Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Lektira HEIDI

    Uploaded by

    Svencek
    223 views73 pages

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    223 views73 pages

    Lektira HEIDI

    Uploaded by

    Svencek

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 73
    Rowan ter! Recuerecome str. iskom kanconu, kao Johanna Pears remit) Pr ese outs Poor Dn aie em oc aca Peet cms one reatatcc ono eans vir) nastavlja u Zoriehu. Prvu Ret cs Une am Resort oat ei era) Pa eee oe ed Pe rere tet cr ose Ears cs Pereira ae tn Premera Bis ante at Peer tere rei eco ve citeetne eerie tain ee eee ne eae ee Lot Freeman per ommtemn eal mcr ee SOROS ne sn ‘odine ueenja { putovanja, kao i prijasnja djela vod pseu- ene ers eneeeg errata ic 7s ook are eeu rear ens Loon ree teeter nt nS SL NN tact a ee eee nears eer eee can neta Tes Dopamine Te iat Soci teorcre one ree ater Conradom Furdinandom Meyerom, Koji se divio njezinu PO me ain Cee I Pete eee crea Tec Teta teen Wl ee SRN ees Fett ri? ae Poe hee "y OTE y cal yD 1 bo a | 6 Nakai ZAGREBACKA STVARNOST ‘agreb, Kruge 23° ISBN 953-192-080- Za naka Miron Beteié ivektor Urednin: sandra Belle stor fvormik: ‘eich Preveo 8 nlemackog ‘io Levarda astra: Lektura tkorektura Kompjetoakt ele ¢tisak ZAGREBAGKA STVARNOST ‘Copyright © ZAGREBACKA STVARNOST JOHANNA SPYRI HEIDI ZAGREBACKA STVARNOST Zagreb, 2002. DK sa st2acon)snasetenan ‘stm Sere reves Biter aba are PREDGOVOR Pred vama se, dragi mali i veliki étateji,nalazi najopseznije i najuspjetnije djelo velike Svicarske spisateljice Johaeme Spyri [Johana Spiri). Ovo je djelo objavijeno na mnogim steam jezicima. Bezbrojna se djeca i dalje neoptereéeno raduja alpskoj djevojgiei Heidi (Hajdi,znatizeljno je prate u velit grad Frank- furt, gdje zajedno s njom protivijavaju sve tuine i smijeSne zgode i nezgode Kod Klare Sesemann, sve dok se Heidi, na veliku radost svojih prijatelja, ne vra- tiu planinu djedu i prijatelju Peteru, Heidi je veselo, nesiaino i sretno djete,iako je si- roge. Odrasta s djedom w planinskoj kolib, a odikuje se dobrim osobinama: podrtvoyna8éu (pomaze boles- lar), prilagodljivoséu (na Zivot u vel- korn gradu), pristojncS¢u, iskrenoSéu, U danainje doba, kada je tivot ubrzan, a ljudi se sve vise nastanjuju u gradovima, roman o Heidi je pravo osviezenje i poprima sasvim novo znaienje 2a male éitatelje. Doéarava im avijet kojega neki od nih moida nikeda nisu dozivjeli, planinski svijet. Dject 5 rom svijeta spisateljica svojim Zivahnim stilom pri povijedania posve realistiéno i plastiéno opisuje alp ske krajolike gdje beskrajni painjaci otvaraju nestu- ene moguénosti 2a nesputant i bezbrizmu djetju igru Priga kao ds odise svjezinom alpskih povjetaraca, mi- risom evjetnih liveda i borova koji odrazavaja Zivotu blisku pripovjedacku umjetnost velike spisatelice ija Je snaga izrazavanja dostojna divienja Johanna Spyri je lik nestaéne djevoitice Heidi uéi- nila neuniStivim, vjeénim biéem; ali ne kao Klasiku koju ‘su provjerili ueni judi, nego kao junakinju djecjih srea, ali i Disneyevog animiranog filma. Svaki djelié ove umjetnitke slagalice krije dio tajne uspjeha, Koji do danainjeg dana prati njezine mnogobrojne knjige. L GODINE UCENJA I PUTOVANJA 1. UZ PLANINSKU LIVADU OEHI Od Ljupkog starog gradiéa Mayenfelda (Majenfeld) vodi staza preko zelenih polja do podnozja breéuljaka koji gordo i ozbiljno gledaju na dotinu. Tamo gdje se staza padinje penjati, podinje pasnjak s niskom travomn i velikim planinskim korovom. Na ova wsks planinsku stazu popela se usted jednog lijepog, sunéanog, lipan- skog jutra neka snlada djevojka vodedi za ruku dijete. Unato® vruéem lipanjskom suacu, dijete je bilo ‘odjeveno kao da se brani od Ijute zime. Cinilo se da joj Je pet godina, no imala je dvije, Na djevojéicu su bile navutene tri haljine, a preko toga je bio svezan veliki crveni vuneni Sal pa je mala osoba bila potpuno izobligena figura. Navodno su obje ile iz doline uzbrdo kad su dosle do seoceta koje se nalazilo nasred visoravni, a zvalo se Dérfli [Derfli]. Ovdje su pozivali utnicu gotovo iz svake kuée, éas s prozora, éas s kuénih ‘rata, a Gas i 8 puta, jer djevoitica je stigla u svoje rodno mjesto, Medutim, nigaje se nije zaustavila, nego je otpozdravila svima i odgovorila na sva pitanja u prolazu, —Jesi li umorna, Heidi (Hajdil? — pitala je mlada aievojka. —Ne, vruce mi je — odvratilo je dijete. — Sad smo veé na vehu, mora jo§ malo isdréati i 7 prutiti Korak — ohrabrivala je suputnica Sad im se pridrufila neka Siroka Zena dobrocudnog izgleda. Dijete je hodalo iza dviju poznanica koje su ‘odmah capocele Zivahan razgovor, — Ali kamo, zapravo, namjeravat s djetetom, Dete? ~ pitala je novopridesla Zena, Zelim se s njom popeti na Ochi. Morat ée tamo stat — Zaito dijete treba ostati na Oehiju? Dete, ti nist pri zdravoj pameti. Kako mozeS uéiniti takvo Sto? Kad 10 Guje, stari Ge te poslati kuéit — To ne moze uéiniti, on joj je djed. Ja sam dijete imala dosad, a sad ga on treba preuzeti = Da, kad bi bio kao drugi Ijudi, onda da — potvrdila je debela Barbel. — Pa ti ga pomaies. Sto ée ‘on winiti s djetetom, ito jo8 tako malenim? Kod njega neGe moti ostati, Pa kamo ée8 je odvesti? — U Frankfurt — odvratila je Dete, — Tamo éu dobiti dobro namjestenje. Ne bih hitjela biti na djetetovom mjestu ~—vikala je Barbel i mahala rukama kao da se brani. — Nitko ne ‘ma Sto se tamo gore dogada sa starima, Ni s kim ne Zeli imati posla, Zeljela bih samo mati Sto stari ima na savjesti, jer tako razrogati oti, sim sameat ivi na livadi i gotovo se ne da vidjeti, Svasta se priga o njemu. Zacijelo si Eula nesto o tome od svoje sestre, zar ne, Dete? Ta Barbel se tek nedavno udala u Daft i jo8 nije sasvim upoznata éa svim dogadajima i osobama iz, oko- lice. Njezina debra poznanica, naprotiy, bila je domaéa u Dérfliju i do prije godinu dana Zivjela je ovdje sa svojom majkom. Ty je i umrla, a Dete je preselila u 8 toplice Ragaz i zaposlila u velikom hotelu kao sobarica ‘Tog jutra dosla je s djetetom iz Ragaza vozeci se do Mayenfelda na kolima natovarenim sijenom, na koji- ama je neki njezin poznanik povezao nju i dijete kuéi. Barbel je, dake, sad hejela iskovistti priliku i nesto 9 dotuti, da joj put ne prode beskorisno. Pailjive je primila Dete za ruku i rekla —Ti znas Sto je sa starim, Je li uvijek bio tako los prema Ijudima? ~ Je li uvijek bio takay, ne mogu togno znati. Sad imam dvadeset Sest godina, a on zasigueno sedamde- set. Nese’ vjerovati da ga nisam vidjela od njegove mladosti — odgovorila je Dete i osvrnula se gledaju Jelidijete u blizini, ali Heidi se uopée nije mogla vidjeti Zacijelo ih veé neko vrijeme nije slijedila, a one, u Yara priganja, nisu to ni primijetile ~ Sad je vidim — rekla je Barbel. — Vidi8 Ii je ‘amo? — pokazala je Kaviprstom na planinsku stazu, Penje se uz obronke s Cuvarom kn2a i niegovim koza- ‘ma, U redu, on Ge pripaziti na dijete, a ti modeS bez- brizno nastaviti priéati, ema se mnogo redi, Stari je jo kao mlad Segrt krenuo u svijet, tamo se i oFenio, ali je uskoro izgubio Yenu, O tome nikad nije prigao, a w Dérfliju ne bi bilo nikoga tko bi znao za taj brak da nije, vrativsi se u Fodni kraj, sa sobom doveo djegaka Tobiasa. Upravo stoga Sto nitko nije zmas neito odredeno krudile su svakakve glasine. Starac se, navodno, obogatio, a novac Je ponovno uludo potrosio. Medutisn, zacijelo je jo8 neSto posjedovao, jer je djevaka Tobiasa dao u zatat On je bio normalan Govjek i rado viden od svih ljudi u Dérfliju. Starcu nitko nije vjerovao jer nije bio Covjek 0d povjerenja. Mi smo ipak priznavali srodstvo jer su Aged muoje majke i njegova baka bili brat i sestra. Tako ‘smo ga nazivali Ochi. Buduéi da smio preko ogeve stra: ne bili u srodstvu sa svim ljudima w Dérflija, i svi ostali su ga zvali Oehi, Kako je rastao, pridodali su ma 10 1e Alm Ochi, — All Sto se dogodilo s Tubiasom? — znatizeljno je upitala Barbel, — Cekaj, 10 Ge dogi na red, ne mogu sve isprigati odjedanput. Tobias je izucavao zanat, a kad je zavrsio, ozenio se mojom sestrom Adelheide [Adelhajd] jer su se uvijek dobro slagali. Lijepo su aivjeli zajedno. Ali to nije trajalo dugo. Dvije godine nakon toga, dok je Tobi- as pomages pei gradnji kuée, na njega je pala greda i ha mjestu ga usmrtila. Adelheide je od wlasa i boli dobila groznicu i nikad se vie nije oporevila, a nikad nije bila otporna. Samo nekoliko tjedama nakon Tobia- sove smrti sahranili su i nju. Svi su nadiroko pripovi- jedali o njihovoj twinoj sudbini tiho govoreéi da je to bila kaana koju Je Ochi zasludio bog svojega bezbo2- nog Zivota dok-mu je gospodin sve¢enik drdao propo- vijed, Medutim, on je postao Ijut i nepopravijiv. Nije vike ni s kim razgovarao. To je odmah znatilo da ée Ochi, otkad je u zavadi s Bogom i Yudima, Zivjeti na planinskoj livadi i vise uopée neée silaziti doije. Mi ‘smo wzeli Adelheide