedovoljno ili nikako odreenom graninom crtom, pri emu se smatra da granica see
do ondje gdje pogranine posade imaju nadzor.
10
Marko ari, Drutveni odnosi i previranja u sandaku Lika-Krka u XVI. i poetkom XVII. stoljea
u: Diplomska radionica 1 prof. Drage Roksandia, Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest, 1999., 72.
11
Marko ari, Vlasi, 11.
12
13
Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. do XX. stoljea, Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1992.,
56., zemljovid br. 22 vjerojatno ne pokazuje granino stanje 1663. godine kada je zemljovid nastao
nego neko prethodno razdoblje, jer je tada ve itavo Podgorje osloboeno od Turaka i bilo pod vla-
u Habsburgovaca. O tomu vidi: eljko Holjevac, Problemi habsburko-mletakog razgranienja u
Podgorju i Pozrmanju potkraj 17. i poetkom 18. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hazu u
Zadru 45 (2003): 245. Radoslav Lopai (Spomenici Hrvatske krajine, II, Zagreb: 1885., 242, 245) donosi
pisma generala Vuka Frankopana Dvorskome ratnom vijeu od 8. veljae i 13. oujka 1641., iz kojih je
vidljivo kako su Turci zaposjeli podruje oko Karlobaga.
14
Tralji (Zadar i turska pozadina, 214; isti, Tursko-mletake granice, 451 543) navodi da je potpi-
sivanju protokola s turske strane nazoio bosanski beg Ferhad Sokolovi te da su u njegovoj pratnji bili
kliki sandakbeg Mustafa, sarajevski muftija i kadija Mahmud te skradinski kadija Hasan. S mletake
strane nazoio je samo veleposlanik Francesco Soranzo.
15
Tralji, Tursko-mletake granice, 456.
na s najveim dijelom prekovelebitskoga podruja, kojemu je juno Velebitsko

podgorje prirodno gravitiralo, sklon sam prethodnoj pretpostavci o osmanlijskoj
vlasti nad Jasenicama ve potkraj dvadesetih godina XVI. stoljea, neposredno
nakon pada Obrovca. Razlog neto kasnijega spominjanja organizirane osman-
lijske vlasti u Podgorju moe leati u injenici da su Osmanlije u prvoj polovici
16. stoljea imale dosta problema oko organiziranja vlasti na novoosvojenim po-
drujima zbog nesigurnosti uslijed ratnoga stanja, pobuna pokorenoga stanov-
nitva i slino.16
Zajedno s Likom i Krbavom ovo je bio najzapadniji dio Osmanlijskoga Carstva
ustrojen kao krajite (serhat), a istovremeno i podruje neposrednih vojnih dodi-
ra s neprijateljskom vojskom (darul-harb), u ovome sluaju s vojnim odredima
Senjsko-primorske kapetanije i Mletake Republike.17 U poetku je itavo ovo
podruje potpadalo pod Kliki sandak, dok 1580. godine nije ustrojen Liki ili
Krki sandak, koji se prostirao sjeverno i zapadno od Krke, a ije je sjedite bilo
u Kninu te kasnije u Udbini.18 U sklopu ovakve administrativno-teritorijalne po-
djele Jasenice su vjerojatno potpadale pod nahiju Obrovac.19 U vojno-teritorijal-
nome pogledu pogranina podruja Osmanlijskoga Carstva prema hrvatskim
zemljama bila su jo od sredine 16. stoljea organizirana kao kapetanije (kapu-
danlk). Broj kapetanija znatno se poveao u 17. stoljeu, a jedna od njih bila je
Obrovaka kapetanija, utemeljena oko 1620. godine. U njezinu sklopu bile su i
Jasenice s utvrdom Draevac, a obrovaki kapetani, od kojih su nam poznati
Osman-aga Beiragi, Selam-aga Matusovi i Jusuf-aga Hadagi imali su pod
svojim zapovjednitvom oko dvjesto vojnika.20 S poloajem Obrovca u sklopu
Osmanlijskoga Carstva i vanou njegovoga ireg bukovikog zalea u gornje-
mu porjeju Zrmanje valja promatrati i poloaj Jasenica pod Turcima. Pritom je
od prvenstvenoga znaenja bila injenica da je Obrovac i u vrijeme osmanlijske
vlasti ostao vano trgovako sredite preko kojega su Turci izvozili velike koliine
ogrjevnoga drva i drvne grae u Veneciju.21 Valja pretpostaviti da se veliki dio
stabala sjekao na velebitskome podruju dananjih Jasenica, a da su na tim rado-
16
ari, Vlasi, 13., 82. navodi neuspjeni osmanlijski pokuaj uvoenja timarsko-spahijskoga sustava
oko Novigradskoga mora
17
ari, Drutveni odnosi, 72.
18
ari, Drutveni odnosi, 73.
19
eljko Holjevac - Nenad Moaanin, Hrvatsko-slavonska vojna krajina i Hrvati pod vlau Osman-
skog Carstva u ranome novom vijeku u Hrvatska povijest u ranom novom vijeku 2, Zagreb: 2007., 183.
20
Hamdija Kreevljakovi (Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost, 1980., 123-124) donosi
podatak o kapetanu u Obrovcu 1620. godine koji je bio iz obitelji Piragia ili Beiragia. Dalje navodi Osman-
-agu Beiragia 1641., Selam-agu Matusovia nepoznate godine te posljednjega kapetana Jusuf-agu
Hadagia.
21
Seid M. Tralji (Izvoz drva preko Obrovca krajem XVI. stoljea, Radovi Centra Jugoslavenske akade-
mije znanosti i umjetnosti u Zadru 2 (1974): 261 269.; Isti, Tursko-mletake granice, 456.) spominje
i ivu trgovinu ivenim namirnicama, to je vidljivo i iz izvjea Giovannija Battiste Salvaga iz 1626.
godine.
vima sudjelovali i sami Jaseniani. O turskome iskoritavanju drvne grae s obro-

naka Velebita svjedoi nam i uredba sultana Sulejmana Velianstvenoga upuena
skradinskome kadiji 1559. godine, kojom se odobrava sjea ume na Velebitu i u
Podgorju.22 Mleani su, s druge strane, kroz obrovako trgovite izvozili paku sol
u unutranjost. Znaenje ove trgovine za obrovake Turke bila je od izuzetne va-
nosti, o emu nam je sauvano svjedoanstvo iz 1683. godine, pred sam poetak
Morejskoga rata. Kada su, naime, mletake vlasti uslijed zapoetih nemira preki-
nule trgovinu preko Obrovca, obrovaki Turci u pismu generalnome providuru u
Zadru mole ga da istu to prije ponovno pokrene.23 U sklopu ovih mletako-
osmanlijskih trgovakih odnosa i pojedini Jaseniani uzimali su svoj udio. O
tome nam govori dokument o trgovini Novigraana s okolnim podrujima, a
odnosi se na razdoblje 1642. 1644. godine. Meu trgovakim partnerima novi-
gradskih trgovaca spominju se i Nikola i Juraj Neki te Milo Letica iz Jasenica,
kao i izvjesni Novak iz Parievice.24 Isto tako, postojanje skele - odnosno svojevr-
snoga trajektnog prijevoza kojim se i tijekom XVI. stoljea povezivala juna i sje-
verna strana Novskoga drila na potezu od rive u Maslenici do svjetionika na
junoj strani - svjedoi kako je podruje Jasenica bilo sastavni dio trgovine koja
se iz mletakoga Zadra odvijala prema osmanlijskoj unutranjosti i obratno.25 Bu-
dui da se ta trgovina velikim dijelom odvijala preko teritorija Jasenica, kanjo-
nom Zrmanje i Novigradskim morem do izlaza iz Novskoga drila,26 namee se
zakljuak da je jaseniko podruje, bar njegov priobalni dio i dio uz kanjon rijeke
Zrmanje, na lokalnoj razini bilo Turcima vano, posebno u prometnome i trgo-
vakome pogledu, tim vie ako se uzme u obzir da je to podruje tromee, na
kojemu su se susretale granice i ispreplitali interesi Habsburgovaca, Osmanlija i
Mleana. Ova tromea sa sreditem u Novigradskome moru nije bila bez strate-
koga znaenja jer je njezino kontroliranje nudilo mogunosti prodora i zauzima-
nja Ravnih kotara na jugu, Bukovice prema Kninu na istoku te Like i Krbave
prema sjeveru zbog ega nijedna od spomenutih sila nije smjela dopustiti prevlast
druge na ovome podruju.27 Na mikroregionalnoj razini spomenuta je tromea
spoj Novigradskoga distrikta s mletake strane, nahija Obrovac i Karin s osman-
22
ari, Vlasi, 42.
23
Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka, II, Beograd: Nauna knjiga, 1950., 286.
24
Ivna Anzulovi (O opstojnosti hrvatskog puanstva sjeverne Dalmacije iz predturskog vremena, Za-
darska smotra 47 (4 6) (1998): 307) za Nikolu i Jurja Nekia kae se da su Morlaci iz Jasenica (morlaco
di Gasenice), dok se za odreenoga Novaka kae da je iz Parievice. Parievica je predio povrh kanjona
Zrmanje u Jasenicama, inae poznat kao jedna od lokacija na kojoj je sniman igrani film Winnetou
(indijansko selo Pueblo). Na tome mjestu danas nema nikakvoga zaselka, ali je ispod u kanjonu predio
koji nazivaju Samograd, a gdje se mogu vidjeti urueni ostaci nekoliko suhozidnih prostorija.
25
Tomislav Raukar Ivo Petricioli Franjo velec ime Perii, Zadar pod mletakom upravom,
Prolost Zadra III (1987): 505.
26
Granice Hrvatske, 82 83., karta br. 39, ucrtan je i plovni put Zrmanjom s naznakom da se njime
vozilo drvo.
27
ari, Vlasi, 11.
lijske te Senjske kapetanije s habsburke strane. Kao takva ona na odreeni nain
predstavlja pograninu regiju u kojoj je prisutna simbioza razliitih utjecaja
mediteranskih i dinarskih, seoskih i urbanih, habsburkih, mletakih i turskih.28
Kada se uzme u obzir i injenica da su osmanlijske vlasti Obrovcu namijenile i
ulogu svojevrsnoga mornarikog sredita - izgradivi nekoliko brodova ija je
uloga prvenstveno bila zatita spomenute trgovine i obrana Obrovca od uestalih
uskokih napada i kasnijih napada senjskih krajinika29 - s velikom vjerojatnou
moemo pretpostaviti da su Osmanlije pritom radile i na utvrivanju pojedinih
toaka du trgovakoga puta Novigradskim morem i kanjonom Zrmanje. To se
posebno odnosi na utvrde Prunac (slika 2) na kruevakoj30 i ibenik (slika 3) na
jasenikoj strani kanjona, smjetene u blizini samoga ua, koje potjeu jo od
prapovijesti te su i u rimskome i srednjovjekovnome razdoblju sluile za nadzor
ovoga trgovakog puta od ua do Obrovca.31 Zbog toga su ih Turci vjerojatno
nastojali popraviti, nadograditi i dodatno uvrstiti. Sline mjere Turci su poduzi-
mali i na nekim drugim mjestima du rijenoga kanjona do Obrovca premda su
utvrde Prunac i ibenik svakako morale biti od najveega znaenja za tursku
obranu Obrovca. Unato ovim turskim mjerama opreza i poduzetim obrambe-
nim mjerama senjski su uskoci prilino esto svojim laama upadali do Obrovca
nanosei tetu Turcima.32 Ovakvu situaciju moemo objasniti nastojanjima
Habsburgovaca da unato gubitku Draevca i Starigrada preko uskoka zadre
svoj utjecaj i prisutnost u podruju Novigradskoga mora te da na taj nain vre
pritisak prema Bukovici i Ravnim kotarima. S druge strane, ove su provale - osim
pljakanja trgovakih brodova - uskocima nudile i bogat plijen u stoci jer se na
podruju dananjih Jasenica i junoga Velebita nalazio jedan od najveih panja-
ka s mnotvom stoke, kako s osmanlijske, tako i s mletake strane.33 Kako bi se
zatitili od uskokih provala, pogranina sela s osmanlijske strane granice plaala
28
ari, Vlasi, 8 10.
29
Tralji (Izvoz drva, 262 263). takoer smatra da je najvei utjecaj na tursku politiku i gradnju ovih
brodova imao potureni ibenanin Murat Tardi, Husrev-begov vojvoda i ehaja, koji je u Obrovac
doveo brodograditelje i radnu snagu koja je sjekla umu za izgradnju brodova. Hrabak (Uskoko i
tursko pustoenje, 69 100.) napominje da je pored Obrovca drugo vano tursko mornariko sredite
u sjevernoj Dalmaciji bio Skradin.
30
Rijeka Zrmanja u svome donjem toku nizvodno od Obrovca predstavlja prirodnu granicu izmeu
dva sela Jasenica na desnoj i Krueva na lijevoj obali.
31
Tomislav arlija, Prometno znaenje Jasenica u prapovijesti i antici, Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru 52 (2010): 1-43.
32
Hrabak (Uskoko i tursko pustoenje, 91 93) navodi nekoliko provala Senjana do Obrovca i Kari-
na (1528. i 1533. godine), a 1537. jedna je mletaka eskadra pod zapovjednitvom Giovanija Vitturija,
potpomognuta uskokim etama, nakratko oslobodila grad, a pri povlaenju ga zapalila. Tralji (Izvoz
drva, 265 266) takoer spominje uskoke upade do Obrovca. Isti (Tursko-mletake granice, 454)
govori o estim uskokim pljakama na nemirnome graninom podruju, kako u XVI., tako i u XVII.
stoljeu.
33
ari, Vlasi, 11.
su uskocima danak u emu ni Jasenice nisu mogle biti izuzetak.34 Zbog svega toga
pomalo zauuje injenica da Turci (izuzev kanjona Zrmanje) na podruju Jase-
nica nisu gradili novih utvrda premda bi one na pojedinim stratekim tokama
priobalnoga dijela Jasenica svakako bile korisne. To se u prvome redu odnosi na
Novsko drilo jer bi eventualna utvrda na tome mjestu mogla sprijeiti uskoke
upade u samo Novigradsko more, a svakako znatno smanjiti mogunost neprija-
teljskih uplovljavanja do Obrovca.35 Razlog za takvu tursku odluku mogao bi le-
ati u injenici da obrovaki Turci u razdobljima mira u pravilu nisu imali proble-
ma s Venecijom, koja je, kako smo prije spomenuli, s njima trgovala i suraivala.36
S druge strane, Osmanlije su vjerojatno procijenile da uskoki napadi u konani-
ci ne mogu poljuljati njihovu vlast na irem podruju Obrovca. Premda je utvrda
Draevac u prvome razdoblju turske vlasti predstavljala vaan dio osmanlijskoga
vojnog sustava na prostoru tromee, izgleda da tijekom druge etvrtine 17. stolje-
a Turci njezinom odravanju nisu pridavali previe vanosti. Na takav zakljuak
navodi nas injenica da se Draevac neposredno nakon osloboenja nalazi goto-
vo u ruevnome stanju.37 Valja pretpostaviti da je i stara prapovijesna i rimska
cesta, koja je od Maslenice preko velebitskoga prijevoja Mali Alan vodila u Liku,
u turskome razdoblju izgubila svoje prijanje znaenje te je intenzitet trgovake
razmjene vjerojatno bio opao jer su turska osvajanja bar za neko vrijeme presjekla
tisuljetne trgovake karavanske putove preko Velebita.38 Unato tomu, njome se
i za vrijeme osmanlijske vladavine odvijao trgovaki promet. O tome svjedoi i
popis turskih derbendijskih slubi, koje su se brinule o nadzoru klanaca i vanih
planinskih prijevoja, a jedna se nalazila i na Malome Alanu.39 S obzirom na inje-
34
ari, Vlasi, 108.
35
Na ulazu u Novsko drilo iz Novigradskoga mora, odmah nasuprot rivi u Maslenici, ponad dananje-
ga svjetionika, na lokalitetu Donja Maslenica pronaeni su ostaci prapovijesnih suhozidnih utvrenja
kao i ostaci prapovijesnoga naselja. Ovaj nalaz, kao i nalazi prapovijesne i rimske keramike s istoga
mjesta, svjedoe da je u prapovijesti i rimskome razdoblju ovdje bilo utvrenje koje je nadziralo promet
Novskim drilom i Novigradskim morem. Valja pretpostaviti da je i u razdoblju srednjega vijeka na
tome mjestu, zbog njegova stratekog i prometnog znaenja, postojalo slino utvrenje, koje, meutim,
nije preraslo u utvrenje vezano vapnom i bukom, poput onih u kanjonu Zrmanje. Vidi: arlija, Pro-
metno znaenje, 10 13.
36
Tralji (Zadar i turska pozadina, 215) navodi da se (osim trgovine drvom) preko Obrovca odvijala
i trgovima ivenim namirnicama, a mletaki podanici iz Zadra svoje su ito dovozili mljeti u obro-
vakim vodenicama jer istih nije bilo na podruju grada i okolice, to je vidljivo iz izvjea turskoga
geografa Hadi Kalfe, zvanoga atib elebi.
37
eljko Holjevac, Problemi habsburko-mletakog razgranienja u Podgorju i Pozrmanju potkraj 17.
i poetkom 18. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hazu u Zadru 45 (2003): 261 262.
38
Mirela Slukan Alti (Kartografski izvori za povijest Triplex confiniuma, Zagreb: Hrvatski dravni ar-
hiv Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Kr-
anska sadanjost, 2001., 15.) smatra kako su turska osvajanja presjekla tisuljetne karavanske putove
Dalmacije sa zaleem.
39
ari (Drutveni odnosi, 82.) smatra da se prijelaz Burevaa na Velebitu zapravo nalazio na Malome
Alanu. Ivan Grgi (Opis Klikog sandaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572., Zadarska
revija 5 (1965): 253 261.) donosi ulomak izvjea generalnoga providura Jakova Foscarinija iz 1572.
nicu da je glavna uloga utvrde Draevac u prethodnim razdobljima prapovijesti i

