2.

ako je λ = −2 tada je rangA = 2 jer je

 
1 1 1
A =  0 −3 3 
0 0 0

3. ako je λ 6= 1 i λ 6= −2 tada je rangA = 3.

Primjer 7.34 U zavisnosti od realnog parametra λ odrediti rang matrice
 
1 1 4 3
 4 10 1 λ 
A=  7 17
.
3 1 
2 4 3 2
Rješenje. Imamo
·(−4) ·(−7) ·(−2)
 
1 1 4 3
 4 10 1 λ  +
A = 
 7 17 3 1

 +
2 4 3 2 +
   
1 1 4 3 1 1 4 3
 0 6 −15 λ − 12   0 2 −5
  −4 ·(−3) ·(−5)
∼ 
 0 10 −25 ∼ 
 +
−20   0 6 −15 λ − 12
0 2 −5 −4 0 10 −25 −20 +
 
1 1 4 3
 0 2 −5 −4 
∼ 
 0 0
.
0 λ 
0 0 0 0
Diskusija:
1. ako je λ = 0 tada je rangA = 2,
2. ako je λ 6= 0 tada je rangA = 3.

8 Sistemi linearnih jednačina

Sistem od m linearnih jednačina sa n nepoznatih je sistem oblika

a11 x1 + a12 x2 + · · · + a1n xn = b1 
a21 x1 + a22 x2 + · · · + a2n xn = b2 

.. .. .. .. .. . (3)
. . . . . 


am1 x1 + am2 x2 + · · · + amn xn = bm 
Brojevi aij ∈ R, (i = 1, 2, ..., m; j = 1, 2, ..., n) zovu se koeficijenti sistema a brojevi bi ∈ R, (i =
1, 2, ..., m) slobodni koeficijenti sistema (3). Rješenje sistema (3) je svaka uredena n−torka
(x1 , x2 , ..., xn ) realnih brojeva koja zadovoljava svaku jednačinu sistema (3). Rješenje sistema
može da postoji ili ne postoji, a ako postoji, onda ono može da bude jedinstveno ili da sistem
ima beskonačno mnogo rješenja.
Sistem (3) možemo zapisati u obliku jedne (matrične) jednačine AX = B pri čemu su matrice

47
      
a11 a12 . . . a1n x1 b1
 a21 a22 . . . a2n   x2   b2 
A= .. .. .. , X =  .. , B =  .. .
     
..
 . . . .   .   . 
am1 am2 . . . amn xn bm

Ukoliko je n = m tj. broj nepoznatih jednak broju jednačina, za sistem (3) kažemo da je
kvadratni sistem linearnih jednačina.

8.1 Gausov metod eliminacije

Ideja ovog metoda je svodenje sistema na trougaoni ili trapezni oblik koji je ekvivalentan
polaznom sistemu linearnih jednačina, a koji je lakši za rješavanje. Prednost ove metode je što
koristimo samo osnovne algebarske operacije.

Primjer 8.1 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina


3x1 + 2x2 + 4x3 = 17 
x1 + 6x2 + x3 = −1 .
3x1 − 3x2 + 2x3 = 14


3
Rješenje. Imamo:

3x1 + 2x2 + 4x3 = 17  J1 prepisana
x1 + 6x2 + x3 = −1 - 3 · J2+J1
3x1 − 3x2 + 2x3 = 14 -J3+J1



3x1 + 2x2 + 4x3 = 17  J1 prepisana
−16x2 + x3 = 20 J2 prepisana
5x2 + 2x3 = 3 16 · J3+5 · J2


3x1 + 2x2 + 4x3 = 17 
−16x2 + x3 = 20
37x3 = 148


Dakle, početni sistem smo sveli na trougaoni oblik. Iz treće jednačine posljednjeg sistema
dobijamo x3 = 4, pa ako to uvrstimo u drugu jednačinu posljednjeg sistema, dobijamo x2 = −1.
Iz prve jednačine dobijamo x1 = 1. Dakle, rješenje sistema 4 je (x1 , x2 , x3 ) = (1, −1, 4).

Primjer 8.2 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina


2x1 + 3x2 − 4x3 + 6x4 = −9  
x1 + x2 + x3 + 6x4 = 4

.
x1 + 2x2 + x4 = 2 

2x1 + x2 + 3x3 = 10


3
Sa ”J1” ćemo označavati prvu jednačinu sistema, sa ”J2” drugu, ... .
4
Rješenje sistema je jedinstveno. To je uredene trojka realnih brojeva.

48
Rješenje. Imamo:

2x1 + 3x2 − 4x3 + 6x4 = −9  J1 prepisana
x1 + x2 + x3 + 6x4 = 4 -2J2+J1

x1 + 2x2 + x4 = 2 
 -J3+J2
2x1 + x2 + 3x3 = 10 -J4+J1


2x1 + 3x2 − 4x3 + 6x4 = −9   J1 prepisana
x2 − 6x3 − 6x4 = −17 J2 prepisana

−x2 + x3 + 5x4 = 2 
 J3+J2
2x2 − 7x3 + 6x4 = −19 J4+2J3


2x1 + 3x2 − 4x3 + 6x4 = −9   J1 prepisana
x2 − 6x3 − 6x4 = −17 J2 prepisana

−5x3 − x4 = −15   J3 prepisana
−5x3 + 16x4 = −15 -J4+J3


2x1 + 3x2 − 4x3 + 6x4 = −9  
x2 − 6x3 − 6x4 = −17

−5x3 − x4 = −15  
−17x4 = 0


Računanjem x4 iz posljednje jednačine i vraćanjem unazad, dobijamo rješenje sistema (x1 , x2 , x3 , x4 ) =

