PRAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR FINANSIJSKE ISTRAGE KRIVIČNIH DJELA

PREZENTACIJA 3A

Nakon ove lekcije bi trebali da:

-razumijete specifičnosti pravnog okvira za provođenje finansijske istrage u BiH

-razumijete razlike između pravnog okvira za provođenja finansijske istrage u užem i širem

smislu

-navedete materijalno pravnu i procesno pravnu osnovu za vođenje finansijske istrage

-razumijete prihvaćene koncepte imovinske koristi

-navedete zakonske uvjete za primjenu instituta proširenog oduzimanja imovinske koristi

-prepoznate koje radnje dokazivanja se mogu koristiti u finansijskoj istrazi

-prepoznate aktivne i pasivne učesnike finansijske istrage u BiH

-prepoznate potrebu za formiranjem multiagencijske finansijske istrage koruptivnih krivičnih djela

-znate ko i kada može da formira multiagencijski istražni tim

-razumijete koji faktori utiču na učinkovitost rada multidisciplinarnog istražnog tima

PRAVNI OKVIR FINANSIJSKE ISTRAGE KRIVIČNIH DJELA

Krivičnopravni okvir za provođenje finansijske istrage

Koncept integrisane finansijske istrage podrazumijeva poimanje da je finansijska istraga dio krivične
istrage koji se fokusira na realizaciju specifičnih ciljeva, od kojih su mnogi komplementarni sa
ciljevima krivične istrage i daju dodatnu vrijednost rezultatima poduzetih istražnih radnji i mjera.

Međutim, unatoč višestrukim ciljevima koje finansijska istraga kao dio krivične istrage može da
ostvari, jedini cilj finansijske istrage kojem se posvećuje pažnja u domaćoj literaturi i zakonodavstvu
je utvrđivanje i otkrivanje imovinske koristi koja je pribavljena određenim krivičnim djelom.

Ograničenost dosega primjene finansijske istrage na domen oduzimanja imovinske koristi je dodatno
potvrđena usvajanjem posebnih zakona na području entiteta i Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu:
BD BIH).

U općem krivičnom zakonodavstvu BiH nije posebno propisana finansijska istraga što pruža poželjnu
fleksibilnost u njenoj primjeni,kao i potencijalnu prednost u usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa
rješenjima iz Evropske unije (EU) koja posljednje desetljeće ima tendenciju napuštanja tradicionalnog
koncepta finansijske istrage fiksiranog na oduzimanje imovinske koristi I zagovaranja njene
znatnošire primjene.

Optimalan pristup primjeni finansijske istrage podrazumijeva njeno pozicioniranje kao nužnog dijela
krivične istrage koruptivnih krivičnih djela. Polazeći od premise da je u pitanju istraživački mehanizam
koji obuhvaća prikupljanje, obradu, analizu, komparaciju, interpretaciju i primjenu velikog broja
finansijskih dokaza i finansijskih informacija u njihovom najširem poimanju u kratkom periodu, a koji
ima višestruke uloge u krivičnom istražnom procesu (u ovisnosti od kreativnosti istražnog tima),
prilikom provedbe finansijske istrage moraju se dosljedno slijediti odredbe koje uređuju krivičnu
istragu. Dakle, suštinski pravni okvir za provođenje finansijske istrage čine odredbe procesnog
krivičnog zakonodavstva kojima se uređuje krivična istraga. Međutim, s obzirom da krivično
zakonodavstvo (materijalno i procesno) sadrži određeni broj odredbi fokusiranih na imovinsku korist
pribavljenu krivičnim djelom i imajući u vidu osnovni cilj provedbe finansijske istrage u našem
krivičnom sistemu (otkrivanje i utvrđivanje imovinske koristi) ove odredbe se moraju posmatrati kao
pravni okvir finansijske istrage u užem smislu.

Materijalno pravna osnova za provođenje finansijske istrage

odredbe kojima se propisuje ključno načelo da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu
krivičnim djelom.

članovi: 110(1) KZ BiH, 8. KZ RS, 114(1) KZ FBiH i 114(1) KZ BD BiH.

Pod pojmom imovinske koristi se obično podrazumijeva čista dobit, odnosno višak imovine pribavljen
krivičnim djelom ili povodom krivičnog djela (Ivčević, 2004; Radolović, i Šarin, 2016).

Pojam imovinske koristi je definisan odredbama Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) i to kao svako
ekonomsko dobro koje je direktno ili indirektno proisteklo iz krivičnog djela, a sastoji se od bilo koje
imovine - član 1(24) KZ BiH. Istu definiciju imovine sadrži KZ BD BiH u članu 2(24).

Pojam imovine označava imovinu svake vrste, bilo da se sastoji u stvarima ili pravima, bilo
materijalnu ili nematerijalnu, pokretnu ili nepokretnu, te pravne dokumente ili instrumente kojima se
dokazuje pravo na imovinu ili interes u odnosu na takvu imovinu - član 1(25) KZ BiH. Istu definiciju
imovine sadrži KZ BD BiH u članu 2(25).

Transponiranje odredbi iz međunarodnih dokumenata?

Prethodno navedene definicije pokazuju uticaj odredbi relevantnih međunarodnih dokumenata: u

Konvenciji Vijeća Evrope o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog
krivičnim djelom imovinska korist se definira kao bilo kakva imovinska korist od krivičnog djela,
odnosno, kao nezakoniti prihod, koji se može sastojati od bilo koje vrste imovine, sastoj se u stvarima
ili pravima, koja može biti pokretna ili nepokretna, a koja obuhvać i pravne akte ili dokumente koji
dokazuju naslov ili pravo na takvoj imovini.

Vrlo sličan pristup u određivanju pojma imovinske koristi pribavljene krivični djelom je sadržan u
Konvenciji Vijeća Evrope o pranju, traganju, privremeno oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih
krivičnim djelom i finansiranje terorizma, prema kojoj imovinska korist pribavljena krivičnim djelom
znači bilo koju ekonomsku prednost, deriviranu ili stečenu, direktno ili indirektno iz krivičnih djela i
može se sastojati u imovini (materijalnoj ili nematerijalnoj, pokretno ili nepokretnoj), a koja obuhvaća
i pravne akte ili dokumente koji dokazuju ovlaštenje ili pravo na takvoj imovini.

Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog kriminala koristi izraz „dobit od kriminala“ u
značenju imovine koja je proistekla ili je ostvarena, direktno ili indirektno, izvršenjem krivičnog djela.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije pojmom imovinska korist ostvarena krivičnim djelom
označava svaku imovinu koja je, izravno ili neizravno, proizašla iz počinjenja krivičnog djela ili je
pribavljena njegovim počinjenjem.

Direktiva 2014/42/EU o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene krivičnim

djelima u EU upotrebljava pojam imovinska koristi u značenju:

svaka ekonomska korist od krivičnih djela, neizravna ili izravna; ona se može sastojati od bilo kojeg
oblika imovine i uključuje svako naknadno reinvestiranje ili preoblikovanje izravne imovinske koristi i
svaku novčanu pogodnost, a pojam imovine kao imovinu bilo koje vrste, neovisno o tome je li
materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti
kojima se dokazuje pravo na ili interes za takvu imovinu.

Entitetsko zakonodavstvo?

Materijalno krivično zakonodavstvo entiteta FBiH ne definira pojmove imovine i imovinske koristi,
već samo u pojedinim odredbama sugerira da pojam imovinske koristi obuhvata novac i predmete od
vrijednosti (npr. član 115. KZ FBiH).

KZ RS:

imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom definira kao neposrednu imovinsku korist od krivičnog
djela koja se sastoji od svakog uvećanja ili sprečavanja umanjenja imovine do koje je došlo izvršenjem
krivičnog djela, tako i imovina u koju je pretvorena ili promijenjena neposredna imovinska korist od
krivičnog djela, kao i svaka druga korist koja je dobijena od neposredne imovinske koristi od krivičnog
djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od krivičnog djela,
bez obzira na to da li se nalazi na teritoriji Republike Srpske ili van nje (član 123(24) KZ RS.)

Isti Zakon pod pojmom imovine smatra imovinu bilo koje vrste, nezavisno od toga da li je materijalna
ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, odnosno pravni dokumenti ili instrumenti kojima se
dokazuje pravo na takvu imovinu (član 123(25) KZ RS).
 KRIVIČNI ZAKON KZ BIH
ČLAN 1(24) I (25)
Definicija Imovinska korist je svako
imovinske koristi ekonomsko dobro koje je
pribavljene direktno ili indirektno
krivičnim djelom proisteklo iz krivičnog djela,
a sastoji se od bilo koje
imovine
Definicija imovine Imovina svake vrste, bilo da
se sastoji u stvarima ili
pravima, bilo materijalnu ili
nematerijalnu, pokretnu ili
nepokretnu, t e pravne
dokumente ili instrumente
kojima se dokazuje pravo
na imovinu ili interes u
odnosu na takvu imovinu
KZ FBIH KZ RS KZ BD BIH
ČL. 123(24) I (25) ČL. 2(24) I (25)
- Imovinska korist od krivičnog Imovinska korist je svako
djela je neposredna ekonomsko dobro koje je
imovinsku korist od krivičnog direktno ili indirektno
djela koja se sastoji od svakog proisteklo iz krivičnog djela,
uvećanja ili sprečavanja a sastoji se od bilo koje
umanjenja imovine do koje je imovine.
došlo izvršenjem krivičnog
djela tako i imovina u koju je
pretvorena ili promijenjena
neposredna imovinska korist
od krivičnog djela, kao i svaka
druga korist koja je dobijena
od neposredne imovinske
koristi od krivičnog djela ili
imovine u koju je
promijenjena ili pretvorena
neposredna imovinska korist
od krivičnog djela, bez obzira
na to da li se nalazi na t eritoriji
Republike Srpske ili van nje
- Imovina bilo koje vrste, Imovina obuhvata imovinu
nezavisno od toga da li je svake vrste, bilo da se
materijalna ili nematerijalna, sastoji u stvarima ili
pokretna ili nepokretna, pravima, bilo materijalnu ili
odnosno pravni dokumenti ili nematerijalnu, pokretnu ili
instrumenti kojima se nepokretnu, t e pravne
dokazuje pravo na takvu dokumente ili instrumente
imovinu kojima se dokazuje pravo
na imovinu ili interes u
odnosu na takvu imovinu.

