C) ONTOLOŠKO RAZDOBLJE GRČKE FILOZOFIJE

PLATON (427-347)
Platonova temeljna ontološka pozicija – idealizam.
Platon Atinjanin jedan je od najvećih filozofa u historiji filozofije. Živio je na prelazu 5. u 4.
vijek p.n.e., dakle, u zlatnom vijeku grčke filozofije. Porijeklom je iz ugledne atinske
aristokratske porodice. Pravo ime bilo mu je Aristokle, a nadimak Platon, po kojem je
poznat i danas, dobio je po širini pleća, bio je atletski građen kao i po širini znanja.

INTERES ZA POLITIKU I SOCIJALNU ETIKU

Platon se u mladosti želio baviti politikom. Međutim, nije bio zadovoljan demokratijom u
Atini. Zatim, demokratija je osudila i ubila njegovog učitelja i uzora Sokrata. Platon je bio
ogorčen, razočaran i mudar, pa odustaje od bavljenja politikom i kaže: „Razborit čovjek
mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne
prijeti smrt“. Problemi politike i socijalne etike ipak ostaju glavni interes u njegovom životu.
Platon se smatra utemeljiteljem filozofije politike.
AKADEMIJA
U Ateni 387. u Akademovu vrtu Platon osniva svoju filozofsku školu. Slavna tradicija te
akademije prisutna je i danas u nazivu akademskih, naučnih ustanova.
DIJALOZI
Platonova djela su prvi filozofski spisi koji su sačuvani u cjelini. Većinom su to dijalozi, a
najpoznatiji su: Apologija (Sokrata), Protagora, Država ( ili o pravednosti), Simpozij ( o
ljubavi), Parmenid, Teetet i Sofisti, Zakoni i drugi. Sačuvano je ukupno 35 dijaloga i 13
pisama
IDEALIZAM

Platon je pod uticajem elejaca i pitagorejaca, Heraklita, a posebno Sokratove etike. Mišljenje
vodi pravoj istini, znanju, a opažanje mračnoj spoznaji, mnijenju. Umovanje ima za svoj
predmet pravu zbilju, svijet ideja. S druge strane je opažanje tj.prolazna zbilja, svijet pojava.
IDEJE su vječne i nepromjenljive biti svega. One su bitak i bit. One su savršenije od
pojedinačnih materijalnih stvari, koje su samo KOPIJA IDEJA, SJENA. Platon dakle podvaja
zbilju (Platonov dualizam):
- na istinsku zbilju ideja i
- vidljivi materijalni svijet pojava, koje su sjene ideja
„Ljepota je tako jedna, savršena, nepromjenjiva, a lijepih je predmeta mnogo,...“
U hijerarhiji ideja najviša je ideja dobra, ona obuhvata sve druge ideje, ona je izvor bitka,
biti. „Po „Dobru“ jest sve što jest. Stolar je stolar ako je dobar stolar: po tom dobru on uopće
jest stolar; ako nije dobar stolar, onda on zapravo uopće nije stolar“.
Jedan od izvora razlikovanja i podvajanja pojmovnog i pojavnog, ideja i stvari bila je
matematika, koju je Platon veoma dobro poznavao i cjenio. Pojmovno je savršeno, vječno,
jedno, a pojavno je nesavršeno, prolazno, mnoštvo.
SPOZNAJNI PROBLEM
Misaonom svijetu primjerena je umna spoznaja (noesis-grč.mišljenje), poimanje (Heraklit,
Parmenid, Demokrit), a pojavama vidljivog svijeta opažanja odgovara mnijenje (doksa-
mišljenje koje se mijenja, nešto što nije dokazano).
Prilog lekciji – mit o spilji je najvažnija alegorija za shvatanje Platonove epistemologije
(spoznajne teorije).
IDEALNA DRŽAVA
Platon je bio obuzet problemom savršenog društvenog uređenja. U djelu „Država“ Platon
razrađuje strukturu i oblike života u idealnoj državi. Cilj države je sreća svih građana. Na
osnovu sposobnosti razvrstao je građane u tri staleža: proizvođači tj.zemljoradnici, zanatlije
– oni proizvode za sve pripadnike društva; vojnici – čuvari brane državu od neprijatelja;
vladari upravljaju. Pravednost se sastoji u tome da svako radi svoj posao, onaj posao za koji
je sposoban. Ideja države jeste ideja pravednosti.
Zamisao idealnog društva Platon gradi na analogijio sa prirodom čovjeka; što je čovjek u
malom, to je država u velikom. Tri su dijela duše: požudni, voljni, umni, a čovjek je čovjek
kada umni dio duše vodi druga dva dijela. I država će biti prava država kad je bude vodio
umni dio. Najbolja je država u kojoj vladaju najbolji, najmudriji. Proizvođačima je primjerena
vrlina umjerenost, skromnost; vrlina vojnika je hrabrost, a vrlina vladara – mudrost. Zbog
toga su vladari filozofi, kaže Platon. Ako svaki stalež ostvaruje svoju vrlinu, država je u cjelini,
a i svaki stalež, kao i svi građani – pravedni. Država je savršeno dobra kada je mudra, hrabra,
umjerena i pravedna. Pravednost, umjerenost, hrabrost i mudrost – četiri su temeljne vrline
Platonove filozofije politike i etike. Platon ističe da je glavna funkcija države odgoj građana.