kcsebi. Imala je godinu dana. Ljetos joj je umria majka, Ja sam htjela nesto zaraditi u top- licama, uzela sam je k sebi i dala je staroj Urseli da je hhrani. I zimi sam mogla ostati u toplicama. Buduéi da ‘sam mala Siti, mogla sam lako naéi posao. Proljetos su ponovno doSti \judi iz, Frankfurta koje sam lani upoz- nala i hoée me povesti sa sobom, Prekosutra Gemo ot- utovati —Cudim ti se — prijekorno je rekla Barbel, — Sto éu s djetetom? Ne mogu je povesti sa sobom u Frankfurt dok ne napuni pet godina. A kamo ti, 22 pravo, ideS, Barbel? Pa veé smo na pola puta do pa’ u naka, — 1 ja idem tamo kamo moram i¢i — odvratila je Barbel. — Moram govoriti s Cuvaricom koza, ona plete za mene. Hajde, uzdravije! Dete je pruzila ruku prifateljici te zastala dok je va prilazila tamnoj Kolibi u dolini, nekoliko koraka od. staze, gdje je bila priligno zaticena od planinskog vjetra ‘Iu Je Fivio Guvar Koza, jedanaestogoditnji djeéakc koji je svakog jutra odvodio koze dolje u Dérfli da bi ih potom potjerao na pasnjak na ispasu. Njegov je otac vet imao nagimak éuvar Koza, jer j¢ proslih godina obavljao taj posao. Prije nekoliko godina dofivio je ne- srecu prigodom sjeve stabala, Niegovu majku Brigitte svi su prozvali éuvaricom koza, a slijepu baku su na daleko i naSiroko i stari i mladi poznavali pod imenom baka, Djeca su se priblizavala velikom obilaznom putt Jer je Peter pozrawao mnoga mjesta gdje je bilo sva- kojakog grinlja koje bi brstile njegove keve, Pritom je sa svojim stadom Cesto skretao po putu. Samo se dje vojéica te’ko penjala. Iznenada je sjela na tlo, brzo itula Garape i cipele, ponovno ustala, odlozila debeli cerveni Sal, otkopéala koSulju i brzo je skinula, jer joj ie Dete preko sveéanog ruha obukla svakodnevmu odje- u. U sekundi je skiivsla euho i sad je stajala u laganoj podsuknji zadovoljno ispruzivii u zrak gole ruke iz ko- Sulje kratkib rukava, Potom je sve stavila na hrpiew oskakujuéi iza koza i Petera. Tako su djeca, zajedno ' kozama, najzad dosla do Kolibe gdje ih je cekala De te, Cim je ugledala drustvo koje se pribliavalo, glasno se proderala: 2 — Heidi, Sto radig? Kako to izgledaa? Gdje ti je suknja i gal? Nove cipele sam ti kupita za planinu, is- plela sam ti nove Carape, a ti si sve upropastila! Dijete je mirno pokazalo niz brijeg rekavi — Tamo! — Dete je slijedila njezin prst. Tocno ta- mo je neste lezalo, a iznad toga je bila neka crvena toéka, vjerojatno Sal. — To mi ne treba — reklo je dijete nimalo se ne kajuéi zbog svojega pastupka — Ah, nesretna, nerazumna Heidi, pa zar niBta ne ‘mas? — jadikovala je i grdila tetka. Tko ée ponovno iti dolje, za to je potrebno pola sata! Petere, vrati se brz0 i donesi robu! ete mu je prutila novu noveanicu koja mu je blista- Ja ogima. Tenenada je skotio na ravni put uz livadu i, prigajuci, ubrzo dosee do hrpice odje¢e, zgrabio je i rzo se vratio pa ga je tetka morala pobvaliti. — Tu robu mozeS odnijeti Oehiju buduci da ides tim putem — rekla je Dete. Djetak je prihvatio prijed- log. Heidi je veselo napredovala, a koze su skakutale ‘oko nje, Tako je povorka nakon pola sata dogla na veh planinskog painjaka, gdje se na izbetini brda nalazila koliba starog Ochija, iziotena vjetra i arakama sunca, 5 prekrasnim pogledom na dolinu, Iza Kolbe ou se na- lazile tri stare smareke s gustim, dugim, nepotkresanim granama, Ochi je sjedio na klupi, slulom u ustima, ruku polo- Zenth u Keilo, mirno promatrajuei kako se priblizavaiu djeca, Dete i koze. Heidi je bila na éelu povorke. Od- mah je priglt starcu, profit su ruku 1 rekla —Dobar dan, djede! Starae je djevojéiei prugio ruku promatrajuéi je 13 dugim, prodornim pogledom. Heidi je izdrzala pogled ne trepnuv&, jer je died duge brade i gustih sijedih, sraslih obrva izgledao keo Gudan grm. — Zelim ti dobar dan, Oehi — rekla je Dete. — Dovodim ti Tobiasovo i Adelheideino dijete. — Sto ée mi djeca? — kratko upita starac. — A ti ‘amo — dovilmu Peteru, — ti moze iéi sa svojim kozama, Peter je odmah posluSao i nestao, Jonsko mu je bilo dosta Oehijevog promatranja. — Zar bas mora ostati kod mene, Dete? — upita Ochi. Ja mislim da sam, Sto se djeteta ti¢e, tijekom ‘etiri godine ucinila Sto sam mogla, a sad je na tebi da Uugini§ svoje. Kad je to rekla, starge ju je prijekorno pogledao. — Ako mi dijete pocne plakati, Sto éu s njim? ~ To je tvo} problem — odgovorila je Dete. — Mo- ‘ram se vratiti svojemu poslu, a ti Ge se brinuti o dje- ‘eta. Dete nije bila svjesna zbog éega je wzrujana. Na- kon njezinih posljednjih rijeti Oehi je ustaa i tako je pogledao da je ustuknula nekoliko koraka. Potom je prudio ruku i zapovjednickim tonom rekao: — Vrati se odakle si dofla, i ne vraéaj se skoro! ‘To joj nije trebalo ponoviti, Rekavsi njemu i Hetdi zbogom, hitro je potréala niz brijeg. 4 2. KOD DJEDA, Nakon Sto je Dete otisia, Oehi je ponovno sjeo na ‘Klupu ispustajuti velike oblake iz lu, buljegi u pod i ne izustivli ni ried. Heidi je zadovolino gledala oko sebe. Otkrila je staju za koze koja je bila dogradena uz Kolibu i zavirivala unutra, Unutra nie bilo nigega, Dje- vojtica je nastavila istrativati te je, obiSav8i koliby, stigla do starih smreka. Tada je vjetar tako jako tap hoo kroz. granje da je u njihovim vrhovima Sumjelo i brujalo. Heidi je zastala 1 osluskivala. Kad se malo stifalo,otila je iza ugla kolibe i vratila se djedu. — Sto ée¥ sad utiniti? — pitao je dok je dijete sta- jlo pred njim. — Zelim vidjeti Sto ima u kolibi — odgovorila je Heidi — Dodi! — Djed je ustao i usao u kolibu. — Vamnt svoju odjeéu — 2apovjedio je. — To mi vige ne treba — objainjavala je Heid Starac se okrenuo i prodomno je pogledao, a njezine cere ofi su gorjele u iSéekivanju stvari koje su mogle biti unutra — Ne nedostaje joj razboritosti — rekao je polu- elasno. — Zaito ti vie nita nife potrebno? — dodao je slasno. — Najradije bih hodala kao koze, one imaju sasvim lagane nozice —To je dobro, znaf, ali donesi odjegu iz Skrinja Heidi je posluSala. Sada je starac otvorio vrata, a ijete je 32a njega uslo u priligno veliku prostoriju koja se prostirala preko éitave kolibe. Unutra Je bio stok i 1s stolac, u jednom je kutu bio djedov stolae, a u drugom, Je visio veliki ketao iznad ognjigta. Na drugoj strani nalazila su se velika vrata u zidu koja je djed otvario — to je bio ormar. Unutra je visjela njegova odjeca, a u ladicama poslagano par koSulja, Garape, rupci. Na policama su stajali tanjuri, Salice, ase, kruh, dimljeno ‘nies0 i sir Heidi se brzo priblizila, ugurala svoju odje- Gu Sto je dalje mogla izn djedave odjeée, tako da se nije mogla lako naéi, Pomnjivo je razgledala prostoriju i upitala: — Gale én spavati, djede? — Gdje god hoées — odgovorio je ‘To joj je dobro dos, Pretrazila je sve kutove i uz Ajedov krevet ugledala uspravijene male ljestve. Hel i se popela na njih i dospjela na tavan. ‘ly je bila miri8ljiva, svjeza hrpa sijena, a kroz okruglo okno pro- tezao se pogled duboko u dolinu. — Ovdje Cu spavatil — vikala je Heidi odozge. — Ovdije je lijepo! Dodi i pogledai, djede. — Veé znam za to — orilo se odozdo. — Sad éu napraviti krevet — ree ponovno zaposle- no dijete kreCui se tamo-amo po tavanu, — All ti se ‘mora popeti i donijeti mi lanenu plahtu koja dolazi na Ikrevet za spavanje ~- Dobro — rege djed. Nakon nekog vremena oti ao je do ormara i pretravio ga. Potom je iavukao lane- nu robu i vunenu deku, Mislim da bismo miogli neSto pojesti, Sto ti kazes? — upitao je djed, Heidi je u Zaru spremanja kreveta zaboravila na sve ostala, Sad se sjetila jela i osjetila je veliku glad potvrdivai da se slade s djedom. ® — Gaje ée8 sjesti? — pitao je Oeki. — Sjedit cu na nekom stolen. —- Heidi je bro otisla do ognjista i donijela tronozac na koji je siela = Ima samo jedan stolac, afi je malo prenizak — rege died, -— I's mojega stolea bi ti bilo prenisko da bi mogla dosegnuti stol. A sad moras nesto jesti. Dodi! Potom je ustao i ulio u zdjelicu mlijeko — Voli8 li mlijeko? — upitao je. Nikad nisam pila tako dobro mlijeko — odgovo- rila je Heldi — onda ti moram dati jo. —Djed je ponovno napu- nip zdjelicu do vrha i stavio pred djevojéicu. Ona je zadovolino jela kruh namazan mekim sirom, Kad je objed bio pri kraju, died je otiSao u staju i sve doveo u red, a Heidi ga je pozorno promatrala: prvo je po- ‘meo, potom prostro svjeZu slamu kako bi Zivotinje ‘mogle spavati na njoj. Zatim je oti8ao u oblianju radi onicu i sjekao pravilne okragle Stapave te ih blanjao nna dasci buSe¢i rupe u njima I stavijajuéi u njih okru- gle Stapove tako da stoje uspravno. Tz toga je odje- danput nastao stolac, isti onakav kakav je imao djed, ‘samo mnogo vei, a Heidi je s éudenjem promatrala predmet ne izustivsi ni rijet. Tako je dosla veéer. U starim smrekama je potelo jate Sumjeti, Jak vietar puhao je i Sumio kroz. guste vehove. To je tako milo odjekivalo w Heidinim uima i sreu da je bila vesela te je, vrlo