• Iz sadržaja relevantnih odredbi krivičnog zakonodavstva evidentno prihvaćanje šireg

koncepta imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom - ne samo imovinske koristi koja je
neposredno proizašla iz krivičnog djela, već i prihod, profit ili druge koristi proistekle iz te
imovinske koristi (član 111(3) KZBIH, 115(3) KZ FBiH i član 84(3) KZ RS).

• U sudskoj praksi imovinska koristi se interpretira kao korist koja je stvarno ostvarena
izvršenjem krivičnog djela, odnosno koja je u neposrednoj vezi sa samim krivičnim djelom, a
koja se može sastojati u povećanju imovine, sprečavanju umanjenja imovine ili otklanjanju
prepreka za ostvarenje neke imovinske koristi.(Jahić, 2019:78).

• S druge strane, važno je napomenut da se povremeno u sudskoj praksi shvaća i kao čista
dobit koja se sastoji u višku imovine počinitelja koji je postigao izvršenjem krivičnog djela

• Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 017151 15 Kž od

09.07.2015.

• Daljnja razrada načela da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom
(načelo oduzimanja imovinske koristi) ostvaruje se kroz odredbe kojima se propisuje način
oduzimanja imovinske koristi, odnosno da će se počinitelju oduzeti novac, predmeti od
vrijednosti i svaka druga imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom, a ako lišenje
nije moguće, počinitelj će se obavezati na isplatu novčanog iznosa srazmjernog pribavljeno
imovinskoj koristi.

• član 111. KZ BIH.

• Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom se može oduzeti i od osobe (fizičke ili pravne)
na koju je prenesena. Ukoliko je osoba na koju je prijenos izvršen znala ili mogla znati da je u
 pitanju imovinska korist pribavljena krivičnim djelom oduzimanje će biti bez naknade ili uz
naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti.

• član 115(1) i član 84(2) KZ RS.

• U situacijama kada je imovinska korist sjedinjena sa imovinom stečenom na zakonit način,

takva imovina će biti predmet oduzimanja, ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu
vrijednost imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

• član 115(2) KZ FBiH i član 84(2) KZ RS.

• Osnov oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom je sudska odluka kojom je
utvrđeno da je krivično djelo učinjeno pod uvjetima propisanim krivičnim zakonom.

• član 114(2) KZ FBiH i član 83(2) KZ RS.

• KZ RS propisuje da će odluku o oduzimanju imovinske koristi sud će donijeti u zakonom

propisanom postupku i kada iz pravnih ili faktičkih razloga nije moguće vođenje krivičnog
postupka prema učiniocu krivičnog djela.

• član 83(3) KZ BiH.

Prošireno oduzimanje imovinske koristi?

• Krivični zakoni BiH, FBiH i BD BiH uređuju i institut proširenog oduzimanja imovinske koristi.

• član 114(2) KZ FBiH i član 83(2) KZ RS.

• Kumulativni uslovi za primjenu ovog instituta su:

• da se vodi krivični postupak za krivična djela iz glava XVII, XVIII, XIX, XXI, XXI A i XXII
KZBIH, odnosno glava XXII, XXIX i XXXI KZ FBiH, a u KZ BD BiH za krivična djela iz glava
XVIII, XXII, XXIII, XXIX i XXXI.

• da je tužitelj pružio dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je takva imovinska

korist pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela;

• da počinitelj krivičnog djela nije pružio dokaze da je korist pribavljena zakonito.

• Drugi, propisani uvjet da tužitelj mora pružiti dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je
takva imovinska korist pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela predstavlja izuzetno
kompleksan zadatak povjeren tužitelju koji se može ostvariti samo primjenom odgovarajuće
indirektne metode finansijske istrage koja rezultira sa velikim brojem indirektnih dokaza koji
činjenično utvrđuju niz finansijskih okolnosti na osnovu kojih se može izvesti jedini mogući
zaključak da imovinska korist koja je ostvarena je pribavljena krivičnim djelom, a koji je
dodatno učvršćen odsustvom dokaza o njenom zakonitom porijeklu.

• Imajući u vidu da tužitelj mora predočiti dokaze kojima su utvrđene okolnosti na kojima
zasniva svoje uvjerenje/pretpostavku da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, to
 upućuje na podjelu tereta dokazivanja između tužitelja i počinitelja u krivičnom postupku.
Počinitelj može navedenu pretpostavku oboriti iznošenjem različitih koncepata odbrane
kojima će dokazati da se može opravdano vjerovati da je imovinska korist pribavljena
zakonito.

• Ovdje treba napomenuti da mora postojati ravnoteža u nivoima vjerovanja u odnosu na izvor
porijekla imovine.

• Konstrukcija sadržana u drugom, zakonskom uvjetu da je tužitelj pružio dovoljno dokaza da

se opravdano vjeruje da je takva imovinska korist pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela
sadrži niz nejasnoća koje mogu uzrokovati probleme u njenoj primjeni.

• Često se ovaj uvjet interpretira na način da se svodi na dokazivanje postojanja očigledne

nesrazmjere između imovine i zakonitih prihoda počinitelja. Ovaj pristup nije pravno
korektan, jer sud mora razmotriti sve okolnosti slučaja, uključujući utvrđene činjenice i
dostupne dokaze, a postojanje nesklada imovine i zakonitih prihoda predstavlja samo jednu
od činjenica na temelju koje se nerijetko dolazi do pogrešnog zaključka da imovina proizlazi iz
kriminalnih aktivnosti.

U tom pravcu upućuju odredba Direktive 2014/42/EU Evropskog Parlamenta i Vijeća o zamrzavanju i
oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Evropskoj uniji p. 21; OJ L
127/39/2014

• Kada je u pitanju standard dovoljno dokaza on se utvrđuje u odnosu na okolnosti svakog

pojedinog slučaja.

• Adekvatnom primjenom indirektnih metoda finansijske istrage dobit će se rezultati u formi

brojnih dokaza o finansijskom položaju pojedinca u određenom periodu i njegovoj/njenoj
povezanosti sa određenim osobama (fizičkim i pravnim) i događajima.

• Istražni period se također određuje u odnosu na okolnosti specifičnog slučaja, naravno uz

poštivanja zakonskih pravila o zastaranim I prekluzivnim rokovima, kako u odnosu na
kriminalnu aktivnost, tako i u odnosu na dokaze koji se žele prikupiti.

• U odredbama krivičnih zakona BiH, FBiH i BD BiH kojima se uređuje institut proširenog
oduzimanja navedeno je da sud može odlukom o oduzimanju imovinske koristi, prihoda ili
druge korist iz imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom oduzeti i onu imovinsku korist
prihod, profit ili drugu korist iz imovinske koristi za koju tužitelj pruži dovoljno dokaza da se
opravdano vjeruje da pribavljena izvršenjem ovih krivičnih djela, a počinitelj nije pružio
dokaze da je korist pribavljena zakonito.

• Zakonodavac je kroz ovu odredbu uveo mogućnost da se pored imovinske koristi za koju je
dokazano da je neposredno pribavljena krivičnim djelom, istom sudskom odlukom oduzme i
imovinska korist za koju se opravdano vjeruje na temelju prikupljenih dokaza da je
pribavljena izvršenjem krivičnih djela, a počinilac nije pružio dokaze da je korist pribavljena
zakonito.
• Dakle, Zakon omogućava ne samo oduzimanje imovinske koristi za koju je dokazano da je
neposredno pribavljena krivičnim djelom već i one imovinske koristi za koju se zaključak o
njenom pribavljanju na osnovu krivičnog djela izvodi indirektno ispunjenjem dva uvjeta:

• dokazivanjem činjenica i okolnosti koje upućuju na opravdanost takvog zaključka i

odsustvo dokaza od strane počinitelja kojima se obara takvo uvjerenje, odnosno
dokaza da je korist ili prihod zakonito pribavljen.

• Kao što je već prethodno navedeno, u suštini ove odredbe je mogućnost prihvaćanja i
indirektnog dokazivanja imovinske koristi (tj. prihvaćanja rezultata indirektnih metoda
finansijske istrage, vjerovatno po uzoru na sudsku praksu Sjedinjenih Američkih Država).

• Iz sadržaja odredbe je jasno da primjena proširenog oduzimanja nije uvjetovana prethodnim

donošenjem osuđujuće presude.

• Domaći zakonodavac je prošireno oduzimanje imovinske koristi determinirao dokazivanjem

da je proistekla iz određenog krivičnog djela koje se stavlja počinitelju na teret.

• Navedeno ukazuje na restriktivan pristup u primjeni ovog krivičnopravnog instituta.

• U našem sistemu prošireno oduzimanje nije moguće ako nije utvrđeno da je imovinska korist
pribavljena određenim, konkretnim kriminalnim aktivnostima.

• Sud ne može svoju odluku temeljiti na odmjeravanju vjerovatnosti npr. da je znatno

vjerovatnije da je imovina stečena kriminalnim aktivnostima nego drugim aktivnostima.

Oduzimanje imovinske koristi u parničnom postupku?

• Državni krivični zakon predviđa mogućnost da se oduzimanje imovinske koristi, prihoda,

profita ili druge koristi iz imovinske koristi stečene krivičnim djelom može realizirati i u
parničnom postupku, ako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje u krivičnom postupku.

• Međutim, nejasno je da li se primjena ove odredbe odnosi na neispunjavanje uvjeta za

prošireno oduzimanje budući da je navedena u stavu kojim se uređuje institut proširenog
oduzimanja ili se pak odnosi na opće zakonske uvjete za oduzimanje imovinske koristi.