srednjega vijeka bio nadzor prometa spomenutom prometnicom, s tim u vezi
valja promatrati i njegovo znaenje za vrijeme osmanlijske vladavine, dok je nje-
gova vojna komponenta vrlo vjerojatno bila u drugome planu. Ruevno stanje u
kojemu se Draevac nalazio nakon osloboenja sredinom XVII. stoljea moglo je
biti u uskoj vezi s opadanjem intenziteta prometa prekovelebitskom prometni-
com, ali i s moguim vojnim djelatnostima u vrijeme Kandijskoga rata.
Turski putopisac Evlija elebi (elebija) u svome putopisu iz sredine XVII. stolje-
a spominje i nekoliko toponima iju je ubikaciju teko odrediti, a jedna od mo-
gunosti jest usporedba elebijevih navoda s podacima iz turskih vojnikih po-
pisa i defterdara. Radi se o tri toponima s podruja Likoga sandaka: Lika, Kara
Orman i Rinice.40 Nenad Moaanin smatra da toponim Rinicu, unato nekim
miljenjima koja ju stavljaju u okolicu ibenika, treba smjestiti u okolicu Masle-
nice.41 U turskome vojnikom popisu iz 1643. godine ova se utvrda ne spominje,
ali ju kao bivu tursku utvrdu navodi defterdar iz 1702. godine.42 Ako prihvatimo
Moaaninove pretpostavke, onda spomenutu utvrdu moemo identificirati jedi-
no na dva lokaliteta na podruju dananjih Jasenica utvrdi Draevac ili gradini
ibenik u kanjonu Zrmanje. S obzirom na vanost kanjona Zrmanje za turski
Obrovac, a posebno za trgovake aktivnosti koje su se tim plovnim putom odvi-
jale, namee se logian zakljuak da bi se eventualna lokacija Rinice mogla traiti
upravo na gradini ibenik. S druge strane, Draevac je po utvrenosti, dimenzija-
ma kao i po svojoj vanosti u prethodnim razdobljima daleko nadmaivao gradi-
nu ibenik, zbog ega sam skloniji pretpostavci o smjetaju Rinice na Draevcu.43
U uvodnome je dijelu spomenuto kako je podruje Jasenica tijekom turskih pro-
vala donekle bilo poteeno estih turskih provala, a time i stradavanja, za razliku
od susjednih podruja, posebno onih u Ravnim kotarima. S tim u vezi sklon sam
pretpostavci da u Jasenicama u vrijeme turskih provala u XVI. stoljeu nije dolo
do izrazitijega bijega stanovnitva i depopulacije. Uz ve spomenuti geostrateki
poloaj Jasenica, jedan od bitnih razloga za takvu pretpostavku jest i injenica da
se u Jasenicama radilo o tipino stoarskome stanovnitvu. Stoarsko je stanov-
godine u kojemu se iznad Obrovca spominju dva prijevoja Burevaa i Vuji Dol. Ovdje valja napome-
nuti da se kod spomenutoga prijelaza Burevaa moebitno ipak ne radi o Malome Alanu jer se dananji
toponim s istim imenom nalazi iznad Obrovca, u Kruevu na vrhu kanjona Zrmanje. S obzirom da je
upravo tuda prolazila i prometna komunikacija koja se od Obrovca nastavljala prema Malome Alanu,
lako je mogue da je upravo tu postojala turska derbendijska sluba, neposredno prije prijelaza preko
Zrmanje kod Obrovca. To, naravno, ne iskljuuje da je takva sluba postojala i na tako vanome prijevo-
ju kao to je Mali Alan.
40
Nenad Moaanin, O problemima kartografske identifikacije obavijesti iz osmanskih popisa bosan-
skog krajita, Radovi Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 32/33 (1999/2000): 345 347.
41
Moaanin, O problemima kartografske identifikacije , 345.
42
Moaanin, O problemima kartografske identifikacije, 345.
43
U susjedstvu Draevca, na cesti koja od Maslenice vodi prema sreditu Jasenica, nalazi se toponim
koji Jaseniani nazivaju Griinica, a koji bi moda mogao potjecati od spomenutoga naziva Rinica.
nitvo, naime, u vrijeme turskih provala i osvajanja bilo znatno manje ugroeno
od onoga koje se bavilo poljoprivredom jer su oni svoja stada mogli na vrijeme
skloniti na sigurno, a nakon prestanka opasnosti opet se vratiti na stara ognjita.
Za razliku od stoarskoga poljoprivredno puanstvo svoja je ognjita najee
naputalo zauvijek.44 Na taj nain moemo razlikovati dvije sociogospodarske
strukture, ija je sudbina dolaskom Osmanlija bila posve razliita: jedna je ona
nizinska, vezana uz zemlju, koja je doivjela velike promjene i potpuno propala,
a druga je ona planinska, karakterizirana stoarskim zajednicama i koja pokazuje
kontinuitet postojanja, a bilo kakve preobrazbe u njoj su minimalne.45 Kako se
veliki dio jasenikih zaselaka u vrijeme turskih provala nalazio na primorskim
padinama Velebita ili jo dublje u njegovoj unutranjosti, sasvim je razumljivo da
se turske provale na njihovo stoarsko puanstvo nisu odrazile pogubno kao u su-
sjednim podrujima Ravnih kotara ili junih dijelova Like, koja su bila preteito
poljoprivredna. Nastupom osmanlijske vlasti stoarski karakter svih pograninih
podruja - s obzirom na nesigurnost takvih podruja za poljoprivrednu proi-
zvodnju, a u sluaju Jasenica i na prirodne datosti reljefa, koje su iskljuivale bilo
kakvo bavljenje poljoprivredom - jo se vie uvrstio, a transhumantno stoarstvo
postalo je osnova gospodarske djelatnosti. Razlog tomu lei i u injenici da se na
nekim od tih podruja, posebno u Podgorju, zadralo autohtono hrvatsko sta-
novnitvo, koje je nastavilo sa svojim dotadanjim nainom ivota.46
S obzirom na sve reeno, jedno od znaenja Jasenica za osmanlijske vlasti u Li-
kome sandaku valja promatrati upravo kroz njihov stoarski potencijal. Naime,
osmanlijski tahrir defteri (porezne knjige) izdvajaju panjake kao posebne ze-
mljine i porezne jedinice te odreuju nain njihova oporezivanja, bilo putem
paarine za same panjake, bilo kao porez koji se naplaivao po broju ovaca.47
Donosei popis panjaka po pojedinim sandacima i nahijama, spomenuti defte-
ri posebno istiu nekoliko panjaka, od kojih je najvei onaj na junome Velebitu
u nahiji Obrovac, s ak 72.000 ovaca.48 Treba imati u vidu da se veliki dio ovoga
junovelebitskoga panjaka morao nalaziti upravo na velebitskome podruju da-
nanjih Jasenica, od Velikoga i Maloga Libinja na zapadu, preko Donje i Gornje
Bukve do Praga i Maloga Alana na istoku. Broj ovaca sugerira da se ovdje nije
44
Snjeana Buzov, Vlaka sela, panjaci i iftluci: krajolik osmanlijskog prigranija u esnaestom i seda-
mnaestom stoljeu u: Triplex confinium (1500. 1800.): Ekohistorija, Zbornik radova s meunarodnog
znanstvenog skupa odranog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru, Split Zagreb: Knjievni krug
Split Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2003., 237.
45
Marko ari, Turska osvajanja i ekosistemske tranzicije u Lici i Krbavi na prijelazu iz kasnog srednjeg
vijeka u rani novi vijek (15. 16. st.) u: Triplex confinium (1500. 1800.): Ekohistorija, Zbornik radova
s meunarodnog znanstvenog skupa odranog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru, Split Zagreb:
Knjievni krug Split Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2003., 243.
46
ari, Turska osvajanja i ekosistemske tranzicije 248.
47
Buzov, Vlaka sela, 236.
48
Buzov, Vlaka sela, 236.
moglo raditi samo o stoci lokalnih stoara nego su svoja stada na juni Velebit
dogonili i iz drugih krajeva sandaka, vjerojatno i paaluka, a nije iskljueno da su
i u vrijeme osmanlijske vlasti svoja stada na ovome podruju napasali i mletaki
podanici, posebno oni iz Raanca i Vinjerca, koji se na jasenikim panjacima
javljaju neposredno nakon osloboenja od Turaka, a na teritoriju kojih je bilo
malo kvalitetnih panjaka. Stoarski karakter Jasenica i vezanost jasenikih sto-
ara uz velebitske panjake uvjetovao je i ratrkanost njihovih naselja, kako onih
na samome Velebitu, tako i onih u Podgorju, radi osiguranja dovoljno prostora
za ispau meu pojedinim zaselcima. Orijentiranost prema planini morala je kod
puanstva Jasenica stvoriti i odreenu vrstu izoliranosti i svojevrsne neovisnosti
jer je na takvim planinskim podrujima autoritet vlasti bio vrlo slab ili je ak
izostajao.49 S druge strane, to je stvaralo i nesigurnost, koja je esto morala biti
pogubna.
Na temelju do sada reenoga moemo zakljuiti da su Jasenice potpale pod
osmanlijsku vlast koncem dvadesetih godina XVI. stoljea. Njihov poloaj pod
Turcima valja promatrati vezano uz geostrateki poloaj tromee s centrom u
Novigradskome moru, iji su sastavni dio bile i Jasenice, kao i uz vanost trgo-
vakoga puta Zrmanjom i Novigradskim morem, preko kojega su Turci trgovali
s Mleanima. Isto tako valja imati u vidu i vaan stoarski potencijal Jasenica, na
ijemu se teritoriju nalazio i jedan od najveih panjaka u ovome dijelu Osmanlij-
skoga Carstva, to je, izmeu ostaloga (uz ve spomenuti trgovaki put), izazivalo
uskoke provale i pljakanja.
Jasenice u doba Morejskoga (Bekoga) rata

