Professional Documents
Culture Documents
Косовка Ристић - Мало Косово PDF
Косовка Ристић - Мало Косово PDF
ANTROPOGEOGRAFSKA STUDIJA
PRISTINA
1971.
SADRZAJ
strana
PREDGOVOR ------- 7
GEOGRAFSKIPOLOZAJ - - - - - -
Položaj Malog Kosova na Balkanskom poluostrvu -
-
-
-
-
9
11
Geografski položaj Malog Kosova u Jugoslaviji - - 12
ZNACAJ PRIRODNIH CINILACA ZA ANTROPOGEOGRAFSKE
POJAVE I PROCESE - - - - - - - - 14
Osnovna obeležja geološkog sastava - - - - _ 15
Najvažniji oblici reljefa u Malom Kosovu - - - _ 20
Klima kao faktor u životu ljudi Malog Kosova - - _ 26
Hidrografske prilike - - - - - - - - 37
Pedološki sastav - - - - - - - - 38
Eroztoni procesi - - - - - - - - - 47
Osnovne napomene o biogeografskim karakteristikama _ 48
STANOVNIŠTVO
I. MIGRACIJE I POREKLO STANOVNIŠTVA - - - - 51
Iseljavanje srpskog stanovnlAtva iz Malog Kosova I doseljava-
nje Albanaca - - - - - - 51
Doseljavanje muhadžira - - - - - 70
Iseljavanje Albanaca iz Malog Kosova posle 1912. godine - 80
Doseljavanje u Malo Kosovo posle 1912. godine - _ - 80
Doseljavanje Srba i Crnogoraca u Malo Kosovo posle prvog
svetskog rata - - - - - - 83
Broj odseljenih i doseljenih porodica po selima u Malom Koso-
vu u periodu od 1948. do 1983. godine - - - - 90
Odseljavanje i doseljavanje Albanaca u Malo Kosovo posle
drugog svelskog rata - - - - - - - - 94
Odseljavanje i doseljavanje Srba i Crnogoraca iz Malog Koso-
va i u Malo Kosovn posle drugog svetskog rata _ _ 98
II. PREGl-ED POPULACIONOG RAZVOJA MALOG KOSOVA OD
1914. DO 1961. GODINE - - - - - - - - 97
Broj, porast i gusttna stanovništva u Mal.Dm Kosovu od 1914.
do 1961. godine - - - - - - - 99
Struktura domaćinstava - - - - _ 104
Prirodni priraštaj stanovništva - - - _ _ 114
Nacionalna struktura stanovnlltva u Mlilom Kosovu od 1914.
do 1981. - - - - - - - - _ 121
Stanovništvo po starosti i polu - - - - - - 12'5
Soaijalno-ekonomska i profesionalna struktura stanovništva 130
Kulturno-prosvetne prilike i obrazovna struktura stanovništva
u Malom Kosovu - - - - _ _ _ 134
467
strano
PRIVREDA
Najvažnije karakteristike privrednog razvoja Malog Kosova
posle drugog svetskog rata - - - - - - 141
P o Il o p r I v r e d a - - - - - - 147
Agrama naseljenost i struktura poljoprivrednih površina - 147
Posedovna struktura - - - - - - - 164
Opremljenost domaćinstava poljoprivrednim mašinama i oru-
đima - - - - - - - - - - 166
Stol!arstvo kao dopunska privredna grana stanovnika Malog
Kosova - - - - - - - - - 169
Voćarstvo u Malom Kosovu - - - - - - - 178
Perspektive razvoja poljoprivrede u Malom Kosovu _ - 176
O stale p r 1 v redne grane - - - - - - 178
Saobraćaj --------- 180
DANAŠNJI OBLIK KUCE U MALOM KOSOVU - - - - 183
POSEBNI DEO
Bajl!ina - - - - - - - - - - 191
Balavac
Belo Polje
- -
-
-
-
-
-
-
-
-
-
- -
-
- -
-
196
198
Bradaš - -- -- - - -- - 200
Burince - - - - - - -- 202
Velika Reka - - - 203
Glavnik - - - - - - - - - - 205
Godišnjak - - -- - - - -- - 208
Gornja Lapaštlca - - - - -- 209
Gornji Slbovac - - - - -- - 212
Grdovac - - - - - - - - 214
Donja Dubnica - - - - - - - - 215
Donja Lapaštica - - - - - - - 221
Donji Sibovac - - - - - - - '"
Dumoš: - - - - - - - - - -
Kačibeg - - - - - - - - - 225
Kisela Banja - -
-
-
-
- - - - - 225
Konjuševac - - - - - - - Z28
Ladovac - - - - - - - - - - MA
Letance - - - - - - - - 229
Livadice - - - - - - - - 231
Lug - - - - - - -- - - - 233
Lužane - - - - - -- - - 235
Merdare - - - - - - - - ?;Ili
Mdrovac - - - - -- - - - - - 238
Obrandža - - - -- - - - - 239
Penduha - - - - - -- -- - -- 241
Perane - - - - - - - 342
Radujevac
Svetije -
-- -
-
-
-
- -
--
-
--
-
-
-
-
-- 244
245
Surkii! - - -- - -- - -- 248
Sajkovac - - - - - - - 250
štedim
Podujevo -
- -
-
-
-- -
-
-
-
-- -
-
- -
- ....
252
REGISTAR
---------- 275
468
PREDGOVOR
469
8
i članovi ko11tisije prilikom odbrane ove doktorske disertacije: dr Mi-
lovanu Radovanoviću, docentu Prirodno-matematičkog fakulteta u
Beogradu, dr Miloradu Vasoviću, redovnom profesoru Prirodno-ma-
tematičkog fakulteta u Beogradu i dr Srećku Nikoliću, docentu Pri-
rodno-matematičkog fakulteta u Beogradu. Takođe se zahvaljujem
dr Hasanu Kale§iju, redovnom profesoru Filozofskog fakulteta u Pri-
štini, i dr Ali Hadriju, višem predavaču Filozofskog fakulteta u Pri-
štini, koji su mi u svojstvu recenzenata imenovanih pored M. Rado-
vanovića, od strane Zajednice naučnih ustanova SAP Kosovo u Pri-
štini, uputili korisne sugestije prilikom pripreme rukopisa za štam-
pu. Takođe dugujem zahvalnost i dr Branku Boškoviću, docentu
Filozofskog fakulteta u Prištini.
Na kraju se mnogo zahvaljujem svima koji su na bilo koji na-
čin učestvovali u pripremi ovog rada.
Ova studija je u originalnom rukopisu (kao doktorska diserta-
cija) bila kucana na 450 strana te~ta bez proreda, a pored toga je
bila ilustrovana skicama i fotografij11ma. Kako u tom obimu nije mo-
gla biti štampana, morala su izostati čak i cela poglavlja, među koji-
ma i odeljak o 7111seljima. Pošto se u posebnom delu ove studije na-
laze mnogi podaci, koji su u poglavlju o naseljima interpretirani,
smatrala sam da jedno treba izostaviti.
A utor
470
GEOGRAFSKIPOLOZAJ
Geografski položaj Malog Kosova možemo posmatrati u odnosu
na veće morfološke celine, a drugi put ka sagledavanju funkcija ge-
ografskog položaja vodio bi kroz istoriju i zbivanja koja su se odi-
gravala na ovom malom prostoru od nekih 200 km' (tačnije 198,7).
Ali u konlcretnom slučaju ova mala površina nije bila odsudan fak-
tor, niti je umanjila značaj ove kotline. Fizičko-geografski uslovi u
ovoj kotlini su slični prirodnim uslovima u susednim manjim i većim
kotlinama. Na području ove kotline za sada nije otkriveno nikakvo
rudno blago koje bi je učinilo bogatijom ili drugačijom u odnosu na
susedne, slične morfološke celine. Osim stanovništva i geografskog
položaja, ništa drugo u ovoj maloj kotlini nije toliko specifično da bi
je izrazito izdvajalo iz šire okoline. Naročito je geografski položaj,
menjajući kroz istoriju svoje funkcije, intenzivno uticao na današnju
nacionalnu strukturu stanovništva. Zbog čitavog spleta raznih okol-
nosti, a naročito zbog geografskog položaja, u ovoj kotlini je čovek
vekovima živeo pod vrlo specifičnim uslovima. Bilo je perioda u is-
toriji kada se stanovništvo u njoj nije uopšte moglo zadržati, niti je
moglo odolevati svim naletima istorijskih zbivanja. Geografski polo-
žaj Malog Kosova nije imao uvek isti značaj za ljudski život. Kada
su reke ljudskih migracija tekle pravcima koji vode kroz ovu kotli-
nu, odnosile su sa sobom delimično i njeno stanovništvo. I u strate-
gijskom pogledu ovaj pravac je, zbog svog geografskog položaja, bio
interesantan, pa je stanovništvo zbog vojnih okršaja u nekoliko ma-
hova napuštalo ovaj kraj. Ne računajući kretanje turske vojske, koje
je po svoj prilici ovim pravcem bilo intenzivno, kroz Malo Kosovo je
od kraja XIV do početka XX veka prošlo oko deset značajnijih voj-
nih invazija. Svaki vojni pohod povlačio je za sobom izvesna privre-
mena ili stalna pomeranja stanovništva iz ove male kotline.
Kako je Malo Kosovo u antropogeografskom smislu izgledalo
teško je dati odgovor, a kako danas izgleda, - pitanje je na koje že-
limo da odgovorimo. Iscrpnost odgovora pored ostalog, zavisiće od li-
terature i prikupljenih podataka.
471
11
Položaj Malog Kosova na Balkanskom poluostrvu
Malo Kosovo se nalazi u središnjem delu Balkanskog poluostr-
va. Ako analiziramo geološku prošlost ovog poluostrva i zbivanja
koja su se kroz geološku istoriju smenjivala iznad njegove današnje
površine, zadržaćemo se na jednom periodu u kom je Malo Kosovo
imalo vrlo važnu funkciju.
Velika tercijarna jezera su pokrivala znatne delove Balkanskog
poluostrva, kako severne, tako i južne. Razume se da je u jednom ta-
kvom relativno dugom geološkom ciklusu dolazilo do raznih kvali-
tativnih i kvantitativnih pramena, ali se smatra da je u određenon1
periodu postojala i veza između severne i južne grupe jezera. Ta veza
se jednim krakom održavala upravo preko Malog Kosova. Cvijić iz-
1·ičito kaže da je Egejsko jezero komuniciralo sa Panonskim. Iz Ko-
sovskog zaliva se preko Malog Kosova pružala jezerouzina koja je
spajala najsevernije delove Egejskog sa kuršumlijsko-prokupačkim
zalivom. kao najjužnijim delovima Panonskog jezera.'
Ova mala kotlina se nalazi na mestu na kome se najveći pla-
ninski masivi Balkanskog poluostrva približuju jedni drugima. Za-
padno dominiraju planine Dinarske i Sarsko-pindske sisteme, a na
istoku su Rodopske planine i Balkan. Malo Kosovo kao da je na ras-
krsnici hidroloških i morfoloških pravaca koji seku Balkanska po-
luostrvo.
Malo Kosovo leži između glavnih longitudinalnih puteva, preko
kojih se održavaju veze između zapadne Evrope i zemalja istočnog
Sredozemlja. Saobraćajna funkcija Balkanskog poluostrva je zbo!l
ovih puteva, koji preko njega vode oduvek, bila vrlo značajna, kako
u privrednom tako i u strategijskom pogledu. Uloga ove kotline, u
povezivanju važnih saobraćajnica, kroz istoriju se menjala. Nepro-
1nenjena je ostala činjenica da se iz najvažnije balkanske uzdužne sa-
ob1·aćajnice - Moravska - Maričke udoline, a istovremeno i iz Mo-
ravska - Vardarske - preko Malog Kosova održavala vrlo intenzi-
vna veza sa drugim uzdužnim i poprečnim putevima na zapadu. Cvi-
jić je ovaj pravac, koji preseca uzdužne puteve poluostrva, smatrao
vrlo važnim. Preko Malog Kosova vodi put koji se ukršta sa longitu-
dinalnim saobraćajnicama poluostrva kod Niša i na Kosovu, povezu-
jući dolinom Timoka donje Podunavlje sa središnim delovima Balka-
na. Dalje od Kosova prema zapadu ima nekoliko pravaca, od kojih se
u novije vreme koristi i onaj koji kroz Rugovsku klisuru izbija na
južni Jadran. U širem smislu reči, ovaj put povezuje donje Poduna-
vlje, preko niza kotlina i prevala kroz Skadarska vrata, sa jednim
delom Sredozemlja.'
1 J. Cvijlć, OsP,ove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije,
knjiga treća, Beograd, 1911. str. 933-934.
V. S. Radovanović, Jugoslavija. Iz Glasnika Etnografskog
:i! instituta
SAN, I-III (1953-1954). Beograd, 1957. Str. 120-121.
473
12
Geografski položaj Malog Kosova u Jugoslaviji
474
13
sa stočnom zapregom, menjali ih za pšenicu i opet se sa tovarom vra-
ćali svojim kućama. I Kosovci su u Srbiju, kako to oni kažu, •odgo-
nili• žito, a •dogonili• najčešće stoku. Danas je, međutim, razmena
proizvoda još intenzivnija, ali su forme za razmenu tih dobara dale-
ko prevazišle te klasične vidove trgovine. Na temeljite promene ovog
vida razmene poljoprivrednih proizvoda je, pored ostalog, vrlo in-
tenzivno uticala i železnica, koja je izgrađena tek posle drugog svet-
skog rata. takođe preko Malog Kosova. U ovom slučaju, Malo Kosovo
služi kao tranzitna područje, preko koga se obavljala a i sada posto-
ji vrlo živa trgovina između severnih i južnih susednih područja, ra-
zličitih po svojim prirodnim i privrednim karakteristikama.
Istočni obod Malog Kosova je niži od zapadnog. Kod sela Mer-
dara nalazi se najniža tačka na razvodu između sliva Laba i Toplice,
poznata kao Merdarski prevoj visok 647 m. Prema slivu Jablanicc
vodi dolina reke Batlave, koja ne pripada Malom Kosovu, ali ga po-
vezuje sa istočnim susedima. Severno je Gornji Lab, duž koga se uti-
cajne sfere Malog Kosova završavaju ispod najviših delova Kopaoni-
ka. I kada se pogleda obod Malog Kosova, konstatuje se da je ono
vrlo dobro povezano sa svojim severnim i istočnim susedima, a ipak
gravitira ka jugu.
Od geološke do savremene političke i privredne istorije, Mtllo
Kosovo je bilo i ostalo deo Kosova. Sa njim je spojeno kroz suženi
deo doline Laba, ali se ta uska veza vekovima nije prekidala. Geo-
grafski položaj ove male kotline učinio je da je i samo Kosovo sa
svojim susedima na severoistoku mnogo bolje povezana, ali su te in-
tenzivne veze između severa i juga ostavile svoj pečat i u Maleni
Kosovu.
Kroz Malo Kosovo su prošli mnogi stanovnici, koji su razne mi-
gracije tuđa odnosile. Tim istim putevima je, svakako, delimnčno iš-
lo i albansko stanovništvo, kada se naseljavalo po Toplici. Tuđa su
se mnogi i vratili. Preko Prepolca su došli Srbijanci i Crnogorci posle
balkanskih ratova, a i Srbi - naseljenici su posle prvog svetskog ra-
la iskoristili te poznate puteve.
Zbog tog neprekidnog kretanja stanovništva s juga na sever,
ili sa severa na jug, Malo Kosovo je doživelo takve promene u po-
gledu strukture stanovništva kakve se ne mogu konstatovati na mno-
go mesta u našoj zemlji. Ako bi se ova kotlina uporedila sa nekom
građevinom, onda bi ovaj put, kojim je prolazilo to •silno• stanovni-
štvo, podsećao na neki hodnik sa stalno otvorenim vratima kroz ko-
ja je stanovništvo prolazilo na sever ili jug, bežećl ispred osvajača ili
zuluma i tražeći veću bezbednost ili slobodnu zemlju. Zbog svega to-
ga se autohtono stanovništvo Malog Kosova nije moglo održati na
toj stalnoj •vetrometini•, stvorenoj od svih migracionih strujanja iz
raznih pravaca i sa različitim ciljevima. U ovoj kotlini je pre 100 go-
dina bilo vrlo malo stanovnika. Brojno albansko stanovništvo dobila
je posle Berlinskog kongresa, a srpsko i crnogorsko posle prvog svet-
skog rata. Ta okolnost u mnogome je uticala na današnju antropo-
475
14
geografsku fizionomiju Malog Kosova. U njemu već 50 godina žive
zajedno Albanci, Srbi i Crnogorci.
Stanovništvo Malog Kosova nije bilo naročito pokretljivo u pe-
riodu između dva i·ata. Razvoj saobraćajnih sredstava i drugi ele-
menti učinili su da je ovo stanovništvo postalo daleko pokretljivije
posle drugog svetskog rata. Do 1948. godine Malo Kosovo nije imalo
železničku prugu, pa je do prve železničke stanice od Podujeva tre-
balo preći oko 30 km. U leto 1948. puštena je u saobraćaj pruga Ko-
sovo Polje - Kuršumlija, pa je to vidno uticalo na pokretljivost sta-
11ovništva.
Ako se za Malo Kosovo može reći da ima povoljan geografski
položaj, onda se ne srne izgubiti iz vida da je to zbog toga što se na-
lazi na najpovoljnijem putu - vezi Podunavlja sa južnim Jadranom. 4
476
15
Osnovne obeležje geološkog sastava
477
17
je predstavljen uglavnom sitnozrnim peščarima, laporcima i raznim
peskovima. Ti neogeni sedimenti, istočno i južno od Podujeva, pre-
krivaju tvorevine donje i gornje krede i leže preko njih transgresiv-
no. Rasprostrti su po celom istočnom delu kotline, a na izvesnim me-
stima i po nižim delovima oboda. Uz korito Laba i pored njegovih
pritoka nalaze se kvartarni sedimenti, predstavljeni uglavnom alu-
vijalnim peskovima i šljunkovima.
O tektonici ovog kraja, na osnovu materijala iz postojećih iz-
veštaja, ne može se govoriti sasvim pouzdano, jer ta vrsta proučava
nja nije bila primarni zadatak ekipama koje su vršile geološka kar-
tiranja na tom terenu.
Zapadni deo kotline, a naročito obod, znatno više je ispitivan
od istočnog. Kotlina je na toj strani ograničena ograncima Kopaoni-
ka, a on je mnogo više skretao pažnju geologa, u prvom redu zbog
svog rudnog bogatstva, a zatim kao i prostrano planinsko područje.
Proučavanjem Kopaonika i njegovih, ogranaka, geolozi se bave još od
1933. godine. Samu kotlinu, odnosno njen zapadni deo, kartirali su
tek 1957. godine.
Južni ogranci Kopaonika su sastavljeni od sličnih stena kao i
njegovi ostali delovi. Paleozojske tvorevine su zastupljene škriljcima
Veleške serije, gde dominiraju: argilošisti, filiti i druge stene, karak-
teristične za ovu seriju u ovom području. Dijabaz-rožnačka fo1"1na-
cija je najviše razvijena u istočnom delu terena, a dalje na istok pre-
lazi u sedimente donje krede, gde najviše ima glinovitih škriljaca,
peskovitih laporaca, konglomerata i breče. »Sedimenti donje krede
izgrađuju najistočni deo terena i čine normalni sedimentni niz sa se-
dimentima dijabaz-rožnačke fo1111acije ... U istočnim delovima tere-
na sedimenti c!onje krede su skoro isključivo razvijeni u peščarskoj
faciji ... Sedimenti gornje krede leže transgresivno preko škriljaca
Veleške serije i serpentina«. 6 Serpentin je najčešće navučen preko
škriljaca Veleške serije, a najstarije eruptivne stene su serpentinisa-
ni peridotiti. Smatra se da je serpentin najverova1rnije trijaske staro-
sti. Najniži i najjužniji ogranci Kopaonika su prekriveni tercijarnim
sedimentima.
U istočnim delovima ispitivanog terena, na velikom prostran-
stvu je razvijena i serija stena flišnog karaktera. Po njihovim osobi-
nama bi se reklo da su ove s tene donjokredne starosti. • Flišni sedi-
menti donje krede prostorno su najviše zastupljeni od svih sedimen-
tnih formacija ispitivane oblasti... Sedimenti fliša donje krede izgra-
đeni su od različitog materijala: glinaca, peščara, laporaca i pločastih
krečnjaka.1
Sedimenti gornje krede su u ovom području takođe razvijeni.
Oni zauzimaju jednu dosta široku zonu (polazi od sela D. Ljupča i
pruža se dalje prema severu). I njihov pravac pružanja se podudara
• D. Draglć, D. Pešut I ostali, Izveltaj o geološkom kartl•anju ju!nog đe
la Kopaonika i tTougla Između Laba i Sitnice, Zavod za geološka, geofizit:ka 1
rudarska istraživanja, Beograd, 1957, str. 7.
7 Isto, str. 34-35.
479
18
sa ostalim pravcima pružanja i uglavnom se kreće SZ - JI. Pretpos-
tavlja se da je ovo područje zahvatila transgresija još na početku se-
nona. Sedimenti gornje krede su u ovom području razvijeni u dve
različite facije: u faciji krečnjaka i u faciji fliša. Krečnjačke stene
čine one izrazitije i više delove ispitivanog terena, koji se ne nalaze
na području naših promatranja. Flišne stene, međutim, predstavljaj11
najveći cleo sedimenata gornje krede u ovom području. Od njih naj-
više ima peščara i laporaca.
Svi navedeni podaci o geološkom sastavu odnosili su se uglav-
nom na južni deo Kopaonika i njegove ogranke koji istovremeno či
ne zapadni obod Malog Kosova.
Aluvijalni sedimenti se nalaze isključivo pored većih i manjih
vodenih tokova. Pritoke koje teku sa oboda donose materijal i talože
ga u najnižim delovima kotline. Aluvijalnog materijala ima više na
onim mestima gde reke često meandriraju.
Tektonska građa južnog dela Kopaonika karakteristična je po
intenzivnom ubiranju. Zajednički pravac pružanja za geološke čla
nove, koji izgrađuju ovo područje, je SSZ-JJI. Taj pravac je kako
za starije, tako i za mlađe stene. To ukazuje na jedan glavni prava~
sila koje su delovale sa I i SI, koje su poremetile prvobitni odnos iz-
među geoloških članova i stvorile glavne strukturne oblike.
Današnji strukturni oblici ovog dela Kopaonika stvarani su
pod dejstvom mnogih pokreta iz više geoloških faza. Prvi tragovi su
vezani za varisciske orogene pokrete, kada je teren dobio osnovne
strukturne oblike. Glavna faza ubiranja na Kopaoniku vezana je za
starije tercijarno doba. U toj fazi paleozojski škriljci zadržavaju svo-
je osnovne strukture, a mezozojski sedimenti su ubirani u antiklinale
i sinklinale. Pored toga, taj period je karakterističan po intenzivnom
razlamanju i rasedanju.'
U postojećim izveštajima se ne pominje kada je Malo Kosovo
postalo. Geološka istraživanja su bila usredsređena na istočni i zapa-
dni obod, dok im je sama kotlina predstavljala granično područje.
Cvijić u svojim radovima o Kosovu pretpostavlja da je Kosovo »Og-
raničeno dinarskim rasedima i predstavlja tektonsku potolinu ili gre-
ben, koji je po svoj prilici postao u oligo-miocenu, kao i ostale tek-
tonske kotline ovih krajeva«. 9 Ova pretpostavka se podudara sa kon-
statacijom geologa da je u ovom području, za vreme starijeg terci-
jara, bilo vrlo intenzivno razlamanje i rasedanje, pa je najverovat.-
nije i Malo Kosovo tada postalo. Kratak pregled o geološkoj struk-
turi oboda, a delimično i kotlinske ravni, daje izvesne predstave o
zbivanjima u geološkoj prošlosti. To će svakako pomoći da lakše
shvatimo i objasnimo postanak recentnih morfoloških oblika u ovoj
maloj kotlini.
4 8()
20
Najvažniji oblici reljefa u Malom Kosovu
482
21
sovsko jezero zauzimalo celu Kosovsku kotlinu, a jezerouzinom je
preko Kačaničke klisure bilo u vezi sa jezerima na jugu. Prema se-
veru se širokim delom pružalo do Zvečana, a jezerouzinama je komu-
niciralo sa jezerima na zapadu i istoku. Jezero u Malom Kosovu je
više predstavljalo »manji bočni basen« Kosovskog jezera, nego što je
bilo samostalno jezero. Poznato je da su mnogi rukavci Kosovskog
jezera prodirali duboko u doline reka. »Široka veza postojala je iz-
među Kosovskog jezera i jezera Malog Kosova (Labska kotlina). širi-
na ove ''eze dozvoljava da se poslednje jezero shvati kao deo Kosov-
skog, što je istakao i J. Cvijić«.' 2 Iz toga izlazi da je Malo Kosovo i u
geološkoj istoriji služilo kao spona između velikih potolina ispunj e-
nih vodom na jugu i sličnih jezerskih basena na severu.
Pliocensko jezero u Malom Kosovu bilo je naširoko povezana
jezerouzinom, iznad današnjeg suženja Lužane - Vrani Dol, sa Ko-
sovskim jezerom. Preko ovog malog jezera se za vreme najvišeg ni-
voa vode uspostavljala veza između egejske, na jugu, i panonske gru-
pe jezera, na severu. »Samo za vreme najviše egejske terase, kosov-
sko jezero je preko labskog basena komuniciralo sa kuršumlijsko-
-prokupačkim jezerom, koje je pripadalo panonskom jezerskom ba-
senu«.13 Na istočnom obodu, koji čini razvode između Laba i Kosa-
nice, severoistočno od Podujeva je selo Merdare. Deo tog sela nalazi
se na najnižem delu ovog razvoda. To je nizak prevoj, od oko 690 m,
preko koga vodi jedan od puteva iz doline Laba prema Toplici. Na
pojedinim delovima prevoja su do danas očuvani pliocenski sedimen-
ti. Od Prepolca na severu do Šamaluka na jugu, razvode je na istoč
noj strani visoko oko 900 rn. Selo Gornja Dubnica leži na jezerskoj
terasi od 760 m. Ta terasa prelazi razvode kod Merdara, a nastavlja
se dalje u slivu Toplice.
Cvijić je još 1911. godine pisao: »Kod sela Merdara blizu Pre-
polca ima široka udolina ispod 750 rn visine, i ona je razvode izmeđtt
Toplice i Laba; predstavlja predlakustrisku, možda i pregrabensktt
dolinu, koja je za vreme najviše egejske terase bila jezerouzina; zato
se preko Merdara može najlakše sprovesti dunavsko-jadranska žele-
znica•.'' To je zaista i učinjeno. Zeleznička pruga, koja povezuje se-
veroistočne delove naše zemlje sa Metohijom, vodi kroz tunel koji je
prokopan neposredno ispod najnižeg dela ovog razvoda.
Postoji još jedna pretpostavka o vezi Kosovskog jezera, preko
Malog Kosova, sa leskovačkim jezerom. Sirna M. Milojević, prouča
vajući Leskovačku kotlinu, obratio je posebnu pažnju i na to pitanje
i u jednom kratkom komentaru ga je ovako for111ulisao: »Posle detalj-
nih proučavanja u dolini Jablanice, ova pretpostavka se ne može o-
držati. U dolini J ablanice nije mogla biti utvrđena (kao u Grdeličkoj
klisuri) stara široka dolina, jezerouzine u kojoj je usečena mlađa do-
lina, Jablanice. Dolina Jablanice je skoro celom dužinom, duboko
11 Isto, str. 324.
11 J. Cvijić, Osnove za geografi;u i geologiju, str. 1132.
14 Isto1 str. 1132.
483
22
klisurasta rečna dolina, samo je njen deo od Medveđe do Lebana use-
čen u prostranom zalivu Dubočice i to uz njegovu istočnu obalu«.' 5
Slično obrazloženje se može dati i za lapsku stranu. Ta se veza
eventualno mogla održavati preko doline reke Batlave. Batlava teče
pored južnog oboda Malog Kosova. Ostali deo doline je jako sužen,
jer je usečen kroz viši deo razvoda koji deli Lab od Jablanice. U tom
području razvode prelazi visinu od 1000 m na pojedinim mestima.
Zbog toga je lakše pretpostaviti da je pad ove reke bio velik i da se
ona intenzivno usecala i stvarala svoju dolinu, nego da je jezero uza-
nim rukavcem bilo povezano sa jezerom na istoku. Pored toga, taj
rukavac je morao biti dug, skoro koliko i samo jezero u Malom Ko-
sovu, pa prema tome smatramo da i ta činjenica ne ide u prilog toj
pretpostavci.
Uostalom, sva pitanja vezana za geološku istoriju i genezu ge-
omorfoloških oblika u Malom Kosovu mogu se još uvek smat1·ati ot-
vorenim.
Za vreme visokog nivoa vode u jezerima usecane su jezerske
terase na višim delovima oboda. One su poznate kao visoke terase. S
povlačenjem jezerske vode usečene su niže terase, koje su najčešće
izgrađivane u jezerskim sedimentima, i na kraju su formirane one
najniže i najmlađe, koje imaju veliki značaj za razmeštaj naselja u
kotlini.
Smatra se da je jezero iz Kosovske kotline oteklo prilično na-
glo, jer je ta kotlina visoka. To, svakako, važi i za Malo Kosovo, jer
je ono još više. Tragovi visokih jezerskih terasa po obodu Malog Ko-
sova i sada mogu da se uoče.
Osnovnu morfološku celinu čini sama kotlina. Nju sa svih
strana uokviruje kotlinski obod koji se, naročito na zapadu, strmo
spušta prema ravni. U okviru same kotline ima dosta morfoloških ob-
lika, među kojima se naročito ističu terase.
Terase u Malom Koso1Ju. - Iščezavanje jezera i formiranje hi-
d•·ografske mreže pratio je erozivni proces, koji je za sobom ostav-
ljao novofor111irane terase. Znatan broj viših terasa je razoren ili is-
'Prekidan baš tim erozivnim procesom, ali su u Malom Kosovu, po
svoj prilici, najbolje za sada očuvane one terase koje su nastale posle
visokih nivoa vode u jezeru. Po Cvijiću i Atanackoviću, najraspro-
stranjenije i najbolje očuvane su terase u Kosovu na nivou od 650 do
680 m, a isto to se može reći i za Malo Kosovo. Početak oticanja ko-
sovskog jezera, po svoj prilici, pada na kraj pliocena, a otekla je u
poznom deluvijumu.
Aluvijalna ravan u kotlini je relativno malo rasprostranjena.
Lab kroz kotlinu teče od severa prema jugu. U samoj kotlini, sa desne
strane, prima nekoliko manjih pritoka, a sa leve samo dve, ali veće:
Dubnicu i Batlavu, Aluvijalna ravan Laba se u središnjem delu kot-
line ne spaja sa aluvijalnom ravni Dubnice, između kojih se nalaze
1a S. M. Milojević, Leskovačka kotlina sa. okoiinom, Glasnik geografskog
društva, Sv. 10, Beograd, 1924, str. 27.
484
24
pliocenski sedimenti. Razvođe između ove dve reke je vrlo nisko i
na prvi pogled skoro neuočljivo. Idući od severa prema jugu, tj. od
Bajčine prema Podujevu, aluvijalna ravan Laba je prosečno široka
oko 1 km. Paralelno sa Labom, samo istočnije, teče reka Dubnica.
Njena aluvijalna ravan je u tom delu znatno uža od lapske. Među
tim, nizvodno od Podujeva, tačnije od sela Surkiša, ove se dve reke
jedna drugoj približavaju i tako paralelno teku kroz najširi deo kot-
line. Dubnica se postepeno približava Labu tako da se ispred sela Lu-
žana u Lab i uliva. Uzimajući u obzir samo ravan, kotlina je ovde
mestimično široka i do 4 km. Batlava se u Lab uliva kod Lužana. Do-
nji tok Batlave pripada Malom Kosovu, ali je njena aluvijalna ravan
od najnižeg dela kotline izdvojena jednom terasom. Kod Belog Polja
je dolina Batlave najšira. Dalje, uzvodno, ona postepeno prelazi u
suženi klisurasti deo doline, u kome je izgrađena brana, iza koje se
nalazi veštačko jezero. Ove reke su svoja korita usecale kroz central-
nu jezersku ravan i zbog toga se razvođe između Laba i Dubnice na
nekim mestima skoro i ne uočava. Ono je najviše kod Podujeva, gde
njegova relativna visina iznosi nešto oko 40, a apsolutna 640 m. Niz-
vodno od Lužana razvođe je niže.
Usecajući se, reke su stvarale i terase koje su do danas najbolje
očuvane pored Laba. Najniža rečna terasa, od 15 do 20 m relativne
ili 575 m apsolutne visine, najbolje je očuvana u južnom delu kotli-
ne. Kod sela Luga ona se. približava Labt1, a odsek joj je tu vrlo strm.
Njena visina kod železničkog mosta u Lužanu iznosi oko 20 m. Ovu
istu terasu je Cvijić zapazio južnije, kod Donjeg Ljupča, gde je ona
još izrazitija. Idući uzvodno od Lužana, ravan kotline se širi, a terasa
prati zapadni obod, ispresecana je pritokama, pa se mestimice ne mo-
že ni uočiti. Kod Obrandže je ona vrlo dobro očuvana, pa se može
pratiti sve do Bajčine. Na levoj (istočnoj) strani Laba ova terasa je
takođe mestimice očuvana. Kod sela Letanca je ona nešto šira, nego
na susednoj, desnoj strani Laba. Još je dobro očuvana kod Kačibega,
a dalje, južnije, spaja se sa terasom pored Batlave. Ova terasa nije
jako široka; na raznim mestima je razlijito i očuvana, a najviše je
isprekidana rečnim tokovima koji se sa oboda kotline spuštaju prema
Labu, te je presecaju i razoravaju.
Druga, viša terasa od pomenute ima približno relativnu visinu
oko 40 m u odnosu na najnižu tačku pored Laba, na odgovarajućem
poprečnom profilu. Njena apsolutna visina se kreće od 660 m, kod
Bajčine na severu, do 600 m, na jugu. Za razliku od prve rečne,
ova terasa je vrlo dobro rasprostranjena i lepo očuvana, naročito na
desnoj strani Laba. Na izvesnim mestima, kao kod Gornje Lapaštice,
na primer, ona je široka i do 3 km. Najbolje je očuvana na prostoru
od Donje Lapaštice do Bradaša.
Po Cvijiću je to jezerska terasa: »Ovde se konstatuju dve naj-
više jezerske terase. Iznad Podujeva je terasa od 650-670 m, useče
na u pomenutim slatkovodnim slojevima, a selo G. Dubnica leži na
terasi od 757 m«. 16 Analizirajući limnisku i postlimnisku fazu u Ko-
'' J. Cvljlć, Osnove za geogTaflju i geologiju, str. 1115.
486
25
sovskoj kotlini on kaže: »S tim sukcesivnim jezerskim stanjima u ve-
zi su mnogobrojne jezerske terase, koje su najbolje očuvane na isto-
čnom obodu Kosova, od Prištine do Gušterice, zatim u Labu i oko
Zvečana. Ima ih više, ali su najjasnije izražene tri. Najniža od njih
ima visinu 560-600 m i vidi se u južnom delu Kosova i na donjoj
ivici Veternika; mnogo je šira terasa od 670-680 m i dobro očuvana
iznad Prištine, na Veterniku, između Gračanice i Janjeva, iznad Gu-
šterice itd.; na zapadnom obodu Kosova je tipski izražena- više sela
Slatine i visoka 650-670 m; ovde se vidi iznad nje najviša, još ne-
sumnjivo jezerska terasa od 750-800 m, koja se javlja i iznad Pri-
štine i oko Zvečana, kao što je na prethodnim profilima i fotografi-
jama predstavljeno; poslednje dve terase su dobro očuvane i u Labu.
Ali se ovde kod sela Prepolca javlja široka površ, visine 830 850 m,
čije mi je poreklo ostalo nejasno, ali nije isključeno da je i ona je-
zerska<<. 11
Očigledno je da postoji ubedljiva veza između terase usečene u
slatkovodne sedimente Malog Kosova (visine 660-600 m) i terase
slične visine u Kosovu. Posmatrajući pravce tokova Laba i Dubnice,
na jednoj, i pravce rasprostiranja ove terase, na drugoj strani, uoča
va se da se oni donekle podudaraju. Na osnovu toga smatramo da bi
se moglo pretpostaviti da su ovi rečni tokovi pratili povlačenje jeze-
ra, usecali svoja korita i formirali pomenutu terasu. Kako je relativ-
na visina te terase na mnogo mesta slična, a ona u celoj kotlini jako
rasprostranjena, pretpostavljamo da su pomenute reke presecale cen-
tralnu jezersku ravan, i na taj način formirale tu terasu. Intenzitet
tog usecanja se približno podudara sa intenzitetom usecanja Sitnice,
po mišljenju Atanackovića, a veći je prema.mišljenju Cvijića. Vero-
vatno su se reke u Malom Kosovu mogle jače usecati, jer je to jezero
možda pre i oteklo; kotlina je viša, a 1·eke su tekle prema (nižem)
Kosovu.
Kad se ova dugačka i dobro očuvana terasa posmatra od Brada-
ša nizvodno, vidi se da je njena širina na raznim mestima različita.
Kod Brdaša je dobro izražena, ali je relativno uska. Prema jugu se
ona postepeno širi, tako da je najšira između Donje Dubnice i Velike
Reke. Njena visina postepeno raste idući od odseka ka zapadu. Ova
se te1·aas jasno izdvaja od ostalih morfoloških oblika u kotlini. U od-
nosu na nižu rečnu terasu, koja ni izbliza nije ovako dobro izražena,
ona se izdvaja strmim i dobro uočljivim odsecima. Na celoj svojoj
dužini je ova terasa ispresecana rečicama koje teku sa zapadnog obo-
da. To su: Dobrotinska reka, Bradaška reka, Obrandža, Velika Reka
i druge.
Ova terasa nije razvijena i očuvana samo na desnoj, odnosno
zapad11oj strani kotline. Vrlo dobro je Izražena severoistočno od Po-
dujev11. Od Dumoša do Balavca je takođe lepo razvijena jedna terasa
koja je, po svojoj apsolutnoj visini, nešto niža od one na zapadu; po-
red toga na istočnom obodu nema onih strmih odseka, kao na zapadu.
17 Isto, str. 1131-1132.
487
26
Uopšte, visine terasa na istočnoj strani kotline blago rastu prema o-
bodu. Svakako je na formiranje ovakvih morfoloških oblika uticala
reka Dubnica koja od severa prema jugu teče paralelno sa Labom.
Po svoj prilici, se Lab intenzivno usecao u jezerske sedimente. Oni,
južno od Podujeva, čine razvode između njega na zapadu i Dubnice
na istoku. Pošto su ti meki sedimenti (na malom prostoru između ove
dve reke) bili izloženi jakoj eroziji, oni su odneti i tu terasa nema.
Dubnica, kao manja i sporija reka, nije stvorila onako izrazitu terasu
na istoku, kao Lab na zapadu.
Iznad ove niže terase, na obodu Malog Kosova je očuvana i je-
dna viša terasa, visoka oko 750 do 760 m. Ona je u odnosu na onu ni-
žu terasu slabije očuvana. Mestimice se može videti sa obe strane
kotline, ali dobro izraženog poda na većem prostoru nema. Prema
Cvijiću, to je najverovatnije najviša jezerska terasa u ovom kraju i
ona se preko Merdara nastavlja u sliv Toplice. Konstatovana je ti
Maloj Kosanici, a i neki kasniji ispitivači-geolozi smatraju da je to
terasa abrezionog porekle.
488
27
ra nekada znatno niže od januarskih. Tako se za vreme osam osma-
tranih godina (1954 1961) desilo da su februarske srednje mesečne
temperature vazduha bile tri puta niže od januarskih. Upoređujući
podatke o temperaturama iz Podujeva i Prištine, jasno je da Podu-
jevo ima niže srednje temperature januara i februara nego Priština.
Srednja
Meoto I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII godišnja
J>odujevo -1,8 -0,3 1,9 9,0 13,2 17,5 19,5 19,8 15,2 10,3 4,8 2,0 9,3
S-1 rt§Llna 1,0 0,6 4,2 8,8 14,3 18,l 19,9 20,0 15,I 10,5 5,8 2,0 9,7
489
28
Iz ove se tabele može izvući nekoliko važnih zakli učaka od ko-
jih se po svom značaju mogu pomenuti sledeći: 1. Podujevo skoro u
svim najhladnijim mesecima ima nižu temperaturu od Prištine, i 2.
u većini slučajeva su najhladniji meseci u oba pomenuta mesta bili
iste godine. Može se pomenuti još i to da su negativne temperature
zimskih meseci u Podujevu znatno niže od istih u. Prištini. Kad ovo
kažemo mislimo na februarsku temperaturu od -8,3 iz 19:>4, dok u
Prištini te iste godine februar ima srednju temperaturu od -5,4°.
Kad se govori o zimskoj polovini godine, onda možemo zaključiti da
zima u Malom Kosovu dugo traje. Iz poslednje tabele se vidi da se
srednje mesečne temperature pojavljuju kao negativne još u decem-
bru, a mogu da traju i do aprila.
Razmatranje podataka o najtoplijim mesecima za isti vremen-
ski period dalo je vrlo interesantne rezultate.
490
29
ne prestaje da utiče na temperaturne prilike u ovoj kotlini. Uticaj
svežih vazdušnih masa sa Kopaonika naročito se oseća noću, u letnjoj
polovini godine. Kako je ova kotlina mala i sa dve strane zatvorena
višim obodom, možda se zbog blizine Kopaonika nekada može javljati
i temperaturna inverzija.
Koliko temperature tokom jednog meseca mogu imati varira-
nja, odnosno koliko mogu biti niske i visoke, najbolje pokazuju ap-
solutne minimalne i maksimalne temperature koje su u Malom Ko-
sovu jako izražene.
Tabela 4.
Apsolutne minimalne tempeTatuTe u Podujevu 21
1958 "
9 21 - 11 3 9 27 28 29 26 25 8
"
-11,5 -13
' - -3,5 2,5 3,0 5,0 5,5 0,0 -2,0 -2,0 -9,0
19 23 22 26 6 2 4 30 16 23 20
1959 " -19,0 -13,0 4,0 -1,5 0,5 3,0 9,5 8,0 -2,0 -3,0 -2,0 4,5
"
1960 "
23 3 10 27 44 5 24 26 20 - -
"
-18,0 -15,0 -7,0 -25 0,0 6,5 5,0 2,0 0,5 0,0 - -
'
1961 20 5 29 1 13 30 27 19 25 27 22 17
" -24,5 -18,5 4,0 --0,5 2,5 6,0 5,0 3,0 1,0 -3,0 -8,0 -14,0
"
Podaci iz poslednje tabele pokazuju koliko u zimskoj polovini
godine temperature mogu da se spuste, ali je isto toliko važno koliko
one u letnjoj polovini godine mogu biti visoke.
Iz tabele 5 se vidi da Malo Kosovo može leti imati vrlo visoke
temperature, a time se, kao što je poznato, povecava amplituda izme-
đu apsolutnih, minimalnih i maksimalnih temperatura.
Od posebne važnosti za poljoprivredu su negativne temperatu-
re na početku proleća i pri kraju jeseni. Iz prethodnog teksta se vidi
da je srednja mesečna temperatura aprila 9,0, maja 13, 7 i septembra
15,1 •c. Ove cifre pokazuju da u tim mesecima ima dosta pogodnih
dana za normalan razvoj poljoprivrednih kultura. Međutim, to tako
izgleda kad se posmatra samo iz jednog aspekta. Iz tabele 4 vidimo
'' Hldrometeorolo§ka služba SR Srbije (navednl lzve§taj za Podujevo).
491
30
da apsolutne minimalne temperature mogu biti jako niske u zimskim
mesecima i da se često javljaju u kasno proleće i ranu jesen. Za osam
osmatranih godina, ni jedan april nije bio bez negativnih tempera-
tura.
Tabela 5,
Apso!titne maksimalne temperature u Podujevu''
Godina
..
I II III IV V VI VII VIII IX X XI xn
---
1954
Datum 21 28 19 29 31 28 28 15 6 23 11 10
Stepen 6,0 5,1 16,2 24,0 26,0 32,0 36,8 36,2 31,8 22,3 17,0 12,0
1955
,. 17 18 27 30 18 20 21 29 9 23 14 18
13,5 17.524,0 22,8 27,0 31,0 33,5 27.1 27,8 20,5 15,3 14.5
"
„ 19 19 31 17 29 12 30 29 2 3 14 6
1956 12,5 7,5 13,5 25,5 27,5 30,5 34,0 36,5 34,6 26,5 13,5 12,0
••
1957 ., 27 18 - 30 28 25 8 15 14 I 2 13
„ 6,8 17,0 - 25,0 23,5 34,0 32,5 35,5 28,5 24,0 19,0 17,U
1958 "
21 14 - 4 13 27 17 24 22 8 2 18
"
12,0 17,5 - 18,0 31,0 30,5 33,8 35,0 27,5 26,5 19,5 18,0
1959 „ 24 27 24 9 21 27 30 12 27 21 26 3
„ 9.5 12,5 20,5 23,0 27,0 27,0 30,5 30,0 26,0 20,0 15,0 14,5
•• 29 18 I 12 19 10 21 19 6 29 - -
1960
"
13,5 16,0 17,0 20,0 27,0 28,5 31,5 33,5 30,5 24,0 - -
1981
„ 4 28 12 7 7 27 13 12 8 I 30 I
„ 10,0 9,5 20,0 24,0 24,5 31,5 33,0 36,0 31,5 27,0 20,5 14,S
492
31
,„. ...--..----==:i:==--.....--------.....--------
'1---4-- ---
TEMPERATURNE
-r--
KRIVE
„ ' '
:ts~,;:=t::== ---:1--~··
' ' ' ' '
r
' ' ' ' ' ••
' •
' •
' '
•• .• . --+--+---+:'==4==
•
' '
~"'."""- ---· ---'
·M•
' '
-
.j.
i ± '
_,„ „ -..w
"'"d'
• ....-
rt • '
.„
--- •••
-- „'
UCt
•-m,„ _ _.._ L
1 '*'•••~:sr„ __
T
' ' --- li l4Ji!Ui i A- '$ W _
- .j. 1
'
-·.„ -- -- -- --i-- -- --+------ --==
.„
_,„
,, ,. •
I W VII VIII /JI XI XII
'"tca. 3.
493
32
najčešće još u cvetu »ubiju«. Cinjenica je da u Malom Kosovu zaista
ima malo voća, i da se proizvodi vrlo malo povrća, ali to bez sumnje
nije uslovio samo klimat.
Od posebne je važnosti za poljoprivredu srednja dnevna tempe-
ratura vazduha viša od 5°C. Zbog toga se svi dani u mesecu i svrsta-
vaju u nekoliko grupa, koje su iskategorisane prema srednjoj dnev-
noj temperaturi.
Tabela 6. Broj dana u mesecu sa srednjom dnevnom temperaturom vazduha
višom od 5'C za period 1954 1960.