• U sadržaju navedene odredbe nije precizirano ko podnosi ovaj (tužbeni) zahtjev za

oduzimanje u parničnom postupku niti kako bi se mogao formulisati taj zahtjev u kontekstu
parničnog postupka imajući u vidu ko su stranke parničnog postupka, kako se pokreće i koja
prava se štite (opravdano se može pretpostaviti da je to ovlaštenje dodijeljeno tužitelju
imajući u vidu njegovo mjesto i ulogu u krivičnom postupku i obavezu da pribavlja dokaze
kojim se utvrđuju činjenice neophodne za oduzimanje imovinske koristi; ali imajući u vidu ko
može biti stranka u parničnom postupku sasvim jasno je da on ne može podnijeti tužbeni
zahtjev).

Oduzimanje imovinske koristi vs. zaštite prava oštećenog

• U odnosu na zaštitu prava oštećenog, zakoni propisuju prioritetan položaj imovinskopravnog

zahtjeva oštećenog u odnosu na oduzimanje imovinske koristi.
 • Naime, ako je oštećenom u krivičnom postupku dosuđe imovinskopravni zahtjev, sud će
izreći oduzimanje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev
oštećenog.

• Član 112(1) KZ BIH, član 116. KZ FBiH, član 85(1) KZ RS i član 116(1) KZ BD BiH.

U slučaju kada je oštećeni postavio imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku, sud može
odlučiti o postavljenom zahtjevu ili može oštećenog uputiti na parnični postupak.

Oštećeni koji je u krivičnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog zahtjeva upućen na

parnični postupak, može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti, ako pokrene
parnični postupak u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke kojom je upućen na
parnični postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je
utvrđen njegov zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.

član 112(2) KZ BIH član 116 (2)KZ FBiH, član 85(2) KZ RS i član 116(2) KZ BD BiH.

Oštećeni koji u krivičnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev, može zahtijevati
namirenje iz oduzete vrijednosti, ako je radi utvrđenja svog zahtjeva pokrenuo parnični
postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska
korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravomoćnosti odluke o oduzimanju imovinske
koristi i ako u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđen njegov
zahtjev zatraži namirenje iz oduzete vrijednosti.

Član 112(3) KZ BIH, član 116(3) KZ FBIH, član 85(3) KZ RS i član 116(3) KZ BD BiH.

Pribavljanje imovinske koristi u ime ili za račun pravne osobe?

Kao što je već navedeno, imovinska korist može biti pribavljena u ime ili za račun određene
pravne osobe od strane počinitelja (fizičke osobe), odnosno može biti prenesena na nju.

Krivični zakoni u oba ova slučaja uređuju mogućnost da se imovinska korist pribavljena
krivičnim djelom oduzme od pravne osobe.

Član 140. KZ BiH, član 144 KZ FBiH, član 119. KZ RS i član 144. KZ BD BiH.

Bitno je napomenuti da raspolaganje sa protivpravnom imovinskom koristi predstavlja jedan

od alternativno, propisanih oblika doprinosa pravne osobe učinjenu krivičnog djela od strane
učinitelja.

Član.124. KZ BiH, član 128. KZ FBiH, član 105 KZ RS i član 128. KZ BD BiH.

Naime, pravna osoba će biti odgovorna za krivično djelo koje je počinitelj počinio u ime, za račun ili u
korist pravne osobe kada pravna osoba raspolaže sa protivpravno ostvarenom imovinskom koristi.

U ovom kontekstu raspolaganje imovinskom koristi se treba shvatiti kao prihvatanje krivičnog
djela od strane rukovodećih ili nadzornih organa date pravne osobe i održavanje
protupravnog stanja koje je stvoreno tim krivičnim djelom.
Za odgovornost pravne osobe je potrebno dokazati svijest organa pravne osobe da je
imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

Mjera privremenog oduzimanja imovine radi obezbjeđenja

Krivični zakoni na svim nivoima uređuju i mjeru privremenog oduzimanja imovine radi
obezbjeđenja, odnosno, radi sprečavanja korištenja, otuđenja ili raspolaganja tom imovinom.

Član 73. ZKP BiH, član 187. ZKP FBiH, član 138. ZKP RS i član 73. ZKP BD BiH.

Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka (i u toku istrage) donijeti na prijedlog tužitelja
privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po važećem krivičnom zakonu,
mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje,
otuđenje ili raspolaganje imovinom.

Član 73(1) ZKP BiH, član 187(1) ZKP FBiH, član 138(1) ZKP RS i član 73(1) ZKP BD BiH.

Cilj ove odredbe je da doprinese efikasnost postupka tako što će se imovina koja je
pribavljena krivičnim djelom privremeno oduzeti do okončanja postupka ili drugačije odluke.
U pravilu će se raditi o mjeri preventive prirode koja se odnosi na osiguranje imovine za koju
postoji sumnja da rezultat kriminalnih aktivnosti.

Ustavni sud BiH, Odluku o dopustivosti i meritumu od 30. septembra 2015. godine, AP

2753/13 „Službeni glasnik BiH”, br. 83/15.

Ove mjere se mogu poduzeti samo pod zakonom propisanim uvjetima i u propisanom
postupku, što osigurava da će se prava pojedinaca ograničiti samo u mjeri u kojoj je potrebno
zbog vođenja postupka.

Sud u tom kontekstu mora razmotriti da li postoji dovoljno dokaza koji upućuju na osnov
sumnje da je počinjeno krivično djelo.

Član 73. ZKP BiH, član 187. ZKP FBiH, član 138. ZKP RS i član 73. ZKP BD BiH.

Važno je napomenuti da se u odnosu na ovu privremenu mjeru oduzimanja imovine radi

obezbjeđenja ne primjenjuju odredbe entitetskih zakona o izvršnom postupku (tj. nakon
izmjena odredbe zakona o parničnom postupku), već da je ona uspostavljena na temelju čl.
73. ZKP BiH i povezanog člana 65.

ZKP BIH koji uređuje oduzimanje predmeta i imovine koji mogu poslužiti kao dokaz u
krivičnom postupku i radi garancije realizacije načela da niko ne može zadržati imovinsku
korist pribavljenu krivičnim djelom.

Član 65. ZKP BiH, član 79. ZKP FBiH, član 129. ZKP RS i član 65. ZKP BD BiH.

S druge strane, privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva se određuju u

skladu sa odredbama zakona o parničnom postupku.
Ovlaštena službena osoba može, kada postoji opasnost od odlaganja, privremeno oduzeti
imovinu, zaplijeniti imovinu ili poduzeti druge neophodne privremene mjere kako bi se
spriječilo bilo kakvo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom.

O poduzetim mjerama ovlaštena službena osoba mora odmah obavijestiti tužitelja, a o

poduzetim mjerama odlučuje sudija za prethodni postupak u roku 72 sata.

U slučaju da uskrati odobrenje, poduzete mjere će se obustaviti, a oduzeti predmeti i imovina

će biti odmah vraćeni osobi od koje su oduzeti.

Mjera privremene obustave izvršenja transakcije

U istom cilju je propisana i mjera privremene obustave izvršenja transakcije za koju postoji
sumnja da predstavlja krivično djelo ili da je namijenjena izvršenju krivičnog djela, da služi
prikrivanju krivičnoga djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom.

Član 72(4) ZKP BiH, član 86(4) ZKP FBiH, član 136(4) ZKP RS i član 72(4) ZKP BD BiH.

Provođenje ove privremene mjere obustave finansijske transakcije naređuje sud rješenjem
pravnoj ili fizičkoj osobi.

Navedenim rješenjem će sud odrediti da se finansijska sredstva namijenjena za transakciju

koja se obustavlja i gotovinski iznosi novca domaće i strane valute privremeno oduzmu
prema članu 65(1) ZKP BIH, pohrane na poseban račun i čuvaju do okončanja postupka,
odnosno dok se ne steknu uvjeti za njihovo vraćanje.

Član 72(5) ZKP BiH, član

Dakle, privremeno se oduzimaju zbog povezanosti sa krivičnim djelom ili da bi mogli poslužiti
kao dokazi u krivičnom postupku ili realizacije načela oduzimanja imovinske koristi. Protiv
rješenja se može podnijeti žalba od strane tužitelja, vlasnika finansijskih sredstava ili
gotovinskog novca domaće ili strane valute, osumnjičenog, kao i od strane pravne ili fizičke
osobe prema kojoj je naredba usmjerena.

Član 72(6) ZKP BiH, član 86(6) ZKP FBiH, član 136(6) ZKP RS i član 72(6) ZKP BD BiH.86(5) ZKP
FBiH, član 136(5) ZKP RS i član 72(5) ZKP BD BiH.

Kao što je prethodno naznačeno, krivično procesno zakonodavstvo predviđa da se

privremene mjere obezbjeđenja imovinskopravnog zahtjeva nastalog uslijed učinjena
krivičnog djela mogu odrediti u krivičnom postupku u skladu sa odredbama koje se
primjenjuju u parničnom postupku.

Za određivanje mjere je potrebno da se ispune dva kumulativna uslova: da predlagač

obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava; i da postoji opasnost da bi
bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje
potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način
njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno
uticati na prava predlagača obezbjeđenja.

Član 269. ZPP FBiH i član 269. ZPP RS.

Vjerovatnost postojanja potraživanja ili prava se dokazuje odstrane predlagača upotrebom
svih dokaznih sredstava koja previđaju zakoni o parničnom postupku, no imajući u vidu da se
radi o hitnom odlučivanju poželjno bi bilo da se koriste materijalni dokazi, odnosno dokazi
koji se mogu izvesti brzo i jednostavno.

U odnosu na drugi, kumulativni uvjet: postojanje opasnosti da bi bez predložene mjere

osiguranja protivnik obezbjeđenja (počinitelj ili treća osoba) mogao spriječiti ili znatno otežati
ostvarivanje potraživanja posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na
drugi način njom raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi
način štetno uticati na prava predlagača obezbjeđenja, opšte je stajalište da takva opasnost
mora biti subjektivna i da mora poticati od protivnika obezbjeđenja (osumnjičenog) bilo da se
sastoji u aktivnom djelovanju ili propuštanju djelovanja koje bi dovelo do sprječavanja ili
otežavanja izvršenja potraživanja.