O trajanju osmanlijske vlasti u Jasenicama i o osloboenju mjesta od osmanlijske
vlasti moemo govoriti na osnovi nekoliko sauvanih podataka razmatranih u
kontekstu cjelokupnih habsburko-osmanlijskih odnosa u Podgorju. Izgleda da
je tono osmanlijsko-habsburko razgranienje u Podgorju bilo poprilino neu-
reeno jer ve od poetka 17. stoljea nailazimo na dokumente kojima obje stra-
ne nastoje dokazati kako Podgorje pripada njima. Tako u popisu iz 1604. godine
Osmanlije itavo Podgorje do Jablanca, zajedno s Karlobagom, smatraju sastav-
nim dijelom svoje drave.50 S druge strane, Habsburgovci u Popisu obale i luka na
konfinu cezarove svitlosti u Podgorju iz 1639. godine kau da se njihovi posjedi u
Podgorju prostiru od Senja do tvravice Draevca gdje se carski posjedi susreu
s turskom granicom, koja je kod Obrovca.51 Nabrajajui carske luice od Senja
prema jugu na podruju Jasenica, najprije se spominje Modric (Modri), za koji
49
50
ari, Vlasi, 106 107.
51
Lopai, Spomenici II, 211.
se kae porat Modric, stara gradina, dobar porat za brode.52 Slijedi porat Rauanska
(Rovanjska); Pri gnem criqua velika, tote ssu Turci pocelli orati i seliti se.53 Na kraju
se govori o Draevcu, koji je pet talijanskih milja udaljen od Rovanjske, a zvao se
kunfin od Podgorja s Obrovci turskom kraginom.54 Spominjanje Turaka koji nase-
ljavaju Rovanjsku i tamo obrauju zemlju daje naslutiti da se u ovome opisu vie
radilo o eljama Habsburgovaca i projiciranju njihova prava na ovo podruje iz
predosmanlijskoga razdoblja nego o stvarnome graninom stanju 1639. godine,
tim vie to ve dvije godine kasnije general Vuk Frankopan izvjeuje Dvorsko
ratno vijee da su Turci zaposjeli Podgorje oko Karlobaga.55 U Kandijskome ratu
koji je uslijedio dolo je do osloboenja Jasenica od osmanlijske vlasti, mogue
na samome poetku Kandijskoga rata kada su godine 1647. osloboena jo neka
druga mjesta u okolici Jasenica poput Obrovca, Otiine, Nadina, Polinika i Isla-
ma.56 Jasenice su tada, zajedno s itavim Podgorjem od Senja do ua Zrmanje,
potpale pod habsburku vlast te ule u sastav Primorske krajine odnosno Senjske
kapetanije. To dokazuje i injenica da se uvoenje u slubu karlovakoga genera-
la proslavljalo s tri pucnja iz muara s utvrde Draevac u Jasenicama, kao 1656.
godine pri nastupu u slubu grofa Tattenbacha i 1669. pri instalaciji grofa Herber-
tsteina.57 O pripadnosti irega podruja Jasenica habsburkoj vlasti ve sredinom
XVII. stoljea svjedoi i podatak da su mletaki podanici iz Vinjerca morali plaa-
ti naknadu karlovakome generalu za ispau svoje stoke na desnoj obali Zrmanje,
odnosno na podruju Jasenica od Zrmanje do Modria.58 Ipak, po svemu sudei,
habsburka je vlast u Jasenicama - kao i u velikome dijelu Podgorja od Karlobaga
na jug - bila vie formalna nego stvarna. Nepovoljan geostrateki poloaj ovoga
teritorija u obliku izduene priobalne crte - stijenjen izmeu Osmanlija u Lici
i Mleana na Jadranu te njegova udaljenost od habsburkoga zapovjednitva -
glavni je razlog takvoga stanja. Stoga nije ni udo to su se Mleani od sredine
XVII. stoljea esto zalijetali na taj nezatieni dio velebitskoga Podgorja, bilo da
se radilo o organiziranim napadima, poput onoga Franje Posedarskog 1669. godi-
52
53
Lopai, Spomenici II, 211, Navodi se i da je u Rovanjskoj nekada postojala vila istoga imena kao
i darovnica Petra Kreimira IV. u kojoj se odreuju posjedi rapskoga biskupa od Stinice do Sv. Jurja u
Rovanjskoj (s. Georgii in Rawna).
54
55
56
Tralji, Zadar i turska pozadina, 218.
57
ari, Vlasi, 245; Snjeana Buzov, Razgranienje izmeu Bosanskog paaluka i mletake Dalmacije
nakon Kandijskog rata, Povijesni prilozi 12 (1993): 5. Govorei o razgranienju 1669. 1671. kae da
nije bilo veih pomaka granine crte, izuzev to su Mleani dobili Klis. S obzirom na to valja dopustiti
mogunost da je podruje Jasenica ovim razgranienjem nakratko vraeno Turcima da bi konano bilo
osloboeno tijekom Velikoga rata.
58
Holjevac (Problemi, 246; Roman Jeli, Novigradski distrikt, Radovi Zavoda JAZU u Zadru 31
(1989): 164) govori kako Vinjerani nisu prezali ni od nasilnitva pa su tako 1688. godine napali i zagre-
bakoga biskupa koji se preko Podgorja vraao u Rijeku. Velika je vjerojatnost da se ovaj napad mogao
dogoditi negdje na podruju Modria, koji se nalazi nasuprot Vinjerca.
ne u okolicu Karlobaga ili pojedinanim upadima, kojih je, osim s mletake, bilo i
s osmanlijske strane. U svakome sluaju, Mleani su ve od sredine XVII. stoljea
nastojali prisvojiti juno velebitsko Podgorje, a tijekom vremena ti su se pokuaji
sve vie pojaavali. Oni e najvei intenzitet imati tijekom Morejskoga rata (1684.
1699.) kada su Mleani zapoeli otvorena presizanja i borbu za utvrdu Draevac
u Jasenicama te Zvonigrad u gornjemu toku Zrmanje.59 Pritom valja pretpostaviti
da su Mleani i prije Morejskoga rata bili fiziku prisutni na pojedinim toka-
ma junoga Podgorja te su ih bar povremeno drali u svojim rukama. Na takav
zakljuak navodi nas uredba generalnoga providura Girolama Contarinija od 8.
svibnja 1663. u kojoj, rasporeujui strae u Bukovici, odreuje da Jaseniani za-
jedno s Raananima idu u Biliane.60 Na istome je tragu i zapovijed mletakoga
providura Valiera od 19. veljae 1679. u kojoj nareuje glavarima Starigrada i
Jasenica da sluaju nareenja mletakoga serdara i podanika Stojana Jankovia.61
Sukladno takvome stanju pojaavali su se i incidenti na tome podruju. Tako iz
izvjea karlovakoga generala Herbersteina od 7. prosinca 1682. saznajemo da
su mletaki podanici odbijali plaati paarinu u zapadnome dijelu Jasenica, na
podruju Modria, a u dogovoru s njima isto su inili i osmanlijski podanici.62
Jedan od vanih razloga habsburko-mletakoga spora oko Draevca i Zvonigra-
da leao je, zapravo, u elji Mleana da ovladaju tamonjim panjacima, kako
onima u junome Podgorju, prvenstveno na teritoriju Jasenica, za potrebe zimske
ispae, tako i onima u junoj Lici za ljetnu ispau.63 Potkraj osamdesetih godina
XVII. stoljea Habsburgovci su postali svjesni velikih napora koje su Mleani ula-
gali u ovladavanje podrujem junoga Podgorja i june Like pa su se i sami poeli
vie angairati da bi takva mletaka nastojanja suzbili. Unato tomu Mleani nisu
odustajali od svojih ciljeva vezanih uz ovladavanje junim Podgorjem i junom
Likom pa su 1690. godine zauzeli Graac, a 1693. zapoeli su u luci Draevca
graditi zgrade te u Podgorju postavljati strae.64 Pod terminom luka Draevca
sasvim sigurno treba misliti na luku u Maslenici gdje je jo od prapovijesti po-
stojao prijelaz preko Novskoga drila i gdje je zapoinjala prapovijesna i antika
cesta, koja je preko Velebita vodila u Liku. Na zemljovidu koji je 1792. godine u
Rimu izradio Giovanni Maria Cassini, a koji prikazuje stanje iz 1730. godine, na
mjestu dananje Maslenice pojavljuje se mjesto pod talijanskim nazivom Pozzo,65
59
Holjevac, Problemi, 246.
60
Desnica, Istorija II, 114.
61
62
63
64
Holjevac, Problemi, 247 249. Na to su ih vjerojatno naveli i upadi habsburkih podanika Senjana
kroz Podgorje i Zrmanju do Obrovca kao 1688. godine kada su ga, zajedno s okolicom, potpuno deva-
stirali.
65
U samoj Maslenici nisam uspio pronai toponim koji bi svojim nazivom ukazivao na spomenuti to-
ponim Pozzo. Meutim, na putu od sredita Jasenica prema zaselku Zelenikovac nalazi se breuljak koji
to posredno upuuje na zakljuak da je promet starom prekovelebitskom cestom

nakon protjerivanja Turaka postao intenzivniji te da je prijelaz u Maslenici do-
bio na vanosti. Mletake aktivnosti u Maslenici mogu znaiti samo to da su isti
najkasnije 1693. godine nasilno ovladali utvrdom Draevac u Jasenicama.66 Jo
jedan dogaaj svjedoi kako su Mleani nakon 1693. godine ve uvrstili svoju
vlast nad Jasenicama. Naime, godine 1696. vinjeraki kapetan Jure Grgurii i
sudac Tadija Kneevi mole generalnoga providura da ih zatiti od Jaseniana
koji im otimaju panjake u Velebitu, a u tome ih pomae obrovaki kapetan Za-
via Mitrovi. Mletaki podanici iz Vinjerca obraaju se, dakle, mletakim a ne
habsburkim vlastima u pogledu svojih problema s panjacima, to znai da je
ovaj dio Podgorja ve bio u mletakim rukama te da mletaki podanici iz Vinjer-
ca vie nisu plaali travarinu karlovakome generalu kao sredinom 17. stoljea
nego mletakim vlastima u Zadru.67
Habsburgovci su tada postali svjesni da bez rata s Mletakom Republikom nee
uspjeti odrati nadzor nad Draevcom i junim Podgorjem, to je razvidno iz
izvjea upravitelja Karlovakoga generalata grofa Rudolfa von Edlinga, koje je
1693. godine (nakon prouavanja stanja na terenu) uputio svojim nadreenima,
izmeu ostaloga i samome caru Leopoldu I.68 Car je 4. prosinca 1694. naredio da
krajike ete silom istjeraju Mleane iz Draevca, da se utvrda dodatno uvrsti te
da se u nju dovede snana habsburka posada. Isto tako, Leopold zahtijeva da se
vie ne toleriraju nikakva mletaka presizanja na bilo kojemu dijelu Podgorja, a da
se svi oni koji bi im pomagali odmah protjeraju, a njihove kue zapale.69 Puanstvo
ovoga dijela Podgorja, napose Starigrada i Jasenica, nalo se tako izmeu dvije
vatre, pri emu su i Habsburgovci i Mleani traili da se pokoravaju njihovom vr-
hovnitvu.70 elei iz svega izii sa to manje tete, stanovnici su sa svojim voama
nazivaju Pua, u kojemu se eventualno ogleda sjeanje Jaseniana na nekadanji naziv Pozzo.
66
Holjevac (Problemi, 249 254) navodi da je car Leopold I. preko habsburkoga veleposlanika u
Veneciji Franza von Thurna traio otro kanjavanje mletakoga generala u Dalmaciji zbog zauzimanja
Draevca. Iz izvjea karlovakoga generala grofa Auersperga iz travnja 1699. saznajemo da mletaka
uzurpacija Draevca traje ve est godina, dakle od 1693. godine. Mletaku uzurpaciju Draevca spomi-
nju i Holjevac Moaanin (Hrvatsko-slavonska, 25) te Slukan Alti (Kartografski izvori, 33 34), koja
navodi da su Mleani ovladali Draevcom 1700. godine zajedno s itavim Podgorjem. Navodi habsbur-
ko izvjee iz 1701. godine u kojemu se kae da je Draevac de iure dio grofovije Like i Krbave, a
actu pod mletakome vlau.
67
68
69
Holjevac, Problemi, 249. Nadalje navodi da se u carskoj naredbi kao mletaki pomagai posebno
apostrofiraju glavari Starigrada.
70
Dragica e i Darko Darovec (Znaenje seoskih utvrda uz mletako-habsburku granicu u ranom
novom vijeku, Povijesni prilozi 37 (2009): 217 245.) navode da su Mleani i inae u svojim pograni-
nim podrujima nastojali organizirati seosko puanstvo radi obrane odreenoga pograninog teritorija.
Pritom je veliku ulogu igrala institucija seoskoga kneza, koji je stajao na elu seoskih vojnih odreda. U
nekim mjestima poticali su i gradnju manjih seoskih utvrda. Mogue je da su takvi odredi bili organizi-
rani i na podruju Jasenica, kao to je to bio sluaj u Starigradu.
ekali razvoj dogaaja kako bi se priklonili onoj strani kojoj ti krajevi pripadnu.
Premda su Habsburgovci odmah zapoeli pripreme za oslobaanje Draevca, a
ve u sijenju 1695. i s planovima i nacrtima za njegovu obnovu, ova je utvrda i
dalje ostala pod mletakom vlau. Do njegova oslobaanja nije dolo ni unato
injenici da je car Leopold I. u razdoblju od 1693. do 1697. godine u ak pet na-
vrata zapovjedio karlovakim generalima oruano vraanje Draevca i njegove
okolice. Nekoliko je vanih razloga zbog kojih su habsburki zapovjednici odga-
ali odlunu akciju protiv Mleana. Svakako je najvaniji od njih bila injenica da
je Morejski (Beki) rat jo uvijek bio u punome jeku i da su Habsburgovci zbog
toga imali problema s ljudstvom.71 Drugi vaan razlog leao je u ve spominjano-
me nepovoljnom geografskom poloaju Draevca i Jasenica, koji su bili podosta
udaljeni od teritorija koji su Habsburgovci u tome trenutku stvarno kontrolirali.
Vojni pohod preko velebitskoga prijevoja Mali Alan bio je, s druge strane, pove-
zan s nizom moguih opasnosti, pri emu su nepovoljni vremenski uvjeti u tome
smjeru, u prvome redu velike koliine snijega, igrali odluujuu ulogu. Stoga Le-
opoldu nije preostalo nita drugo nego da u nekoliko navrata pokua diplomat-
skim putem rijeiti spor oko Draevca, to je zapravo ilo na ruku Mleanima.
Oni su habsburko oklijevanje iskoristili za izgradnju novih utvrda na Draevcu i
za organiziranje manjih vojnih odreda sastavljenih od lokalnoga puanstva, koje
je postalo svjesno da ih neodluni Habsburgovci nee uspjeti uinkovito zatiti-
ti.72 Mletakome obnavljanju utvrde na Draevcu prethodila je inspekcija kne-
za Frane Posedarskoga u Jasenicama i ostalim podrujima koja su bila predmet
spora s Habsburgovcima, o emu je Posedarski 8. listopada 1696. podnio izvjee
generalnome providuru Valieriju. Knez tako predlae da se utvrda Draevac po-
pravi jer su joj zidovi trenutno ruevni, a kao takva ne slui na ast Mletakoj
Republici. Nakon popravka predlae da se u nju smjesti pet vojnika kojima bi
nadreen bio obrovaki kapetan Mirko Joki.73
Situacija se bitno promijenila nakon to je u sijenju 1699. zavrio Morejski (Be-
ki) rat sklapanjem Mira u Srijemskim Karlovcima. Mirovni ugovor predviao je
naknadno razgranienje, koje se trebalo provesti prema naelu uti possidetis, ita
possideatis, odnosno, svaka je strana trebala zadrati onaj teritorij koji je do pot-
pisivanja Mira osvojila.74
Nastojei, u skladu s tim, stei to povoljnije pozicije uoi razgranienja, Habsbur-
govci su ponovno aktualizirali vojne planove za oslobaanje Draevca. Prema
njihovim procjenama Draevac je, unato mletakoj izgradnji novih utvrda, bio
u vrlo loem stanju. Budui da ga je branilo svega trideset do etrdeset ljudi,
71
Holjevac, Problemi, 252 253.
72
Holjevac, Problemi, 250 253.
73
74
Milan Kruhek, Granice Hrvatskog Kraljevstva u meunarodnim dravnim ugovorima (od Mira na
itvi 1606. do Mira u Svitovu 1791.), Povijesni prilozi 10 (1991): 37 79.
habsburke vlasti smatrale su da njegovo zauzimanje ne bi bio veliki problem, tim