(0, 1, 3, 0).
Primjer 8.3 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina

2x1 + 3x2 − x3 = 4 
−x1 + x2 − x3 = −1 .
x1 + 4x2 − 2x3 = 3


Rješenje. Imamo:

2x1 + 3x2 − x3 = 4  J1 prepisana
−x1 + x2 − x3 = −1 2J2+J1
x1 + 4x2 − 2x3 = 3 J3+J2


2x1 + 3x2 − x3 = 4  J1 prepisana
−x1 + x2 − x3 = −1 J2 prepisana
x1 + 4x2 − 2x3 = 3 -J3+J2


2x1 + 3x2 − x3 = 4  J1 prepisana
5x2 − 3x3 = 2 J2 prepisana
5x2 − 3x3 = 2 -J3+J2


2x1 + 3x2 − x3 = 4
5x2 − 3x3 = 2
Posljednji sistem ima tri nepoznate a dvije jednačine. Zato, jednu nepoznatu biramo proizvoljno.
2 + 3α 7 − 3α
Neka je, npr. x3 = α. Tada su x2 = i x1 = . Rješenje sistema je
5 5
 
7 − 3α 2 + 3α
(x1 , x2 , x3 ) = , ,α
5 5
pri čemu je α ∈ R.

49
Primjer 8.4 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina

x1 + 2x2 + x3 + x4 = 5 
3x1 − x2 + 3x3 + x4 = 6 .
2x1 − 3x2 + 2x3 = 1


Rješenje. Imamo:

x1 + 2x2 + x3 + x4 = 5  J1 prepisana
3x1 − x2 + 3x3 + x4 = 6 -J2+3J1
2x1 − 3x2 + 2x3 = 1 -J3+2J1



x1 + 2x2 + x3 + x4 = 5  J1 prepisana
7x2 + 2x4 = 9 J2 prepisana
7x2 + 2x4 = 9 -J3-J2


x1 + 2x2 + x3 + x4 = 5
7x2 + 2x4 = 9
Posljednji sistem ima dvije jednačine a četiri nepoznate pa dvije nepoznate biramo proizvoljno.
Ali, ipak ne možemo uzeti bilo koje nepoznate. Recimo, ako bismo proizvoljno odabrali x2 i x4
onda zbog druge jednačine sistem ne bi imao smisla.
9 − 2β 17 − 7α − 3β
Neka su recimo x3 = α i x4 = β. Sada je lahko zaključiti da su x2 = i x1 = .
7 7
Rješenje sistema je  
17 − 7α − 3β 9 − 2β
(x1 , x2 , x3 , x4 ) = , , α, β
7 7
gdje su α, β ∈ R proizvoljni.

Primjer 8.5 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina


x1 + 2x2 − x3 + x4 = 3 
3x1 + x2 − x3 + 7x4 = 10 .
4x1 + 3x2 − 2x3 + 8x4 = 12


Rješenje:. Imamo:

x1 + 2x2 − x3 + x4 = 3  J1 prepisana
3x1 + x2 − x3 + 7x4 = 10 -J2+3J1
4x1 + 3x2 − 2x3 + 8x4 = 12 -J3+4J1



x1 + 2x2 − x3 + x4 = 3  J1 prepisana
5x2 − 2x3 − 4x4 = −1 J2 prepisana
5x2 − 2x3 − 4x4 = 0 -J3-J2


x1 + 2x2 − x3 + x4 = 3 
5x2 − 2x3 − 4x4 = −1
0 = −1


Posljednja jednakost je netačna pa dati sistem nema rješenja.

Primjer 8.6 Gausovim metodom eliminacije riješiti sistem linearnih jednačina

50
 
2x1 + x2 + x3 = 3 

x1 − x2 = 0



4x1 + 3x2 − x3 = 7 .
x1 + 2x2 + x3 = 3




−3x1 − 4x2 + x3 = −7


Rješenje. Imamo:

2x1 + x2 + x3 = 3 
 J1 prepisana
x1 − x2 = 0  -2J2+J1


4x1 + 3x2 − x3 = 7 -J3+2J1
x1 + 2x2 + x3 = 3 -J3+J2




−3x1 − 4x2 + x3 = −7 2J5+3J1



2x1 + x2 + x3 = 3 
 J1 prepisana
3x2 + x3 = 3  J2 prepisana


−x2 + 3x3 = −1 3J3+J2
−3x2 − x3 = −3  J4+J2



−5x2 + 5x3 = −5 3J5+5J2


2x1 + x2 + x3 = 3 
3x2 + x3 = 3 .
10x3 = 0


Računanjem x3 iz posljednje jednačine i vraćanjem unazad, dobijamo rješenje sistema (x1 , x2 , x3 ) =

(1, 1, 0).