Ove mjere se određuju rješenjem koje donosi sud protiv kojeg je dozvoljena žalba (koja ne
zadržava izvršenje rješenja) o kojoj odlučuje sudsko vijeće iz člana 24(7) ZKP BiH.123

Privremene mjere obezbjeđenja sud može izreći u krivičnom postupku i prema trećoj osobi
koja je krivičnim djelom pribavila imovinsku korist ili se kod nje nalaze stvari pribavljene
krivičnim djelom na temelju prijedloga ovlaštene osobe (osoba koja je ovlaštena da takav
zahtjev ostvaruje u parničnom postupku) i protiv ovog rješenja je dozvoljena žalba, kao i u
prethodnom slučaju.

Procesno pravna osnova za provođenje finansijske istrage

Procesno pravna osnova za provođenje finansijske istrage u užem smislu sadržana je u članu
35(2)(g) ZKP BiH u kojem je propisano da tužitelj im pravo i dužnost da utvrđuje činjenice
potrebne za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenoga (član 45(2)(g) ZKP FBiH,
član 43(2)(e) ZKP RS i član 35(2)(g)ZKP BD BiH) i oduzimanju imovinske koristi pribavljene
krivičnim djelom u skladu sa članom 392. koji propisuje da se imovinska korist pribavljena
krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti.

Član 413. ZKP FBiH, član 386. ZKP RS i član 392. ZKP BD BiH.

Član 45 ZKP FBiH; član 43 ZKP RS i član 35 ZKP BD BiH:

Prava i dužnosti tužitelja uređena su u Glavi VI (čl. 35). Osnovno pravo i dužnost tužitelja je otkrivanje i progon
učinilaca krivičnih djela. Tužitelj ima pravo i dužan je odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je
učinjeno krivično djelo poduzeti potrebne mjere s ciljem njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja
osumnjičenog, upravljanja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih
osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza. On također daje imunitet u skladu
sa zakonom; zahtijeva dostavu informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica; izdaje pozive i
naloge i predlaže izdavanje poziva i naloga u skladu sa zakonom; nalaže ovlaštenim službenim osobama da
izvrše nalog koji je izdao sud; podiže i zastupa optužnicu pred sudom; predlaže izdavanje kaznenog naloga (čl.
334); podnosi pravne lijekove i obavlja i druge poslove određene zakonom. S druge strane, svi organi koji
učestvuju u istrazi dužni su o svakoj poduzetoj radnji obavijestiti tužitelja i postupiti po svakom njegovom
zahtjevu. istrage o čijem pokretanju, toku i okončanju odlučuje isključivo tužitelj.
Tužitelj je u toku postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su od važnosti za
utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

Kada su u pitanju koruptivna krivična djela kod kojih je u pravilu kao element propisana
namjera pribavljanja imovinske koristi koja se utvrđuje kao subjektivna, a postignuta
imovinska korist kao objektivna odlučna činjenica, postoji i zakonska obaveza tužitelja da se
po službenoj dužnosti imovinska korist utvrđuje u krivičnom postupku kao obilježje krivičnog
djela radi krivičnog gonjenja učinioca krivičnog djela (Vidjeti: Vranješ i Dugajlija, 2016).

Tužitelj poduzimanjem procesnih mjera i radnji u okviru svojih istražnih aktivnosti shodno
zakonu o krivičnom postupku prvenstveno realizira svoju osnovnu zakonsku obavezu u istrazi
krivičnog djela, a to je osiguranje zakonitosti u prikupljanju izjava i dokaza na osnovu
aktivnosti ovlaštenih službenih osoba i na taj način utvrđenih činjenica koje se odnose kako
na otkrivanje i istragu krivičnog djela tako istovremeno i na otkrivanje i istragu nezakonito
pribavljene imovinske koristi i sl.

U tom smislu tužitelj treba da koristi radnje dokazivanja, kao i posebne istražne radnje.
Radnje dokazivanja kao sredstvo prikupljanja i osiguranja dokaza u krivičnom postupku
predstavljaju istražni instrumentariji koji se koristi radi prikupljanja dokaza koji idu na štetu i
u korist osumnjičenog.

Radnje dokazivanja kojima se ograničavaju određena prava osumnjičenog su uvjetovana

sudskom kontrolom i ne mogu poduzimati bez odobrenja (naredbe) suda, izuzev u posebnim
slučajevima taksativno nabrojanim u procesnom zakonodavstvu.

Sve opće radnje dokazivanja mogu da se koriste kao podrška u realizacije finansijske istrage:
pretres stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari; privremeno oduzimanje predmeta i
imovine; naredba banci i drugoj pravnoj osobi; naredba operateru telekomunikacija;
ispitivanje osumnjičenog; saslušanje svjedoka; rekonstrukcija događaja; i vještačenje.

PREZENTACIJA 3B

U odnosu na provedbu finansijske istrage poseban značaj imaju sljedeće radnje dokazivanja:

Pretres stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari

Član 51 ZKP BiH, član 65 ZKP FBiH, član 115 ZKP RS i član 51 ZKP BD BiH.

U kontekstu finansijske istrage ova radnja dokazivanja je veoma bitna i zbog toga zahtijeva
detaljno planiranje u pogledu predmeta, dokumenta i vrijednosti, odnosno potencijalnih
dokaza i tragova koji bi se mogli pronaći, ali i u pogledu načina i mjesta deponiranja oduzetih
predmeta. Drugi potencijalni, problem predstavlja zaštita tajnosti podataka koji su povezani
sa poduzimanjem ove radnje dokazivanja i njenim rezultatima.

Prilikom vršenja pretresa oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koje su u vezi
sa svrhom pretresanja. Naročito je važno da se pravilno sačini zapisnik o pretresanju i izda
potvrda o privremenom oduzimanju predmeta - član 62(1) ZKP BiH.
U zapisnik i u potvrdu se moraju unijeti svi bitni detalji poduzete radnje pretresa, uključujući i
popis, tačan i detaljan opis predmeta i forme i sadržaja oduzetih dokumenata te mjesto gdje
su isti nađeni - član 62(1) ZKP BiH.

Bitno je napomenuti da specifičnost pretresanja kompjuterskih sistema, uređaja za

pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka i mobilnih telefonskih podataka koje
krivično procesno zakonodavstvo tretira kao pretresanje pokretnih stvari zahtijeva poseban
pristup.

Privremeno oduzimanje predmeta i imovine

Član 65. ZKP BiH, član 79. ZKP FBiH, član 129. ZKP RS i član 65. ZKP BD BiH.

U pitanju su predmeti i imovina koji se oduzimaju po zakonu o krivičnom postupku

(realizacija načela da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom) ili
koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Naredbu izdaje sud na prijedlog tužitelja ili ovlaštene službene osobe koja je dobila
odobrenje od tužitelja. ZKP BIH predviđa novčanu kaznu za osobu (maksimalna kazna je
50.000 KM) ukoliko odbije postupiti po naredbi suda, a ako dalje nastavi odbijati može se
zatvoriti do predaje predmeta ili završetka krivičnog postupka (najduže 90 dana) - član 65(5)
ZKP BiH, član 79(5) ZKP FBiH, član 129(5) ZKP RS i član 65(5) ZKP BD BiH.

U praksi se odredba koristi u vezi sa izricanjem mjere privremenog oduzimanja imovine radi
obezbjeđenja.

Naredba banci i drugoj pravnoj osobi

član 72(1) ZKP BiH, član 86(1) ZKP FBiH, član 136(1) ZKP RS i član 72(1) ZKP BD BiH.

Radnja kojom se pribavljaju podaci o bankovnim depozitima i drugim finansijskim

transakcijama i poslovima osobe za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo
koje je povezano sa dobivanjem imovinske koristi (osumnjičenog) i osoba za koje se
osnovano vjeruje da su uključeni u finansijske transakcije ili poslove osumnjičenoga, ako bi
takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku.

Dakle, dva su kumulativna uvjeta za njenu primjenu: postojanje osnova sumnje da je neka
osoba počinila krivično djelo koje je povezano s dobivanjem imovinske koristi i da se takvi
podaci mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

Sud donosi naredbu, na osnovu prijedloga tužitelja, a u hitnim slučajevima tužitelj može
neposredno odrediti provođenje ove radnje i o tome odmah obavijestiti sud koji može u roku
od 72 sata izdati naredbu.

Član 72(3) ZKP BiH, član 86(3) ZKP FBiH, član 136(3) ZKP RS i član 72(1) ZKP BD BiH.

Tužitelj ne smije otvoriti podatke bez naredbe suda i u slučaju ako su sud ne izda naredbu
tužitelj vraća podatke bez prethodnog otvaranja.

Ispitivanje osumnjičenog
Članovi 77. - 80. ZKP BiH, članovi 91.-94. ZKP FBiH, članovi 142.-145. ZKP RS i članovi 77.-80.
ZKP BD BiH.

radnja dokazivanja koja ima poseban značaj u realizaciji indirektnih metoda finansijske
istrage.

Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužitelj ili ovlaštena službena osoba u skladu sa
odredbama krivičnog procesnog zakonodavstva.

Posebno je važna odredba kojom je dopušteno korištenje iskaza osumnjičenog koji je dat u
istrazi kao dokaza na glavnom pretresu, a koji može biti korišten prilikom direktnog ili
unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje.

Član 273(1) ZKP BiH, član 288(1) ZKP FBiH, član 288(1) ZKP RS i član 273(1) ZKP BD BiH.

Nije potrebna saglasnost osobe koja je dala iskaz da bi se iskaz koristio kao dokaz, ali samo
ako je iskaz dat u prisustvu branioca i ako je bila poučena o tome.