vie to su raunali i na podrku lokalnoga puanstva, u velikoj mjeri vezanoga
uz liko zalee, posebno u gospodarskome smislu.75 Nakon zauzimanja Zvoni-
grada u prvoj polovici lipnja 1699. habsburki zapovjednik Kulan namjeravao se
u drugoj polovici istoga mjeseca iz smjera Graaca zaputiti do Draevca. Pritom
se vjerojatno namjeravao kretati starom cestom preko velebitskoga prijevoja Mali
Alan, a zatim se preko Kraljiinih vrata te Gornje i Donje Bukve primorskom
padinom Velebita spustiti u Jasenice do Draevca. Kulan je, meutim, najprije
odgodio ovaj pohod, a potom i odustao od njega, jer su s terena stizale informa-
cije o opoj oskudici u ljudstvu, hrani, oruju, a posebno u novcu, zbog ega su se
Habsburgovci jedva odravali i u tek osvojenome Zvonigradu.76 Umjesto vojnoga
pohoda Habsburgovci su se i ovoga puta ograniili na diplomatske prosvjede sa
zahtjevom da Mleani ne prelaze na desnu obalu Zrmanje te da vrate utvrde koje
su zauzeli u junome dijelu Podgorja.77 Zbog takvoga razvoja dogaaja, a imajui
u vidu unaprijed dogovoreno naelo razgranienja, Habsburgovci su se nali u
vrlo velikim problemima po pitanju razgranienja u Pozrmanju i Podgorju. Stoga
su habsburki povjerenici za razgranienje nastojali dokazati kako su Mleani
prije Mira u Srijemskim Karlovcima od spornih podruja zauzeli samo Obrovac
te da su stanovnici Draevca i okolnoga prostora poreze oduvijek plaali u car-
sku blagajnu i priznavali carsku vlast. Istovremeno su i mletake vlasti diplomat-
skim nastojanjima dokazivale pravo Mletake Republike na sporna podruja. U
tu svrhu sastavili su niz zapisnika sa svjedoanstvima sudionika u Morejskome
ratu, sudionika u samome sporu s Habsburgovcima, Turaka, staraca i sveenika,
koji su trebali potvrditi njihove stavove. U zapisniku od 7. lipnja 1700. izjavu je
dao i jaseniki kapetan Mate Neki, koji je za pravo dao mletakim stavovima.78
Situacija oko ovoga spora nije se dalje razvijala povoljno po Habsburgovce jer je
konanim razgranienjem 1700. godine cijelo podruje junoga Podgorja i Pozr-
manja (izuzev Zvonigrada) pripalo Mletakoj Republici.79
Sve do samoga konca XVII. stoljea, tonije do Karlovakoga mira 1699. godine,
habsburki, mletaki, a posebno osmanlijski kartografi nisu ulagali previe truda
u precizno odreivanje meusobnih graninih crta. Mir u Srijemskim Karlovcima
oznaio je prekretnicu u tome pogledu. Ipak, kada govorimo o podruju Jasenica,
kao i itavoga Podgorja, nailazimo na velike tekoe pri pokuaju identifikacije
granice, posebno u pisanim izvorima, jer se dokumenti o razgranienju nakon
75
76
77
Holjevac, Problemi, 261 262 navodi da je car Leopold I. dana 28. lipnja poslao rezoluciju s takvim
zahtjevima u Veneciju, a iste zahtjeve potom je zapovjednik Kulan poslao mletakome providuru za
Dalmaciju. Providur je izvijestio Kulana da je dobio nareenje da ne prelazi Zrmanju, ali da nema
ovlasti Habsburgovcima ustupiti Draevac.
78
79
Karlovakoga mira odnose na razgranienje izmeu Habsburgovaca i Turaka te

Mleana i Turaka. Kako pritom nema spomena o razgranienju izmeu Mleana
i Habsburgovaca, iz pisanih vrela ostaje nejasna pripadnost Podgorja, a samim
time i Jasenica. Veliku pomo pruaju nam, meutim, kartografski izvori iz kojih
moemo pratiti kretanje granine crte u Podgorju u razdoblju prije i nakon Mira
u Srijemskim Karlovcima. Na zemljovidu iz 1690. godine, autor kojega je Giaco-
mo Cantelli da Vignola, vidi se granica izmeu mletakih i habsburkih posjeda
koja tee Novigradskim morem, pri emu Jasenice potpadaju pod habsburku
vlast.80 Isto je prikazano i na jo dva zemljovida jedan pokazuje stanje iz 1699.
godine,81 a drugi oko 1700. godine.82 Na nizu ostalih zemljovida, koji pokazuju
granine crte tijekom XVIII. stoljea, Jasenice s najveim dijelom Podgorja pripa-
daju Mletakoj Republici,83 to svjedoi da su Mleani od poetka XVIII. stoljea,
unato pokuajima Habsburgovaca da promijene graninu crtu iz 1700. godine84
vrsto gospodarili Jasenicama i Podgorjem. Vezano uz kartografske izvore nije
naodmet spomenuti da se na spomenutim kartama, posebno onima od poetka
XVIII. stoljea - uz ve spominjane toponime Draevac, Rovanjska, Jasenice i Po-
zzo - spominju i Citt Nova na mjestu dananjega Modria, Zatton Valle (takoer
na poloaju Modria) te toponim Cergua jugozapadno od sredita Jasenica.85
Jasenice u vrijeme mletake uprave od zavretka Morejskoga rata do konca

18. stoljea
Doavi pod mletaku vlast poetkom 18. stoljea Jasenice su - zajedno s osta-
lim krajevima Dalmacije koje su Mleani osvojili u Morejskome ratu - inile
mletaku novu steevinu (aquisto nuovo). Teritoriji nove steevine predstavlja-
li su pogranina podruja Mletake Dalmacije prema Osmanlijskome Carstvu i
Habsburkoj Monarhiji, a kao takvi bili su podijeljeni na krajine, to jest teritorije
(territorio). Na elu krajine nalazio se kolunel kojega je imenovao mletaki se-
nat, a uglavnom je dolazio iz Venecije ili dalmatinskih gradova.86 Mletaka kraji-
80
Granice Hrvatske, 43, zemljovid br. 12.
81
Granice Hrvatske, 84, zemljovid br. 40, koji je 1709. godine u Beu izradio Johann Christoph Mller.
82
Granice Hrvatske, 72, zemljovid br. 32., koji je izradio Vincenzo Maria Coronelli.
83
Granice Hrvatske, 73, 103, 109, 110. Radi se o sljedeim zemljovidima: zemljovid br. 60 Pietra Santini-
ja, nastao u Veneciji 1718. godine, koji pokazuje stanje nakon Mira u Poarevcu 1718. godine; zemljovid
br. 33 autora Giovannija Marije Cassinija, nastao u Rimu 1792. godine, koji pokazuje stanje iz 1730.
godine; zemljovid br. 53 Johanna Josepha Reillyja, nastao u Beu oko 1790. godine, pokazuje stanje iz
1730. godine; zemljovid br. 59, iji je autor Antonio Zatta, nastao je u Veneciji 1784. godine.
84
Slukan Alti (Kartografski izvori, 33 34) govori kako su Habsburgovci ponovno pokuali vratiti
Podgorje prilikom potpisivanja Beogradskoga mira 1739..godine predlaui dvije linije razgranienja,
od kojih bi jedna habsburki teritorij protegla na jug do Karina.
85
Granice Hrvatske, 73., zemljovid br. 33; 82., zemljovid br. 39; 84., zemljovid br. 40; 109., zemljovid br.
59; 110., zemljovid br. 60.
86
Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga, 2005., 21.
na Zadarskoga kotara (Contado di Zara), kojoj su pripadale i Jasenice, dijelila se

na tri serdarije: Donju, Srednju i naposljetku Gornju, dio koje su bile i Jasenice.
Uslijed novih pograninih trzavica s Habsburgovcima godine 1776., o kojima e
jo biti govora, iz sastava Gornje serdarije izdvojeno je devet sela ispod Velebi-
ta te izmeu Velebita i Zrmanje u posebnu serdariju pod nazivom Morlakija ili
Podgorje.87 Godine 1779. za ovu je serdariju imenovan poseban sopraintendant u
rangu serdara, izravno podreen generalnome providuru u Zadru, a koji je bri-
nuo o sigurnosti granice prema Lici te izvrenju javne tlake na tome podruju.88
Serdarima, koji su bili na elu serdarija, bili su podreeni harambae ili kapetani
sela (glavari, capovilla, capo de villa), koje je biralo seosko puanstvo bez potvrde
viih instanci. Njihova funkcija je odgovorna, esto i teka, jer oni predstavljaju
sponu viih vlasti s narodom, a odgovorni su i za ubiranje poreza. S druge strane,
njihove obitelji osloboene su javne tlake, uzdiu se iznad ostalih, a pojedinci
odlaze i u gradove gdje ponekad kupuju i kue, koluju se i slino.89 Iz mletakih
izvora saznajemo za imena dvojice jasenikih harambaa. Jedan je od njih Ivan
Letica, koji se spominje 1648. godine, a o kojemu e jo biti govora,90 a drugi je
Mate Neki, kojega smo ve spominjali vezano uz mletakohabsburki spor oko
razgranienja 1700. godine.91 Imajui u vidu ovaj istaknuti poloaj obitelji Neki
u Jasenicama poetkom 18. stoljea, a vjerojatno i ranije, kao i spomenute privile-
gije koje je ta funkcija nosila, postaje nam razumljivije zato ba iz obitelji Nekia
potjeu najpoznatiji i najueniji Jaseniani kroz povijest, poput ninskoga bisku-
pa Tome Nekia o kojemu emo jo govoriti. Meu harambaama s poetka 18.
stoljea spominju se i izvjesni Matkovii,92 o kojima nisam pronaao konkretnih
podataka, a koji su moebitno u vezi s jasenikim Matkoviima.
Mletaka krajina nije militarizirana ni institucionalizirana, za razliku od krajina
na habsburkome podruju, a mobilizacija se vri samo u sluaju ratne opasnosti
ili za nadziranje sanitarnih kordona u sluaju epidemija preko granice.93 Unutar
ovakve administrativno-teritorijalne podjele Mleani su svu zemlju proglasili dr-
avnom, seljaci plaaju desetinu i travarinu te vre javnu tlaku, koja se najee
sastojala od popravka cesta, seoskih straa ili pandurske slube.94 Ako je suditi po
dokumentu izdanome 24. listopada 1704. Jaseniani ba i nisu bili revni u plaanju
desetine jer u njemu generalni providur Marin Zane nareuje glavarima Jasenica,
87
ime Perii, Dalmacija uoi pada Mletake Republike, Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, Institut za
hrvatsku povijest, 1980, 24.
88
Perii, Dalmacija uoi pada Mletake Republike, 30.
89
Soldo, Grimanijev zakon, 21.; Perii, Dalmacija uoi pada Mletake Republike, 31.
90
Desnica, Istorija II, 41 44.
91
Vidi biljeku 79.
92
ari, Vlasi, 46.
93
Soldo, Grimanijev zakon, 19.
94
Starigrada, Vinjerca i ibuljine te kaluerima manastira u Krupi da odmah pri-

kupe desetinu od ita i vina te da ju predaju kapetanu Luki Otriu, kojega je on
ovlastio za ubiranje desetine.95 Premda je poetkom 18. stoljea uspostavljena re-
lativno vrsta granica izmeu Mleana i Habsburgovaca u Podgorju, koja je tekla
vrhovima Velebita, kontakti izmeu primorskoga podgorskog podruja i onoga
prekovelebitskoga na podruju Like sasvim sigurno nisu prestali. Transhuman-
tno stoarstvo, koje se unato granici i dalje prakticiralo, predstavljalo je jedan
od glavnih oblika prekogranine suradnje, koja je ukljuivala i razmjenu dobara
s jedne i druge strane. Prisvajanjem Podgorja mletaki su podanici iz Ravnih ko-
tara dobili mogunost nesmetanoga napasanja stoke na prostranim panjacima
s primorske padine Velebita, u prvome redu na podruju Jasenica, od Zrmanje
do Modria, kao i na itavoj velebitskoj padini do Maloga Alana. Izgleda da je
postojao i meusobni dogovor mletake i habsburke strane o prelasku stoara
preko granice. U tu je svrhu natporunik A. Waldschutz 1753. godine izradio
zemljovid na kojemu su prikazani pogranini panjaci te je oznaeno na kojim
panjacima mletaki podanici smiju napasati stoku, a na kojima ne smiju.96S dru-
ge strane, liki su stoari takoer imali pravo prijei granicu te su je na podru-
ju Jasenica smjeli napasati do linije Libinje Bukva.97 Ipak, transhumantno je
stoarstvo Mleanima predstavljalo potencijalni problem sigurnosne prirode jer
su stoari u planinu odlazili veinom naoruani, ali isto tako i demografski pro-
blem jer se transhumanca esto koristila za iseljavanje na habsburki teritorij.98
Poetkom sedamdesetih godina 18. stoljea ponovno se povelo pitanje mleta-
ko-habsburkoga razgranienja na Velebitu, a habsburka je strana sve otvorenije
izraavala svoje pretenzije prema Dalmaciji. Godine 1774. jedan habsburki vojni
odred preao je Velebit te zauzeo nekoliko sela pod junim padinama Velebita
u Podgorju, silio seljake da se izjanjavaju kao podanici carice, a glavare sela za-
robio.99 Uzevi u obzir da se spomenuti odred morao kretati nekim cestovnim
pravcem, s poprilinom sigurnou moemo zakljuiti da su se meu tim selima
nalazile i Jasenice preko ijega je teritorija vodila prekovelebitska cesta. Uskoro je
ipak dolo do smirivanja situacije te su zapoeli pregovori oko ureenja granice
na Velebitu. U ljeto 1775. godine imenovan je mletaki izaslanik za pregovore
Anzolo Emo, a u podgorskim su selima, radi sigurnosti pregovaraa, postavljene
strae. Sredinom rujna 1775. godine u Obrovcu su se sastali generalni providur
Gradenigo i zapovjednik Like grof dAspermont te su postigli usmeni dogovor
da se izmeu habsburke i mletake granine crte na Velebitu uspostavi pojas
95
96
Slukan Alti, Kartografski izvori, 35.
97
Slukan Alti, Kartografski izvori, 36, kae da je linija do koje su mogli napasati liki stoari bila
Oglavinovac Veliko Rujno Libinje Bukva Crnopac Javornik - Kom.
98
ari, Vlasi, 53. donosi svjedoanstvo generalnog providura Alvisija Moceniga iz 1701. kako se oko
3000 Morlaka sprema u turske planine i da svi imaju puke.
99
Perii, Dalmacija uoi pada Mletake Republike, 182 185.
niije zemlje koji e sluiti kao zajedniki panjak.100 Ovi sudionici ponovno su se
sastali u Novigradu u listopadu 1776. godine kada su dogovor iz Obrovca izradili
u pisanome obliku, a napravljen je i zemljovid pograninoga podruja. Ovaj do-
govor, poznat kao Novigradska konvencija ili Konvencija prijateljstva, konano je
ratificiran 23. srpnja 1777. u Novigradu. Istovremeno je na Velebitu postavljeno
68 kamena meaa, koji su predstavljali graninu crtu i crtu ispae s jedne i s
druge strane. Podanici s obiju strana bili su izrazito nezadovoljni postignutim
sporazumom tako da su se incidenti i dalje nastavili, a u jednome od njih, onome
iz 1788. godine, sukobili su se Jaseniani i Lovinani.101
Uz stoarstvo treba vrednovati i prometno znaenje Jasenica, usko vezano uz tr-
govinu koja se odvijala prekovelebitskom cestom u smjeru Maslenica Bukva
Kraljiina vrata Mali Alan kao i pomorskim smjerom kroz kanjon Zrmanje i
Novigradsko more prema Obrovcu i obratno. Obrovac je i u mletakome razdo-
blju zadrao status vanoga trgovita preko kojega se odvijala posrednika trgo-
vina Habsburke Monarhije i Osmanlijskoga Carstva s Mletakom Republikom
i obratno, ali isto tako i lokalna trgovina izmeu podgorskih i bukovikih sela.102
Zbog pojave krijumarenja ita, vina i soli uzdu habsburko-mletake granice na
Velebitu sva je roba od druge polovice 18. stoljea morala proi kroz Obrovac, a
preko Velebita se smjela voziti samo preko tri granina prijelaza, od kojih je jedan
bio Prag u Jasenicama, a ostala dva Vujak i Vrace istono od Jasenica.103 Odredbe
koje je car Josip II. izdao 1786. godine boravei u Gospiu, a koje su omoguile
jo intenzivniju i slobodniju trgovinu Like s Dalmacijom, jo su vie pojaale ulo-
gu obrovakoga trgovita kao i ulogu trgovine koja se odvijala preko Velebita.104
Vezano uz trgovinu i putovanja jasenikim velebitskim podrujem spomenimo
i sanitarne kordone, uspostavljene tijekom 18. stoljea kao mjesta na kojima se
trebalo kontrolirati zdravstveno stanje putnika koji su prelazili granicu, u svr-
hu sprjeavanja epidemija zaraznih bolesti. Takve postaje sluile su i za kontrolu
robe, a preko njih se odvijao i potanski promet. Na podruju Jasenica bila su dva
glavna kordona Jelovac i Prag, a potkraj XVIII. stoljea uspostavljeno je jo ne-
koliko: Klanac Ploati, Bobija i Modra.105 Kada govorimo o trgovini u Mletakoj
Dalmaciji, valja imati u vidu da se nakon posljednjega Mletako-turskoga rata
1714.1718. godine u pojedinim dijelovima pokrajine razmahala hajduija. Iako
je ona bila zastupljenija u zaleu Splita i Dubrovnika, ni na ostalim podrujima
nije izostajala pa tako ni na podruju trgovakih putova preko Velebita jer je to
podruje izrazite neimatine, gladi i besposlice, a to su neki od glavnih razloga
100
101
102
103
104
105
Slukan Alti, Kartografski izvori, 43.
zbog kojih su se ljudi odmetali u hajduke. Za borbu protiv hajduka mletake su