5-10 .,,
Broj dana 15 33 52 91
8,9 16,8 24,0 43,3
26
12,0 -
-
-
- - 10,0
21 - 87 64 52
40,1 30,4 24,0
10-15 .,,
Broj dana 1 5 8 53
0,5 2,6 3,7 25,2
103 47
47,5 22,4
17
7,8
15 74 92 23
8,9 35,2 42,4 11,0 1,8
4
15-20 .,,
Broj dana -
-
-
- -
8 68 120
3,8 31,3 57,1
105
48,4
111 81 20 - -
51,1 38,6 9,2 - -
2()--25 .,,
Broj dana -
-
-- -- -- 6 42
2,8 20,0
90
41,4
82 22 -
37,8 10,5 -
-
- --
25-30 .,,
Broj dana - - -
- - - - -
- - 1
0,5
5
2,3
9
4,1 -
- - -
- -
--
Na osnovu podataka iz ove tabele se može zaključiti da vremen·
ski period, sa srednjim dnevnim temperaturama višim od 15°C, ti
Podujevu relativno kratko traje. Kad uporedimo procentualne vred-
nosti aprila meseca, u kome treba obaviti najvažnije poljoprivredne
prolećne poslove, vidimo da za to u Malom Kosovu nema mnogo us-
lova. U osmatranom periodu je bilo ukupno 210 dana, a 141 sa tem-
peraturom ispod 10°, tj. 67,2°/o. Ovako veliki broj dana sa nižim tem-
peraturama negativno utiče na razvoj ranih prolećnih useva.
Poznato je da je Malo Kosovo vrlo vetrovit kraj, Preko njega
skoro stalno duvaju vetrovi, stanovnici smatraju da u njihovom kra-
ju pored ostalog nema voća »zato što ima mnogo vetra•.
1954 1961. N NE E SE s SW W NW
11 Isto.
494
33
Iz tabele 7. se vidi da je Malo Kosovo pod stalnim uticajem va-
zdušnih strujanja. Najviše se puta tokom godine javi vetar iz sever-
nog pravca. Po broju učestalosti posle njega dolazi vetar s juga. Se-
verni vetar se javlja preko cele godine, pa se, prema broju učestalo
sti, ne bi mogao izdvojiti neki izuzetno karakterističan period, kada
se ovaj vetar ne pojavljuje, ili duva mnogo češće nego obično. Ako
se saberu svi vetrovi koji duvaju sa severa, severoistoka i severoza-
pada, tada se bez rezerve može konstatovati da ovi vetrovi, u odnosu
na one koji dolaze s juga, duvaju mnogo češće. Za razliku od sever-
nog vetra, koji se skoro isti broj puta pojavi svakog meseca, severo-
istočni se češće javlja u zimskoj nego u letnjoj polovini godine. Ta-
l<ođe se i južni vetar znatno rede javi u julu i avgustu, nego u osta-
lim mesecima.
Iz cifara, koje pokazuju jačinu vetra, prema Boforovoj skali,
vidimo da se ni jedan vetar po svojoj snazi izuzetno ne ističe. Među
najjače spadaju severni i južni, ali ni ostali mnogo ne zaostaju. Do-
miniraju vetrovi iz severnog i severonstočnog pravca, duvaju skoro
preko cele doline i nisu suviše jaki.
Pored temperature i vetrova, vlažnost vazduha je takođe jedan
od važnijih klimatoloških elemenata. Pošto u vazduhu ima uvek vo-
dene pare, interesantno je posmatrati u kom odnosu stoji vlažnost
vazduha i njegova temperatura.
495
34
je veća. U ovoj tabeli je prikazana prosečna oblačnost po mesecima,
ali to nije dovoljno da se vidi koliko imamo čisto vedrih, ili oblačnih
dana po pojedinim mesecima. Broj čisto vedrih dana po pojedinim
mesecima ima posebnu važnost za poljoprivredu.
Tabela 10. Prosečan broj vedrih i tmurnih dana u Podujevu za period
1934 1960''
49(>
35
KOUtlNA l'lllt:lllWllM l'O HESECIHA U l'ODUJEVU ZA l'ERIOD
lt11 - llfl ( b•z ratnih f10d/na I
[;I;} '
.
'
- - - ,„•• ,
- I
I
-+----
••• '
I I
I I
IH I
. I I
•••
1I I
- ''
'
I
I
I I
~ __J_
+ I
... '
'
'
I
I
I
I
,„ I I
... I I
- -
I
I
I '
++-- ,,
,. I
I
·L I
.- I
., '
I .
I I I
I
I
I ' ' I I
1-.!Ll-t '
.
I I
I I
I
I
I
I
' I
I
I
I
I I
I
I 1 I
I
T
,. I ~
I i I
I
-:-
I
'' '
~
1-.!!l-J I' I
I ~ ! '
„ I I '
''' „.,„„
H
.' -·
'
•• '
n
„
„ , -
•„ - - -- - - - ltW'-fm
„
- -- I- . --
••
••
•• •
• • .
••
••
•
-- --- . --- .
-·- -1-
-
'
.t ••• „ •• •
. ·····r
.· •
••
••
••••
•' • •• •• •
-· .
-
.•• „.„„ •••••
•,,.,„„ --- ' •9'•••/a ...... .
Skica 4.
497
36
maj i oktobar. Ova činjenica se podudara sa poznatom klasifikac!-
jom29 ova oblast ima dva padavinska maksimuma i dva minimuma
koji nisu tako izraziti kao maksimumi, jer je razlika između njih i
prosečne količine padavina po mesecima manja nego kod maksimal-
nih padavina. Kad količinu padavina posmatramo još iz jednog as-
pekta, tj. kada analiziramo koliko taloga padne po pojedinim godiš-
njim dobima, vidimo da i u tom pogledu ima dosta razlike. Najviše
kiše padne u jesen (septembar, oktobar i novembar), zatim dolazi
proleće (mart, april i maj), leto (juni, juli i avgust) i na kraju zima
(decembar, januar i februar). U ciframa to ovako izgleda: jesen 188,1
mm, proleće - 169,3 mm, leto - 154,5 mm, i zima 146,4 mm. Pada-
vine u Malom Kosovu su uglavnom dobro raspoređene i razlike po
godišnjim dobima, u pogledu padavina, nisu ogromne.
Prosečna količina padavina u jednom mesecu pruža samo rela-
tivnu sliku o rasporedu padavina u jednom periodu. U jednom mese-
cu za manji broj dana može pasti daleko više kiše, nego nekom dru-
gom prilikom, kada se padavine često javljaju, ali ih je malo. Zbo.~
toga količina padavina (izražena u milimetrima) ne pokazuje kada je
koliko kiše palo već samo koliko je palo. Približniju, ali ne i sasvim
tačnu predstavu pruža o padavinama broj kišnih dana tokom meseca.
Na osnovu tog podatka se može zaključiti da li se padavine javljaju
često, ili su pljuskovite a retke.
Pada-
vine I li III IV V VI VII VIII IX X XI XII š11Je-
Godi-
Kiše 3 3 4 7 10 B 4 4 5 7 8 5 66
Sneg 8 5 3 2 - - - - - - 2 4 22
Svega 9 8 7 9 10 8 4 4 5 7 8 9 88
Količina
padavina
umm 43,2 43,3 37,0 51,1 81,2 68,9 43,3 42,3 50,3 71,9 65,9 59,9 656,3
498
37
svoj prilici jedan od važnijih klimatskih faktora koji negativno utičl:
na broj voćnih sadnica u Malom Kosovu.
Prema godišnjoj količini atmosferskog taloga Malo Kosovo se
može uporediti sa Moravsko-vardarskom udolinom. 31 Leži u zoni u-
mereno-kontinentalne klime, s tim što na mikroklimu Malog Kosova
jako utiče Kopaonik, kao visoka planina. 32
Hidrografske prilike
Malo Kosovo je kraj sa relativno manje sunca, ne tako visokim
temperaturama, kraćim letom i sa (za naše prilike) dosta atmosfer-
skog taloga. Dodamo li tome da je cela površina predstavljena vodo-
držljivim stenama, jasno je da u tom kraju ima dosta površinskih
tokova. Glavna reka je Lab, koja kroz Malo Kosovo teče svojim sred-
njim tokom. On izvire sa istočnih padina Kopaonika i dok stigne do
ove male kotline u svom slivu pređe oko 30 km. Nizvodno od Mlalog
Kosova Lab teče suženjem, a zatim kroz središnji deo Kosova, gde
se kao desna pritoka Sitnice uliva u nju kod sela Prilužja. Na tom ce-
lom putu on prevali rastojanje od preko 70 km, što približno znači da
skoro jedna trećina njegovog toka pripada Malom Kosovu. Lab je u
gornjem svom toku planinska, a u srednjem i donjem ravničarska
reka. Kao reka nije velika, ali ima veliki značaj za kraj kroz koji pro-
tiče, pa se i deo njegovog sliva u gornjem toku tako i zove - Gornji
Lab. Do 1958. god. na ovoj reci, prema obaveštenju stanovnika iz tog
kraja, nisu vršena nikakva osmatranja. Međutim, ni u novije vreme
ništa značajnije u tom pravcu nije učinjeno.• Sada se kolebanje vode
u toj reci meri pomoću letve, ali osmatračka služba izgleda nije po
propisima organizovana, tako da se još uvek ovo pitanje može sma-
trati nerešenim. Prema obaveštenjima sa terena i posebnim informa-
cijama dobijenim od nekadašnjeg osmatrača J. Vujadinovića, izgleda
da se Lab može ubrojati u onu kategoriju naših reka u kome su iz-
ražene izvesne pravilnosti. Najviši nivo vode u Labu se javlja marta
meseca. To obično biva kad intenzivno duva vetar s juga, koji topi
sneg sa Kopaonika. Ako uz to pada i kiša, nivo vode u reci naglo ra-
ste i javljaju se poplave. Za vreme visokih voda nivo u reci poraste
prosečno oko dva metra, Slične se pojave dešavaju i u jesen, ali ređe,
Za vreme visokih voda u Labu poraste nivo donjih tokova njegovih
pritoka, naročito kada nekoliko dana pada kiša: U takvim slučajevi
ma Lab se izlije iz svog korita i plavi delove atara oko: Luga, Lužana,
Donjeg Sibovca i Glavnika (Sekirača): Poplava traje samo nekoliko
dana, posle čega se voda naglo povuče i nastaje nor111alno stanje: Ret-
ko se dešava da se poplave jave kasnije, a još ređe da zahvate i one
površine koje nisu često plavljene. Zbog te ustaljene pojave poznato
je koje površine poplave ne mimoilaze, pa je prema tome prilagođe
na njihova obrada i vrsta biljnih kultura koje se na tim površinama
•• M. Mllosevljevlć, Klimatologija, str. 194.
n B. Z. Mllojevlć, Visoke planine u naloj kraljevini, Beograd, 1937, str. 16.
499
38
gaje. Najčešći je slučaj da se na tim površinama pretežno seje kuku-
ruz, a mestimično ima i bašta. Lab je reka koja često plavi svoje naj-
niže delove ravni, ali skoro ništa nije učinjeno da se on donekle »U-
kroti•. Kao relativno brza ravničarska reka, Lab za vreme visokog
vodostaja menja pravac svoga toka, stvara nova korita nanoseći o-
gromne štete.
I pored toga što plavi i pričinjava štetu prilikom menjanja ko-
rita, Lab donosi velike koristi stanovnicima koji obrađuju zemlju po-
red njegovih obala. U letnjem periodu, prilikom izrazito sušnih dana,
voda Laba se koristi za navodnjavanje obradivih površina. Pored La-
ba nema mnogo površina pod baštama i voda ove reke nije ni izbliza
iskorišćena za navodnjavanje, koliko bi to moglo biti. Sve pritoke La-
ba sa istočnog i zapadnog oboda skoro presuše preko leta, kada je vo-
da najpotrebnija. Cak i Dubnica, koja teče paralelno sa Labom od se-
la Dubnice do Lužana, tokom leta skoro presuši. Surkiški Vir je pred-
~tavljen preko leta močvarnim zemljištem. Značajna pritoka Laba je
Batlava, u čijem suženom delu postoji veštačko jezero, koje se pro-
teže prema istočnom obodu kotline. Osim reka u Malom Kosovu ne-
ma važnijih hidrografskih objekata, izuzev nekoliko izvora pored La-
ba koji tokom leta često presuše. Stanovništvo se snabdeva pijaćom
vodom iz bunara kojih ima dosta. U aluvijalnoj ravni oni su plitki,
a po kvalitetu voda nije najbolja. Dobru vodu za piće imaju sela na
zapadnoj strani kotline, tj. ona bliže ograncima Kopaonika.
Moglo bi se zaključiti da je Lab u hidrografskom pogledu naj-
značajniji za Malo Kosovo, ali da bi vode te reke racionalnije bile is-
korišćene treba prvo uložiti znatna sredstva na regulisanje njegovog
korita, a možda izvesti još neke prigodne radove.
Pedološki sastav
500
40
meno su otkriveni stariji sedimenti na kojima su pedogenetski pro-
c<>si formirali nove pedološke tipove. Tako su primarna zemljišta pod
uticajem pedogenetskih činilaca lako izmenjena, pa je zbog toga u
ovom kraju stvoren tipolo!lki veoma heterogen zemljišni prekrivač.''
Pedološki sastav Malog Kosova je vrlo složen. U njemu je za-
stupljeno mnogo zemljišnih tipova. Kratak pregled o pedološkim pri-
likama u ovoj kotlini dat je na osnovu posebne studije o zemljištima
u ovom kraju. Pedološka istraživanja na ovoj teritoriji započeta su
1953, a konačni rezultati su dati u vidu studije i karte u prilogtt
1:50.000 1958. godine. Ova istraživanja je izvodio Institut za vodo-
privredu •Jaroslav Cerni«.
Blage fo1111e reljefa u ravničarskom i brežuljkastom delu kot-
line uticale su da se obrazuju duboka zemljišta, koja su kasnije pod
uticajem pedogenetskih činilaca dobijala svoje karakteristične oso-
bine.
N11 višim delovima kotlinskih strana nije bilo uslova za obrazo-
vanje dubokih zemljišta, naročito na onim mestima gde su strane str-
mije i intenzivno ispresecane tekućim vodama. Na takvim mestima
je jače izražena erozija, nego akumulacija.
•Fo1111iranje zemljišta u ravničarsko-brežuljkastom delu terellD.
išlo je ovde prvenstveno preko jezerske faze iz čijih muljevitih sedi-
menata su obrazovane .smonice, koje su skoro u potpunosti pokri-
vale ovaj deo terena. Ovaj primarno stvoreni zemljišni pokrivač, na-
ročito na obodnim delovima, vremenom je izmenjen erozionim pro-
cesima, sa kojima su na ovom terenu ili stvorene erodirane smonice,
ili otkriveni stariji sedimenti, koji su poslužili kao osnova za formi-
ranje drugih zemljišnih tipova. Tako su na ovom obodnom delu tere-
na od žućkasto-smeđih slabo karbonatnih lakših glina formirana sme-
đa zemljišta na tercijarnim glinama, a od žuto-crvenkastih pliocen-
skih sedimenata lakšeg sastava formirana rudo-crvenkasta zemlji-
šta•.••
Na nekim mestima je smonica raznesena i delimično zatrpana
nanosima reka. Ova je zona naročito široka u najravnijim delovima
kotline, jer tuda reke povremeno i meandriraju. Ali, to je bilo prvo-
bitno stanje koje je pod uticajem pedogenetskih činilaca veoma izme-
njeno. Zbog toga je u ovom kraju stvoren »tipolo!lki veoma hetero-
gen zemljišni pokrivač. 37 Na fon11iranje većeg broja pedoloških tipo-
va u ovom slučaju je više uticao reljef nego klima, mada se i njen
uticaj u potpunosti ne srne zanemariti. Pored reljefa su vrlo značaj
nu ulogu u ovom procesu imale i vode, kako podzemne tako i povr-
šinske.
502
41
•Na terenu Malog Kosova javlja se na jednom malom podru-
čju, kod Batlave, uticajem mineralizovanih podzemnih voda i pojava
zaslanjivanja, koja je danas usmerena uticajem površinskih voda u
pravcu osolođavanja«. 38
U Malom Kosovu su, na strmijim stranama, najvećim delom za-
stupljena skeletoidna zemljišta. Pod uticajem mnogih faktora i na
raznim morfološkim i geološkim osnovama obrazovali su se različiti
tipovi zemljišta i njihovi varijeteti.
Među najrasprostranjenija zemljišta spadaju: aluvijalna zem-
ljišta, podzoli, smonice i ruda zemljište. Svi ovi glavniji tipovi imaju
i svoje varijetete, od kojih su u Malom Kosovu najbolje zastupljeni
sledeći:
503
42
češće plavne površine koje se obnavljaju svežim nanosima. Tamo gde
ona nisu plavljena, pedogenetski proces je u toku. Iako su ova zem-
ljišta postala isključivo od nanosa reka, ipak se nailazi na vrlo razli-
čite tipove '' jednoj aluvijalnoj ravni. Najčešći su: šljunkoviti, pes-
koviti i glinoviti aluvijalni nanosi. 40
Pesl<ovito ilovasti aluvijum spada u grupu najmlađih zemljišta.
Obično je razvijen u najnižim delovima rečnih dolina, a u Malom Ko-
sovu iirali Lab skoro na celom toku kroz kotlinu. Obično je ovaj tip
zemljišta razvijen u srednjem toku reke, što se u potpunosti poduda-
ra sa •tvarnim stanjem u dolini Laba. Ova vrsta zemljišta postaje od
nešto grubljeg uglavnom peskovito-ilovastog materijala, koji reka
donosi iz svog gornjeg toka. U ovoj vrsti zemljišta ima dosta peska,
zbog toga je i peskovito-ilovasti aluvijum slojevit. Između slojeva se
često r1ailazi na šljunkovite zone, on je sive boje, slabe je strukture
i izrazito je rastresit. Pedogenetski procesi su kod ovog zemljišnog ti-
pa vrlo slabo razvijeni, ili ih skoro i nema, zbog toga što su to vrlo
mlade pedološke tvorevine.
Na profilu kod Donjeg Ljupča (selo u suženom delu lapske do·
line) je dobro razvijen ovaj zemljišni tip. Tu je sloj do 70 cm dubine
sive boje, u kome ima mnogo peska. U peskovito ilovastom aluviju-
mu, ovde razvijenom, u površinskim slojevima može biti i do 40°/o
pesl<a. Dublji slojevi su nešto zatvorenije boje, a na dubini od 195 cm
se u ovom zemljišnom tipu javlja podzemna voda.
Peskovito ilovasti aluvijum kao vrsta zemljišta ima značajnu
ulogu u poljoprivredi. Jedan prirodni činilac ima važnu funkciju u
formiranju određene vrednosti kod ove vrste zemljišta, a to su po-
''remene poplave koje svojim svežim nanosima »Održavaju plodnost
ovih zemljišta«. Negativna osobina ovih zemljišta je slaba vododrži-
\•osti. Od svih poljoprivrednih proizvoda se na ovom zemljištu naj-
više gaji kukuruz,''
Druga vrsta luavijalnih zemljišta je ilovasti aluvijum. On je
najbolje razvijen u dolini Laba. Površina pod ovom vrstom zemljišta
je najveća u odnosu na sve ostale zemljišne tipove. Ilovasti aluvijum
je stvoren od nešto finijih sedimenata, a izražen je i u vidu moćnijih
i ujednačenijih sedimenata. Ova vrsta zemljišta se stvara tamo gde
reke imaju nešto usporeniji tok.
Boja ilovastog aluvijuma je u površinskom sloju slična boji pe-
skovito ilovastog aluvijuma. Ona od sive, u površinskom sloju, pre-
lazi tt sivo smeđu, a ređe u mrko sivu, u dubljim slojevima. Kod ovog
zem!jišnog tipa je slojevitost slabije izražena, a ako i postoji onda se
ti slojevi razlikuju po mehaničkom sastavu.
Kod sela Sibovca je napravljen jedan profil kroz ilovasti alu-
vijt1m i tu je nađene da je sloj do 60 sm smeđe boje, u njemt1 ima
dosta ilovače. I dublji slojevi su slični ovom površinskom, kako po
boji tako i po sastavu. U ovom zemljišnom tipu dominira glina pa su
ova zemljišta zbog toga dobro vezana.
~o Isto, str. 315-316.
•• Isto, str. 324: 332.
504
43
Ilovasti aluvijum spada u red kvalitetnijih zemljišnih tipova.
011 se naročito izdvaja od ostalih tipova zemljišta po vrlo dobrom i
ujednačenom ilovastom sastavu i po dobroj vododržljivosti. Te oso-
bine daju ovoj vrsti zemljišta visoku produktivnost, a istovremeno su
vrlo podesne za primenu savremenih agrotehničkih mera. Jedina
smetnja za intenzivno poljoprivredno iskorišćavanje ovog tipa zem-
ljišta su povremene delimične poplave koje ometaju blagovremenu
prolećnu setvu i nanose štetu ozimim usevima. U pogledu navodnja-
,·anja, ilovasti aluvijum je vrlo podesna pedološka vrsta zemljišta,
jer njegove fizičke i hemijske osobine odgovaraju uslovima potreb-
nim za navodnjavanje. 62
Kao treći tip aluvijalnih zemljišta u Malom Kosovu se javlja
opodzoljeni aluvijum. Procentualno ovaj tip zemljišta zauzima vrlo
mali prostor u ovoj kotlini. Najbolje je razvijen između sela Stedima
i Surkiša. Opozdoljeni aluvijum se formirao na starim aluvijalnim
nanosima reke Dubnice. »Aluvijalne ravni na kojima su od starih re-
č11ih nanosa postala opodzoljena aluvijalna zemljišta, geomorfološki
predstavljaju skoro idealne ravničarske terene. Ovakva konfiguracija
terena, praktično skoro onemogućava oticanje atmosferskih i slivnih
voda, usled čega u jesenjem i proletnjem periodu dolazi do preko-
mernog vlaženja zemljišta, što ima za posledicu pojavu destruktiv-
nil1 procesa«. 43
U formiranju ovog pedološkog tipa zemljišta važnu ulogu ima
činjenica da su u dolini Dubnice aluvijalni sedimenti nataloženi pre-
ko smonice. Tako se ispod relativno plitkog sloja aluvijalnih sedime-
11ata nalazi smoničav, glinovit slabo propustljiv sloj, koji ima funkci-
ju vododržljivog sloja. Na taj način on utič~ na duže zadržavanje vo-
de i jače vlaženje gornjih nanosnih slojeva.
Na profilu kopanom kod sela Surkiša, sloj do 40 sm je sive pe-
peljaste boje. U njemu ima dosta lake ilovače pa je prilično propu-
stljiv. Na dubini od oko 80 cm je tamniji sloj sa dosta gline, on je
zbijeniji i slabo propušta vodu.
Zbog svojih fizičkih i hemijskih osobina opodzoljeni aluvijum
spada u klasu slabije plodnih zemljišta. Vododržljivi sloj, koji leži
plitko ispod površinskog oraničnog sloja, vrlo negativno utiče svojom
nepropustljivošću, dovodeći do prekomernog vlaženja aktivnog po-
vršinskog sloja. Zbog te osobine, tog dubljeg horizonta, i manje pada-
vine mogu dati dobre prinose, samo u onim godinama kada su pada-
vine za uslove tog zemljišnog tipa ravnomerno raspoređene. Poljo-
privrednu vrednost ovog tipa zemljišta je moguće popraviti kombi-
novanim agrotehničkim merama. ••
Do sada su pomenuta aluvijalna zemljišta. Ona su najbolje za-
stupljena u najnižim delovima doline Laba. Pored njih su u blizini
Laba zastupljeni i podzoli.
41 Isto, str. 333-338.
43 Isto, str. 355.
-4 4 Isto, str. 355---357.
505
44
Podzoli su u Malom Kosovu rasprostranjeni u njegovom sever-
nom delu u obliku izdvojenih kompleksa. Ovaj tip zemljišta postao
je od drugih vrsta zemljišta. Najizrazitiji podzoli se u ovoj kotlini
nalaze između Podujeva i Letanca, a ima ih i u atarima Bradaša i
Bajčine. U slivu Laba ima još nekih delova predstavljenih podzoli-
ma. Podzoli su u Malom Kosovu postali uglavnom zbog pojave pre-
komernog vlaženja zemljišta uslovljenog slabim padom, dok su oni
na većim visinama rezultat dejstva većeg broja pedogenetskih fak-
tora. Gdegod je jako razvijen proces opodzoljavanja, dolazi do in-
tenzivnog ispiranja zemljišta. Tako je u podzolima došlo do ispiranja
kreča.
U poređenju sa drugim zemljištima, podzoli pripadaju onoj ka-
tegoriji zemljišta kojima je potencijalna plodnost smanjena. Ova ze-
mljišta imaju nekoliko negativnih osobina, od kojih se po svom zna-
čaju izdvaja nepropustljivost. Jedan plići sloj za vreme kiša ne pri-
ma u sebe vodu dovoljno brzo ni ravnomerno, tako da dolazi do po-
jave podzemne vode koja izaziva zabarivanje i rasplinjavanje zem-
ljišta.
Ta ista zemljišta prilikom jačeg i bržeg sušenja naglo gube vo-
du i postaju jako stvrdnuta. Tako tvrda su vrlo nepodesna za obra-
du, a slabije biljke se u tako tvrdoj površinskoj kori najčešće osuše.
•Iz svih ovih razloga ova zemljišta su slabo produktivna i u
ovom stanju nepogodna za obradu. Zbog toga su delovi ovih površina
pod livadama, na kojima je slab floristički sastav i vrlo niski prino-
si«.45 Za popravljanje ovih zemljišta potreban je čitav niz mera, me-
đu kojima su najvažnije: odvođenje suvišne vode u kritičnom perio-
du i dodavanje raznih neophodnih hemijskih sastojaka kojima se ze-
mljište oplemenjuje i postaje plodnije.
Smonice su zemljišta postala od muljevitih sedimenata i osta-
taka barske vegetacije po močvarama. Po vremenu postanka ova se
zemljišta dele na starija i mlađa. Starije smonice su obrazovane po-
stepeno prilikom povlačenja vode iz kosovskog pliocenskog jezera.
Mlađe smonice su postale od materijala koji se taložio po najnižim
delovima kotlina za vreme barske faze.
»Pod uticajem prirodnih činilaca primarno formirane smonice
su manje ili više izmeinle svoju moćnost, morfologiju, fizičke osobi-
ne i hemijske osobine«. 48 Zbog toga danas ima u Malom Kosovu ne-
koliko vrsta smonica od kojih su najžavnije: normalna smonica, smo-
nica u opodzoljavanju i opodzoljena smonica.
Normalna smonica je vrsta zemljišta koja je pretrpela vrlo ma-
le promene od for111iranja do danas. U Malom Kosovu je ovaj zemlji-
šni tip rasprostranjen u malom kompleksu (u južnom delu). Non11al-
na smonica predstavlja »najbolje sačuvanu for111u prvobitno formi-
ranih srnonica. Raspolaže samo sa jednim genetskim horizontom koji
je najčešće izrazito crne boje«. 47
•1 Isto, str. 210-232.
'' Isto, str. 61.
41 Isto, str. 67.
45
Smonice su uglavnom sastavljene od glina i zbog toga im je
propustljivost vrlo slaba. Moćnost gornjeg crnog sloja se kreće od 70
do 100 cm, a na izvesnim mestima u čijem površinskom sloju domi-
nira glina, dok je peska znatno manje. Ima normalnih smonica u ko-
jima odnos peska i gline stoji -19,1 : 80,9. Normalne smonice, sa iz-
razito glinovitim sastavom, vrlo teško se obrađuju. Kada su jako vla-
žne one su nepristupačne, a kada su suve onda su •cementirane•. Nor-
malne smonice su visoko kvalitetna zemljišta, ali prinosi mogu i da
podbace ako je suviše vlage. Normalne smonice treba orati duboko i
to u jesen.••
Opodzoljena smonica se u Malom Kosovu javlja oko Dumoša.
Morfološke osobine ovog podtipa smonice se znatno razlikuju od os-
talih varijeteta ove vrste zemljišta. Opodzoljena smonica je zadržala
jednu osobinu normalnih smonica, a to je crna boja koja je intenziv-
nija u donjem delu zemljišnog sloja. U sloju bližem površini, i na sa-
moj površini, boja opodzoljene smonice je više pepeljasta. Proces o-
podzoljavanja je kod ovog tipa smonica doveo do formiranja podho-
rizonta koji se lako može uočiti. Tanji površinski sloj do 20 cm deb-
ljine je sivo pepeljaste boje sa ilovastim sastavom. Na profilu kopa-
nom južno od sela Dumoša se na dubini od 100 cm nailazi na sloj sa-
svim crne boje, sastavljen od teške gline.
Zbog slabe propusne moći dubljih slojeva, opodzoljene ilovače
su najčešće u jesenjem i zimskom periodu izložene stalnom dejstvu
suvišnih voda. Te vode rasplinjavaju površinske slojeve. Pri naglom
sušenju se ta površinska raskvašena masa tako stvrdne, da postaje
skoro nepristupačna za obradu. U opodzoljenim smonicama ima vrlo
malo humusa, tako da se one u tom pogledu ne mogu upoređivati sa
normalnim smonicama.
Prave opodzoljene smonice se zbog svojih fizičkih i hemijskih
osobina ubrajaju u slabo produktivna zemljišta.
Pored pomenutih smonica u Malom Kosovu se nailazi na zasla-
njene smonice. Ova vrsta zemljišta se ređe pojavijuje, a naročito je
interesantno da je u najvećem kompleksu rasprostrta oko Batlave i
Kačibega. Zaslanjivanje smonica na ovom terenu su izvršile podze-
mne vode koje u svom kretanju prema površini, prolaze kroz zasla-
njene tercijerne naslage.••
Ovaj zemljišni tip ima malu poljoprivrednu vrednost i za sada
se ne može koristiti za poljoprivrednu obradu.
Prostor od Batlave do Svetija jednim delom je zastupljeni smo-
nicama u opodzoljavanju. Proces opodzoljavanja je kod ovog zemlji-
šnog tipa samo donekle izmenio osobine karakteristične za normalne
smonice. Te su izmene najviše došle do izražaja u sastavu, strukturi
i boji ovog tipa zemljišta. Smonice u opodzoljavanju predstavljaju
prelazni
•
zemljišni tip, između normalnih smonica i opodzoljenih smo-
n1ca.
4a Isto, str. 68 84.
'' Isto, str. 182.
507
46
Poljoprivredna vrednost smonica u opodzoljavanju zavisi od
stepena opodzoljavanja. Ako je opodzoljavanje razvijeno u blagoj
formi, onda sva zemljišta mogu dati slične prinose kao normalne
smonice, a nekad i bolje. Međutim, ako je opodzoljavanje odmakle,
poljoprivredna vrednost ovih zemljišta je u takvim slučajevima sma-
njena.••
Po obodnim delovima Malog Kosova su razvijena i ruda zemlji-
šta. Pomenućemo samo rudo crvenkasta zemljišta u opodzoljavanju,
jer je znatan dao kotlinskog oboda pokriven baš tim pedološkim ti-
•
pov1ma.
Rudo crvenkasta zemljišta su najčešće rasprostrta po višim de-
lovima kotlinskog oboda. O poreklu ovih zemljišta ima više pretpo-
stavki, među kojima je u ovom slučaju usvojena ona po kojoj se sma-
tra da su se ova zemljišta razvila na jezerskim sedimentima. Kako
su ova zemljišta crvenkaste boje, postavlja se pitanje otkuda su tu
boju dobila. I o ovoj pojavi je bilo dosta polemike, a što je najvažni-
je ni jedno mišljenje nije uzeto kao najubedljivije. Smatra se da su
ova zemljišta dobila tu boju od primesa ruda gvožđa, koja se našla 11
tim sedimentima ili prilikom prvobitnog taloženja,. ili je prilikom pre-
taložavanja došlo do mešanja.
Osnovne osobine ovih zemljišta su: rudo crvenkasta boja, po-
java kvarcnog šljunka, kako u površinskim tako i u dubljim slojevi-
ma, a u sastavu ovog tipa zemljišta preovladava laka ilovača.
Rečeno je da su -ova zemljišta uglavnom rasprostrta po višim
obodnim delovima, pa su zbog toga najčešće pod šikarama. Poljopri-
vredna vrednost ovih zemljišta je uglavnom mala. Ova zemljišta ima-
ju slabu produktivnu moć zbog toga što u njima može da bude dosta
primesa nerastvorljivog kvarca. Pored toga je kod ovih zemljišta vr-
lo tanak aktivni sloj. Pedolozi smatraju da ovaj tip zemljišta treba
ostaviti pod šumom ili ga pošumljavati ako je go. 61
Rudo crvenkasto zemljište u opodzoljavanju je najbolje ras-
prostranjeno na zapadnom obodu kotline. Proces opodzoljavanja u
ovom tipu zemljišta je naročito intenzivan tamo gde je teren ravan
pa omogućava duže zadržavanje vode i pojavu »descedentnih toko-
va«. Po hemijskim osobinama ova zemljišta su vrlo slična pravim po-
dzolima. Poljoprivredna vrednost ovih zemljišta je takođe mala. Za
poboljšanje kvaliteta rudo crvenkastog zemljišta u opodzoljavanju,
trebalo bi preduzeti sve one mere koje se kod podzola primenjuju. Na
ovom zemljištu je na više mesta izrasla šikara hrasta koja potpoma-
že opodzoljavanje. Na mestima gde erozija nije jako razvijena, šikaru
treba iskrčiti, obaviti sve potrebne melioracione radove u cilju po-
boljšanje kvaliteta zemljišta i posejati travu.
Oko Podujeva je na manjem kompleksu razvijeno smeđe flišno
zemljište u opodzoljavanju. Interesantna je da je teren na kome je
ovaj pedološki tip razvijen znatno viši u odnosu na ravan kotline.
Na profilu kopanom kod Podujeva je konstatovano da je ovo zemlji-
šte do 40 cm dubine rudo smeđe boje i da u tom sloju ima dosta ilo-
110 Isto, str. 161.
51 Isto, str. 28 2 288.
508
47
vače. Već na nešto dubljim horizontima su nađeni umeci fliša, a na
80 cm dubine prestaje pedološki sloj, a njega zamenjuje geološka fli-
šna podloga. Poljoprivredna vrednost i ovog zemljišta je vrlo mala.••
Pedološki sastav Malog Kosova se na kraju može okarakterisati
kao tipološki vrlo heterogen. Za interpretaciju iz ovog aspekta je
najvažnije sagledati poljoprivrednu vrednost pedološkog pokrivača
cele kotline. Sudeći na osnovu pedoloških tipova, koji se u ovoj kot-
lini javljaju, može se reći da Malo Kosovo ima relativno dobar pedo-
loški pokrivač. Koliko su ove vrste zemljišta danas u tom kraju is-
korišćene, za sada ostaje otvoreno pitanje. O svim drugim problemi-
ma vezanim za iskorišćavanje postojećeg pedološkog pokrivača biće
reči kasnije u poglavlju o poljoprivredi.
Erozioni procesi
Intenzivna erozija se skoro isključivo javlja u brdovitom delu
sliva reke Laba. Ukoliko se erozija i javi po nižim delovima kotlin-
skog oboda, onda je to skoro redovno ogolićen i strm teren.
Poznato je da na pojavu i intenzitet erozije utiče niz faktora, od
kojih se po svom značaju izdvajaju: reljef, hidrografija, geološka po-
dloga, vegetacija, pedološki sastav i antropogeni faktori.
Jako erodirane površine u slivu Laba se nalaze van Malog Ko-
SO\•a. Međutim, i po kotlinskom obodu mogu biti jače erodirane ma-
• • •
nie povrs1ne.
Stanje erozije u Malom Kosovu je proučavano istovremeno ka-
da i pedološki sastav. Zavisno od stepena i intenziteta erozije, sva su
zemljišta zahvaćena erozijom svrstana u pet kategorija, tj. klasa. Sve
klase erodiranog zemljišta, na teritoriji tadašnjeg prištinskog sreza,
svrstane su u dve grupe. U slivu Laba, odnosno u Malom Kosovu,
jaka erozija nije intenzivno razvijena, ali se Gornji Lab u tom pogle-
du izdvaja, jer su neki njegovi delovi erozijom znatno ugroženi.
U prvu klasu spadaju ona erodirana zemljišUI koja se nalaze u
ravnim kotlinskim delovima i kod kojih se problem erozije ne oseća
u pravom smislu. Drugu klasu predstavljaju ona zemljišta gde je
proces erozije nešto jače naglašen. Treća klasa je razvijena po obodu
kotline, gde su jači nagibi i intenzivnije spiranje. U četvrtu klasu
spadaju gola zemljišta sa strmim stranama. Tu je spiranje vrlo in-
tenzivno, pa se zbog toga ovaj proces smatra jakom erozijom. Peta
klasa je predstavljena goletima i krševima, sa kojih je takoreći sve
erodirano.
U nižim delovima Malog Kosova je razvijena prva klasa ero-
zivnog procesa i ona ie uglavnom vezana za jezerske sedimente. U
aluvijalnoj ravni Laba ovaj erozivni proces nije razvijen. Erozija pr-
ve klase se može uočiti samo kao mestimična pojava i na nižim de-
Jovima kotlinskog oboda. Ovaj erozivni proces je izražen u vidu me-
stimičnih retkih plitkih brazdica (vododerina) koje se vidnije uoča
vaju posle jakih kiša, čak i na obrdaivim površinama. Ovaj proces je
11 Isto, str. 259 284.
509
48
najbolje razvijen na starijim rečnim terasama i na jezerskim podo-
vima, a nema ga u aluvijalnim ravnima, na mlađim rečnim terasama
•
I• na. srnon1cama.
Druga klasa erozionog procesa je razvijena na zemljištu gde su
vododerine nešto intenzivnije usečene. Ovaj erozioni tip zahvata naj-
češće obradive površine, ali se može razviti na zatravljenim delovi-
ma terena. Ovo je još uvek blaga erozija pa se zbog toga na terenu
teže zapaža. Najčešće je razvijena na plitkim smonicama, Pošto su
to obično obradive površine, u skoroj budućnosti ovaj tip erozionog
procesa može biti vrlo štetan. Ovaj vid erozije je u slivu Laba naj-
bolje razvijen severozapadno od Krpimeja, a u Malom Kosovu zahva-
ta neznatne površine kod sela Kisele Banje.
Treća klasa erodiranog zemljišta je razvijena uglavnom po br-
dovitim delovima sliva. Tamo gde je pedološki pokrivač plitak, ovaj
erozioni proces je vrlo intenzivan. Ova kategorija erodiranog zemlji-
šta je zapažena u okolini sela Sajkovca.
Cetvrta klasa je razvijena jedino u izvorišnom delu Laba, tako
da je u Malom Kosovu uopšte nema, a peta klasa u slivu Laba nije
• •
n1 zapazena.
Najvažnije poljoprivredne površine Malog Kosova nisu zahva-
ćene jakom erozijom. Na površinama koje su zahvaćene erozijom pr-
ve i druge klase mogu se sa malo napora otkloniti i te pojave. 'fo se
naročito postiže odgovarajućim oranjem, plodoredom, sađenjem voća
i podizanjem šumskih zaštitnih pojaseva.•• Antierozione mere treba
preduzimati blagovremeno, jer ni ova početna faza erozionog proce-
sa nije za potcenjivanje.
510
49
dva razloga. Taj najniži deo kotline je povremeno plavljen i kukuruz
mnogo bolje uspeva na površinama pored same reke, nego na višim
i suvljim površinama. Pored samog Laba mestimično ima i po koja
bašta, ali ih ni iz bliza nema onoliko koliko bi ih prema morfološkim
uslovima moglo biti. Povrće u ovom kraju kasno uspeva, jer ga zbog
čestih kasnoprolećnih mrazeva ljudi kasno i seju.
Ako pođemo od najnižih delova kotline, tj. od Laba, onda po-
jas vrba koji »opasuje« reku sa obe njene strane čini prvu zonu bilj-
nog pokrivača. Zatim se aluvijalna ravan nastavlja Ievo i desno od
reke preko obradivih površina, gde dominira kukuruj. Dalje od re-
ke, na obradivim površinama ima najviše pšenice, a još dalje prema
nižim delovima oboda se može naići na poneki voćnjak i livadu. Ko-
liko god su u Malom Kosovu male površine pod baštama, još je ma-
nje pod voćnjacima. Smatra se da ovo nije voćarski kraj. Svakako
da u tome ima dosta objektivnih teškoća, ali po svoj prilici nedostaje
ono što je najvažnije, a to je upornost stvaranja novih navika proiz-
vođača, da unosi novine u svoj klasičan način obrade zemljišta. Ovo
se može zaključiti na osnovu toga što u istom selu dva suseda imaju
u svojim dvorištima sasvim različite biogeografske ambijente. Ima
umešnih ljudi koji su od svojih okućnica napravili prave vrbove, dok
u susednim dvorištima nema ni jedne jedine sadnice. Takvih prime-
ra ima u: Obrandži, Radujevcu i u drugim selima.
Kako se nadmorska visina povećava, broj naselja opada, a us-
lovi za obradu zemlje postaju sve nepovoljniji. Razne kulture koje
seje i gaji čovek zamenjuje prirodni biljni pokrivač, uslovljen fizič
ko-geografskim prilikama koji u odgovarajućoj geografskoj sredini
postoji. Najčešći je slučaj da se oko 1000 m. nadmorske visine nalazi
čista šuma. Međutim, na teritoriji oboda Malog Kosova se već od 750
m nadmorske visine mestimično pojavljuju šume. Ovi prvi i najniži
šumski pojasevi su obično predstavljeni slabijom šumom koju inten-
zivno uništava čovek sečom i druoim vidovima neplanske i neeko-
nomične eksploatacije.
Idući dalje prema obodu, dominira prirodni biljni pokrivač, ali
se ne može reći da se čovek i tu nije umešao. Zaista dobri poznavaoci
situacije na terenu kažu da su ljudi ovom prirodnom biljnom pokri-
vaču, tj. šumskom pojasu, naneli daleko više štete nego koristi.
Smatra se da je u većim đelovima Kosova, posle velike seobe
Srba 1690. godine, izbila i naglo se razvijala šuma i žbunje. Ona se
nije razvijala samo po višim delovima, već se spuštala i u najniže
delove rečnih dolina. Baš u tim najnižim delovima se razvijala dosta
gusta šuma u kojoj je bilo i puzavaca, a ta vrsta šume se naziva lu-
gom.•• Selo Lug je i ime dobilo po tome, jer je tu pored samog Laba
bila razvijena bujna prirodna vegetacija koju su tako nazivali. Ta i
sva druga šuma u kotlini i po nižim delovima kotlinskog oboda je is-
krčena, a umesto nje su se pružila široka polja pod njivama. Suma
se do danas održala samo na najvišim delovima kotlinskog oboda.
" A. Stebut, Nafl glavni poljoprivredni reonl, Izdanje Ministarstva po-
ljoprivrede i voda, Beograd, 1928, str. 26-27.
511
50
Severniji deo zapadnog kotlinskog oboda, koji je 11glavnom pod
šumom, većim delom je u periodu između dva rata bio državno vla-
sništvo. Granice ove državne šume su povučene u vremenu između
1934-1939. godine. Granica je polazila od sela Burinca, pa dalje pre-
ma višim severnim delovima, izlazeći sa teritorije Malog Kosova, do-
pirala do Kopaonika. Ova administrativna mera je imala veliki zna-
čaj za razvoj šume, jer je šuma bila donekle zaštićena od stalne seče,
pa je zbog toga dostizala •doba letvenjaka• ili sitne sečene građe.'''
Za vreme drugog svetskog rata stanovnici su ovu šumu posekli •sit-
nom sečom«. Tako je oslobođenje ovu šumu zateklo skoro potpuno
uništenu i posečenu. Iako se odmah prišlo njenoj obnovi, taj proces
je išao dosta teško. I danas je ova šuma društveno vlasništvo, a pita-
nje vlasništva šume od Burinaca do Kisele Banje tada još nije bilo
rešeno. Pre rata su to bile tzv. »Komunalne šume•. One nisu mogle
biti štićene onako kao što je državno vlasništvo bilo štićeno.
Prema ovome možemo zaključiti da je nad šumskim komplek-
sima na zapadnom obodu podeljeno vlasništvo, a to je presudno za
razvoj šume. Sumu u društvenom vlasništvu je moguće obnavljati,
štititi i ekonomično koristiti, a sve ostale šume su više prepuštene
stihiji, tako da se mogu smatrati šumama u periodu propadanja.
Na šumskim kompleksima pod državnim vlasništvom danas
preovladava šuma •penjača•. Hrast zauzima oko 80°/o, od ukupne šu-
me, zatim dolazi cer, i na kraju bukva. Dimenzije ove šume se kreću
približno od 15 cm prečnika na panju, a visina do 10 m, samo u bo-
ljim delovima. U šumama između Burinaca i Kisele Banje takođe
preovladava cer (dostiže visinu tri do četiri metra, sa prečnikom na
panju do 7 cm).
Sume u društvenom vlasništvu su u mnogo boljem stanju od
drugih šuma. One su proređene i očišćene tako da se nesmetano raz-
vijaju. Smatra se da je glavni razlog za uništavanje šuma u ovom
kraju ležao u tome što su šume neplanski sečene i što je u tom kraju
bio veliki broj koza koji je šumu uništavao. Od kada se •divlja« seča
ograničava, a koze ne uništavaju mladice, od tada šume napreduju.
Na istočnom obodu ima manje šume nego na zapadnom. Pošto
je i ovde šuma znatno bila oštećena, prvo su se izvesni delovi potpu-
no očistili čistom sečom, a zatim su ponovo pošumljeni. Najbolje je
izvedena obnova šume kod sela Sajkovca. Na ovom istočnom obodu
preovlađuje hrast i cer. Kod Grdovca u šumskom kompleksu postoji
jedan veći voćnjak, a postoji predlog da se taj voćnjak još proširi na
račun šume. Na jugoistočnom obodu je jedan kompleks zasađen jed-
nom vrstom bora koji se ovde jako dobro razvio. Postoje želje da se
taj bor prenese i na druge delove kotlinskog oboda.
Biljni pokrivač Malog Kosova, uglavnom, predstavlja dve ce-
line. U nižim delovima kotline su poljoprivredne kulture, a na obodu
livade, pašnjaci i šume„
- - -15- -
V. Sekulović, Usmeno obave.ften;e (dobJjeno od dugogodišnjeg šumar-
skog tehničara) direktora preduzeća za gazdovanje šumom •Javore Iz Podu-
jeva, 1960.
512
STANOVNIŠTVO
513
52
praznika. Takav je slučaj u selu Peranu. Na mestu nekadašnje stare
crkve o kojoj je tradicija sačuvana kod albanskog i srpskog stanov-
ništva podignuta je vodenica, ali se na tom mestu i sada okuplja srp-
sko stanovništvo iz tog kraja jednom godišnje »O saboru«. U Mirovcu
je doskora bi1o ostataka od starog naselja, a mesto gde je bila crkva
se i sada zna. Posle prvog svetskog rata je bilo tragova od starih na-
selja i crkava još u Svetiju i Glavniku.
Dolina Laba je bila naseljena još u praistorijskom periodu, ka-
da su se ljudi najradije na~eljavali pored reka. Cvijić je na osnovu
svojih istraživanja i ostalog materijala konstatovao da je Kosovo bilo
gusto naseljeno do kosovske bitke. Poznato nam je da je zemljorad-
nja bila glavno zanimanje stanovnika iz tog vremena. Zna se da je
Malo Kosovo odgovaralo po svojim prirodnim osobinama potrebama
tadašnjeg čoveka. »Poznate behu kao prestonice Vrhlab, u bukovim
šumama niže izvora Laba, na južnom podnožju Kopaonika«. 07
Tradiciju je po svoj prilici i Milutin nasledio. Pouzdaoo je da
je kralj Milutin u Vrhlabu imao svoj dvorac. Isti taj kralj je, prema
obaveštenjima sa terena dobijenim od Albanaca iz Pakaštice (Gornji
Lab), imao i u Pakaštici neko prebivalište, pa se i danas jedna mahala
tog sela zove Kraljevac mahala.