radosna, skakutala ispod smreka, Tada je odjekauo neki oStar aviduk. Heidi presta- ne skakutati, a djed izide van. Odozgo su skakuéuéi dolazile koze, a usred stada bio je Peter. Radosnim usklikom Heidi se pridrudila stadia i pozdravila prija- telje Sto ih je jutros upoznala, Kod kolibe je sve stalo, ‘iz stada su izitle avije velike lijepe i vitke koze, jed na bijela i jedna smeda. Priblizile su se djedu i tizale mu ruke jer bi im uvijek dao malo soli. Peter je nestaosa svojim stadom. Heidi je bila sret- nna mbog Zivotinja, — Jest li one nase, djede? Ulaze li u staju, ho¢e li ‘stati stalno Kod nas? Heidi je radosno postavljala pitanja na koja je djed jedva odgovarao, Onda je upitala — Rake se one zovu, djede? — htjelo je znati dije- te. — Bijela koza se zove Sehvinli (Svenli = Labu- i), a smeda Bari [Berli = Medvjedié] —odgovorio je ajed. — Laka noé, Schwan, laku nog, Barli — govorila Je Heidi dok su koze nestajale u unutrasnjosti staje. Potom je Heidi sjela na klupu, potela jesti kruh i piti miijeko. Ali zapuhao je jak vjetar pa je brzo zavrSila, usla unutra, popela se u krevet i potom tvrdo i slatko zaspala, ‘Nedugo zatim, jo8 prije nego se potpuno smraéilo, i djed je legao na svoj krevet jer je ujutro veé s prvim suncem bio vani, a ono je Yeti velo rano izlazilo iznad brda. Usred no¢i died je ustao, papeo se Ijestvama i prifao Heidinom krevetu, Sad je svjetleéi sioj mjese- Cine ulazio unutra i obasjavao Heidin krevet. Ona je spavala wrarenih abraza pod teSkom dekom, mirno le- ZeGi na svojim okruglim rucicama i sanjajuéi ugodne snove. Lice joj izgledalo dobrocudno. Heidi se ujutro probudila zaéudeno gledala oko se- be uopée ne znajuéi gdje se nalazi, Ali kad se vani za€uo djedov duboki glas, odmah je shvatila odakte je ddodla i da je sad bila na pasnjaku s djedom, Bila je vrlo vesela kad se prisjetila koliko novoga je vidjela jucer i Sto bi danas opet sve mogla vidjeti, ponajprije koze Schwainli i Barli. Heidi je hitro iskotila iz svojega krevete i za nekoliko minuta odjenula ono Sto je juéer nosila, Potom je sisla niz ljestve i iziSa ispred Kolibe. Th je veé stajao cuvar koza sa svojim stadom dok je djed upravo izvodio Schwanli i Burli iz staje kako bi se & prildjudile stadu, Heidi im je potréala u susret da ih pozdravi — Zelis li igi sa mnom na panjak? — pitao je djed. Heidi je to jedva doéekala i radosno je poskakiva- 1a — Prvo se mora oprati i biti cista, nace Ge te sunce, koje gore takolijepo sj, mit ao te ugleda prijav, Pogeda, tamo je ve pripremlieno za tebe. — Djed je pokazao na vellku kantu punu Vode koja je stajala van okupana suncem, Held! je ptrésla onamo itprala se sve dok nije bila Sista, Za to vileme djed je uSeo «klibi pozeao Petera oa ovamo, Koz generale, i ponest sa sobom ress zbil Peter je Cudenjem posiaonaredbu i prutio svoju 1 Koj Je noso sromase! obj — Oevori — zapovyedio je djedstavljajuél unutra ‘ek komad krua isto tli komad sir, Peter Je od dudenja ravrogatio svoje okrugle of! jer su ti Komadi bill dvostruo vet od onth Koj je obigno imao za vod siromaini objea “Sad jf unutra daz zjeica — nastavi je sta rac — jer euriea ne zna must Koze pa ne mote pit mljeko kao 29 ubjed ée joj dati dvie pune 2djlice fer ide stobom Teste Kod tebe dok se ne vrais. Pact diane padne sa stijena, jsi li €u0? Sad su radosno ii na pasnjak. Vjetar je w noéi oxjerao i posledaji oblai.‘Tumnoplave nebo gledalo Je ha sve strane, ausred njega sia fe sunce i obasjavax To zelenipainjak. Sve plavo zat cvijece ie podigaulo ‘svoje glave. Heidi je skakutala tamo-amo kliéu¢i od adost jer 10 Bile cele hrpe ijepih crvenih jagl- @) a, blistali su plavi goréaci, a zlatne rue snjetnih lis tova osmjehivale su se na suncu klimajuéi glavieama, Odusevljena svjetlucavim cvjetovima, Heidi je zabo- ravila na koze i Petera — Dodi za mnom — vikao je Peter. — Ne smije pasti preko stijena, Oehi ti je to zabranio, Panjak na kojemu se Peter obitno zaustavijao sa svojim kozama, a koji je preko dana bilo njegovo mie- sto boravka, lezao je u podnodju visokih stijena. Na Jednoj strani painjaka, duboko dolje, prostirale su se stjenovite provalije te je djed imao pravo &to je upozo- ravao na opasnost. Kad su do8li na to mjesto, Peter se isprutio koliko je dug i Sirok na suncem obasjan pa’- jak jer se morao odmoriti od napornag penjanja Heidi je sjela pokraj ispruzenog Petera gledajuci ‘oko sebe. Dolina je bila daleko dolje, u punom siaju jutra, Heidi se nikad u Zivotu nije tako dobro osjeéala. Sad je iznad sebe Cula prodornu buku i krestanje, a Kad je pogledala, nad njom je krudila velika ptica kakvu nikad prije nije vidjela, — Petere, Petere, probudi se! — glasno je vikmula Heidi. — Pogledaj, ptica grabljivica je tu. Pogledaj! Pogledaj! Peter je ustao i skupa s njom promatrao pticu koja je, diguei se sve vise u nebesko plavetnilo, konaéno nestala imad planinskih stijena, — Kamo je nestala? — upitala je Heidi prateci napeto pticu. Kuéi, u gnijezdo — objatnjavao je Peter, — Je li ona tamo gore kod kuée? Zaito odlazi talo? ato Sto mora — objanjavao je Peter. Oko podneva je Peter donio vreéu, potom je weo @ zdjelicu iw nju namuzao lijepog svjezeg mlijeka od kkoze Schweénli, Potom je pozvao Heidi. Heidi je hvatala njezino mlijeko i ¢im je postavila svoju praznu zéjelicu, Peter je ustao i donio drugu. Heidi je odlomila komad svojega kruha, pruzila ga dje- aku skupa s velikim komadom sira i rekla: — Moke’ uuzeti, meni je ovo dovoljno. Heidi je nijemo gledala u Petera. On je jo malo oklijevao, a onda je pogledao shvativ8i da misli ozbilj no. Uzeo je njezin poklon, zahvaino klimnuo glavom ddrZeéi tako obilan objed kakav u svojemu Zivotu éuva ra koza jo8 nikad nije vidio. Heidi je 2a to vrijeme promatrala koze. — Kako se sve one zovu, Petere? — upitala je, ‘To je on sasvim totno znao i mogao je sve zapam- titi jer je osim toga malo toga imao za pamtiti. Poteo ih je bez prekida imenovati jednu za drugom. Heidi je pozorno sluSala i nije proslo dugo vremena a sve ih je mogla razlikovati i zvati njihovim imenom, Peter je zavr8io s objedom te ponovno prisao stadu 1 Heidi koja je sve to promatrala, Dvije najljepSe i najéigée koze ucijelom stadu zasigurno su bile Schwnli i Bari, eter je iznenada ustao i velikim karacima igao kkozama dok je Heidi tréala za njim. Zecijelo se nesto dogodilo. Nije smjela zaostati. Peter je pritréao stadu ‘sa strane paénjaka gdje su gole i strme stijene duboko padale. Ako bi-se neka nesmotrena koza tu nasla, mo- gla je lako pasti i polomiti noge. Ugledao je radoznalu ozu koja je skakutala s te strane odakle se druga koza upravo pribliZavala rubu ponova. Peter se isprudfo na oi oS u padu uhvatio Zivotinju za nodicu pritom je ® is zadrZavsi. Koza je bijesno i iznenadeno meketala jer je tvrdoglavo nastojala i¢i naprijed, a sad je bila spri- Jeena u svojoj veseloj pustolovini. Peter je pozvao Heidi da mu pomogne jer nije mogao ustati gotovo iSCupavsi kozi nogu. Heidi je veé bila tu, Znala je da ‘mora nesto udiniti, Brzo je i8éupala nekoliko stabljika ‘mirisnih trava, stavila ih kozi pod nos i mimo rekla: — Dodi, dodi, kozice. Trebate bi razumjetil Pogle- aj, tu moze8 pasti i slomiti nogu, a to ée ti nanijeti wzasnu bol, ‘Mala koza se brzo okrenula veselo pasuéi travu iz Heidinih ruku. Peter se uspravio i ukvatio kozu za uzicu na kojoj je bilo vezano zvonce, Heidi ju je zgrabila s druge strane i tako su oboje odveli bjegunicu natrag u stado koje je mirno paslo. Tako je neopazeno prosao ddan i sunce je podelo zalaziti iza bra. Heidi je ponovno sjela na zemlju mirno promatra- Juéi plave zvondiée i ruze u Zlatnom sumraku, u poze eno} travi, dok su stijene svjetlucale. Heldi je iznens da ustala i viknula: —Petere! Petere! Gori, gori, gor Cijeli brijeg goril 1 debeli snijeg preko gori, i nebo. Ab, pogleday, pogle- daj, visoki stjenoviti brijeg sav je waren! Ab, lijepi Zareni snijeg! Petere, ustaj! Vatra je kod ptice grab- Ijivice, Pogledaj stijene, pogledaj smreke, sve je u var tit — Uvifek je tako — rekao je Peter zadovolino gu- leéi svoj prutié — ali to nije vatra, — Sto je to, Petere? — upitala je Heidi ponovno, — To nastaje samo od sehe — objainjavao je Peter Oh, pogledaj, pogledaj! — vikala je Heidi vrlo uuzbudena — odjednom postaju rumeni. Pogledaj onaj @ brijeg sa snijegom. A tek onaj s visokim, Siljastim sti jenamal Kako se zovu, Petere? — Brijegovi nemaju imena — odgovorio je Peter — Ah, Kako je lijepo! Rumeni snijeg, pogledaj! Ah, sada su sivi, ah, ah! Sad se sve gasi! Sve je nestalo, Petere! — Heidi je sjela na zemlju. Bila je tako zbunje- nna kao da je uistinu sve ilo svojemu kraju. — Ujuiro je iznova tako — objainjavao je Peter. — Ustaj! Moramo kuéi Dozvali su koze i krenuli kul —Je li tako svakog dana na painjaku? — upitala je Heidi silazeéi niz panjak s Peterom. Uglavnom — odgovori on, ~ Ujutro ée opet biti tako? — htjela je znati Da, da, veé ujutro — uvjeravao ju je Peter: Sad se Heidi opet razveselila jer je to na nju asta vilo jak dojar, Sutect je razmiSljala 0 mnogim stvari- ma dok nist do8ii do Kolibe na planinskem proplanku. ‘Tada je ugledala djeda kako sjedi pod smrekama i na: mjefta klupu, —Djede! Bilo je lijepo — rekda je Heidi, — A zasto je ptica grabljivica tako krijestala? — Sad 6e8 se oprati, a ja idem u staju po mlijeko. Zatim idemo zajedno u kolibu veéerati, a onda éu ti odgovorit Kad je Heidi sjela na svoj stolac pred zdjelicw ml jeka, djed je bio pokraj nje, pa Je odmah ponovno za- pital Zasto ptica grabljivica tako krijesti, djede? — Ruga se ljudima Sto skupa Zive u selima, a wea Jamno se mrze. Ovako im se ruga: kad biste se razisli i popeli ovako visoko kao ja, bilo bi vam bolje! — Djed 24 je to tako dojmljivo izeovorio da joj se krijestanje jos bolje urezalo u paméenie, “Zato briegovi nemaju imena? — ponovno je upi- fala Heidi — Tmaju imena — uzvrati je djed. — Kad bi mi mogla opisati neki da ga prepoziam, mogao bih ti reéi kako se zove. Heidi je toéno opisala stjenoviti brijeg s dva visoka veha, a djed prijazno reve: — Teéno tako, poznajem ga, zove se Falknis. Jesi i vidjela joS neki? Heidi je opisala brijeg s pokrivatem od rumenog snijega koji je zatim postao erven, odjedanput sasvim blijed i pa kraje se ugasio, Injega poznajem — rekao je djed, —to je Scesa- plana. Sad je Heidi ispritata sve o cijelom danu, a poseb- no o vatri uveger. Djed je trebao reéi odakle je dosao, Jer Peter o tome nista nije znao. — Vidi8 — objainjavao je djed, — to radi sunce kad brdima kaze lakeu noé i jos im baci svoje najljepse zrake, da ga ne zaborave dok ge ujutro ne vrati ‘To se Heidi svidjelo i gotovo da nije mogla dogeka- 1 ponovni dolazak jutra kad €e padi na ispasu. 3. KOD BAKE Taljedeéeg se jutra pojavilo svijetlo sunce, a odmah zatim dosao je Peter s kozama. Ponovno su svi krenuli gore na paSnjak. Tako je prolazio dan za danom, a Het di je od pastirskog Zivota dobila rumenu boju te je bila tako jaka i zdrava da joj nigta nije nedostajalo. Kad je doSla jesen i vjetar poveo jage puhati, djed je rekao: — Danas ostaje8 ovdje, Heidi. Malo dijete poput tebe vjetar moze jednim trzajem otpuhati preko stije- na u dolinu, Kad je to Peter Cuo, bio je vrlo nesretan. Odjednom nije znao Sto ée od dosade diniti kad Heidi vise ne bude 'snjim, Zatim je otiSao po svoj obilni objed. Koze su tih dana postale tako jogunaste da su mu zadavale ‘dvostruko vie posla, Toliko su bile naviknute na Hei- dinu prisutnost da nikamo nisu htjele igi bez nje. Heidi niked nije bila nesretna jer Je u svemu gledala lijepu stranu: i djedovo éekiéanie, piljenje i tesanje bilo joj je Jako zanimljivo. Dogodilo 'se da je djed upravo pri- remao lijepe okrugle kozje sireve, a njoj je bilo po- sebno zadovoljstvo promatrati taj Cudni rad pri Koje- mu je djed golim rukama mijeSao sadriaj velikog ko- tla, Heidi je tih zimskih dana najvige privlatilo njiha- nje i Sum triju starih smreka iza kollbe. To se dogadalo ponekad, i nigta nije bilo tako lijepo i cudesno kao ovo duboko tajanstveno huéanje u vrhovima smreka, Zahladnjelo je i Peter je puhao u ruke kad bi kre- tao sa stadom na paSnjak rano ujutro. Potom je iznena- a preko noéi pao duboki snijeg i ujutro je cijeli pas- njak bio bijel. Cuvar koza nije mogao voditi svoje sta- 26 do, a Heidi je zaéudeno gledala kroz mali prozor. Buduei da je snijeg ponovno poteo padati, neprestano su se gomilale debele pahuljice dok snijeg nije bio toliko vi sok da se prozor nije mogao otvoriti. Ostali su zatvoreni u kuéici. Djed je sutradan iziSao van i o€istio snijeg oko cijele kuée praveéi pritom velike snjezne hrpe. Sad su prozori i vrata opet bili slobodni, Sto je bito dobro. Dok su popodne djed i Heidi sjedili pokral va- tre, neSto se lupajuéi priblizilo. pritom neprestano udaralo 0 drveni prag te najzad otvorilo vrata. To je bio éuvar koza. Nije to Ginio iz nepristojnosti, nego da Di stresao snijeg sa svojih cipela. Peter je, zapravo, sav bio pokriven snijegom Jer se morao probijati kroz fgoleme snjezne nanose. $ njega su visjeli veliki koma- ai snijega koji su se zbog oftre hladnoce zaledili. On, ‘medutim nije popustao: danas je htio ici k Heidi jer je nije vidio veé osam dana. — Dobra veter! — rekao je dok je ulazio. Pri8ao je vvatri Sto je blige mogao ne rekavsi vige nista, Heidi se zadovoljno smijedila jer je on bio tu. Zacudeno ga je promatrala jer se toliko priblitio vatri da se snijeg na rnjemu poéeo topiti posvuda pa je Peter izgledao poput slapa, — Pa, generale, kako si? — upitao je died. — Sta- rac je ostao bez vojske i moras glodati pisaljl. = zasto mora glodati pisalju, djede? — odmah je upitala Heidi — Zimi mora ii u Skolu — objasnio je djed. — ‘Tamo se wei Gitati i pisati. To ponekad te8ko ide, pa si pomogne’ time da glodes pisaljku. Zar ne, generale? — Da, tako je — potvrdio je Peter. Sad je Heidi shvatila o Gem je rijeé. Imala je mno- a 0 pitanja u vezi sa Skolom i onim sto se tamo doge- dalo. neprestano je gledala Petera, U razgovoru je pro- ‘lo mnogo vremena. I Peter je morao sudjelovati pa mu se u meduvremenu odjeéa osuila, Uvijek mu je bilo teSko pretotiti svoje predodabe u rijedi koje su znatile ono éto je mistio, ali ovaj put mu je bilo osobito teSko, jer jedva Sto je sklepaa neki odgovor, a Heidi bi mu veé nabacila dva ili tri neogekivana pitanja, i to uuglavnom ona éiji su odgovori zahtijevali cijelu rege- nnieu, Tijekom razgovora djed je bio miran, ali je Gesto ‘tr2a0 usnama, Sto je bio zak da shula, — Dakte, generale, bio si u vatri i potrebna ti je okrepa. Potoin je djed ustao i donio veéeru iz ormara Peter je razrogacio of kad je vidio koliki mu je komad lijepog suSenog mesa Oehi stavio na kri8ku krubs, akon 8to je rekao “Laku noé” i “Hvala ti, Bote” i kad Je vet dosao do vrata, jo8 jednom se okrenuo i rekao: —U nedjelju dolazim ponovno, za osam dana. Ti bi dotad trebala posjetiti i baku. Tako je ona rekla Djevojéici je bilo nesto sasvim novo da je trebala ii nekome, Veé ujutro Heidina prva rijeé fe bila: —Djede, sad moram zacijelo igi baki, jer me ogeku- se. —Shijeg je previsok — odgovorio je djed ne dopus- HSL joj. Cetvrtog dana, kad je snjezni pokrivaé posvuda bio zaleden, a lijepo sunce bacalo svoje zrake na prozor, Ochi se popeo na tavan sa sijenom, donio debelt deku i rekao: — Dodi! Dijete je radosno skakutalo za njim u ovaj blistavi snijezni svijet. 28 Died je uSao u ostavu i izgurao Siroke saonice. Sjeo je na njih,stavio djevojticu na krilo, umotao je w deku 1 évrsto obuhvatio lijevom rukom, Desnom riikom uh- vatio je Sipku i potréao gurajuci saonice koje su tako krenule da se Heidi cinilo kako let! poput ptice. Sao- nice su se zaustavile upravo kod kolibe Euvera koza Died je spustio djevojtieu 2 sanica, izvukao je iz deke i rekao: — Idi unutra, a kad se poéne smrkavati, kreni na put Kad je Heidi uila u sobicu, stala je pred stol za keojim je bila Zena Koja je krpala Peterov prsluk. U kutu je sjedila stara pogrbljena baka i plela. Heidi je odmsh mala tko je to — Dobar dan, bako. [Baka je digla glavu i potrazla ruku koja joj fe bila isprufena, Primivii je, sjemo ju je opipavala jo8 neko vrijeme i potom rekla ~ Jest li ti to, dijete, kod Alma Oehija? Jesi li ti Heidi?” — Da, da — potvrdivala je djevoiti ‘sam dala ¢ djedom saonicama — NeSto mora biti u onome Sto Peter priga o Almu Ochiju — rekia je baka, — Mislla sam da dijete nije velo ni i tjedna gore. Kako izgleda, Brigitte? — Lijepo je gradena, kao Sto je bila Adelheide — ‘agovor Brigitte, — ali ima ene o@i i kovréavu Kosu kao tto je i Tobias imao, ai djed. Mislim da siti obo- Heidi nije ila bespostena. Gledala je unaokolo, sve pozomo promatrala i onda rekla — Vili li, bak, tamo se mige Kapak na prozoru, a — upravo 2 ded bi smjesta zakucao Gavao da ga opet uévrsti — Ah, ti, dobro dijete — rekla je baka. — To ja ne ‘mogu vidjeti, ali mogu éuti. Ni8ta se vie ne dri zajed- no, a noéu, Kad spavamo, pomalo se bojim da sve ne padne na nas i na mjestu nas ubije. Ah, nema Govjeka koji bi neSto mogao popraviti na ovoj kolibi. Peter se ne razumije u to — Ali zaSto ne pogleda, bako? Pogledaj ponovno tamo ... — I Heidi je jasno upevila prst na to mjesto. A, dijete, ja ne mogu nista vidjeti —3alosno ée baka ‘Heidi je brizmula u glasan plaé. Neprestano je jeca- la: — Tko ti mode pomoéi, zar ne moze bas nitko? Baka je pokuliala utjesiti dijete, ali to joj nije po8lo za vukom, ‘Tada je Heidi neSto drugo palo na pamet te je pote. 1a pritatio svojemu Zivotu s djedom, 0 danima na pas: njaku i o sadaSnjem zimskom Zivotu, Baka je vrlo po. zorno sluSala, Priga je izmenada bila prekinuta glasnom lupnja: vom na vratima. Buéno je uSao Peter. Kad je ugledao Heidi, lice u je poprimilo radostan izraz.lica — Pa je li moguée da je veé doSao iz. Skole? — imenaden0 je rekla baka. —Veé godinama mi popodne nije prosie tako brzo, ~ Dobra veder, Peierli, kako ide éitanje? — Isto — odgovorio je Peter. — Tako, tako — rekla je baka uzdifuéi, — Misia sam da Ge se neito promijeniti — Zasto mora doéi do promjene? — priupitala je Heidi sa zanimanjem, —~ Samo mislim da bi jo§ éitanje mogao nautiti 30 Tamo na polict imam stari molitvenik. U njemu ima lijepih pjesama koje tako dugo nisam éula, a vise ih se ine sjeéam, Kad bi Peter naudio éitati, nadam se da bi mi ponekad protitao neku dobru pjesmu. Ali to je nje mu pretesko; Mislim da moram upaliti svijetlo jer se vveé smratilo — rekla je Peterova majka koja je i dalje ‘marljivo krpala prsluk.