vlasti uspostavljale pandurske ete, a od 1719. godine i brojne seoske ete (compa-
nie paesane).106 Moe se pretpostaviti da se jedna od takvih eta morala nalaziti u
Jasenicama jer je preko njihovoga podruja prolazilo nekoliko trgovakih putova.
Pored stoarstva, koje je bilo preteiti oblik privreivanja, jaseniko se puanstvo
u primorskim zaselcima Rovanjskoj i Maslenici bavilo i sezonskim ribarenjem.
Radilo se o izlovu tune, to su Jaseniani provodili u suradnji s novigradskim
ribarima, a koji se najveim dijelom odvijao za vrijeme ljetnih mjeseci kada su
jata tuna ulazila u Novigradsko more. Prema podacima iz sredine XVIII. stoljea
u Jasenicama su postojale dvije tunere odnosno dva poloaja za organizirani lov
na tune: 1. Rovanjska na ulazu u Novsko drilo i 2. Krilo, koje se najvjerojatnije
nalazilo na dananjoj plai Tratarica u Maslenici.107 Pored ovih poloaja na ko-
jima se lovilo organizirano, zajedno s ribarima iz Novigrada, valja pretpostaviti
da su postojali i drugi na kojima su lovili pojedinci. Tunere u Jasenicama bile su
opremljene i posebnim ljestvama s kojih se promatrao dolazak tuna i javljalo o
njihovu kretanju.108 U dokumentima se ne spominju imena Jaseniana koji su
sudjelovali u tunolovu, ali se vjerojatno radilo o stanovnitvu primorskih zasela-
ka Maslenice i Rovanjske.109 Premda se stoarsko stanovnitvo kopnenoga dijela
Jasenica u vrijeme ovoga ljetnog tunolova mahom nalazilo na sezonskim ljetnim
panjacima diljem junoga Velebita, treba pretpostaviti da su se oni koji su osta-
jali u mjestu sasvim sigurno ukljuivali u ovu gospodarsku djelatnost.
Pored izlova tuna na podruju Jasenica izlovljavale su se i koljke jer je Novi-
gradsko more predstavljalo povoljno stanite za njihov razvoj. Ve od poetka
XVII. stoljea spominje se izlov kamenica, koji je poinjao poetkom studenoga,
a trajao je do konca zime.110 Bogat izlov ovih koljaka trajao je sve do druge polo-
vice XIX. stoljea kada su one poele nestajati iz Novigradskoga mora, a pokuaji
njihovoga umjetnog uzgoja uglavnom su ostajali neuspjeni.111
106
ime Perii, Hajduija u Mletakoj Dalmaciji 18. stoljea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru 41 (1999): 204 211.
107
Ivna Anzulovi (Lov tuna u Novigradu, Zadarska smotra 42 (6) (1993): 164 165.) donosi i nazive
ostalih poloaja za tunolov u Novigradskome moru. To su Kozjak, Gornja Pota, Dumina, Posedarje te
Meka Draga ili Fratarska Punta. Godine 1706. Mleani su dali u koncesiju Novigradsko more za izlov
tune i koljaka, a ribari su plaali desetinu javnoj blagajni. Godine 1764. u Novigradskome je moru
ulovljeno sedam tisua komada tune. Ulov je u sljedeemu stoljeu sve vie rastao, a vrhunac je dosegao
koncem XIX. stoljea. Otada poinje opadati, jer se tuna poela loviti pokretnim mreama s brodova na
otvorenome moru. Vee koliine ulovljene tune nakon toga zabiljeene su jedino 1946. i 1958. godine u
Rovanjskoj na ulazu u drilo.
108
Anzulovi, Lov tuna u Novigradu, 168.
109
Anzulovi, Lov tuna u Novigradu, 166 navodi da se krajem XIX. stoljea spominju tri vlasnika trata
iz Jasenica. Ne navode se njihova imena.
110
ime Perii, Prilog poznavanju ribarstva na Novigradskom moru u prolosti, Pomorski zbornik 22
(1984): 570 571.
111
Perii, Prilog poznavanju ribarstva, 570. 571 navodi kako je urod kamenica poeo opadati u
drugoj polovici XIX. stoljea da bi one oko 1870. godine poele nestajati. Kao razlog navodi razdoblje
Uz navedene gospodarske djelatnosti vanu je ulogu za samo mjesto i za njegovu

prometnu valorizaciju imala i jedna usluna djelatnost. Radi se o trajektnome
prijevozu u Maslenici, ije poetke valja traiti jo u prapovijesnome dobu, a u
razdoblju 18. stoljea vjerojatno je bila u zakupu neke obitelji, kako je to inae
bio obiaj u Mletakoj Dalmaciji,112 mogue obitelji Neki, ija obiteljska predaja
tvrdi da su Nekii izgradili prvu kuu u Maslenici. Jo jedan gospodarski pokuaj,
koji se moda moe vezati uz podruje Jasenica, zabiljeen je 1782. godine kada
paki plemi Aurelije Mirkovi od mletakih vlasti trai dozvolu za iskoritavanje
nekoga metala u okolici Novigrada.113 Budui da u okolici samoga Novigrada nije
poznat pronalazak nikakvoga metala, sklon sam pretpostaviti da se eventualno
radilo o iskoritavanju boksitom bogatog podruja u Jasenicama. Premda se bok-
sit u to vrijeme jo nije koristio u industrijskoj proizvodnji, poznato je da su ga
Jaseniani koristili kao vezivno sredstvo kod izgradnje kua.
Migracije Jaseniana tijekom 17. i 18. stoljea

Jedna od glavnih i najteih posljedica turskih osvajanja hrvatskih zemalja bile su
migracije puanstva, koje su dovele do opustjelosti pojedinih dijelova Hrvatskoga
Kraljevstva, a u konanici - uslijed doseljenja novoga puanstva s Balkanskoga
poluotoka - i do promjene etnike i vjerske strukture stanovnitva u spomenu-
tim krajevima. Pritom moemo razlikovati nekoliko etapa iseljavanja hrvatskoga
katolikog puanstva: a) iseljavanje na samome poetku turskih osvajanja, uzro-
kovano strahom od Turaka, a zbivalo se koncem XV. i na poetku XVI. stoljea;
b) iseljavanje uzrokovano tekim gospodarskim prilikama, pri emu nije dolazilo
samo do iseljavanja s podruja pod turskim nadzorom nego i unutar samoga tog
podruja, pa ak i do prelaska s kranskih podruja na turske; c) iseljavanje u
vrijeme velikih protuturskih ratova.
O prvome valu migracija hrvatskoga puanstva u vrijeme turskih provala i osva-
janja nemamo konkretnih podataka za podruje Jasenica. Meutim, posredno
moemo izvui nekoliko zakljuaka. U najveemu dijelu Jasenicama susjednih
mjesta Bukovice i Ravnih kotara dolo je do promjene etnike i vjerske strukture
stanovnitva, bilo da je ona izrazita, bilo da je tek naruena. Za razliku od njih
Jasenice su u itavome tom razdoblju bile naseljene iskljuivo hrvatskim katoli-
kim puanstvom, dok naseljavanje pravoslavaca u Jasenicama nije zabiljeeno ni
jakih i obilnih kia, koje su smanjile salinitet te iz Zrmanje donijele mulj u Novigradsko more. Kasniji
pokuaji umjetnoga obnavljanja uzgoja kamenica na uu Zrmanje kao ni pokuaji ienja mulja i uba-
civanja kamenja kao stanita za kamenice nisu uspjeli. Godine 1895. Novigradsko je more podijeljeno
na tri zone od kojih se jedna, kada je rije o izlovu kamenica, svake godine odmarala, kako bi se njihov
fond obnovio, ali ni to nije dalo dugoronih rezultata. Kada je rije o koljkama u Novigradskome moru,
moemo konstatirati da se ova pria o kamenicama u zadnjih desetak godina ponavlja s dagnjama.
112
113
u ovome ni u sljedeim razdobljima. Razlog vjerojatno lei u injenici to su Jase-

nice, kako smo ve govorili, bile poteene velikih turskih pustoenja i provala pa
nije dolazilo ni do bijega stanovnitva u onoj mjeri kako se to dogodilo u ve spo-
menutim mjestima Bukovice i Ravnih kotara odakle je pred Turcima pobjegao
znatan broj Hrvata. Zbog toga su Jasenice bile poteene i od naseljavanja pra-
voslavnoga puanstva, koje su Turci uglavnom naseljavali na opustjela podruja
s kojih su pobjegli katoliki Hrvati. Valja, naravno, pretpostaviti da je manjih
iseljavanja iz Jasenica moralo biti i u ovome razdoblju, ali svakako ne u onolikoj
mjeri kao u mjestima Bukovice i Ravnih kotara koja su bila izloenija turskim
pustoenjima. ini se da su migracije Jaseniana bile znatno ee u sljedeemu
razdoblju, a bile su rezultat djelovanja razliitih imbenika. Pored gospodarskih,
koji su ukljuivali teke uvjete ivota, nestaicu, a esto i glad, kljunu ulogu sva-
kako su morali igrati drutveni imbenici. Pritom u prvome redu pomiljam na
drutveni poloaj pojedinca koji se seli, a koji se na seobu odluuje zbog gubitka
statusa kakav je do tada imao, bilo da se radilo o gubitku zemlje, kue ili stada kod
obinoga seljaka ili o gubitku povlatenoga drutvenog poloaja ako govorimo o
seoskim starjeinama.114 Budui da su pogranina podruja najee bila teko
pogoena ratnim operacijama i uslijed toga depopulizirana, Habsburgovci i Mle-
ani nastojali su pridobiti to vei broj kranskih obitelji s turskoga teritorija za
preseljenje na svoja opustjela podruja. Pridobivanje seoskih glavara (haramba-
a) igralo je pritom kljunu ulogu zbog ega oni trae povlastice, esto nerealne,
za sebe i svoju obitelj, kojima su Mleani udovoljavali, ali ipak u razumnoj mje-
ri.115 Tako, primjerice, generalni providur 1647. godine alje don imuna Niia u
Podgorje kako bi tamonje stanovnitvo nagovorio da prijee na mletaku stra-
nu.116 To je razdoblje Kandijskoga rata, kada Mleani poinju organizirati svoje
pogranine krajine pa dolazi i do zaokreta oko njihovoga odnosa prema doselje-
nicima. Dok su do tada doseljenike s turskog teritorija najee naseljavali u Istru
i u podruja udaljenija od granice s Osmanlijama, kako s istima ne bi ulazili u
konfrontaciju, od sada ih u svrhu spomenutoga organiziranja krajina naseljavaju
u neposrednome pograniju.117 Osim seoskih glavara i stanovnitvo doseljeno na
mletako podruje dobivalo je odreene povlastice pa tako plaaju manju zemlja-
rinu, osloboeni su sluenja na galijama i slino.118 U ostvarivanju svojega nauma
oko dovoenja kranskoga puanstva s turskoga i habsburkog teritorija Mleani
ponekad pribjegavaju i nasilnim rjeenjima. Tako generalni providur Foscolo 3.
svibnja 1647. alje kneza Posedarskoga u Jasenice i bukovika sela da tamonjim
Morlacima, koji odbijaju prijei na mletaku stranu, nanosi tetu unitavajui im
114
ari, Vlasi, 22.
115
Soldo, Grimanijev zakon, 20.
116
Desnica, Istorija I, 12.
117
Buzov, Razgranienje, 5.
118
ari, Vlasi, 23.
kue, a sve to kako bi ih prisilio na prelazak Mleanima.119 Da su ovakve metode