8.2 Kvadratni sistemi linearnih jednačina čija determinanta nije jed-

naka nuli
Posmatraćemo kvadratne sisteme linearnih algebarskih jednačina tj. sisteme oblika

a11 x1 + a12 x2 + · · · + a1n xn = b1  
a21 x1 + a22 x2 + · · · + a2n xn = b2 

.. .. .. .. .. (4)
. . . . . 


an1 x1 + an2 x2 + · · · + ann xn = bn 

(aij , bi ∈ R za i, j = 1, 2, ..., n) čija determinanta nije jednaka nuli, tj.

 
 a11 a12 . . . a1n 
 
 a21 a22 . . . a2n 
 .. .. . . ..  6= 0.
 
 . . . . 
 
 an1 an2 . . . ann 

Metoda determinanti
Teorem 8.1 Neka je D = detA i Dxi = detAi pri čemu je matrica Ai matrica koja se dobije
zamjenom i-te kolone matrice A sa matricom kolonom B.

51
♦ Ako je D 6= 0 tada sistem (4) ima jedinstveno rješenje (x1 , x2 , . . . , xn ) dato sa

Dx i
xi = , (i = 1, 2, ..., n)
D

♦ Ako je D = 0 i Dxi 6= 0 za i = 1, 2, ..., n, tada je sistem (4) nesaglasan, tj. nema rješenja.

♦ Ako je D = 0 i Dxi = 0 za i = 1, 2, ..., n, tada sistem (4) ima beskonačno mnogo rješenja.

Posljednja teorema je poznata kao Kramerova 5 teorema za rješavanje kvadratnih sistema lin-
earnih algebarskih jednačina, a ako sistem jednačina rješavamo koristeću ovu teoremu, onda
kažemo da sistem rješavamo Kramerovim metodom ili metodom determinanti.

Primjer 8.7 Riješiti sistem jednačina metodom determinanti:


x1 + x2 − x3 = −3 
3x1 + x3 = −1
2x1 − x2 + x3 = 0


Rješenje. Determinanta sistema je

 
 1
 1 −1 

D =  3 0 1  = 3 6= 0
 2 −1 1 
pa sistem ima jedinstvaneo rješenje. Budući da su
 
 −3 1 −1 
 
Dx1 =  −1 0 1  = −3,
 0 −1 1 
 
 1 −3 −1 
 
Dx2 =  3 −1 1  = 0,
 2 0 1 
 
 1
 1 −3 
Dx3 =  3 0 −1  = 6,
 2 −1 0 

tada su
Dx 1 3 Dx 2 0 Dx 3 6
x1 = = = −1, x2 = = = 0, x3 = = =2
D −3 D −3 D −3
pa je rješenje sistema (x1 , x2 , x3 ) = (−1, 0, 2).

Primjer 8.8 Riješiti sistem jednačina metodom determinanti:


3x1 + 6x2 − 3x3 = 8 
6x1 + x2 + x3 = 3
−x1 − 2x2 + x3 = −2


5
Gabriel Cramer (1704. - 1752.), švajcarski matematičar

52
Rješenje. Determinanta sistema je
 
 3
 6 −3 

D =  6 1 1  = −33 6= 0
 −1 −2 2 

pa je sistem ima jedinstvano rješenje. Budući da su

 
 8
 6 −3 

Dx1 =  3 1 1  = −4,
 −2 −2 2 
 
 3
 8 −3 

Dx2 =  6 3 1  = −53,
 −1 −2 2 
 
 3 6 8 
 
Dx 3 =  6
 1 3  = −22
 −1 −2 −2 

tada su
Dx 1 4 Dx 2 53 Dx 3 2
x1 = = , x2 = = , x3 = =
D 33 D 33 D 3
 
4 53 2
pa je rješenje sistema (x1 , x2 , x3 ) = , , .
33 33 3

Matrična metoda
Sistem (4) možemo zapisati u matričnom obliku AX = B, tj. napisati ga u obliku jedne
(matrične) jednačine. Ako je matrica A regularna (tj. detA 6= 0), tada je rješenje posljednje
matrične jednačine matrica X = A−1 B a elementi te matrice su upravo rješenja sistema (4).

Primjer 8.9 Riješiti sistem jednačina matričnom metodom:


3x1 + x2 + 6x3 = 16 
x1 + x2 + x3 = 2
2x1 + 10x2 − x3 = 10


Rješenje:. Neka je
     
3 1 6 x1 16
A =  −1 1 1 , X =  x2  , B =  2 .
2 10 −1 x3 10

Tada je sistem ekvivalentan matričnoj jednačini AX = B. Matrica A je regularna jer je detA =

−104. To znači da je dati sistem saglasan. Adjungovana matrica matrice A je
 
−11 61 −5
A∗ =  1 −15 −9 
−12 −28 4

53
pa je inverzna matrica matrice A
 
11/104 −61/104 5/104
1
A−1 = A∗ =  −1/104 15/104 9/104  .
detA
3/26 7/26 −1/26

Rješenje matrične jednačine je matrica

     
11/104 −61/104 5/104 16 1
X = A−1 · B =  −1/104 15/104 9/104  ·  2  =  1  .
3/26 7/26 −1/26 10 2

Dakle, rješenje sistema je (x1 , x2 , x3 ) = (1, 1, 2).