Kralj Milutin je podigao zadužbinu u Banjskoj. Ona je zavr-
šena oko 1314. godine. 5! Ta je crkva određena da bude igumanija i
imala je velike posede koji su se nalazili istočno od Ibra do Kopao-
nika, u slivu Sitnice, u sevemoj Metohiji i u Labu. O ovoj crkvi je
napisana hrisovulja. Ta je hrisovulja pronađena i prepisana u Cari-
gradu, a štampana u Beogradu 1890. godine. U njoj stoji da kralj Mi-
lutin daje ovoj crkvi mnoga sela i oba Laba.••
Ovih nekoliko podataka su dovoljno ubedljive činjenice, pa se
na osnovu njih može pouzdano zaključiti da je dolina Laba početkom
XIV veka bila sigurno naseljena. Ostaje zaista otvoreno pitanje: ko-
liko je taj kraj bio gusto naseljen, a svakako i privredno važan.
Ako smo usvojili pretpostavku da je Malo Kosovo bilo naselje-
no u prvoj polovini XIV veka, nema razloga da takva ista situacija
nije bila i u drugoj polovini istoga veka. Međutim, baš u ovom peri-
odu dešava se jedan krupan istorijski događaj koji je, svakako, pore-
metio no1111alan razvoj postojećih naselja. To je kosovska bitka.
Kosovska bitka je bila odsudna za srpski narod, ali vizantijski
izvori pokazuju da Vizantija, bar u prvo vreme, nije pokazala neko
veće interesovanje za ove događaje. Kosovska bitka je donekle veza-
na i za Malo Kosovo. Turska vojska je bila koncentrisana između La-
ba i Sitnice, a srpska je zaposela teren sa desne strane Laba. Kosov-
ska se bitka odigrala oko donjeg Laba, a srpska se vojska tu koncen-
trisala kroz Malo Kosovo. Prema predanju su se početkom XIX veka
'' K. Jlre~ek: !storija Srba, II knjiga, Beograd, 1923, str. 3.
68 S. Novaković: ManastiT Banjska zadužbina kralja Milutina u Srpskoj
tstorijt., Glas XXXII, Beograd, 1892, str..tl.
5a Svetostefanska hrlsovulja, Srpska Kraljevska akademija, Beograd,
1990. (Spomenik SAN, knjiga IV), str. 23.
514
54
na Toplici kod Prokuplja nalazila dva stara stuba od mosta preko
Toplice. Smatra se da je tuđa išao stari put prema Kosovu i da je
tim putem prošla vojska kgeza Lazara i Sibinjanin Janko kad je išla
na Kosovo.•• Prema raspoloživoj literaturi izgleda da od tada Malo
Kosovo dobija i jednu novu funkciju, a to je punkt na strategijskom
pravcu koji je povezivao dolinu Morave sa Kosovom i ostalim kraje-
vima zapadno od njega.
Od Kosovske bitke Malo Kosovo ulazi u novu fazu svog razvoja.
Dok se u srpskoj srednjovekovnoj državi nalazilo između važnijih u-
zdužnih komunikacija, koje su tretirane kao najvažnije na Balkan-
skom poluostrvu, s pojavom Turaka poprečni put, koji je vodio kroz
Malo Kosovo, dobija strategijski značaj. Zbog toga ni stanovni-
štvo ove male kotline nije moglo više imati onaj svoj dotadašnji mir
u selima i na njivama, a ako se tome dodaju i opšte prilike koje su
carevale za vreme turske vladavine, onda nije čudo što su kroz ovaj
kraj posle događaja na Kosovu, tj. narednih 500 godina, strujale mi-
gracije, kako iz krajeva na zapadu tako i iz samog Malog Kosova. Mi-
gracije srpskog stanovništva iz Kosova, Metohije i Malog Kosova, ni-
su mogle biti masovne odmah posle turske okupacije. Nije bilo uput-
no bežati na sever, jer su i tamo bili Turci. Najverovatnije je da stt
bile zastupljene migracije stanovništva iz sela pored komunikacija,
prema brdskim i zabačenim selima. Ako je tako bilo, lokalnog pome-
ranja stanovništva je u Malom Kosovu moglo biti vrlo rano.
Turska se trudila da svoju vlast učvrsti u osvojenim zemljama,
naročito u XV veku, jer je ona tada već bila jaka vojnička država.
Položaj porobljenog srpskog naroda nije u to vreme bio onako težak
kao kasnije. Postojali su zakoni koji su donekle štitili i porobljeno
stanovništvo, a uz to je centralna državna vlast još uvek imala veli-
kog uticaja na lokalne upravljače. »U početku turske najezde najpre
se jedan deo stanovništva iz ravnica i kotlina povukao u planinske
krajeve i taj proces se i docnije ponavljao, ali nikad nije zahvatio ve-
like mase•. 81 •
U novije vreme se pojavljuju i interpretacije ovih Cvijićevih
navoda. Tako je Krasnići u vezi sa ovim pisao: »Međutim, već u XIV
veku, usled istorijskih uzroka, nastaju na ovom delu Balkana nove
etničke migracije pojavom Turaka. Posle bitke na Marici 1371. godine
Turci postepeno nadiru prema severu i zapadu, a ispred njih se skla-
nja hrišćansko stanovništvo. Bitka na Kosovu 1389. godine je prouz-
rokovala još jače migracije, tako da se Srbi sele sa Kosova i Metohije
i drugih južnih zemalja, kako to Cvijić navodi, i prelaze u Despotovi-
nu Srbiju, koja se održala još neko vreme, preselivši prestonicu iz
Kruševca u Beograd, odnosno Smederevo«. 82
• A. Gavrllović, Dva priloga istorijt oslobođenja Srbije, l seča knezova;
II •TP•kl upad u Toplicu i Lab 1806. Godlšnjlca Nikole Cuplća, Knjiga XXII,
Beograd, 1908 1 str. 109.
11 J. CVJ)ić, Balkanska poluostrvo t južnoslavenske zemlje, Knjiga prva,
51 (1
55
U vezi sa ovim citatom smatramo neophodnim da konstatujemo
da Cvijić u navedenom delu na strani 179, kako je u literaturi Kra-
snićija dato, uopšte ne tretira problematiku koju je Krasnići anali-
zovao. Međutim, Cvijić na strani 185 piše: •Seobe prouzrokovane tur-
skom najezdom. - Turci su s juga nadirali. Centar srpske države se
pomicao na sever a s njim i jedan deo stanovništva iz južnih oblasti.
Ovo premeštanje je bilo u toliko lakše, što su severne oiblasti bile
slabo naseljene.
Posle bitke kod Crnomena na Marici (1371) Turci su zauzeli ob-
last srpske države južno od Sar-planine. Prestonica je premeštena u
Kruševac, Veliki broj iseljenika, naročito vlastele sa sebrima i otro-
cima iz južnih oblasti, nastanio se u krajevima severno od Sar-pla-
nine. Jedan sin kralja Vukašina odselio se sa svojim ljudima čak u
Arad u Ugarsku, severno od reke Moriša.
Od većeg su značaaj bile migracije posle kosovske bitke (1389).
Mai;la je ova bitka bila tako odsudna, srpska država se održala još
sedamdeset godina, sve do 1459. godine. Koliko je time ublažena. i
olakšana nevolja iseljenika iz južnih zemalja! Zbog toga što se despo-
tovina tako dugo održala, nije se morala seliti stanovništvo iz svih
srpskih zemalja, već samo iz južnih. Prestonica je preneta u Beograd,
a docnije u Smederevo•.''
Verovatno da je Krasnići mislio na ovaj tekst, jer se on služio
Cvijićevim Balkanskim poluostrvom koje je izdate u Zagrebu, pa je
zato došlo do neslaganja između strana i teksta.
Posle navedene literature, u kojoj citira Cvijića, Krasnići piše:
•Posle kosovske bitke 1389. godine ove migracije su još više ojačale
prema severu. Razume se da su tom prilikom arbanaški stočari sila-
zili u većem broju sa svojih brda i nastanjivali se u ove ravne pre-
dele. Arbanasi su kasnije počeli da primaju islam, a sa tim i razne
privilegije od Turaka, dok je hrišćansko stanovništvo bilo obesprav-
ljena, pre svega Srbi i Arbanasi katolici, koji su smatrani kao raja•. 64
Posle kosovske bitke je i samo Koso1ro verovatno bilo obuhvaćeno
procesom migracija. Iz citata se vidi da je prema Cvijićevim konsta-
tacijama stanovništvo odstupalo ispred Turaka iz ravnice prema pla-
nini, što je sasvim logična i što nije samo tada bio takav slučaj, već
se ta pojava uvek kroz istoriju ponavljala. Možda ne tako drastično,
ali je sigurno da su u prvom momentu, kada neprijatelj nailazi, uvek
bczbednija zabačenija sela. Međutim, ne treba gubiti iz vida činjeni
cu, koju Cvijić na dva mesta ističe, bar kada se radi o prvoj najezdi
Turaka, da te migracije nikada nisu zahvatile velike mase, tj. njih
je sačinjavao samo jedan deo stanovništva.
Krasnići smatra, stiče se utisak iz navedenog teksta, da su ar-
banaški stočari još krajem XIV veka počeli silaziti u većem broju sa
svojih brda u ove ravnice.
ea J. Cvijić, Balkanska potuostrvo, str. 185.
•• M. Krasnići, Savremene dru.Jtveno~geografske pramene na Kosovu i
Metohiji, str. 210.
517
56
Uopšte posmatrano, kada se misli na ljudske migracije, stoji či
njenica da su brđani uvek težili ka ravnici. Međutim, čovek iz rav-
nice se u to doba u brda najverovatnije selio samo onda kad je mo-
rao, odnosno kad je bežao, ostavljajući svoj dom privremeno ili za
stalno. Cvijić je konstatovao ovakvu vrstu migracije iz ravnice pre-
ma brdima kada su nailazili Turci, dodajući da ona nije bila masov-
na. Postavlja se pitanje, da li je istovremeno mogla postojati i druga
migracija iz brda prema ravnici, koju su sačinjavala albanska pleme-
na. Pitanje je da li je to bilo moguće, jer Albanci u početku turske
vladavine nisu bili povlašćen narod da bi sasvim slobodno mogli da
se naseljavaju po ravnicama. S druge strane, ravnice su još uvek bile
relativno gusto naseljene, pa se postavlja pitanje gde bi se ti brđani
masovno mogli naseliti.
Prema obaveštenjima sa terena, izgleda da su Turci preselja-
vanje Albanaca u Malo Kosovo uslovljavali primanjem islama. Ovih
nekoliko činjenica dovodi do zaključka da Albanci nisu mogli masov-
no naseljavati ravnice, pa i Malo Kosovo u XIV veku, a svakako ni
u XV veku, jer za to nije bilo objektivnih mogućnosti.
Ti su krajevi za to doba bili gusto naseljeni. To se najbolje vidi
iz pisanog podatka koji potiče iz XV veka. Broj sela je i tada bio ve-
lik, a mnoga su i do danas sačuvala svoja imena iz tog perioda.
518
57
TIM A R (Pisare HeJrudlne)
1. SELO GORNJE OBRAVCE Kuče: 95; neženjenl: 31; udovice: 8; vode-
(OBRAMCE) nica: 1; čair: 1.
2. „ DONJE OBROVCE Kuče: SS; neženjen!: li; udovice: 3; bašti-
ne: 2; muslimana: l; vodenica: 1;
Lakih oklopnike 4, momak I I čedor 1.
TIMAR (Bahčija Karamanca)
1. SELO SREDNJA DUBNICA Kuča: 10; neženjenl: 4.
TIM A R (Muhamedlja sine Mustaflnog)
I. SELO PENDUJA Kuća: 20i neženjeni: 11; baštine: 2i udo-
vica: I.
2. SELIŠTE PENDUJA
TIMAR (Abduleh Celeblje Kastamonce)
I. SELO SUMNJA LUKA Kuča: 14; neženjen!: 3.
TI MA R (lahakov)
I. SELO LUZANI Kuće: 40; neženjen!: D; l!alr: I; njiva: 1.
519
58
T IM A R (Džalfera sina CeribaAlnog i Hamze atna Solak Jusufa, zajednički ga
uživaju I odlaze u pohode)
I. SELO DONJI MIREVAC Kuće: 21; neženjen!: 12; udovica: !; vino-
grad: 1; zapušten čair: 1.
2. SELIŠTE LEPINA prazno - seju ga Izvana.
52()
59
Turke je ona bila u početku karakteristična. To najbolje potvrđuje
obnavljanje Pećke patrijaršije, kada su se svi Srbi od Soluna do Bu-
dima našli u jednoj verskoj zajednici. 87 Teško se može pretpostaviti
da je u to vreme dolazilo do nekih masovnijih iseljavanja iz Malog
Kosova i njemu susednih plodnih kotlina. Tada su uslovi za život, po
svoj prilici, i tu bili slični kao i na severu. Pitanje je dokle bi to tra-
jalo da u turskoj administraciji nije došlo do nereda. U takvoj situ-
aciji se ojačala lokalna vlast, povećavaju se nameti na porobljeni na-
rod, nezadovoljstvo raste na jednoj, a pritisak na drugoj strani. To
dovodi i do pojave ustanaka. Javni red i mir je bio ugrožen, a •zemlja
je stenjala pod teretom samovolje i nasilja, narod je morila kuga,
glad i svakojaka beda; u državnom aparatu harale su korupcije i zlo-
upotrebe svih vrsta«. 88
Mnogi delovi Srbije su bili retko naseljeni. Putopisci ističu da
su najređe bili naseljeni oni delovi gde je vojska često prolazila, ili
se duže zadržavala, gde nije bilo većih gradova u okolini i gde su
harale razne bolesti. Ako iz aspekta pomenutih činjenica posmatramo
Malo Kosovo, možemo pretpostaviti da je stanovništvo ove male ko-
tline imalo dosta razloga da se proređuje.
Dok je Turska osvajala zemlje na severu nije bilo nade za os-
lobođenje porobljenih naroda. Posle opsade Beča (1683) Turci se po-
vlače na jug i njihovi ratni poduhvati ne završavaju se samo pobe-
dama. Posle toliko vremena Turci se krajem XVII veka povlače is-
pred Austrijanaca. Narod se dizao protiv Turaka, a nada za oslobo-
đenje od vekovnog neprijatelja je postajala sve jača. Srbi, Albanci-
-katolici su u svemu tome učestvovali, pogotovu kad se borba izme-
đu Turaka i Austrijanaca prenela na njihov teren. Turci su se pov-
lačili i sa Balkanskog poluostrva, a za njima su išli Austrijanci. Od
Niša se carska austrijska vojska uputila prema Sofiji. Oni su odstu-
pali i prema Prokuplju. Dalje preko Kuršumlije i Malog Kosova, Au-
strijanci su sledili Turke do Prizrena.
Posle velikih pobeda nad Turcima carska austrijska vojska po-
če doživljavati neuspehe.
Iako su se Austrijanci našli ispred Skoplja, situacija se brzo
menjala na njihovu štetu. Već decembra 1689. godine su Tatari sa
Krima uspeli da prodru do Prištine i tamo popalili mnoga sela. Ta
atmosfera u vojničkim redovima izazvala je veliku paniku i uznemi-
renost kod stanovništva, koje je učestvovalo na strani Austrijanaca.
Panika je pojačavana vestima koje su stizale s juga da Tatari u služ-
bi Turaka idu kao kaznena ekspedicija.•• Austrijanci su i došli i vra-
tili se kroz Malo Kosovo. Postavlja se pitanje ko je posle austriJske
vojske smeo sačekati najezdu Tatara i Turaka' Pretpostavljamo da
se u to vreme u izuzetno teškom položaju nalazilo stanovništvo ti
-·----
D. J. Popović, VEN.ika seoba Srba 1690, str. 5-13.
117
18 Istorija naroda Jugoslavije, II, str. 456.
110M. Kostić, Prilozi istoriji srpsko-albanskoa ustanka 1689-1960. godine.
Arhiv za arbanašku starinu, jezik i etnologiju, Knjiga II, sv. I, Beograd, 1924,
str. 17.
521
60
Malom Kosovu, jer su Turci goneći Austrijance tuđa morali proći.
Podsetimo li se na činjenicu da su sela u Malom Kosovu relativno
blizu glavne komunikacije, jer je i sama kotlina mala, možda je Malo
Kosovo posle ovih događaja ostalo pusto.
S pojavom Turaka Malo Kosovo se našio na strategijskoj komu-
nikaciji. Od kosovske bitke do kraja XVII veka kroz tu malu kotlinu
je četiri puta prolazila vojska u velikom broju. Tuđa je knez Lazar
odveo vojsku na Kosovo, tuđa su se svakako preživeli vraćali. Istim
putem su Austrijanci došli na Kosovo, a tuđa su se vratili bežeći is-
pred Turaka. Naročito je poslednja vojna najezda morala ostaviti
velike posledice. Sta se sve u vreme ovih burnih događaja u Malom
Kosovu odigravalo, mi za sada možemo samo da pretpostavljamo.
Prilično je prihvatljiva pretpostavka da su se moguće neki stanovni-
ci Malog Kosova povukli u Gornji Lab, odnosno u sela u tom kraju,
da se sklone od turske najezde, sa željom da se posle svega vrate. Ako
se podsetimo na to da je glavna masa srpskog naroda odstupala pre-
ko Mitrovice, odnosno pravo na sever od Kosova, a ne kroz Malo Ko-
sovo, onda ova pretpostavka izgleda prihvatljivija. Stanovništvo iz
Malog Kosova je trebalo, znači, prvo da stigne do Kosova, pa tek on-
da da krene na sever, što znači da je u januaru mesecu trebalo samo
donde da pređe oko 30 kilometara, a toliko isto mu je trebalo da sti-
gne do sela u podgorini Kopaonika, van ovih komunikacija, kuda
Turke put nije vodio. Iako je odstupalo na sever, stanovništvo Malog
Kosova nije moglo masovno da se priključi glavnoj kosovskoj i me-
tohijskoj migracionoj struji. Ljudi iz Malog Kosova su morali preći
kroz Vranidolsko suženje pored Laba, ako su hteli da dođu do Koso-
va. Pitamo se, kako bi narod smeo da se uputi u susret turskim !ru-
pama koje su gonile Austrijance? Stanovništvo bi moralo da ide u
susret Turcima i da se mimoiđu u Vranidolskom suženju. Ako je sta-
novništvo iz Malog Kosova odstupalo prema severu, ono je po naše1n
mišljenju pre išlo prema Toplici, nego prema Kosovu, a najveroval-
nije se izvestan broj sklonio u Gornjem Labu. Pouzdano je za sada
jedno - srpsko stanovništvo nije tada za stalno napustilo ovaj kraj.
Iako je vojska defilovala ovuda skoro godinu dana, neko se ipak vra-
tio posle svega. Da je to tačno potvrđuje već navedena činjenica da
su se imena sela iz XV veka očuvala do danas, a ta su imena svaka-
ko još slarija. 70 Malo Kosovo, dakle, nije ostalo sasvim pusto ni po-
sle ovih burnih događaja, iako su se najodsudniji momenti odigrali
u vrlo kratkom roku. 71
Mleđu svim metanastazičkim strujama, koje je Cvijić izdvojio,
kosovsko-metohijska se smatra jednom od najstarijih. Ova struja je
koristila uglavnom poprečne puteve između ibarske i južnomoravske
doline. Jedan od tih puteva je vodio kroz Malo Kosovo, račvajući se
u dva kraka: prepolački i merdarski. »U ranijim vremenima, prene-
go što su se Arbanasi u masi naselili u dolinu Laba, naročito pre
10 K. Jireček, !storija Srba, I knjiga, Beograd, 1922, str. 73.
7t M. Koslić, AThiv za arbansku starinu, jezik i etnologiju, knjiga I, sv.
1-2, Beograd, 1923, str. 18.
522
61
1878. god., kroz Lab se kretala glavna grana kosovsko-metohijskc
struje, zatim kroz Gornju Toplicu«.' 2 Dok je kroz Malo Kosovo za
vreme srednjovekovne srpske države tuda prolazio jedan ne tako va-
žan trgovački put, za vreme turske vladavine ovaj pravac debija stra-
tegijski i migracioni značaj. Tim putem je naročito išlo srpsko sta-
novništvo sa Kosova i iz Metohije prema severu i severoistoku.'' Ako
se usvoji da su se prve migracione struje pojavile iz ovih krajeva po-
sle prodora Turaka, onda se Malo Kosovo može smatrati jednim od
punktova na poprečnim putevima kojima je •strujalo« srpsko stano-
vništvo prema severu nekoliko vekova. Ova mala ali privlačna kot-
lina bila je svakako jedna od etapnih stanica na Uom migracionorr1
pravcu. Njime je išlo stanovništvo iz okoline Prizrena, Prištine, Ka-
čanika, llroševca i drugih gradova. Možda se ovom pojavom najubed-
ljivije može objasniti činjenica da se u Malom Kosovu i Gornjem
Labu srpsko stanovništvo održalo sve do kraja XIX veka, iako su tu-
đa prošle mnoge vojne invazije. Poznato je da su Srbi sa Kosova i
Metohije naseljavali dolinu Toplice i kopaoničku Zupu. 74 Oni su sva-
kako tamo došli kroz Malo Kosovo. Međutim, ovim putem su prošle
neke migracije koje su dolazile i sa zapada, pa nije čudo da se neko i
u ovoj maloj kotlini zadržao, kao što se to dešavalo i u Kosovu. Jedni
su odlazili, a drugi na njihovo mesto dolazili, zadržavali se ili produ-
žavali put ka severoistoku.
Sukobi između Turaka i Austrijanaca nisu takoreći ni presta-
jali. Samim tim je stalno bila negovana i ideja Austrijanaca da u
svakom pogodnom momentu iskoriste dobru volju porobljenog hri-
šćanskog stanovništva u borbi protiv Turaka.
Početkom XVIII veka Austrija i Rusija imale su pretenzija da
od Turaka oduzmu Balkan, koliko zbog samog Balkanskog poluostr-
va toliko zbog njegovog geografskog položaja (zbog puteva koji su
vodili prema jugozapadnoj Aziji i Sredozemnom moru). Veliki ape-
titi pomenutih evropskih sila dovodili su do izvesnih međusobnih ne-
suglasica, a i do povremenih saveza protiv Turaka. Tako je Austrija
sklopila dogovor sa Rusijom 1726. godine, po kome je istu imala da
pomogne u ratu protiv Turske. Međutim, godine 1737. ona je i sama
zaratila sa Turcima, u nadi da će ovog puta zauzeti veći deo Balkana
i sama njime raspolagati. Sve je opet išlo po starom. Angažovani su
srpski verski poglavari da podižu narod protiv Turske.« Ovi narodni
predstavnici su se obavezali da udare na Turke čim se pojave careve
vojske i da ih u svemu pomognu, a savetovali su da austrijska vojska
prodre dolinom Morave i Laba u pravcu Kosova.u 7•
Kako se i ovaj austrijski vojni pohod na Turke završio neuspe-
hom, i ovaj istorijski događaj popraćen je pojačanom migracijom Sr-
ba sa Kosova prema severu.
'' J. Cvijlć,
Ba!kansko poluostrvo, str. 188.
13 J. Cvljlč, Osnove za aeografiju t. aeologilju, str. 1200-1201.
523
62
Pored toga što su sukobi između Austrije i Turske sa kraja
XVII i iz početka XVIII veka završeni na austrijsku štetu, i sami
Turci SLI iz tih ratova izašli znatno oslabljeni. Snaga turske centralne
vlasti je poljuljana, a zemlja je u potpunosti ekonomski i vojnički
oslabila.
Na Kosovu je ova situacija došla posebno do izražaja. Vladali
su samozvani osvajači, a centralnu vlast su samo nominalno prizna-
vali.76 To je jako uticalo na smanjenje i onako slabe bezbednosti ko-
ja je za sobom povlačila mnoge krupne posledice. Te su se posledice
najizrazitije manifestovale kroz intenzivno iseljavanje Srba iz ovog
kraja u severne delove Srbije. Postojale su dve mogućnosti da se lju-
di oslobode bede koju im je stvarao turski režim, a to je primiti is-
lam, ili bežati na sever. Veliki broj srpskog življa sa Kosova je otišao
ovim drugim putem i zato se slobodno može reći da su sve migracije
Srba sa Kosova i iz okoline, do polovine XVIII veka, uslovljene dru-
štveno-istorijskim zbivanjima i turskim režimom.
Kako je Malo Kosovo u pogledu broja stanovnika izgledalo po-
sle ovih burnih događaja, nama za sada nije poznato. Smatramo da
je u ovom kraju oko 1690. bilo još dosta srpskog stanovništva. Posle
ovih događaja su migracije svakako pojačane. Drugi prodor austrij-
ske vojske kroz Malo Kosovo, oko 1737. godine, bez sumnje je iza-
zvao pomeranje stanovo.išlva i pojačane migracije. Bilo je i dotle do-
sta razloga za migriranje stanovništva iz ravni ove male kotline, 77 ali
su najverovatnije pomenuti ratovi uslovili najintenzivnije migracije
srpskog stanovništva od pojave Turaka do druge polovine XVIII
veka.
Kako se srpsko stanovništvo u velikom broju dugo iseljavalo sa
Kosova i njemu susednih krajeva, postavlja se pitanje gde se sve to
stanovništvo odseljavalo? Na ovo pitanje je još uvek vrlo teško od-
govoriti tačno, ali se nešto i o tome zna. Cvijić smatra da je najviše
iseljenika sa Kosova bilo između Suvog Rudišta i Vranja, što znači
da najviše iseljenika sa Kosova ima u slivu Morave i u Istočnoj Sr-
biji, dok je ovog stanovništva manje u zapadnim delovima Srbije.
Smatra se da je Rudnik zapadna granica do koje je dopiralo stanov-
ništvo iz kosovske migracione struje. »Ima ih u kruševačkom okru-
gu, naročito u Zupi, u slivu Toplice, a po najnovijim ispitivanjima
R. Nikolića i oko Grdeličke klisure na Južnoj Moravi. Poznata su ve-
lika naselja Kosovaca na Timoku, naročito oko Zaječara i između
Zaječara i Negotina. Ima ih po svoj moravskoj dolini u dolinama bo-
čnih moravskih pritoka, osobito u Resavi i u Ravanici, oko Paraćina,
u Levču i Temniću.« 78 Svakako je među ovim stanovnicima za koje
se smatra da vode poreklo sa Kosova bilo i onih koji su se iz Malog
Kosova iselili, jer je glavna masa te migracije, takoreći, vekovima
prolazila kroz ovu malu kotlinu. Najverovatnije da su mnogi iz Ko-
sova baš tim putem prošli, jer je poznato da u Istočnoj Srbiji ima
7• A. Uroševič, Kosovo, str. 79.
'' J. Cvljić ,Balkanska poluostrvo, str. IDU 187.
'' J. Cvljlć, Osnove za geografiju t geologiju, str, 1201.
524
63
Kosovaca.' 9 Cvijić je, proučavajući poreklo srpskog stanovništva na
Kosovu, konstatovao da tu ima Srba koji su se doselili iz doline La-
ba.80 Do sličnih zaključaka je došao i Urošević, samo on navodi kao
primer preseljavanja Cerkeza a ne Srba, i to u drugoj polovini XIX
veka.• 1 Ovi primeri ukazuju na pojavu da je pored glavnih migraci-
onih strujanja, koji su imali dugo sasvim utabane puteve i pravce, bi-
lo onih manjih, odnosno lokalnih premeštanja.
Ako rezimiramo, zaključićemo sledeće. Malo Kosovo je bilo na-
seljeno vrlo rano. Sloveni 82 su ga naselili sigurno kada i Kosovo, jer
je to bila privlačna prirodna celina. Svakako da ovu kotlinu stanov-
ništvo nije napuštalo, budući da se već u XIII i XIV veku pominju
vladari koji tamo podižu dvorce. Kosovska bitka, po svoj prilici, nije
odmah bitno uticala na raseljavanje stanovništva iz Malog Kosova, s
obznrom da već u XV veku u ovoj kotlini postoji dosta velikih sela,
od kojih se većina i danas pominje. Kako od tada pa do druge polo-
vine XVII veka nije bilo nekih značajnijih istorijskih događaja ve-
zanih za ovaj kraj, to je migracije stanovništva iz Malog Kosova naj-
verovatnije izazvao turski zulum', koji na koncu nije bio samo u tom
kraju, pa se ne bi moglo očekivati da su iseljavanja u tom periodu
bila posebno intenzivna. Znači da su najmasovniji poremećaj na tom
planu izazivali istorijski događaji sa kraja XVII i početka XVIII ve-
ka. Tada je, svakako, došlo do intenzivnog iseljavanja srpskog življa
iz ovog kraja.
Posle ovih događaja je bezbednost srpskog stanovništva na te-
ritoriji pod turskom upravom bila sasvim slaba. Centralna vlast se
sve manje osećala, a nameti samozvanih upravlača su svakog dana
postajali sve veći. Situacija je bila takva da se jedva podnosila, pa
su mnogi iz tih razloga napuštali svoj zavičaj, odnosno Kosovo, a ve-
rovatno i Malo Kosovo, jer je u ovom kraju stanje bilo posebno te-
ško. Napuštene ravnice počeo je u masi sa zapada naseljavati novi
etnički elemenat. Ti novi stanovnici bili su Albanci, koji su silazeći
sa svojih brda, potiskivali inače pokrenut i uznemiren srpski živalj iz
ravnice. Dok su se Srbi iz Kosova, odnosno Malog Kosova, selili na
sever, na njihovo mesto su se naseljavali Albanci. Tako je došlo do
korenite promene u etničkom sastavu stanovništva ovih plodnih ko-
tlina.
Svakako je bilo Albanaca koji su živeli u vreme srpske sred-
njovekovne države u oblasti Kosova. (Dr Adem Handžić, Nekolika
vijesti o ATbanasima na Kosovu i Metohiji sTedinam XV vijeka. Sim-
pozijum o Skenderbegu, Priština, 1969. str. 201-209) Bilo ih je koji
su ranije sišli sa brda u ravnice, a takođe je bilo i Srba koji su sve
nedaće turske vladavine izdržali i ostali na svojoj zemlji. Da je to
525
64
tačno u Kosovu pokazuje •oaza« srpskih starosedelačkih sela, a u
Malom Kosovu to ilustruju imena sela koja su Albanci prilikom na-
seljavanja usvojili od zatečenih Srba, a ti su se Srbi kasnije ili od-
selili ili su primili islam, pa se pretopili u novoprido.§lo stanovništvo
koje danas čine Albanci u tom kraju. Sigurno je bilo i jednih i dru··
gih pojava, bilo je i onih koji su se selili i onih koji su ostali.
Sa onim Srbima koji su se iz Malog Kosova poslednji odselili,
a to pada na drugu polovinu XIX veka, završila se jedna velika mi-
gracija srpskog stanovništva koja je iz ovih krajeva započela u jeku
turske vladavine, a završila se neposredno pred tursku propast.
Iz M!alog Kosova je u XVII veku bilo intenzivno iseljavanje
srpskog stanovništva i taj proces se nastavio i u prvoj polovini XVIII
veka. Međutim, na to iseljavanje se nastavlja masovnije doseljava-
nje, koje je naročito došlo do izražaja u drugoj polovini pomenutog
veka.
Po svoj prilici u Malom Kosovu su starosedeoci bili Srbi, a da-
našnje starije stanovništvo po vremenu doseljavanja u ovaj kraj či
ne Albanci. I među njima ima onih koji su doseljeni ranije i kasnije,
pa se zbog toga dele na dve osnovne grupe: Albance - starije nase-
ljenike i muhadžire.
Preci Albanaca - starijih naseljenika su bez sumnje najstariji
naseljenici ove etničke grupe u Malom Kosovu. Oni su u ovaj kraj
doseljeni sa zapada. Muhadžiri su se doselili osamdesetih godina pro-
šlog veka i to iz sasvim suprotnog pravca, odnosno sa istoka. Među
tim, postoji i treća grupa, koja je po broju manja od dve pomenute,
zato je i nismo svrstali u glavnu kategoriju. To su oni Albanci koji
su se naselili iz okoline Malog Kosova, ali po vremenu doseljavanja
u ovaj deo Kosova pripadaju Albancima - starijim naseljenicima.
Oni su se u Malo Kosovo doselili posle Albanaca - starijih naselje-
ni.ka, ali u većini slučajeva pre muhadžira. S obzirom da su na Ko-
sovo doseljeni pre muhadžira, mi smo ih uvrstili u Albance - sta-
rije naseljenike.
Na osnovu ovih činjenica, u Mlalom Kosovu možemo izdvojiti tri
migracione struje. Najstarija i najmasovnija albanska migraciona
struja u Malom Kosovu dolazila je sa albanskih brda i iz Metohije.
Druga po vremenu pojavljivanja, ali neuporediov slabija po broju u-
česnika, usmerena je bila sa brda u okolini prema Malom Kosovu.
Treća su muhadžiri. Tri pomenute imigracije dale su Malom
Kosovu albansko stanovništvo koje danas u ovoj kotlini po broju do-
minira nad svim ostalim narodnostima.
Doseljavanje Albanaca na teritoriju Kosova je trajalo dosta du-
go. Vreme njihovog naseljavanja u ovu Pokrajinu je pored ostalog
trajalo dugo i zbog toga što svi delovi Kosova nisu naseljavani isto-
vremeno. Ovim pitanjima je i do sada posvećivano dosta pažnje, ali
će se o poreklu i vremenu naseljavanja Albanaca na Kosovo moći
najpouzdanije govoriti kada se prouče i objave turski defteri, čije fo-
tokopije naša zemlja poseduje i kad se temeljno i objektivna prouči
poreklo albanskog stanovništva u celoj pokrajini.
526
65
Poznato je da u Malom Kosovu živi poglavito albansko stanov-
ništvo. Posmatrajući današnji nacionalni sastav stanovništva ove ma-
le kotline, vidi se da prema popisu od 1961. godine u tom kraju ima
75,5°/o Albanaca, 19°/o Srba, 5,00/o Crnogoraca i 0,5°/o ostalih.
Današnje albansko stanovništvo se u ovaj kraj doselilo pre Sr-
ba i Crnogoraca koji sada žive u Malom Kosovu. Međutim, Mlalo Ko-
sovo se može ubrajati u one delove Kosova, koji su kasnije intenziv-
nije naseljeni albanskim stanovništvom.••
Malim Kosovom su strujale velike migracije, a uz to se nalazi-
lo i na strategijskom putu, pa je prirodno da se ono ne može ubrajati
u one krajeve koje su Albanci samo naselili. Svakako su susedni, ret-
ko naseljeni, od glavnih komunikacija udaljeni i brdovitiji krajevi
više privlačili novopridošlo albansko stanovništvo.
Dovoljno je obratiti pažnju na kartu o rasporedu sela, koje či
ne Albanci - stariji naseljenici i muhadžiri u Malom Kosovu, pa se
ta pojava i tamo da uočiti. Najveća sela u Malom Kosovu su ona u
kojima preovlađuju potomci Albanaca - starijih naseljenika. Ta su
sela pretežno udaljena od glavnog kotlinskog puta, a uz to su najče
šće uvučena u doline manjih reka i potoka. To nam svedoči da su
preci današnjih Albanaca najpovoljnije uslove za život nalazili na
onim mestima gde su se ravnice spajale sa brdovitim zaleđem, i gde
su teško prodirali uticaji sa glavnih komunikacija (Bradaš, Gornja
Lapaštica, Bajčina, Sajkovac i dr.). Sa karte se vidi da Albanaca -
starijih naseljenika u Malom Kosovu ima skoro u svim selima, ali su
pomenuta najveća i najudaljenija od kotlinske ravni. Izuzetak čini
Glavnik, ali ovo selo ima izuzetno povoljan geografsk ipoložaj, pa ni-
je neobično što je među prvima naseljeno.
Albanci su se u Malo Kosovo doseljavali dugo. Reklo bi se da
je to naseljavanje bilo prilično stihijske, ali se i pored toga izdvajaju
već pomenute dve važnije migracije.
Smatramo da u vreme naseljavanja prvih Albanaca u Malo Ko-
sovo, srpskog stanovništva nije moglo biti mnogo. Srpski je živalj
verovatno i u ovom kraju bio proređen, kao i u susednim ravnicama.
Najverovatnije da su se bolje održala zabačenija sela, nego ona u sa-
moj ravni, pored glavnog puta. Očuvane legende o naseljavanju pr-
vih Albanaca u Malo Kosovo govore da je u ovom kraju tada bilo
mnogo šuma i da je bila visoka. Mestimično je u toj šumi bila po ko-
ja kuća, pričaju stari. Ta je šuma bila toliko visoka da se na izvesnim
mestima ni dim od nje nije mogao videti, a ne kuće i dimnjaci.
Albanci su se po svoj prilici naseljavali pojedinačno. Nigde na
terenu nismo dobili takvo obaveštenje na osnovu kog bismo mogli
zaključiti da je u naseljavanju Malog Kosova bilo nekog sistema i
organizacije. Obično se doseljavala po jedna ili više porodica, odnos-
no domaćinstava. To su najčešće bila velika domaćinstva (otac sa vi-
še dece) koja su se kasnije delila. Zato se kaže da je neko selo posta-
le od jedne ili dve kuće. Prvi Albanac u Kiseloj Banji bio je neki Bu-
11 R. Nlkolić, Strenje Arnauta u srpske zemlje, Beograd, 1938, str. 9.
527
66
njak Suljo sa šest sinova. Od tada do 1967. je od tog jednog doma-
ćinstva u ovom selu izdvojeno 35 kuća. Prema obaveštenju Bunjaku
Fazlije, doseljavanje tog prvog domaćinstva bilo je otprilike oko
1780. godine. On je rekao da su stanovnici Kisele Banje doseljeni me-
đu prvima u Malo Kosovo. Kako se koje domaćinstvo doseljavalo ta-
ko je odlazilo u druga sele, pa su se Albanci tako razbili po celoj ko-
tlini. Posle tih prvih naseljenika, doseljavanje Albanaca je prilično
učestalo pa su se tako formirala nova albanska sela. Oni Albanci koji
su se među prvima naselili u Malo Kosovo dolazili su direktno iz Ma-
lesije. Kako se pod Malesijom podrazumeva veliki deo severne Alba-
nije, mi smo u posebnom delu ovog rada svaki detalj dali na osnovu
)roga se mogla steći bliža predstava - ko je iz kog dela Malesije do-
seljen.
U Malom Kosovu ima još sela koja su postala na sličan način
kao Kisela Banja. Tako je, na primer, u susednom Belom Polju, u
pojedinim mahalama, u početku bilo po dve-tri kuće, a 1967. ih je
bilo i do 25. Mahala Kodralija u Bradašu je u početku imala jednu
kuću, a sada ima 26. I u to selo su se doselila dva brata. Jedan je sa
svojom porodicom otišao u selo Revuće (Gornji Lab), a drugi se na-
selio u Bradaš. Sličnih primera ima i U· Glavniku. I neki stanovnici
Glavnika smatraju da su se njihovi preci u Glavnik doselili među pr-
vima, a u to vreme je u okolnim selima još uvek bilo vrlo malo Al-
banaca. Tada je, kako.oni pričaju, u ravni kotline bilo još dosta slo-
bodne zemlje pod utrinom. I u Glavniku je po pojedinim mahelama
bilo po dve-tri kuće, a sada ih ima i do 30. Gornja i Donja Lapaštica
imaju sličnu istoriju postanka. Ta dva sela su postala od samo šest
kuća. To su bile kuće šestoro braće. Oni su pre doseljavanja u Lapa-
šticu neko vreme živeli u Grdovcu, zatim su prešli u Perane, a iz
Perana su se doselili u Lapašticu. Kažu da su se u Lapašticu prese-
lili zato što nisu hteli da rade na begovssoj zemlji. Pouzdano se zna
da su se iz okoline Skadra naselili za vreme vladavine Džinića, koji
su ovim krajem upravljali od druge polovine XVIII veka. Saznali
smo da je ovim prvim albanskim naseljenicima u Lapaštici preselja-
vanje na istok bilo uslovljeno primanjem islama. Dva su brata još
pre polaska bili muslimani, a četiri katolici. Tek posle primanja isla-
ma, mogli su krenuti na istok. Isto smo obaveštenje dobili u Svetiju.
Ni njihovi preci nisu mogli napustiti svoju dotadašnju domovinu, dok
nisu usvojili islam.
Sajkovac, prema obaveštenjima njegovih stanovnika, pripada
starijim selima u Malom Kosovu. Prvi Albanci su se u ovo selo do-
selili za vreme vladavine Malić-paše Džinića (oko 1809. godine), što
znači da su se prvi Albanci u ovom delu Malog l<:osova pojavili po-
četkom XIX veka. Ako uzmemo kao tačno da je Sajkovac jedno od
starijih naselja u ovoj kotlini, onda dolazimo do zaključka, da su se
prvi Albanci u Malom Kosovu pojavili krajem XVIII veka, jer Bu-
njoku iz Kisele Banje navode da su doseljeni među prvima, oko 1780.
Moglo bi se prema tome pretpostaviti da su se Albanci naselili kra-
jem XVIII i početkom XIX veka, kada su svoje prve stanovnike iz
528
67
Albanije dobila sela: Belo Polje, Bradaš, Burince, Velika Reka, Gla-
vnik, Godišnjak, Gornja Lapaćtica, Grdovac, Donja Dubnica, Donja
Lapaštica, Donji Sibovac, Kisela Banja, Konjuševac, Ladovac, Letan-
ce, Lužane, Mirovac, Obrandža, Perane, Svetije, Surkiš, Šajkovac i
štedim, a svakako i Podujevo, jer i u njemu ima Albanaca starijih
naseljenika. Oni su se naselili tada oko Podujeva, a sada njemu pri-
padaju, jer se to naselje vrlo brzo razvija.
U navedenim selima preci Albanaca starijih naseljenika su
doseljavani iz dva različita kraja. Jedni su doseljeni direktno iz Al-
banije, ili kako to oni najčešće kažu Iz »Maljsije«. Otuda su doseljeni
Albanci u sledećim selima: Belom Polju, Bradašu, Godišnjaku, Gor-
njoj Lapaštici, Donjoj Dubnici, Donjoj Lapaštici, Kiseloj Banji, Ob-
randži, Surkišu i Šajkovcu. Kao što se vidi, u Malom Kosovu pribli-
žno samo u desetak sela ima onih Albanaca - starijih naseljenika,
čiji su preci doseljeni direktno iz Albanije. Mada to uvek još ne znači
da svi Albanci u pomenutim selima vode poreklo baš od tih prvih
doseljenika.
U drugu grupu bi se mogla uvrstiti ona sela čiji stanovnici vo-
de poreklo od onih Albanaca koji su pre doseljavanja u Malo Kosovo
živeli izvesno vreme na teritoriji naše zemlje, odnosno na Kosovu.
Od takvih doseljenika su Albancima bila naseljena sledeća sela: Ve-
lika Reka, Donja Dubnica, Donji Sibovac, Konjuševac, Letance, Lu-
žane, Penduha, Perane, Radujevac, Svetije i Stedim. U ovoj grupi
ima sela koja su u prvoj grupi pomenuta, ali to je zbog toga, što u
tim selima ima i jednih i drugih stanovnika. Dok su u prvopomenu-
tih desetak sela preovladavali naseljenici koji su došli pravo iz se-
verne Albanije, dotle u drugoj grupi sela imamo onih koji su se iz
Albanije prvo naseljavali po drugim mestitna, a u Malo Kosovo došli
iz: Rugove, okoline Peći, Đakovice, Drenice, Istoka, Srbice i Šalje.
Vreme doseljavanja tih Albanaca nije moglo tačno da se utvrdi, ali
je sigurno da ih je više došlo posle onih prvih Albanaca, koji su se
doselili pre muhadžira. Mogla je to biti jedna dugotrajna imigracija
koja nije išla iz mesta, već je na svom putu izvesno vreme provodila
i u mestima koja su joj poslužila kao etapne stanice, na dugom putu
od Albanije do Malog Kosova.
Jedna od takvih etapnih stanica u kojoj su živeli preci nekih
današnjih stanovnika Malog Kosova je šalja. Urošević je na osnovu
ispitivanja došao do zaključka da je Vučitrnska Salja naseljena po-
četkom XVIII veka.84 Naseljenika iz šalje ima u Velikoj Reci, Do-
njoj Dubnici, Letancu, Lužanu, Godišnjaku, Konjuševcu, Penduhi i
Peranu. Ima još nekih sela u kojima ih ima, ali u manjem broju. Po-
red ovih ima još sela u kojima ima stanovnika iz Šalje, ali oni nisu
pravo iz tog kraja doseljeni u Malo Kosovo, već su izvesno vreme ži-
veli po nekim susednim selima. Najpogodnije etapne stanice između
šalje i Malog Kosova su bile doline reka. Zato su neki iz šalje prvo
sišli u dolinu Kačandolske reke i Gornjeg Laba, pa tek posle izves-
8' A. Uro§evlć, Vučitrn, Glasn.Jk skopskog naučnog d.ruštva, knjiga, XIX.
Skoplje, 1938, str. 219,
529
68
nog vremena oni dalje silaze u Malo Kosovo. Ti su se uglavnom na-
seljavali u: Bajčini, Lugu, Letancu, Peranu i Surkišu. U ovom sluča
ju je Malo Kosovo treće mesto u koje su se naseljavali neki Albanci
od momenta kad su napustili severnu Albaniju, dok se nisu konačno
naselili u plodniju ravnicu.
O vremenu doseljavanja ovih stanovnika iz Salje sasvim tačnih
podataka nema, zato što to preseljavanje nije bilo vezano za jedan
kratak period, već se skoro neprestano odvijalo. Oni su se, kako ka-
žu, preseljavali pojedinačno, onako kako se kome ukazala potreba i
prilika. Normalno je bilo da su iz brdovite Salje želeli da siđu u rav-
nicu, ali samo onda kad je to bilo pogodno. I pored tog povremenog
iseljavanja iz Salje, postoji, po svoj prilici, jedan period u kome je
ovo preseljavanje bilo nešto intenzivnije. Najčešće smo na terenu
mogli čuti da su •Šanjoni• doseljeni pre 80 do 100 godina. Razlozi za
raseljavanje iz Salje su bez sumnje bili vrlo različiti, ali smo skloni
na verujemo u ono što smo i na terenu čuli: da je tamo bilo teško ži-
veti, jer se •narod namnožio•, a zemlje je bilo nedovoljno. Možda je
i primicanje srpske granice Šalji, osamdesetih godina prošlog veka,
moglo uticati na raseljavanje stanovništva iz tog kraja, što se done-
kle i podudara sa periodom u kome su se oni verovatno, najintenziv-
nije otuda raseljavali. Tako bi se ovo raseljavanje stanovništva iz
Šalje u Malo Kosovo moglo smatrati jednom migracijom brdskog sta-
novništva u ravnicu, bez .sumnje izazvana ekonomskim uslovima, a
pojačano istorijskim zbivanjima koja su imala svog uticaja u odre-
đenom momentu, kako u Salji tako i u Malom Kosovu.
Ovo preseljavanje stanovništva iz Šalje bi se moglo smatrati i
lokalnom seobom. Kako su lokalne seobe pojava koja karakteriše sva-
ku naseljenu geografsku sredinu i svaki period u svim društveno-e-
konomskim odnosima, pomenućemo samo najkarakterističnije prime-
re lokalnog preseljavanja stanovništva u određenom periodu.