Član 78(2)(c) ZKP BiH, član 92(2)(c) ZKP FBiH, član 143(2)(v) ZKP RS, član 78(2)(c) ZKP BD BiH.

Osobi čiji se iskaz koristi mora se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.

Iskaz koji je osumnjičeni dao u istrazi pod prethodno navedenim uvjetima se može koristiti na
glavnom pretresu i ako se tada saslušava kao svjedok.

Međutim, samo ako je prilikom prvog ispitivanja osumnjičeni bio poučen o svojim pravima i
ukoliko tužitelj ili ovlaštena službena osoba to propusti učiniti, iskaz osumnjičenog je
nezakonit dokaz.

Član 78(6) ZKP BiH, član 92(6) ZKP FBiH, član 143(6) ZKP RS, član 78(6) ZKP BD BiH.

Treba uvijek imati na umu da osumnjičeni nije dužan govoriti istinu, niti položiti zakletvu, a u
slučaju davanja neistinitog iskaza, da ne može biti podvrgnut krivičnom gonjenju (Halilović,
2010:41).

Saslušanje svjedoka

Član 81.-91. ZKP BiH, član 95.-105. ZKP FBiH, član 146.-156. ZKP RS, član 81.-91. ZKP BD BiH.

Iskaz svjedoka u pogledu činjenica i okolnosti koje su mu poznate u kontekstu realizacije

finansijske istrage (neposredni svjedoci ili posredni svjedoci) ima određeni značaj,međutim
treba imati na umu da se radi o dokazu čija dokazna snaga je sporna.

Saslušanje svjedoka vrši tužitelj, ali to može učiniti i ovlaštena službena osoba na temelju
procesnih odredbi koje joj omogućavaju da uzima potrebne izjave od osoba u skladu sa
odredbama koje uređuju saslušanje svjedoka.

Član 86. ZKP BiH, član 100. ZKP FBiH, član 151. ZKP RS, član 86. ZKP BD BiH.

U kontekstu finansijske istrage se mora voditi računa da određene osobe čiji iskaz ima
posebnu važnost radi utvrđivanja određenih činjenica u pogledu finansijskog položaja
osumnjičenog ne moraju svjedočiti zbog svoje bračne ili srodničke veze sa osumnjičenim.
Stoga, treba imati na umu da svjedočenje mogu odbiti bračni i vanbračni drug osumnjičenog,
roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog.

Član 83(1) ZKP BiH, član 100. ZKP FBiH, član 151. ZKP RS, član 86. ZKP BD BiH.

Ove osobe moraju biti upozorene od strane tužitelja ili ovlaštene službene osobe da nisu
dužne dati svoj iskaz niti odgovarati na postavljena pitanja.

Međutim, nije dovoljno samo poučiti osobu da ima pravo odbije svjedočenje zbog bračne,
srodničke veze sa osumnjičenim i pitati je da li je shvatila to pravo već se mora tražiti njeno
jasno izjašnjenje o okolnosti da li želi ili ne svjedočiti u krivičnom postupku.

Presuda Vrhovnog suda FBiH broj 04 0 K 003843 14 Kžk od 17. 2. 2015. godine.

U suprotnom njen iskaz postaje nezakonit dokaz.

Član 83(4) ZKP BiH, član 97(4) ZKP FBiH, član 83(4) ZKP RS i član 83(4) ZKP BD BiH.

Iako ove osobe imaju pravo da ne svjedoče, treba imati na umu da kao svjedoci mogu biti
saslušane osobe koje su dobile određena saznanja od njih.

Vještačenje

Članovi 95.-102. ZKP BiH, članovi 108.-116. ZKP FBiH, članovi 160.-167. ZKP RS članovi 95.-
102. ZKP BD BiH.

Određuje se kada je za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice potrebno pribaviti nalaz ili
mišljenje osobe koja raspolaže sa potrebnim stručnim znanjem.

Dakle, u slučaju kada naučno ili stručno znanje može pomoći sudu da ocjeni dokaze ili razjasni
sporne činjenice, vještak kao posebna vrsta svjedoka može svjedočiti davanjem nalaza o
činjenicama i mišljenjem koje sadrži ocjenu činjenica.

Član 95. ZKP BiH, član 108. ZKP FBiH, član 160. ZKP RS i član 95. ZKP BD BiH.

U kontekstu domaće sudske prakse, kada su u pitanju finansijske istrage često se razmatra
upotreba finansijskog vještačenja, iako su njen prvenstveni rezultat brojni drugi materijalni i
personalni dokazi.

Procesno krivično zakonodavstvo ne poznaje pojam finansijskog vještačenja niti postoji

njegova jedinstvena općeprihvaćena definicija.

Definicije koje se bave određenjem ove vrste vještačenja dijele zajedničko polazište tako što
upućuju na identifikaciju i pojašnjenje činjenica relevantnih za krivični postupak na temelju
poslovne dokumentacije, odnosno, finansijskih izvještaja, poslovnih evidencija i
knjigovodstvenih isprava.

U procesnom zakonodavstvu se koristi samo pojam vještačenja poslovnih knjiga.

S obzirom da se vještačenje naređuje u slučaju kada je potrebno pribaviti saznanje i mišljenje
od osobe koja ima neophodna specijalna znanja ili vještine kako bi utvrdila ili ocijenila
određena, relevantna činjenica u krivičnom postupku, kada je u pitanju finansijsko
vještačenje nivo znanja i vještina koje se zahtijevaju od vještaka je određen njegovim
kompleksnim i interdisciplinarnom prirodom i zbog toga zahtijeva visoki nivo znanja i vještina
iz specifičnih ekonomskih i pravnih oblasti.

Slijedom navedenog, potrebno je voditi računa o stručnosti vještaka u odnosu na određeno

sporno pitanje prilikom njegovog angažovanja, ali i o tome da se vještak angažuje tek nakon
što se pokušaju riješiti identificirana stručno sporna pitanja sa ovlaštenim
osobama/istražiteljima.

Posebne istražne radnje

Posebne istražne radnje su od posebnog značaja za provođenje finansijske istrage

koruptivnih krivičnih djela.

Mogu se odrediti protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili sa drugim
osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela, ako se na drugi način ne mogu
pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjernim teškoćama.

Član 116(1) ZKP BIH, član 130(1) ZKP FBiH, član 234(1) ZKP RS i član 116(1) ZKP RS.

Posebne istražne radnje koje se mogu koristiti kao podrška finansijskoj istrazi su:

nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija;

pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjavanje podataka;

nadzor i tehničko snimanje prostorija;

tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi
sa njima;

korištenje prikrivenih istražitelja i informatora;

simulirani i kontrolisani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine;

nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

član 116(2) ZKP BiH, član 130(2) ZKP FBiH, član 234(2) ZKP RS i član 116(2) ZKP RS.

Tužitelj kroz strategiju i plan istrage cijeni koje radnje dokazivanja i kada su mu potrebne radi
uspješnog pribavljanja i obezbjeđenja onog kvantiteta i kvaliteta dokaza koji će mu omogućiti
efikasno i efektivno iznošenje predmeta pred sud (Simović, 2014:52).

Odredbe posebnog zakonodavstva kojima uređuje finansijska istraga

U pravni okvir finansijske istrage se uvrštavaju i odredbe posebnih zakona o oduzimanju

imovinske koristi pribavljene izvršenjem krivičnih djela usvojenih na nivou entiteta i BD BiH:
 Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom FBiH (ZONSIKD FBiH);

„Službene novine FBiH“, br. 71/14.

Zakon o oduzimanju imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela (ZOIPIKD RS);

„Službeni glasnik RS“, br. 66/18.

Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine (ZONSI BD BiH).

„Službeni glasnik BD BiH“, br. 29/2016 i 13/2019.

Navedeni zakoni sadrže odredbe i materijalne i procesne prirode.

Svi navedeni zakoni, inter alia, sadrže odredbe kojima se uređuju uvjeti i postupak
oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, a u okviru postupka oduzimanja
imovinske koristi regulišu postupak njenog utvrđivanja, što znači da sadrže odredbe koje
neposredno uređuju finansijsku istragu u užem smislu.

Po odredbama ZONSIKD FBiH se postupa na prijedlog tužitelja.

Član 2(5) ZONSIKD FBiH i član 3(5) ZONSI BD BiH.

Odredbe ovog Zakona se primjenjuju u postupcima za oduzimanje imovinske koristi

pribavljene krivičnim djelima propisanim KZ FBiH za koja se može izreći kazna zatvora od tri
godine ili teža kazna.

Član 3 ZONSIKD FBiH. Istu odredbu sadrži i ZONSI BD BiH u članu 4.

S druge strane, ZOIPIKD RS taksativno navodi na koja djela se primjenjuje te dodatno

propisuje da se oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela može da
primjeni i za druga krivična djela ukoliko je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom,
odnosno vrijednost predmeta krivičnog djela veća od 50.000 KM.

Član 2(2) ZOIPIKD RS.

• Oba posebna zakona definiraju pojmove imovine, dok je pojam imovinske koristi definiran
samo u odredbama ZONSIKD FBiH. ZONSIKD FBiH:

• Imovina - stvari i prava koja je stekao učinilac krivičnog djela ili povezana osoba, a obuhvata
sve stvari i prava koja mogu biti predmet izvršenja te posebno nekretnine i pokretnine,
potraživanja, poslovne udjele, vrijednosne papire, novac, umjetnine, plemenite metale i
drago kamenje u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom učinioca krivičnog djela ili povezane
osobe.

• Član 4(1)(a) ZONSIKD FBiH.

• Imovinska korist - svako povećanje ili sprečavanje smanjenja imovine koja potiče od
krivičnog djela.

• Član 4(1)(b) ZONSIKD FBiH.

ZOIPIKD RS:

Imovina - dobro svake vrste, materijalno ili nematerijalno, pokretno ili nepokretno, udjeli u
pravnoj osobi, pravni dokumenti ili isprave u bilo kojoj formi kojima se dokazuje pravo ili
interes u odnosu na takvo dobro, kao i prihod ili druga korist proistekla neposredno ili
posredno iz krivičnog djela, kao i dobro u koje je ona pretvorena ili sa kojim je pomiješana.