Primjer 8.10 Riješiti sistem jednačina matričnom metodom


4x1 − 3x2 + 6x3 = 21 
x1 + x2 − 3x3 = −10
7x2 + 6x3 = 11


Rješenje. Neka je
    
4 −3 6 x1 21
A= 1 1 −3  , X =  x2  , B =  −10  .
0 7 6 x3 11

Tada je sistem ekvivalentan matričnoj jednačini AX = B. Matrica A je regularna jer je detA =

168. To znači da je dati sistem saglasan. Adjungovana matrica matrice A je
 
27 60 3
A∗ =  −6 24 18 
7 −28 7

pa je inverzna matrica matrice A

 
9/56 5/14 1/56
1
A−1 = A∗ =  −1/28 1/7 3/28  .
detA
1/24 −1/6 1/24

Rješenje matrične jednačine je matrica

     
9/56 5/14 1/56 21 0
X = A−1 · B =  −1/28 1/7 3/28  ·  −10  =  −1  .
1/24 −1/6 1/24 11 3

Dakle, rješenje sistema je (x1 , x2 , x3 ) = (0, −1, 3).

54
8.3 Kronecker-Capellijev stav
Primjer 8.11 Ispitati saglasnost sistema i u slučaju da je saglasan riješiti ga:

4x1 + x2 − x3 = 9 

−x1 + x3 = −1 


3x1 + x2 + 6x3 = 8 .
3x1 + x2 = 8 



2x1 + x2 + 7x3 = 7


Rješenje. Matrica koeficijenata i proširena matrica koeficijenata sistema su:

   
4 1 −1 4 1 −1 9
 −1 0 1   −1 0 1 −1 
   
A=  3 1 6  , Ap =  3 1 6 8 
.
 
 3 1 0   3 1 0 8 
2 1 7 2 1 7 7
Izvršimo elementarne transformacije matrice Ap na sljedeći način
 
4 1 −1 9 V1 prepisana
 −1 0 1 −1  4V2+V1


Ap =   3 1 6  V3+3V2
8 
 3 1 0 8  V4-V3
2 1 7 7 V5+2V2
 
4 1 −1 9 V1 prepisana
 0 1 3 5  V2 prepisana


∼   0 1 9 5   V3-V2
 0 0 −6 0  V4 prepisana
0 1 9 5 V5-V3
 
4 1 −1 9 V1 prepisana
 0 1 3 5  V2 prepisana


∼   0 0 −6  V3 prepisana
0 
 0 0 −6 0  V4-V3
0 0 0 0 V5 prepisana
 
4 1 −1 9
 0 1 3 5 
 
∼   0 0 −6 0  .

 0 0 0 0 
0 0 0 0
Odavdje zaključujemo da je rang(A) = rang(Ap ) = 3 pa je sistem saglasan. Pomoću posljednje
matrice formirajmo novi sistem:

4x1 + x2 − x3 = 9 
x2 + 3x3 = 5
− 6x3 = 0


koji je kvadrtni sistem čija determinanta nije jednaka nuli. Rješenje sistema je (x1 , x2 , x3 ) =
(1, 5, 0).

55
Primjer 8.12 Ispitati saglasnost sistema

4x1 + 3x2 + 6x3 − x4 = 12 
3x1 + x2 + x4 = 5
−2x1 − 6x2 + x3 + x4 = −6


i u slučaju da je saglasan riješiti ga metodom determinanti.

Rješenje. Budući da je u pitanju pravougaoni sistem, ne možemo odmah primijeniti metod de-
terminanti jer matrica koeficijenata sistema nije kvadratna, pa prema tome nema determinantu.
Matrica koeficijenata i proširena matrica koeficijenata sistema su:
   
4 3 6 −1 4 3 6 −1 12
A= 3 1 0 1  , Ap =  3 1 0 1 5 .
−2 −6 1 1 −2 −6 1 1 −6
Izvršimo elementarne transformacije matrice Ap na sljedeći način:
 
4 3 6 −1 12 V1 prepisana
Ap =  3 1 0 1 5  4V2+3V1
−2 −6 1 1 −6 2V3+V1
 
4 3 6 −1 12 V1 prepisana
∼  0 5 18 −7 16  V2 prepisana
0 −9 8 1 0 5V3+9V2
 
4 3 6 −1 12
∼  0 5 18 −7 16 
0 0 202 −58 144

Odavdje zaključujemo da je rang(A) = rang(Ap ) = 3 pa je sistem saglasan. Pomoću posljednje

matrice formirajmo novi sistem

4x1 + 3x2 + 6x3 − x4 = 12 
5x2 + 18x3 − 7x4 = 16
202x3 − 58x4 = 144


koji je ekvivalentan polaznom sistemu. Budući da sistem ima 4 nepoznate a rang(A) =

rang(Ap ) = 3, tada jednu nepoznatu biramo proizvoljno. Neka je npr. x4 = α ∈ R. Tada
dobijamo kvadratni sistem oblika

4x1 + 3x2 + 6x3 = 12 + α 
5x2 + 18x3 = 16 + 7α .
202x3 = 144 + 58α


56
Riješimo ovaj sistem metodom detrminanti. Imamo
 
 4 3 6 
 
D =  0 5 18  = 4040,
 0 0 202 
 
 12 + α 3 6 
 
Dx1 =  16 + 7α 5 18  = 5880 − 1840α,
 144 + 58α 0 202 
 
 4 12 + α 6 
 
Dx2 =  0 16 + 7α
 18  = 2560 + 1480α,
 0 144 + 58α 202 
 
 4 3 12 + α 

Dx3 =  0 5 16 + 7α  = 5880 − 1840α
 0 0 144 + 58α 
pa su
5880 − 1840α 2560 − 1840α 2880 − 1160α
x1 = , x2 = , x3 = , x4 = α.
4040 4040 4040
Rješenje sistema je
 
5880 − 1840α 2560 − 1840α 2880 − 1160α
(x1 , x2 , x3 , x4 ) = , , ,α
4040 4040 4040
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.
Primjer 8.13 Ispitati saglasnost sistema

3x1 + x2 + x3 − 4x4 + x5 = 2 
2x1 + x2 + 3x3 − x4 = 5
x2 + x4 + x5 = 3


i u slučaju da je saglasan riješiti ga metodom determinanti.