Kao što su se u Malo Kosovo doseljavali stanovnici iz Salje,
Kačandolske reke i iz Gornjeg Laba, isto su tako dolazili i iz brdovi-
tih sela južno i jugoistočno od ove male kotline. Tako je bilo prese-
ljavanje neposredno posle dolaska prvih Albanaca iz: Orlana, Kači
kola, Kolića, Šarbana, Balabana, Brajine i drugih sela u Malo Koso-
vo, a ta preseljavanja ni danas nisu prestala. Stanovnici Malog Koso-
va se sele iz kotline tražeći bolje životne uslove, a na njihovo mesto
dolaze ljudi iz okolnih brdovitih sela.
Kada rezimiramo iznete činjenice, vidimo da su se preci (Al-
banci) današnjih Albanaca - starijih naseljenika doselili u Malo Ko-
sovo najverovatnije sredinom druge polovine XVIII veka. Jedni su
doseljeni pravo iz Albanije, a drugi su došli iz ostalih delova Koso-
va. S doseljavanjem prvih stanovnika iz Albanije počinje migraciona
struja koja naseljava Malo Kosovo, dovodeći mu stanovništvo, kako
iz Albanije tako i iz susednih brdskih sela.
Ova migraciona struja, koja je Malom Kosovu donela novi et-
nički elemenat, nije u stvari nikakva nova migraciona struja, već je
to nastavak velikih i poznatih migracionih struja: malisorske i du-
530
69
M6AHUM CTAPMJM HACE/oEHMUM M YAUEPM no CEAMMA y
MAAOM K
110\lAPE
r:tJ. OfN.HUA
BEA.PEKA
C"IF&itW
•nlow
.„,
----=JEBA!!
I AAUHL\M
lllYAUEPM
23415km
Skica 6.
53 I
70
keđinske, 85koje su stvorili Albanci seleći se iz Albanije prema unu-
trašnjosti Balkanskog poluostrva.
Ta migraciona struja je dala Malom Kosovu prvo masovno mu-
slimansko stanovništvo koje je pretežno vodilo poreklo iz severne
Albanije, a naseljavalo se u ovaj kraj, najver-0vatnije, najintenzivnije
krajem XVIII i početkom XIX veka, s tim što se pojedinačno dose-
ljavanje nastavilo i dalje. Muslimanski živalj je u ovom kraju vero-
vatno omasovljen i zatečenim starosedelačkim srpskim stanovniš-
tvom, koje je primilo islam da bi ostalo na svojoj zemlji.
Tim procesima je bio obeležen XIX vek u privrednom i druš-
tvenom razvoju Malog Kosova, dok se osamdesetnh godina odigrava-
ju novi istorijski događaji koji otvaraju novu fazu u društvenom ra-
zvoju Malog Kosova. Povratne migracije sa istoka dovode Malom Ko-
sovu muslimansko stanovništvo - muhadžire, a sa njihovim dola-
skom počinju i novi problemi.
Doseljavanje muhedžira
532
71
šavani i oživljavani, ali se ne može reći da dotle nisu postojali. Srp-
sko stanovništvo se iz Malog Kosova i nekih de!ova u slivu Toplice
dotle bilo skoro sasvim iselilo. Na njihovoj zemlji i u njihovim selima
su tada živeli Albanci. Iseljeni Srbi iz Toplice su se selili u središnje
delove Srbije, a oni iz Malog Kosova i Gornjeg Laba su se u izvesnom
broju zadržali i u samoj Toplici.
Poznato je da je u slivu Laba, i to naročito u Gornjem Labu,
bilo Srba u nekim selima sve do 1878. godine. Sredinom prošlog ve-
ka, a i nešto kasnije, bilo je Srba u sledećim selima: Belošu, Ugljaru,
Rečici, Slatini, Gornjoj Trnavici, Donjoj Trnavici, Brecu, Polatini,
Pakaštici i Bajčini. Po ovim selima nije bilo mll!Ogo kuća, ali je u
kućama bilo mnogo članova. »Ovako mali broj kuća po pojedinim
selima dolazi otuda što su se mnogo iseljavale u tadašnju kneževinu
Srbiju«. 87
Posle 1878. godine svi Srbi iz ovih sela su prešli u novooslobo-
đene krajeve, tako da krajem prošlog veka u Gornjem Labu nije bi-
lo ni jedne srpske kuće. To je bila završnica velike srpske migracije
iz sliva Laba prema središnjoj Srbiji, odnosno prema oslobođenoj
Toplici, za vreme turske vladavine.
Dok su se na jednoj strani Srbi iseljavali iz sliva Laba, dotle
su se istovremeno iz sliva Toplice iseljavali Albanci-muhadžiri.
Naseljavanje muhadžira iz sliva Toplice, je u isto vreme i po-
slednje masovno naseljavanje Albanaca u ovaj kraj. Na osnovu ma-
terijala prikupljenog na terenu vidi se da su se Albanci u Malo Ko-
sovo doselili iz 63 sela koja su se pretežno nalazila u slivu Kosanice,
Banjske Reke i u severnom delu Topličinog sliva, tj. između Toplice,
na jugu, i Jastrepca na severu. Iz spiska sela i cifara koje su date
izlazi da u Malom Kosovu sada po pojedinim selima ima i preko 30
kuća koje vode poreklo iz jednog sela u slivu Toplice. Najkarakte-
rističniji primer je selo Glavnik. U njemu postoji mahala Sekirača u
kojoj svi stanovnici, skoro, vode poreklo iz istoimenog sela u gornjoj
Kosanici. Ovakvih primera u Malom Kosovu nema mnogo. Više je
onih gde iz jednog sela u Toplici sada ima Albanaca u nekoliko sela
u Malom Kosovu. Pored Glavnika ima još nekoliko sela u kojima ve-
ći broj kuća vodi poreklo iz istog sela. Tako, na prnmer, u Belom Po-
lju ima 19 muhadžirskih kuća koje vode poreklo iz Rudara i 18 iz
Lubnice. U Dumošu 17 kuća potiče iz Mačje stene, a u Lužanu ima
17 muhadžirskih kuća čiji su stari doseljenici iz Stuble: To su ka-
rakterističniji primeri gde u jednom selu u Malom Kosovu ima više
kuća koje vode poreklo iz istog sela u Toplici ili Jablanici.
U selima Malog Kosova ima m,uhadžira iz mnogih sela u slivtt
Toplice, Jablanice i Puste reke. Međutim, pada u oči jedna pojava, a
to je da u selima Malom Kosova nema mnogo muhadžira koji su do-
šli iz istog sela, izuzimajući nekoliko primera što smo već naveli. To
znači da su iz jednog sela u Toplici naseljeni muhadžiri u nekoliko
sela u Malom Kosovu. Tako su najveći broj muhadžira iz Toplice da-
n A. Popović, VThtab-Belasica t župa Vrhovina, str. 254.
533
,2
Sela u slivu Toplice, J ablanice i Puste reke iz kojih su se muhadžiri
naselili u Malo Kosovo
534
73
U ovih !iest sela ima oko 28 muhadžirskih kuća. Djaka je takođe dala
muhadžire sledećim selima: Balovcu, Gornjem Sibovcu, Dumošu, Ko-
njuševcu i Mirovcu. U pomenutim selima ima oko 20 kuća koje vode
poreklo iz Djake. Iz Visoke su se doselili muhadžiri u: Balovac, Ka-
čibeg, Konjuševac i Svetije. U ova četiri sela ima 20 muhadžirskih
kuća. Iz Rače su se naseljavali u: Grdovac, Donju Dubnicu, Kačibeg,
Merdare i Obral!ldžu.
Iz pet pomenutih sela u Toplici ima muhadžira u 25 sela u Ma-
lom Kosovu. Preko 100 muhadžirskih kuća u Malom Kosovu vodi po-
reklo iz ovih pet pomenutih sela. Od tih pet sela, samo je Rača u ni-
žim delovima doline, dok se ostala nalaze na višim delovima dolin-
sldh strana. Muhadžiri su se prilikom preseljavanja iz tih brdskih
sela naseljavali po mnogim selima u Malom Kosovu koja su bila ni-
ža i ravnija u odnosu na njihovo dotadašnje prebivalište. Kad se po-
gleda geografski položaj sela u slivu Kosanice, iz kojih su se doselili
muhadžiri u Malo Kosovo, vidi se da su to pretežno brdska sela. Iz
sela severno od Toplice i onih koja leže neposredno pored najnižih
delova doline, a ima ih oko 15, potiče samo oko 120 muhadžirskih ku-
ća u Malom Kosovu. Može se zaključiti, na osnovu dalih podataka,
da je najveći broj muhadžira doseljen iz sela u slivu Kosanice. To su
bila sela po brdima, a kad su ih njihovi stanovnici napuštali, oni s11
odlazili u ravnicu.
Kad pogledamo raspored muhadžira po Malom Kosovu, vidimo
da i tu ima neke pravilnosti. Prvo pada u oči da muhadžira ima naj-
više u Dumošu. To je istovremeno i jedino veće čisto muhadžirsko
selo. Selo Dumoš je postojalo i pre doseljavanja muhadžira. U njemu
su živeli Cerkezi koji su se povukli sa Turcima za vreme ratova vođe
nih oko 1876. godine. To znači da su muhadžiri nasledili napušteno
čerkesko selo. Sličan je slučaj bio i u Gornjem Sibovcu. I iz tih sela
su se odselili Cerkezi a naselili su se muhadžiri.
Kad posmatramo albanska sela koja su postojala i bila formi-
rana pre doseljavanja muhadžira u Malo Kosovo, vidimo da u tim
selima muhadžira nema mnogo. Ovo naročito može da se zapazi u
najstarijim albanskim selima, kao što je Kisela Banja, u kojoj uop-
šte nema muhadžira. U Bradašu na muhadžire otpada samo 3,4°/o od
ukupnog broja kuća, prema terenskim podacima. Sličnih primera ima
još. Iz ovog zaključka bi se moglo napraviti nekoliko pretpostavki.
Prvo, možda Albanci - stariji naseljenici nisu ni želeli da dobijaju
nove susede; možda muhadžiri nisu želeli da se naseljavaju tamo gde
već postoje veća sela, a najverovatnije je u celom procesu oprede-
ljenja za mesto naseljavanja odigrala glavnu ulogu slobodna zemlja.
Verovatno da je oko većih sela bilo manje slobodne zemlje, nego oko
napuštenih i nenaseljenih. Kad posmatramo njihov raspored po po-
jedinim selima, vidimo da ih u četiri sela uopšte nema, u 10 sela ima
samo po koja kuća, što znači da su svi muhadžiri u Malom Kosovu
koncentrisani u nekih 20 sela.
Na osnovu svega iznetog možemo zaključiti da je druga migra-
ciona struja, od koje vodi poreklo jedan deo albanskog stanovništva
535
74
u Malom Kosovu, došla sa istoka. Za razliku od prethodne starije i
jače, ova migracija je trajala relativno kratko, tako da se sve muha-
džirsko stanovništvo iz pomenutih krajeva preselilo delom i u Malo
Kosovo neposredno posle 1878. godine.
Zbog toga smo i izdvojili dve glavne migracione struje od kojih
vodi poreklo današnje albansko stanovništvo u Malom Kosovu. Stru-
ja sa zapada je starija za čitav jedan vek, duže je trajala, bila je ma-
sovnija i uslovljena je kompletnom situacijom u turskoj carevini u
određenom momentu. Tu su dominantnu ulogu odigrali ekonomski u-
slovi i istorijski događaji.
Druga, mlađa, slabija i poslednja značajnija migraciona struja
albanskog stanovništva prema Molom Kosovu, potencirana je politi·-
čkim zbivanjima u Srbiji i Evropi krajem prošlog veka, a izazvana
je istorijskim događajima iz 1876. i 1878. godine.
Mi smo se trudili da na terenu dođemo do saznanja ko od da-
našnjeg albanskog stanovništva vodi poreklo od prve, a ko od druge
migracije. To je bilo vrlo teško utvrditi, zato ne garantujemo da su
dati podaci apsolutno tačni, tim pre što oni ne potiču ni iz kakvog
zvaničnog podatka, već iz prikupljenog materijala na terenu.
Prema našim terenskim podacima u Malom Kosovu ima oko
2173 albanskih kuća. Taj se broj ne podudara sa brojem domaćinsta
va, ali to je sasvim razumljivo, jer mi nismo u ovoj analizi podataka
vodili računa koliko braće, ili sinova, sa svojim užim porodicama ži-
vi sa ocem u istoj kući, odnosno domaćinstvu, što je ovde česta po-
java. Od ukupnog broja kuća (domaćinstava), 1568 pripada Albanci-
ma-starijim naseljenicima, odnosno 72,2"/o, dok na muhadižre otpada
605 kuća, ili 27 ,So/o. Bez obzira što kod ovih cifara možda ima nekih
grešaka, one nas bez sumnje upućuju na zaključak da u Malom Ko-
sovu albansko stanovništvo pretežno vodi poreklo od one prve, sta-
rije migracije koja je dolazila sa zapada, dok je muhadžira znatno
•
manJe.
Kako su Albanci-stariji naseljenici i muhadžiri raspoređeni po
Malom Kosovu i kakva je njihova struktura po pojedinim selima,
najbolje se vidi iz priložene karte i cifarskih podataka.
Na prvi pogled se vidi da su sela, koja su naseljena Albancima-
-starijim naseljenicima, uglavnom udaljena od glavnog kotlinskog
puta. S druge strane, najveća sela u Malom Kosovu pretežno su na-
seljena Albancima-starijim naseljenicima.
Najveće muhadžirsko selo je Dwnoš, ali je ono znatno manje
od velikih sela u Malom Kosovu gde preovladavaju Albanci-stariji
naseljenici.
U Lugu, kao što vidimo, preovladavaju Albanci-stariji naselje-
nici. Međutim, to nije jedno od starijih sela u kotlini. Naprotiv, to je
selo formirano kasnije. Kako je to svojevremeno bio podvodan teren,
tu se nisu naseljavali oni prvi doseljenici. Ovo selo su naseljavali oni
Albanci-stariji naseljenici koji su se kasnije loseljPvali iz: Metohije,
Kosova, Gornjeg Laba i okolnih sela.
536
75
Brojni odnos Albanaca potomaka starijih naseljenika i muhadžira u
selima Malog Kosova, prema terenskim podacima
Albanci - star, naeelj. muhadžirl
' o. "
e
·~
„ "'"
Q ·~
... o „ Q ·~
... o
.o
Naselje „"Cl.·- •U
...„ Q,li
"'
... Q.li
"'o „o
Q Q
·~
~
"! Š.li~
o·u • '8 ~ „
"
•
IXI ~
• IXI •~ "
I. Bajčlna 105 70 88,8 35 33,4
2. Balovac 87 48 52,9 41 47,1
3, Belo Polje 112 61 46,S 81 54,S
4. Brada§ 174 168 98,6 6 3,4
5. Burince 38 30 78,9 8 21,1
6. Velika Reka 30 18 83,3 li 38,7
7. Glavnik 183 128 88,8 57 31,1
8. Godišnjak 'lt1 28 98,3 I 3,7
9. Gornja Lapaštlca 188 184 97,8 4 2,4
10.
11.
Gornji Slbovac
Grdovac
38
76
38
70
100,0
92,l
-
8
-7,8
12. Donja Dubnlca 138 82 60,4 54 38,8
13.
14.
Donja Lapaštica
Donji Sibovac
72
23
72
18
100,0
78,3
-5 -21,7
15. Dumoš 81 I 1,2 80 98,8
18. Kačlbeg 22 - - 22 100,0
17.
18.
Kisela Banja
Konjuševac
35
35
35
27
100,0
77,l
-8 -
22,9
19. Ladovac 54 20 37,0 34 63,0
20. Letance 78 65 82,3 14 17,7
21.
22.
Lug
Lužane
80
30
80
12
100,0
40,0
-
18
-80,0
23. Merdare 5 - - 5 100,0
24. Mlrovac 30 13 43,3 17 56,7
25. Obrandža 110 98 88,l 12 10,9
26. Penduha 44 34 77,3 10 22,7
27. Pera ne 40 32 80,0 8 20,0
28. Rađujevac 3 3 100,0 - -
29. Svetije 85 42 64,6 23 35,4
30.
31.
Surkl!i
Sajkovac
38
83
38
72
100,0
77,4
-21 -
22,6
32. štedim 82 56 90,3 8 8,7
Ukupno: 2173 1588 72,3 805 27,8
Albanci u Mnlom Kosovu se, kao što smo videli, dele na: Al-
bance-starije naseljenike i muhadžire, prema poreklu i vremenu do-
seljavanja u ovaj kraj. Međutim, poznata je još jedna vrsta podele
ovog stanovništva. Kako su preci Albanaca-starijih naseljenika i mu-
hadžira naseljavani u ove krajeve iz severne Albanije, oni imaju
mnogo zajedničkih osobina. Jedna zajednička karakteristika njihovog
društvenog života je podela na fisove, odnosno bratstva ili plemena.
O fisovima albanskog stanovništva u Malom Kosovu se zna re-
lativno malo. Redak je starac koji o fisu ne bi znao ništa da kaže, ali
zato ima mlađih ljudi koji o fisu ništa ne znaju. Stiče se utisak da
537
76
•• --1;
Q
Q•
•
...„ •• i
•
Q
~
jtl•„ •
--i:
,•.. i
1
••
"= ••• I
......... I
I
•• ""I
Q
2 „„ .
!• :;:;:;;- '
-
.„
I
;i
-:r
1 I I ! •• 1!!!1~1!1!111•••·
:-
•
"i li
•;i-t••• i
„••• , š
,„. •
11111!11!!11;~1•• 1
•·
Skica 7.
538
77
FISOVI PO S~LIMA U MALOM HOSOVU
-
•
,„ .....
•
.........
"' .....
~••.....t ...
'----,._,/--„/
~ ········
~ .... ....-:<l •.••
~
····--
-4 ......
--
•••
•• „ ( ••
~„ ......
-·--·-·
Skita 8.
539
78
veći deo stanovništva, i to kako Albanaca-starijih naseljenika tako i
muhadžira. Drugo, skoro svi fisovi, za koje smo čuli, javljaju se i kod
starijih i kod mlađih naseljenika, i treće, samo u selima gde domini-
raju Albanci-stariji naseljenici ima pojava da sve stanovništvo iz se-
la pripada jednom fisu.
Dominirajući fisovi kod albanskog stanovništva u Malom Koso-
vu su: Krasnići, Gaš i Beriše. Ukupno fisno opredeljenih kuća (do-
maćinstava), prema našim podacima, u Malom Kosovu ima oko 2048.
Od toga 1398 kuća ili 68,3°/o pripada pomenutim fisovima, a ostalih
650 kuća odnosno 31,7°/o otpada na sledeće fisove: Kiljmen, Salja,
Hoti, Sać-Sopa-Spaćil, Kastrati, Bitići, Krkelj i Skrielj.
Broj kuća Albanaca-starijih naslejenika, po fisovirna, u selima
Malog Kosova
F I s
'
„ „c ~:u
Naselje
ll„ ·-~ E .,,.., cna „ ..,„
~
~
~
:.:: ·-
~ ·~
lll :;i ~.
cn
~
lll
1. Baj~ina 30 8
2. Belovac 2 41 1
3. Belo Polje 51
4. Bradaš 47 25 87 3
5. BurJnce 12
8. Velika Reka 3 10 4 2
7. Glavnlk 128
8. Godišnjak 2 24
9. G. LepeR!lce 184
10. G. Slbovec
11. Grdovac 70
12. D. Dubnica 3 88 10
13. D. Lepaštlca 72
14. D. Šibovac 18
15. Dumo§
18. Kečibeg
17. Kisela Banje 35
18. KonJuRevec 22
19. Ladovac 1 19
20. Letance 1 8 41 14
21. Lug 18 7 54 3
22. Lužane 1 11
23. Merdare
24. Mirovac 7
25. Obrandža 88
28. Penduhe 3 30
27. Perane 22 5 2 3
28. Radujevac 2
29. Svetije 4 1 35 2
30. Surklš 1 35
31. Sejkovec 4 86
32. štedim 58
Ukupno: 343 55 348 388 78 88 35 98 85
540
79
Broj muhadžirskih kuća. po fisovima, u selima Malog Kosova
F I s
·~
„
o
~
...
·-·e"" „ „" !=
'
o-u
e "/ 11 ... -- „ -„
;!:1 ·~
a!
•
Naselje
~ -"'...
·~ ...
~
·-„ ·-- ·-
~
~ "/
~
...
~
"'::i ]
!>:: o
~
:.: IQ
o
""'
:i: :.: :.:
"'
1. Bajčlna 27 6
2. Balavac 5 14 22
3. Belo Polje 61
4. Bradaš
5. BurJnce e
e. Velika Reka 11
7. Glavnik 57
e. Godl§njak
9. G. Lapa!ltlca 4
10. G. Slbovac 4 9 19 2 4
li. Grdovac
12. D. Dubnlca 11 4 23 5 2 8 1
13. D. Lapa!ltlca
14. D. Sibovac 5
15. Dumo~ 2 I 4 28 31 13
18. Kačibeg 3
17. Kisela Banja
18. KonJuševac 5 3
19. Ladovac I 10 23
20. Letance 11 3
21. Lug
22. Lužane 17
23. Merdare 2 3
24. Mlrovac 17
25. Obrandža 10 2
26. Penduha 2 5
27. Perane 8
28. Radujevac
29. Svetije I 10 5 2 5
30. Surkoi!I
31. Sajkovac 9 9 3
32. Sledim 8
Ukupno: 77 18 249 13 4 131 51 3 8 17
541
80
Ostalih 650 kuća, ili 31,7"/•, pripada fisovirna: Salja, Hoti, Kiljmen,
Sać-Sopa-Spaćil, Kastrati i Bitići. Kako su oni po pojedinim selima
zastupljeni vidi se iz priloženih podataka i karte.
Kod muhadžira takođe dominira fis Krasnići. Na osnovu ovoga
bi se moglo pretpostaviti da je fis Krasnići bio vrlo rasprostranjen,
kako u Malom Kosovu t11ko i u Toplici. Naročito je mnogo muhadži-
ra koji pripadaju fisu Krasnići doseljeno iz: Rudara, Ravnog Sorta,
Pljakova i Visoke. Kod muhadžira, od ukupno 569 kuća fisno opre-
deljenih, 457 kuća pripada fisovima: Krasnići, Gaš i Kiljmen, odno-
sno 80,3°/o, a na ostalih sedam fisova otpada 112 kuća ili 19,7°/o. Kod
muhadžira imamo suprotne primere. Dumoš je jedino veće muhadžir-
sko selo, ali u njemu nema jednog dominirajućeg fisa, već se od u-
kupno 10 fisova, koliko se kod muhadžira javlja, šest pominje u Du-
mošu. Sličan je slučaj i po ostalim selima gde ima muhadžira. Ovo
ukazuje na pojavu da su fisovi sa preseljavanjem iz Toplice u Malo
Kosovo razbijeni.
Na kraju bismo mogli da zaključimo da je fisna organizacija
kod ablanskog stanovništva u Malom Kosovu, po našem mišljenju,
postepeno prelazila u zaborav i da će ta pojava ubuduće još više doći
do izražaja.
542
81
lila neke delove Toplice, ali su sela u slivu Kosanice, naročito ona
koja su bila bliže turskoj granici, ostala nenaseljena. Ljudi su se ta-
mo nerado naseljavali zato što su to brdoviti predeli, slični onima o-
dakle su oni došli, a pored toga je u tom pograničnom pojasu i be2>-
bednost bila slabija. Pored postojećih teškoća, vezanih za taj kraj,
stajala je otvoreno pitanje kako ga naseliti. To je bilo neophodno u-
činiti iz dva razloga. Prvo, ekonomski je bilo korisnije da i tamo ne-
ko živi, a uz to bi se naseljavanjem pojačala granica prema Turskoj.
U Crnoj Gori su u to vreme bili vrlo teški uslovi za ·život. Zbog
duge turske vladavine bila su onemogućena stalna iseljavanja, broj
stanovnika je neprestano rastao, a ekonomsko stanje se iz dana u dan
pogoršavalo. Sve to pratile su i neke političke trzavice koje su u to
doba došle do izražaja u Crnoj Gori, pa su zato uslovi za život nekih
crnogorskih brđana postali vrlo teški.
Svesni problema koji su iskrsavali u tom periodu, kralj Milan
i knjaz Nikola počeli su pregovarati o saradnji i otklanjanju posto-
jećih teškoća. Tako je došlo do jedne smišljene i planirane migracije
crnogorskog stanovništva, koja je pošla iz pasivnih krajeva Crne Go-
re, a zaustavila se u pograničnim delovima gornje Kosanice. U Crnoj
Gori su se ljudi pripremali za polazak krajem 1889. godine. Migra-
cija je krenula krajem oktobra, a u Kuršumliju su stigli u drugoj po-
lovini novembra meseca. Putovali su preko Sjenice, Javora, Cačka,
dolinom Zapadne Mlorave, preko Kruševca i Blaca, na Kuršumliju i
Raču. Tako se devedesetih godina prošlog veka u pograničnim seli-
ma na srpskoj strani pojavilo crnogorsko stanovništvo. Ti su se ljudi
naselili uglavnom po brdskim selima: Merdaru, Vasiljevcu, Mačjoj
Steni, Trpezi, Dobrom Dolu, Sekirači, Dabinovcu, Vukojevcu, Tačev
cu, Trmki, Rastelici, Selištu i drugim selima. Prema podacima, tom
prilikom je iz Crne Gore pošlo oko 2000 porodica.•• U tim brdskim
pograničnim selima su neki Crnogorci živeli sve do 1912. godine, a
drugi su ostali i dalje. Kad je rat između Turske i Srbije rešen u ko-
rist Srba i granica pomerena sa razvođa, Crnogorci su se počeli 1914.
godine preseljavati u ravnicu. Oni su najčešće dolazili na zemlju ko-
ju su kupovali od onih Albanaca koji su se posle oslobođenja ovog
kraja preseljavali u Tursku.
Posle 1878. godine, kad su Srbi definitivno napustili Malo Ko-
sovo i Gornji Lab, doseljavanje Srbijanaca u ove krajeve, posle bal-
kanskih ratova, predstavlja prvu povratnu migraciju srpskog stanov-
ništva.
Srbijanci su se doselili sa severa. Oni su pretežno iz sela: Li-
povca, Garevine, Blaca, Trbunja i ostalih sela iz podgorine Kopaoni-
ka i Jastrepca. Malo se Srbijanaca naselilo iz sela u slivu Kosanice.
Po svoj prilici je 1914. godine preseljeno samo nekoliko kuća iz: 1"Ia-
le Kosanice, Vlasove i Mehane. Sudeći po broju kuća, koje vode po-
reklo od doseljenika iz pomenutih sela, a nalazile su se u vreme pri-
kupljanja podataka u Malom Kosovu, najviše se ljudi tada doselilo
iz sela u podgorini Kopaonika i Jastrebca i iz slive. Rasine. Tako je
'' Proizvodne mage NR Srbije, Beograd, 1953, str, li.
543
82
• •
PRAVAC KOJIM SU PROSLI CRNOSORCI NASELJAVAJUCI SE U SLIV
KOSANICE KRAJEM XIX VEKA
&A
"
N
'„ 4
"• o ••„
Skica 9.
544
83
ih je bilo u: l3ajčini, Balovcu, Glavniku, Donjoj Dubnici, Merdarima,
Obrandži, Peranu, Svetlj u i Surkišu. Sva pomenuta sela nalaze se u
severnom delu Malog Kosova, što znači da se najverovatnije iz tih
sela najviše iselilo Albanaca i da je tamo bilo najviše zemlje za pro-
daju, odnosno za kupovinu. Pretpostavljamo da je granica imala ne-
kog značaja za odseljavanje Albanaca i doseljavanje Crnogoraca i
Srbijanaca.
Naseljenici iz 1914. godine živeli su pod vrlo teškim uslovima.
Najveći broj ih je izvesno vreme proveo u Podujevu, ili nekom većem
selu, dok bi u međuvremenu obezbedio neki nužni smeštaj na ima-
nju. Borba za opstanak u novoj sredini trajala je oko dve godine,
ali se za vreme prvog svetskog rata nisu mogli održati, već su morali
napustiti Malo Kosovo. To prisilno, privremeno odseljavanje Crnogo-
raca i Srbijanca je otpočelo sa prvim svetskim ratom, a kada se rat
završio oni su se vratili. Neki su u toj posleratnoj dilemi i od ustali
od ponovnog doseljavanja u ovaj kraj, ali je mnogo više onih koji su
došli. Najvažniji razlog (koji se smatrao odlučujućim u toj dilemi) bio
je taj, što su oni 1914. godine zemlju kupili, a kada su je za vreme
rata napustili, nisu je prodavali. U ratnim godinama se nisu mogla
obezbediti nikakva sredstva za kupovinu novih obradivih površina.
Zato su oni skoro bili prinuđeni da se vrate u ovaj kraj.
S doseljavanjem Srbijanaca i Crnogoraca 1914, i njihovim po-
vratkom po završetku prvog svetskog rata, otvoren je novi migracio-
ni period u kome se Srbi vraćaju u kraj koji su definitivno napustili
nekih 40 godina ranije. Kada su se ovi prvi srpski i crnogorski nase-
ljenici pojavili u Malom Kosovu 1914. godine, ono je tada bilo nase-
ljeno isključivo albanskim življem. Srba-starosedeoca u tom kraju ta-
da nije bilo i zbog toga se smatra da su Srbi ovde, po vremenu nase-
ljavanja, najmlađe stanovništvo. Sto se tiče vremena njihovog nase-
ljavanja to je tačno, ali je pouzdano i to da su se Albanci u Malo Ko-
sovo doselili onda kada je njega srpsko stanovništvo masovno napu-
stilo. Tako je u ovoj maloj kotlini, u određenom intervalu, došlo do
korenitih promena u nacionalnom sastavu stanovništva. Te prome-
ne su uglavnom diktirali istorijski događaji.
Ponovna pojava Srba u Malom Kosovu, posle balkanskih rato-
va čini početak jednoj povratnoj migraciji srpskog življa u ovaj kraj,
s tom razlikom što ta povratna migracija nije postala onako masovna
kao kad su Srbi odlazili iz ovog kraja.
545
84
SRBI I CRN060RCI DOSELJENI U MALO KOSOVO 1914 GODINE
~ ettNo«IACI ,O INll
I 111a1 • •
546
8S
savali. Jedan veliki problem u tom periodu bilo je brojno bezemljaŠ··
ko stanovništvo. Jedan oblik rešenja ovog problema nalazio se u pre-
seljavanju bezemljaša u one delove nove države u kojima je tada bi-
lo slobodne zemlje. Zbog toga su se po Kosovu i Metohiji u posle-
ratnim godinama počeli pojavljivati naseljenici. Metohiju su prete-
žno naseljavali Crnogorci, a Kosovo je dobilo naseljenike iz skoro
svih delova naše zemlje.
Očigledno je preseljavanje stanovništva u tom periodu bila ne-
ophodna potreba, ali je sigurno da je organizacija bila slaba, a tra-
dicija neizgrađena. To je bez sumnje moralo dovesti i do negativnih
pojava u krajevima gde je bilo naseljavanja. U relativno slaboj or-
ganizaciji su ipak bila zastupljena dva vida preseljavanja naseljeni-
ka - organizovani, kolektivni i individualni. Prema podacima dobi-
jenim na terenu, izgleda da je u Malom Kosovu bilo više individual-
nog nego organizovanog naseljavanja. Potreba za preseljavanjem je
postojala, a mogućnosti za njeno realizovanje su se ukazale. Zato su
mn!)gi prisiljeni potrebom, a inspirisani mogućnostima, rešili da na-
puste svoj kraj i presele se u Malo Kosovo. Ova mala kotlina u to
doba još nije bila tako gusto naseljena da nije mogla primiti više
stanovnika. Do zemlje se moglo doći na dva načina, kupovinom i do-
bijanjem.
Posleratne godine su propraćene jednom slabijom migracijom
Albanaca koji su se iseljavali iz Malog Kosova, a odlazili su u Malu
Aziju. Oni su svoju zemlju prodavali jevtino. Godine 1914. se za 1000
dinara moglo kupiti tri do četiri hektara zemlje i oko 10 hektara pa-
šnjaka i žbunja. Slične su prilike bile i posle prvog svetskog rata. Ta
mogućnost da se za relativno malo novca dođe do većih površina, do-
velo je do toga da su ljudi u slivu Toplice, u podgorini Kopaonika i
Jastrepca, u slivu Rasine i u Zupi, prodavali svoja mala imanja, a za
te pare su u Malom Kosovu kupovali veće obradive površine. Bilo
je slučajeva da su po dolasku na svoju kupljenu zemlju neki naselje-
nici i dobili zemlju koja je skoro redovno bila utrina ili trnjak.
U godinama posle prvog svetskog rata, Malo Kosovo je dobijalo
brojno srbijansko i crnogorsko stanovništvo. Ta masovna imigracija
bila je samo nastavak one koja je započela 1914. godine. Vreme naj-
intenzivnijeg doseljavanja Srba i Crnogoraca u Malo Kosovo pada na
period od 1920. godine. Iz priloženog spiska naselja vidi se koliko
kuća (domaćinstava) u Malom Kosovu vodi poreklo iz pojedinih sela,
iz kojih su se naseljenici doselili u ovaj kraj. Na osnovu tih podataka
mi zaključujemo da je najviše doseljenika došlo iz sela u podgorini
Kopaonika i iz sliva Rasine. Od ukupnog broja srpskih kuća, kojih
prema terenskim podacima ima oko 540, više od polovine vode pore-
klo iz pomenutog kraja. Kada se ti odnosi izraze u procentima onda
vidimo da 91°/o od ukupnog broja srpskih kuća potiče iz: podgorinc
Kopaonika i Jastrepca, iz sliva Rasine, Toplice i iz Zupe. Od svih
Srba u ovom kraju samo oko 9"/o vodi poreklo iz okoline Pirota, Kru-
ševca, iz Like, Vlasine, Slavonije, Vojvodine i Bosne. Kao što vidimo,
547
88
u Malom Kosovu dominiraju brđani ispod Kopaonika, Zupljani i To-
pličani.
Spisak sela iz kojih su se Srbi doselili u Malo Kosovo je kao
što se vidi veliki. Od ukupnog broja pomenutih sela i ostalih udalje-
nih krajeva iz naše zemlje, iz kojih sve ima naseljenika u Malom Ko-
sovu, izdvajamo: Lipovac, Garevinu, Stupanj, Strojince, Brus, Zare-
vo, Krivu Reku, Zlatare, Zilince, Majdevo, Blace, Trbunje, Tulare,
Kondželj i Bogiše, iz kojih vodi poreklo najmanje do desetak doma-
ćinstava. Iz pomenutih 15 sela vodi poreklo oko 245 domaćinstava,
što znači skoro pola od ukupnog broja. Od pomenutih 15 sela su samo
četiri iz Toplice, a ostala su sva bliža Kopaoniku. Ove činjenice se
moraju dovesti u vezu sa ekonomskim prilikama i geografskim polo-
žajem kraja odakle potiče najviše Srbijanaca naseljenika u Malom
Kosovu.
Saznali smo da mnogi Srbi, doseljeni u Malo Kosovo iz sliva
Rasine, Zupe i podgorine Kopaonika, nisu u tim krajevima dugo ži-
veli. Neki Srbi u Livadici vode poreklo iz Sjenice. Oni su krajem
XVII veka prešli iz Sjenice na Goč. Tamo su izvesno vreme živeli, pa
su se otuda preselili u Zupu. Kako je broj stanovnika porastao, a po-
vršina za obradu zemlje ostala ista, morali su tražiti izlaz iz te situ-
acije. Najbolje je rešenje u tom momentu bilo preseliti se u onaj kraj
gde je bilo slobodno zemlje. Kada je Toplica oslobođena, apsorbova-
Ja je izvestan broj stanovnika iz tog kraja. Posle prvog svetskog rata
dolazi do ponovnog preseljavanja stanovnika iz Zupe, sliva Rasine i
podgorine Kopaonika i Jastrepca, ali se tada to stanovništvo masov-
no naseljavalo u Malo Kosovo. Cak je bilo i onih koji su posle izve-
snog vremena provedenog u Toplici napustili taj kraj i preselili se u
prvim posleratnim godinama u Malo Kosovo. Takvih primera u ovom
kraju ima više i oni su detaljno obrađeni u posebnom delu ovog rada.
Moglo bi se zaključiti da je podgorina Kopaonika, sliv Rasine, a
donekle i Aleksandrovačka župa, za vreme turske vladavine u nekim
periodima primila srpsko stanovništvo iz okolnih krajeva, ali je zato
u pogodnom momentu, posle oslobođenja od Turaka, naročito iz brd-
skih kopaoničkih sela, pošla jedna izrazitija migraciona struja prema
susednim rečnim dolinama i kotlinama.
Prema obaveštenjima koja smo dobili na terenu i to najčešće
od ljudi koji su sami učestvovali u tom preseljavanju, izgleda da se
to preseljavanje izvodilo pretežno samoinicijativno. Približno je to
ovako izgledalo. Dogovore se ljudi iz jednog sela da se odsele. Uz to
su već bili orijentisani gde će se preseliti, a od svojih prijatelja su
obavešteni kakvi ih, otprilike, uslovi tamo čekaju. Bilo je i onih koji
su prethodno obilazili kraj u kome žele da se presele, a često su i
ugovarali neke kupovine zemlje .Kad su bili rešeni da se sa porodi-
com presele, rasprodaju sve što se nije moglo poneti, a pokretnu imo-
vinu i čeljad po tovare na kola i pođu na put. Obično su to bili siro-
mašni ljudi, pa su im zato krave služile kao zaprežna stoka. Volova
i konja je bilo vrlo malo. Put od Zupe do Podujeva je obično trajao
dva do tri dana. Prvo duže prebivalište je bilo Podujevo. Tu su nase-
548
87
Sela iz kojih su se Srbijanci doseljavali u Malo Kosovo
... „ ' ..
~:.: ~
'
~:.: -
• N
~ :.d .l:I
...o )1. 'ii„
o ::;! „m " OJ ~:ii.ti ...- :s "'w
Q,I
Ime sela
·--.!I::o..,„:I :;::s.o-„ Ime sela
- -„
:I ....
.:ć:
-tU&o
Ime sela
-m&o
~~ ~
;: bre
:.: ~"' ~
---- .. •
" fl. Krstić, Kolonizacija u Jufnoj STbljl, Sarajevo, 1928, etr. 77.
549
88
U rasporedu naseljenika po Malom Kosovu ima nekih pravilno-
sti. Postoje dve grupe sela. U jednoj grupi sve stanovništvo vodi po-
reklo iz istog kraja, a drugi čine ona sela u kojima stanovnici potiču
iz raznih krajeva. Najkarakterističniji primer u tom pogledu je selo
Livadica. To je čisto srpsko selo u Malom Kosovu. U to su se selo svi
naseljenici doselili oko 1922. godine, a potiču iz četiri sela u slivt1
Rasine: Bogiše, Zilinci, Ravni i Zlatari. I Veli.ka Reka se može uzeti
kao sličan primer. Najveći broj naseljenika je doseljen 1925. godine
iz: Levića, 2areva, Graševca i Ravništa. Sličan je slučaj sa Gornjom
Lapašticom i Glavnikom.
Drugu grupu čine ona sela u kojima naseljenici vode poreklo
iz raznih krajeva, kako onih u okolini Malog Kosova tako i iz ostalih
delova naš·e zemlje. Kao dobar primer za ovakvu pojavu može se uze-
ti Donje Dubnica- Obrandža, Svetije i Surkiš.
Doseljavanje Srba i Crnogoraca u Malo Kosovo nije prestalo
skoro ni do drugog svetskog rata, ali se ipak u periodu od 1930. do
1940. godine doselilo nekoliko domaćinstava.
Na osnovu te činjenice bi se moglo zaključiti da je migracija
srbijanskog stanovništva prema Malom Kosovu bila izazvana jakim
razlozima, kada su se za tako kratko vreme u masi preselili. Bez su-
mnje su najvažniji razlozi bili ekonomske prirode.
Isti su razlozi uticali i na preseljavanje Crnogoraca. Doselivši
se masovno u brdovita sela Kosanice, oko 1889. godine, oni nisu tim
preseljavanjem rešili postojeće probleme koji su ih naterali da na-
puste svoju zemlju maticu. Brdska sela oko kojih su se obradive po-
vršine dobijale razoravanjem utrine i krčenjem šume, a uz to su bi-
la i van komunikacija, nisu bile podesna za život. Kada su se 1914.
godine ukazale prve mogućnosti za preseljavanje, otpočela je nova
migracija tog stanovništva prema Malom Kosovu. Ona je brzo pre-
kinuta prvim svetskim ratom, ali je zato u posleratnim godinama na-
stavljena nešto jačim intenzitetom. Istovremeno su u ovaj kraj dola-
zili i Crnogorci iz Crne Gore. Izuzimajući one koji su se doseljavali
iz Crne Gore, svi ostali Crnogorci sa istoka su 1914. i posle 1918. go-
dine dolazili skoro iz istih sela. Najviše ih je doseljeno iz: Merdara,
Vasiljevca, Trpeze, Matarove, Kutlova, Gazdara, Prevetice, Samoko-
va i Rače.
Posle balkanskih ratova su se Crnogorci naseljavali u Malom
Kosovu po onim selima koja su bila bliže dotadašnjoj srpsko-turskoj
granici. Naseljavanje u ista sela je nastavljeno i posle prvog svetskog
rata. Na osnovu toga se može zaključiti da su Crnogorci pored svih
preseljavanja ostali verni svojoj tradiciji, da po mogućstvu i dalje
žive u istim selima. Zbog toga ima najviše Crnogoraca: u Donjoj Du-
bnici, Balovcu, Merdaru i Mirovcu. U ova četiri sela živi oko 82•/o Cr-
nogoraca.
Karakteristično je da su se Crnogorci, bilo da su se doselili iz
Kosanice ili sa zapada, naseljavali u ista sela. Prema obaveštenjima
sa terena, ta su naseljavnja bila donekle povezana, iako su dolazila
sa dva različita kraja. U Crnoj Gori je uvek postojala potreba za ise-
550
89
ljavanjem, što su Crnogorci u Kosanici znali. Tako su se, i pored
skromnih uslova za održavanje veza, ipak povezivali sa svojim rođa
cima i prijateljima u zemlji matici. Ovi iz brdskih sela u Kosanici su
obezbeđivali zemlju i za svoje prijatelje koji su dolazili iz daleke Cr-
ne Gore, ali su se zato naseljavali u ista sela. To je dovelo do ko.n-
centracije Crnogoraca samo u nekoliko sela koja se nalaze u sever-
nom delu Malog Kosova.
U Malom Kosovu je u vreme prikupljanja podataka bilo oko
148 crnogorskih kuća. Broj njihovih kuća od vremena doseljavanja
do naših dana nije mnogo porastao, jer se kod većine Crnogoraca,
više nego kod ostalih, osećala tendencija školovanja dece, a neki su
se i iselili. U periodu između dva rata bilo je manje iseljavanja, ali
su zato za vreme drugog svetskog rata mnogi Crnogorci morali da
napuste svoje kuće.
Interesantno je pogledati još i to koliko je Crnogoraca doselje·-
no iz brdskih sela sa istoka, a koliko ih je doseljeno direktno iz Crne
Gore.
551
90
nogorske kuće čiji su se stanovnici u Malo Kosovo doselili posle dru-
gog svetskog rata, pa se zbog toga javlja razlika između ukupnog bro-
ja crnogorskih kuća i ovog tabelarnog pregleda.
Prema terenskim podacima, u Malom Kosovu je oko 1960.
godine bilo zajedno srpskih i crnogorskih kuća oko 688, dok je taj
broj već 1966. godine bio smanjen.
Period najintenzivnijeg naseljavanja Srba i Crnogoraca po Ma-
lom Kosovu završio se oko 1925. godine. Malo Kosovo je svojim no-
vim stanovnicima pružalo više nego što su oni imali u dodatašnjem
prebivalištu, ali to još uvek nije bilo dovoljno da zadovolji njihove
skromne potrebe.
Ne treba izgubiti iz vida da su osnovni izvori za život u ovoj
maloj kotlini ležali u zemljoradnji, a da ona nema najpogodnije pri-
rodne uslove za tu privrednu granu. Ta mala i visoka kotlina, izlože-
na jakim uticajima vazdušnih masa sa Kopaonika, bila je najpogod-
nija za gajenje pšenice i kukuruza. Relativno nepovoljne pedološke
prilike i slaba obrada zemlje dovodile su do toga da su prinosi bili
skromni, a s tim u vezi ekonomske prilike naseljenika vrlo teške.
Na pragu je bio drugi svetski rat koji je doneo teške poremeća
je na svim poljima. U tom proteklom periodu su u Malom Kosovu ži-
veli zajedno: Albanci, Srbi (gde su dominirali Srbijanci) i Crnogorci.
Iako su ih u taj kraj doveli isti razlozi, svi su se vrlo različito osećali.
Ni u jednom razgovoru ~ođenom sa stanovnicima toga kraja nismo
čuli, ni od Albanaca, ni od Srba, da su bili zadovoljni životom u pe-
riodu između dva rata. To je bilo prirodno, jer je to sve pretežno bila
sirotinja, kako kod Albanaca tako i kod Srba i Crnogoraca.
Zbog dobro poznatih okolnosti, koje su na Kosovu postojale za
vreme drugog svetskog rata, Srbi i Crnogorci su morali napuštati
Malo Kosovo. Kao i u svakom kraju gde žive stanovnici raznih na-
cionalnosti, tako je i u Malom Kosovu u toku rata dolazilo do sukoba
između Srba i Albanaca. Te četiri ratne godine su jako ekonomski
unazadile naseljenike u Malom Kosovu, tako da su posle rata neki
bili prinuđeni da iznova započinju život, skoro isto onako kao kada
su se prvi put naselili. U Malo Kosovo se nisu vratili svi Srbi i Crno-
gorci koij su tamo živeli u periodu između dva rata. Posleratni pe-
riod ima vrlo specifične karakteristike u pogledu naseljavanja i ise-
ljavanja, kako jedne tako i druge nacionalnosti, pa je o tome potreb-
no nešto posebno reći.
Srbi Albanci
„• „• „• „'
~ "'o "'o
"'o.., "'..,
"'.., "'o ·-„c p ·-„c
o-
o.c:
o ·-
Kuda su odseljeni Kuda su odseljeni
„
c „
c
ili;:, -
·~ ·~ ·~ ·~
Bajliina
Kruševac, Prok11plje I
22 - Prišti na 2 .2 Prišti na
Balavac
Prok11p!Je, Niš, Krag11- Priština, Podujevo i Ko-
12 - jevac i Podujevo 4 4
sovska Milrovica
Belo Polje
Prokuplje, Beograd i
6 - Kra]jevo 9 - Prišlina i Kosovo Polje
Brada š
Beloljin, Kuršumlija i
11 - Blace 22 1 Prišlina i okolina
Burince
I - Uža Srbija 3 - Prištlna
Velika Reka
3 - Nepoznato 1 4 Vu~ltrn i Priština
Glavnik
12 - Uža Srbija 3 - T11rska
553
92
Srbi Albanci
~
~"" ~ &
o
.,, .d
·-"
e„ o ·-
·-" „
Kuda su odseljenl
·-~
o „ ~~ Kuda su odseljenl
IQ ;!;' „ ·-
lll- ~::7 ~~
Godišnjak
- - 2 1 Vučitm
Gornja Lapaltica
6 2 Kruševac i Prlština 23 3 Priatina
Gornji Sibovac
7 - Uža Srbija - - -
Grdovac
s 3 Koamet, Uža Srbija 4 - Kosmet
Donja Dubnica
3 10 Prilt!na 11 s Priština
16 - P1okuplje 1 - Turska 1952.