Član 4(1) ZOIPIKD RS.

Imovina proistekla izvršenjem krivičnog djela - imovina vlasnika koja je u očiglednoj

nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima.

Član 4(2) ZOIPIKD RS.

Oba posebna zakona neposredno uređuju finansijsku istragu.

Prema odredbama ZONSIKD FBiH finansijska istraga se provodi na temelju naredbe tužitelja
ako je to potrebno za sveobuhvatno utvrđivanje stvarnog porijekla, vrijednosti i strukture
imovinske koristi za koju postoje osnovi sumnje da je pribavljena krivičnim djelom.

Član 8. i član 8(1) ZONSI BD BiH.

Zakonom propisani cilj finansijske istrage je prikupljanje svih dokaza koji ukazuju na obim,
iznos, vrstu, stvarnu vrijednost i druge okolnosti u vezi sa zakonitim prihodima osumnjičenog,
odnosno, povezane osobe, njihovim troškovima života i stvarnim mogućnostima zakonitog
sticanja imovine za koju postoje osnovi sumnje da je pribavljena krivičnim djelom.

Član 9(1) ZONSIKD FBiH i član 9(1) ZONSI BD BiH.

Fokus finansijske istrage prema ZOIPIKD RS je na vlasniku imovine i pokreće se kada postoje
osnovi sumnje da ima imovinu koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela.

Član 9(1) ZOIPIKD RS.

U istrazi se prikupljaju dokazi o imovini i zakonitim prihodima koje je vlasnik imovine stekao,
načinu i troškovima života vlasnika imovine, dokazi o imovini koju je naslijedio pravni
sljedbenik, odnosno dokazi o imovini i naknadi za koju je imovina prenesena na treće osobe.

Član 9(2) ZOIPIKD RS.

Prema odredbama entitetskih, posebnih zakona za pokretanje

finansijske istrage je potrebno da postoje osnovi sumnje da je imovina pribavljena

krivičnim djelom, odnosno da je proistekla izvršenjem krivičnog djela.

Finansijska istraga se pokreće posebnom naredbom (za sprovođenje finansijske istrage).

Član 8(1) ZONSIKD FBiH; i član 11(1) ZOIPIKD RS.

ZONSI BD BiH ne propisuje da je potrebno da postoje osnovi sumnje da bi tužitelj donio

naredbu o pokretanju finansijske istrage: „Ukoliko je to potrebno za sveobuhvatno
utvrđivanje stvarnog porijekla, vrijednosti i strukture nezakonito stečene imovine, nadležni
tužitelj može izdati naredbu za provođenje finansijske istrage.“ - član 8(1).

Rokovi relevantni za provođenje finansijske istrage prema ZONSIKD FBiH su rok od tri
mjeseca za dostavljanje izvještaja o rezultatima provedenih mjera i radnje od strane
institucije prema kojoj je upućena naredba tužitelja i rok od šest mjeseci od donošenja
naredbe o provođenju finansijske istrage u kojem bi se trebala finansijska istraga okončati.

Međutim, u pitanju je samo instruktivni rok, jer u slučaju ako se finansijska istraga ne završi u
navedenom roku potrebne mjere da bi se istraga okonča poduzet će kolegij tužilaštva.

Član 9(3) ZONSIKD FBiH.

ZOIPIKD RS ne sadrži upute o određenim rokovima već samo opću naznaku da svi učesnici
finansijske istrage postupaju sa naročitom hitnošću.

Član 8(2) ZONSIKD FBiH.

ZONSI BD BiH propisuje rok od tri mjeseca za dostavljanje izvještaja o rezultatima mjera i
radnji institucije koja je dobila naredbu tužitelja od dana dostavljanja naredbe na postupanje,
s tim da se ovaj rok u opravdanim situacijama može produžiti odlukom tužitelja koji je donio
naredbu, ali ne duže od godinu dana.

Član 9(3) ZONSI BD BiH.

Krivično procesno zakonodavstvo propisuje samo instruktivni rok u kojem krivična istraga
može da se okonča. Propisano je da tužitelj okončava istragu kada nađe da je stanje stvari
dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica, te ako se istraga ne završi u roku od šest
mjeseci, postoji mogućnost određivanja novih rokova u odnosu na evaluaciju okolnosti
slučaja.

Radnje koje se provode u okviru finansijske istrage da bi rezultirale sa zakonitim dokazima

moraju slijediti odredbe krivičnog procesnog zakonodavstva koje propisuju uvjete i načine
njihovog provođenja. Stoga, u odnosu na provođenje radnji finansijske istrage direktno se
upućuje na primjenu krivičnog procesnog zakona.

Član 8(2) ZONSIKD FBiH.

Ovakvu opću uputu ne sadrži ZOIPIKD RS, već samo u odnosu na prikupljanje predmeta koji
mogu poslužiti kao dokaz iz člana 9(2) (dokazi o imovini i zakonitim prihodima koje je vlasnik
imovine stekao, načinu i troškovima života vlasnika imovine, dokazi o imovini koju je
naslijedio pravni sljedbenik, odnosno dokazi o imovini i naknadi za koju je imovina prenesena
na treće lice) propisuje da će se oni privremeno oduzeti u skladu sa odredbama ZKP RS (na
osnovu naredbe suda a po prijedlogu tužitelja).

Član 13(1) ZOIPIKD RS.

Također, u skladu sa odredbama ZKP RS predviđena je i mogućnost njihovog privremenog

oduzimanja i bez naredbe suda ako postoji opasnost od odgađanja.
Član 13(2) ZOIPIKD RS.

U postupku provođenja finansijske istrage koju propisuje FBiH, svi organi i institucije vlasti u
FBiH moraju u okviru svojih nadležnosti postupati u skladu sa nalozima tužitelja koji je donio
naredbu o provođenju finansijske istrage.

Član 8(3) ZONSIKD FBiH.

Institucija koja je dobila naredbu tužitelja o provođenju finansijske istrage sačinjava izvještaj
o rezultatima provedenih mjera i radnji u kojem se navode svi podaci i informacije do kojih se
došlo tokom finansijske istrage.

Član 9(2) ZONSIKD FBiH.

Uz izvještaj se prilažu svi prikupljeni dokazi, isprave, službene zabilješke i drugi materijali koji
mogu poslužiti kao izvor saznanja za tužitelja.

Član 9(2) ZONSIKD FBiH.

Prema odredbama ZOIPIKD RS istragom rukovodi tužitelj, na čiji zahtjev ili po službenoj
dužnosti, a pod njegovim nadzorom, dokaze (dokazi o imovini i zakonitim prihodima koje je
vlasnik imovine stekao, načinu i troškovima života vlasnika imovine, dokazi o imovini koju je
naslijedio pravni sljedbenik, odnosno dokazi o imovini i naknadi za koju je imovina prenesena
na treće lice) prikuplja nadležna organizaciona jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova RS.

Član 11. ZOIPIKD RS.

Radnje koje se poduzimaju u okviru finansijske istrage prema odredbama ZOIPIKD RS su:

pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari vlasnika ili drugih lica koje se može
poduzeti ako postoji dovoljno osnova za sumnju da će se pronaći prethodno navedeni dokazi
iz člana 9(2);

Član 12(1) ZOIPIKD RS.

pretresanje vlasnika ili drugih lica može se poduzeti kada je vjerovatno da će se pronaći
dokazi iz člana 9(2);

Član 12(2) ZOIPIKD RS.

privremeno oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u skladu sa članom 129. i
130. ZKP RS;

Član 13(1) ZOIPIKD RS.

naredba bankarskoj ili drugoj finansijskoj organizaciji da dostavi podatke o stanju poslovnih i
ličnih računa i sefova vlasnika imovine, kao i da omogući uvid u sefove.

Član 14(1) ZOIPIKD RS.

Također, ovom naredbom se može odobriti automatska obrada podataka o stanju poslovnih i
ličnih računa i sefova vlasnika imovine.

Član 14(2) ZOIPIKD RS.

ZOIPIKD RS propisuje obavezu ministarstava, republičke uprave, republičke upravne

organizacije, organa jedinica lokalne samouprave, pravnih osoba čiji je osnivač Republika
Srpska ili jedinica lokalne samouprave, ustanova, javnih preduzeća i drugih oblika
organizovanja utvrđenih zakonom, a koji obavljaju javnu službu, privredna društva te drugi
organi i organizacije, da nadležnoj Jedinici omoguće uvid, pristup i preuzimanje podataka iz
njihovih elektronskih baza, kao i uvid i dostavu evidencija, dokumenata, podataka i drugih
predmeta.

Ovaj uvid i dostava se ne može se uskratiti pozivanjem na obavezu čuvanja poslovne,

službene, državne, odnosno vojne tajne.

Član13(3) ZOIPIKD RS.

Oba, entitetska zakona stipuliraju dva načina da se završi finansijska istraga:

finansijska istraga se obustavlja naredbom ako se ustanovi da nema dovoljno dokaza da su

osumnjičeni, odnosno, povezana osoba pribavili imovinsku korist iz krivičnog djela (FBiH),
odnosno ako se ne utvrdi da postoje uvjeti za podnošenje zahtjeva za trajno oduzimanje
imovine.

Član 9(6) ZONSIKD FBiH. Protiv ove odluke tužitelja moguće je uložiti pritužbu uredu glavnog
tužitelja. ZONSI BD BiH također predviđa da će tužitelj naredbom obustaviti finansijsku
istragu ukoliko se ustanovi da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni odnosno povezano
osoba pribavili nezakonito stečenu imovinu – član 9(6).

Član 9(3) ZOIPIKD RS.

ZONSIKD FBiH predviđa mogućnost da tužitelj ponovo otvori finansijsku istragu ako se dobiju
nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da su osumnjičeni, odnosno
povezana osoba pribavili imovinsku korist iz krivičnog djela.