Rješenje. Matrica koeficijenata i proširena matrica koeficijenata sistema su:
   
3 1 1 −4 1 3 1 1 −4 1 2
A =  2 1 3 −1 0  , Ap =  2 1 3 −1 0 5  .
0 1 0 1 1 0 1 0 1 1 3
Izvršimo elementarne transformacije matrice Ap na sljedeći način:
 
3 1 1 −4 1 2 V1 prepisana
Ap =  2 1 3 −1 0 5  3V2+2V1
0 1 0 1 1 3 V3 prepisana
 
3 1 1 −4 1 2 V1 prepisana
∼  0 −1 −7 −5 2 −11  V2 prepisana
0 1 0 1 1 3 V3+V2
 
3 1 1 −4 1 2
∼  0 −1 −7 −5 2 −11 
0 0 −7 −4 3 −8
Odavdje zaključujemo da je rang(A) = rang(Ap ) = 3 pa je sistem saglasan. Pomoću posljednje
matrice formirajmo novi sistem

57
 
3x1 + x2 + x3 − 4x4 + x5 = 2 
−x2 − 7x3 − 5x4 + 2x5 = −11
−7x3 − 4x4 + 3x5 = −8


koji je ekvivalentan polaznom sistemu. Budući da sistem ima 5 nepoznatih a rang(A) =

rang(Ap ) = 3, tada dvije nepoznate biramo proizvoljno. Neka je npr. x4 = α i x5 = β. Tada
dobijamo kvadratni sistem oblika

3x1 + x2 + x3 = 2 + 4α − β 
−x2 − 7x3 = −11 + 5α − 2β .
−7x3 = −8 + 4α − 3β


Riješimo ga metodom determinanti. Imamo:

 
 3 1 1 

D =  0 −1 −7  = 21,
 0 0 −7 
 
 2 + 4α − β 1 1 
 
Dx1 =  −11 + 5α − 2β −1 −7  = −15 + 39α − 3β
 −8 + 4α − 3β 0 −7 
 
 3
 2 + 4α − β 1 

Dx2 =  0 −11 + 5α − 2β −7  = 63 − 21α − 21β,
 0 144 + 58α −7 
 
 3
 1 2 + 4α − β 

Dx3 =  0 −1 −11 + 5α − 2β  = 24 − 12α + 9β

 0 0 −8 + 4α − 3β 
pa je rješenje sistema
 
−15 + 39α − 3β 63 − 21α − 21β 24 − 12α + 9β
(x1 , x2 , x3 , x4 , x5 ) = , , , α, β
21 21 21
pri čemu su α, β ∈ R proizvoljni.
Primjer 8.14 Ispitati saglasnost sistema

4x1 − 3x2 + 6x3 = 21 
x1 + x2 − 3x3 = −10
5x1 − 2x2 + 3x3 = 11


i u slučaju da je sistem saglasan riješiti ga:

a) metodom determinanti,
b) matričnom metodom.
Rješenje. Ako odmah primijenimo metod determinanti, dobićemo D = Dx1 = Dx2 = Dx3 = 0
a to znači da sistem ima beskonačno mnogo rješenja. Ipak, potrebno je naći i ”oblik” rješenja
datog sistema. Zato se koristimo sljedećim postupkom. Matrica koeficijenata i proširena ma-
trica koeficijenata sistema su:
   
4 −3 6 4 −3 6 21
A= 1 1 −3  , Ap =  1 1 −3 −10  .
5 −2 3 5 −2 3 11

58
Izvršimo elementarne transformacije matrice Ap na sljedeći način:
 
4 −3 6 21 V1 prepisana
Ap =  1 1 −3 −10  -4V2+V1
5 −2 3 11 -4V3+5V1
 
4 −3 6 21 V1 prepisana
∼  0 −7 18 16  V2 prepisana
0 −7 18 16 -V3+V2
 
4 −3 6 21
∼  0 −7 18 16 
0 0 0 0
Odavdje zaključujemo da je rang(A) = rang(Ap ) = 2 pa je sistem saglasan. Pomoću posljednje
matrice formirajmo novi sistem

4x1 − 3x2 + 6x3 = 21
−7x2 + 18x3 = 61
koji je ekvivalentan polaznom sistemu. Budući da sistem ima 3 nepoznate a rang(A) =
rang(Ap ) = 2, tada jednu nepoznatu biramo proizvoljno. Neka je npr. x3 = α ∈ R. Tada
dobijamo kvadratni sistem oblika

