PRIKAZI
124
nice. podsjecajuci na iznimnu vrijednost
Siliceva bavljenja tekstom (koje je
ukoriceno u knjizi znakovita naslova Od
recenice do teksta), Pranjic -u izravnu
obracanju -na svoj osebujan nacin veli i
ova:
"Dragi Jozo, Silke, ovom jubilejskom
zgodom hotio bih te na-go-vo-ri-ti,
tj. osloviti, pretresajuci do TRI
TVOJE VRLlNE:
PRVA ti ie, ujedno i MANA?! ma
brte dragi: TI nikome ne umijes
rijeti JOK!
(...) , kolega i prijateija, zbornik koji je svojom
A TR~C~ TI VR.LINA, -u tvome
ponasanJu: dar I moc EMPATIJE!
(.. .)" (str. 41-42).
Probiruci tek dvije od vrlina profesora
Josipa Silica, ne mozemo presutjeti
0 PASIVU U HRVATSKOMJEZIKU
Pod pojmom pasiv vecina hrvatskih
gramatika (i njihovih korisnika) podra-
zumijeva gramaticku kategoriju pre-
poznatljivu po specificnom morfoloskom
obliku pasivnoga predikata. No, osim
ovoga gramatickoga pasiva, u knjizi cerna
Branimira Belaja, docenta na Odsjeku za
hrvatski jezik i knjizevnost Filozofskoga
fakulteta u Osijeku, Pasivna recenica, u
izdanju Filozofskoga fakulteta Sveucilista
FlUMINENSIA.god. 17 (20051br. £. str, 107-139
cinjenicu da je kao vrstan predavac
nesebicno podrzavao i podupirao
pokretanje studija kroatistike na
Filozofskome(tadaPedagoskom)fakultetu
u Rijeci. Tako su i rijecki studenti -
dodiplomski, kasnije i poslijediplomski,
magistrandi i doktorandi -imali srecu da
se nadu, Pranjicevim rijecima, medu
klijentelom koja se obilato okoristavala
vrlinama profesora Silica.
Takvu je covjeku i znanstveniku
zacijelo sasvim primjeren rodendanski
dar zbornik radova njegovih studenta,
tematskom raznolikoscu ujedno na
simbolican nacin ocrtao i raspone
suvremene hrvatske filoloske misli.
Lada Badurina
Branimir Belaj
PASIVNA RECENICA
(Sveuciliste josipa jurja Strossmayera,
Filozofski fakultet, Osijek 2004.)
Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka, naci
i objasnjenje i oprimjerenje preostalih
triju jednako vrijednih, ali u opisima
(potpuno) zanemarenih pasivnih rece-
nicnih ustrojstava: leksicki, adjektivni i
verbalni pasiv.
Tako cerna uz opsiran Uvod u kojemu
autor postavija teze od kojih ce krenuti u
svojim opisima, u poglavlju Gramaticki
pasiv naci kriterije za odredbu i definiranje
 -

PRIKAZI
FlUMINENSIA.
god.17(20051br.2. su. 107.1]9 12~
" c.

pasiva, mogucnosti iskazivanja vrsitelja vise ili manje izmijenjene, inacice

radnje, ali i primjere dosadasnjih opisa sredisnjih primjera, a njihova je shvacanje
pasiva u hrvatskim gramatikama, s i tumacenje rezultat jezicnih i izvan-
posebnim naglaskom na generativnom jezicnih fenomena, odnosno dinamicne
pristupu pasivnim recenicama, te, su i zamjenjive.
nedovoljno istrazenu, komunikacijsku U Zak/jucku, kojemu slijede Izvori i
vrijednost pasiva. veci paris radova ponajvise 0 suvre-
Leksicke pasivne recenice Belaj je men(ij)im lingvistickim pristupima i
podijelio prema nacinu iskazivanja pasivne teorijama, autor je saieo gradu knjige jos
situacije na: adverbijalni, nominativno- jednom isticuci vaznost kognitivno-
kvalitativni, perceptivni, perceptivno- funkcionalnih pristupa lingvistici u odnosu
posesivni pasiv te posesivni pasiv. na objektivisticki, «morfosintaktocentri-
Adjektivni i verba/ni pasiv konstrukcije cki» pristup zastupljen kako u starijoj, taka
su u kojima «pasivno znacenje maze biti i u novijoj hrvatskoj jezikoslovnoj praksi.