— Popodne mi je proslo a da nisam ni primijetila. 31 Tada je Heidi skoda sstlea hitroispruiilarutice i reba: = Laka no, bako, moram Kuéi &im se strat Bala je zabrinato vikala ~ Cela, éokaj Heidi, ne smijeS sama ii, Peter sora igi § tobom! CajeS 1? ‘Djeca su fedva napravila par koraka uz brdo kad su vidjel djeda Kosi Je sileio odozgo. Opet je évrsto Uimotao djevojeien u dk, uzeo jeu narueje i popeo se ue brdo, Cin su doi gore, Heidi je rekl: : ~"Djede, stra moramo ponijeti cekié i veiki da vao i prigwrstit kapak kod bake i zakucati mnoge é2- le, jer kod nje sve Skripi i ilapa Hela se prijubila uz djeda gledajuct ga s bezgra nignim povjerenjem. Starec je rekac "Da, Heidi, pobrinut Gemo se da kod bake sve bude u red I da nifta vige ne klape Djed je odriao rij. ljedeseg popodneva su opet putovali sionicama. Kuo i prethodnog dana, ostavio je Starae dijete pred vratima Kozareve kolibe i rekao: Udi sad unutrai kad se smrati, izidi pred ku im je Heid otvorila vrata usla w sobu, baka je via i uta: — Dolaz,eijete! — Heidi je potréaa k njoj 1 od- mah primalila nisi stolae. Odjedanput su se zai Shain udaret da se baka stresla od straha i drScuci rekla Ah, moj Bote, sad ée se sve sruit Al Heid je uel Ne, ne, bako, nebo} se. To je ded sGekigem. Sad on ave udvrSéuje da se vige nikad ne bof 32 — 0, zar je takvo Sto moguée? — povikala je baka. — desi li Gula to, Brigitte? Tzidi van i ako je to Alm, Oehi, reci mu neka ude unutra na trenutak da mu se ‘mogu zahvaliti Brigitte je izi8la. BaS kad je Alm Oebi velikemn sna- gom zakucao Klin u zid, Brigitte mu je prigla i rekla: Zelim vam dobru veter, Oehi, Majka i ja vam moramo zahvaliti 50 nam Ginite takvu uslugu: — Skeatil — prekinuo ju je starac, — Ono Sto vi mislite 0 Almu Oehiju, ja veé znam, Udi sad unutra, a Sto treba popraviti, naci éu sim. Brigitte je odmah poslusala. Znala je da se Oehiju nemoguée suprotstaviti. Kucao je dalje sve dok nije zakucao posljednji Eavao koji je ponio sa sobom. U neduvremenu se spustio mrak 1 tek Sto je izveo svoje saonice iza staje s kozama, Heidi se pojavila na vrati ‘Tako je prasia 2ima, U twin Zivot slijepe bake na- poker je, nakon nekoliko godina, uSla radost, a njezini dani vise nisu bili dugi i mraéni, Od ranog jutra je osluskivala lagane korake, izlazila na vrata, a dijete bi skakuéuéi dolazilo, Baka bi svaki put, izvan sebe od sreée, rekla: Hvala ti, Boze, ponovno dolazit Heidi bi siela pokraj nje, Cavrljala i veselo pritala ‘o svemu Sto je znala. Baki su sati prolazili a da nije niti primjecivala. Djed je bez suvi8nih rijeti svaki put nosio éekié i drugi alat i ponekad tijekom popadneva kuca0 po ko- zarevo} kucici. Vie nije tako Skripalo i klapalo po ku- Gi, a baka je spavala dobro, kao niti jedne zime dotad Nikad, ba nikad neée to zaboraviti Oehiju. 3 4, DOLAZI POSJET Zima je br20 prosla, Ijeto jos brZe, a veé se nova zima ponovio biitila kraju. Heidi je bila sretna i vesela i svakog se dana sve vige radavala dolazecim proljet- nim danima. ‘Kad je Heidi jednog sunéanog ofujskog jutra tréka- rrala unaokolo i veé deseti put preskotila kuéni prag, ‘umalo nije pala od straha kad je pred sobom ugledala starog crnog gospodina koji ju je promatrao ozbiljnim pogledom. Medutim, on joj se prijateljski obrati — Ne mora me se platiti Ja volim djecu. Daj mi rruku! Bit ée da siti Heidi. A gdje ti je dea? = Sjedi za stolom i reze — rekla je Heidi ponovno otvorivsi vrata. Tp je bio stari Zupnik iz Dorflija. Ochi ga je vee godinama dobro poznavao, jo8 otkad je Zivio u dotini i Dio njegov susjed, Zupnik je u8ao u kolibu, pri8ao starcu Koji je pognu- to radio nad svojom rezbarijom i rekao: — Dobro jutro, susjede! —- Ovaj je zaéudeno podi- pao pogled, ustao i rekao: — Dobro jutro, gospodine Zupni Potom je stavio stolac pred gospodina i rekav: — Ako gospodin Zupnik voli drveni stolac, ovdje je jedan, Gospodin Zupnik je sjeo. — Danas sam dogao kako bih s tobom popriao 0 negemu. Suteci je promatrao dijete koje je stajalo na vrati- ma. 34 — Heit, ii kozama—rekao je djed. Hei je istoga trenutka otila — Djevojéica je vee prife godinu dana trebala post 1uSkotu, al ove aime ta je priieko potrebno— rekao je iupnik — Ne namjeravam je slati u 8kolu — bio je djedov odgovor.Zupnik je zaéudeno gledao starca koji je pre- IeriZenih rok sjedio na klupi i dinilo se da nege popus- tit, — Sto Zeli8uéiniti od djeteta? — upitao je potom sgospodin Zupnik. — Nita, Raste i napreduje s Kozama i pticama, $ njima joj je dobro i od njih ne moze naueiti nia zl. — Ali dijete nije ni Koza ni pea, Tako ne uéi niSta 2 od tih svojin prijatelfa, od njih nege nite navdit. ‘Ona ipak treba nesto nautiti jer je vrijeme 2a to. Ovo je bila posljednjazima da dijete nije iso u skolu. Slje- deée zime Ge igi u akoly, ito svakoga dana —To neéu utiniti, gospodine Zupnige — nepokoleb- lio je rekao starac. —Pa zar miss ozbilino, zat ne postoji nagin da se opametis? ZaSto tako turdoglavo ustrajeS na svojemu nerazumnom plan? — rekao je gospodin Zupnik po- malo Ijutito. — Proseo si svijet, mnogo toga si vidi, a mogao si i mnogo toga nautiti, Mogao bi biti malo uvidavniji, Ochi. — U redu — rekao je starac, a glas mu je odavao 4a u dusi vike nie bio tako miran, — pa zar gospodin Zupnik 2aista misli da cu ja stvarno sliedese zime, u Jedena jutra, kroz oluju i snijeg slati njeano dijete n brijeg na put dug dva sata, a naveter je opet pustiti samu da se vtaéa? Ponekad je oluja tako jaka da bi se 35 { jedan od nas dvojice mogao ugusitiu vjetru i snijegu, 2 kamoli dijete kao Sto je ona. Mozda bi se gospodin ‘upnik mogao sjetiti djevojéigine majke Adetheide ko- ja je takoder bila vrlo njezna, Neka mi nitko ne dolazi ineka me ne prisiljava, — Potpuns si u pravu, susjede — prijateljski je rrekao gospodin Zupnik. — Odavde ne bi bilo moguce slati dijete u skolu. Vidim da je dijete, pa wéini nesto radi sebe. Sidi ponovno u Dérfli i Zivi opet s Jadimat Kakav je to Zivot — sém, ogoréen, protiv Boga i judi ‘Alm Oehi je sigumno i Evrsto odvratio: — To Sto gospodin Zupnik misli sasvim je u redu, Ali ono Sto on ogekuje, ja neéu uéiniti. Dijete neéu poslati u Skolu, a neéu ni siéi u selo. — Bog ti bio na pamogi — rekao je gospodin Zupnik 4, eaino iziSav8i kroz vrata, poéeo Se spustati niz bri- Jee. Prije nego sto su zdjelice od objeda bile posprem- ene, jo8 je netko dosao u posjet. To je bifa Dete. Imala Je lijep Se8ir s perom i modernu haljinu. Ochi ju je ‘dmjerio od glave do pete ne rekavSi ni rijeé. Dete je, medutim, htjela prijateljski zapoteti razgovor rekav8i da je Gula neste nevjerojatno, Sto bi Heidi moglo usce- Giti, Smjesta je provjerila cijela star. Bogati ljudi iz Frankfurts imaju kéi jedinicu koja je nepokretna, uw invalidskim kolicima, i rado bi imala prijateljicu kuci, Gospodarica kuée je izjavila da Zeli neiskvareno dijete koje nije kao druga deca. Dete se odmah sjeriia Heidi te je smjesta otiSla, opisaia Heidi i njezin kavakter, na 3to je gospoda odmah pristala, Sad nitko ne mode znati kakva sreéa Seka Heidi — Jesi li zavréila? — prekine je Oehi koji dotad 36 Auto, dJesam — rekla je Dete kimnuvii glavom. — Ponafa se kao da sam rekla najobigniju stvar. Nema Govjeka koji ne bi zahvaljivao Bogu na nebu kad bih smu donijela vijest kak sam donijeta tebi —Odnesi je Kore hoées, Ja ne elim niita od toga suo je rekao Ochi Dete ie, medutien, nastavila vient — Da, reéi &1 ono Sto mislim. Dievojici je osam godina. Nit umije nti zna Sto, at je ne Zeli8 niu Skolu niu rea poslat. To su mi rekli dole u Dérflija, a ona je dijete moje jedine sestre. Ja moram odgovaratt 28 iu — uti! — gatemio je Gehi. — Uzmi je i odvedil Ne dla mi snjom nikad vie pred oti. Ne elim je vidjeti 5 pernatim SeSirom i éuttrijeti Koje si i danas i2go- vorila! Dugaékim korscima Ochi je iisao kroz vrata okwarila si djedu raspolozenje —rekla je Heidi prijatelshi gledajuel tet Sve ée biti dobra — navalivala Je Dete. — Janne idem — rekia je Heid. Sto kages? — nastavia je Dete. — Ne budi glupa { twrdorlava kao Koza. Cula si Sto je Ochi rekao. Ne smijem mu vige iiéi pred ofi. On ne Zeli da pode’ sa nom — Mogu li se vratitikuGi odmah veseras? — eita- le je Heid — Motes se vratiti kuéi kad god zatelis. Danas idemo w Mayenfeld, a sutra se penjemo u vlak Koji ée te vrlo brzo dovesti