Posljedice odlaska mladih, obrazovanih i radno sposobnih iz BiH na

privredu naše zemlje

Kako su danas mogućnosti zapošljavanja ograničene, dolazi do jednog od

najvećeg problema kako društva, tako i pojedinca – nezaposlenosti. Ukoliko na
nezaposlenost gledamo sa društvenog ili nekog socijalnog aspekta vidimo da je to veliki
teret za građane Bosne i Hercegovine jer niska zaposlenost odnosno visoka nezaposlenost
doprinosi visok stepen siromaštva jedne zemlje. Ovo je tema kojoj se prilazi sa
maksimalnom ozbiljnošću jer je i sama kao takva ozbiljan problem današnjice naše
zemlje.
U posljednjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina se suočava sa jednom novom
dimenzijom migracija zbog čega su evidentne ogromne promjene u društvenom,
ekonomskom i demografskom smislu. Iako se današnje ekonomske migracije često
opisuju kao dobrovoljne, nemogućnost pojedinca da zadovolji osnovne egzistencijalne
potrebe i dostojanstveno živi otvara mnoga pitanja, uključujući i to koliko je dobrovoljna
njihova odluka o napuštanju zemlju. Pitanje s kojim se suočava gotovo svaka mlada
osoba je – Da li je bolje otići u nepoznatao ili ostati i popunjavati dugačke spiskove
službi za zapošljavanje?
Stvorila se takva klima
u kojoj se čini da samo
“gubitnici” ostaju, a
hrabri i agilni odlaze.
Mladi ljudi su po
prirodi nestrpljivi i žele
“sve i odmah”, a na
koncu, više niko nema
vremena za čekanje,
posebno u jednom
ovako neizvjesnom
ambijentuKako
statistički podaci
pokazuju, 2013. godine
BiH je imala 3,05
miliona stanovnika a
prošle godine je broj od
2,7 miliona što je 350
000 manje u odnosu na
2013. godinu. Ukoliko se toj brojci dodaju podaci Unije za održivi povratak prema
kojima je od jula 2013. do početka 2019. godine BiH napustilo minimalno 186.000
stanovnika, dolazi se do podatka da je BiH u posljednjih šest godina napustilo više od
530.000 stanovnika. Osim činjenice da odlaze iz zemlje, mogi se odriču BiH
državljanstva a država nema nikakvu strategiju kako bi zadržala mlade da ostanu.
BiH je u posljednjih devet godina izgubila deset posto svog stanovništva. Prema
istom izvoru, prognoze su da će do 2030. godine, a najkasnije 2050. BiH ostati bez više
od 20 posto građana.

1
 Stručnjacismatraju da je ovakav trend je upozoravajući za koje odliv mladih i
generalno obrazovanih ljudi predstavlja velik problem za zemlju. BiH, ukoliko se ovakav
trend nastavi, doći će u situaciju da uvozi radnu snagu. Stručnjaci vjeruju da je trend
„odliva mozgova“ poguban proces, koji će od Bosne i Hercegovine napraviti zapuštenu
zemlju, koja se već suočava sa paradoksom. Hiljade ljudi sa diplomama su na biroima za
zapošljavanje, a s druge strane već se osjeća ozbiljan nedostatak pravih stručnjaka -
sposobnih ljekara, inženjera, eksperata za informatiku i visokoobrazovanih ljudi drugih
profila.
Ukoliko uzmemo u obzir koliko traje npr. školovanje jednog doktora, inženjera,
stomatologa, pilota, kao i sociologa, pedagoga ili bilo kojeg drugog stručnjaka, pored
finansijskog gubitka koji prizilazi nemogućnošću njihovog zapošljavanja i odlaskom u
inostranstvo predstavlja ozbiljan ljudski gubitak. Prema nekim proračunima školovanje
jednog doktora košta oko milion maraka, a u jednoj godini otišlo je oko 350 ljekara. Nije
teško izračunati koliki je to finansijski gubitak, a da ne govorimo o posljedicama na
cjelokupan sistem zdravstvenog osiguranja i kvalitet usluga.
Srednje medicinske škole i studije medicine postale su najatraktivnije obrazovne
institucije ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, ponajviše zbog njemačkog
tržišta rada koje traži medicinske radnike, nudeći veoma privlačne uslove rada.
Odlazak, prije svega mladih ljudi, dovodi do mnogobrojnih problema. Jedan od
njih jeste nedostatak radne snage. Činjenica je da je veliki broj ljudi odselio. Uglavnom
su to stručni ljudi, kvalifikovani radnici koji su potrebni našoj privredi, ali i društvu u
cjelini. Sve je veći problem naći radnike, posebno u proizvodnji. Privrednici se već sada
susreću sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju radna snaga.
Kratkoročno, u građevinarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, ali i svim drugim
industrijama koje su osnova naše privrede, sve je teže pronaći radnike. Firme konstantno
traže kvalifikovane radnike, posebno u proizvodnji, ali jako teško ih pronalaze.  To
dovodi u opasnost poslovanje firmi. Ne mogu prihvatati nove poslove, a ako se nastavi
ovaj trend i postojeći ugovori i rokovi mogu biti dovedeni u pitanje.
Dugoročne posljedice, kada je riječ o privredi jesu usporen rast i razvoj, ako ne i
stagnacija, na nivou cijele države. Ljudi su osnova svakog privrednog razvoja.
Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da ulažemo novac i vrijeme u obrazovanje ljudi,
da investiramo u njih, a da oni, obrazovani, osposobljeni svoju privrednu aktivnost
obavljaju u nekoj drugoj državi.
Radnicima treba ponuditi bolje uslove rada, prije svega veću cijenu satnice.
Privrednici to ne mogu uraditi bez podrške države, jer uz ovakve troškove radnog mjesta,
povećanjem cijene satnice bi postali nekonkurentni na vanjskim tržištima. Stoga je
potrebno izvršiti rasterećenje privrednika, posebno po pitanju doprinosa, ali i ostalih
nameta koji su izuzetno visoki, te na taj način stvoriti prostor za povećanje neto plate koja
će radnika motivisati da ostane u Bosni i Hercegovini.
Kada je u pitanju konkurentnost BiH privrede rezultati su poražavajući, jer
privreda je opterećena velikim nametima, a plate radnicima su većinom ispod prosjeka.
Prosječna plata u BiH je 450 eura, a da većina radnika u realnom sektoru radi za 250
eura.