ostvareno jos dvjema gramatickim U svjetlu kognitivisticke teorije autor
kategorijama kao temeljom pasivne pristupa gramatickom pasivu, koji
predikacije -pridjevom i g/ag%m...» podrazumijeva prototipne pasivne
(Branimir Belaj, Pasivne recenice; u konstrukcije, a dijeli ih na dvije vrste
daljnjem tekstu: Belaj, str. 142), i u pasivne predikacije: a) pomocni glagol
suvremenom su hrvatskom jezikoslovlju biti + glagolski pridjev trpni (perifrasticni
prvi puta opisane. pasiv) i b) licni glagolski oblik + cestica
Poglavlje Pasiv kao radija/na kategorija se. Ovdje svakako valja izdvojiti autorovo
rezultat je cinjenice da je problem opravdano inzistiranje na razlikovanju
izricanja pasiva u hrvatskom jeziku autor tzv. pasivnih «se konstrukcija» (Kuca se
gledao kroz vizure triju sintakticko- smatra dovrsenom.) od obezlicenih «se
semantickih teorija: kognitivne gramatike, konstrukcija» (Kucu se smatra dovrsenom.)
gramatike semantickih uloga i referencije koje je hrvatska normativna sintaksa
te generativne gramatike zadrzavajuci prihvatila tek u posljednjih dvadesetak
pritomvecinutradicionalnogasintaktickog godina jer su dugo bile smatrane
nazivlja. Naime, kognitivna teorija na nepotrebnim utjecajem stranoga jezika.
kategorije gleda kao na otvorene skupove, Uz postojanje glagolskoga pridjeva
bez stabilnih granica, koji se medusobno trpnoga, odnosno licnoga glagolskoga
ispreplicu, a sastoje se od sredisnjih ili oblika + cestica se, pasiv prepoznajemo,
prototipnih clanova, odnosno onih »koji kako navodi literatura, i po kriteriju 5 = T,
posjeduju najveci broj konvencijom odnosno izjednacavanje subjekta s
zadanih temeljnih obiljezja neke trpiteljem radnje. Sto se, pak, vrsitelja
kategorije» (Belaj, str. 147), te rubnih ili radnje tice, on se u pasivnim recenicama
perifernih clanova koji imaju manje rijetko iskazuje, «a i kad se konkretizira,
temeljnih obiljezja, «a uvjetovani su on je i...i na najnizem stupnju
raznim semantickim ekstenzijama fokusiranosti, stoje u skladu sjednom od
jednoga ili vise prototipnih obiljezja» temeljnih funkcionalnih karakteristika
(Belaj, str. 147). Radijalne su kategorije, pasiva» (Belaj, str. 53). Branimir Belaj u
 PRfKAZI
126 FlUMINENSIA.god. 171200S1br. 2. str. 107-J.39

poglavlju Mogucnosti iskazivanja vrsitelja da aktivna i pasivna recenica nisu znacenj-

radnje (str. 53-62) daje oris i primjere za ski jednakovrijedne.