ud. To je tako lako Dete je wzela Heidi za roku i tako su site nizbri- jeg. Prolazeci kraj kozareve Kolibe, Heidi je rela 38 — Moram reéi baki da me vide ne eka. Ali Dete upravo to nije htjela pa je, umirujuci aijete, rekla da trebaju pozuriti kako ne bi dosle prekasno, — Vidjet 603, svidjet ée ti se u Frankfurtu da vise nikad neéeS pozeljeti otiéi odande, a ako ipak potelis igi kuéi, modeS odmat, { joS usput ponijeti baki nesto Sto bi je obradovalo. ‘To je umirilo Heidi i vrlo joj se svidjelo, Heidi je bez protivijenja posla s njom, — Sto bih mogla donijeti baki2 — priupitala je na- kon nekog vremena Heidi — NeSto dobro — rekla je tetka, — Tako lijepe, ‘mekane, bijele kruhove, to ée je obradovati. Ona vise ne moze jesti tvrdi erni keruh, — Da, uvijek ga daje Peteru govoreéi da joj je retvrd, u Sto sam se i ja uvjerila — potvrdivala je Heidi — Moramo poZuriti, tako Cemo veé danas stiéi ‘Frankfurt pa ée8 se moéi sto prije vratiti s kruhom, Meidi je potela tréati, a Dete je, noseéi sveZanj, Jedva sustizala djevojéicu, Ona je, medutim bila vesela te je zbog toga tréala tako brzo. Sad su slijepoj baki dani prolazili u uzda nije proSao nijedan da s tugom nije govarila — Eh, s djetetom nam je otiflo sve dobro i sva radost, a dani su tako prazni, Kad bih jo samo jedan- put mogla Guti Heidi prije nego Sto utnrem, a, 5. SVE SAME NOVOSTT U kuéi Sesemannovih u Frankfurtu kéerkica je siedila u udobnim invalidskim kolicima. Klara je imala blijedo mrfavo lice # plave oi koje su tog trenutka promatrale veliki zidni sat. Djevojéica je s prilignim nestrpljenjem u glasu pitala: — A zar jo8 nije vrijeme, gospodice Rottenmeier {Rotenmajer!? Gospodica Rottenmeier je vee nekoiiko godina vo- dila kuéanstvo te je imala nadzor nad cijelom postu om. Gospodin Sesemann i supruga su kao amjetnici bili na putu te su stoga eijelu kuéu preputitali gospo- ici Rottenmeier, pod uvjetora da kéerkica ima pravo glasa u svemu i da se nists ne dogod! protiy njezine wolfe. Dok je Klara nestrpljivo ispitivala gospodicu Rot- tenmeier zbog Gega nisu dosle one koje je agekivala, nha kuGnim vratima je pozvonila Dete. ‘Tada se pojavila Tinette — Sto Je? — upitala je Dete je rekla svoje ime. Tinette je otisla, ali uskoro se vratila rekavii — Oni vas ovekuju, Dete se potom s Heidi popela stubama i ule u radng sob. JOS uvijek Evrsto dréeéi Heidi za ruku, zastala je pred vratima, Gospodica Rottenmeier je polako ustala sa svojega stolea i pribliZila se kako bi promotrila novopridosiu prijateljicu Sesemannove kéeri. Izgleda da je Heidin Jzgled nije zadovoljavao, Heidi je na sebi imala neku 40 jednostavma vunenu sulnjou i star, guévani slam nati SeSir na glavi! ‘Kiko se zoves? — upitala je gospodica Rotten- meier) NOS “Heidi! — adgovorita je ona jasno I glasn. ako, motin? Zar je to krSéansko ime? Pat jo8 nisi krStena, Koje si ime dobila na krStenju? — nasta- vila Je pital! gespodica Rottenmeler 2 vige ni nam — odgoverila je Heid — Zar je 10 odgovor? — mata ie giavom gosp0- ica, — Gospodice Dete, jet ova devojtica glupa tl aska? a pjevojtica je vrlo neiskusna — odgovorita je Detenakon sto je potajn uderla Heidi zbog neodgove- rajuteg odgovora—-Nie.lglupa nf drsks, nego gover tno ito misty Danas je Drv put u gradu! ne pomaje dlopro manire. Posts fe ne tupa: Krsto jo e me Adelie, kao | njezine tae, To Je pak ime koje se mote reci— primijetila je gospodica Rottenmeier. — Ali, gospodice Dete, ipak fam moram ret da mi Je ovo dijete €adoo za svoju dob. Kolko ita godina? “imam sam godina,tako je rekao dled — odgo- vorla je Heid — Sto?! Tek osam godina? — viknula je gospadica Rottenmeier etn godine manje, Sto to znagi? Pa sto si nauéila? Kakve si knjige imala w skok? Nikalwe — odgovoria je Heid = ake, mom? Pa kako si nail iti? — pita a fe dale gospodica, @ @ ~— To nisam naudila, a ni Peter — rekla je dalje a. — Milost! Ti ne znai éitati! Zaista ne znai éitati?? vikala je gospodica Rottenmeier wzrujano. — Gospodice Dete — rege gospadica Rottenmeier akon nekoliko minuta jedva se sabrav8i, — kako ste mi mogli dovesti ovo stvorenje? Ali Dete se nije dala na taj nagin zastrasiti, Sréano je edgovorila: — Morala sam uzeti malenu, jer su stariji kod nas rukeiji te sam mislila da ova odgovara opisu. Ali sad ‘moram iéi jer mi je dopust zavrSio, Veé sutra ujutro ‘moram biti na poslu, a veé je kasno. — Pozdravivsi, Dete je izidla van. Gospodtica Rottenmeier je jo8 trenutak stajala i za- tim potréala za Dete. Heidi je jo8 uvijek stajala na vratima, na istom miestu gdje je stajala otkako je uSla, Klara je Suteci promnatrala i tada mahnula Heidi. — Dodi ovamo. — Heidi se priblizila kolicima. — Bi li se radije avala Heidi ili Adelheide? —Zovem se Heidi i nikako drukeije — odgovorila ie Onda éu te uvijek tako zvati—rekla je Klara, — Tme mi se svida, ali nikad ga nisam Cula, a nisam ni vidjela dijete koje izgleda kao ti, Jesi li uvijek imala tako kratku kovréavu kos? — Da, mistim da jesam — odgovorila je Heidi. Pa jesi i rado dosla u Frankfurt? — nastavljala Je pitati Klara, — Ne, ali sutra se opet vraéam kuéi i donijet éu — Ti si neobigno dijete — trgnula se Klara. — Do- vedena si u Frankfurt da ostanel Kod mene. ‘Tog trenutka se gospodica Rottenmeier opet vra- tila u sobu. Nije mogla dezvati Dete. Bila je vidljivo uuzrujana, jer nije mogla spriediti Heidin dolazak w kuéu Sesemannovih, Sebastian je za to vrijeme otvorio dvostruka vrata prema radnoj sobi Kako bi invalidska kolica ugurao w blagovaonicu, Heidi ga je promatrala i pomislila: Ti si isti kozar, — To stvorenje nema pojma ni o emu — stenjala Je gospodtica Rottenmeier, Potom je sjela pokraj Klare { mahnula Heidi da siedne wz nju, Pokra} Heidinog tanjura nalazio se lijepi Dijeli krub. Odmah ga je stavila u dep, Sebastian je napravio grimasu jer ga je obuzeo smijeh. Znao je da jj to nije bilo dopusteno, Heidi je eledala u svoju zdje- lieu i upitaa — Trebam Ii i toga jesti? Sebastian je ponovno kimnuo. = Daj mi — rekao je — Motete se poslije vratiti — rekla Je gospodica Rottenmeier strogog izraza lica. Sebastian je odmah nestao. — Tebi, Adetheide, moram objesniti najosnovnije stvari — nastavila je duboko wzdahnuvii. — Zelim th ponajprije pokazati kako se ponaia za stolom — i sad {€ gospodica to jasno i iscrpno pokazala, sto je 1 Heidi morala utiniti, — Onda — nastavila je, — moram ti reéi da za stolom ne smijes razgovarati sa Sebastia- ‘nom, nego samo kad ga Zelis neSto upitai. Tonda ga ne smijeS nikako drukgije osloviti osim vi, Jesi i cula? 48 Slijedilo je jo8 mnogo pravila o ponaganju, Heidi su se zatvarale o€i jer jutros je ustala prije pet i dugo putovala, Naslonila se na naslonjaé i zaspala. Nakon duzeg pouéavanja gospadica Rottenmeier je rekla: — Imaj to na umu, Adetheide! Jesi li sve shvatila? — Heidi veé odavno spava — rela je Klara veselo. Veé odavno joj vecer nije tako brz0 profla Kad je Heidi poslije u Frankfurtu otvorila oti, nije znala gdje se nalazi, a onda je odjednom sbvatila i sietila se jucerasnjeg dana. Skotila je s kreveta i spre- tila se. Prisla je jednom prozoru, pa deugom, Zacijelo je vidjela vani nebo i zemlju osjecajuéi se kao u kave- ‘zu iza velikih zastora, Nije magla odagnati taj dojem te je putuci dosla do prozora. Medutim, pred ogima joj je Uvijek bila ista slika: zidovi, prozori pa opet zidovi i Prozori. Uplasia se, Jos je bilo rano ujutro jer je Heidi bila naviknuta rano ustati i istréati na vrata da vidi kako je vani. ‘Tada je zakucala na vrata kroz. koja je Tinette, pro- molivii glavu, kratko rekla: Doruéak je gotov. Heidi nije razumjela takav poziv. Prigekala je da vidi Sto ée se sad dogoditi. Nakon nekog vremena buéno je ula sgospodica Rottenmeier i rekla: — Zar ne shvaéas sto je dorueak? Dodi ovamo! To je Heidi razumjela i odmah posta za njom. Do- rugak je prosao her problema. Zatim se javio ucitel} Gospodica Rottenmeier ga nije, kao obiéno, uvela u radnu sobu, jer mu se prvo morala ispriéati, vrlo uz- budeno objasnivSi svoju neugodnu situaciju Isprigala je kako je straéno razovarana djetetom navodeci primjere 0 ovem glapom stvorenitt, Medu tim, nije mogla dugo nemetano govoriti jer iznenada 4 Je iz radne sobe ojeknula strana lomljava predmeta koji su padali j ubrzo poziv u pomoé Sebastijanu, Ule- tjela je uiutra, Na podu je sve bilo razbacano: knjige, biljednice, na stolnjaku mrlja od tinte koja se razlije- vala uzdui cijele sobe, Heidi je nestala — Tako, znati! — vikala je gospodica Rottenmeier stiSéuéi Sake. Teplh, knjige, Kofara za smeée, sve je bilo umrljano tintom! — To se jo8 nikad nije dogodilo. ‘Nema sumnje da je to uéinilo ono nesretno stvorenje! Uditel} je, sav potresen, gledao taj nered. Klara je, naprotiv, zadovoljno promatrajuéi neobiéne dogadaje i njihov uéinak, reKla da je to uéinila Heidi, ali nena- mjerno. Ne treba je kazniti, Tako brzo je izigla povu- avi stolnjak za sobom te je sve palo na pac. Mnogo