Član 9(8) ZONSIKD FBiH.

Finansijska istraga se okončava kada tužitelj nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da
se može podnijeti prijedlog/zahtjev za oduzimanje imovinske koristi/imovine pribavljene
krivičnim djelom.

Član 9(9) ZONSIKD FBiH i član 9(3) ZOIPIKD RS i član 9(9) ZONSI BD BiH.

Odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti

U pravni okvir finansijske istrage koruptivnih krivičnih djela mogu se ubrojiti i specifične
odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti
(ZSPNFTA)205 u slučajevima kada je imovinska korist pribavljena ovim djelima povezana sa
pranjem novca.
Efikasnosti provedbe finansijske istrage u prethodno navedenom kontekstu znatno
unapređuju odredbe sadržane u čl. 62. Zakona koje omogućavaju da Finansijsko obavještajni
odjel Državne agencije za istrage i zaštitu na temelju obrazloženog zahtjeva nadležnih organa
u BiH (tijelima i institucijama) dostavi prikupljene podatke, informacije i dokumentaciju koji
mogu biti od značaja tim tijelima i institucijama pri donošenju odluka iz njihove nadležnosti u
vezi sa istraživanjem krivičnih djela koruptivnih krivičnih djela kao predikatnih krivičnih djela
pranja novca.

Član 62(1) ZSPNFTA.

Finansijski obavještajni odjel može odbiti ovaj zahtjev ukoliko nije dovoljno obrazložen tj. ako
ne sadrži: pravni osnov za podnošenje zahtjeva, osnovne generalijske podatke za fizičku
osobu, odnosno naziv i sjedište pravne osobe, opis sumnje za krivično djelo pranja novca,
predikatno krivično djelo ili finansiranja terorističkih aktivnosti, te stepen hitnosti u
postupanju Odjela.

Član 62(3) ZSPNFTA.

Član 62(2) ZSPNFTA.

Prilikom postupanja po zahtjevima tijela i institucija, Odjel slijedi hronološki redoslijed ili
postupa na osnovu procjene imajući u vidu značaj i hitnost.

Član 62(4) ZSPNFTA.

Također, propisana je i mogućnost da Odjel samoinicijativno obavijesti nadležne organe i

dostavi im odgovarajuće podatke, informacije i dokumentaciju kada utvrdi u toku svog rada
da određeni podaci i informacije koje je prikupio u skladu sa odredbama Zakona mogu biti
značajni tim organima pri donošenju odluka iz njihove nadležnosti u vezi sa istraživanjem
krivičnih djela pranja novca i predikatnih koruptivnih krivičnih djela.

Član 62(5) ZSPNFTA.

Nadležni organi kojima su dostavljeni podaci, informacije i dokumentacija na prethodno

opisane načine dužni su obavijestiti Odjel o rezultatima do kojih su ih doveli ti podaci,
informacije i dokumentacija.

Član 62(9) ZSPNFTA.

Ova mogućnost saradnje nadležnih organa koji sprovode finansijsku istragu koruptivnih
krivičnih djela i povezanog krivičnog djela pranja novca znatno olakšava i ubrzava istražni
proces imajući na umu nadležnosti navedenog Odjela i obim i vrstu podataka i dokumentacije
koje on prima, sakuplja, evidentira i analizira u skladu sa odredbama Zakona te mogućnosti i
da zahtjeva od obveznika da u pisanoj formi dostave podatke iz člana 54. ZSPNFTA,
informacije o vlasništvu i o bankovnim transakcijama te osobe kao i ostale informacije,
podatke i dokumentaciju.

Član 56(1) ZSPNFTA.

Obveznik je, dužan bez odgađanja dostaviti tražene informacije, podatke i dokumentaciju, a
najkasnije u roku od osam radnih dana od dana prijema zahtjeva Odjela.

Član 56(1) ZSPNFTA.

Nadalje, za provođenje finansijske istrage mogu biti od značaja i informacije i podaci sadržani
u dokumentaciji i evidencijama koje prikuplja, obrađuje, analizira, komparira i vodi
Finansijsko obavještajni odjel u skladu sa odredbama člana 70. ZSPNFTA:

evidencije o obavještenjima i informacijama u skladu sa članom 57. (podaci: ime, prezime,

datum rođenja i prebivalište fizičke osobe; odnosno naziv i sjedište pravne osobe u vezi sa
kojim je Odjel dostavio obavještenja ili informaciju; podatke o iznosu, valuti, datumu ili
periodu obavljanja transakcije u vezi sa kojim postoje razlozi za sumnju da se radi o krivičnom
djelu; razloge za sumnju da se radi o krivičnom djelu); evidencije o izdanim nalozima za
privremenu obustavu transakcije ili transakcija koja sadrži podatke iz člana 58(3); evidencije o
podacima proslijeđenim u inostranstvo u skladu sa odredbama članova 65., 66., 67., 68. i 69.
(podaci: ime, prezime, datum rođenja i prebivalište fizičke osobe, odnosno naziv i sjedište
pravneosobe čiji se podaci šalju u inostranstvo; naziv zemlje i naziv nadležnog organa kojem
se podaci dostavljaju); evidencije o mjerama poduzetim prema obvezniku iz čl. 81(2)(c) (broj i
datum izdanog prekršajnog naloga ili zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i naziv
suda kojem je podnesen; ime, prezime, mjesto rođenja i stalno prebivalište fizičke osobe,
odnosno naziv i sjedište pravne osobe za koje se sumnja da je počinilo prekršaj; mjesto,
vrijeme i način izvršenja radnje koja ima obilježje prekršaja; podaci o izrečenim kaznama).

Nadalje, za provođenje finansijske istrage koruptivnih krivičnih djela su od značaja i podaci i

informacije koje temeljem odredbe člana 71. ZSPNFTA državni organi - Uprava za indirektno
oporezivanje i Granična policija BiH, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i BD BiH,
prikupljaju prilikom obavljajnja nadzora i kontrole prijenosa gotovog novca, domaćih i stranih
vrijednosnih papira izdanih na donosioca, prenosivih instrumenata na donosioca, uključujući
instrumente plaćanja domaćoj i stranoj valuti koji glase na donosioca (poput: putničkih
čekova, obveznica i platnih naloga) ili su indosirani bez ograničenja, izdati na fiktivnog
primaoca ili su sastavljeni u nekom drugom obliku koji omogućava prijenos prava vlasništva
na tom instrumentu prilikom isporuke te nepopunjenih, ali potpisanih instrumenata
(uključujući čekove, obveznice i platne naloge) na kojima nije navedeno ime primaoca, kao i
sve druge gotovinske ekvivalente na državnoj granici i/ili carinskoj liniji na carinskom
referatu/ graničnom prijelazu u putničkom, robnom i poštanskom saobraćaju.

Službenici navedenih organa prilikom obavljanja nadzora i kontrole mogu izvršiti pregled
fizičke osobe i pretragu njihovih prtljaga i prijevoznih sredstava, kao i privremeno zadržati
prethodno navedene predmete, ako postoje razlozi za sumnju na pranje novca i/ili
finansiranje terorističkih aktivnosti u vezi sa osobom koja gotovinu prenosi, načinom
prijenosa ili drugim okolnostima prijenosa.

Član 71(2) ZSPNFTA.

Član 71(3) ZSPNFTA.

Uprava za indirektno oporezivanje je obavezna o svakoj prijavi unošenja ili iznošenja gotovog
novca i drugih predmeta navedenih u čl. 71(4) ZSPNFTA u vrijednosti od 20.000 KM i više
obavijestiti Odjel u roku od tri dana od dana prijenosa gotovine, odnosno odmah ako u vezi
sa osobom koja gotovinu prenosi, načinom prijenosa ili drugim okolnostima prijenosa postoje
razlozi za sumnju na pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti. U slučaju da se radi o
unošenju ili iznošenju preko carinske linije na carinskom referatu/graničnom prijelazu koje
nije bilo prijavljeno na propisan način obavijestiti Odjel odmah, a najkasnije u roku od 24 sata
od dana prijenosa.

Član 71(6) ZSPNFTA.

Član 71(5) ZSPNFTA.

Također, veoma bitno je da tužitelji i istražitelji znaju da Finansijski obavještajni odjel (FOO)
temeljem odredbi sadržanih u članu 80. i 81. ZSPNFTA posjeduje podatke i informacije
sadržane u zapisnicima (javne isprave) i pismenima (prvostepenim i drugostepenim
rješenjima) i prekršajnim nalozima koji su produkt izvršenih nadzora nad radom obveznika u
vezi sa primjenom odredbi ovog Zakona i drugih zakona kojima se propisuju obaveze
provođenja mjera za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Naime, sadržajem odredaba člana 80. i 81. ZSPNFTA uređuje se nadzor nad radom obveznika
u vezi sa primjenom odredbi ovog Zakona i drugih zakona kojima se propisuju obaveze
provođenja mjera za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti provode
od strane posebne agencije i organa (nadzornih organa) u skladu sa odredbama ovog i
posebnih zakona kojima se uređuje rad pojedinih obveznika i nadležnih agencija i organa
(navedene u čl. 4. Zakona):

Entitetske agencije za bankarstvo, devizni inspektorat, entitetska ministarstva finansija i

Direkcija za finansije BD BiH, entitetska ministarstva pravde; entitetske advokatske komora,
entitetske agencije za osiguranja, entitetske komisije za vrijednosne papire/hartije od
vrijednosti i druga nadležna entitetska ministarstva ili uprave koje u okviru svojih nadležnosti
obavljaju nadzor nad radom pošta te postupanje nadzornih organa u slučaju nepravilnosti u
radu obveznika

Navedeni nadzorni organi su dužni redovno obavljati nadzor usklađenosti poslovanja

obveznika na licu mjesta.