4x1 − 3x2 = 21 − 6α
.
−7x2 = 61 − 18α
a) Riješimo ga metodom determinanti. Imamo
 
 4 −3 
D =   = −28
0 −7 
 
 21 − 6α −3 
Dx1 =   = 36 − 12α,
61 − 18α −7 
 
 4 21 − 6α 
Dx 2 =   = 244 − 72α
0 61 − 18α 
pa je rješenje sistema  
3α − 9 13α − 61
(x1 , x2 , x3 ) = , ,α
7 7
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.
b) Riješimo ga matričnom metodom. Ako označimo
     
4 −3 x1 21 − 6α
A= , X= , B=
0 −7 x2 61 − 18α
tada je sistem ekvivalentan matričnoj jednačini AX = B čije je rješenje matrica X = A−1 B.
Inverzna matrica matrice A je  
−1 1/4 −3/28
A =
0 −1/7
pa je rješenje
3α−9
     
−1 1/4 −3/28 21 − 6α
X=A B= · = 7
13α−61
0 −1/7 61 − 18α 7

59
pa je rješenje sistema  
3α − 9 13α − 61
(x1 , x2 , x3 ) = , ,α
7 7
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.

Primjer 8.15 Ispitati saglasnost sistema


2x1 + 3x2 + 6x3 + x4 = 12 

x1 + x2 − 3x3 − x4 = −2

3x1 + 4x2 + 3x3 = 10 

x1 + 2x2 + 9x3 + 2x4 = 14


i u slučaju da je sistem saglasan riješiti ga:

a) metodom determinanti,
b) matričnom metodom.

Rješenje. Ako odmah primijenimo metod determinanti, dobićemo D = Dx1 = Dx2 = Dx3 =
Dx4 = 0 a to znači da sistem ima beskonačno mnogo rješenja. Matrica koeficijenata i proširena
matrica koeficijenata sistema su:
   
2 3 6 1 2 3 6 1 12
 1 1 −3 −1 
 , Ap =  1 1 −3 −1 −2  .
 
A=  3 4 3 0   3 4 3 0 10 
1 2 9 2 1 2 9 2 14

Izvršimo elementarne transformacije matrice Ap na sljedeći način:

 
2 3 6 1 12 V1 prepisana
 1 1 −3 −1 −2  -2V2+V1
Ap =   3 4

3 0 10  -2V3+3V1
1 2 9 2 14 -V4+V2
 
2 3 6 1 12 V1 prepisana
 0 1 12 3 16  V2 prepisana

∼   0 1 12 3 16  V3-V2
0 −1 −12 −3 −16 V4-V2
 
2 3 6 1 12
 0 1 12 3 16 
∼   0 0 0 0 0 .


0 0 0 0 0

Odavdje zaključujemo da je rang(A) = rang(Ap ) = 2 pa je sistem saglasan. Pomoću posljednje

matrice formirajmo novi sistem

2x1 + 3x2 + 6x3 + x4 = 12
x2 + 12x3 + 3x4 = 16

koji je ekvivalentan polaznom sistemu. Budući da sistem ima 4 nepoznate a rang(A) =

rang(Ap ) = 2, tada dvije nepoznate biramo proizvoljno. Neka su npr. x3 = β , x4 = α
(α, β ∈ R). Tada dobijamo kvadratni sistem oblika

60
 
2x1 + 3x2 = 12 − α − 6β
x2 = 16 − 3α − 12β
a) Riješimo ga metodom determinanti. Imamo:
 
 2 3 
D =   = 2,
0 1 
 
 12 − α − 6β 3 
Dx1 =   = −36 + 8α + 30β,
16 − 3α − 12β 1 
 
 2 12 − α − 6β 
Dx 2 = 
  = 32 − 6α − 24β
0 16 − 3α − 12β 

pa je rješenje sistema

(x1 , x2 , x3 , x4 ) = (−18 + 4α + 15β, 16 − 3α − 12β, β, α)

pri čemu su α, β ∈ R proizvoljni.

b) Riješimo ga matričnom metodom. Ako označimo
     
2 3 x1 12 − α − 6β
A= , X= , B=
0 1 x2 16 − 3α − 12β

tada je sistem ekvivalentan matričnoj jednačini AX = B čije je rješenje matrica X = A−1 B.

Inverzna matrica matrice A je  
−1 1/2 −3/2
A =
0 −1
pa je rješenje
     
−1 1/2 −3/2 12 − α − 6β −18 + 4α + 15β
X=A B= · = .
0 −1 16 − 3α − 12β 16 − 3α − 12β

Rješenje sistema je

(x1 , x2 , x3 , x4 ) = (−18 + 4α + 15β, 16 − 3α − 12β, β, α)

pri čemu su α, β ∈ R proizvoljni.

8.4 Homogeni sistemi linearnih jednačina

Homogeni sistem linearnih jednačina je sistem oblika

a11 x1 + a12 x2 + · · · + a1n xn = 0 
a21 x1 + a22 x2 + · · · + a2n xn = 0 

.. .. .. .. .. (5)
. . . . . 


am1 x1 + am2 x2 + · · · + amn xn = 0 

pri čemu su (aij ∈ R za 1 6 i 6 m; 1 6 j 6 n). Ovakav sistem uvijek ima rješenje oblika
(x1 , x2 , ..., xn ) = (0, 0, ..., 0) koje se naziva trivijalno rješenje homogenog sistema. Postavlja se
pitanje da li sistem (5) pored trivijalnog ima i neko drugo rješenje. Odgovor na to pitanje u
slučaju kvadratnih homogenih sistema linearnih jednačina daje sljedeća teorema:

61
Teorem 8.2 Vrijedi:
♦ Ako je determinanta sistema različita od nule, tada sistem ima samo trivijalno rješenje.
♦ Ako je determinanta sistema jednaka nuli, tada sistem pored trivijalnog ima i netrivijalno
rješenje.