vozila je naizmjeniéno proslo, zbog toga je istréala Zacijelo jos nikad nije vidjela autamobiL Gospodica Rottenmeier je treeci sila niz. stube. Pred otvorenim kucnim vratima stajala je Heidi, pot- puno izbezumljeno gledajuéi na ulicu, — Pa Sto je? Sto ti pada na pamet? Kako moze tako bjeZati? — vikala je gospodica Rottenmeier na dijete — Cula sam gum smreka, ali ne znam gdje sui vise ih ne Gujem — razotarano je odgovorila Heidi gleda- juéi na stranu odakle je odjekivala buka vozila, Sto je u njezinim uSima bilo sligno pubanju vjetra smreka- ima pa je, iavan sebe od radosti, potréala prema zvuke. —Smreke! Pa one suu Sumi! Kakve su to gluposti2 Dodi gore i pogledaj sto si napravila! — Gospodica Rottenmeier krenula je prema radnoj sobi, a Heidi ju Je slijedila. Zapanjeno je zastala pred velikim nere- dom, Jer nije primijetila da je od radosti i zurbe sve 45 povukla za sobom kako bi vidjela smreke. — To si utinila sad i nemo} nikad vise —rekla je gospodica Rottenmeier. — Kad se uti, mirno se ajedi na stoleu i pazi ‘Tog popodneva Klara je morala neko vrijeme mi- rovati, a Heidi je sama birala éime ée se baviti, Tako joj je ujutro savjetovala gospodica Rottenmeier. Kad je gospodica Rottenmeier otisla, Heidi je sluéajno sre- la Sebastijana i odmah ga upitala ~ Kako se otvara prozor? — Ovako, upravo ovako — i otvori veliko krilo Heidi se priblizia, ali bila je premalena da bi mo- gla nesto vidjeti dosetuci, samo do okvira. PriblizivS visoku drvenu Kupu, Sebasijan je rekao: — Tako, gospodica sad moze poviriti i vidjeti sto ima dele ‘Sva raadragana, Heidi se popela. Napokon je mogla eznutljivo gledat kroz prozor. Vidljivo razoéarans, od- ‘mah je uvukla glavu unutra — Ovdje se vide same kamene ulice i nigta drugo —Zalosno je rekla. — Ali ako se obide oko cijele kuée, ‘to se vidi na drugoj strani? — Upravo isto — odgovorio je on —Pa kamo se mode oti da bi se imao Birok pogled na cijelu dolinu? — Treba se mora popeti na neki visoki toranj erkveni toranj, Keo Sto je onaj tamo sa zlatnom Ku- glom, Odatle se mote vidjeti sve unaokolo. Heidi je hitro sifla s klupe, potréala niz stube i izisla niz ulicu. Medutim, ulica nije ila onako kako je Heidi zamisljla.Sisa je nizcijeluulicu, ali nije dosla do tornja niti ga je mogla otkriti. Mnogobrojni pro- lazniei br20 su prolazili pokraj nje, pa je Heidi mislila da nemaju vremena uputiti je. Tada je ugledala di kka, Stajao je na uglu ulice, s malim verglom i nekom jako éudnom Zivotinjom na ledima. Heidi mu je potr Zala u susret upitavli ga gdje se nalazi toranj sa zlat- som Kuglom. -- Ne znam — bio je odgovor. “Zar nee znai niti jednu crkvu s visokim tornjem? — Naravno da znam, — Onda doti, pokazi mit — Pokazi mi prvo ito mi daje’ zauavrat, — Pa Sto Zeli8? — upitala je Heidi. — Novae. —Nemam novea, Ali Klara ée mi veé dati. Koliko ells? — Dvadeset pfeninga — Dodi onda. Krenuli su dugom ulicom. Heidi je usput ispitivala, prijatelja, a on joj objanjavao da je pod rupcem lijept vergl koji stvara sjajnu glazbu kad ga on okreée, Odjednom su stajali pred starom crkvom visokim tornjem, — Ali kako mogu uéi unutra? — pitala je Heidi vidjevSi évrsto zakljuéana vrata, — Ne mam — bio je odgovor. — Vjerujes li da se ovdje moze pozvoniti kao kod. Sebastiana? — Ne znam. Heidi je otkrila zvonce i pozvonila Kad se popnem, ti moras prigekati ovdje dolje jer ja ne znam put natrag pa mi ga ti mora pokazati = Sto ées mi dati? 47 — Sto ti opet moram dati? — Opet dvadeset pfeninga, ‘Tada su se uz Skeripu otvorila vrata i izitao je neki starac. Prvo je zaCudeno, zatim priligno ljutito pogle dao djecu i upitao kako se usuduju zvoniti — Odlazite i ne Salite se vise! Ali Heidi je zamolila: — Dopustite mi da se samo jednom popnem, Niezine of su mole¢ivo gledale u njega, Tada je on prijateljski uzeo dijete 2a ruku i rekao: — Ako ti je toliko stalo do toga, podi sa mnom! Djeéak je sjeo na kamenu stuby pred vratima pokazavii da ne Zeli igi s njima, Drie¢i starca za ruku, Heidi se popela uz mnogobrojne stube koje su pri vrhu postajale sve uze. Konacno su dosli gore. Starac je podigao Heidi i stavio je na otvoren prozor. — Sad gledaj dolje — rekao je Heidi je gledala more krovova, tornjeva i dimnja- ka, Zatim je uvukle glavu i potisteno rekla: — Unpée nije onako kako sam zamisijala — Vidi li dobro? Sto tako malo dijete zna o pano- rami? Onda sidi ponovno dolje i viSe nikad ne idi na toranj Starac je poveo Heidi uskim stubama dolje, Sad su postajale sve Sire. $ Iijeve strane nalazila su se vrata koja su vodila u sobicu tornja, a pokraj nje krovié koji se naslanjao na Kosi krov. Pozadi je stajala velika ko- Sara, a ispred nje je sjedila debela siva macka i frkala Jer je u koSari stanovala njezina obitelj i time je htjela uupozoriti svakoga tko je prolazio da se ne mijesa u njezine objteliske stvari. Heidi je mirno ustala i za Gudeno pogledala preko. Tako veliku matku jo§ nikad 48 nije vidjela. U starom su pak tornju stanovale cijele horde miSeva, tako da ih je maéka bez ikakve muke Iovila svakog dana. VidjevSi Heidino razogaranje, éu- var tornja je rekao, — Dodi, neée ti nauditi kad sam ja tu, Modes po- ledati matiée. Heidi se priblizila kosari — Ah, slate Zivotinjice. Lijepe matkice — viknula je skakuéuéi oko koSare kako bi vidjela sve kretnje koje su izvodili matic — Zelis li jednog? — upitao je éuvar tornja zado- voljno promatraiué? Heidinu radost, — Za mene? Zauvijek? — Da! Mozes i dva uzeti Heidi je bila sretna. Pa madiéi bi w velikoj kuéi imali toliko mjesta! Kako bi Klara bila 2adivljena i sretna kad bi dosle Ijupke Zivotinjice! — Ali kako éu ih ponijeti? — pitala je Heidi i po- kuSala uhvatiti nekoliko maéiéa, ali debela maka jo} je skoéila na ruku tako razjareno fréui da se Heidi jako upladila — Prigekaj malo — rekao je Guvar tornja paZljivo ‘unoseéi stranu maéku u njenu sobicu. Stavivii u zdjelu za jelo zatvorio je vrata i vratio se. — Tako, sad uzmi dvoje! Heidine ofi su svjetlucale od oduSevijenja. Jedno maée je uzela u desnu, drugo u lijevu ruku, a treée u lijevi dep i si8la niz stube. Djedak je jo8 sjedio vani na stubama i kad je Cuvar tornja zatvorio vrata iza Heil, djevojgica je upitala ~ Kojim sad putem trebam i¢i kuéi? — Ne zmam — bio je odgovor. 9 Hei je pogela opisivati ono Sto je znala: kuéna vrata, prozore i stube Dieta je odjednom potréao, a Hei ga je sljedila Ubreo sir stajali pred kuenim vratima s velikone mesin- ganomm Zivotinjskom glavam. Heidi je pozvonila Uskoro se pojavio Sebastian ,ugledav8i Heid, viknuo "pre, brzol! Heidi je brao uSla unutra, @ Sebastian je zatvorio vrata djetaku Koji je zabezekmuto stajao vani nista ne shagajuct —‘rzo, br20 ula u blagovaonicu. Oni su vee 2a stolom. Gospodica Rottenmeier izgleda kao napunjeni top. Heidi je uSla u sobu. Gospadica Rottenmeier nije je ni pogledala. Ni Klara nie nista rekla. Viadala je neka tajanstvena tina, Kad je Held sjela, ospodica Rottenmeier je poccla govorit — Adelhede,poslije eu poprigat tobom, Sad semo toliko Postupila si vr neodgojeno. Tvo} postupakeuis tinu zasluzue Kana! —-rekla je. — Napustati kucu ne pitajudinikoga za dopustenje i lanjati dokasno uveger ~ to je potpuino neprimjereno, Kao odgovor Galo se mijeukenje. Gospodica se sad razbjesnjela. — Kako, Adetheide? — vikala je eve glasnije. — Usudjes se i zezati wz svu svoju neodgoienost, Cua) se, katem th ~ Ja mijauéem — potela je Heidi. — Mijau, mi! Sebastian umalo nije bacio 2djeli na sol. L28ao je — Dosta je! — vikala je gospodica Rottenmeier pak, od uzbudenja njezin Glas se nije Guo, — Ustant i napusti sobu! Heidi je uplaseno ustala Zeleét joS jedanput objas- nit — Ja zacijelo mijauéem, mijau, mijau. — Ali Heidi — sad je govorila Kiara, — ako vidi8, da Bivcira’ gospodicu Rottenmeier, zasto stalno ponav- 1jaS mijau, mijau? — Ne radim to ja nego mati Heidi. —konaéno je rekla st — Kako? Sto? Matke? Maciéi? — vikala je gospodic- a Rottenmeier, — Sebastiano, Tinette! Potratite te groze Zivotinjet Inbacite ih! — USav8i u radnu sobu, gospodica je za- kijuéala vrata kako bi bila sigurnija, jer su joj mavi¢t bili najstrainija od svih stvorenja. Sebastian je stajao pred vratima jer se morao prestst! smijati priie nego Sto ude unutra. Posluzujuéi Heidi, vidio je madicevu malenu glavu kako viri iz njezinog dtepa i gleda tu predstavu, Tada je prasnuo u smijeh i vige se nije mo- ga0 suzdrZati. Konatno je onet uSa0 u sobw nakor Sto su veé odavno prestali pozivi u pomoé uplatene gos- podice. Sad je unutra bilo tiho i mirno. Klara je dréala mati¢e u krilu, Heidi je Kletala pred njom, a obje su se igrale § dvjema mali umiljatim Zivotinjama. — Sebastiane — zvala je Klara, — Morate nam pomoti. Morate naéi neko skloniste za madiée, gdje ih ospodica Rottenmeier neée vidjeti jer ih se boji i htjet Ge ih se rijeSiti. Mi pak Zelimo zadrat Ijupke Zivotinje {igrati se s njima Kad budemo same. Gdje ih mozemo staviti? —Za to éu se Ja pobrinuti, gaspodice Klara, sprem- no je odvratio Sebastian. — Napravit éu lijepo enije2- do u Kosart i staviti ga na neko mjesto gdje bojazijiva gospodica ne dolazi. Oslonite se na mene. (Odmalh se bacio na posao stalno se smijuéi jer mu Je bilo drago kad bi se gospodica Rottenmeier malo Prestrasila, Posebna bukvica koju je joS uvijek gospodica Rot tenmeier namjeravala odrZati Heidi odgotena je 7a sutra, jer danas je bila previ8e iserpljena. 