vet poznata morfoloska sredstva i tipove Neovisnost je pasivne recenice u
izricanja vrsitelja radnje u pasivnim odnosu na aktivnu Branimir Belajobjasnio
recenicama (instrumental bez prijedloga, u poglavlju Komunikacijska funkcija pasiva
od + genitiv, po + lokativ), ali upozorava (str. 81-92) gdje, opel slijedeci postulate
i nacinjenicu da «postoje pasivne recenice kogn itivne gramati ke, teori jam i
kod kojih prepoznavanje vrsitelja radnje primjerima pokazuje da postoje situacije
nije taka jednostavno, barem ne preko u kojima je, zbog Ijudskoga poznavanja
znanja 0 jeziku, recenice gdje je vrsitelj izvanjezicne stvarnosti, zalihosno
uvjetovan izvan jezicn i m znan jem -iskazivati vrsitelja radnje, koji je obavezan
znanjem 0 svijetu» (Belaj, str. 60), kao sto u aktivnim recenicama. Autor objasnjava
je recenica Za vrijeme mandata i oprimjeruje tri vrste zalihosti:
predsjednika Tudmana u Hrvatskoj je jezicnokontekstualnu, enciklopedijsku i
stvoreno mnogo politickih stranaka. jezicnokonceptualnu, te navodi i primjere
Pregledom izricanja pasiva u hrvatskim u kojima pasivne recenice ne mozemo
gramatikama od Bartola Kasicado Sintakse zamijeniti aktivnima (npr. Ce/o i vrat su
hrvatskoga knjizevnog jezika Radoslava mu naborani. II ???Vrijememu je naboralo
KaticiCa (str. 75-81) Belaj zakljucuje da je ce/o i vrat.) time se potvrauje samostalnost
vecina gramatika ostala na gramatickom te komunikacijska vrijednost (i vaznost)
opisu prototipnih tipova pasivnih recenica pasivne recenice.
ne ukljucujuci dovoljno semanticke Osnovna je teza Belajeve knjige
sastavnice, vjerojatno i zbog cinjenice da opisati pasiv kao semanticki motivirano
su primjeri u gramatikama preuzeti iz sintakticko ustrojstvo. U poglavlju sma 0
knjizevnosti, dok su ostali stilovi gramatickom pasivu vidjeli da vecina
standardnoga jezika, u kojima je pasivna suvremenih gramaika na pasiv gleda kao
recenica vrlo ziva, prilicno zapostavljeni. na sintaktcko--semanticku kategoriju koju
U vecini segramatika hrvatskogjezika, prepoznajemo kroz karakteristicna
u skladu snacelimagenerativnegramatike, morfoloska sredstva.
na pasiv gleda kao na preobliku Leksicki pasiv pripada perifernim,
(transformaciju), odnosno svaka pasivna neprototipnim pasivnim ustrojstvima
recenica, koju vidimo na povrsinskom upravo zbog dokidanja unaprijed
ustrojstvu, u svom dubinskom ustrojstvu postavljenih gramatickih sredstava za
kao ishodiste ima aktivnu recenicu. No, ostvarivanje pasivne predikacije, a
kognitivnipristupjeziku«negirapostojanje podrazumijeva «postojanje posebnih i
apstraktnih dubinskih ustrojstava i smatra raznovrsnih leksickih sastavnica kao
da sve sto je bitno za valjanu interpretaciju sirokoga i otvorenoga okvira pasivizacije»
recenice vidljivo iz jednog -povrsinskog (Belaj, str. 111). U leksickom je pasivu
ustrojstva» (Belaj, str. 83), iz cega proizlazi «naglasak na pasivnom ustrojstvu cijele
da kognitivna gramatika na pasivnu rece- recenice, na osobitom ustroju i odnosu
nicunegledakaonarecenicunastalupa- svih recenicnih dijelova kako na
sivnom preoblikom iz aktivne, odnosno sintaktickom, taka i na semantickom
PRIKAZI
FLUMINENSIA. god. 17 (200S1 br. 2.
polju 1..,1 svaki tip leksickih pasivnih
recenica umjesto osobitih morfoloskih
oznaka, sadrzi posebne izraze koji moraju
tvoriti predikat da bi recenica bila
pasivna,..» (Belaj, str, 140). Problem, ali i
zanimljivost leksickoga pasiva predstavlja
cinjenica da u takvoj recenici ne postoje
karakteristicna i stalna morfoloska sredstva
koja bi upucivala da se radi 0 pasivnoj
konstrukciji, vet u takvim recenicama uz
gramaticko treba uzeti u obzir i leksicko
znacenje svake rijeci (npr. Tomislavov trg
od ranih jutarnjih sari takoaer je biD pod
opsadom zelenih. Nogometasi Istre
posljednjih su dana hili uglavnom metom
kritika hrvatske sportske javnosti).