6 - Beograd 8 - Podujevo
6 - Bor 1 - Peć
3 - Nll I - Svetije
3
2
-
-
Krulevac
Kragujevac -
1 -- Balavac
-
2 - Sombor - - -
3 - Vršac - - -
2 - Podujevo - -· -
Donja Lapaltica
6 - Krulevac i Prlltina 4 - Prlšlina
Donji Slbovac
- - - - -
Dumol
Obilić, Podujevo, Uža Priština, Podujevo, Ko-
6 - Srbija 17 - rovska Mttrovica
Kačlbeg
- Kosmet I Uža Srbija 9 2 Kosmat
Kisela Banja
3 - Beograd I Pr!Atlna 1 - Priština
KonJulevac
7 - Uža Srbija 11 - Prlltina
Ladovac
1 - Uža Srbija Priština, Podujevo l Ko-
10 1 sovska Mitrovica
554
93
Srbi Albanci
„'
o~
' w '
4:9
~c
o
'.!~
e„
Kuda su odseljenl 4:9„ ":9
·~c
o e„ ·~ c
Kuda su odseljenl
~;; Ili=- M~ Ili ;Q
Letance
3 - Nepoznato I I Prlltlna
Livadica
3 - Nepoznato - - -
Lu 11
I - Prl!ltlna 3 - Prišti na
Lužane
1 1 Smederevo 1 1 Priština
Merdare
Mlrovac
3 - Zajeear - - -
Obrand!a
7 - Kru!levac, Podujevo 7 2 Prl!ltlna
Pera ne
I - Prevetlca 15 I Prl!ltlna
Radujevac
12 - Kosmet, Uža Srbija - - -
Svetije
23 5 Uža Srbija 12 13 Prlštlna, Podujevo I Ko-
sovska Mltrovtca
Surki I
4 - Uža Srbija 2 2 Prl!ltlna, Podujevo
Sajkovac
5 - Uža Srbija 7 2 Prlltlna, Podujevo
Ste dim
5 - Nepoznato - 1 -
Penduha
2 - Uža Srbija - - -
555
94
Odseljavenje i doseljavanje Albanaca u Malo Kosovo posle drugog
svetskog rata
Malo Kosovo je u posleratnom periodu obeleženo znatno stabil-
nijim stanjem u pogledu naseljavanja stanovništva u ovaj kraj. Ni
Albanci, ni Srbi se tamo sada masovno ne naseljavaju. Poslednji rat
je uticao da se Srbi i Crnogorci privremeno isele iz ovog kraja. Za
vreme drugog svetskog rata Albanci na Kosovu, a i u Malom Koso-
vu, nisu imali posebnih i nepodnošljivih smetnji od strane okupato-
ra, izuzimajući one koji su bili na strani NOP. Nesmetano su živeli
u svojim kućama i nisu imali posebnih razloga koji bi ih nagonili da
napuštaju svoje domove. Posle završetka rata, opet nije bilo takvih
promena koje su izazivale neke masovne migracije. Srbi i Crnogorci
su se vratili na svoja imanja, a Albanci su i dalje ostali na svojim i-
manjima, uključivši se u nove društvene odnose, po kojima su naci-
onalne manjine dobile najveća prava od svog doseljavanja do naših
dana. Sigurno je da Albanci nikad nisu bili toliko zakonom zaštićeni
od kada su se naselili u Malo Kosovo, kao što je to danas slučaj. Ne-
sumnjivo je da u takvim uslovima nije bilo razloga da dođe do ma-
sovnog odseljavanja, a karakteristično je to da u prvim danima oslo-
bođenja nije uopšte bilo iseljavanja. Međutim, takvo stanje nije os-
talo i kasnije, s tom razlikom što preseljavanje stanovništva u da-
našnje vreme nije pojava karakteristična samo za Malo Kosovo, već
za celu našu zemlju.
Veliku pokretljivost stanovništva je jedno od obeležja našeg
vremena. Poznato je da postoji intenzivan pritisak seoskog stanovni-
štva na gradove i industrijske centre. Te opšte jugoslovenske prilike
su našle svog odraza i u ovom kraju. O privrednim prilikama u Ma-
lom Kosovu će biti reči kasnije, ali sada moramo reći to da su pri-
vredne mogućnosti Malog Kosova za današnje potrebe vrlo skromne.
Mala i visoka kotlina, bez razvijene industrije i zanatstva, najpode-
snija za gajenje pšenice i kukuruza, nije više u stanju da zadrži svoje
stanovništvo i pruži mu ono što potrebe savremenog čoveka zahte-
vaju. Treba dodati još i to da broj stanovnika u Malom Kosovu brzo
raste, a uz to su blizu drugi industrijski i rudarski objekti koji done-
kle apsorbuju višak radne snage i van Kosova. Zbog toga dolazi do
slabije stalne migracije albanskog stanovništva iz Malog Kosova, pre-
težno prema Prištini i ostalim većim mestima u Kosovu. Analizira-
jući podatke o odseljavanju albanskog stanovništva iz Malog Kosova
i upoređujući ih sa konstatacijama dobijenim na terenu, u vezi sa
tom pojavom, možemo zaključiti da ekonomski razlozi dominiraju
prilikom odlučivanja o preseljavanju.
Iz podataka vidimo da je u Tursku odseljen vrlo mali b1·oj po-
rodica iz Malog K~ova. To je normalno, jer je poznato da u ov,om
kraju ima vrlo malo Turaka, a u Tursku su se mahom oni preselja-
vali. Međutim, poznato je da su se mnogi Albanci iz Malog Kosova
preselili u Prištinu, onda kada su se Turci iz Prištine selili u Tursku.
Oni su kupovali njihove kuće u Prištini, a ne samo da su kupovali
55(1
95
već su gradili i nove, najčešće vrlo skromne, pored puta koji iz Pri-
štine vodi prema Podujevu. Potrebno je naglasiti da se iz Malog Ko-
sova iseljavaju pretežno mlađi ljudi sa porodicama, dok na imanju
skoro redovno ostaju roditelji i neko od mlađih ,koji treba da nasledi
imanje. Zbog toga u ovom kraju nema napuštenih albanskih kuća.
Iz 25 sela u Malom Kosovu se u vremenu od 1946. do 1963. godine
iselilo oko 200 porodica. To se može smatrati jednom tihom migraci-
jom koja će po našem mišljenju, iz godine u godinu, ukoliko se eko-
nomske prilike ne promene, postati još jača. Ako se posmatraju samo
cifre, onda nam ova poslednja pokazuje da se iz Malog Kosova posle
drugog svetskog rata iselilo više albanskih porodica, nego što se do-
selilo Crnogoraca u vremenu između dva svetska rata.
Najviše se Albanaca iz Mlllog Kosova seli u Prištinu, Kosovsku
Mitrovicu, Vučitrn i ostala manja i veća mesta u Kosovu.
Kada posmatramo sela iz kojih se iseljavaju Albanci iz Malog
Kosova, vidimo da ima najviše iseljenih iz velikih sela. Zapaža se da
je iz Letanca iseljena samo jedna porodica. To je selo blizu Poduje-
va i njegovi stanovnici rade u Podujevu, a pretežno i.ive u selu. To
ukazuje na činjenicu da Albanci bez velike potrebe ne napuštaju svoj
kraj, što se uostalom u potpunosti podudara sa njihovim mentalite··
tom. Vidimo da je iz Podujeva u tom istom vremenskom intervalu
iseljeno samo pet porodica. To je razumljivo, jer u njemu sada ima
dosta albanskog stanovništva, ali su oni doseljeni pretežno za posled-
njih desetak godina, pa je normalno da se kao novonaseljeno stanov-
ništvo ne raseljava tako brzo.
Kao što vidimo, i pored patrijarhalnih shvatanja albanskog sta-
novništva, koje u ovom kraju dominira i koje još uvek ima snaža1•
uticaj na život tih ljudi po selima, Albanci ire zaista sporo, ali nepre-
stano iseljavaju iz Malog Kosova, a na to ih skoro izuzetno prisilja-
vaju ekonomske prilike toga kraja i brzi porast broja stanovnika.
Treba podvući još i to da se iseljena albansko stanovništvo nije na-
selila u sela, već u gradove, rudarske i industrijske centre. To poka-
zuje da je kod tog stanovništva znatno izmenjena i struktura njiho-
vog dotadašnjeg zanimanja. To u isto vreme ukazuje na jednu novu
pojavu kod albanskog stanovništva, a to je da se Albanac polako od-
vaja od zemlje, počinje se baviti d1·ugim poslovima, a to je najsigur-
niji put ka podizanju kulturnog nivoa tog stanovništva.
Malo Kosovo, sa postojećim privrednim uslovima, prilično je
neprivlačan kraj za stanovnike iz susednih kotlina. Zbog toga se u
proteklom periodu, od rata do 1963. godine, u sela Malog Kosova do-
selio vrlo mali broj porodica. Doseljeni Albanci u sela i u Podujevo,
gde ih ima znatno više, skoro svi vode poreklo iz brdskih sela, sused-
nih krajeva: Gornjeg Laba, Kačandola i Batlave. To je samo nasta-
vak dugotrajnog preseljavanja stanovnika iz brdskih sela u ravnicu,
koje postoji skoro od vremena doseljavanja prvih Albanaca u ovaj
kraj. Međutim, uočava se to da ova mala kotlina, koja je nekada to-
liko privlačila stanovništvo kako sa zapada tako i sa istoka, danas
više nema te karakteristike zbog kojih bi se ljudi iz susednih krajeva
557
96
doseljavali u nju. Razlozi, po našem shvatanju, leže u privrednom ra-
zvoju naše zemlje, relativnom siromaštvu samog kraja i u gustini
stanovništva same kotline. Dok je bilo slobodne zemlje, ljudi su se u
Malo Kosovo doseljavali, a danas, kada je vieš nema dovoljno ni za
prisutno stanovništvo, postoji tendencija blagog iseljavanja.
558
97
srpsko i crnogorsko stanovništvo, onda je jasno koliko se intenzivnije
oni iseljavaju od Albanaca.
U periodu posle drugog svetskog rata ima vrlo malo doseljenih
Srba i Crnogoraca u ovaj kraj. Ukupno se doselilo oko 24 porodice,
za celo vreme, i to po 12 srbijasnkih i crnogorskih. Većina od njih je
doseljena u prvim posleratnim godinama. Crnogorci su doseljeni iz
istih sela odakle su došli i posle prvog svetskog rata, a isto to važi
i za Srbijance.
Na kraju još jednom možemo istaći da je Malo Kosovo u peri-
odu posle drugog svetskog rata pretvoreno iz intenzivne metanasta-
zičke oblasti u tipičan kraj, odakle se dosta intenzivno iseljava sve
njegovo stanovništvo i da razlozi za njegovo odseljavanje u prvom
redu leže u brzom porastu broja stanovnika i u neadekvatnom pri-
vrednom razvoju samog kraja.
n
PREGLED POPULACIONOG RAZVOJA MALOG KOSOVA
OD 1914. DO 1981. GODINE
U poslednje vreme se mnogo piše, govori i razmišlja o porastu
broja stanovnika na zemljinoj površini. O ovom problemu se još u-
vek više polemiše, nego što se prilazi njegovom rešavanju. To je sva-
kako zbog toga što se predviđene opasnosti od suviše brzog porasta
broja stanovnika razumnim i planskim akcijama mogu blagovreme-
no otkloniti.
" Demografski razvitak Kosova I Metohije, Institut druatvenlh nauka,
Beograd, 1983, str. 20.
559
98
M:ali je broj država na zemljinoj površini za koje ovo pitanje
nije važno. Naša se zemlja nalazi među onima u kojima broj stanov-
nika relativno brzo raste. Prosek porasta stanovništva za našu zem-
lju i nije tako velik, kao u nekim drugim zemljama, već je za nju
posebno karakteristično što je u raznim delovima i prirodni priraš-
taj vrlo različit. Kosovo spada u one delove u kojima prirodni pri-
raštaj naglo raste, a podizanje kulturnog nivoa stanovništva i priv-
redni razvoj toga kraja zaostaje za tempom prirodnog priraštaja sta-
novništva.
»Stanovništvo Kosova i Metohije odlikuje se u toku zadnje če
tiri decenije porastom koji se u svetskim razmerama može smatrati
izuzetnim. Broj stanovnika ove pokrajine je više nego udvostručen
u navedenom razdoblju. Vrlo visok natalitet, a poslednjih godina o-
padanje opšte smrtnosti, razlog su vanredno visokog prirodnog pri-
raštanja koji se posle 1955. godine kreće između 2,6 i 3,0"/o. 91
Broj stanovnika na Kosovu izuzetno brzo raste i zbog toga što
tamo dominira albanski živalj koji se u ovoj vrlo dinamičnoj eri mi-
gracija još uvek malo iseljava van Kosova, pa to normalno utiče na
brzi porast. Karakteristično je i to da nema regionalnih bitnih raz-
lika u pogledu prirodnog priraštaja na Kosovu, što znači da se može
očekivati da i Malo Kosovo u ovom pogledu ima sličnu situaciju kao
cela Pokrajina.
Kada se Kosovo uporedi sa drugim delovima naše zemlje, može
se zaključiti da stopa nataliteta u poslednje vreme opada u svim os-
talim krajevima, osim na Kosovu, dok opšta stopa smrtnosti opada
svuda, a naročito brzo na Kosovu, u odnosu na protekli period.'' To
sve utiče da broj stanovnika na Kosovu neuporedivo brže raste u od-
nosu na Jugoslaviju i ostale delove naše zemlje. Ova pojava nameće
velike obaveze našem društvu. O njoj se mora voditi računa, jer ne-
blagovremeno rešavanje tako važnih pitanja može da dovede u vrlo
nepovoljan položaj ljude iz tog kraja.
•
1
Isto, str. 1.
11: Isto, str. 17.
560
99
je indeks porasta i veći. Za Kosovo porast iznosi, ako se 1921. godine
tozme kao baza, 219, a za Malo Kosovo 220.
Ostale karakteristike populacionog razvoja na Kosovu, prema
podacima iz tih popisa, razlikuju se od opšte jugoslovenskih proseka.
Prvo što uočavamo je da veliki procenat kosovskog stanovništva, u
odnosu na ostale krajeve naše zemlje, čini mlađe stanovništvo. Na
Kosovu preko 50°/o stanovništva čine starosne grupe do 19 godina, u
Srbiji toj starosnoj grupi pripada oko 34,5°/o, a u Vojvodini samo
31,5°/o,
I pored takve starosne strukture, na Kosovu je vrlo loš odnos
aktivnog stanovništva prema ostalim licima. Razlozi za ovu pojav11
leže u različitim faktorima.
561
100
Broj i porast stanovništva u Malom Kosovu od 1914. do 1961. godine
Tabela 13.
...-
•
-
•
.... !
• •
...
„"' - •
w•
.o Naselje
-
„-
...„-"' ....,,„„-ci:
„- O>
]~ „-"';:; "'
...
„ .,,„„"' .,," :::-
]~
563
102
lltOJ I &USTINA STANOVNIKA U
NALON KOSO VIJ
·- -------------------------
„. --------- -------- - -
•• --·------- - -----
••
-„.
,.„
··- --------- ····-····
.„
·-
·-
-
-
• 1914 I' 21 1948 1953 19 61
564
103
među ta dva popisa, broj stanovnika u Malom Kosovu je jako pora-
stao. Pojavljuju se samo četiri sela: Bajčina, Glavnik, Gornja Lapaš-
tica i Radujevac u kojima je broj stanovnika manji nego 1948. godi-
ne. Prema podacima sa terena, ta sela spadaju u onu grupu sela u
Malom Kosovu iz kojih su se stanovnici intenzivnije iseljavali u po-
sleratnom periodu. Među iseljenicima je bilo najviše Srba.
Od 1953. do 1961. godine tendencija porasta broja stanovnika
se i dalje održava. Međutim, tempo porasta je znatno slabiji nego u
prvom periodu posle rata. 97 'faj popis pokazuje da u Malom Kosovu
ima skoro tri puta više stanovnika nego 1914. godine. Naročito je ka-
rakterističan odnos između prvog i poslednjeg popisa, čija se pore-
đenja najbolje uočavaju na grafikonu. Tempo porasta broja stanov-
nika je slabiji u periodu između 1953. i 1961. godine. Smatramo da
do te pojave u Malom Kosovu dovodi intenzivno iseljavanje stanov-
ništva. U odnosu na 1953, popis iz 1961. godine pokazuje da je u šest
sela broj stanovnika manji bio u poslednjem periodu. Sva su ta sela
obuhvaćena iseljavanjem srpskog, crnogorskog i albanskog stanov-
ništva, pa prema tome smatramo da te migracije, pored ostalog, us-
lovljavaju smanjenje broja stanovnika u: Velikoj Reci, Konjuševcu,
ljvadici, Merdaru, Penduhi i Radujevcu.
Koliko je Mlllo Kosovo opterećeno stanovništvom najbolje se
vidi iz podataka koji pokazuju koliko stanovnika živi na jednom kva-
dratnom kilometru.
Broj stanovnika u Malom Kosovu na jedan kvadratni kilometar
u godini popisa
Tabela 14.
1914. 1921. 1948. 1953. 1961.
55,l 62,2 109,5 121,l 136,6
s c"""8
"'"'
-
117 Popis stanovni§tva 1961. Knjiga XI. (Pol l starost), Beograd, 1965, str.
92-93.
104
Broj stanovnika na jedan kvadratni kilometar u Jugoslaviji
i Malom Kosovu
Tabela 18.
Struktura domaćinstava
568
107
štva sa strane. Drugo, porodične zadruge su administrativno izdelje-
ne 1948. godine, pa ih u ovom, inače kraćem periodu nije bilo mo-
guće i dalje znatno deliti. A treće, i verovatno najvažnije, u ovom
periodu se stanovništvo masovnije iseljava iz ovog kraja, nego što je
to bio sl11čaj u prvom periodu. Na kraju treba pomenuti još jedan vr-
lo važan faktor u domaćinstvu - broj članova u njemu - i pogle-
dati kakvu je on funkciju imao kroz period od prvog popisa do 1961.
godine.
Osnovno obeležje 1921. godine u Malom Kosovu je veliko do-
maćinstvo. Kako ne posedujemo podatke o stvarnom broju po poje-
dinim domaćinstvima, to smo se poslužili podatkom koji pokazuje ko-
liko je prosečno članova u jednom domaćinstvu živelo po selima Ma-
log Kosova 1921. godine. Tako smo dobili da je od ukupno 31 sela, za
koje imamo podatke, u ovom kraju u deset sela živelo od 7 do 11 čla
nova u domaćinstvu; u 19 sela od 5 do 7 članova, a samo u dva sela
između četiri i pet članova. Kada su domaćinstva 1921. godine broja-
la tako mnogo članova, prirodno je očekivati da je u narednom peri-
odu od 26 godina, moralo doći do pojave velikog broja novih doma-
ćinstava.
Koliki je stvarni priliv stanovništva bio u periodu od 1921. do
1948. godine vidi se i po tome što je u jednoj polovini, od ukupnog
broja sela u Malom Kosovu, 1948. godine prosečan broj stanovnika
u domaćinstvu bio veći nego 1921, a u onim selima gdje je taj broj
1948. bio manji, on je u većini slučajeva smanjen minimalno, ili je
ostao isti. Tada je od ukupno 33 sela u 14 sela živelo u domaćinstvu
prosečno više od 7 članova, što znači u većem broju sela nego 1921;
u 18 sela između 5 i 7 članova i samo u jednom selu ispod pet člano
va. Kada na sličan način analizujemo i podatke iz 1961. godine, vidi-
mo da je u: 12 sela bilo više od 7 članova u domaćinstvu, 19 od 5 do
7 i 11 dva sela ispod 5 članova.
Posmatrajući porast broja domaćinstava i prosečan broj člano
\•a u njima, uočava se pojava koja ima približno ove karakteristike.
U onim selima u kojima je naglo porastao broj domaćinstava, sme-
njen je prosečn broj stanovnika u njima. To se naročito uočava pri
upoređivanju podataka iz 1921. i 1961. godine. Tako je broj domaćin
stava samo porastao, a broj članova u njima se smanjio u: Bajčini,
Gornjoj Lapaštici, Surkišu i Stedimu. U svim pomenutim selima je
indeks porasta broja domaćinstava od 1921. do 1961. godine veći od
200. Međutim, postoji i druga pojava, a to je da je indeks porasta
broja domaćinstava iz istih perioda ispod 200, ali je zato prosečan
broj članova u domaćinstvima veći. Ovakve pojave su zabeležene u:
Belom Polju, Gornjem Sibovcu, Donjoj Dubnici, Dumošu, Konjušev-
cu, Letancu, Penduhi i Svtelju (Radujevac nije uzet u obzir).
Ova dva poređenja daju predstave o shvatanju stanovnika Ma-
log Kosova o strukturi porodice i domaćinstva. Ono se izražava još
uvek u tome da je domaćinstvo veliko. Manji je broj sela u kojima
je više domaćinstava sa manje članova, nego onih u kojima damini-
108
ra domaćinstvo sa velikim brojem članova, ali broj domaćinstava ne
raste izuzetno brzo.
Još detaljniju predstavu u ovom smislu dobićemo ako pogleda-
mo podatke koji pokazuju stvarno stanje u pogledu broja članova u
domaćinstvu, iz popisa 1961. godine. Podacima je dokazane da je u
Malom Kosovu tokom celog posmatranog perioda dominirala relativ-
no velika porodična zajednica i da se ni u poslednjem popisu nisu o-
setile izrazite tendencije smanjivanja prosečnog broja članova u nji-
ma. Ovakva situacija se održava i na celom Kosovu u istom periodu,
pa će biti interesantne porediti neke pokazatelje iz te kategorije.
Stanovnl§tvo Domačlnstva
Broj sta-
Broj sta- Indeks ra- Broj doma- Indeks ra-
Godina
popisa novntka novnika na ste od pred. ćlnstava 818 od .pred.
1 km• popisa popisa
--- - - ----
1921. 12.369 62,2 1.810
1948. 21,758 109,5 176 3.269 182
1053. 24.064 121,1 111 3.831 110
1961. 27.160 136,6 113 4.337 119
.. - ---
Kada se indeks rasta broja stanovnika i broja domaćinstava u-
poredi, vidi se da nekih izrazitih odstupanja između ta dva pokaza-
telja nema. Indeks rsta u Malom Kosovu, kao što se vidi, ima dosta
sličnosti sa kosovskim prosekom.
57()
109
da domaćinstvo na Kosovo, a i u Malom Kosovu, pretežno obuhvata
veći broj članova od jedne porodice i da je taj vidni porast broja do-
maćinstava bio, u stvari, samo proces cepanja jednog dela većih po-
rodičnih zadruga na više domaćinstava. Zato se, po intenzitetu pora-
sta broja domaćinstava, izuzima period 1953-1961, što je bez sumnje
uticalo na sniženje prosečnog broja članova u domaćinstvu.
Podaci za Malo Kosovo iz date tabele skreću na sebe pažnju.
U njemu ima najviše stanovnika na jedan kvadratni kilometar, a i
domaćinstvo je najveće. Kao što se vidi, takva situacija je bila 1948,
a takva je registrovana i 1961. godine. Ovo je zaista dovoljan razlog
da stanovništvo iz jednog čisto poljoprivrednog kraja mora razmiš-
ljati o dopunskom zanimanju.
„>
·~
·~
.........„
:!! „ -1l' -e
·~
·~
o.c
>o
o
>
~
o "' g;; o2
~·1 .~
-o
.., ::i
O);!
:.: i!] :.:
1948. Stanovnika na 1 km• 81,9 74,3 68,9 121,1
Prosečan broj stanovnika u
domaćinstvu 4,36 4,53 8,35 6,61
1953. Stanovifka na 1 km' 68,4 79,8 74,9 121,1
Prosečan broj stanovnika u
domaćinstvu 4,29 4,44 8,42 8,84
1961. Stanovnika na 1 lan1 72,4 88,0 88,5 136,6
Prosečan broj stanovnika u
domaćinstvu 3,99 3,97 6,32 6,26
571
110
Izlaganja o prosečnoj veliniči domaćinstava i ostalim funkcija-
ma, koje uslovljavaju obim domaćinstva, osvetljavaju ovu pojavu sa-
mo sa jedne strane. Zbog toga je ostala još uvek nerazjašnjena ulo-
ga stvarne veličine domaćinstva u životu stanovništva Malog Kosova.
Dosadašnja analiza podataka o prosečnom broju članova u domaćin
stvima Malog Kosova je pokazala da je u tom kraju broj domaćinsta
va dosta brzo rastao, a prosečen broj članova u njima nije naglo o-
padao, već je takoreći stagnireo. To nas bez predomišljanja upućuje
na zaključak da u Malom Kosovu svakako dominiraju domaćinstva
sa velikim brojem članove. Pre nego što damo podatke koji će ovu
pretpostavku potvrditi, pogledećemo kako u tom pogledu stoje ostali
delovi naše zemlje. Prema podacima iz 1953. godine se vidi da je:
-70-
)
111
ukupnog broja domaćinstava otpada na ona u kojima živi do četiri
člana. Oko 30"/o domaćinstava ima više od osam članova i oko 38°/o
su domaćinstva srednje veličine, tj. ona u kojima živi od pet do se-
dam članova. U svim selima Malog Kosova oko 30°/o čine mala i oko
70°/o veća domaćinstva.
Naselje
Ukupno
doma-
ćinstava I 4 .,, 5 7 .,,
Broj alanora u
8
domaćinstvu
10 '/o li l .,,
Bajčlna 195 71 38,4 72 36,9 37 19,0 15 7,7
Balovac 189 70 41,3 82 36,7 30 17,8 7 4,2
Belo Polje 120 20 18,8 47 39,3 33 27,5 20 16,6
Brada§ 189 42 22,3 78 40,4 41 21,8 30 16,5
Burince 38 7 18,4 14 36,8 13 34,2 4 10,6
Velika Reke 61 21 34,4 22 38,0 9 14,8 9 14,3
Glavnlk 217 40 18,4 82 37,8 83 29,0 32 14,8
Godišnjak 30 8 26,7 14 46,7 4 13,3 4 13,3
Gornja
Lapalitlca 285 29 31,2 105 30,9 87 23,5 24 8,4
Gornji Sibovac 92 30 32,6 31 33,7 17 18,5 14 15,2
Grdovac 98 19 19,8 43 44,8 15 15,6 19 19,8
Dolja Dubnica 303 99 32,7 129 42,5 43 14,2 30 10,5
Donja
Lapašttca 119 21 17,7 53 44,5 35 29,4 10 8,~
Donji Sibovac 38 10 28,3 14 38,9 10 26,3 4 10,5
Dumoš 104 23 22,1 35 33,7 25 24,0 21 20,2
Kačibeg 33 8 24,3 li 83,3 li 33,3 3 9,1
Kisela Banja 42 8 19,0 17 40,5 7 16,7 10 23,8
Konjuševac 52 14 28,9 23 44,2 li 21,2 4 7,7
Ladovac 88 24 27,9 42 48,8 li 12,8 9 10 •5
Letance 95 21 22,I 40 42,l 20 21,0 14 14,8
Livadica 51 29 58,8 21 41,2 I 2,0 - -
Lug 85 14 16,5 31 38,5 23 27,0 17 20,0
Lužane 47 15 31,9 17 36,2 12 25,5 9 8,4
Merdare 39 18 40,2 16 41,0 5 12,8 - -
Mirovac 61 28 45,9 20 32,a li 18,0 2 3,3
Obrandža 180 54 33,8 50 31,2 30 18,7 26 16,3
Penduha 47 10 21,3 23 48,9 9 19,2 5 10,6
Perane 84 20 23,8 32 38,1 23 27,4 9 10,7
Radujevac 17 5 29,4 9 52,9 2 11,8 I 5,9
Svetije 131 19 14,5 56 44,3 37 28,2 17 13,0
Surki§ 62 19 30,6 25 40,3 12 19,4 6 9,7
Šajkovac 126 30 23,4 46 37,5 31 24,2 19 14,9
štedim 78 25 32,9 30 39,5 16 23,7 3 3,9
Podujevo 985 482 49,0 344 34,8 114 11,6 45 4,6
Ukupno 4.337 1.413 32,6 1.656 38,2 630 19,1 436 10,l
573
112
70°/o veća domaćinstva. Samo ovi podaci su dovoljni da pokažu koliko
se uslovi za život ljudi u selima Malog Kosova razlikuju od opšteju-
goslovenskog proseka, a da i ne govorimo o Sloveniji i Vojvodini.
Konstatovane činjenice, bez objašnjenja uzroka koji uslovljava
tu pojavu, ne bi bile dovoljne. Društveno-istorijski razvoj ovog kraja
je ovoj pojavi postavio temelje. Na njih su se dogradivali ekonomski
potencijal Malog Kosova, istorijsko-ekonomsko-politička zbivanja u
periodu posle oslobođenja od Turaka, migracije stanovništva, agrar-
na struktura, tradicionalna porodična organizacija, ukorenjena pa-
trijarhalna shvatanja, nacionalni sastav stanovništva, kulturno-pros-
vetna struktura, prirodni priraštaj i još mnogi drugi faktori. O svim
pomenutim elementima je donekle već bilo reči, ili će biti u nared-
nom tekstu. Pre nego što predemo na razmatranje podataka o pora-
stu broja stanovnika, kao jednom od važnijih faktora za postojanje
velikih domaćinstava, prikazaćemo strukturu jedne velike porodične
zadruge iz Bajčine. Uzeli smo taj primer zato što je ta porodična za-
druga poznata u okolini kao najveća. Potom, što je staratelj te poro-
dične zadruge, Redža Djata, bio ljubazan da nas do detalja uputi u
njenu organizacionu strukturu, i na kraju zbog toga što sve porodič
ne zadruge u pogledu organizacije rada imaju donekle i sličnosti. Ia-
ko je ova porodična zadruga, po rečima meštana najveća u •Labu•,
sličnih ima i u drugim selima.
574
113
Sinovi jeđno11 bTata. Sinovi đrugo11 brata.
1. Redža Djata rođen 1904. 1. Hlaen DJata rođen 1911.
2. Sećlr Djata 1908. 2. Haean Djela 1914.
" 3. Bejrem Djata
"
1917.
•
4. Bećlr Djata 1928.
"
N ;thoul slnol>I
1. Redža Djata 1. Alija rođen 1938.
2. Semlfja 1943.
3. Fahrtja " 1953.
•
4. Iljm!ja • 1968.
2. Sećir Djata 1. Mehmet rođen 1952.
2. Ismet • 1958.
3. lUsen Djata 1. Sefld rođen 1944.
2. Hamdl • 1947.
3. Avdl • 1954.
4. Hasen Djata Nema slnova
5. Bajram Djata 1. Muarem rođen 1949.
2. Teflk 1954.
3. Faik " 1959.
•
6. Bećlr Djata 4, Sefedln rođen 1952.
575
114
jedna žena. One je dežurna istovremeno sa •mešiljom«. Njena je du-
žnost da pomaže oko mešenje hleba i da poslužuje jelo.
Dežurstvo u kući oslobađa ženu poljskih poslova.
Svaki bračni par ima svoju posebnu prostoriju u kojoj boravi
jedan deo dana, dok se radno vreme provodi u zajedničkim prostori-
jama. Pranje rublja nije kolektivno, Svaka žena održava odeću i po-
steljinu svoje uže porodice, služeći se pri tom materijalom koji pri-
pada užoj porodici. Zajedničke stambene prostorije se održavaju ta-
kođe putem dežurstava, dok sve ostale održavaju oni kojima pripa-
daju.
Pitali smo Redžu Đatu. zašto još uvek održava tako veliku po-
rodičnu zadrugu? Odgovor ovog vrlo razboritog čoveka bio je slede-
ći: •Život iziskuje velike potrebe, a tako jaka radna snaga to sve bez
naročitih naprezanja savladava•. To je bila suština prilično dugog od-
govo1·a koji nam je naš sagovornik dao, sa puno strpljenja i sa željo
•la nas u to uveri.
57(1
115
na Kosovu takođe velik. Od 1948. do 1962. taj broj se kretao od 43,l
do 41,4 na 1000 stanovnika. U Malom Kosovu se, kao što vidimo, pro-
sečno na 1000 stanovnika rađa godišnje 40,1. U poređenju sa Koso-
vom, to je čak nešto manje rođenih, ail je to još uvek mnogo. S obz..i-
rom da se radi o rleativno kratkom pe11iodu, tj. analizirani su podaci
za samo tri godine, ne srne se izričito ništa zaključivati, ali se može
konstatovati da se tendencija opadanja stope nataliteta ne oseća, već
naprotiv, ona čak i raste. Godine 1953. rođeno je u tom kraju na 1000
stanovnika 38,8, a 1965. se taj broj popeo na 43,9. U kom pravcu će
se ova pojava dalje razvijati, pokazaće naknadna ispitivanja.
Postoji još jedna vrlo karakteristična pojava, a to je da je na-
talitet u pojedinim selima Malog Kosova izuzetno velik i prelazi pro-
sek Malog Kosova. Tako se u: Bajčini, Belom Polju, Bradašu, Glav-
niku, Gornjoj Lapaštici, Donjoj Lapaštici, Donjem Sibovcu, Kiseloj
Banji, Konjuševcu, Letancu, Lugu i Mirovcu, godišnje rodi više od
40 živorođene dece na 1000 stanovnika. U pomenutih 12 sela godišnje
se rodi oko 44,5 živorođene dece na 1000 stanovnika. Vrlo visok na-
talitet, kao što se vidi, održava se skoro u jednoj polovini od ukup-
nog broja sela u Malom Kosovu. Smatramo da je nepotrebno detalj-
no objašnjavati uzroke koji dovode do visokog nataliteta u Malon1
Kosovu, jer njih izazivaju isti faktori koji tu pojavu uslovljavaju na
celom Kosovu. Bez sumnje u spektru faktora dominira kulturni nivo
stanovništva toga kraja i nacionalna struktura. Rečeno je već da je
Livadica jedino srpsko selo u Malom Kosovu. Iz tabele se vidi da se
u tom selu godišnje prosečno rodi 20 živorođene dece na 1000 stanov-
nika, a u susednom Letancu (čisto albansko) 42,7. Cinjenica je da se
mlađe srpsko stanovništvo intenzivnije iseljava iz sela u Mlilom Ko-
sovu od albanskog, ali je tačno i to da u Livadici i sada ima dosta
mladih ljudi. Na osnovu toga se može zaključiti da je kod albanskog
stanovništva natalitet zaista ubedljivo brojniji.
Pored broja, obratili smo pažnju na još jednu pojavu karakte-
rističnu za ovaj kraj.
.;: ~
>o
Naziv ~N
N o>
-;.
lie
~
""
Letance 87 e 9,1 79 90,9
Livadica 12 e 86,6 4 33,4
Malo Kosovo 3.407 540 15,6 2.667 64,2
578
117
du da je skoro cela površina Malog Kosova, sa malim izuzecima na
zapadnom i istočnom obodu, već gusto naseljena, pa se postavlja pi-
tanje: od čega će živeti to mnogobrojno stanovništvo? Posebno pita-
nje je kako obezbediti deci egzistenciju, a punoletnima rad, u jednom
prenaseljenom kraju, bez nekih vidnih perspektiva za industrijski
•
razvoJ.
Podaci o prirodnom priraštaju za 1963, 1964. i 1965. pokazuju da
u ovom kraju broj stanovnika raste neuporedivo brže u odnosu na
Jugoslaviju pa čak i na pojedine visoko natalitetne krajeve, kao što
su Makedonija i Bosna. Godine 1963. je od ukupno 34 naselja u Ma-
lom Kosovu samo u šest sela priraštaj bio niži od 20%o, u 18 sela je
bio između 20 i 30%o, a u 10 preko 30%0. Razumljivo je što je prose·-
čni prirodni priraštaj za tu godinu u Malom Kosovu iznosio 27,0%o.
Naredna, 1964. godina je donela izvesne pramene. Tako je u 14 nase-
lja relativni porast stanovništva bio ispod 20, a samo je u četiri sela
bio veći od 30%o. Međutim, sledeća (1965) godina, kao da je bila naj-
dinamičnija u pogledu porasta broja stanovništva toga kraja. U sve-
ga četiri sela je prirodni priraštaj bio ispod 20%o, a u 12 između 20 i
30, a u 18 čak i preko 30%0. Te godine je prosečni prirodni priraštaj
bio velik i iznosio je 35,4%o. Sudeći po raspoloživim podacima, ne bi
se moglo reći da se u Malom Kosovu može očekivati tendencija opa-
danja prirodnog priraštaja u skoroj budućnosti.
Svakako su najubedljiviji oni podaci koji pokazuju prosek za
trogodišnje stanje. Na osnovu njih vidimo da je u Malom Ko.sovlt
zaista mali broj sela u kojima je prirodni priraštaj niži od kosovskog
proseka. To su: Burince, Livadica, Merdare i Radujevac. U tim seli-
ma je prirodni priraštaj, u posmatranom periodu, bio ispod 20%o. Bu-
rince je malo, čisto albansko i prilično zabačeno selo. Pošto se radi o
malom naselju, moglo se dogoditi da u trogodišnjem periodu porast
nije ni došao do punog izražaja. Njegovo je stanovništvo, svakako,
i kulturno zaostalije, pa je i smrtnost verovatno veća. Burince se na-
lazi na vrhu liste onih sela u kojima je smrtnost najveća. Nije isklju-
čeno da će se u narednim godinama mortalitet smanjiti, a natalitet
porasti, jer se, kao što je već naglašeno, radi o malom naselju. Kod
Livadice, Merdara i Radujevca je drugi slučaj. Tu prirodni priraštaj
regulišu drugi faktori. Sva su tri sela predstavljena pretežno srpskim
i crnogorskim stanovništvom, a uz to su i to mala sela. Znači, možda
sadašnji pokazatelj prirodnog priraštaja nije uvek takav, jer se
radi o izrazito kratkom vremenskom intervalu, a najverovatnije da
na tu pojavu intenzivno utiču migracije, pretežno mlađeg stanovniš-
tva. Za sada primimo činjenicu da se mlađe srpsko i crnogorsko sta-
novništvo intenzivnije iseljava od albanskog, pa su zbog toga sela u
kojima dominiraju Srbi i Crnogorci uvršćena u grupu onih sa nižim
prirodnim priraštajem.
579
118
Tabela 23. Procenjen broj stanovnika, broj živorođenih,
1963 1964
Rođenja Umiranja Prlr. pripr• Rođenja Umi
•
·--„"" 3
".
·-2
§
·-e z-„ ·-e
§
~·
o
·s B ·-2 ·-e
~ IQ IQ IQ ~ ili „ Ili Ili
580
119
umrlih i prirodni priraštaj za trogodišnji period
1985
1·enja Prir. pripr. Rođenja Umiranja Prir. prlpr.
„ c „3
•
~B
•
11 -2 11 „ „ . „
„ .o
·§ -~ 8 "ji§
o
8o
"'"">c
§ 8o
~-„ ~-„ ·c: „
§ ~- ·c ·c
-
-z„ ·-„ z-„
<:
- - -
Cl.C
·-o:ie z„ ·-o:io z" ·-o:ie z„ ii:i!l "&„ ii:i!l "&„ "'f! "&„
~-
<=- o • •
o ·-
o'"c
o:i
„~
o:i „ ~
-
14,4 35 29,7 1185 52 15 12,7 38 32,l 41,5 12,7 26,3
10,6 20 21,6 928 30 3 3,2 27 29,1 33,4 8,3 26,l
l~.4 29 29,9 982 41 13 13,2 28 28,5 40,9 12,4 28,8
24,4 29 19,5 1453 88 8 5,5 60 41,3 44,5 13,2 31,4
25,4 o 0,0 278 13 7 25,4 8 21,8 31,2 20,8 13,3
581
120
Po svoj prilici, teže je objasniti otkuda visok prirodni priraštaj
u većini naselja na teritoriji M.alog Kosova. Tu pojavu zaista uslov-
ljava čitav niz faktora. Posmatrani iz posebnog aspekta, svaki je za
sebe važan, ali, uopšte uzev važnu ulogu igra kulturni nivo stanovni-
štva toga kraja.
U analizi ovih pojava, koje nameću čak i problem, kako samon1
stanovništvu toga kraja tako i celoj zajednici, treba svestrano razmo-
triti sve faktore koji uslovljavaju taj prirodni priraštaj. Brakovi se u
Malom Kosovu i kod sveg albanskog stanovništva na Kosovu skla-
paju relativno rano. Muškarci i žene, još pre 20 godina starosti, naj-
češće dobijaju decu. Zbog toga većina ljudi do četrdesete godine ži-
vota provede u braku prosečno oko 20 godina. Međutim, ne treba gu-
biti iz vida da su tako mladi ljudi stupali u brak takoreći polupisme-
ni, jer u tom kraju ni sada škole ne obuhvataju svu decu koja treba
da ih posećuju. Sta se moglo očekivati od jedne najčešće nepismene
žene, koja je uklopljena u pravila konzervativnih patrijarhalnih nor-
mi i u načela islama. Ziveći strogo odvojeno od gradova i komunika-
cija, van dometa knjige, radija, televizije, bioskopa, električne ener-
gije, stalne zđravi;tvene kontrole i savetovališta za kontracepciju, ta-
kvom bračnom paru, a posebno ženi, nije ostalo ništa drugo nego da
na svet donese onoliko dece koliko fizička kondicija dozvoljava. Pre-
ma već prikazanim podacima i impresijama stečenim na terenu, u se-
lima Malog.Kosova se rađa mnogo dece. Tragedija je u tome što je
smrtnost odojčadi velika, ali je isto tako teško shvatiti i to da veliki
broj žena rađa decu zato što ne zna da planira svoju porodicu. Mogla
bi se ova pojava još objašnjavati, ali suština uglavnom leži u reče
nom.
Po našem mišljenju će prirodni priraštaj stanovništva u selima
Malog Kosova biti manji onda kada se smanji broj nepis111enih, a po-
veća broj zaposlenih van gazdinstava, kada do tih sela dopre elek-
trična energija, a za njom radio, televizija, biblioteke, lekari i bio-
skopi. Kao što vidimo, dok se sve ovo ostvari treba da prođe mnogo
vremena, ali bi zato zdravstvena služba savetovališta mogla da bude
po selima mnogo efikasnija nego što je. To bi trebalo učiniti u prvom
redu zato što bi se zaštitilo zdravlje već rođene dece, na jednoj, i
njihovih majki, na drugoj strani.
Pored datih objašnjenja, ima još činilaca koji prirodni priraštaj
u tom kraju uvećavaju. Mlado albansko stanovništvo se manje ise-
ljava, pa je smanjenje broja stanovnika putem migracije svedena na
minimum. To dovodi do mnogih karakterističnih pojava u Malom
Kosovu, o kojima će tek biti reči. Prirodni priraštaj je naročito vi-
sok u: Bradašu, Glavniku, Gornjoj Lapaštici, Donjoj Lapaštici, Ki-
seloj Banji, Konjuševcu i Stedimu. Treba napomenuti da skoro u
svim pomenutim selima živi preko 80°/o albanskog stanovništva. Oči
gledno je da nacionalna struktura utiče na prirodni priraštaj u ovom
kraju. U selima gde ima više srpskog stanovništva, natalitet je niži,
iseljavanje intenzivnije i prirodni priraštaj ne dostiže ni 19%o, a u
naseljima gde dominira albanski živalj, kao što je već uočeno, priro-
582
121
dni priraštaj za trogodišnji period se kreće od 30,9%. u Konjuševcu
do 38,0%. u Gornjoj Lapaštici. Taj prirodni priraštaj je mnogo puta
veći od prosečnog prirodnog priraštaja u niskonatalitetnim (a neupo-
redivo više industrijalizovanim ili privredno jačim) krajevima naše
zemlje. Prema tome, prvi korak ka podizanju životnog standarda
stanovništva ovog kraja treba da preduzme zajednica, kroz podizanje
kulturnog nivoa stanovništva. To će osetno uticati na smanjenje pri-
rodnog priraštaja, a slabiji pritisak malobrojnih mlađih generacija
omogućava sigurniju egzistenciju postojećem stanovništvu.
Ako se prirodni priraštaj u ovom kraju ne bi smanjio, za na-
rednih 20 godina broj stanovnika bi prevazišao 50.000, što znači da
bi bio blizu udvostručenom broju stanovnika iz 1961. godine.
583
122
Nacionalna struktura stanovništva 1953. 10•
Tabela 24.
-
Naselje Ukupno Albanci
stan. Broj '/o
Srbi
Broj •/, Broj .,,
Crnogorcl Turcl i ost.
Broj 'I•
584
123
Nacionalna struktura stanovništva 1961. 10•
Tabela 25.
Naselje
Ukupno
stan.
Albanci
Broj •/o
Srbi
Broj .,, Broj .,,
Cmogorci Ture! 1 ost.
Broj •/,
585
124
stanovništva u Malom Kosovu čine Albanci, a za njima sa znatno ni-
žim procentom dolaze Srbi i Crnogorci zajedno.
Razrađujući podatke o prirodnom priraštaju, zaključili smo da
broj stanovnika u ovom kraju prirodnim putem brzo raste, ali se zbog
stalnog iseljavanja stanovništva taj nagli porast za 1965. godinu ne
oseća tako vidno. Zbog tog iseljavanja stanovništva iz Malog Kosova
došlo je do jedne prilično neuobičajene pojave, koja je dovela do zna-
tnih promena u nacionalnoj strukturi toga kraja. Godine 1961. je u
24 sela u Malom Kosovu živelo preko 70°/o albanskog življa, što zna-
či u četiri sela više nego 1953. U procentima prikazano to ovako iz-
gleda. Albanaca je bilo 1961. 75,5°/o, Srba 19,0°/o, Crnogoraca 5,0"/o i
ostalih 0,5°/o. Ovde se, naprotiv, radi o pojavi da se broj slabije za-
stupljene narodnosti, tj. Srba i Crnogoraca, u međuvremenu smanjio.
Od 1953. do 1961. broj Albanaca je u Malom Kosovu porastao za
3262. Broj Srba se, međutim, smanjio za 192, dok se broj Crnogoraca
povećao za 85, a broj ostalih se takođe smanjio. Po selima to približ-
no ovako izgleda. Broj, odnosno procenat Albanaca, se od 1953. godi-
ne do 1961. na~očito povećao u Bajčini, Kiseloj Banji, Konjuševcu,
Lužanu, Radujevcu, Svetiju, Surkišu i Stedimu. Istovremeno je uče
šće Srba i Crnogoraca u skoro svim pomenutim selima u tom inter-
valu, znatno smanjeno. Broj Crnogoraca je u tom međuvremenu po-
rastao u: Balovcu, Ladovcu, Livadici, Mirovcu i Podujevu. Intere-
santno je da je broj Crnogoraca od 1953. do 1961. u Podujevu više
nego udvostručen, što pokazuje da se Crnogorci više orijentišu na
život u većim mestima, a manje na sela. Broj srpskog stanovništva u
Podujevu uvećan je samo za 36°/o, a Albanaca za oko 54°/o. Znači da
je tendencija naseljavanja u Podujevu pretežno zastupljena kod Cr-
nogoraca i Albanaca, a Srbi, tj. Srbijanci doseljeni iz susednih kra-
jeva oko Laba, teže ka iseljavanju iz ovog kraja. Poznato nam je da
su mnogi Crnogorci iz sela u Malom Kosovu prešli da žive u Poduje-
vo. To znači da je broj Crnogoraca u Podujevu uvećan pretežno lo-
kalnim migracijama, iz sela u grad. Albanci se u Podujevo doseljava-
ju takođe iz susednih sela, iz sliva Laba. Srbi, tj. pretežno Srbijanci,
manje se doseljavaju u Podujevo. Oni se po svoj prilici intenzivnije
iseljavaju iz Malog Kosova. Oni su doseljeni iz Zupe i iz sliva Topli-
ce. U poglavlju o migracijama videli smo da se Albanci iz Malog Ko-
sova sele prema Kosovu, dok se Srbij anci pretežno sele na severois-
tok, tj. u dolinu Morave.