52 6. U KUCI SESEMANNOVIH_ DOLAZJ DO SUKOBA Kad je Sebastian s.utradan otvorio vrata kuénom uitelju i uveo ga u radu sobu, ve6 je netko ponovno ‘zvonio. Posluitelj je nagio otvorio vrata, a pred njima Je stajao odrpani djetak s verglom na ledima — Sto to znati? — istresao se Sebastian na njega. — Sto tradis ovdie? — Moram do Klare ~ bio je odgovor. — Zasto treba’ gospodicu Klaru? — osorne je upi- tao Sebastian, — Duéna mi je cetrdeset pfeninga — objasnio je djevak. — Tebi manjka daska u glavit Kad je Sebastian ugledao djetakoy vergl, dasjetio se J rekan: — U redu, podi za mnom i privekaj pred vratima, Kad te pustim unutra, odsvitaj nesto. Gospodica to voli slusatl Pokucao je a vrata radne sobe i odmak bio po- — a je neki djedak koji je za gospodieu Klaru sam nesta narugio — objasnio je Sebastian. Klara je bila jako radosna zbog ievanrednog doge- Aaja, — Neka odmah ude — rekla je. Djetak je uSao i nakon upute odmah poteo svirati na svojerau vergla. Da bi izbjegla uvenje abecede, gos- podica Rattenmeier je radila kojekakve poslove u bla 53 A A Cia eis Bie tk Par eae ra a LiacieeaRoHaee at balu. Cinilo se da je utitelj stalno htio neSto reci, — Cetrdeset za gospoticu Klaru, a detrdeset za svir- jena. st ui zadovolina, Nie se vide dosedivala jer je tijekom na- stavnih sati Heidi radila najeabaynije stvari. Slova je uvijek brkala ne mogav$i ih nikako nauéit, a kad je | Asitelj bio usved objasnjavanja i opisivanja niihovih oblika, kako bi joj ih jashije prikazao, ona bi radosno ella: “To je Koza’ ili “Ta je ptica erabljivica”, jer su opisi u djetetu budili svakojake predodibe. Heidi bi popodine uvijek sjedila uz Klaru i prigala © paSnjaku 1 tamosnjem Zivotu. Prigala je tako mnogo i dugo, sve dok Zelja u njoj nije postala tako jaka da se sad sigurno mora vratiti ku — Ujutro sigueno moram igit Ali Klara jul je smirivala govoredi da ipak mora stati ovdje dok se tata ne vrati, Onda ée se vee vidjeti kako Gemo dal. Svaki put kad je Heidi popustila, bila bi ponovno zadovoljna jer ju je umirivalo to da je sa svakim danom provedenim ovdje hrpa kruha 2a bak postajala sve veéa. Nakon objeda Heidi je svakog dana nepomino sjedila nekoliko satisasvim sama u sob, jer je shvatila da je u Frankfurtu zabranjeno samo tako istréati van kao na pasnjaku. Nije smjela razgovarati ni sa Sebas- tijanom u blagovaonici, jer je i to gospodica Tinette zabranila, A s Tinette jo nije ni padalo na pamet zapo- eti racgovor, ‘Tako je Heidi sjedila nemajuei vremena razmistja- tio tome kako je painjak sad zelen, kako sjaje Zuti cujetigi na sunéanom svjetiu i kako sve svjetluca na suncu — snijeg, brijeg, ijela dolina. Ponekad gotovo je mogla izdrdat od dele da se vrati amo, Pa i Dete je rekla da mote ici kui kad god zazeli, Tako se dogo- dilo da Heidi jednog dana nije izdrZala. Zurmo je zamo- Wi | | 35 tala svoj kruh u veliki crveni Sal, stavila na glavu veliki slamnati SeSir i izi8la Ali veé pred kuénim vratima naiSla je na zaprelu, na gospodicu Rottenmeier koja se upravo vraéala iz grada. Zastala je i odmjerila od gla- ve do pete od iznenadenja ukoéenu Heidi, Sad se oko- mila na nj — Kakva je to odjeca? Sto to uopée magi? Zar ti nigam strogo zabranila da ikad vise skitas? Opet to pokuSavai, i to u odjeci skitnice. ~ Nisam hijela skitati, htjela sam samo i¢i kuéi — uplageno je odgevorila Heidi. — Kalco, molim?! I¢i kuéi? Htjela si iét kucr Gespodica Rottenmeier je od uzbudenja pljesnula Odlazi! Kad bi gaspodin Sesemann znao! Odlazi iz njegove kuée! Pa Sto tine valja u njegovoj kuéi? Zar se prema tebi ne postupa mnogo bolje nego sto zaslu- 2uje8? Nedostaje li ti nesto? Jesi li kad u Zivotu imala stan ili poslugu kao ovdje? Reci! — Nisam! — odgovorila je Heid —To dobro znam —nastavila je gospodica. — Nista ti ne nedostaje, ba nista. Ti si nevjerajatno nezabval- no stvorenje i od obijesti ne zna§ Sto bi radia ‘Medutim, Heidi je planule: — Pa samo Zelim i¢i kuéi, ARo me dugo nema, Snje2i¢ ée to opaziti, ai baka me odekuje. Koza Distel- fink dobit ée batina ako kozar ne dobije sir. Ovdje se nikad ne moée vidjeti kad sunce zalazi iza brda i kad bi ptica grabljivica letjela iznad Frankfurta, jo8 bi glasnije krijeStala Tada bi mnogi ljudi Zivjeli jedni pokraj drugih vrijedajuci se uzajamno, a ne bi ili na stijene gdje se Covjek dobro osjeca, 56 — Milost, dijete je poludjelo! — vikala je gospodi- ca Rottenmeier te se jureci popela stubama grubo se sudarivSi sa Sebsatijanom koji je upravo htio siéi do- lie Smijesta dovedite to nesretno stvorenje gore! — doviknula mu je trljajuéi glavu jer se jako udarila, Da, da, ured — odgovoria je Sebastijan. I on se rao za glavu zbog sudara, Heidi je Jo8 uvijek nepomigno stajala na istom mje~ stu, O8i su joj plamtjele, sva je dehtala od wzbudenja, — Opet si neSto napravila? — pitao je veselo Sebas- tijan. Ali kad je pogledao ukiplieau Heidi, prijateljski ju je potap§ao po ramenu utjesno rekavi: — Pa gospodica se bi trebala to tako primati k sreu. Medutim. moramo gore, tako je ona zapovjedila, PrisjetivSi se Heidinog juderainjeg Gina, gospodica Rottenmeier je sutradan odluéila je napraviti reda me- du Heidinim stvarima prije nego se vrate Sesemanno- vi Priopéila je Klari svoju zaisao i buduéi da je ona bila suglasna, gospodica se uputila u Heidinu sobu ka- ko bi pretrazila ormar s odje¢om. Medutim, za nekoll- ko trenutaka se vratila. — Sto moram otkriti, Adelheide! — vikala je. Jos nikada nije bila tu. —U tom ormaru za odjecu pronasla sam na dau hrpu kruha, Klara, kruh u ormaru za odjeéu! Gomilati toliku hrpu! Tinette — zvala je — uklonite iz Adelhei- linog ormara stari kruh i zguzvani slamnati Sebir. — Ne! Ne! — vrisnula je Heidi, — Moram imati Sebir, a krui@iGi su za dakul — Heidi je htjela potréati za Tinette, ali ju je sprijetila gospodica Rottenmeier. — Ti astajes ovdje, a drangulije ée biti odnesene 7 ‘2dje im je mjesto — odluéno je rekla zadrzav'8i dijete. Heidi se bacila na Klarin naslonjaé razogarano zaplakavsi. Prakala je sve glasnije i sve bolnije. Nepre- stano je jecala u svojoj tuzi. ~ Sad baka nema krus¢i¢e. Bili su namijenjeni ba- 1si, a sad ih vige nema. Bake nece dobiti nijedan! — plaguéi je rekla Heidi, Sree samo Sto joj nije prepuklo. Gospodica Rottenmeier je istréala van. Klara se uplasite: — Heidi, Heidi! Ne pati —molila je. — SluSaj met Ne jadikuj. Obe¢avam da éu ti dati isto toliko kruha za Daku, ili jo8 i vile, kad kreneS kuéi. Krusci¢i ée bit) svjeai i mekani, a tvoji su zasigurno bili tvrdi. Dodi, Heidi, ne plaéi tako! Heidi jo8 dugo nije prestala jecati, ali raaumjela je Klarinu atjehu i pritvatita je jer inage ne bi nikako ‘mogla prestati plakati Heidine oti su i tijekom vetere bile crvene od pla- ta, a kad je ugledala svoje krustice, morala je jos jed- nom zaplakati. Uspjela je suzdrZati se jer je shvatila da se za stolom mora pristojno ponatati. Sebastijan je danas pravio zanimljive geste svaki put kad bi mu 52 ‘Heidi priblizila, pokazujuéi Cas svoju, cas Heidinu gla- vu, potom je opet kimnuvli sklopio ei, kao da je htio rei: sve je u redu. ‘Kad je Heidi usta u svoju sobu i htjela lei, njezin zguivani slamnati Sedirié bio je pod dekom. Razdra- ganp je izvukla stari Sedir, od velike radosti zguzvala ga jo8 jedanput i skeita « géfzabaceniji kut ormara. Sebastian je bio s Tinette At blagovaonici kad je Zuo ‘Heidino jadikovanje. Stayfo je SeSiri¢ pod deku. Zatim Jie poSao za Tinette i hud je one initia iz Heidine sobe ‘snjezinim kruhom na kojemu je bio Se8irié, br20 joj fe sve uzeo i rekave —To éu ja udiniti, — L eve je to spasio za Heidi. A to oj je htio javiti jo8 tijekom vegere. Gospodin i gospoda Sesemann vratili su se § pu- covanja, [2 vozila su Sebastian i Tinette iznosili mnogo priljage, jer Sesemannovi bi uvijek donosili mnogo lijepih stvari. Braéni par je u8ao u kéerinu sobu kako bi je pondravilé, Heidi je Sjela pokraj Klare buduci da ‘su tt Kasno popodne bile zajedno. Klara je njezno po- ‘dravila svoje roditelje Koje je mnogo voljela. Tada su se njezini roditelji obratili Heidi koja se Sho povukla uu kut. Gospoda Sesemann prijateliski je rekla: —To je, dakle, naga mala Svicarka ... Dodi ovamo, aj nam ruicu. Tako! Reci, slazete li se ti i Klara? Ne svadate se, ne plaéete, a onda se pomirite, pa opet sve iz potetka? — Ne, Klara je uvijek dobra prema meni vorita je Heidt. — Ani Heidi se nikad nije pokuSala svadati—brz0 je dobacila Klara.

    You might also like