Veliku vaznost u leksickom pasivu
i maj u tzv. semanticki operatori koji
uspostavljaju znacenjsku vezu izmedu
subjekta/trpitelja, glagolske imenice i
nesrocnoga atributa/vrsitelja. Autor,
nadalje, na primjerima objasnjava na koji
nacin tri vrste semantickih operatora
(sublokativni i intalokativni prijedlozi
(pod, u), imenice (objekt, meta, predmet,
cilj) t~, glagoli s oba~e~nom a~~za,tivno,m
rek~ljo~ (pretrpJett, dobttt" tmatt))
sud}eluju u, pet spomenutlh vrsta
lekslck?ga pas~v~. " .ispunjavaju
~dj,ekt'~nl I ,verba}nl ~aslv, ~a~ I omogucavaju
lekslckl, p~.'padaju p'erlfern.'~ paslvn~~
konstruk,cljama. Nairne, ~Itl ove d,~lje mozemo zakljuciti da je Belaj uspio
v~ste paslva n~ ,nose.,u seb~ «gramatlc~e
slgnale» P,~sIVlz~clje vec se, kod ,:I~
«k~ns~rukc~a ~ad, zapra~o 0 sl~takt'ck,
a~~vmm rec~m~ama u ko~lm~ se, Iz~rom
d~l}u .vrsta r~jeci kao ~asl~nlh pred~kata,
ocltuje paslvno znacenje» (Belaj, str,
142). ..."V"
U adjektlvnom paslvu vrsta rijeci kala
'd ' ( "7 I"
nasi «pasivnosb>je prl lev npr. Lem ~aJe
suha od jakoga sunca. II Zemlja je isusena
l
sIr. 107-139.- -127 ,
od jakoga sunca.), dok je u verbal nom
pasivu, koji je u komunikaciji rjedi od
adjektivnoga, to glagol (npr. Autobus vozi.
II Netko vozi autobus.), Problem da je u
recenici Autobus vozi. moguca i pasivna
(Netko vozi autobus ,) i kvalitativno-
genericna interpretacija (Autobus mole
voziti,) autor rjesava u metan jem
konkretizatora vucet;:prije dvije godine".)
time se otklanja dvosmislenost, odnosno
signalizira pasivnost,
Knjiga Branimira Belaja Pasivna
recenica svojevrsna je monografija u
kojoj je autor uzimajuci u obzir pristup
pasivu koji postoji u suvremenom
hrvatskom jezikoslovlju problemu
pasivizacije prisao na nov(iji) i zanimljiv(iji)
nacin, ponajvise se oslanjajuci na postavke
kognitivno-funkcionalnih pravaca u
lingvistici.
Ovdje svakako valia izdvojiti poglavlja
Leksickipasiv te Adjektivni i verbalni pasiv
u kojimaautorzorno pokazuje (i dokazuje)
da «znakom pasivne situacije ne moraju
biti sarno uobicajene morfoloske oznake
pasivnoga predikata, vet da pasivno
znacenje maze biti signalizirano i drugim
gramatickim kategorijama, ukoliko one
odredene uvjete i ukoliko
uspostavu kriterija
pasivizacije» (Belaj, str. 142). U vezi stirn,
potvrditi osnovnu tezu knjige da je pasiv
semanticki uvjetovano sintakticko
ustrojstvo, otvoreno prema drugim
gramaticim kategorijama pomocu kojih
ostvaruje pasivna znacenja. No, ostaje
nam cekati kada ce ova teza zaiivjeti i u
suvremenim hrvatskim gramatickim
'x ..
prlrUl.nlClma,
,. ,,
Anastazlja Vlasteltc