Smatramo da osnovni razlog leži u ekonomskom potencijalu
Malog Kosova i sliva Laba uopšte, koji nije u mogućnosti da apsor-
buje svu radnu snagu, a broj stanovnika se brzo uvećava. S druge
strane, gradovi, industrijski i rudarski centri pružaju više mogućno
sti za zapošljavanje, pa se zbog toga poslednjih godina u našoj zem-
lji osetila tendencija preseljavanja seoskog stanovništva u gradove.
Srpsko i crnogorsko naseljeničko stanovništvo u ovom kraju je poz-
nato kao prilično dinamično. Ono se lakše odlučuje na preseljavanje
i zbog toga je ova pojava kod njih izrazitija. Naročito se lako »odva-
jaju od zemlje« mlađi ljudi, prihvatajući se uz to raznovrsnijih i u-
58(1
125
HALl,MOHAAHA CTPYKTYPA CTAHOBHMWTBA MAAOr KOCOBA
-~-:::-~:---ir- _ _....,n HACE/oM A 1 • ~·_"""1"". :--~~~,......,
P.'>
........
'<,!;/
o
~
AA.6.0BAU
CJltOBAu@
• PAAYJEl''I
K.&"4M6EI""
M6AHUM
2000CT.
CPIH
...
"""'
o
TYPQM M OCTA.AH
Skica 12.
587
126
nosnijih poslova. Zbog toga se to pokretljivije stane>vništvo lakše od-
lučuje na preseljavanje i bezbolnije se prilagođava novoj sredini. Al-
bansko stanovništvo je, međutim, još uvek inertno. Proces cepanja
porodičnih zadruga čak i u novije vreme sporije odmiče. Zemlja se u
širokim narodnim masama i danas smatra najstabilnijim izvorom pri-
hoda i nije čudo što se oni teže odlučuju na preseljavanja. Objektiv-
no posmatrano, i mogućnosti za zapošljavanje albanskog stanovništva
su manje, nego što te> uspevaju Srbi i Crnogorci. Procenat pismenog
albanskog stanovništva je neuporedivo manji u odnosu na procenat
pismenih Srba i Crnogoraca. Nepismeni i nekvalifikovani ljudi teže
obavljaju poslove na građevini, u rudniku, u fabrici, a da se i ne go-
vori o ustanovama gde je potrebna i odgovarajuća školska sprema.
Zato albansko stanovništvo u većini još uvek radije ostaje na svom
imanju, radeći zemlju, a samo se jedan manji procenat iseljava iz se-
la. Kod Srba i Crnogoraca ima nekih razlika, u C>dnosu na Albance.
Pokretljiviji su, za poslednje dve generacije relativno su se više selili
od Albanaca. To je učinilo da su napustili i mnoge patrijarhalne nor-
me koje Albance još uvek dosta sputavaju u rešavanju važnih život-
nih pitanja (proces cepanja porodičnih zadruga, sklapanja brakova,
neplaniranje broja dece u porodici i tome slično). Kvalifikaciona
struktura je kod Srba i Crnogoraca povoljnija, a to im otvara veće
mogućnosti za zapošljavanje. Ne srne se gubiti iz vida činjenica da
će se prosečan čovek sa malo škole, Srbin ili Crnogorac, lakše prila-
goditi u bilo kom kraju naše zemlje C>d sličnog Albanca koji se još u-
vek, zbog spleta mnogih okolnosti, najprijatnije i najsigurnije oseća
na Kosovu.
588
127
Starosna struktura stanovništva 1961. godine
Tabela 26.
-
Naselje Ukupno
0-14 .,, 19-59 .,, 60 I
vlle
.,,
-
Bajčina 1161 500 43,1 582 50,1 79 6,8
Balovac 926 388 41,9 454 49,0 84 9,1
Belo Polje 934 417 44,7 448 47,7 71 7,6
Brada§ 1389 828 45,2 829 45,3 132 9,5
Burlnce 272 113 41,5 130 47,8 29 10,7
Velika Reka 391 189 43,2 196 50,1 26 6,7
Glavnik 1627 736 45,4 755 48,4 134 6,2
Godišnjak 192 81 42,2 99 51,5 12 6,3
Gornja Lapaštlca 1819 793 43,5 886 48,0 140 7,7
Gomjd Slbovac 604 261 43,2 298 49,3 45 7,5
Grdovac 735 317 43,1 358 48,7 60 8,2
Donja Dubnlca 1888 777 41,6 926 49,8 161 8,6
Donja Lapalitlca 840 364 43,3 399 47,5 77 9,2
Donji Slbovac 241 98 40,7 118 48,9 25 10,4
Dumoš 794 356 44,8 361 48,0 57 7,2
Kačlbeg 223 87 39,0 108 48,5 28 12,5
Kisela Banja 348 178 51,1 151 43,4 19 5,5
Konjuševac 355 159 44,8 174 49,0 22 6,2
Ladovac 542 239 44,1 263 48,5 40 7,4
Letance 672 324 48,2 302 45,0 46 6,8
Livadica 208 67 32,5 117 56,8 22 10,7
Lug 887 311 45,3 321 46,7 55 6,0
Lužane 284 113 39,8 152 53,3 19 6,7
Merdare 179 66 36,9 97 54,2 16 6,9
Mirovac 309 123 39,8 155 50,l 31 10,1
Obrandža 1047 436 41,6 513 49,0 96 9,4
Penduha 311 148 47,8 148 48,9 17 5,5
Perane 580 265 45,5 258 48,1 47 8,4
Radujevac. 98 40 40,8 52 53,1 6 6,1
SveUje 954 429 45,0 462 48,4 63 6,6
Surklš 285 161 41,8 184 47,8 40 10,4
Sajkovac 696 362 42,6 435 48,6 79 0,0
Sledim 443 208 47,0 213 48,0 22 5,0
Podujevo 4870 2/100 45,1 2360 48,5 310 6,4
Ukupno 27160 11926 43,9 13122 48,3 2112 7,8
-
kraju ima mnogo dece. Starosna grupa od O do 14 godina starosti
procentualno je najviše zastupljena u: Bradašu, Glavniku, Kiseloj
Banji, Letancu, Lugu, Penduhi, Peranu, Svetiju, štedimu i Šajkovcu.
U ovim selima, na stanovništvo do 14 godina starosti otpada preko
45°/o, Radi poređenja sa Kosovom i ostalim delovima naše zemlje, po-
smatraćemo starosnu grupu od O do 19 godina u pomenutim selima.
Godine 1961. je u toj starosnoj grupi u Užoj Srbiji bilo 34,6°/o, u Voj-
vodini 33,2"/o, na Kosovu 51,2°/o, u Malom Kosovu 53,5°/o, a u pome-
nutim selima preko 55°/o stanovništva. Iste godine u užoj Srbiji na
starosnu grupu od 60 i više godina otpadalo je 10,5°/o, u Vojvodini
11,9"/o, na Kosovu 7,4°/o, a u Malom Kosovu 7,8°/o.
589
128
U Užoj Srbiji, na to nedovoljno sposobno stanovništvo za sa-
mostalni život, otpada 45,1•/o, u Vojvodini 45,1°/o, na Kosovu 58,6°/o a
u Malom Kosovu 61,3°/o. Međutim, na najmlađe stanovništvo (do 14
godina) i na najstarije (preko 60 godina starosti) u Malom Kosovu ot-
pada 51,7°/o. To su stvarno nesposobna lica za aktivan rad, jer je pr-
va grupa nedorasla a druga (najstarija) se takođe ne može ubrojati u
sposobno radno stanovništvo. Kakve posledice ovakva starosna stru-
ktura ostavlja na ekonomski položaj stanovništva u ovom kraju, naj-
bolje će pokazati podaci iz odeljka o privredi.
Videli smo da je vek žene na Kosovu kraći od veka muškarca
i da je to slučaj jedino u tom kraju u našoj zemlji. Međutim, poznato
je i to da se jedino na Kosovu javlja višak muškaraca do 50 godina
starosti. Najverovatnije da postoji čvrsta veza između učešća žena u
reprodukciji stanovništva i njihovog veka. Pominjali smo sela sa naj-
većim procentom dece. To su, između ostalih, Bradaš, Kisela Banja.
Letance i Lug. To su u isto vreme sela u kojima je u vreme ova tri
posleratna popisa broj muškaraca bio veći od broja žena. Naročito se
uočava veza između broja muškaraca, na jednoj, i prirodnog priraš-
taj a i nacionalne strukture, na drugoj strani.
U Livadici, Merdaru i Radujevcu je prirodni priraštaj niži od
sela u kojima živi skoro čisto albansko stanovništvo. U tim srpskim
i crnogorskim selima je procenat dece do 14 godina starosti znatno
manji od susednih, albanskih. U Livadici preko 10°/o čini stanovniš-
tvo od 60 godina, a sa sličnim procentom te starosne grupe ima samo
još pet sela u Malom Kosovu. Na kraju, u tri pomenuta sela je skoro
u sva tri popisa bilo više žena nego muškaraca. Smatramo da je to
stanje donekle uslovljeno i migracijama, u kojima svakako pretežno
učestvuje muško stanovništvo, ali ipak pretpostavljamo da pojava
nije toliko beznačajna.
Iz tabele o polnoj strukturi stanovništva po selima Malog Ko-
sova vidimo da je u ovom delu Kosova veći broj muškog od ženskog
stanovništva, a uzroci za tu pojavu se najverovatnije mogu tražiti u
pomenutim problemima karakterističnim kako za celo Kosovo, tako
i za Malo Kosovo. Međutim, u Malom Kosovu postoj i neka specifič
nost koja je vezana za opšte karakt-eristike populacionog razvitka u
ovom kraju.
Kada analiziramo podatke po godinama popisa i naseljima, uo-
čavamo da je 1948. godine u 16 naselja od (ukupno 34) dominiralo
muško stanovništvo. Godine 1953. je takođe u 16 naselja bilo više
muškaraca, dok se 1961. godine broj sela, u kojima je muško stanov-
ništvo bilo u većini, popeo na 22. Interesantno je I to da se taj odnos
u nekim selima od popisa do popisa menjao, ali zato ima i onih u
kojima dominira muško stanovništvo od prvog posleratnog popisa do
poslednjeg. To su: Bradaš, Godišnjak, Dumoš, Kačibeg, Kisela Banja,
Ladovac i Lug. Smatramo da ovu pojavu uslovljava više faktora, od
kojih se kao važan može smatrati položaj žene, njene dužnosti i pra-
va u porodičnoj zajednici. 2ena iz Malog Kosova vrlo rano stupa u
brak. Cesto mlade supružnice ni fizički nisu u mogućnosti da udovo-
590
129
Polna struktura stanovništva 1948, 1953. i 1961. godine
Tabela 27.
591
130
že leči od ženskog. Na to donekle zaista utiču i religiozna shvatanja,
kojih se više pridržava žensko stanovništvo. Sve u svemu, smatramo
da je položaj žene u društvenoj zajednici toga kraja, bar do sada, bio
relativno teži. To u proseku, pored ostalog, utiče na dužinu trajanja
veka ženskog stanovništva.
592
131
Profesionalna struktura stanovništva 1953. i 1961. 106
Tabela 28.
1953. 1981.
Aktivno stanovništvo Aktivno stanovništvo
o . o .
c>
Do o "Do >
o ·-
Naselje "1 ~ ""
•.... š~
::> "
Bajčlna 1116 342 30,8 45 4,0 1181 330 28,4 47 4,0
Balovac 922 291 31,8 51 5,5 926 257 27,8 50 5,4
Belo Polje 839 333 39,7 25 3,0 934 209 22,4 57 6,1
Brada§ 1262 381 30,2 43 3,4 1389 454 32,7 40 2,9
Burince 264 72 27,3 15 5,7 272 69 25,4 8 2,9
Velika Reka 401 140 34,9 7 1,7 391 127 32,5 18 4,6
Glavnlk 1442 459 31,8 49 3,4 1827 360 22,1 67 4,1
Godlinjak 175 42 24,0 2 1,1 192 58 30,2 9 4,7
G. Lapaštlca 1639 598 38,5 38 2,3 1819 448 24,6 115 8,3
Gornji Sibovac 523 138 26,7 39 7,5 604 121 20,0 42 7,0
Grdavac 597 229 38,4 25 4,2 735 207 28,2 62 8,4
Donja Dubnlca 1812 833 34,9 83 4,8 1868 631 33,8 109 5,8
D. Lapaštlca 765 245 32,0 15 2,0 840 238 28,3 29 3,3
Donji Sibovac 233 87 37,3 6 2,8 241 45 18,7 410 0,0
Dumoš 755 234 31,0 14 1,9 794 216 27,2 47 5,9
Kačibeg 210 93 44,3 11 5,2 223 72 32,3 9 4,0
Kisela Banja 303 75 24,8 9 3,0 348 90 25,9 17 4,9
Konjuševac 468 122 36,0 17 3,6 355 98 27,8 7 2,0
Ladovac 489 145 29,8 17 3,5 542 134 24,7 24 4,4
Letance 657 201 30,8 21 3,2 672 187 27,8 33 4,9
Llvadtca 220 88 40,0 3 1,4 206 101 49,0 9 4,4
Lug 605 173 28,8 18 3,1 887 144 21,0 37 5,4
Luta.ne 267 83 31,1 21 7,9 284 52 18,3 301 0,6
Merdare 185 80 32,4 18 9,7 179 37 20,7 14 7,8
Mirovac 303 121 39,9 24 7,9 309 105 34,0 20 6,5
Obrandža 1033 324 31,3 33 3,2 1047 235 22,6 57 5,5
Penduha 314 94 29,9 7 2,2 311 76 24,4 14 4,5
Pera ne 546 154 28,2 23 4,2 560 120 21,4 33 5,9
Radujevac 126 34 27,0 3 2,4 98 36 36,7 4 4,1
Svetije 812 228 27,8 36 4,4 954 272 28,5 44 4,6
Surkill 352 70 19,9 18 5,1 385 81 20,8 24 6,2
SaJkovac 819 296 38,l 29 3,5 896 248 27,7 33 3,7
Stedim 357 137 38,1 6 1,7 443 112 25,2 17 3,8
Podujevo 3253 433 13,3 541 16,6 4870 473 9,7 768 15,8
Ukupno 24064 7152 29,8 1313 5,5 27160 6443 23,7 1918 7,0
• Rudarstvo, industrija, šumarstvo, građevinarstvo, saobraćaj, promet,
zanatstvo, usluge i uprava. Za 1961. još I: komunalne delatnosti, kulturno-pro-
svetna delalnost .l zdravstvena delatnost.
'" Popis stanovnlltva 1953. Knjiga XV. Beograd, 1960, str. 109-111; Po-
pis s1anovniltva 1961. Knjiga XIV, str. 92-93.
593
132
Aktivno stanovništvo u Malom Kosovu radi pretežno u poljo"
privredi. Detaljne podatke za naselja možemo koristiti samo za po-
slednja dva popisa, ali je poznato da se stanovništvo ovog kraja odu-
vek, uglavnom, bavilo zemljoradnjom.
Sr e z I a p s k I - 1931.
Lica zaposlena u:
mušk. 26,3°/o
- poljoprivredi, šumarstvu i ribol. žensk. 12,1010
- industriji, zanatstvu, saobraćaju, javnim slu-
žbama, vojska 1 slobodna zanimanja mušk. 1,2°/o
mušk. 22,0'/o
- ii.drlavana lica žensk. 35 150/o
594
133
Izdržavana lica i ostali•
Tabela 29.
1953. 1961.
o . .„ o . .„
Naselje
cQ, >
~ c
o >"
ti=
.<:
::I "Q, >
o „~-
>"
·~
.<:
::I
.., !! ..,~ !! ~"
.., !! ..,~ !!
::> ~ N•
·~
~
o ::> ~ -~.
~
o
595
134
lom Kosovu za sada nema nikakvog industrijskog centra. Posmatra-
jući podatke po naseljima, uočavamo da je najviše pramena između
dva popisa u pogledu zanimanja nastale u: Belom Polju, Gornjoj La-
paštici, Grdovcu, Donjem Sibovcu i Dumošu. Karakteristično je da
iz ovih sela ima najviše zaposlenih u građevinarstvu. To ne samo u
ovim selima, nego od svih zaposlenih van poljoprivrede preko 38°/o
radi u građevinarstvu. Ne radi se o nekoj specijalizaciji u zanimanju,
već se stanovnici iz Malog Kosova najčešće zapošljavaju kao građe
vinski radnici i to van Malog Kosova, a najčešće na Kosovu.
O socijalnoj strukturi stanovništva u Malom Kosovu informa-
tivne podatke dobijamo iz tabele o izdržavanim licima. Kada tu ta-
belu analiziramo po naseljima, uočljivo je da je veliki procenat izdr-
žavanih lica u onim naseljima u kojima je visok prirodni priraštaj.
Naročito se uočava pojava da je broj i procenat izdržavanih bio veći
1961, nego 1953. godine. Ta pojava stoji u tesnoj vezi sa strukturom
zaposlenih, a možda i kriterijumi prilikom popisa imaju svog odraza.
Međutim, smatramo da mogućnosti za zapošljavanje ne rastu onim
tempom kojim odmiče broj stanovnika. Za sada ostaje otvoreno pi-
tanje kako će se taj problem rešiti. Poljoprivreda u ovakvom obimu
i ovakvoj formi, kakva danas postoji, neće biti u mogućnosti da ap-
sorbuje svu pristiglu radnu snagu, niti će moći da obezbedi potrebnu
egzistenciju brojno rastućem stanovništvu.
59(1
135
20 dinara, što je bilo veoma skupo za seljaka uopšte, a za siromašnog
posebno. Godine 1929. je završena zgrada u kojoj je otvorena niža
gimnazija. Ona je istovremeno bila i jedina škola te vrste u Malom
Kosovu.
Povezujući ove podatke sa stvarnošću, vidimo da stanovništvo
Malog Kosova rođeno do 1915. godine nije moglo skoro uopšte učiti
školu. U tom kraju, u nepismene mogu biti ubrojeni svi oni koji su
stariji od 55 godina. Ali to nije sve. U periodu između dva rata po-
stojale su samo srpske škole u Malom Kosovu, a gro stanovništva su
činili Albanci. Malo je albanske dece u to vreme posećivalo posto-
jeće škole. Zašto je to tako bilo, opšte je poznata pojava. Ne smatra-
mo potrebnim da se na tome zadržavamo. Karakteristično za ovaj
kraj je da je Malo Kosovo, u periodu između dva rata, bilo (u odnosu
na Kosovo) čak i po strani. Kako nije imalo železničku prugu, Malo
Kosovo je bilo povezano sa Prištinom dobrim kolskim putem. Za tu
vrstu saobraćaja rastojanje od 30 km (koliko ima od Podujeva do
Prištine) bilo je znatno. Stanovništvo ove male kotline je ekonomski
i administrativno bilo upućeno na Podujevo, a i samo Podujevo je
bilo veće selo. U jednom takvom poljoprivrednom kraju, gde su pri-
marni proizvodi malo traženi, nije bilo dinamične razmene proizvod-
nih dobara. Seljak je malo proizvodio, malo trošio, a još manje imao
mogućnosti da proda. Taj ekonomski momenat je diktirao tempo pro-
diranja novih shvatanja iz gradova, inače udaljenih, pa bi se moglo
reći da je Malo Kosovo skoro ostalo van dometa gradskih uticaja u
periodu između dva rata. Loša administrativna politika mesnih vla-
sti pružala je široke mogućnosti da svaki roditelj izbegne obaveze i
pošalje svoje dete u školu. Pritisnuti ekonomskim teškoćama i primi-
tivnim shvatanjem, mnogi roditelji, narvčito Albanci, koristili su te
»povoljne okolnosti« i ostavljali svoju decu kod kuće. Objektivno po-
smatrano, tom se stanovništvu ne može ni zameriti što je tako postu-
palo, jer u tom pogledu nije iblo nikakve izgrađene tradicije, a onaj
ko je bio dužan da to sprovede (lokalna vlast) nije bio dosledan. Sta-
novništvo Malog Kosova, kako albansko tako i srpsko, u tom perio-
du negovalo je pretežno svoju patrijarhalnu kulturu koja, razumlji-
vo, nije za potcenjivanje, ali na polju opismenjavanja tada nije mno-
go postignuta. Zbog toga je u Srezu lapskom, 1931. godine, od ukup-
nog stanovništva bilo svega 9,4 procenata pismenih i 90,6°/o nepisme-
nih, 10 • a u Jugoslaviji je tada bilo oko 45°/o nepismenih. U pismeno
stanovništvo su ubrajani i oni naseljenici koji su došli posle prvog
svetskog rata, a među kojima je ipak bilo više pismenih nego među
zatečenim stanovništvom. Broj pismenih je do 1941. godine rastao,
ali sporo. Za vreme drugog svetskog rata u Malom Kosovu škole nisu
stalno radile, pa je i za te četiri godine, još jednu generaciju normal-
no školovanje mimoišla. Zbog toga se može reći da je opismenjavanje
stanovništva ozbiljno započelo tek posle drugog svetskog rata. Koli-
ko se stvarno postiglo kroz analfabetske tečajeve i putem drugih for-
ioe Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine,
Knjiga III, Beograd, 1938, str. 59.
597
136
Obrazovna struktura stanovništva po naseljima
Tabela 30.
1963. 1981
D
•
~".
o;;-
„ ... "
s;;-I
„Oo"
o
„...
,.
...
~
-.
I
~o-
Naselje
.:!
·- ~-g~ ;e~.e ·- Cl ..:
"
... o.
„
... "
of
" o
„"'
o-
.i!l f
of
" o
5l
.e !~
"'~ ~~
o-s •
~„ $""·-
O>U e- o " o
!!-"' $.:!
z" "' „ "' „
Bajflna 1118
"'34,8 85,4 1181 31,4 88,8
Balovac 922 34,9 85,1 928 31,9 66,1
Belo Polje 839 23,1 78,9 934 25,3 74,7
Bradaš 1262 20,3 79,7 1389 22,6 '17,5
Burlnce 284 18,9 81,1 272 24,3 75,7
Velika Reka 401 26,7 73,3 391 28,6 71,4
Glavnlk 1442 23,9 78,1 1827 24,3 75,7
Godišnjak 175 13,1 88,7 192 18,8 81,2
G. Lapalltilca 1839 26,1 73,9 1819 22,5 77,5
Gornji Slbovac 523 41,5 56,5 804 33,1 66,9
Grdovac 597 28,B 71,2 735 23,5 76,5
Donja Dubnlca 1812 39,2 60,8 1888 33,5 88,5
D. Lapaltlca 765 23,5 76,3 840 22,9 77,l
Donji Slbovac -233 22,3 77,7 241 34,0 66,0
DwnoA 755 25,6 74,4 794 20,3 79,7
Kaflbeg 210 30,5 69,5 223 22,9 77,1
Kisela Banja 303 26,1 73,9 348 27,9 72,1
Konjuševac 468 32,6 67,5 355 31,3 68,7
Ladovac 489 30,9 69,1 542 25,8 74,2
Letance 657 18,9 81,1 672 20,1 79,0
Livadica 220 44,5 55,5 208 46,1 53,9
Lug 605 21,8 78,2 887 25,3 74,7
L•ižane 287 34,1 85,9 284 35,2 64,8
Merdare 185 59,0 41,0 170 35,2 64,8
Mlrovac 303 28,4 73,6 300 32,4 67,6
Obrand'a 1033 24,2 75,8 1047 25,2 74,8
Penduha 314 32,8 67,2 311 27,0 73,0
Pera ne 546 35,3 64,7 560 32,0 68,0
Radujevac 126 53,2 45,8 98 45,0 54,l
SveUJe 812 30,4 89,6 954 25,7 74,3
SurkU 352 37,2 62,8 385 20,6 70,4
šajkovac 819 24,0 75,1 896 25,1 74,9
štedim 357 23,8 76,2 443 30,2 89,8
Podujevo 3253 38,4 61,6 4870 34,8 85,2
Ukupno 24084 29,2 70,8 27160 28,2 71,8
• U ovu rubriku uvršćena su sva llca koja su završila četiri razreda os-
novne škole I sve ostale škole, podrazwnevajućl tu I fakultet.
598
137
vreme učenja i postignu neki rezultat on mora da se i dalje neguje,
što starije stanovništvo obično ne čini. Zbog toga na Kosovu i sada
ima dosta nepismenih. Najvažnije je to da se u posleratnim godinama
obaveznom školovanju dece prišlo sa mnogo više odgovornosti. Ko-
liko je bilo ukorenjeno shvatanje da školovanje dece nije obavezno,
najbolje ilustruje činjenica da i danas, posle više od 20 godina rada
na tom polju u nekim zabačenim selima u slivu Laba, izvesni rodite-
lji tom zahtevu daju otpor. Karakteristično je da su u najvećem bro-
ju slučajeva slični motivi diktirali ovu pojavu i u periodu između dva
rata i danas, a to su: izbegavanje materijalnih davanja koje zahteva
obavezno školovanje, odsustvo tradicije da deca pohađaju školu, že-
lja za sitnim iskorišćavanjem radne snage još nedorasle dece, i drugi
razlozi.
Kod kosovskog stanovništva je, pored svega, u posleratnim go-
dinama procenat nepismenih brzo opadao. Ta je pojava uslovljena o-
pismenjavanjem starijeg stanovništva i, naročito, stalnim prilivom
brojnih mlađih generacija koje su obuhvaćene obaveznim školova-
njem. Ovaj proces je bio karakterističan za celu Jugoslaviju, ali je
na Kosovu izuzetno došao do izražaja.
Procenat nepismenih
1953. 1961.
Jugoslavija 25,4 21,1
Kosovo 54,8 43,5
Malo Kosovo 70,8
599
138
zuju. Najbliža sela Podujevu su: Letance i Obrandža, a oba ova sela
se nalaze na spisku onih gde je procenat nepismenih 1953. godine bio
najveći. Znači, u tim selima ni tada nije bila razbijena tradicija otpo-
ra prema obrazovanju.
Međutim, nije dovoljno analizirati odnos pismenih prema nepi-
smenima. Mnogo ubedljiviju predstavu o kulturnom nivou nekog
stanovništva daju podaci o obrazovnoj strukturi. Iz date tabele se vi-
di da u Malom Kosovu sa školskom spremom (računajući tu sve od
četiri razreda osnovne škole do fakultetskog obrazovanja) ima samo
28,2°/o, dok je iste godine na Kosovu bilo s odgovarajućim školama
43,0°/o stanovništva. Stanovništvo Malog Kosova, tj. mlađe generaci-
je, ne završavaju ni potpunu osnovnu školu. Iz poslednjeg popisa se
vidi da je sa potpunom osnovnom školom 1961. godine bilo samo
2,2°/o od ukupnog stanovništva. U Jugoslaviji je tada sa tom školskom
spremom bilo 7,3°/o, a na Kosovu 4,4°/o stanovništva. Gimnaziju je
tada u Malom Kosovu završilo samo 0,1°/o, na Kosovu 0,5°/o, a u Ju-
goslaviji 1,2°/o stanovništva. Slični su odnosi i sa fakultetima i višim
školama.
Podaci iz popiloa pokazuju kakva je struktura u pogledu pisme-
nosti po naseljima bila 1953, i kako je obrazovna struktura izgledala
1961. godine u Malom Kosovu. Međutim, navešćemo i neke podatke
o tome kakva je situacija u celoj opštini u pogledu školstva, jer ne
raspolažemo podacima za Malo Kosovo.
Smatra se da je posleratni razvoj školstva na teritoriji opštine
Podujevo bio vrlo buran, kako u razvoju obrazovnih ustanova tako
i u rezultatima postignutim na polju vaspitno-obrazovne delatnosti.'''
Na teritoriji podujevske opštine 1965. godine bila je 41 osnovna ško-
la. Ako se podsetimo da je pre 25 godina bilo samo nekoliko nepot-
punih škola po selima, onda to već pućuje na izvesno pozitivno za-
ključivanje. Međutim, u tom kraju se ljudi bore još sa osnovnim prol
blemima. Na toj teritoriji ima samo 9 potpunih osnovnih škola, tri
šestorazredne, tri petorazredne i 26 četvororazrednih. U školskoj
1965/66. godini je u toj opštini bilo 9261 učenika u svim osnovnim
školama. Ovo istovremeno upućuje na zaključak koliko ta siromašna
opština treba da obezbedi pored ostalog, i obavezno školovanje.
Pored osnovnih škola, u Malom Kosovu postoji i jedna gimna-
zija. Prvo je to bila niža gimnazija, pa je školske 1961/62. godine pre-
rasla u potpunu. Te godine je ovu školu posećivalo 554 učenika, a
tendencija ej da što veći broj svršenih učenika osnovne škole dobije
i srednje obrazovanje. Normalno je očekivati da će ova gimnazija po-
većati procenat učenika sa tom školom, jer su sve do 1961. godine de-
ca koja su želela da nastave školovanje morala da napuštaju roditelj-
sku kuću i da se na strani školuju. Za većinu siromašnih roditelja
(kakvih je u ovom kraju dosta), to je bio nesavladiv materijalni pro-
blem.
Stanovništvo Malog Kosova je još uvek na vrlo nilokom obrazov-
nom stupnju i u tom pogledu se nalazi čak i ispod kosovskog proseka.
11 0 Podaci dobljeni Iz opštine Podujevo.
139
To postojeću situaciju čini težom u privrednom pogledu. Po našem
mišljenju, u kulturno-prosvetnom i obrazovnom nivou stanovinštva
leži najveći deo problema ovog kraja. Društvena zajednica bi trebalo
da učini mnogo veće napore da postojeće stanje poboljša, a čim kul-
turno-prosvetni nivo ljudi ovog kraja bude viši, problema će biti
manje. Međutim, i samo stanovništvo, odnosno nosioci društveno-po-
litičkog života, moraju da ulože dosta truda oko razbijanja onih pa-
trijarhalnih shvatanja koja štete napretku ovog stanovništva, dok na
drugoj strani treba da pothranjuju korisne patrijarhalne tradicije ko-
je ovaj, iako pretežno neobrazovan, narod poseduje.
Na kraj u ovog pregleda o stanovništvu Malog Kosova osećamo
potrebu da kažemo nešto o tim ljudima uopšte.
Zao nam je što konstatujemo da se to stanovništvo nalazi na
nižem stupnju u pogledu njegove obrazovne strukture. Međutim, sa
velikim zadovoljstvom zaključujemo da ti ljudi u međusobnom op-
hođenju imaju svoje stroge principe koji stvaraju jednu specifičnu
(ako se može reći kulturnu) sredinu. Patrijarhalna shvatanja tamo
žive svojim »punim« životom, naročito kod albanskog življa, jer ih
ljudi neguju. Smatramo da iz patrijarhalnog načina života mnogo što
šta treba odstraniti, ali treba zadržati ono što ljudima toga kraja dje
obeležje humanizma, iskrenosti, odanosti i međusobnog poštovanja.
Stičemo utisak da sve stanovništvo toga kraja - Albanci, Srbi i Cr-
nogorci, bez obzira na različitu nacionalnu i religioznu opredeljenost,
ipak osećaju jedni druge svojima. Oni su se decenijama zbližavali na
krupnim životnim problemima, a to je bila borba za skromnu život-
nu egzistenciju. U međuvremenu su se oni i sukobljavali na sitnim
pitanjima iz svakodnevnog života (što je normalna pojava za svaku
društvenu zajednicu), ali su ih krupni probli!mi i pored toga zbližili.
Smatramo da o ovim tekovinama treba voditi računa, jer skro-
mni stanovnici Malog Kosova do njih nisu lako došli.
601
PRIVREDA
Tabela 31
1953. 1981.
:S .c
• .c • •
.c ·~
c
g~ o·~ ~ o c g·~ >
"'o ca..~~ ·~
li " >
"'o
·~
....
~
Naselje c.-
Sl !
;:i~
"~
........ "
-!!
„s
" c
:::>~
Sl li "~
;:i " • ;:i "
POLJOPRIVREDA
U dosadašnjem pregledu o stanju u privredi Malog Kosova uo-
čili smo da je poljoprivreda glavna privredna grana u tom kraju. Ka-
rakteristično je da ona čini više od tri četvrtine ukupne proizvodnje,
da se nalazi na niskom stupnju razvoja, da je predstavljena uglavnom
individualnim gazdinstvima, na kojima se proizvode p,retežno žitari-
ce, da preovladava sitan posed, da je ovaj kraj gusto naseljen, da ima
znatnih viškova radne snage, itd. Sve konstatovane činjenice potreb-
no je donekle objasniti da bi se bolje sagledali problemi sa kojima se
bori stanovništvo Malog Kosova. Smatramo da se ti ljudi nalaze u
teškom položaju; zato što žive u krajnje nerazvijenoj privrednoj sre-
dini, a zatim što su mogućnosti za rešenje postojećih problema done-
kle ograničene. Po mišljenju ljudi koji su odgovorni i pozvani da re-
šavaju privredne probleme u tom kraju, rešenje treba tražiti prven-
stveno u zapošljavanju viška radne snage van poljoprivrede. Među
tim, u Malom Kosovu pre svega treba težište usmeriti ka moderniza-
ciji poljoprivrede, po našem mišljenju, pa tek onda koristiti ostale
mogućnosti.
Tabela 32.
Stanovllštvo Domaćinstva
~ '"
Naselje o=
c .
e
o> "
.., .!!!
"''f
=> ·~ ~
oC
š& ~·-
1%1 ""
(1 I I
150
vršine zauzimaju oko 80°/o celokupne površine. U tim istim selima su
skoro sve obradive površine predstavljene oranicama i baštama.
Voćnjaci i vinogradi su zastupljeni malim površinama u Malom
Kosovu. Poznato je da albansko stanovništvo istočnog dela Kosova i
Malog Kosova nema razvijenu tradiciju u gajenju voća, a vinovu lozu
takoreći i ne sade. U Malom Kosovu, kao što smo videli iz nacionalne
strukture, ima manje srpskog i crnogorskog stanovništva. To utiče
na ovu pojavu. Međutim, setimo li se već iznetih činjenica da neki
Srbi iz Malog Kosova vode poreklo iz krajeva koji su poznati kao
voćarski i vinogradarski, čudno je da je voćarstvo i vinogradarstvo
u Malom Kosovu relativno slabo razvijeno. Ovu pojavu je u mnogo-
me uslovila klima. Malo Kosovo je visoka kotlina. Mrazevi se javljaju
u drugoj polovini maja i u septembru. S druge strane, stalni uticaji
hladnijeg vazduha sa Kopaonika najverovatnije negativno utiču na
voće i vinovu lozu. Kada pogledamo zastupljenost voćanjaka i vino-
grada po naseljima, vidimo da ih najviše ima u: Balovcu, Velikoj Re-
ci, Glavniku, Gornjem Sibovcu, Gornjoj Lapaštici, Donjoj Dubnici,
Konjuševcu, Livadici, Lužanu, Peranu, Radujevcu i Surkišu. Na os-
novu podataka sa terena, smatramo da je ovakav raspored voćnjaka
i vinograda imao izvesne veze sa rasporedom srpskog i crnogorskog
stanovništva u vreme popisa. Treba naglasiti i to da sve crnogorsko
stanovništvo u Malom Kosovu nema sklonosti za gajenje voća i vino-
ve loze. Prema tome bi.se moglo zaključiti da su najrevnoosniji uz-
gajivači voća u Malom Kosovu Srbijanci, a zatim dolaze Albanci i
Crnogorci.
Među ostalim površinama, koje nismo uvrstili u obradive, naj-
značajnije mesto zauzimaju livade, pašnjaci i šume. Kratko bi se mo-
glo reći da atare sela Malog Kosova predstavljaju: oranice i bašte,
livade, pašnjaci i šume, jer pomenutim kategorijama zemljišta pri-
pada ukupno 94,9°/o od ukupno postojeće površine. Posmtrano pose-
bno, livadama i pašnjacima pripada 15,Q'l/o ukupne površine, a isto
toliko zauzimaju i šume. Ima sela u kojima preko 20°/o ukupne povr-
šine otpada na livade i pašnjake, i to su: Bajčina, Bradaš, Velika Re-
ka, Donja Dubnica, Livadica, Merdare, Obrandža, Perane i štedim.
A tari pomenutih sela se nalaze delimično i na obodu kotline i ti delo-
vi su i predstavljeni livadama i pašnjacima. Posmatrajući rasprostra-
njenje šumskih površina, vidimo da su one najviše zastupljene u ata-
rima: Burinca, Godišnjaka, Gornje Lapaštice, Grdovca, Kisele Banje,
Konjuševca, Ladovca, Mirovca, Penduhe i Sajkovca. Sva ova sela na-
laze se u blizini kotlinskog oboda i na njemu samom, a već je rečeno
da su šume razvijene po kotlinskom obodu, pretežno na zapadnoj i
jugozapadnoj strani.
Na bare i neplodno zemljište otpada 2,7°io ukupne površine. Ka-
rakteristično je da ovih površina ima u svim selima Malog Kosova, a
pitanje je da li i neplodno zemljište zaista i mora ostati neplodno i
i da li postojeće bare nije moguće meliorisati? Ova pojava još uvek
pokazuje na karakter ekstenzivne poljoprivrede (zastupljen u Malom
Kosovu). Kada ovo komentarišemo mislimo na pojavu koja nam je
612
Tabela 33. Struktura obradivih i ostalih površina
·--·
Obradive površine Ostale površine
Naselje
ha .,, ha O/o• .,,
ha ha .,, ha.,, ha .,, ha.,, xa.,,
Ukupno Oranice i bašte Voćnjaci Vinogradi Ukupno Livade i paš. Sume Bare i neplodno
Bajčina 402 ffl,7 389 65,5 10 1,7 3 0,5 192 32,3 133 22,4 31 5,2 26 4,7
Balavac 403 66,8 390 64,6 12 2,0 1 0,2 200 33,2 106 17,6 74 12,3 20 3,3
Belo Polje
Bradaš
340
428
75,9
75,6
337
426
75,2
75,2
3
2
0,7-
- -
0,4
106
138
24,1
24,4
54
122
12,l
21,6 -
35
-
7,8 19
16
4,2
2,8
Burinae 97 35,5 97 -
35,5 - - - 178 84,5 6 2,2 182 59,4 8 2,9
Velika Reka
Glavnik
149
536
52,8
72,9
144
520
51,0
70,7 14
5
1,9
-
1,8 -
2 0,3
133
199
47,2
27,1
87
100
30.9 31
13,6 80
11,0
10,9
15
19
5,3
2,6
Godišnjak
Gornja Lapaštica
77
632
49,4
57,7
77
609
49,4
55,6
- -
23
-
2,1 -
- 79 50,6 li 7,0 87 43,0
- 463 42,3 109 10,0 312 26,5 42 3,8
I 0,6
Gornji Sibovac
Grdovac
220
212
80,9
57,2
215
207
79,1
55.8
5
5
--
1,8 -
1,4 -
52
159
19,1
42,8
32 11,8 12
29 7,8 122
4,4
32,9
8
8
2,9
2,1
Donja Dubnica 833 62,6 809 60,8 22 1,7 2 0,1 498 37,4 282 21,2 189 12,7 47 3,5
Donja Lapa§tica
Dcinji Sibovac
315
90
67,0
73,8
310
69
68,0
73,0
5
I - -
0,8
-
1,0 - 155
32
33,0
26,2
49
16
10,4
13,l
84
10
17,9
8,2
22
6
4,7
4,9
Dumoš 252 68,7 249 87,6
- -
I 0,4 2
- -
0,7 32 11,3 20 7,1 -
3,5 - -
- 12 4,2
°'-
..., Kačibeg
Kisela Banja
78
104
93,0
45,4
78
104
93,0
45,4 -
8 7,0 3
- - - 125 54,6 13 5,7 98 42,8 14 6,1
3 3,5
Konjuševac 178 58,2 170 55,6 7 2,3 1 0,3 126 41,B 43 14,1 76 24,8 9 2,9
Ladovac
Letance
192
230
61,7
80,2
190
227
61,1
78,l
2
3
- --
0,6
1,1 -
119
57
38,3
19,8
27
39
8,7
13,6
81
I
26,1
0,3
li
17
3,5
5,9
Livadica 112 64,8 105 80,7 6 3,5 I 0,6 61 35,2 51 29,4 6 3,5 4 2,3
Lug
L'1žane
207
92
79,9
74,8
207
89
-
79,9
72,4 3
--
-
2,4
-
-
52
31
20,1
25,2
40
13
15,5
10,6
-
14
- 12 4,6
11,4 4 3,2
Merdare
Mirovac
BI
120
47,4
43,6
81
118
-
47,4
42,9
•
2
-
-
0,7 -
- 90 52,8 49 28,6 25 14,6
- 155 58,4 48 17,5 100 36,4 7 2,5
18 9,4
Obrandža
Penduha
326
138
69,4
59,2
319
135
ffl ,9
57,9
7
3
-- -
1,5
1,3
- 144 30,8 Ili 23,6 12 2,5 21 4,5
95 40,8 17 7,3 74 31,8 4 1,7
Pera ne
Radujevac
190
49
73,6
92,4
184
46
71,3
88,8
6 2,3 -
3 5,6 --
- 89
4
28,4
7,6
52
3
20,2 -
5,6 -
-
-
18
I
6,2
2,0
Svetije 337 83,8 331 82,3 6 1,5 - - 85 16,2 48 11,9 I 0,3 16 4,0
Surki!
šajkovac
142
370
81,6
85,4
139
366
79,9
84,7
3
4
1,7 -
--
0,7
- 32 18,4 29 16,7 - -
- 196 34,6 36 6,4 148 26,1 12 2,1
3 1,7
(> 14
153
mlja nije više osnovni uslov egzistencije. Nema više idealizacije ži-
vota na selu, niti one gladi i borbe za zemlju kakva je bila karakte-
ristična za predratni period. To se može uočiti posmatrajući različite
pojave, počev od težnje za kupovinom zemlje, orijentaciji omladine
prema poljoprivredi, udaji, društvenom značaju individualnih vlasni-
ka na selu, sporovima na sudu i sl. 120
Iz svega izlazi da je u jednom delu naše Republike pojačana
ponuda zemlje na prodaju, ali to je naročito došlo do izražaja u Voj-
vodini. Od ukupne površine u hektarima, koju je otkupio socijalisti-
čki sektor 1959. godine, 900/o je kupljena u Vojvodini. Tamo gde je
pritisak radne snage manji, tamo je i prodaje više. •Na užem podru-
čju Srbije i Kosmeta - gde su porodice po broju članova zadržale
još staro patrijarhalno obeležje, zemlja je uslov obezbeđenja dohot-
ka i neka vrsta socijalnog osiguranja za starije članove. Zemlju pro-
daje mali broj onih seljaka koji potpuno likvidiraju svoje individu-
alno gazdinstvo na selu, a nemaju bliže članove domaćinstava koji će
i dalje ostati na individualnim gazdinstvima. Međutim, to je mali
broj. Naprotiv, veliki broj seljaka ostaje vezan za zemlju, jer nema
mogućnosti da prema svojoj radnoj snazi i umešnosti nađe odgova-
rajuće radno mesto koje će mu obezbediti egzistenciju. 121
Postavlja se pitanje kako će se u Malom Kosovu rešiti problemi
koji proizilaze od opšte prenaseljenosti. Poznato je da na Kosovu, u
proseku, na 100 hektara obradive površine živi znatno više stanovni-
ka nego u drugim delovima naše zemlje. U kolikoj meri su razlike
došle do izražaja najbolje će pokazati podaci koji su zaista u i?.vesnoj
meri različiti, jer potiču iz raznih izvora, ali se na osnovu njih opšte
predstave bezuslovno mogu steći.
615
154
Bro; poljoprivrednog stan.ovntJtva na 100 ha obradive površine 1960.
Jugoslavija 95
Srbija 83
Uže podrutje Srbije 91
Vojvodina 63
Kosovo 147
61(>
155
Agrarna neseljenost 1953.
Tabela 34.
!:
•
„.<: „.
'8...:„ c 8. ..,,_„> ...; .... ~
!! . ~
o„
......... 8. „ 8.
Naselje „> ~
s' ...„
"'o .liO
c „ -c o'> "
c c ....
„
·-"'os·-„c
M-e
"' c
·-
oo >
·- ~.c
:g ~
8. i;
o c
·- „ „"' co> "'„
"'
~
.o> M C M OS M- o!!"'
M 0
o lll p. c lll "' p. "'
617
156
Agrarna naseljenost 1961.
Tabela 35.
„c: .: „
. 'e
c: >
.
"s„
c.oc:
•U
.o
E o. D..C
0
.
M
'
8. „ '
>
o .!!~ 8.. =-
o "Cf 1'11 • „ .,,
8.....; .c: ...; o
c: o
~~
·~- :>
o „c: 8.
D.
!! .c „
c:
Naselje
·-""„ ". -...„
~
OM
c:
.Q
'i: „
~
o
0~80~
·- D.
c >Ili ~ :.:;> o
§'š:g&.~
·->
D. o
o c
·-
M c:>
o.~
c ·-
"'
~ >
c·->
o ""„
"'e
8> e-
-~
lll c
o .c
M-
D. Š·-i!;-E
=-~
if~
~s M
~ ~.g
618
157
Broj poljoprivrednog stanovništva na 100 ha obradive površine
Tabela 36.
„•
„> g. „ "~·-
. c. >•
·~ :!>> •U ·~ „.
~j 8.~ 01! o c "'.
"'
Naselje „c1':·-
~c
"„ o ~~o
l" s"' 8. 01!
~j E ..........• ..... co
o e-
111 8.
e!io
"' 111 "' -
(>20
Tabela 37. Stniktura zasejanih površina u hektarima i procenUm11
-
Ukupno u-
Naselje sejane po-
vršine
-- -
Pšenica
ha
--
D/o~
Kukuruz
ha 'fo
Raž, ječam i ovas
ha '!o
Inđ.
ha
bilje
•Jo ha '!o ha .,,
Povrt. bilje Stoč. bilje
Naselje
Bajčlna 18 130 7 30
Belovac 24 130 11 16
Belo Polje 1 100 1 10
Brada§
Burince
2 100 - 15
7
Velika Reka 40
Glavnlk 41 70 15 76
Godišnjak 15
Gornja Lapaltlca 8 8 16
Gornji Sibovac 1 65 1 3
Grdovac 1 42 3 5
Donja DubnJca 25 350 16 9
Donja LapaAtica 5 27 4 15
Donji Slbovac 2 55 11
Dumol 10 72 7 30
Kačlbeg 35 8
Kisela Banja 20
Konjuševac 4 3 18
Ladovac 3 53 1 8
Letance 10 110 5 10
Livadica 40 5 4
Lug 6 1
Lužane 2 40 4 15
Merdare 3 20 2
Mirovac 15
Obrandžu 13 68 10 43
Penduba 14 30 7
Perane 10 80 5 5
Radujevac 2 15 5
Svetije 39 110 10 50
Surklš 5 38 3 25
Sajkovac 18 75 3 20
štedim 58
Podujevo 18 250 8 20
Ukupno 283 2249 130 472
625
164
poljoprivrednoj zadruzi ljudi iz tog kraja nisu gledali neku perspek-
tivu. Međutim, smatramo da bi se i tako sitni oblici društvenog gaz-
dinstva mogli korisno uklopiti ako bi se prema njima formirao pra-
vilan odnos, a pogotovu onda kad bi to za zaposlene bio jedini izvor
prihoda.