Primjer 8.16 Riješiti sistem homogenih jednačina:


2x1 + 4x2 − 9x3 = 0 
6x1 + x2 + x3 = 0
4x1 − x2 + 12x3 = 0


Rješenje. Pošto je determinanta sistema

 
 2
 4 −9 
D =  6 1 1  = −156 6= 0
 4 −1 12 

to dati sistem ima samo trivijalno rješenje, tj. (x1 , x2 , x3 ) = (0, 0, 0).
Primjer 8.17 Riješiti sistem homogenih jednačina:

x1 − 4x2 + 6x3 = 0 
6x1 − 2x2 + 7x3 = 0
5x1 + 2x2 + x3 = 0


Rješenje. Pošto je determinanta sistema

 
 1 −4 6 
 
D =  6 −2 7 =0

 5 2 1 

to dati sistem pored trivijalnog ima i netrivijalno rješenje. Odredimo ga Gausovom metodom:

x1 − 4x2 + 6x3 = 0  J1 prepisana
6x1 − 2x2 + 7x3 = 0 -J2+6J1
5x1 + 2x2 + x3 = 0 -J3+5J1


x1 − 4x2 + 6x3 = 0  J1 prepisana
−22x2 + 29x3 = 0 J2 prepisana
−22x2 + 29x3 = 0 -J3+J2


x1 − 4x2 + 6x3 = 0
.
−22x2 + 29x3 = 0
Posljednji sistem ima dvije jednačine a tri nepoznate. Zato jednu nepoznatu biramo proizvoljno.
29α 8α
Neka je npr. x3 = α. Tada lahko dobijamo da su x2 = i x1 = − . Dakle, rješenje sistema
22 11
je  
8α 29α
(x1 , x2 , x3 ) = − , ,α
11 22
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.

62
Primjer 8.18 Odrediti za koju vrijednost parametra a ∈ R sistem

ax1 + x2 + x3 = 0 
x1 + ax2 + x3 = 0
x1 + x2 + ax3 = 0


ima i netrivijalno rješenje.

Rješenje. Determinanta sistema je

 
 a 1 1 
a 1  = a3 − 3a + 2 = (a − 1)2 (a + 2)

D =  1
 1 1 a 

i
D = 0 ⇔ (a − 1)2 (a + 2) = 0 ⇔ (a = 1 ∨ a = −2).
Dakle, za a = 1 ili za a = −2 sistem pored trivijalnog ima i netrivijalno rješenje.
Za a = 1 sistem ima oblik

x1 + x2 + x3 = 0 
x1 + x2 + x3 = 0
x1 + x2 + x3 = 0


koji je ekvivalentan jednačini

x1 + x2 + x3 = 0
čije je rješenje
(x1 , x2 , x3 ) = (α, β, −α − β)
pri čemu su α, β ∈ R proizvoljni.
Za a = −2 sistem ima oblik

−2x1 + x2 + x3 = 0 
x1 − 2x2 + x3 = 0 .
x1 + x2 − 2x3 = 0


Riješimo ga Gaussovom metodom:


−2x1 + x2 + x3 = 0  J1 prepisana
x1 − 2x2 + x3 = 0 2J2+J1
x1 + x2 − 2x3 = 0 J3-J2



−2x1 + x2 + x3 = 0  J1 prepisana
− 3x2 + 3x3 = 0 J2 prepisana
3x2 − 3x3 = 0 J3+J2



−2x1 + x2 + x3 = 0
− 3x2 + 3x3 = 0

−2x1 + x2 + x3 = 0
.
− x2 + x3 = 0

63
Rješenje sistema je
(x1 , x2 , x3 ) = (α, α, α)
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.

Primjer 8.19 Riješiti sistem homogenih jednačina:


3x1 + 4x2 − 7x3 = 0
.
x1 + x2 − 2x3 = 0
Rješenje: Sistem sigurno ima trivijalno rješenje. Provjerimo da li ima i netrivijalnih. Neka je
x3 = α 6= 0 pri čemu je α ∈ R\{0} proizvoljno. Ako obje jednačine podijelimo sa α i uvedemo
x1 x2
smjene u = i v = , dobićemo sistem
α α

5u + 4v = 7
u + v = 2
x1 x2
čije je rješenje u = v = 1. Iz =1i = 1 dobijamo x1 = x2 = α, pa je netrivijalno rješenje
α α
sistema
(x1 , x2 , x3 ) = (α, α, α)
pri čemu je α ∈ R\{0} proizvoljno.

8.5 Sistemi linearnih jednačina sa parametrima

Primjer 8.20 U zavisnosti od parametra λ ∈ R diskutovati rješenja sistema

λx1 + 4x2 = 2
.
9x1 + λx2 = 3

Rješenje. Izračunajmo determinanate D, Dx1 , Dx2 .

 
 λ 4 
D =   = λ2 − 36 = (λ − 6)(λ + 6)
9 λ 
 
 2 4 
Dx1 =   = 2λ2 − 12 = 2(λ − 6)
3 λ 
 
 λ 2 
Dx 2 =   = 3λ2 − 18 = 3(λ − 6).
9 3 

Vidimo da je D = 0 akko je λ = ±6.