(uz povlastice koje smo prije spominjali) urodile plodom, svjedoi i podatak iz
1648. godine kada u jednome mletakom dokumentu nalazimo i skupinu Jase-
niana, prethodno preseljenu na podruje izmeu Paga i Ljupa. Naime, nakon
tekoga poraza morlakih eta od Turaka pod Ribnikom u Lici mletake su vlasti
17. srpnja 1648. sastavile zapisnik u kojemu su morlaki glavari dali svoje izjave
o porazu. Iz zapisnika saznajemo da je u bitci sudjelovala i skupina od 120 Jase-
niana, koje je predvodio harambaa Ivan Letica te da su izgubili jedanaestoricu
ljudi.120 Prethodno spomenute diplomatske aktivnosti oko nagovaranja stanovni-
tva na seobu nisu prakticirali samo Mleani nego i Habsburgovci, o emu nam po-
svjedouje sljedei sluaj. Neposredno prije poetka Kandijskoga rata Jaseniani
su, nakon pregovora s mletakim izaslanikom Tagliapetrom, migrirali u velikome
broju na mletaki teritorij. ini se da su samo preli s june strane Novskoga drila
jer su ih ubrzo nakon doseljenja napali mletaki podanici iz Posedarja. Zbog toga
otvorenog neprijateljstva voe Jaseniana stupile su u pregovore s habsburkim
vlastima te je ve 1645. godine ak ezdeset jasenikih obitelji prelo na krajiki te-
ritorij naselivi se u Sv. Jurju kod Senja.121 to zbog mletakih diplomatskih nasto-
janja, to zbog nezadovoljstva odnosom krajikoga kapetana Herbertsteina prema
njima, koji ih je kanjavao i za najmanje prekraje, spomenuti su Jaseniani u Sv.
Jurju ostali svega osam godina.122 Ve 1653. godine u Sv. Juraj stiglo je etrdeset
naoruanih mletakih laa, koje su spomenute Jaseniane ponovno prebacile na
mletaki teritorij, ovoga puta na otok Rab te na podruje od Ljupa do Vinjerca.
Sada saznajemo i da je broj Jaseniana iz ove seobe bio izuzetno velik (oko esto)
te da sa sobom vode oko etrnaest tisua glava stoke. Imajui u vidu ovoliki broj
ljudi, valja pretpostaviti da se na odlazak iz Jasenica 1645. godine odluilo gotovo
itavo njihovo stanovnitvo vjerojatno slutei skori poetak Kandijskoga rata. Od
Jaseniana iz ove seobe moe se razabrati da su najbrojniji bili oni s prezimenom
Rukavina, od kojih neki i danas ive u Loparu na otoku Rabu.123 Dogaanja vezana
uz Kandijski rat bila su razlogom jo jedne seobe Jaseniana 1647. godine, ovaj put
na otok Pag gdje se u Matici krtenih spominju izbjeglice iz Jasenica: Jure Belino-
vi, krten 1651., Martin Boroviac, krten, 1647., Nikola Dokozi, krten 1651.,
Martin Rukavina, krten 1648., Luka Rukavina, krten 1658., Jele Zeki, krten
1648. te jedan s prezimenom apka, krten 1651.124
119
Desnica, Istorija I, 14.
120
Desnica, Istorija I, 41 44.
121
Stanko Bai, Franjevci u Zadarskoj nadbiskupiji i Ninskoj biskupiji, Lisii: opina Lisii, 1995., 198.;
B. Vujasinovi, Rod Rukavina u Hrvatskoj, Hrvatska revija, asopis Matice hrvatske 4 (VII) (2007): 95.
122
Bai, Franjevci, 198.
123
Bai, Franjevci, 199; Pavii, Seobe i naselja, 163 164.
124
Roman Jeli (Pad Novigrada u turske ruke i bijeg Novigraana u Pag (1646.), Zadarska revija 38
(5/6) (1989): 544.) izmeu ostaloga navodi da su Novigraani u Pagu sklapali brakove i s izbjeglicama iz
Jasenica.
Uz spomenuta migracijska kretanja vjerojatno je bilo i drugih seoba Jaseniana,

veih ili manjih, koje nisu zabiljeene, a koje su pridonijele smanjivanju ukupnoga
broja stanovnika Jasenica u drugoj polovici XVII. i tijekom XVIII. stoljea. Uzevi
u obzir da je broj Jaseniana koji su se selili na poetku Kandijskoga rata iznosio
oko esto, a da je dio stanovnitva ostao u samome mjestu, moemo pretposta-
viti da su prije te migracije Jasenice sredinom XVII. stoljea imale oko osamsto
stanovnika. S druge strane, prema popisu stanovnika Jasenica iz 1730. godine
u mjestu je tada ivjela 61 katolika obitelj, s ukupno 507 stanovnika, od ega
308 odraslih i 199 djece.125 Tijekom XVIII. stoljea dolo je, izgleda, do daljnje
depopulacije Jasenica jer se do 1792. godine broj obitelji smanjio na 58, a broj sta-
novnika pao je na 398.126 U nedostatku povijesnih vrela teko moemo precizno
definirati uzroke toga, ali moemo pretpostaviti da su oni bili viestruki. Nemirna
i nesigurna mletakohabsburka granica na ovome podruju vjerojatno je igrala
veliku ulogu pri odluci stanovnika da potrae sigurnije mjesto za ivot. Isto tako
treba uzeti u obzir eventualni negativni prirodni prirast, iji su uzroci najee
vrlo sloeni, a njihovo izlaganje prelazilo bi okvire ovoga rada. Smanjivanje broja
stanovnitva tijekom 18. stoljea valja promatrati i iz perspektive opadanja moi
Mletake Republike, koja se kretala prema svome zalazu i propasti, a to se mo-
ralo negativno odraziti i na stanje u pokrajini Dalmaciji. Na ovakvu tendenciju
opadanja broja puanstva sasvim sigurno utjecala su i razdoblja estih nerodnih i
gladnih godina, koje su se prema koncu 18. stoljea sve ee ponavljale, a poseb-
no su zahvaale sjever Dalmacije.127
Spomenuti popis puanstva u Jasenicama iz 1730. godine pokazuje isto tako da
najveega dijela prezimena koja se u njemu spominju danas u Jasenicama nema.128
To su sljedea prezimena: Ban, Brunac, Crnjak, Cviti, Filipac, Golac, Jurian,
Kranjac, Lian (Lidan), Pastuovi, Rozbina, Sepi, Sirotkovi, Starevi, imeni,
imera, Tomai, Vukoa, Zlai i uni. Prezime Buonja, koje se javlja u XVIII.
stoljeu, i danas je prisutno u Jasenicama, ali u obliku Buonja, dok bismo prezi-
me Sari iz XVIII. stoljea vjerojatno mogli traiti u dananjemu prezimenu ari.
Drugi popis nestalih jasenikih prezimena iz upnoga ureda Jasenice129 uz spome-
nuta prezimena donosi i niz drugih: Zubkovi, Zubovi, Blaevi, Bodulica, Bu-
dak, Bukva, Burzi, Cukovi, Ivandi, Karemanovi, Kati, Marleji, Maruni130,
125
126
127
ime Perii (Gladne godine u Mletakoj Dalmaciji XVIII. stoljea, Radovi Zavoda JAZU u Zadru
27 28 (1981): 179 174.) kao neke od izrazitih godina gladi navodi 1736., 1746., 1751., 1772., 1777.,
1779., 1782. i 1783. godinu.
128
Bai, Franjevci, 150 151.
129
Bai, Franjevci, 153 donosi popis iz upnoga ureda Jasenice, koji mu je 30. lipnja 1990. ustupio ta-
danji jaseniki upnik don Sreko Petrov.
130
Mogue je da je dananje prezime Maruna nastalo od ovoga prezimena, posebno ako se uzme u obzir
da je dananji zaseok Marune meu Jasenianima poznat kao Marunii.
Mathodichia, Mikuletina, Nimevi, Nogi, Pati, Rastinovi, Rukavina, Samari,

Skoran, Smoli, Soldat, Stojanevi, Taras, Vukorepa, Vukoi i Zvii. Imajui
u vidu spomenuti popis iz 1730. godine, moemo zakljuiti da od tadanjih jase-
nikih prezimena u Jasenicama jo uvijek ive Barievii, Boii, Buonje (Buo-
nja), Marune (Maruni), Nekii, Ronevii (Romevi), arii i arlije, a da nema
dananjih prezimena Basa, Buci, Kneevi, Matek, Matkovi, imievi, Vuli i
Zubak. Neka od spomenutih iseljenih prezimena ostavila su traga u toponomasti-
ci na podruju Jasenica. Tako, primjerice, imamo Ivandia Glavicu (sl. 4) i Veria
Zidove, gdje su se sauvali i ostaci nekadanjih zaselaka, kao i Glavicu Starevia,
Kranevac, Brunevac i Lidankuu.131
Jedan dio migracija tijekom XVII. stoljea, u koje moemo ubrojiti i neke od spo-
menutih seoba Jaseniana, u literaturi se esto dovode u vezu s migracijama Bu-
njevaca. Na ovome mjestu nije mi namjera ulaziti u detaljnu analizu problema
bunjevakoga ivlja jer to nije tema ovoga rada, a o tome ve postoji i opsena
literatura koja je spomenuti problem tretirala na razne naine.132 Pokuat emo
tek natuknuti kako bi prema nekim radovima vezanim uz Bunjevce i stanovnitvo
Jasenica, posebno ono koje je tijekom XVII. stoljea sudjelovalo u nekoliko seo-
ba uzdu Podgorja, pripadalo bunjevakome dijelu hrvatskoga naroda.133 Meu
prezimenima koja se u spomenutim radovima navode kao bunjevaka svakako
je i jedan dio jasenikih prezimena, kako onih koji su nekada nastavali Jasenice
(poput Rukavina, Starevi, Blaevi i druga), tako i onih koji i dan-danas ive u
Jasenicama kao, primjerice, Barievi, Boi, Kneevi, Neki, Ronevi i ari. U
prilog tvrdnji da bi jaseniko puanstvo pripadalo Bunjevcima govori i tokavski
ikavski govor Jaseniana, karakteristian za Bunjevce.134 Meutim, u narodnim
predajama Jaseniana nema nikakva spomena neke bunjevake tradicije odno-
sno sjeanja na eventualno bunjevako podrijetlo jasenikoga puanstva. Novija
istraivanja na temu Bunjevaca pokuala su upravo subjektivnim doivljajem sta-
novnitva Podgorja od zalea Senja prema jugu istraiti koliko je ono u svojim
predajama i sjeanjima sauvalo svijest o bunjevakome podrijetlu.135 Dok su ta
sjeanja i tradicija kod puanstva u zaleu Senja prilino jaka i iva, ona se - idui
131
Ivandia Glavica nalazi se juno od zaselka Zelenikovac, Veria Zidovi su na putu od zaselka Bunari
prema Rovanjskoj, Glavica Starevia je sjeverno od zaselka Rupine, Kranevac je iznad zaselka arlije,
Brunevac sjeverno od zaselka Podbobija, a ograda Lidankua u Maslenici.
132
Ovdje emo navesti dio strune literature o Bunjevcima: Vitomir Belaj, Tradicijsko planinsko stoar-
stvo na Velebitu i bunjevaka etnogeneza, Studia ethnologica Croatica 16 (2004): 5 31.; Milana er-
neli, Istraivanja tradicijske batine, identiteta i etnogeneze primorskih Bunjevaca, Senjski zbornik
30 (2003): 407 424.; Jovan Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, Beograd: SANU, 1930.; Stjepan Pavii,
Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena 41(1962): 5 330;
133
Rikard Paveli, Stope predaka Bunjevci u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici, Rijeka: Tiskara
Rijeka, 1991., 1 131.
134
Paveli, Stope predaka, 1 131.
135
Milana erneli Marijeta Rajkovi Iveta, Ogled o primorskim Bunjevcima: Povijesna perspektiva
i identifikacijski procesi, Studia ethnologica Croatica 22 (2010): 283 316.
prema jugu Podgorja - sve vie smanjuju tako da se negdje oko Prizne potpuno
gube, a tamonje stanovnitvo ne zna nita o svome bunjevakom podrijetlu te
istie da su oni iskljuivo Hrvati.136 Takva je situacija i u samim Jasenicama, to
ne znai da njihovo stanovnitvo, kao ni stanovnitvo najveega dijela Podgorja i
Like, u povijesti nije pripadalo iroj subetnikoj skupini hrvatskoga naroda koja
se prepoznavala pod nazivom Bunjevci.
Crkvene prilike u Jasenicama tijekom osmanlijske vlasti i nakon nje

tijekom XVIII. stoljea
Premda je nezahvalno govoriti o tonoj teritorijalnoj pripadnosti podruja Jase-
nica nekoj od ranonovovjekovnih biskupija, tim vie to ni same granice biskupija
nisu dovoljno istraene i odreene, temeljem nekoliko podataka ipak moemo
pretpostaviti da su Jasenice ulazile u sastav Ninske biskupije. Govorei o grani-
cama Ninske upanije, V. Vali konstatira kako su se granice biskupija najee
podudarale s granicama upanija.137 Uzimajui u obzir da se Ninska upanija pro-
tezala i na dijelove Podgorja, Jasenice su najvjerojatnije bile sastavni dio Ninske
biskupije. Topografski opis Ninske biskupije iz 1561. godine takoer sugerira ta-
kav zakljuak jer se u njemu granice spomenute biskupije proteu i na Podgorje138
kao i kasnija isprava iz 1692. godine, koja svjedoi da je jaseniki upnik dobivao
naredbe od ninskoga biskupa.139
Nakon pada pod osmanlijsku vlast podruje Jasenica u crkvenome je pogledu
dijelilo sudbinu ostalih hrvatskih zemalja koje su se nale pod okupacijom, pri
emu su se osmanlijske vlasti prema katolikome puanstvu odnosile izrazito
negativno. Njihovi odnoaji spram pravoslavaca bili su potpuno drugaiji, to je
omoguilo da se oni pod turskom zatitom ire na nekada isto katolika pod-
ruja te da se prema katolicima esto odnose neprijateljski, otimajui i prisvaja-
jui katolike crkvene objekte i ne marei to su katolici spomenute objekte u to
vrijeme jo uvijek upotrebljavali. Najvee zasluge za ouvanje hrvatskih etnikih
elemenata na podruju pod osmanlijskom vlau nedvojbeno pripadaju franjev-
cima, koji su, temeljem ukaza Mehmeda II. Osvajaa iz 1463. godine, imali pravo
djelovanja meu katolicima na turskim podrujima. Premda se ovaj ukaz o slo-
bodi vjerskoga djelovanja odnosio iskljuivo na franjevce, izgleda da su turske
vlasti povremenu pastorizaciju doputale i svjetovnome sveenstvu.140
136
erneli i Iveta, Ogled, 302.
137
Vinko Vali, Granice ninske upanije, Rad JAZU 288 (1952): 95 112.
138
Josip Kolanovi, Zbornik ninskih isprava od 13. do 17. stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru
16/17 (1969): 511, donosi ispravu br. XLVI. iz 1561. iz koje se moe vidjeti da granice ninske biskupije
prostiru i u prekogranino podruje turskog vladanja s ovu stranu velikog brda Murlakije, zvanog
Dorsus terrae
139
Bai, Franjevci, 81.
140
Kolanovi (Zbornik, 493, 518) navodi izvjee iz 1598. godine iz kojega saznajemo da je namjesnik
Prema spisima Franjevake provincije Bosne Srebrene iz 1623. godine na podru-