Posedovna struktura
U Malom Kosovu je 1961. godine bilo 4337 domaćinstava i 27160
stanovnika, što znači preko 6 stanovnika na jedno domaćinstvo. Iz
posedovne strukture vidimo da je u istom tom kraju, gde se stanov-
ništvo pretežno bavi poljoprivredom, gotovo svako peto domaćinstvo
bez zemlje. Tačnije, 20,6°/o domaćinstava u Malom Kosovu ne posedu-
je nikakvu površinu. Kako je u tom kraju procenat aktivnog stanov-
ništva koje radi van poljoprivrede vrlo mali, smatramo da taj veliki
procenat domaćinstava bez zemlje negativno utiče na opšte ekonomsko
i socijalno stanje stanovništva. Stanovništvo većine domaćinstava 11
Malom Kosovu pretežno poseduje male obradive površine. Do tri
hektara zemlje ima 43,2°/o domaćinstava. Tu su uračunata sva doma-
ćinstva od onih koja imaju 0,5 do onih koja poseduju puna tri hekta-
ra zemlje. Videli smo da se u tom kraju pretežno seje pšenica i ku-
kuruz, a sada vidimo c;la od tih poljoprivrednih kultura sa malih po-
vršina živi skoro pola stanovništva toga kraja. Kad se bezemljaši i
oni koji imaju posed do tri hektara uvrste u jednu grupu, vidimo da
na njih otpada 63,8°/o domaćinstava u Malom Kosovu. Posmatrajući
imovinske, tj. posedovne odnose po naseljima, vidimo da bezemljaša
ima najviše u: Lužanu, Merdaru, Peranu, Surkišu, Svetiju, Donjem
Sibovcu, Bajčini, Gornjoj Lapaštici, Konjuševcu i Mirovcu. Postavlja
se pitanje, od čega to stanovništvo po selima Malog Kosova živi, kada
nema svoje zemlje.
Razlozi koji uslovljavaju ovakvo stanje su vrlo različiti. Posto-
je domaćisntva iz kojih je glavna radna snaga zaposlena van gazdin-
stva. Drugu grupu čine ona domćinstva čiji su stanovnici jednim de-
lom iseljeni, a u kući su ostali samo ostareli roditelji. Kako nisu u
mogućnosti da sami obrađuju zemlju, oni je najčešće prodaju, a sami
se bave obradom okućnice. Ima i onih koji se samo s vremena navre-
me pojave, a žive kod svoje dece u gradovima. Smatramo, međutim,
da najveću grupu bezemljaša čine oni koji su samo fiktivno odvojeni
od porodične zadruge, zbog administrativnih prepreka i ekonomskih
razloga, pa se kao odvojeni u svakom zvaničnom dokumentu i dekla-
rišu.
Naveli smo sela u kojima je u vreme popisa bilo najviše beze-
mljaša. Ako pogledamo brojni raspored domaćinstava bez zemljišnog
poseda, uočavamo da se, od ukupno 894 domaćinstava bez zemlje, u
Podujevu nalazi 568. Na sva sela u Mialom Kosovu dolazi 326 doma-
ćinstava bez zemlje. Slični razlozi uslovljavaju i izrazitu usitnjenost
poseda u ovom kraju.
626
Tabela 39. Posedovna struktura u hektarima prema podacima iz 1961. godine
Naselje
Ukup~o Bez zemlje
domaćin
stava BroJ
. 01o Broj .,,
Do 3 ha 3 do 5 ha
Broj '!o
--
Broj .,,
5 do 8 ha
Broj .,,
8 do 10 ha 10 do 15 ha
Broj •/,
Bajčina 195 27 13,9 90 48,1 48 24,8 28 13,3 4 2,1
Balovac 189 13 7,7 85 50,2 42 24,9 25 14,8 4 2,4
Belo Polje 120 2 1,7 66 55,0 30 25,0 17 14,1 3 2,5 2 1,7
Bradaš 189 12 8,3 Ili 58,7 46 24,4 13 6,9 4 2,1 3 1,8
Burince 38 I 2,8 18 47,4 15 39,5 4 10,5
Velika Reka 81 I 1,6 27 44,3 26 42,7 5 8,2 I 1,6 I 1,6
Glavnik 217 18 8,3 94 43,3 60 27,6 28 12,9 14 6,5 3 1,4
Godišnjak 30 8 28,7 li 38,7 7 23,3 4 13,3
Gornja Lapaštica 285 35 12,3 137 48,1 59 20,7 39 13,3 12 4,2 4 1,4
Gornji Sibovac 92 9 9,8 50 54,3 25 27,2 6 8,5 I 1,1 I 1,1
Grdovac 96 8 8,4 41 42,7 19 19,8 20 20,8 I 1,0 7 7,3
Donja Dubnica 303 30 9,9 108 35,0 73 24,1 63 20,8 22 7,2 9 3,0
Donja IlapašUca 119 li 9,2 80 50,4 24 20,2 18 13,5 7 5,9 I 0,8
Donji Sibovac 38 5 13,2 18 42,I 10 28,3 7 18,4
°'...,
N Dumoš 104 8 7,7 81
18
58,6
54,5
23
12
22,1
38,4
li
2
10,6
6,0
I 1,0
3,1
Kačlbeg 33 I
Kisela Banja 42 I 2,3 19 45,1 li 26,2 7 18,7 2 4,8 2 4.8
Konjuševac 52 6 11,6 13 25,0 15 28,8 10 19,2 6 11,6 2 3,8
Ladovac 86 4 4,6 39 44,2 32 37,2 9 10,5 I 1,2 2 2,3
Letance 95 10 10,5 52 54,8 23 24,2 8 8,4 2 2,1
Llvadica 51 5 9,9 28 51,0 10 19,6 9 17,6 I 2,0
Lug 85 2 2,3 52 61,2 17 20,0 10 11,8 4 4,7
L•1žane 47 14 ~,8 18 34,0 9 19,2 7 14,9 l 2,1
Merdare 39 10 ,8 18 48,0 5 12,8 5 12,8 I 2,6
Mirovac 81 7 11,5 21 34,4 14 23,0 li 18,0 5 8,2 3 4,9
Obrandža 180 28 18,2 78 47,5 27 16,9 24 15,0 8 3,8 I 0,8
Penduha 47 3 8,4 li 23,4 13 27,6 14 29,8 2 4,3 4 8,5
Per.me 84 20 23,8 32 39,l 16 19,0 12 14,3 3 3,8 I 1,2
Radujevac 17 2 11,8 5 29,4 7 41,2 3 17,6
Svetije 131 18 12,2 54 41,2 41 31,3 15 11,5 5 3,8
Surklš 82 9 14,5 39 58,0 13 21,0 4 8,5
Sajkovac 128 7 5,5 32 25,0 39 30,5 38 29,7 12 9,3
Stedim 78 4 5,2 38 47,4 22 29,0 9 11,8 4 5,3 1 1,3 ....
Q)
Podujevo 985 566 57,7 347 35,2 52 5,3 13 1,3 2 0,3 3 0,3 CJI
Ukupno 4337 894 20,6 1872 43,2 669 20,5 498 11,4 135 3,1 51 1,2
166
Velika domaćinstva, tj .manje i veće porodične zadruge, su u
Malom Kosovu najčešće sastavljena od nekoliko užih porodica. Pri-
likom popisa se u većem broju slučajeva svaka porodica iz porodične
zadruge upisuje kao posebno domaćinstvo. Zbog toga se zajednički
veći zemljišni posed razbije u manje delove i zato se stiče relativno
pogrešna predstava o usitnjenosti poseda, mada on stvarno i nije mo-
žda veći, kada se pojam porodice izjednači sa pojmom domaćinstva.
Smatramo da je teško doći do prave predstave o stvarnim imovin-
skim odnosima na selu uopšte, a u ovom kraju posebno.
Iz svega do sada rečenog u poglavlju o migracijama stanovniš-
tva u privredi, sa sigurnošću možemo konstatovati da u Malom Ko-
sovu ima mnogo stanovnika, da to stanovništvo do danas nije sebi u-
spelo da stvori relativno zadovoljavajuće ekonomske uslove za sva-
kodnevni život, da obradive zemlje ima manje nego što je potrebno,
da je stanovništvo neracionalno koristi i slabo obrađuje i na kraju
da je sigurno da su posedi mali, bez obzira da li pripadaju porodič
nim zadrugama ili manjim domaćinstvima.
Ubedljivo se iz podataka vidi da na domaćinstva koja poseduju
zemlju od 0,5 do 5 hektara površine - otpada 63,7°/o. Kada ta doma-
ćinstva uvrstimo u istu grupu sa bezemljašima, vidimo da na njih
zajedno dolazi 84,3°/o od ukupnog broja domaćinstava. Bez obzira ka-
kva je unutrašnja podela u domaćinstvu, poznato je da su ona u pro-
seku velika, a kao što vidimo
•
posed pretežno mali .
Procenat domaćinstava sa većim posedima je mali. Sa posedom
od tri do pet hektara najviše ima domaćinstava u: Burincu, Godiš-
njaku, Kačibegu, Ladovcu, Radujevcu, Svetiju i Sajkovcu. U atarima
ovih sela, izuzimajući Svetije, ima dosta šume, pa smatramo da te
površine utiču na uvećanje poseda. Na posede od pet do 8 hektara
otpada samo 11,4°/o domaćinstava, na veće, tj. od 8 do 10 hektara,
3,1°/o, a preko 10 hektara ima samo 1,2°/o domaćinstava u Malom Ko-
sovu.
Iz pregleda o posedovnoj strukturi datoj u tabeli vidimo da ti
tom pogledu stanje u Malom Kosovu nije zadovoljavajuće. Tenden-
cije razvoja posedovnih odnosa u tom kraju su svakako usmerene ka
daljem usitnjavanju. Porodične zadruge, koje još uvek egzistiraju
kao čvrst oblik društvenog života, u perspektivi najverovatnije neće
biti tako brojne, a cepanje zadruga povlači za sobom neminovno da-
lje usitnjavanje poseda, što posredno negativno utiče na ekonomični
je iskorišćavanje postojećih površina.
628
167
le u kojoj je dat pregled o poljoprivrednim mašinama u Malom Ko-
sovu vidimo da je taj fond mali. Dok je ralo, kao sredstvo za obradu
zemlje, iz mnogih krajeva naše zemlje još odavno izbačeno, u selima
Malog Kosova još uvek ima 30 rala, što bi u proseku značilo jedno
ralo na jedno selo. Međutim, iz tabele vidimo da najviše rala ima u:
Gornjoj i Donjoj Lapaštici. Pošto u ova dva sela ima mnogo rala naj-
verovatnije da se i sada upotrebljavaju za obradu zemlje.
Bajčina 118 43 1 1
Da lovac 123 20 51 2 3 1 I
Belo Polje 108 12 38 3 2 1 1
Bradaš 128 2 1 50 1 1
Burince 33 10 7
Velika Reka 45 6 12 1 1
Glavnik 166 13 72 12 8 1
Godišnjak 25 3
Gornja Lapaštlca 197 8 2 63 3 3 3
Gornji Slbovac 70 9 35 3 1 1
Grdovac 76 4 46 2 4 1 2
Donja Dubnlca 244 9 J)9 3 8 2 4
Donja Lapaštlca 90 11 4 28 3 2 1
Donji Sibovac 21 3 12 1
Dumoš 73 1 10 31 2 1 1
Kafibeg 20 9 2
Kisela Banja 31 1 10 1 1
Konjuševac 47 4 18 4
Ladovac 83 1 6 8 1
Letance 60 23 1
Livadica 35 12 21 2
Lug 71 2 24 3 1
Lužane 29 9 1 1
Merdare 23 12 2
Mirovac 42 13 1
Obrandža 100 1 48 2 1 1 3
Penduha 41 1 5 18 3 1 2 1 3
Pera ne 52 1 11
Radujevac 14 3 8 2
Svetije 90 15 42 1 2 1 1
Surklš 41 7 20 2 1
Sajkovac 99 28 55 1 1
Stedim 57 8 25 1
Podujevo 143 2 13 72 6 10
Ukupno 2575 30 191 1035 53 58 20 16 17
• S1l§nice za vote.
629
168
Sva ostala sredstva za preoravanje zemlje svrstana su u jednu
grupu - plugove. Plugovi su u ovom kraju po kvailtetu i veličini
različiti. Obično su to mali i slabi plugovi sa jednim raonikom. Videli
smo da u Malom Kosovu ima čisto poljoprivrednih domaćinstava oko
1987, a ukupno poljoprivrednih i mešovitih 3005. Međutim, broj plu-
gova (2575) je manji od ukupnog broja domaćinstava koja se potpu-
no ili delimično bave poljoprivredom. Jedno veće poljoprivredno do-
maćinstvo svakako ne može svoje potrebe u potpunosti da podmiri
jednim plugom. Znači da u Malom Kosovu ni ovo najelementarnije
sredstvo u obradi zemlje nije, po svoj prilici, zastupljena u dovolj-
noj meri. Krave se u ovom kraju mnogo upotrebljavaju kao radna
stoka, a pored njih ima bivola, volova i konja, Kad krava služi kao
radna stoka, a slab plug kao osnovno sredstvo u obradi zemlje, jasno
je kakvi i koliki se prinosi mogu očekivati sa tako obrađene zemlje.
Sigurno je da je takva obrada zemlje daleko od savremenog načina
obrade.
I ostali inventar poljoprivrednih mašina i oruđa u Malom Ko-
sovu je, kao što iz tabele vidimo, vrlo oskudan. Posle plugova na bro-
ju je najviše drljača. Iako je ona neophodna u obradi zemlje, ipak
je u proseku ima samo svako drugo poljoprivredno domaćinstvo. Po-
znato nam je i to da sve drljače nisu po kvalitetu iste. Ima ih od fa-
bričkih do onih koje prave sami stanovnici od drveta i pruća. Zbog
toga je i kvalitet obavljenog posla vrlo različit.
Kukuruz je, kao što smo videli, važnija grana u poljoprivred-
noj proizvodnji, ali alata za njegovu koliko-toliko normalnu obradu,
ima vrlo malo. Svako deseto poljoprivredno domaćinstvo ima prašač
za kukuruz. Ni sa sejalicama nije bolje. U Malom Kosovu se još uvek
skoro sva žita seju prosečno ručno. U celom kraju ima samo 53 seja-
lice, od kojih su 39 za kukuruz. Ni njih nema u svim selima, to znači
da nisu pristupačne svim poljoprivrednicima. Kukuruz se većinom
ručno i kruni. U svim selima ima samo 58 krunjača, od kojih se 10
nalaze u Podujevu. Trijera je još manje. Ima ih svega 20, što znači
da nema ni svako selo po jedan.
Proizvođači šljiva i vinove loze su se postarali da obezbede ka-
zane za pečenje rakije. Po broju je i njih malo, ali njih mali broj sta-
novnika i koristi. Poznato je da muslimansko stanovništvo iz Malog
Kosova ne upotrebljava alkoholna pića, što znači da se kazanima slu-
ži samo srpsko stanovništvo. To se vidi i po tome u kojim se selima
nalaze kazani i koliko ih gde ima. U Donjoj Dubnici ima četiri kaza-
na za rakiju, u Radujevcu dva, a uostalim selima (gde ima srpskog
stanovništva) po jedan.
U Malom Kosovu se od sveg voća najviše proizvode šljive. U
nekim selima ima i po neka sušnica za voće. Sušnica najviše ima 11
Burincu, koje je inače poznato kao proizvođač krušaka.
Poljoprivredne mašine i oruđa u rvielom Kosovu su malobroj-
na, a po svoj prilici i zastarela. T.judi iz tog kraja ulažu vrlo mala
sredstva na obnovu svog poljoprivrednog invent.ara. Sasvim je jasno
zašto je to tako. lnteresovali smo se u kojoj se meri individualni pro-
169
izvođači koriste poljoprivrednim mašinama postojećih zadruga. Re-
čeno nam je da to zavisi pre svega od materijalnih mogućnosti indi-
vidualnih proizvođača i da taj vid saradnje sa zadrugama ostvaruju
pretežno zaposleni ljudi. Oni imaju više novčanih sredstava, a nedo-
staje im radna stoka. Smatramo da je to istovremeno i dokaz da su
zaposleni ljudi van gazdinstava relativno progresivniji i lakše usva-
jaju sve novine, pa i one koje se odnose na obradu zemlje.
Zadruga je 1960. godine orala, sejala i prašila kukuruz u ukup-
no 350 domaćinstava. Od toga je iz Balovca bilo 44, iz Donje Dubni-
ce 50, Podujeva 59, Svetija 23 i iz Dumoša, Glavnika i Obrandže po
19 domaćinstava. U pomenutih sedam naselja je zadruga sa svojim
poljoprivrednim mašinama obavljala radove u 233 domaćinstava, a u
svim ostalim naseljima je radila samo na 117 gazdinstava. Naročito
je karakteristično da se sva pomenuta sela nalaze u neposrednoj bli-
zini Podujeva. Jedan razlog leži u tome što su ta sela blizu zadruge,
a drugi što najverovatnije mnogi zaposleni rade u Podujevu, a mo-
žda i u samoj zadruzi.
U kolikoj će se meri ubuduće razvijali kooperacija između zem-
ljoradničke zadruge u Podujevu i individualnih gazdinstava, po bli-
žim i udaljenijim selima u Malom Kosovu, zavisi kako od ekonomske
snage i tehničke opremljenosti zadruge tako i od poljoprivrednog pro-
gresa, ekonomske snage i shvatanja stanovništva individualnih gaz-
dinstava.
631
170
Broj gazdinstava sa stokom 1960. godine
Tabela 41.
"'>
•
„..."'o_o ..11.:: ...""' "„> ...C.c
·> o.o ·~
·~ D..!!
"'·~
" co
...
;::> ... !§"o„ ...;::>""' „
'ti
H
;::> > ;::>.o ::>"
"·~
;::>~
> " ;;:i
...
;::>
>
~~
Bajčina 52 349 170 91 34 58 917 180 1017 9
Balovac 52 403 211 148 38 18 1205 303 1173 13
Belo Polje 34 288 189 152 12 59 886 248 830 12
Bradaš 34 494 195 72 110 104 1344 55 1078 22
Burlnce 4 154 85 22 38 2 288 208 2
Velika Reka 17 196 97 42 28 2 876 105 400 8
Glavnlk 74 484 243 165 55 87 938 212 1280 22
Godišnjak 8 75 41 32 2 5 205 141 3
Gornja Lapaltlca 73 841 311 210 78 42 1711 218 2482 13
Gornji Sibovac 28 217 122 110 5 18 491 185 987 3
Grdovac 29 278 127 94 35 21 725 85 657 20
Donja Dubnlca 104 750 392 251 84 81 2092 840 2080 30
Donja Lapaštlca 47 243 130 89 15 58 501 58 853 10
Donji Sibovac 25 50 33 23 38 121 21 220 5
Dwnoš 73 151 88 28 8 6 293 59 431 2
Kaflbeg li 51 35 33 4 184 26 124
Kisela Banja 2 119 56 39 17 12 370 33 264 9
Konjuševac 15 150 65 42 24 35 184 90 424 8
Ladovac 19 198 118 77 18 7 449 48 384 8
Letance 57 156 78 23 8 80 482 17 485 5
Livadica 5 109 61 43 12 298 149 308 15
Lug 59 195 102 62 18 84 355 13 421 12
Lužane 11 87 37 25 2 38 138 89 304
Merdare 8 75 39 24 6 172 77 251 3
Mtrovac 3 168 69 41 22 18 470 88 490 11
Obrandta 51 298 142 83 35 89 745 234 944 25
Penduha 22 104 49 32 8 26 399 33 393 18
Perane 22 180 81 34 12 25 359 528 501 13
Radujevac 5 30 18 14 2 122 12 86
Svetije 49 225 113 88 29 84 397 143 823 19
Surkll 4 148 72 54 10 8 274 106 301
Šajkovac 63 345 180 81 65 34 834 101 790 18
štedim 13 198 108 82 7 4 350 94 408 Đ
Podujevo 89 146 197 103 31 173 719 224 1330 18
Ukupno 1138 7713 3978 2488 848 1254 18432 4.'llMI 22788 359
•Ukupno
634
173
samo delimično podmirene, te nije čudo što se u tom kraju proizvodi
samo onoliko žita koliko je neophodno da se stanovništvo prehrani,
i samo onoliko mlečnih proizvoda koliko je potrebno za skromnu
ljudsku ishranu.
Iz tabele 42 vidimo da ni živinarstvo u Malom Kosovu nije ra-
zvijeno. Nećemo cifru iz tabele uzeti kao stalnu, jer se tu brzo odi-
gravaju promene i u toku godine, a da ne govorimo od godine do go-
dine. Ona ipak daje jedan prosek i u tom pogledu, i na osnovu toga,
mi stičemo neke predstave. Prva i najsnažnija je da na jedno doma-
ćinstvo u Malom Kosovu dolazi ukupno nešto više od pet komada ži-
vine. U taj broj su uračunate: kokoške, plovke, guske i ćurke. Naj-
više ima kokošaka, ali je skoro iznenađujuće kada se vidi da na jedno
domaćinstvo nema više od oko četiri kokoške. Svako domaćinstvo na
selu, bez velikog angažovanja fizičkog i materijalnog, može da ima
bar j:Jet puta više živine. Stanovništvo Malog Kosova nema mogućno
sti da se snabdeva svežim mesom iz prodavnica za svakodnevnu is-
hranu. Krupna stoka se relativno retko kolje, pa se pitamo koliko lju-
di iz toga kraja uopšte imaju svežeg mesa u svojoj ishrani? Sudeći
na osnovu onoga što iz relativno skromnog pregleda o privrednim
prilikama vidimo, i na osnovu onoga što smo na terenu uočili, reklo
bi se da se narod u proseku, u većini sela Malog Kosova, slabo hrani.
Koliko se malo polaže na raznovrsnost ishrane, vidi se i po to-
me što u celom kraju ima svega 359 košnica pčela. Pčelarstvo tamo
uopšte nije razvijeno, a ono malo pčela što ima, živi pretežno u sta-
rim »trnkama•, tako da od sakupljenog meda ni same ne mogu da se
prehrane tokom zime. Smatramo da bi u ovom kraju pčele mogle biti
od velike koristi. Pčela je najčešće korisna ]sada se sa njenim radom
pravilno upravlja, a sa imovinom racionalna raspolaže. Imali smo pri-
like da naiđemo na •ubijanje pčela•. Sve se pčele iz košnice, tj. trn-
ke, u toku noći istresu, a ujutru se preostale dimom isteraju. Kako
mnoge ne izađu, uginu u toj borbi i tako nastradaju da bi njihov vla-
snik dobio med. To je samo iedan od nebrojenih prlmera koliko bi u
tom kraju dobar poljoprivredni stručnjak imao posla dok to stanovni-
štvo uputi u osnovna pravila korisong poslovanja i racionalnog kori-
šćenja dobara koja oni poseduju, a ne znaju da is iskoriste.
Tabela 43
o
c .,,
o o
c .,,o o
c .,,o o .,,o
Naselje
JJp"' -"
c
JJp"' -"
c
"'p
] -„
c
:s.
~
-„c
Bajčina 1241 6 4512 23 1414 7 429 2
Balovac 928 5 4500 26 506 3 530 3
Belo Polje 503 4 2661 22 1454 12 325 3
Bradaš 1151 6 2195 12 1592 6 537 3
Burince 155 4 556 15 21 I 535 14
Velika Reka 423 7 2157 35 1312 21 322 5
Glavnik 1721 6 3763 17 747 3 397 2
Godišnjak 21 I 70 2 15 91 3
Gornja Lapeštica 1293 4 6377 22 3216 lI 1226 4
Gornjd Stbovac 590 6 1842 20 131 I 124 I
Grdovac 750 8 2780 29 1292 13 373 4
Donja Dubnlca 1586 5 10774 35 1922 8 803 3
Donja Lapaštlca 761 6 1159 10 1153 10 296 3
Donji Slbovac 676 23 666 23 26 I
Dumoš 206 2 1251 12 17 90 I
Kačlbeg 25 I 114 3 33 I 3
Kisela Banja 204 5 1574 37 580 14 229 5
Konju§evac 356 7 1604 31 353 7 308 6
Ladovac 159 2 1236 14 30 338 4
Letance 657 7 1366 14 983 10 139 I
Livadica 265 6 3022 59 462 9 39 I
Lug 1216 14 1241 15 834 10 95 I
Lužane 164 3 1237 26 129 3 43 I
Merdare 81 2 278 10 374 10 23 I
Mtrovac 139 2 994 16 I 244 4
Obrandžn 1210 8 4071 25 1652 10 250 2
Penduha 531 li 1124 24 151 3
Perane 987 12 3277 39 691 8 205 2
Radujevac 150 9 772 45 175 10 72 4
Svetije 946 7 1943 15 517 4 140 I
Surkiš 361 6 1311 21 253 4 41 I
Sajkovac 592 5 1405 li 650 5 392 3
125 2 895 12 91 92
štedim
Podujevo 1414 1 2152 2 870 - I
I 283
I
637
176
Broj sadnica, dat u tabelama, ne znači ukupan broj sadnica spo-
sobnih za rod. U Malom Kosovu se sa jednog stabla jabuke dobije
prosečno 7 do 25 kilograma ploda, od kruške 5-6, šljive 4 5, tre-
šnje 4-10, višnje 3-5, kajsije 4 13, itd. Očigledno su prinosi sa
stabla vrlo mali, a ostaje otvoreno pitanje da li je to rezultat samo
prirodnih uslova?
Na kraju možemo konstatovati da prirodni uslovi nisu dovolj-
no iskorišćeni i da voćarstvo u Malom Kosovu može biti znatno za-
stupljenije u opštoj proizvodnji. Ne srne se izgubiti iz vida da će, sva-
kako, bolje rezultate dati već oprobane vrste voća, među kojima se
naročito ističu: šljive, jabuke i kruške. Na njihovom usavršavanju
trebalo bi i dalje raditi.
639
178
se unapredi način poljoprivredne proizvodnje. Mi ne smatramo da
stanovništvo Malog Kosova samo u tom smislu treba da se orijentiše.
U ovim sugestijama smo.pošli od činjeničnog stanja. Ono pokazuje da
je rentabilnije unapređivati poljoprivredu i u njoj ekonomski poslo-
vati, nego raditi na nekom sezonskom radnom mestu kao nekvalifi-
kovan radnik, stambeno neobezbeđen i materijalno slabo nagrađen.
Uostalom, kolike su mogućnosti za zapošljavanje i privređivanje u
indt1striji, najbolje ćemo videti kroz pregled o toj privrednoj grani.
641
180
Podujevo nalazi u blizini Prepolca, to je istovremeno i jedino veće
mesto na putu od Kuršumlije do Prištine. Na tom rastojanju, od ne-
kih 60 km lošeg puta, bi mogla di! postoji »jedna stanica• gde bi se
putnici odmorili i osvežili.
Turizam u Malom Kosovu nije razvijen, niti ima izgleda da u
skoroj budućnosti to postane unosna privredna grana u tom kraju.
Prirodnih mogućnosti ima, ali je potrebno prvo uložiti velika sred-
stva da se one mogu iskorišćavati. To je za sada iluzorno predlagati i
zbog toga se i uzdržavamo, Reći ćemo samo to da središnji deo Koso·
va nema ono što ima Malo Kosovo, a to je Lab. Steta će biti ako još
dugo bude tekao neiskorišćen. Od njega bi stanovništvo Malog Ko-
sova moglo da ima velike koristi, kada bi na bazi njegovih voda in-
teviziralo razvoj poljoprivrede i turizma.
O perspektivama ostalih privrednih grana u Malom Kosovu,
kao što vidimo, nema trenutno i konkretno šta da se kaže. Ključevi
njegovog privrednog prosperiteta leže u podizanju kulturnog nivoa
stanovništva i intenziviranju razvoja poljoprivrede. Međutim, sve o-
stale pomenute delatnosti bi razumljivo znatno oživele, kada bi se
glavni problemi rešili. Odgovorni ljudi iz tog kraja mnogo očekuju
od ideje da se u Podujevu izgradi jedan manji pogon preduzeća •Đu
ro Salaj• iz Niša. Prema nekim proračunima, taj objekat bi bio pu-
šten u rad oko 1970. godine i zaposlio bi oko 340 radnika, posebno
školovanih za odgovarajuća radna mesta. To bi besumnje bilo kori-
sno, ali ni izbliza ne bi toliko uticalo na izmenu privredne strukture,
koliko se pretpostavlja.
Saobraćaj
642
1'81
više prolazili ljudi koji su iz Toplice i Zupe •dogonili« piće, drva, sto-
ku, voće i ostale svoje proizvode koje su prodavali po Kosovu. U to-
me nisu sasvim izostali ni stanovnici samog Malog Kosova. Sa Ko-
sova su dolazili ljudi u Podujevo, pa i u Toplicu, takođe da kupe već
pomenutu robu, među koju se mogu ubrojati još i razna burad za vi-
no i ostale domaće potrebe, a tamo su prodavali žito. Ta razmena pro-
izvodnih dobara se obavljala najviše s proljeća i u jesen. Leti su lju-
di bili zauzeti raznim poslovima, a zimi se retko polazilo na tako da-
lek put, jer su putevi bili loši, zaprega slaba, a Prepolac visok i če·
sto neprohodan zbog snežnih naonsa.
Kroz Malo Kosovo nije prolazio samo taj put koji je vodio pre-
ko Prepolca. Podujevo je relativno važna raskrsnica. Iz njega se pu-
tevi zrakasta razilaze u sve pravce kotline i susedne krajeve. Od ovog
glavnog puta se iz Podujeva račva jedan krak koji kotlinu spaja sa
Gornjim Labom. Ovaj se put završava pod Kopaonikom, a preko pla-
nine se može nastaviti samo pešačkim stazama. Od toga se puta kod
Polatne odvaja jedan krak koji vodi dolinom Rečice, ali ni on ne
prelazi Ugljarski Krš, već se nastavlja samo kao staza. Zbog toga o-
vaj put iz Gornjeg Laba ima samo jednu, nešto bolju vezu sa Lukov-
skom rekom. Ta veza polazi nešto severnije od Bele Stene i vodi pre-
ko sela Trebinja u Gornjoj Toplici.
Drugi put polazi iz Podujeva na jug. On preko Svetija i Sajkov-
ca izbija u dolinu Batlave, pa njom dalje preko Orlana i Tulara sila-
zi u dolinu Jablanice. Od Podujeva se odvaja put koji vodi preko
Merdara u dolinu Male Kosanice. On dalje izbija na Kuršumliju. Po-
menuti putevi su relativno sporedni za one putnike koji samo prola-
ze Malim Kosovom, ali oni imaju veliki značaj za stanovnike pome-
nutih krajeva. Kao što smo videli, svi izbijaju u Podujevo, s tim što
put iz doline Batlave jednim krakom izbija i na Lužane. On se tu ra-
čva, stapa se sa glavnim putem, a drugim krakom ide dolinom Ka-
čandolske reke i izbija na Salju. Tim su pravcem silazili Albanci iz
Šalje kada su se, krajem prošlog veka, naseljavali po MiBlom Kosovu.
U periodu između dva rata, pomenuti drum je bio jedina ko-
munikacija kojom je stanovništvo Malog Kosova i okoline bilo pove-
zana sa susednim, udaljenim krajevima. Neposredno pred rat su po-
čeli radovi na izgradnji železničke pruge kojom je povezana ibarska
i moravska železnica. Rat je njen završetak omeo i ta je pruga puš-
tena u saobraćaj tek 1948. godine. Ta železnička pruga je mnogo uti-
cala na pokretljivost stanovništva Malog Kosova. Poznato je da se \I
posleratnim godinama stanovništvo mnogo više kreće nego pre, ali je
sigurno da je ovaj kraj izuzetno oživeo posle puštanja železničke pru-
ge. Većina stanovništva Malog Kosova izrazito gravitira prema Koso-
vu, odnosno prema Prištini. Kada je u Prištini pijačni dan, voz je u-
vek pun i u odlasku i u povratku, a prema Kuršumliji ide znatno ma-
nje sveta. To je sasvim prirodno i lako se može objasniti. Malo Ko-
sovo je administrativno povezano sa Prištinom, a oduvek je tako i bi-
lo. U Malom Kosovu žive pretežno Albanci i oni su znatno više upu-
ceni prema Kosovu, nego prema Toplici. Na kraju treba pomenuti i
182
prirodne uslove koji su, naročito u prošlosti, tj. u vreme slabih sao-
braćajnih sredstava, bili važni. Malo Koosvo je prema Kosovu otvo-
reno suženom dolinom Laba, a prema Toplici zatvoreno (ne svuda
jako visokim) razvođem između Laba i Toplice, ali se ipak na glav-
nom i najkraćem putu nalazi Prepolac koji tokom godine može po-
vremeno da bude i neprohodan.
Saobraćajni značaj Malog Kosova bi u perspektivi mogao biti
veći nego što je sada. Kada bude izgrađen asfaltni put, od Podujeva
do Kuršumlije, Kosovo će preko Malog Kosova biti najkraćim putem
povezano sa severonstočnom Srbijom.
Lokalne komunikacije će takođe biti popravljene i rekonstrui-
sane u skoroj budućnosti. U tom smislu je već nešto i urađeno. Po-
pravljen je i proširen put od Podujeva do Krpimeja, a planom je pre-
dviđeno da se tako popravi do Palatne. S obzirom da je podujevska
opština vrlo siromašna, nisu predviđena nikakva sredstva za obnovu
i rekonstrukciju običnih seoskih puteva koji imaju veliki značaj za
život ljudi u tom kraju. Ti su putevi u vrlo lošem stanju, a mogli bi
biti znatno bolji kada bi se samo stanovništvo više angažovalo. Ima
dosta radne snage i peska po rečnim koritima. Pesak bi se odlično
mogao iskoristiti za nasipanje puteva ali, po svoj prilici, nema dosta
inicijative i dobre volje.
Na kraju bismo mogli rezimirati razmišljanja o saobraćajnim
prilikama u Malom Kosovu sledećim zaključkom. Malo Kosovo ima
vrlo povoljan saobraćajrii položaj, sa izuzetno dobrim perspektivama
da se taj položaj iskoristi. Mreža puteva je i sada dosta dobro razvi-
jen, ali su putevi slabi, a materijalne mogućnosti za njihovu rekon-
strukciju male. Verovatno će biti brzo popravljen put koji spaja Po-
dujevo sa Kuršumlijom, pa će to za Malo Kosovo značiti skoro isto
toliko koliko je bila značajna izgradnja železnice.
644
183
DANAŠNJI OBLIK KUCE U MALOM KOSOVU
645
185
bor za posluživanje gostiju. Domaćinstvo, koje ima takvu odaju, po-
seduje i ostale potrebne prostorije.
Kuhinja je vrlo važan deo stambene prostorije. Tu se redovno
nalazi »odžak«, tj. ognjište, gde se peče hleb i priprema hrana. Nekad
pored ognjišta može biti i štednjak, ali je ognji.šte obavezno. U kuhi-
nji obično niko ne spava. Tu se samo boravi i priprema hrana, a po-
rodične sobe služe za ostali boravak. U sklopu takvog domaćinstva
obično ima više užih porodica. Svaki bračni par treba da ima za sebe
i svoju decu zasebnu sobu. Zivot muškaraca se zimi odvija obično u
odaji, a žena u kuhinji, dok se on leti prilagođava vremenskim pri-
likama. Pored zgrada za stanovanje, u takvom domaćinstvu ima do-
sta i privrednih zgrada. To su pre svega prostorije u kojima boravi
stoka, zatim dolaze ogromne šupe za smeštaj stočne hrane, ambari za
pšenicu i koševi za kukuruz, bačije za mleko i mlečne proizvode, tor
za stoku, itd.
Mi smo pošli od domaćinstva u kome je struktura stambenih
pov:ršina izvršena prema potrebama i željama mnogih Albanaca. Mi
smo, u stvari, opisali na terenu viđenu kuću u ekonomski jačim do-
maćinstvima. Sto je stepen ekonomske moći vlasnika niži, to je i
komfor prema ovoj šemi skromniji. Uglavnom, opisana kuća je naj-
viši stepen dostignuća u shvatanjima starijeg albanskog stanovništva
Malog Kosova. U Malom Kosovu nema mnogo kuća na sprat. Obično
su to prizemne kuće, građene od slabijeg građevinskog materijala.
Opisanih albanskih kuća je u Malom Kosovu manje nego onih obič
nih, koje najčešće pripadaju siromašnijem stanovništvu. To je sas-
vim razttmljivo, jer je sve stanovništvo, koje danas u tom kraju živi,
relativno mlado po vremenu doseljavanja µ taj kraj. Setimo li se sa-
mo koliko je puta to stanovništvo morale ostavljati svoje domove i
bežati ispred raznih vojnih najezdi, nije čudo što u Malom Kosovu
nema tipičnih predstavnika starih kuća koje postoje već nekoliko ve-
kova.
Neuporedivo mlađa kuća, po vremenu postanka je ona, koju je
gradilo srpsko stanovništvo, doseljavano posle oslobođenja ovog kra-
ja od Turaka. Selimo se činjenice da je mestimično prvo prebivalište
stanovništva, odmah posle doseljavanja, bila zemunica. Zatim su po-
čeli nicati delovi kuća, a tek su se tako započete kuće kasnije pre-
tvarale u prebivališta. Srpska kuća se u prvom redu razlikuje po to-
me što je znatno novija, nije ograđena visokim plotom ili zidom, već
najčešć<' tarabom. Obično je to prizemna okrečena kuća koja za taj
kraj im~ relativno velike prozore, a ponekad i bašte sa cvećem ispred
njih. O unutrašnjem rasporedu ovih kuća nema potrebe opširno go-
voriti, jer je on zajednički, ne samo za Malo Kosovo već za mnogo
veći deo naše Republike. To je obična srbijanska kuća koja se vidi od
Malog J{osova do Niša. Ona može biti veća ili manja, zavisno od toga
kome pripada. Najčešće je ograđena niskom tarabom, a oko nje je
zasadeno dosta voća.
Pored ove tipične kuće, karakteristične skoro za ceo kraj, javlja
se još jedan tip nešto malo drugačiji. To su usamljene kuće, udaljene
647
186
od puta i ostalih delova naselja, male, neograđene i bez zelenila u
okolini. Pored pornenutih, u Donjoj Dubnici postoji i lički tip kuće,
sagrađen od drveta, pa se malo razlikuje od onih iz bilo kog sela ti
Lici.
Među svim pornenutim tipovima kuća, kako albanskim tako i
srpskim, ima onih koje su sagrađene od boljeg i Jošijeg materijala.
Teško bi bilo pojedinačno prikazivati tipove kuća i materijal od koga
su izgrađene. Stoga srno dali opšti pregled za ceo kraj. Iz tabele se
vidi da je najviše kuća u Malom Kosovu sagrađeno od drveta, zatim
dolaze kuće od čerpiča i na kraju od cigle, odnosno od tvrdog mate-
rijala (tu su, svakako, uračunate i kamene kuće). Očigledno je vrlo
malo zgrada sazidane od tvrdog materijala. Od ukupnog broja zgrada,
svega 6,3°/o otpada na tu vrstu građevina. Samo u nekim selima je
nešto više od 10°/o zgrada izgrađeno od tvrdog materijala. To su: Be-
lo Polje, Gornji Sibovac, Kisela Banja, Burince, Ladovac, Merdare,
Perane i Šajkovac.
Najrasprostranjenija zgrada je, kao što vidimo, od drveta. Tu
su svakako ubrojane i privredne zgrade, ali ima dosta i onih u koji-
ma se stanuje. To Je posebna vrsta gradnje dosta zastupljena u tom
kraju. Ima se utisak da se u novije vrerne taj način gradnje manje
zastupa. Takve se zgrade prave od kolja i pletenih zidova od pruća.
pa se to onda sa obe strane ispuni blatom. Na taj se način dođe do
kuće jevtino i. brzo, pa nije čudo što ga je, naročito albansko stanov-
ništvo, ranije mnogo prirnenjivalo. Zgrade pravljene na taj način su
obično male i u njima najčešće ima dve do tri prostorije.
Prirodno je što su zgrade po selima Malog Kosova građene ocl
različitog materijala, jer one nemaju ni iste funkcije. Na ukupan broj
domaćinstava u Malom Kosovu ima 8554 zgrade. Međutim, te zgrade
ne služe samo za stanovanje ljudi, već su tu i privredne zgrade. Od
ukupnog broja zgrada 3899 služe za stanovanje, što približno znači
nešto manje od jedne stambene zgrade na jedno domaćinstvo. Zaista.
taj broj ne bi ništa sam za sebe pokazivao ako se ne zna kolike su tu
zgrade po površini. Uvek moramo poći od činjenice da su u tom kra-
ju domaćinstva velika, broj stambenih zgrada za mesne prilike mali.
Zato smo se poslužili još jednim pokazateljern, na osnovu koga bi
stekli još približniju predstavu o stvarnim uslovirna za stanovanje u
Malom Kosovu. Videli srno da su to skromne stambene prostorije, na-
pravljene najčešće od slabijeg građevinskog materijala. U takvim
prostorijama na jednog stanovnika približno dolazi oko 6, 7 rn 2 stam-
benog prostora. Kada se setirno činjenice da tamo prosečno u doma-
ćinstvu ima preko 6 članova, prema izvesnoj teoretskoj računici bi
svako domaćinstvo približno imalo između 40 i 50 rn 2 stambenog
prostora. Ako uzmemo da je dvosobni stan od 60 rn 2 zadovoljavajući
stambeni prostor za četvoročlanu porodicu, onda vidimo da stanovni-
štvo u Malom Kosovu ima približno polovinu od neophodnog prosto-
ra za stanovanje. To ukazuje na činjenicu da se radi o kraju u kome
je stanovništvo još uvek daleko od približno nor111alnog stanja u
stambenom pogledu. Na to, uostalom, ukazuje i odnos stambenih i
187
Broj zgrada i stamebni prostor 1960. godine
Tabela 44
Zgrade 1:
Naselje o „
-·-"'
~
„
~
„„~
.ll
·-.!le ...,. ...." ".
~
~
''E
""..." ~I
~
"
::i
„
o
u
o (3
E :g .-4
.!! :S. ca ~a
li] "
651
190
MALO KOSOVO
' ,
'' "
' . ? ' y:
,~ '
''
' )''
skica 13.
652
191
To su pored ostalih: Veljo Vuković iz Podujeva, Redža Djata,
Cedo Grčak i Aleksa Andrijašević iz Bajčine; Paun Milačić i Novica
Ivanović iz Balavca; Sait Emini i Dimitrije Cikarić iz Belog Polja:
Redžep Hoti i Ajet Hoti iz Bradaša; Asim Beriša iz Burinca; Milun
Simić i Muarem Ćerimi iz Velike Reke; Borislav Milićević i Radomir
Simić iz Glavnika; Feta Murat iz Godišnjaka; Nuhija Havoli, Mua-
rem Cakić, Dragomir Jeremić i Salija Havoli iz Lapaštice; Osman
Rahmoni iz Sibovca; Bajram Jakupi iz Grdovca; Uka Ahmet, Tahir
Haljiti, Ćazimi Haljimi, Idriz Bajrami, Musa Sahija, Saban Zeići,
Marko Mirilović, Zivojin Ilurović, Ratko Sćekić, Ljubomir Branko-
vić i Milovan Punišić iz Donje Dubnice; Podvorica Smaihj i Asan iz
Dumoša; Ramadan Zenelj iz Kačibega; Fazlija Bunjoku i Borislav
Milićević iz Kisele Banje; Zenelj Beriša iz Konjuševca; Radojica Kr-
pić, Milan Milićević i Desimir Krpić iz Livadice; Ramiš Kuniševci i
Alija Cunoku iz Luga; Borislav Milićević i Brajim Bećiri iz Lužana;
braća Milovanovići iz Merdara; Memet Sećiri, Jašar Jašari, Jašar Ba-
tiri, Mustafa Kastrati, Milovan Radojević, Alija Mustafa, Muslija Fu-
ša i Sali Hodža iz Obrandže, Seća Emin. Isn1ail Adžija, Jusufi Nure-
din i Vukojica Sudimac iz Perana; Stojko Stošović i Topanica Braim
iz Svetija, Kukelji Ramadan, Nekoli Osman, Amit Durmiši i Ajriz
Ukelji iz Sajkovca; Radovan Jelić i Lugoli Rama iz Surkića i drugi.
Bajčina
655
194
Saljiović mahala se nalazi između sela Dobrog Dola i Lepajske
mahale. U njoj živi, takode, čisto albansko stanovništvo koje o svom
)Joreklu ne zna ništa značajnije. U toj mahali ima 9 kuća i sve pri-
padaj u fisu Gaši.
O albanskom stanovništvu iz sela Bajčine se može reći da pri-
padaju najstarijim stanovnicima Malog Kosova.
Srpskog stanovništva u Bajčini ima znatno manje nego alban-
skog. Naročito se u poslednje vreme oseća tendencija masovnog od-
seljavanja iz ovog sela.
U zaseoku Delić sad ima svega 8 kuća, od toga tri srpske i pet
albanskih. Andrijaševića ima dve kuće. Oni su se u Bajčinu doselili
1924. iz sela Krtoka, koje se nalazi u blizini Prepolca. Međutim, ni u
tom selu oni nisu živeli dugo. Njihovi su se stari u Krtok doselili kra-
jem prošlog veka iz okoline Grahova u Crnoj Gori, pa su posle pr-
vog svetskog rata prešli u Bajčinu. Kažu da su se njihovi stari 11
Krtok doselili zato što u Crnoj Gori nisu imali zemlje za obradu, a iz
Krtoka su u Baj činu došli za to što su tu mogli imati više zemlje i
boljeg kvaliteta. Za vreme drugog svetskog rata su napuštali kuće,
ali su se posle rata opet vratili. Do pre pet godina je u Delićima bilo
8 srpskih kuća, od kojih se do sada 5 iselilo. Mitrovića u Delićima i-
ma jedna kuća. Oni su se doselili iz sela Stava koje leži na istočnoj
strani Kopaonika. Ovamo su došli, takođe, posle prvog svetskog rata,
tražeći bolju zemlju.
Svi Srbi i Crnogorct koji su se iselili iz Delića (jedna kuća An-
drijaševića, tri Mitrovića i jedna Dorđevića), otišli su ponovo u To-
plicu.
U Bajčini živi još jedna porodica Mitrovića. Ona je doseljena
iz sela Stupnja (okolina Aleksandrovca) 1925. godine. Iz istog sela s11
tada doseljene i dve kuće Zdravića na kupljenu zemlju, ali su se oni,
posle izvesnog vremena, odselili.
Iz Lipovca, sa istočne padine Kopaonika, u Bajčini ima četiri
kuće Đokića. Oni su se doselili 1925. godine. Tri porodice Pavlovića
su doseljene iz Blaca 1920. godine. Jedna porodica Miljanovića dose-
ljena je iz Krtoka 1920. godine. Iz Lipovca su i dve porodice Grčaka.