Diskusija:

◦ Ako je λ 6= ±6 tada sistem ima jedinstveno rješenje dato sa

Dx 1 2(λ − 6) 2
x1 = = =
D (λ − 6)(λ + 6) λ+6

Dx 2 3(λ − 6) 3
x2 = = = .
D (λ − 6)(λ + 6) λ+6

64
◦ Ako je λ = 6 tada je D = 0 ali i Dx1 = Dx2 = 0 pa sistem ima beskonačno mnogo rješenja.
Odredimo oblik tih rješenja. Za λ = 6 sistem ima oblik

6x1 + 4x2 = 2
.
9x1 + 6x2 = 3

ove dvije jednačine su linearno zavisne pa sistem možemo zamijeniti sa jednom jednačinom.
1 − 2α
Birajući da je x2 = α, (α ∈ R) iz prve jednačine dobijamo x1 = . Dakle, rješenje
3
sistema je  
1 − 2α
(x1 , x2 ) = ,α
3
pri čemu je α ∈ R proizvoljno.

◦ Ako je λ = −6 tada je D = 0 ali Dx1 6= 0 i Dx2 6= 0 pa sistem nema rješenja.

Primjer 8.21 U zavisnosti od realnog parametra λ diskutovati rješenja sistema


λx1 + x2 + x3 = 1 
x1 + λx2 + x3 = λ .
2 
x1 + x2 + λx3 = λ

Rješenje. Izračunajmo determinante D, Dx1 , Dx2 , Dx3 :

 
 λ 1 1 
D =  1 λ 1  = λ3 + 1 + 1 − (λ + λ + λ) = λ3 − 3λ + 2
 

 1 1 λ 
= λ3 − λ − 2λ + 2 = λ λ2 − 1 − 2 (λ − 1)

= λ (λ − 1) (λ + 1) − 2 (λ − 1) = (λ − 1) (λ (λ + 1) − 2)
= (λ − 1) λ2 + λ − 2 = (λ − 1) λ2 + 2λ − λ − 2

= (λ − 1) (λ (λ + 2) − (λ + 2)) = (λ − 1) (λ − 1) (λ + 2)
= (λ − 1)2 (λ + 2)

 
 1 1 1 
 = λ2 + λ2 + λ − λ3 + 1 + λ2
 


Dx 1 =  λ λ 1 
 λ2 1 λ 
−λ3 + λ2 + λ − 1 = − λ3 − λ2 + (λ − 1)


=
−λ2 (λ − 1) + (λ − 1) = (λ − 1) 1 − λ2


=
= (λ − 1) (1 − λ) (1 + λ) = − (λ − 1) (λ − 1) (λ + 1)
= − (λ − 1)2 (λ + 1)

 
 λ 1 1  λ 1
=  1 λ 1  1 λ = λ3 + 1 + λ2 − λ + λ3 + λ
 


Dx 2
 1 λ2 λ  1 λ2
= λ2 − 2λ + 1 = (λ − 1)2 .

65
  
 λ 1 1  λ 1
 1 λ = λ4 + λ + 1 − λ + λ2 + λ2
 


Dx 3 =  1 λ λ 
 1 1 λ2  1 1

2
= λ4 − 2λ2 + 1 = λ2 − 1 = (λ − 1)2 (λ + 1)2 .

Dakle, D = 0 ako je λ = −2 ili λ = 1.

Diskusija:

◦ Ako je λ 6= −2 i λ 6= 1, tada sistem ima jedinstveno rješenje dato sa

Dx 1 − (λ − 1)2 (λ + 1) λ+1
x1 = = 2 =−
D (λ − 1) (λ + 2) λ+2
2
Dx 2 (λ − 1) 1
x2 = = 2 =
D (λ − 1) (λ + 2) λ+2
Dx 3 (λ − 1)2 (λ + 1)2 (λ + 1)2
x3 = = = .
D (λ − 1)2 (λ + 2) λ+2

◦ Ako je λ = −2 tada je D = 0 ali Dx1 = 9 6= 0 tada sistem nema rješenja.

◦ Ako je λ = 1 tada je D = Dx1 = Dx2 = Dx3 = 0 tada sistem ima beskonačno mnogo rješenja.
Uvrštavajući λ = 1, dobijamo sistem od tri jednačine koje su identične, pa se rješavanje
sistema svodi na rješavanje jedne jednačine sa tri nepoznate. Odaberimo x2 = α i x3 = β
gdje su α, β ∈ R. Tada je x1 = 1 − α − β. Dakle, rješenje sistema je

(x1 , x2 , x3 ) = (1 − α − β, α, β)

gdje su α, β ∈ R proizvoljni.

8.6 Jedna primjena sistema linearnih jednačina

Primjer 8.22 Izračunati potencijale u električnoj mreži:

A 3Ω B 3Ω C 6Ω D
100V b b b b

5Ω 10Ω 1Ω

0V b b b b

H 5Ω G 17Ω F 2Ω E

Rješenje. Iz Ohmovog zakona jačina struje koja teče od tačke i do tačke j jednaka je Iij =
vi − vj
, pri čemu je vi potencijal u tački i a vj potencijal u tački j, (i, j ∈ {A, B, C, D, E, F, G, H}.)
Rij

66