ju sjeverne Dalmacije, tada pod osmanlijskom vlau, mogu se razabrati tri velike
franjevake upe: Koulovo Polje, Bukovica i upanovii.141 Kada govorimo o te-
ritoriju dananje upe Jasenice, teko je govoriti u kojoj je ona upi pripadala jer se
u spomenutim spisima Franjevake provincije Bosne Srebrene Jasenice ne spomi-
nju ni u jednoj od ove tri franjevake upe. S. Bai iz praktinih razloga Jasenice
(zajedno sa Starigradom) ubraja u franjevaku upu Bukovica premda geografski
nijedno od ova dva mjesta ne pripada Bukovici. Razlog za takav postupak vidi u
injenici da se u spisima iz 1623. godine u upi Bukovica ne nalaze ni Kruevo i
Obrovac, koji su geografski njezin sastavni dio.142 Sasvim je, meutim, izvjesno
da su Jasenice od najranijega doba osmanlijske vlasti potpadale pod franjevaku
ingerenciju, na to upuuje i podatak o deset franjevaca koje je dala jasenika
vjerska zajednica od XVII. do XIX. stoljea. Taj podatak navodi na zakljuak da
su franjevci jo i prije XVII. stoljea bili duboko ukorijenjeni na podruju Jaseni-
ca, a svoju e pastoralnu djelatnost nastaviti i dugo nakon osloboenja od Turaka.
U prvome razdoblju Jasenice su bile vezane uz franjevaki samostan na Visovcu,
iji su fratri obnaali sveeniku dunost u Jasenicama do 1730. godine. Iz toga
se razdoblja sauvao spomen upe Jasenice iz jednoga izvjea o Visovcu iz 1708.
godine, u kojemu se kao jedna od upa kojom upravljaju visovaki franjevci, a
koja je ujedno i pod nadlenou ninskoga biskupa, spominju i Jasenice - mje-
sto s jednim velikim selom i lijepom crkvom u kojemu slui otac Bonaventura
Vranasovi.143 Kada je posljednji visovaki franjevac fra Frano Kaime oza go-
dine 1730. napustio Jasenice144, one su preputene obnovljenome franjevakom
samostanu u Karinu zajedno s jo nekim mjestima (meu njima i Kruevom), to
se moe vidjeti i iz jedne isprave iz 1749. godine, iz koje se vidi da je upom Jase-
nice godine 1730. upravljao franjevaki samostan u Karinu.145 Karinski franjevci
ninskoga biskupa posjeivao turski teritorij. Isto tako donosi i ispravu br. LXXXI od 1. oujka 1672.
kojom turski sultan doputa ninskome biskupu Franji de Grassisu da se slobodno kree po turskom
teritoriju te obavlja duhovnu jurisdikciju.
141
To nisu upe u dananjemu znaenju te rijei nego se radi o znatno iremu podruju koje je jedna
upa obuhvaala, a koje se sastojalo od vie mjesta.
142
Bai (Franjevci, 100) isto tako donosi i popis mjesta koja su prema spisu iz 1623. godine ulazila u
sastav franjevake upe Bukovica. To su Popovi, Krmpote, uulovci, Pari i Ervenik, dok se u kasni-
jim razdobljima pored ovih mjesta u nju ubrajaju jo i: egar, Mokro Polje, Butinica, Plavno, Paene,
Kistanje, Rodaljice, Medvia i Bruka. Iz ovoga je razvidno da je u spomenutim mjestima - unato
osmanlijskoj okupaciji i doseljenju pravoslavnoga ivlja - jo uvijek ivio veliki broj katolika o kojima
su se brinuli franjevci te da je pravoslavni ivalj u veini spomenutih mjesta prevladao tek u kasnijim
razdobljima, najvjerojatnije tek tijekom 20. stoljea.
143
Andrija Niki, Izvjee fra Ivana Krstitelja de Vietri iz 1708. o Visovcu u Visovaki zbornik, Split:
Franjevaka provincija Presvetog Otkupitelja, 1997., 244 245. Ivan Krstitelj de Vietri inae je bio iza-
slanik generala franjevakoga reda, a tekst ovoga izvjea uva se u Arhivu za propagandu vjere u Rimu.
144
Vidi Popis na kraju lanka.
145
Josip Ante Soldo, Arhiv franjevakog samostana na Visovcu, Visovaki zbornik, Split: Franjevaka
provincija Presvetog Otkupitelja, 1997., 281.
pastorizirali su Jasenice do 1830. godine nakon ega su, zbog nedostatka svee-
nikoga kadra, zamolili zadarskoga nadbiskupa da u Jasenice poalje svjetovne
sveenike.146 Unato tomu, Jasenice su s jo nekim mjestima sve do poetka XX.
stoljea ostale pod vrhovnim jurisdikcijom karinskih franjevaca. Naime, zajedno
s Kruevom, Medviom, Rodaljicama, Peruiem, Obrovcom, Ervenikom i Nu-
niem Jasenice se jo godine 1898. vode pod patronatom karinskoga samostana.
Svega nekoliko godina kasnije zadarski je nadbiskup Matej Dujam Dvornik 1903.
godine karinskim franjevcima oduzeo pravo na sve ove upe, izuzev Krueva.147
Iz razdoblja patronata karinskoga samostana tijekom XVIII. stoljea sauvalo
nam se nekoliko podataka o upi Jasenice u izvjetaju fra Marijana Lekuia iz
prve polovice XVIII. stoljea.148 U njemu se spominje fra Franjo Boi iz Jasenica,
koji je 1737. godine postao vikar karinskoga samostana.149 Kao i sve upe nad
kojima je samostan imao patronat, i Jasenice su bile dune doprinositi opstanku i
funkcioniranju samostana. Godine 1740. jaseniki je upnik Mate Gret potpo-
mognut ljubavlju dobrotvora, vlastitom marljivou, nabavio jedno zvono za istu
svetu zgradu (za crkvu samostana u Karinu, nap. a.) za 22 zlatna cekina.150 Osim
toga, jasenika je upa godinje davala ovje stoke, puki zvane dvizice, dvadeset
kaem 20. Vune oka trideset. Sira oka etrdeset, pae katkada i vune i sira oka
80 i vie, prema revnosti upnika koji revnuje za siromani samostan. Masla oka
dvadeset kaem 20. Pleaka 30. Kruhova 30.151
Kada su tono Jasenice dobile vlastitoga sveenika franjevca, teko je ustanoviti.
U prvome razdoblju osmanlijske vladavine vjerojatno se radilo o nekoj vrsti pu-
tujuih sveenika, koji su putovali od mjesta do mjesta posebno obilazei zabae-
nija planinska sela, u koja moemo ubrojiti i Jasenice, jer se veliki broj jasenikih
zaselaka tada nalazio ili na samome Velebitu ili na njegovim obroncima.152 Oni su
obilazili starce, bolesne i nemone, vrili sakramenat svete ispovijedi, a nedjeljom
su na pogodnim mjestima drali svetu misu, o emu su vjernike obavjetavali
posebni sveenikovi kuriri.153 Potkraj XVII. stoljea u Jasenicama sasvim sigurno
ordinira poseban upnik jer je u sijenju 1692. ninski biskup Juraj Pari uputio
pismo upnicima franjevcima Jasenica, Starigrada, Vinjerca, Peruia, Popovia
146
147
Bai, Franjevci, 22.
148
Stanko Bai, Franjevaki samostan u Karinu Povijest franjevakog samostana u Karinu u svjetlu
protokola ili kronike fra Marijana Lekuia (1734. 1740.), ibenik: 2000., 5 154.
149
Bai, Franjevaki samostan, 90.
150
151
152
Stipan Zlatovi, Franovci drave presvetog Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 1888.
153
Zlatovi navodi da bi sveenik odreen za takvu slubu prolazio kroz gore i pustare nosei rog u koji
bi jako zatrubio da bi se uo nadaleko. Po tom bi narod znao da prolazi misnik. Isto tako bi slao kurire i
preko njih navijestio gdje e u nedjelju biti Sveta misa. Uranio bi na odreeno mjesto te bi razmotao platno,
usadio kri, namjestio votanice, knjige i kale s tikvicom vina i vode i krunom hostijom za posveenje..
i Ruplja u kojima ih moli da popiu vjernike u svojim upama.154 Prije toga ne

nalazimo posebnoga franjevca za Jasenice nego zajednikoga upnika za Vinjerac
i Jasenice 1646. godine.155 Isto tako sedamdesetih godina XVII. stoljea slubu
upnika Vinjerca i Obrovca obnaao je fra Luka Banovi, koji je moda obnaao i
sveeniku dunost u Jasenicama jer se one nalaze izmeu Obrovca i Vinjerca.156
Ime jasenikoga upnika iz 1692. godine ne znamo premda moemo pretposta-
viti da se moda radilo o fra Bonaventuri, rodom iz Kamengrada, jer ga je dvije
godine kasnije (odlukom visovakoga gvardijana od 20. prosinca 1694.) zamije-
nio fra Jure iz Dubice.157 Izgleda da se jaseniki upnici devedesetih godina XVII.
stoljea nisu dugo zadravali na toj funkciji jer svakih nekoliko godina nalazimo
nove upnike. Tako ni spomenuti fra Jure nije ostao dugo na tome mjestu jer se
kao jaseniki upnik ve 1697. godine spominje fra Bernardin iz Tuzle. Meutim,
on ve u lipnju - s obzirom da je osuen na zatvorsku kaznu - naputa upu, a
nasljeuje ga fra Bonaventura iz Majdana, kojega nalazimo i 1700. godine.158 Od
1700. godine nadalje moe se pratiti toan popis jasenikih upnika franjevaca,159
od kojih bi posebno trebalo izdvojiti fra Jakova Pletikosu (Pletikosi), koji je upu
vodio 1765. godine. Roen je u Vaanima 1704. godine, a njegovu su slubu obi-
ljeila brojna putovanja, osobito po Italiji i Palestini. U Palestini je proveo pet
godina, a neko je vrijeme bio i gvardijan jednoga od tamonjih samostana. Opise
svojih putovanja ostavio je u djelima Putopis u Svetoj Zemlji, Povijest Svete
Zemlje i Putovanje k Jerusolimu. Pojedini autori ovo posljednje djelo smatraju
prvim hrvatskim putopisom.160
Premda je - prema prianju jasenikoga upnika fra Frane Kaime oze - godine
1730. u Jasenicama bilo mnogo grjenika koji se nisu ispovijedali, a vjerojatno
nisu ni ili u crkvu,161 Jasenice su, kako smo ve ranije naglasili, u razdoblju od
XVII. do XIX. stoljea dale deset redovnika franjevakoga reda. Kao prvi od njih
zabiljeen je fra Pavao Sirotkovi, o ijemu ivotnom putu ne znamo puno, ali se
pretpostavlja da je 1645. godine bio vikar franjevakoga samostana na Visovcu.162
Potkraj XVII. i poetkom XVIII. stoljea djelovala su dvojica jasenikih franjeva-
154
Bai, Franjevci, 81.
155
Bai, Franjevci, 91 navodi da je u sukobu s Turcima kod Borievca u Lici na poetku Kandijskoga
rata poginuo upnik Jasenica i Vinjerca.
156
157
158
159
Vidi Prilog br. 1
160
Stanko Bai, Visovaki franjevci u skradinskoj biskupiji u Zbornik Kai, Split, 1991., 216.; Ivan Pe-
derin, Prvi hrvatski putopis fra Jakova Pletikose Kai XVI (1984): 137 151. Popis jasenikih upnika
franjevaca vidi u Prilogu na kraju lanka.
161
Bai (Franjevci, 156.) navodi kako su se spomenuti upljani nakon upnikove opomene ipak ispovje-
dili i priestili.
162
ca fra Mate Puovi163 i fra Frano Boi,164 iji su sveeniki putovi djelomino
povezani. Fra Mate Puovi roen je u Jasenicama 1689. godine, a umro je u Ka-
rinu 1759. godine. U dva je navrata bio kapelan u Peruiu (1747. i od 1751. do
1752. godine), a do kraja ivota dvorio je bolesnike u Rodaljicama. Kao ispomo
provincijal mu je godine 1759. poslao jo jednoga Jaseniana, ve spomenutoga
fra Franu Boia. Boi je roen u Jasenicama 1696, a umro je u Karinu 1759.
godine. Indikativan je podatak da je fra Mate Puovi umro 9. veljae 1759., a
fra Frano Boi, koji mu je doao u ispomo, samo dan kasnije 10. veljae iste
godine, to upuuje na zakljuak da su bolesnici koje su oni dvorili vjerojatno
bolovali od nekakve tee zarazne bolesti od koje su se i dvojica fratara zarazila, a
ubrzo i umrla. Godine 1701. u Jasenicama je roen fra Petar Sirotkovi, upnik
Liana (1741.1742.), Dubravica (1742.1745.) i Banjevaca (1746.1748.)165, koji
je umro u Karinu 1771. godine. O sveenikome putu fra Filipa Rukavine ne zna-
mo nita osim da je bio franjevaki redovnik roen u Jasenicama 1734. godine, a
umro u Kninu 27. sijenja 1770.166. Gotovo istovremeno djelovalo je jo nekoliko
franjevaca rodom iz Jasenica, od kojih je najvaniji bio fra Pako Neki. Roen je
u Jasenicama 1739. godine, a umro u Obrovcu 11. prosinca 1794. U dva je navrata
bio upnik u Jasenicama (od 1770. do 1771. godine i 1773.), a izmeu toga obna-
ao je dunost gvardijana franjevakoga samostana u Karinu. Najvei dio svoga
sveenikog zvanja proveo je kao obrovaki upnik (1776.1794.) gdje je 1794.
godine iz temelja obnovio crkvu Sv. Josipa, o emu se sauvao i latinski natpis nad
glavnim ulazom, koji glasi:
D. O. M
INCOLARUM. SUFRAGIIS
SEDULITATE. ZELO. AC. OPERA
PROCURAT. NOB. D. ANTONI. BOLIS
ET
R. P. PAR. PASCALIS. NECHICH
TEMPLUM. REAEDIFICATUM
A MDCCXCIV167
S druge strane o fra Albertu Romeviu znamo samo da je bio franjevac te da
je roen u Jasenicama 1762. godine, a umro u Karinu 22. veljae 1807.168 Uz ve
spomenuta dva franjevca s prezimenom Sirotkovi djelovao je jo jedan istoga
163
164
165
166
167
Carlo Federico Bianchi, Kranski Zadar, Zadar: Zadarska nadbiskupija Matica hrvatska, 2011., 269.
168
Bianchi, Kranski Zadar, 226.
prezimena rodom iz Jasenica. Rije je o fra Filipu Sirotkoviu, upniku Rodalji-

ca (1755.1758.), Peruia (1763.1764. i 1766.1767.) i Krueva (1770.1771.,
1773., 1775., 1777. i 1779.) te gvardijanu samostana u Karinu (1767.1770.).169
Posljednja dvojica poznatih nam franjevaca iz Jasenica nosila su isto ime i prezi-
me Ivan arlija. Fra Ivan arlija (stariji) bio je kapelan na mletakome brodov-
lju 1778. godine, kapelan u Rodaljicama (1779., 1789.1793. i 1797.), kapelan u
Peruiu (1797.1798.) te upnik u Vaanima (1795.1797. i 1802.1806.), Kru-
evu (1806. i 1808.1810.), Jasenicama (1807., 1814.1816. i 1827.) i Obrovcu
(1821.1826. i 1829.1830.).170 Fra Ivan arlija (mlai) posljednji je od dosad po-
znatih franjevaca rodom iz Jasenica, roen najvjerojatnije 1813. godine, a umro u
Karinu 8. lipnja 1885. Drugih podataka o njemu, naalost, nemamo.171
Ipak, najznamenitija osoba ovoga razdoblja podrijetlom iz Jasenica jest ninski
biskup Toma Neki (1743.1754.).172 Roen je 17. sijenja 1690. u jasenikome
zaseoku Nekii ispod brda Bobije (Podbobija). Studirao je u Fermu (Italija) knji-
evnost, filozofiju i teologiju. Nakon zavrenoga studija u Italiji obnaao je ra-
zliite slube, a od 1734. godine nalazi se na mjestu arhiakona i generalnoga
vikara ninskoga biskupa Andrije Balbija. Za ninskoga biskupa posvetio ga je papa
Benedikt XIV. 28. sijenja 1743. Da bi proirio sakristiju ninske katedrale, Toma
Neki dao je poruiti kapelu Sv. Ivana Krstitelja, iz koje je tom prilikom u Vene-
ciju odnesena krstionica kneza Vieslava.173 Pod starost je oslijepio pa je stanovao
u Zadru, nasuprot samostana Sv. Marije. Umro je 1754. godine, a pokopan je u
grobnici ninskih biskupa, koju je - sudei prema izgubljenome natpisu - osobno
obnovio. Na natpisu je, naime, bilo zapisano:
THOMAS NECHICH
SIBI ET SUCCESORIBUS RESTAURAVIT
ANNO DOMINI MDCCXLVIII
OBIT VERO ANNO...MENSE...ET DIE...
ET HIC EXPECTAT AETERNITATEM174
169
170
Bianchi, Kranski Zadar, 226 227.
171
172
Zvjezdan Strika (Catalogus episcoporum ecclesiae nonensis zadarskog kanonika Ivana A. Gurata,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49 (2007): 59 150.) donosi razliite kronotakse
ninskih biskupa. Neke od njih Tomu Nekia biljee kao Toma Nechich, od ega se ponekad izvodi kriva
transkripcija u obliku Toma Nei. (Primjerice, kronotaksa Pia B. Gamsa, kronotaksa Carla F. Bianchija,
Hierarchia catholica medii aevi. Kronika Josipa Buturca i Antuna Ivandije donose oblik Nechich, dok
noviji shematizmi Katolike crkve koriste ispravni oblik Neki.)
173
Strika, Catalogus, 146.
174
Bianchi, Kranski Zadar, 212. U prijevodu:

TOMA NEKI

SEBI I NASLJEDNICIMA OBNOVI

GODINE GOSPODNJE 1748.
Zakljuak
Temeljem prethodno reenoga osnovne postavke ovoga rada moemo sumirati u
nekoliko reenica. Osmanlije su podrujem Jasenica najvjerojatnije ovladale ka-
snih dvadesetih godina XVI. stoljea, neposredno nakon pada Obrovca. U sklopu
osmanlijske administrativno-teritorijalne podjele pripadale su nahiji Obrovac i
vojvodaluku Podgorje, koji su bili sastavni dio Klikoga, a od 1580. godine Liko-
ga sandaka. Pomorski prometni put Novigradskim morem i kanjonom Zrmanje,
kojim su Turci iz Obrovca trgovali s Mleanima, a koji je prolazio podrujem
Jasenica, predodredio je njihov poloaj u sklopu navedene administrativno-te-
ritorijalne podjele. Izgledno je da turske provale u podruje Jasenica nisu bile
snane poput onih u susjedna podruja Ravnih kotara i Bukovice, preko kojih
su vodili putovi prema Zadru i Ninu pa ni Jasenice nisu u to vrijeme doivjele
veu depopulaciju. Ona se s veim intenzitetom dogaala kasnije, u odreenoj
mjeri uzrokovana i uskokim provalama i kasnije provalama senjskih krajinika,
kojima je jaseniki kraj bio primamljiv kako zbog pljakanja trgovakih brodova,
tako i zbog bogatoga stonog fonda kojim su obilovali jaseniki panjaci. Jaseni-
ce su osloboene od Turaka sredinom XVII. stoljea, a u vrijeme Velikoga rata
(Morejskog) izbio je diplomatski sukob izmeu Habsburgovaca i Mleana oko te-
ritorijalne pripadnosti utvrde Draevac u Jasenicama. Od poetka XVIII. stoljea
kartografski i pisani izvori biljee Jasenice kao sastavni dio mletakoga teritorija,
a na njihovome podruju uz same Jasenice (Gassenitz) pojavljuju se i toponimi
Ravanska, Modris, Dracevatz i Pozzo. U crkvenome pogledu u Jasenicama su u
vrijeme osmanlijske okupacije ordinirali visovaki franjevci, a Jasenice su u raz-
doblju od XVII. do XIX. stoljea dale vie crkvenih osoba, od kojih je najpoznatiji
ninski biskup Toma Neki.

UMRO GOD... MJESECA... I DANA...

I OVDJE EKA VJENOST
Prilog 1
POPIS OBITELJI U JASENICAMA 1730. GODINE175
Glava obitelji Prieeni Samo ispovjeeni Djeca
Toma Ban 6 - 1
Andrija Barievi 8 - 3
Josip Barievi 4 1 5
Petar Barievi 3 - 5
Josip Boi 6 - 2
Nikola Boi 3 - 3
Vujin Boi 10 - 8
Ilija Brunac 2 - 5
Ilija Buonja 1 - 3
Ivan Buonja 1 - 3
imun Buonja 4 - 3
Ivan Crnjak (Carnjak) 4 - 5
Nikola Crnjak 4 - 2
imun Cviti 6 - 2
Ivan Dokoza 6 - 5
imun Dokoza 5 - 5
Mijo Filipac 4 1 4
Ivan Golac 5 1 2
Stojan Jurian 3 1 2
Jure Kranjac 2 - 4
Ilija Lian 2 - 3
Gabri Maruni 7 - 1
Kojadin Maruni 12 - 3
Ivan Neki 6 - 2
Petar Neki 7 - 4
Stojan Neki 5 - -
Ivan Pastuovi 6 - -
Jakov Pastuovi 9 2 8
Mate Pastuovi 6 - 2
Nikola Pastuovi 2 - 4

175
Vid Pastuovi 10 - 5
Vule Puovi 6 2 6
Mate Romevi 6 - 4
Nikola Romevi 8 1 3
Stipan Romevi 7 - 3
Marko Rozbina? (Rotina?) 3 1 3
Vid Sari 5 - 2
Matija Sepi 4 1 3
Milo Sirotkovi 6 2 5
Pavao Sirotkovi 2 1 3
Vule Sirotkovi 10 - 8
Dujo Starevi 2 1 3
Nikola Starevi 3 1 4
Stojan Starevi 4 - 3
Marko arlija 2 - 3
Martin arlija 2 - 3
Mate arlija 2 - -
imun arlija 2 - 3
Ivan imeni (?) 3 - 5
Marko imera 5 - 3
Grgo Tomi 5 - 1
Milo Tomai 2 - -
Pavao Tomai 2 1 3
imun Vukoa 7 1 9
Ivan Zlai 7 2 2
Grgo Zubkovi 2 - 5
Jure Zubkovi 9 - 3
Pavao Zubkovi 4 2 1
Nikola uni 2 1 4
Barbara, udovica 2 - -
Jelena, udovica 2 - -
______________________________________________________________________
285 23 199
Prilog 2
POPIS JASENIKIH UPNIKA FRANJEVACA 0D 1646. DO 1830. GODINE176
1. Fra Frano Mioevi 1646.
2. Fra Bonaventura iz Kamengrada 1694.
3. Fra Jure iz Dubice 1694.
4. Fra Bernardin iz Tuzle 1697.
5. Fra Bonaventura iz Majdana 1697.
6. Fra Josip Fontana 1699.
7. Fra Bonaventura iz Majdana (drugi put) 1700.
8. Fra Bonaventura Franasovi 1708.
9. Fra Bonaventura Nedijakovi 1710.
10. Fra Bonaventura Nedijakovi (drugi put) 1713.1714.
11. Fra Nikola Andrijevi (+ 27. IV.) 1716.-1722.
12. Fra Petar Vuki 1723.1725.
13. Fra Bonaventura Pavlovi 1725.
14. Fra Bonaventura Bologna, mladomisnik 1725.
15. Fra Frano Kaime oza 1729.-1730.
16. Fra Pavao Nimevi 1741.
17. Fra Petar Vuki (drugi put) 1741.-1742.
18. Fra Petar Vuki (trei put) 1750.
19. Fra Josip Banovac 1750.-1751.
20. Fra Mate Greti 1751.
21. Fra Petar Gobbi 1751.
22. Fra Pavao Nimevi (drugi put) 1751.-1753.
23. Fra Frano Radoni 1753.-1754.
24. Fra Pavao Nimevi (trei put) 1757.
25. Fra Stipan Primorac 1758.
26. Fra Frano Arbanas 1759.
27. Fra Mate Greti (drugi put) 1759.
28. Fra Lovre Modri 1762.-1763.
29. Fra Pako Muscopolo 1765.
30. Fra Lovre Modri (drugi put) 1765.
31. Fra Jakov Pletikosa 1765.
32. Fra Petar Radi Bobelj 1765.-1766.
33. Fra Pako Muscopolo (drugi put) 1766.

176
34. Fra Mate Conti 1766.-1767.

35. Fra Rafael Tiina 1770.
36. Fra Pako Neki 1770.-1771.
37. Fra Pako Neki (drugi put) 1773.
38. Fra Karlo Gropelli 1774.
39. Fra Karlo Gropelli (drugi put) 1776.-1778.
40. Fra Rafael Tiina (drugi put) 1778.-1779.
41. Fra Ferdinand Zorii 1782.-1789.
42. Fra Petar Santi 1790.
43. Fra Andrija Jurani 1790.
44. Fra Karlo Gropelli (trei put) 1792.-1793.
45. Fra Petar Santi (drugi put) 1793.-1794.
46. Fra imun Validi 1795.
47. Fra Andrija Jurani (drugi put) 1797.-1798.
48. Fra Ivan Kamber 1799.-1805.
49. Fra Ivan arlija 1807.
50. Fra Ivan Kamber (drugi put) 1808.
51. Fra Ivan Kamber (trei put) 1810.-1811.
52. Fra Ivan arlija (drugi put) 1814.-1817.
53. Fra Jere Marasovi (+ 22. 11.) 1818.
54. Fra Frano Jeli 1818.-1820.
55. Fra Ivan Kamber (etvrti put) 1820.-1826.
56. Fra Ivan arlija (trei put) 1827.
57. Fra Ivan imi 1827.-1828.
58. Fra Ivan Kamber (peti put) (+ 29. VIII.) 1829.-1830.
59. Fra Nikola Mri 1830.
60. Fra imun Ivankovi 1830.
Slika 1. Ostaci utvrde Draevac u Jasenicama. Pogled s gradine Razvrje zapadno

od Draevca.
Slika 2. Ostaci utvrde Prunac na lijevoj obali rijeke Zrmanje u Kruevu.

Slika 3. Ostaci prostorija na gradini ibenik u kanjonu rijeke Zrmanje u Jasenicama.
Slika 4. Ostaci starih nastambi u naputenome zaselku na lokalitetu Ivandia Glavica.

Jasenice under the Ottoman and the Venetian rule from the
sixteenth to the end of the eighteenth centuries
Tomislav arlija
imuneveka cesta 24, Dobrodol
10360 Sesvete
Croatia
E-mail: tomislav.sare@inet.hr
Summary
The author has attempted to reconstruct the history of Jasenice under the Otto-
man and the Venetian rule from the sixteenth to the end of the eighteenth cen-
turies. He analyses data gleaned from secondary literature to create a starting
point for future research. The status of Jasenice under the Ottoman rule is placed
in the context of its location at the triple border between the Ottoman Empire,
Habsburg Monarchy and Venetian Republic. The geopolitical position influenced
the history of Jasenice even after its liberation from the Ottoman rule, as shown
by the conflict between the Habsburgs and the Venetians over the fort Draevac
in Jasenice. The favourable geographical position of the Jasenice territory on the
trade routes under the Ottoman rule is emphasized as well as the pastoral cha-
racter of the settlement, which led to frequent Uskok incursions. Moreover, the
author investigates migrations of Jasenice residents during the observed period
and suggests that, because of its pastoral character, Jasenice escaped depopulation
and the change of ethnic structure that affected neighbouring regions of Bukovica
and Ravni kotari. The author compares Jasenice surnames recorded in 1730 and
today, and lists toponyms that have preserved the memory of names that used to
populate the settlement. With respect to religious affairs, it should be emphasized
that Jasenice fell under the Franciscan jurisdiction both under the Ottomans and
later on, as late as 1903. As a result, in the course of the seventeenth and eighte-
enth century, ten Franciscans came from Jasenice. The most important person
born in Jasenice in this period was the bishop of Nin, Toma Neki (1743-1754).
Keywords: Jasenice, Podgorje, Turks, Ottomans, Draevac, Zrmanja, Franciscans,

Toma Neki, migrations, sea of Novigrad, Velebit, Maslenica, Rovanjska, Modri

Šarlija - Jasenice Pod Vlašću Osmanlija I Mlečana

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Šarlija - Jasenice Pod Vlašću Osmanlija I Mlečana

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 49(497.5 Jasenice=512.

Jasenice pod vlau Osmanlija i Mleana od XVI. do konca

U lanku autor govori o podruju Jasenica u junom velebitskom Podgorju u vrijeme

Kljune rijei: Jasenice, Podgorje, Turci, Osmanlije, Draevac, Zrmanja, franjevci,

Poloaj i znaenje Jasenica u vrijeme osmanlijske vlasti

na s najveim dijelom prekovelebitskoga podruja, kojemu je juno Velebitsko

vima sudjelovali i sami Jaseniani. O turskome iskoritavanju drvne grae s obro-

nicu da je glavna uloga utvrde Draevac u prethodnim razdobljima prapovijesti i

Jasenice u doba Morejskoga (Bekoga) rata

to posredno upuuje na zakljuak da je promet starom prekovelebitskom cestom

habsburke vlasti smatrale su da njegovo zauzimanje ne bi bio veliki problem, tim

Karlovakoga mira odnose na razgranienje izmeu Habsburgovaca i Turaka te

Jasenice u vrijeme mletake uprave od zavretka Morejskoga rata do konca

na Zadarskoga kotara (Contado di Zara), kojoj su pripadale i Jasenice, dijelila se

Starigrada, Vinjerca i ibuljine te kaluerima manastira u Krupi da odmah pri-

zbog kojih su se ljudi odmetali u hajduke. Za borbu protiv hajduka mletake su

Uz navedene gospodarske djelatnosti vanu je ulogu za samo mjesto i za njegovu

Migracije Jaseniana tijekom 17. i 18. stoljea

u ovome ni u sljedeim razdobljima. Razlog vjerojatno lei u injenici to su Jase-

kue, a sve to kako bi ih prisilio na prelazak Mleanima.119 Da su ovakve metode

Uz spomenuta migracijska kretanja vjerojatno je bilo i drugih seoba Jaseniana,

Mathodichia, Mikuletina, Nimevi, Nogi, Pati, Rastinovi, Rukavina, Samari,

Crkvene prilike u Jasenicama tijekom osmanlijske vlasti i nakon nje

Prema spisima Franjevake provincije Bosne Srebrene iz 1623. godine na podru-

i Ruplja u kojima ih moli da popiu vjernike u svojim upama.154 Prije toga ne

prezimena rodom iz Jasenica. Rije je o fra Filipu Sirotkoviu, upniku Rodalji-

Bai, Franjevci, 237 238.

Bai, Franjevci, 156 158.

34. Fra Mate Conti 1766.-1767.

Slika 1. Ostaci utvrde Draevac u Jasenicama. Pogled s gradine Razvrje zapadno

Slika 2. Ostaci utvrde Prunac na lijevoj obali rijeke Zrmanje u Kruevu.

Slika 3. Ostaci prostorija na gradini ibenik u kanjonu rijeke Zrmanje u Jasenicama.

Slika 4. Ostaci starih nastambi u naputenome zaselku na lokalitetu Ivandia Glavica.

Keywords: Jasenice, Podgorje, Turks, Ottomans, Draevac, Zrmanja, Franciscans,

You might also like