O obavljenim nadzorima usklađenosti poslovanja obveznika nadzorni organi su dužni Odjelu

dostaviti: zapisnik o izvršenim nadzoru; rješenje o datim nalozima za otklanjanje nadzorom
utvrđenih neusklađenosti (nepravilnosti i nezakonitosti); obavještenje o izdatim prekršajnim
nalozima ili okrenutim prekršajnim postupcima koji sadrže podatke iz člana 70(1)(d) ZSPNFTA
i zapisnik o izvršenom nadzoru provođenja rješenjem naloženih mjera.

S druge strane, Odjel je dužan obavijestiti nadzorne organe o mjerama koje su poduzete na
osnovu informacija i dokumentacije koje su mu oni dostavili, a koji se odnose na sumnju na
pranje novca i finansiranje terorističkih aktivnosti u skladu s odredbama člana 81. ZSPNFTA,
kao i o mjerama koje je preduzeo prema obvezniku nezavisno od nadzora koji su oni izvršili.
Član 81. ZSPNFTA.

Član 82. ZSPNFTA.

INSTITUCIONALNI
OKVIR FINANSIJSKE
ISTRAGE
KRIVIČNIH DJELA
Institucionalni okvir finansijske istrage, kao i pravni okvir finansijske istrage mora se
posmatrati u kontekstu složenog bh. političkog sistema koji determinira njegovu višeslojnost:

institucionalni okvir uspostavljen na državnom nivou,

institucionalni okvir uspostavljen na nivou entiteta i

institucionalni okvir uspostavljen na nivou BD BiH.

Daleko jednostavniji pristup determiniranju institucionalnog okvira koji uređuje finansijsku

istragu u BiH je iz ugla njegovih učesnika, odnosno uloge i značaja koji imaju za provođenje
finansijske istrage.

U odnosu na navedeni kriterij mogu se podijeliti na aktivne učesnike i pasivne učesnike

finansijske istrage.

U uslovno prvu kategoriju se ubrajaju nadležni organi, tijela i institucije koje u skladu se
prethodno razmatranim pravnim okvirom poduzimaju mjere I radnje u toku finansijske
istrage kao što su: tužilaštva, sudovi, ministarstva unutrašnjih poslova, Državna agencija za
istrage i zaštitu, Državna granična policija, Finansijska policija FBiH, porezni organi i carinski
organi.

Član 20(1)(g) ZKP BiH, član 21(1)(g) ZKP FBiH, član 20(1)(ž) ZKP RS i član 20(1)(g) ZKP BD BiH.

U kategoriju pasivnih učesnika finansijskih istraga se ubrajaju svi organi, institucije i pravne
osobe sa javnim ovlaštenjima na različitim nivoima organizacije vlasti koji sudjeluju u
finansijskim istragama samo kao nosioci određenih podataka, informacija i dokumenata od
značaja za finansijsku istragu poput Komisije za vrijednosne papire FBiH i Komisije za hartije
od vrijednosti RS, Registra vrijednosnih papira FBiH, Centralnog registra hartija od vrijednosti
RS, ministarstava, agencija sa javnim ovlaštenjima, javnih ustanova, javnih preduzeća i
organa jedinica lokalne samouprave.

Multiagencijske finansijske istrage krivičnih djela

Finansijske istrage složenih krivičnih djela u pravilu zahtijevaju uspostavu multidisciplinarnog,
međuagencijskog tima za njihovo učinkovito provođenje.

Uspostava ovakvih timova pretpostavlja postojanje mehanizama koordinacije radi uspostave

strateškog menadžmenta i operativne saradnje između različitih institucija i organa koji
djeluju u višeslojnom institucionalnom okviru

Osnova za uspostavu tima sastavljenoga od pojedinaca koji posjeduju referentna specifična

znanja i vještine važne za realizaciju kompleksnih zadataka unutar finansijske istrage iz
različitih organa i agencija u BiH je Uputstvo o postupanju i saradnji ovlaštenih službenih
osoba i tužitelja u provođenju radnji dokazivanja u toku istrage.

Potpisivanje Sporazuma o usvajanju i primjeni Uputstva o postupanju i saradnji ovlaštenih

službenih osoba i tužitelja u provođenju radnji dokazivanja tokom istrage između
predstavnika tužilaštava i policijskih tijela u Bosni i Hercegovini obavljeno je 27. 9. 2013.
Sporazum su potpisali glavni tužioci Tužilaštva BiH, Federalnog tužilaštva Federacije BiH,
Republičkog tužilaštva Republike Srpske i Tužilaštva Brčko Distrikta BiH, a ispred policijskih
organa u Bosni i Hercegovini – ministar bezbjednosti BiH, ministar unutrašnjih poslova
Federacije BiH, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske i šef Policije Brčko Distrikta BiH

Po obavještenju (dežurnog) tužitelja o postojanju osnova sumnje da je počinjeno krivično

djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od deset godina ili kada se radi o kompleksnim
krivičnim djelima neovisno od zapriječene kazne, tužitelj može formirati istražni tim u
saradnji sa agencijama za provedbu zakona.

Tužitelj može formirati ovaj tim prije i poslije donošenja naredbe o provođenju istrage.
Nakon donošenja naredbe o provođenju istrage, tužitelj ima mogućnost da zajedno sa
članovima tima kreira radni/operativni plan i detaljno identificira, definiše, razradi i potakne
sve aktivnosti koje je potrebno poduzeti s ciljem utvrđivanja činjenica i prikupljanja dokaza.

Pravilna podjela rada i koordinacija omogućavaju tužitelju da ima cjelovitu sliku istrage i
njenih rezultata, kako u pojedinim segmentima, tako i u cijelosti.

U planu istražnih radnji se detaljno razrađuju mjere, radnje, postupci i aktivnosti koje se
moraju poduzeti, njihovi nosioci te dinamički okvir njihove realizacije.

U odnosu na radnju koju povjerava ovlaštenoj službenoj osobi na samostalno provođenje,

tužitelj mora dati jasne, konkretne i precizne zadatke uz adekvatna objašnjenje svrhe
poduzimanja tih radnji, odnosno pravnu kvalifikaciju djela koje se dokazuje. Nadalje, kada je
u pitanju provođenje posebnih istražnih radnji, Uputstvo predviđa kreiranje zajedničkog
plana prije započinjanja same aktivnosti na njihovoj primjeni kako bi se umanjile i otklonile
potencijalne nejasnoće koje mogu rezultirati sa greškama u postupanju.

Potencijalni problemi u radu tima

 Značajan problem u radu multiagencijskog tima postoji kada sa njim rukovodi tužitelj koji
preferira autoritarni i arbitrarni način vođenja istrage što značajno utiče na doprinos članova
multiagencijskog tima koji posjeduju ekspertna znanja, stoga se prilikom dodjeljivanja istrage
tužitelju mora voditi računa o njegovim temeljim znanjima, vještinama i iskustvu te
sposobnosti da uspješno rukovodi timom koji sačinjavaju eksperti.

Drugi potencijalni problem u formiranju i radu multiagencijskih timova je sadržan u činjenici

da adekvatnost ekspertnog profila i vještina istražitelja određuje rukovodilac u internoj
proceduri koja se primjenjuje u okvirima date agencije za provođenje zakona.

Između navedenih krajnosti praksa je identificirala različite modalitete problema u sastavu i

ograničenja funkcionisanja multiagencijskih timova.

Nažalost u bh. praksi se multiagencijski timovi izuzetno rijetko formiraju (vidjeti: Jahić, 2019),
a u situacijama kada se formiraju izostaje dosljednost u primjeni odredbi navedenog
Uputstva, a čak su identificirani slučajevi curenja informacija i podataka, kako o načinu, tako i
o sadržaju pojedinih provedenih istražnih radnji.

Vidjeti: Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti i meritumu, AP 3950/16 od

15. februara 2017. godine

Potrebno je da se u okviru svakog tužiteljstva identificiraju tužitelji, a u agencijama istražitelji

koji posjeduju ekspertna znanja i vještine neophodne zauspješno provođenje istrage te da se
za identificirane tužitelje i istražitelje dizajniraju godišnji programi edukacije i samoedukacije
kako bi se stvorile pretpostavke za uspješno funkcionisanje multiagencijskog tima.

Učinkovitost multidisciplinarnog
istražnog tima ovisi od slijedećim
faktorima:
• izbora pojedinaca kao članova tima koji posjeduju specifična znanja iz određenih
oblasti (poslovnog prava, finansijskog prava, finansija i računovodstva, forenzičkog
računovodstva, digitalne forenzike, kriminalistike), kao i opšte analitičke sposobnosti,
iskustvo i integritet posebno u odnosu na društvene, političke i porodične veze.
Naročito je važno osigurati saglasnost rukovodioca matičnog organa ili institucije
člana istražnog tima;

• strateškog rukovodstva koje polazi od utvrđivanje kapaciteta istražnog tima na

osnovu kojeg se kreira plan istrage i prateći sistem evidencija poduzetih aktivnosti i
mjera i ostvarenih rezultata, kao i dodjeljivanje i objašnjenje zadataka svakog člana
tima;

raspodjele dužnosti i zadataka članova tima imajući u vidu ne samo njihova znanja i vještine
već i njihova izvorna ovlaštenja koja su im dodijeljena odgovarajućim zakonima. Na ovaj način
se izbjegava preklapanje zadataka. Između članova tima mora postojati efikasna saradnja i
odgovorna realizacije povjerenih zadataka;

načina horizontalne i vertikalne komunikacije članova tima, komunikacije tima sa okruženjem

u užem i širem smislu;

načina zaštite tajnosti istrage, odnosno, utvrđenih činjenica i prikupljenih dokaza i kvaliteta
utvrđenih protokola i nivoa blagovremene dostupnosti istih za članove tima koji neće utjecati
na trajanje i kvalitet istrage;

pravovremene razmjene relevantnih informacija između članova tima;

izbora odgovarajućih istražnih metoda i tehnika u ovisnosti od okolnosti konkretnog slučaja i

očuvanja tajnosti istražnog procesa;

proaktivnog pristupa članova tima realizaciji postavljenih zadataka.