One su u Bajčinu doseljene još 1914. Ove dve porodice pripadaju
grupi najstarijeg srpskog stanovništva u Malom Kosovu, jer Srba u
ovoj kotlini nije bilo do 1914. godine.
Jedna porodica Pešikona je doseljena 1920. iz Krtoka. Dve po-
rodice Damnjanovića su doseljeni iz Garevine, koja se nalazi u oko-
lini Aleksandrovca 1914. Iz istog sela i iste godine su doseljene i če
tiri porodice Jovanovića. Tri porodice Simića su doseljene 1920. iz
Subotice kod Aleksandrovca. Iz Stupnja su doseljene tri porodice Du-
manovića 1914. Jedna porodica Uroševića i dve Zivančevića su dose-
ljene 1920. iz Stuble.
Srpsko stanovništvo iz Bajčine doseljeno je, kao što se vidi, u-
glavnom iz nekoliko sela. Ni jedno pomeunto selo, iz kojih su se ovi
stanovnici doseljavali, ne leži u aluvijalnoj ravni neke reke, već su
to obično planinska sela. Koga god smo stanovnika pitali zašto se iz
195
svog rodnog kraja doselio u Malo Kosovo, dobili smo skoro uvek sa-
svim isti odgovor - brdovita sela imaju malo zemlje, pa se zato ra-
dije preseljavala u ravnicu, gde je obradive zemlje više. Nije nas iz-
nenadila pojava da su za obradivom zemljom išli tako daleko i u ne-
poznat kraj, jer nam je poznato da u svom kraju slobodnu zemlju u
dolinama reka nisu mogli naći, jer je ona bila već zaposednuta. Oda-
kle su se ovi stanovnici doselili u ta planinska sela, ostalo je nepo-
znato, jer je vrlo malo onih koji ma šta znaju o svom poreklu.
U Bajčini je ranije bilo više srpskih kuća. Davaoci podataka su
nas obavestili da se u posleratnom periodu iz ovog sela iselilo preko
30 srpskih porodica.
Balovac
Selo Balavac se pre može uvrstiti u sela razbijenog, nego u sela
zbijenog tipa. Njegove mahale su dosta udaljene jedna od druge, pa
zbog toga više podsećaju na mala zasebna sela, nego na zaseoke. Po
broju stanovnika Balavac nije velik, ali kao naselje zauzima veliku
površinu. Koliko je on rasprostrt vidi se po tome što se njegova jed-
na mahala nalazi u aluvijalnoj ravni reke, a druga na istočnom obo-
du kotline.
Veći deo Balavca leži na istočnom obodu kotline, a najbliža re-
ka mu je Dubnica. U odnosu na Podujevo, Balavac se nalazi jugo-
istočne, a od njega je udaljen oko 5 kilometara. On je jedno od sela
u okolini Podujeva. Kroz njega ne vodi ni jedan važniji put. Prvi
njegovi današnji stanovnici su Albanci koji su ovde došli pre muha-
džira.
Prema sećanjima starijih muhadžira, atar Balavca je u vreme
njihovog doseljavanja više bio pod livadama i šumama, nego pod o-
bradivim površinama. Tadašnjih stanovnika Malog Kosova - Al-
banaca, bilo je malo, kako u Balavcu tako i u njegovoj okolini. Miu-
hadžiri su se naseljavali na slobodnu zemlju, a površine pod livada-
ma i šumama pretvarali su u obradive.
U Balavcu sada žive Albanci, Crnogorci i Srbi. Kao i mnoga se-
la u Malom Kosovu, Balavac je podeljen na mahale.
Muhadžir mahala. U ovoj mahali ima dosta muhadžira, pa je
ona po svom najbrojnijem stanovništvu i ime dobila. Kako u istoj
mahali nisu svi muhadžiri došli iz jednog sela, moraćemo da navede-
mo imena mesta odakle su doseljeni. Muhadžir Diaka Emin doseljen
je iz Djake (Kosanica), jedna kuća fis Kiljmen. Cetiri porodice Vi-
soka, muhadžiri, doseljeni su iz Rudara, fis Krasnići. Djakalije, 6 po-
rodica, doseljeni iz Djake, fis Kiljmen. Seljmon, jedna porodica, do-
seljena je iz Djake, fis Kiljmen; Bunjaku, tri porodice, takođe muha-
džiri, doseljeni iz okoline Rudara, fis Krasnići. Zebica u Balavcu ima
pet kuća. To su muhadžiri doseljeni iz sela Zebice koje se nalazi u
okolini Kuršumlije, a pripadaju fisu Krasnići. Iz Mačije Stene je do-
seljena jedna porodica Mustafa, takođe muhadžiri, fis Kiljmen. Pet
porodica Tavrljana su takođe muhadžiri. Oni su se doselili iz sela Ta-
657
196
vrljana koje se nalazi u okolini Kuršumlije. Oni pripadaju fisu Gaši.
Namona ima dve kuće.
Pored muhadžira, u ovoj mahali ima i 7 kuća Zenovića čiji sta-
ri ne pamte kada su se doselili u Balovac, niti odakle su ovamo došli.
Ovih 7 albanskih porodica pripada fisu Krasnići.
U Balovcu živi jedna porodica koja je ovamo doseljena iz Lu-
ga (Malo Kosovo) pre nekoliko godina. Ne zna se odakle su se njihovi
stari u Lug doselili, a poznato je da pripadaju fisu Beriše. U Balovac
je doseljena jedna porodica 1957. godine iz Brajine i pripada fi~u
Krasnići (Suljo Kopreni) i dve porodice iz Orlana (Romani). Oni su
se doselili zato što im je imanje potopljeno Batlavskim jezerom, a
pripadaju fisu Salja.
Pored albanskog stanovništva u Muhadžir mahali žive još Cr-
nogorci i Srbi. Tri kuće Mlilačića su ovamo doselile iz Merdara, posle
1912. godine. Međutim, oni ni u Merdarima nisu dugo živeli, jer su
tamo došli posle berlinskog kongresa. Kažu da su se iz Kuča u Mer-
dare doselili zbog toga što im je obećano da će dobiti dosta obradive
zemlje, koje inače u Kučima nisu imali. Iz Merdara su se ovamo do-
selili zato što su se u to vreme u Balovcu, odnosno u Malom Kosovu,
ukazale još bolje prilike da se dođe do bolje obradive zemlje. Oni su
najveći deo obradivog zemljišta kupili od Albanaca, koji su proda-
vali zemlju, ali se svi nisu selili iz Balovca. Ove porodice Krstovića
su takođe iz Kuča doseljene, samo u Balovac nisu došli iz Merdara,
već iz Vasiljevca, gde su doseljeni kao i ostali Crnogorci (u sliv Ko-
sanice). I oni su se ovamo doselili posle 1912. godine. Cetiri porodice
Vujadinovića su poreklom iz Kuča .Oni su takođe iz Vasiljevca pre-
seljeni u Balovac pre prvog svetskog rata. Lukovci su poreklom Cr-
nogorci. U ovoj mahali ima njihova samo jedna kuća. Za razliku od
ostalih, oni su u Balovac doselili oko 1957. godine, iz Trna. Svi Srbi-
janci koji žive u ovoj mahali doseljeni su iz Aleksandro-
vačke 2upe. Pre prvog svetskog rata su doseljene dve porodice Ra-
dojkovića (na utrinu) i dve porodice Komatović. Posle prvog svetskog
rata je doseljena po jedna porodica: Jovković, Tamburić i Jočić.
Grujić mahala je naseljena muhadžirima, Crnogorcima i Srbi-
ma. Sedam porodica Merami su poreklom iz Mehane, a pripadaju fisu
Kelmend. Jedna porodica Fazlija doseljena je iz Kačikola oko 1914.
godine. Kačandoli, tri porodice, doseljeni su iz Kačandola, a pripa-
daju fisu Krasnići.
U ovoj mahali ima dosta Crnogoraca. Oni se nisu iz Crne Gore
direktno doselili u Malo Kosovo, već su ovamo doseljeni iz susednih
sela, hoja su uglavnom razmeštena po razvodu, između sliva Laba i
Toplice. Crnogorci su: jedna porodica Grujić, doseljena iz Merdara
pre prvog svetskog rata na kupljenu zemlju, dve porodice Kaličanin
iz Rače, a u Raču su došli iz Kuča, krajem prošlog veka. U Balovac
su se doselili 1960. godine, a iste godine su se iz Mačje Stene doselile
u ovu mahalu tri porodice Vukanovića. U to vreme su doseljeni i
Albijanići, poreklom Hercegovci, koji su se iz Lukova doselili u Ze-
bicu, a iz tog sela u Balavac, oko 1957. godine. Iz Kuča je i jedna po-
197
rodica Ivanović, naseljena 1921. na dobijenu zemlju. Po jedna poro-
dica Stošović je doseljena iz okoline Blaca 1920. godine. Jovanović
iz okoline Pirota 1935. i Jovanović iz Rače, 1960. godine.
Brdo mahala. Kao i u ostalim mahalama, i u ovoj ima Albanaca
i Srba. Prvi su se u ovu mahalu doselili muhadžiri - šest kuća Vu-
čalija koji su, kao i ostali, napustili Toplicu krajem prošlog veka. Oni
pripadaju filu Kiljmen. Pored njih ima i dve kuće Bošnjaka iz Bosne.
Oni su se doselili oko 1920, a pripadaju fisu Krasnići.
Srbi su u ovoj mahali većinom iz sliva Toplice. Tri porodice Ri-
stić iz Blaca su doseljene u ovo selo neposredno pred prvi svetski rat.
Cetiri porodice Nikolić iz Trbunja, i po tri porodice Simić i Lukić iz
doline Toplice, doseljene su u ovu mahalu posle prvog svetskog rata.
Kilibarde su poreklom Hercegovci, koji su izvesno vreme živeli u
Vlajini, pa su se otuda preselili u Balovac, posle prvog svetskog rata.
Zukić mahala je po veličini slična ostalima. U njoj žive Alban-
ci, koji ne pamte vreme doseljavanja, muhadžiri, Srbi i Cmogorci.
Zećiri ne pamte kada su se njihovi stari doselili u ovo selo. Zna
se samo to da su došli iz Kačikola. Sada ih ima 9 kuća i pripadaju fi-
su Krasnići. Slično je i sa Saitima, koijh ima četiri kuće. Osmana ima
13 kuća. Oni takođe pripadaju fisu Krasnići, a i njihovi stari su se u
isto vreme ovde doselili iz Kačikola. Dve porodice Lakićević, Crno-
gorci, doseli eni su u Balovac iz Rovaca, a dve porodice Marković iz
2upe, posle prvog svetskog rata.
Prikupljajući podatke o poreklu stanovništva u Balovcu, čuli
smo od Emina Seljmana i ovu kratku priču o naseljavanju muhadži-
ra u ovom selu. Ona je za nas bila iz dva razloga zanimljiva. Prvo,
saznali smo do detalja kako je jedna porodica stigla do Balovca;, a
drugo, na osnovu nje se lakše formira predstava o tadašnjoj seobi
muhadžira.
Emin Seljman je u vreme prikupljanja podataka imao oko 60
godina. Kao relativno mlad očuvao je u svom sećanju dosta detalja,
vezanih za preseljavanje muhadžira u Malo Kosovo koje je čuo od
svog oca i ostalih s ta rij ih rođaka i suseda.
Eminov deda je rođen u nekom selu u dolini Toplice. Zatim je
deda, još kao mlad čovek, prešao da živi u dolinu Kosanice. Pored
ostalih, u porodici je imao i pet sinova. Kako je u to vreme u dolini
Kosanice bilo još dosta slobodne zemlje njegovi su se sinovi odmah
po formiranju porodica podelili i svih pet su živeli u pet sela. Oca
našeg davaoca podataka - Emina, oslobođenje Toplice od Turaka je
zateklo u selu Djaki, ali Emin u to vreme još nije bio rođen. Posle
tog događaja je otac našeg davaoca podataka i svi njegovi stričevi,
napustio Kosanicu i naselio se u ovo selo, kao i svi ostali muhadžiri.
Interesovali smo se da li je Emin nešto čuo i o tome odakle su i kada
preci njegovog dede doseljeni u Toplicu, ali nam je rečeno da se o
tome nikad ništa nije u njegovom prisustvu govorilo.
Rukovodeći se približno starošću predaka našeg davaoca poda-
taka, može se zaključiti da su njegovi preci polovinom prošlog veka
živeli u dolini Toplice.
659
196
Belo Polje
Belo Polje se nalazi u južnom delu Malog Kosova. Najvećim de-
lom je rasprostrto na dodiru između aluvijalne ravni reke Batlave
i južnog kotlinskog oboda. Razbijeno je u mahale, pa zbog toga kao
naselje zauzima relativno veliku površinu. U Belom Polju su mahale
dosta udaljene jedna od druge, pa ima i onih koje se nalaze u samoj
aluvijalnoj ravni i na višim delovima oboda. Nekoliko mahala je do-
bilo ime po mestu iz koga su stanovnici doseljeni.
Belo Polje pripada grupi starijih sela. U tri mahale žive Alban-
ci koji su se ovde doselili iz Malesije, a ostali su muhadžiri. Pored
Albanaca ima i Srba. Oni su se doselili posle prvog svetskog rata.
Maljoku mahala je jedna od najstarijih u ovom selu. Davaoci
podataka kažu da su od svojih starijih srodnika slušali da je u ovoj
mahali, u početku, bilo samo tri porodice, (doseljene iz Malesije), dok
sada ima oko 25 kuća. O vremenu doseljavanja u ovu mahalu ništa
pouzdano nismo uspeli da saznamo, jer stanovnici tvrde da su se nji-
hovi stari odavno tu preselili i da je u to vreme Malo Kosovo bilo
skoro pusto. Svi stanovnici ove mahale pripadaju fisu Beriše.
Torta mahala. I u ovoj mahali žive Albanci, čiji su preci dose-
ljeni iz Malesije. Tada je u ovoj mahali bilo samo dve-tri kuće, a sada
ih ima oko 20. O vremenu doseljavanja u ovo selo se takođe ništa
ne zna, ali se u narodu smatra da su se prvi stanovnici iz ove mahale
doselili kada i oni u Maljoku mahali. Cela mahala pripada fistt Beriše.
Donju mahalu čini šest kuća. Njihovi su preci doseljeni iz Ma-
lesije, po svoj prilici kada i ostali. I stanovnici ove mahale pripadaju
fisu Beriše.
Na osnovu procene: za koje vreme je u jednoj od prve dve ma-
hale (u kojima je bilo po dve-tri kuće) moglo doći do današnjeg bro-
ja kuća, pretpostavljamo da su se ti prvi stanovnici ovih mahala do-
seljavali u XIX veku. Ovaj zaključak smo izveli samo zbog toga da
bi nam poslužilo kao orijentacija u poređenju sa prilikama u drugim
selima, te nam nije svrha da ga bilo gde upotrebimo kao tačan po-
datak.
Lubnica mahala je naseljena muhadžirima. Ime je dobila po se-
lu Lubnici. u slivu reke Kosanice, iz kog su se preci današnjih sta-
novnika ove mahale doselili krajem prošlog veka. Stanovnici ove ma-
hale pripadaju fisu Krasnići, a sada ih ima oko 18 kuća.
Rudari mahala. I u ovoj mahali preovlađuju muhadžiri. Pošto
su se njeni prvi stanovnici doselili iz sela Rudara iz Kosanice, ona je
po njima i dobila ime. Iz obaveštenja, koja se mogu smatrati pouzda-
nim, saznali smo da su se muhadžiri u ovu mahalu doselili oko 1676.
godine. Sada u njoj ima oko 19 kuća, pripadnika fisa Krasnići.
Matarova mahala je takođe naseljena muhadžirima. Oni su se
doselili iz sela Matarove, koje se nalazi u slivu Male Kosanice, odno-
sno u neposrednoj blizini Malog Kosova. U njoj sada ima oko 10 ku-
ća. Stanovnici ove mahale pripadaju fisu Krasnići.
199
Dešiška mahala je jedna od manjih u ovom selu. U njoj ima če·
tiri kuće muhadžira doseljenih iz sela Dešiške. Ono se nalazi istočno
od reke Kosanice. I stanovnici ove mahale pripadaju fisu Krasnići.
Vlasa mahala je takođe mala. Sada ima pet kuća muhadžira do-
seljenih iz Vlasa, sela na razvodu između Kosanice i Puste Reke. I
njerii stanovnici pripadaju fisu Krasnići.
Kada iz jednog aspekta analiziramo geografski položaj sela iz
kojih su se muhadžiri doselili u Belo Polje, vidimo da su ta sela rela-
tivno blizu jedna drugima i da se uglavnom nalaze u višim delovima
sliva, tj. na dolinskim stranama. Smatramo da je prirodno što su se
stanovnici iz tih brdskih sela, posle preseljavanja, nastanili po seli-
• •
ma u ravn1c1.
Svarća mahala je takođe jedna od manjih. U njoj žive muha-
džiri, takođe poreklom iz sliva Toplice. Ima ih pet kuća i svi pripa-
daju fisu Krasnići.
U Belom Polju, pored Albanaca žive i Srbi. Oni su u ovo selo
doseljeni posle prvog svetskog rata. Broj srpskih kuća vrlo sporo ra-
ste jer mlađi ljudi napuštaju selo. To nije slučaj samo u Belom Po-
lju, već i u nekim drugim selima Malog Kosova.
Svi Srbi u Belom Polju su poreklom iz Toplice i Zupe. Cikarići
su doseljeni iz Zupe 1925. Ima ih dve kuće. Savići su došli iste godine
iz Trbunja i ima ih četiri kuće. Iz Donje Draguše su dve porodice Kr-
smanovića. Oni su takođe doseljeni 1925 godine. I Petrovići su dose-
ljeni tih godina iz Beloljina, a sada ih je tri kuće. Savkovići su se do-
selili 1927. iz Trnovca, kod Aleksandrovca. Ranije je Savkovića bilo
više kuća, a sada postoji samo jedna. Cetiri porodice Stevčića vode
poreklo iz Tulara, koje se nalazi u blizini razvoda između Batlave i
Jablanice. Sada ih ima četiri kuće, a doseljeni su 1925. godine. Fili-
povići su iste godine doseljeni iz Retkocera, koje se nalazi u iston1
kraju. Sada ih ima pet kuća. Jedna porodica Babića je doseljena iz
Gajtana 1925. godine. Veličkovići su iz Kastrata doseljeni takođe 1925
Iz Retkocera su još i Stefanovići, doseljeni takođe oko 1925. godine.
Obratimo li pažnju na to odakle su se naselili Srbi u Belom Po-
lju, vidimo da oni vode poreklo iz dva sasvim različita kraja. Jedni
su iz sliva Rasine i Toplice, a drugi iz Jablanice. Sva se pomenuta se-
la nalaze u dolinama ili na dolinskim stranama malih pritoka koje se
ulivaju u gornje tokove pomenutih reka. Znači, iz brdskih sela su
ljudi silazili u niže predele, onda kada im se za to ukazala prilika.
Kada god smo imali prilike da razgovaramo sa nekim stanovnikom
koji se 11 godinama posle prvog svetskog rata doselio u Malo Kosovo,
uvek smo postavljali pitanje: zašto je došlo do masovnog preseljava-
nja u tom periodu? Odgovor je uvek bio isti: »Najviše su svoj rodni
ltraj napustili oni koji su živeli po brdima, gde nije bilo dovoljno ob-
radive zemlje. U to vreme se u M'alom Kosovu do nje moglo lakše
doći cc,
200
Iz Gornje Jablanice su doseljeni još Stanojevići, kojih sada ima
četiri kuće, i Stamenkovići, kojih ima tri kuće. Oni su u Belo Polje
doseljeni 1924. godine. Vukanovići su doseljeni iz Stuble, a Petrovići
iz Beloljina. I jedni i drugi su se naselili 1925. godine. Vuksanovića
ima jedna, a Petrovića tri kuće.
Brada!i
Burince
Selo Burince se, po svom geografskom položaju, razlikuje od
svih ostalih koje smo u okviru Malog Kosova pominjali. To je jedno
od najviših seoskih naselja na obodu ove male kotline. Pripada grupi
manjih sela, a leži na visini odoko 780 m apsolutne visine. Većina os-
talih sela se nalazi na visini ispod 700 m nadmorske visine.
Burince leži na jugozapadnom obodu Malog Kosova. Nalazi se
neposredno u podnožju razvoda od koga na istok rečice teku prema
Labu, a na zapadu se ulivaju u Kačandolsku reku. Pošto se nalazi na
višim delovima oboda, prirodno je da pored ovog sela ne vode nika-
kvi važniji putevi. Kada se Burince posmatra iz kotline, reklo bi se
da su njegovi stanovnici želeli da budu potpuno izolovani od ostalih
stanovnika u kotlini.
Burince ima krajnje periferni položaj. Po rečima ljudi iz toga
kraja, Burince je »brdsko i siromašno« selo.
Do pre nekoliko godina u Burincu je bilo i nekoliko Srba. Sada
je ovo čisto albansko selo, u kome ima nekoliko manjih mahala. u
ovom selu ima onih Albanaca koji su u ovaj kraj došli odavno, tako
da o svom poreklu skoro ništa i ne pamte. Ovo selo više podseća na
neko naselje zbijenog, nego mahalskog tipa, ali njegovi stanovnici
dobro znaju koji deo sela kojoj mahali pripada.
Sibovčani mahala je naseljena Albancima koji ne znaju odakle
su se njih ovi stari u ovo selo doselili. U ovoj mahali sada ima 6 kuća,
a svi stanovnici pripadaju fisu Beriše.
203
Hajdarović mahala je naseljena Albancima koji su se u ovaj
kraj odavno doselili, pa o svom poreklu ništa pouzdano nisu mogli
da kažu. U njoj sada ima 6 kuća, a svi stanovnici pripadaju !isu Be-
riše.
Jakupović mahala je nešto veća od ostalih u selu. I u njoj žive
Albanci koji su se doselili pre muhadžira. U toj mahali ima 7 kuća.
U pomenutim mahalama živi još jedna manja grupa stanovnika koja
ne pripada ovim pomenutim rodovima, a to su: tri kuće :Zulola, če
tiri kuće Dedovića i četiri kuće Bitca.
Staroselska mahala. Za razliku od stanovnika koje smo do sa-
da pominjali, žitelji ove mahale su po vremenu doseljavanja u ovo
selo nešto mlađi od njih. Staroselci su muhadžiri doseljeni iz Starog
Sela, koje se nalazi na razvodu između Toplice i Puste Reke. Doselje-
ni su u ovaj kraj kada i svi ostali muhadžiri. U ovoj mahali ima G
kuća i svi stanovnici pripadaju fisu Spaćil.
Velika Reka
Velika Reka se nalazi u zapadnom delu kotline. Rasprostrta je
na dodiru jedne šire zaravni i višeg dela kotlinskog oboda. U tom de-
lu se for111ira i glavni krak istoimene reke, pa su kuće tog sela raz-
meštene po dolini tog izvorišnog kraka. I Velika Reka pripada grupi
viših sela u kotlini, jer se nalazi na visini od 680 do 720 m nadmor-
ske visine. To je selo više razbijenog tipa, pa u njemu nema ni izra-
zitih mahala, kao u susednim selima. Kako leži na zatalasanom tere-
nu u neposrednoj blizini najvišeg kotlinsk<lg oboda, normalno je što
u ovom selu ima daleko više zelenila nego u ravničarskim selima. Ku-
će se neke i ne vide od grupe šumskih stabala koja još nisu poseče
na, ili od manjih voćnjaka u kojima najčešće dominiraju šljive. Sta-
novnici ovog sela kažu da šljive u ovom kraju odlično uspevaju.
Najniži delovi rečne doline nisu naseljeni, jer su, prema obave-
štenjima stanovnika, povremeno plavljeni. Posle jakih kiša se tu su-
stiču brzi potoci koji se slivaju sa ogranaka Kopaonika, pa zbog toga
pored same reke nema kuća, a i zemljište je uglavnom pod livadama.
Ovo selo je poznato kao Velika Reka od vremena kad su u njemu ži-
veli Cerkezi, koji su se 1871. preselili u Veliku Reku u Kosovu.
U Velikoj Reci žive Albanci, Srbi i samo jedna porodica iz Cr-
ne Gore. Srbi su se u ovo selo doselili poglavito iz sela koja leže u
podnožju Kopaonika. U razgovoru sa tim doseljenicima saznali smo
da su oni ovde dolazili uglavnom na kupljenu zemlju, a da su je na-
merno baš u ovom kraju kupovali, jer je on najviše odgovarao nji-
hovim dotadašnjim navikama formiranim u podnožju Kopaonika.
Taj su kraj napuštali zbog toga što obradive zemlje nije bilo dovolj-
no. Broj članova domaćinstava je stalno rastao, a brdska zemlja pod
Kopaonikom nije mogla da ishrani •tako mnogo čeljadi«. •Sto mi za
dan izoremo, ako noću kiša padne, voda sve oranje odnese«, kažu sta-
novnici Velike Reke.
665
204
Još jedan razlog koji je uticao da se naseljenici iz okoline Bru-
sa naseljavaju baš u ovo selo je i dobra pijaća voda. U ovom selu su
bunari duboki i do 15 m.
Velika Reka je, kao i ostala sela u ovom delu kotline, dosta u-
daljena od glavnih puteva koji ovom kotlinom prolaze.
Srbi i Albanci u Velikoj Reci, ne žive po mahalama, već su ku-
će bez nekog određenog sistema raspoređene po celom selu, kako srp-
ske tako i albanske.
Svi Srbi u ovom selu su doseljeni posle prvog svetskog rata.
Vučkovića ima jedna kuća, a doselili su se oko 1925. iz sela Sošića,
koje se nalazi skoro na samom razvođu između Toplice i Rasine. Oni
su se preselili na kupljenu zemlju. Jovići su se doselili iz Setove 1927.
godine, a sada ih ima dve kuće. Iz Trbunja su doseljeni Miletići,
oko 1925. godine. Došli su na kupljenu zemlju i sada ih ima dve ku-
će. Dragići su doseljeni iz :Zareva, koje se takođe nalazi u Podnožju
Kopaonika, a u Veliku Reku su se doselili 1923. godine. Ove porodice
Trošića su doseljene iz sela Stroinca 1930, a Ristići i Rakići iz Gor-
njeg Levića, 1923. lodine. Simići su se doselili iz Graševca, 1925. go-
dine, a sada ih ima tri kuće. Savića ima dve kuće, a doselili su se iz
Trećaka 1925. godine. Iste godine su došli i Đorđevići iz susednog :Za-
reva, a i njih ima dve kuće. Markovići su poreklom iz Ravnog Brda,
a doselili su se oko 192~. godine. U isto vreme su se doselili i Mileti-
ći iz Donjeg Levića. Iz Ramništva (pod Kopaonikom) su Tanackovići,
Oni su se doselili u Veliku Reku kada i ostali.
Jedina crnogorska porodica su Kecovići. Oni su se iz okoline
šavnika (selo Boričije) preselili oko 1920. godine u Srednji Statovac,
koji se nalazi blizu razvođa Puste Reke i Toplice. U tom selu su živeli
oko tri godine, pa su se nakon toga preselili u Veliku Reku.
Iz Velike Reke su se neki stanovnici definitivno Iselili posle
drugog svetskog rata. Tako je, prema obaveštenjima dobijenim na te-
renu, iz ovog sela otišlo nešto manje Srba no što je to slučaj u sused-
nim selima. Od rata do 1963. su se iz Velike Reke iselite svega tri
srpske porodice.
U Velikoj Reci žive Srbi i Albanci. Kao i u okolnim selima, i u
pvom ima onih koji su se doselili u ovaj kraj ranije od muhadžira.
Toj grupi pripada 7 kuća Cerima, koji su se ovde doselili iz Drenice.
Prema slabo očuvanoj tradiciji, izgleda da su se preci ovih stanovni-
ka doselili pre 150 godina. U to vreme je u ataru Velike Reke bila
utrina, pa su je tadašnji naseljenici morali razoravati i pretvarati u
obradivu površinu. Cerimi pripadaju fisu Hoti. Ovom istom fisu pri-
padaju i stanovnici tri kuće Idrizovića koji su, takođe, u Veliku Reku
došli pre muhadžira. Preci Nezira su, takođe među prvima, doseljeni
u ovo selo. Oni pripadaju fisu Gaši i ima ih tri kuće.
Pored ovog albanskog stanovništva, u Velikoj Reci ima i neko-
liko kuća muhadžira. Njima pripadaju dve kuće Maćastenovića, ko-
ji su se doselili iz sela Mačje Stene, a pripadaju fisu Kiljmen. Istom
fisu pripadaju i tri kuće Mehana, koji su se doselili iz sela Mehane.
205
Iz sela Kastrata su se doselili Kastrati; njih ima šest kuća, a pripa-
daju istoimenom fisu.
U Velikoj Reci ima još nekoliko kuća starijih doseljenika, od
kojih su dve kuće Kula, koji pripadaju fisu Kiljmen. Iz Dobrog Dola
su se doselili Puškoli, kojih ima dve kuće, a i oni su iz fisa Kiljmen.
Vlahija ima dve kuće, a doselili su se iz šalje. Oni pripadaju fisu Sać.
Glavnik
Godišnjak
Gornja Lapalitica
Selo Gornja Lapaštica leži u dolini reke Lapaštice. Ta dolina
je mestimično široka i do jedan kilometar. Dolinske strane su odlič
no poslužile za formiranje naselja. Reka Lapaštica je usekla svoju
dolinu u jednoj prostranoj ravni koja se nalazi u blizini Podujeva, n
prostire se sve do viših delova zapadnog oboda. Ovo je samo deo
prostrane terase koja se pruža, uglavnom, od Bradaš11 do Glavnika.
Gornja Lapaštica je duboko uvučena u dolinu ove reke. Zbog
toga ona pripada grupi sela koja su rasprostrta po pomenutoj ravni.
Tačnije, ovo se selo nalazi l\a samom dodiru pomenute ravni i viših
delova zapadnog kotlinskog oboda. Gornja Lapaštica je jedno od se-
la koje se nalazi van glavnog puta, koji vodi kotlinom. U poređenju
sa Donjom, Gornja Lapaštica više podseća na razbijeno naselje. Nju,
kao i neka prethodna sela, sačinjavaju mahale koje su jedna od dru-
ge različito udaljene.
Stanovnici Gornje Lapaštice su nas obavestili da u njihovom se-
lu nikada nije bilo bega. Oni smatraju da se beg za njihovo selo nije
interesovao zato što u ataru Gornje Lapaštice preovladava zemlja
slabijeg kvaliteta.
Već je rečeno da je i ovo selo izdeljeno u mahale. Stanovnici
smatraju da izrazitih mahala u Gornjoj Lapaštici ima 7.
Havoli mahala je jedna od većih u ovom selu, U njoj ima oko
35 albanskih kuća, a svi nose isto prezime - Havoli. Zanimljivo je
napomenuti da već decenijama nisu menjali prezime. O svom porekla
melo znaju. Smatra se da su se doselili iz Malesije, ali mi nismo sa-
znali kada je to bilo. U vezi sa prezimenom koje nose, postoji i jedna
legenda. Kod Albanaca nije uobičajeno da se prezime nasleđuje po
ženskoj liniji, ali u ovom slučaju se od toga odstupilo.
(171
210
Smatra se da su Gornja i Donja Lapaštica postale od svega n
kuća. Iz okoline Skadra se u Malo Kosovo doselilo šestoro braće sa
porodicama. Prvo su se naselili u Grdovac, gde su živeli na dobroj
begovskoj zemlji. Zatim su se preselili u Perane, zato što se nisu hte-
li pokoravati svim begovskim zahtevima. Da bi bili još nezavisniji,
napustili su i Perane i naselili se u Lapašticu, jer se za nju, kao što
je rečeno, beg nije interesovao. U Gornju Lapašticu se naselilo pet,
a u Donju jedan brat. Tako su, prema obaveštenjima današnjih sta-
novnika tih naselja, postala ova dve sela. lnteresantno je napomenuti
da su (pre dolaska u Malo Kosovo), četiri brata bili katolici, a samo
dva muslimani. Kada su rešili da se presele u ovaj kraj, svi su pri-
mili islam i tek onda krenuli na taj dug put koji ih je doveo u novu
domovinu.
Verovatno su se ove porodice preselile kada je na Kosovu glav-
nu vlast imao Đinol beg. Pod njegovom vlašću je bio skoro ceo Lab,
a govorilo se da ima imanja čak u Skoplju. Da bi se prikazala njego-
va ekonomska moć, kaže se da je on bio beg nad 360 vodeničnih ka-
menova na Kosovu. Kako se Lapaštičani nisu slagali sa ovako moć
nim begom, on ih je progonio, a oni su se povukli u Lapašticu.
Tako su postali poznati kao hrabri i nepokorivi. U jednom su-
kobu sa svojim neprijateljima beg Džinol je potražio i njihovu po-
moć. U tom okršaju je poginuo neki čuveni ratnik iz Lapaštice, čija
je žena po imena Hava bila isto tako na daleko poznata, po svojoj o-
štroumnosti i odvažnosti. Kao naknadu za poginulog muža, beg joj je
poklonio jednu vodenicu i podigao !epu kuću. Stanovnici Lapaštice
kažu da ta kuća nije davno porušena, a vodenica na tom istom mestu
i sada postoji, samo to nije ona koju je beg izgradio. Po imenu te ču
vene Have svi su potomci dobili prezime Havoli, koje danas nosi sta-
novništvo 35 kuća.
Svi Havoli pripadaju fisu Gaši.
U ovoj mahali žive i Srbi koji su se u ovo selo doselili, uglav-
nom, posle prvog svetskog rata.
Dve porodice Jeremića su doseljene iz sela Lepenca pod Kopa-
onikom, 1914. godine. Tačnije rečeno, te godine je kupljena zemlja, a
porodice su preseljene tek 1922. godine.
Račići su doseljeni na utrinu, takođe iz tog kraja, iz sela Zlata-
ra, 1920. godine. Njih je bilo tri kuće, Veljići su se doselili iz Kovio-
ca 1922. godine. Bilo ih je dve kuće, a naselili su se na utrinu. Tri
porodice Stevovića su doseljene iz 2ilinaca 1920. godine, na dobijenu
zemlju. Timotijevići su se doselili iz okoline Kruševca, 1920. godine.
Zdravkovića je bilo tri kuće, a doselili su se iz 2ilinaca, 1920. godine.
Iz Osredca su se doselili Bićani 1920. godine. Njih je bilo četiri kuće,
a došli su na dobijenu zemlju ili utrinu, kako je to u ovom kraju u-
običajeno da se kaže. Biočani su se doselili na kupljenu zemlju, 1952,
iz Kosanice. U ovu mahalu su se doselili i Raičevići iz Zlatara, iz-
među 1923. i 1925. godine, na dobijenu zemlju.
211
Ljuto!i mahala je čisto albanska. U njoj ima 31 albanska kuća,
a njeni stanovnici skoro ništa ne znaju o svom poreklu. Poznato im
je samo to da su njihovi stari u ovo selo došli odavno i u vezi s tim
nije očuvana nikakva legenda. Svi stanovnici mahale se prezivaj u
Ljutoli i pripadaju fisu Gaši.
Cakić mahala je karakteristična po tome što u njoj žive oni Al-
banci koji, prema njihovom kazivanju, predstavljaju najstarije sta-
novništvo u Malom Kosovu. O vremenu doseljavanja i svom poreklu
današnji stanovnici malo znaju. U ovoj mahali ima 38 kuća, ali svi
stanovnici ne pripadaju istom rodu. Cakića ima 24 kuće, Hodola 12
i po jedna kuća Soda i Gaši. Iako ne nose isto prezime, svi pripadaju
fisu Gaši.
I u ovoj mahali ima nekoliko srpskih kuća, čije je stanovništvo
doseljeno iz istog kraja odakle su doseljeni i ostali Srbi iz ovdg sela.
Lapčevići su se doselili 1922. godine iz sela Lepenca, koje se
nalazi u slivu Rasine. Oni su u Lapašticu došli na kupljenu zemlju.
Milačići su se doselili iz Trpeza, 1920. godine. Iste godine su se dose-
lili i Krsmanovići iz Male Reke. Iz 2areva su se doselili Milići, na
kupljenu zemlju, takođe 1920. goidne. Njih je bilo tri kuće.
Hakić mahala je jedna od manjih u Gornjoj Lapaštici, odnosno
u njoj živi manje albanskog stanovništva, nego u onim mahalama ko-
je smo do sada pominjali. Iako ima samo 16 albanskih kuća, ipak svi
stanovnici nisu istog roda. Hakića ima 11 kuća, Mučića 4 i Ibrahima
jedna. Svi ovi Albanci pripadaju onima koji su se ovde doselili pre
muhadžira. O vremenu doseljavanja i svom poreklu vrlo malo znaju.
Iako su iz različitih rodova, svi pripadaju fisu Gaši.
U ovoj mahali ima i Srba. Mihajlovići .su se doselili iz Preko-
dina, između 1922. i 1923. godine. Iz istog sela su se doselili i Ristići
1924. godne, na kupljenu zemlju. Tanackovići su se doselili iz sela
Levića, 1927. godine, na utrinu.
Mučić mahala je, kao i prethodne, naseljena Albancima i Sr-
bima. Albanci su po svoj prilici doseljeni iz Albanije, ali se ne zna
kada. Kažu da su došli kada i ostali najstariji stanovnici Malog Ko-
sova. U mahali ima 16 albanskih kuća, od kojih je 15 iz roda Mučić,
a stanovnici samo jedne kuće su Kodralije. Stanovnici svih 16 kuća
u ovoj mahali pripadaju fisu Gaši.
U ovoj mahali ima i nekoliko srpskih kuća, čije je stanovništvo
doseljeno poglavito iz podnožja Kopaonika. Tako su Grčaci doseljeni
iz 2areva, 1920. godine, na kupljenu zemlju. Njih sada ima četiri ku-
će. Đokići su se doselili iz istog sela na kupljenu zemlju, takođe 1920.
godine. Na kupljenu zemlju su se doselili i Deljani, takođe iz 2areva
iste godine. Njih ima četiri kuće. Dve porodice Petrovića su iz Brusa.
Oni su takođe došli na kupljenu zemlju. Iz 2ilinaca su se doselili Po-
povići, 1928. godine, na kupljenu zemlju, Godine 1923. su došli Ne-
deljkovići iz Lipovca, a ima ih tri kuće.
PoteTa mahala se razlikuje od ostalih što u njoj ima i muhadži-
ra. Zaista njih nema mnogo, ali da i tih nekoliko kuća nema, Gornja
Lapaštica bi bila selo bez muhadžira. U ovoj mahali ima 25 alban-
673
212
skih kuća, čije stanovništvo vodi poreklo od onih prvih Albanaca u
Malom Kosovu. Svi se prezivaju Potere i pripadaju fisu Gaši. Pored
njih ima i četiri kuće muhadžira, za koje nismo uspeli da saznamo iz
koga su se sela doselili. Oni se prezivaju Gubaku i pripadaju f\s11
Skrielj.
I u ovoj mahali ima Srba. Mladenovići su se doselili na dobijenu
zemlju i:c. Lipovca. Došli su 1920. godine, a ima ih pet kuća. Deljani
su iz Lipovca doselili 1920, a Antići iz Sošića 1924. godine, na kuplje-
nu zemlju. Iste su se godine doselili i Zarevci iz Stroinca, njih ima
dve kuće.
Iz Donje i Gornje Lapaštice se za poslednjih 20 godina iselilo
oko 25 porodica, a u tom iseljavanju je dominiralo srpsko stanovni-
štvo.
Kodralija zaseok se ničim ne razlikuje od mahale, ali su nam
stanovnici saopštili da oni tih nekoliko izdvojenih kuća smatraju za-
seokom, a ne mahalom. U tom zaseoku ima 13 albanskih kuća. Nji-
hovi su se preci odavno ovde doselili i u vezi s tim se ništa ne pamti,
niti zna. Svi se prezivaju Kodrali)e i pripadaju fisu Gaši. U gornjoj
Lapaštici nema velikih porodičnih zadruga. Najveći broj članova po
pojedinim kućama se kreće oko 30, mada takvih primera nema
mnogo.
Gornji Sibovac
674
213
Muzać mahala nosi ime po selu Muzaću koje se nalazi severno
od reke Toplice. Istovremeno su oni prešli i najduži put u vreme pre-
seljavanja, jer su svi njihovi sunarodnici, koje smo do sada pominja-
li, uglavnom doseljeni iz susednog, višeg dela, sliva reke Kosa-
nice. Smatra se da su se iz Muzaća u Sibovac doselili oko 1870. godi-
ne. Muzać su napustili pre srpsko-turskog rata, a u Sibovcu su za-
tekli nkeoliko čerkeskih porodica, koje su po njihovom dolasku na-
pustile ovo selo i preselile se u Arabiju. Iz Muzaća je, u vreme nase-
ljavanja, u Sibovac došlo 6 porodica, a sada ih u toj mahali ima 8, s
tim što su se u međuvremenu neki i iselili iz te mahale. Svi stanov-
nici ove mahale pripadaju fisu Salja.
Končić mahala je predstavljena jednom kućom. Ime nosi po
selu Končiću iz koga su se doselili. I ovi stanovnici pripadaju fisu
Salja.
Medjan mahala .takođe nosi ime po selu iz koga su se njeni sta-
novnici doselili. To su muhadžiri. Doseljeno je četiri, a sada ima 6
kuća. Stanovnici ove mahale pripadaju fisu Krasnići.
Grgurci mahala je takođe jedna od onih koju su osnovali Alban-
ci doseljeni iz sela Grgura, koje se nalazi takođe severno od reke To-
plice. To su muhadžiri. Kada su doseljeni bilo ih je pet porodica, a
sada ih je 7 kuća. I ovi stanovnici pripadaju fisu Krasnići.
Konjuhi mahala je, kao i ostale u Gornjem Sibovcu, mala. I
njeni stanovnici muhadžiri su doseljeni iz sela Konjua koje se nalazi
gde i ostala iz kojih su se Albanci ovamo doseljavali. Doseljene su
tri kuće, a sada ima četiri kuće. Stanovnici ove mahale pripadaju
fisu Krasnići.
Točan mahala je, kao što i ime kaže, naseljena stanovnicima do-
seljenim iz sela Točana. To su takođe muhadžiri. Doseljene su dve
porodice, a i sada ih toliko ima. Stanovnici i ove mahale pripadaju
fisu Krasnići.
Staroselci mahala je naseljena Albancima koji su se ovde dose-
lili sa razvoda Toplice i Puste Reke. Iz Starog Sela doselile su se dve
porodice, a sada ih ima četiri, Stanovnici ove mahale pripadaju fis11
Sać.
Djakalija mahala sada ima samo dve kuće. Toliko ih je i dose-
ljeno iz sela Djake, u gornjem slivu Kosanice. Stanovnici ove mahale
pripadaju fisu Kiljmen.
Kosmać mahala je naseljena Albancima koji su se doselili iz
sela Kosmača. U ovoj mahali ima četiri kuće, a stanovnici pripadaju
fisu Gaši.
Na osnovu podele na mahale, moglo bi se zaključiti da je Gor-
nji Sibovac selo razbijenog tipa. Međutim, to nije tako. Mahale su u
ovom selu znatno bliže jedna drugoj, nego što je to u drugim selima.
Selo predstavlja celinu, ali je na mahale izdeljeno na osnovu mesta iz
kojih su muhadžiri ovamo doseljeni. Kao što je već i prikazano, u o-
vom selu ima stanovnika iz raznih naselja razbacanih po slivu Top-
lice. Ovakvih slučajeva do sada nismo imali i ta pojava bez sumnje
ukazuje na činjenicu da muhadžiri nisu uvek uspevali, a možda to ni-
675
214
su ni želeli, da se prilikom naseljavanja iz istog sela u Toplici nasele
u isto selo u Malom Kosovu. Na taj način je i fisno grupisanje raz-
bijeno. Ono je bilo jače zastupljeno prilikom naseljavanja u Toplicu.
U Gornjem Sibovcu ima i Srba. Svi su se oni ovamo doselili po-
sle prvog svetskog rata. Doselili su se, kao i ostali Srbijanci, u ovt1
kotlinu iz Toplice i Aleksandrovačke 2upe.
Andrići su doseljeni iz Majdeva, 1920. ili 1921. godine. Karića
ima pet kuća, a doseljeni su iz Krive Reke, istovremeno sa Andri-
ćima. Galovići su doseljeni iz Like, oko 1926. godine. Tomići su se
doselili iz Krive Reke, oko 1921, a sada ih ima 4 kuće. Mikići su po-
reklom Vojvođani, a doselili su se 1927. godine. Vesići su se iz Kon-
dželja doselili 1923. godine. Ristići su doseljeni iz istog sela i isto-
vremeno sa Vesićima. Njih sada ima tri kuće. I Kocići su iz Kondže-
lja, a doselili su se oko 1924. Njih ida dve kuće. Sekulići su iz Blaca.
Ima ih tri kuće, a doselili su se oko 1925. godine. Azdejkovići su ta-
kođe iz Blaca; ima ih tri kuće, a doselili su se oko 1927. godine. Ko-
stići i Gateri su poreklom iz Like. Doselili su se posle prvog svetskog
rata. Pantelići su se doselili 1921. iz Majdeva. Iz istog su mesta i To-
šići, doseljeni 1924. godine. Iz Stroinaca su se doselili i Crnoglavci
1924. godine.
Grdovac
67(i
215
Pošta1· mahala leži na najnižem terenu po kome se Grdovac pro-
stire. Stanovnici su Albanci. O vremenu doseljavanja u ovo selo ni-
smo uspeli ništa da saznamo, jer ni sami stanovnici ništa pouzdano
11e znaju. U ovoj mahali ima oko 25 kuća, a njeni stanovnici pripada-
ju fisu Krasnići.
Gornja mahala se stvarno i nalazi nešto više prema obodu u od-
11osu na prethodnu. I u njoj su Albanci koji su se u Grdovac odavno
doselili, tako da se u vezi sa tim ništa ne pomnije među današnjim
stanovnicima. Ova je mahala nešto veća. Ima oko 30 kuća, a njeni
žitelji pripadaju fisu Krasnići.
Braović mahala je nešto manja u odnosu na prethodne u ovom
selu. I njeni su stanovnici došli, izgleda, zajedno sa onima u drugim
mahalama. U njoj ima 15 kuća, a stanovnici su iz fisa Krasnići.
Pored Albanaca, koji u ovom selu žive odavno, ima i onih koji
su doseljeni kada i ostali muhadžiri. Muhadžiri su u Grdovcu Retko-
ceri, ima pet kuća. Doselili su se iz sela Retkocera koje se nalazi u
izvorišnom delu Jablanice. Rače su takođe muhadžiri, doseljeni iz se-
la Rače.
U Grdovcu ima i nekoliko srpskih kuća. To su Srbijanci koji su
se doseljavali posle prvog svetskog rata. Nešovića ima četiri kuće;
doselili su se iz sela Bejašnice koje se nalazi u okolini Prokuplja, oko
1922. godine. Vasiljevići su se doselili i7. Cungule, 1920. godine. Sel-
mići su se doselili kada i ostali Srbi u Grdovcu.
Donja Dubni~a
677
216
oni dali ovom velikom selu i neko svoje individualno obeležje, iako
svi zajedno čine njegovo stanovništvo.
Donja Dubnica je, kao što se vidi, naseljavana etapno. To ne
znači da i između tih glavnih faza u naseljavanju nije bilo kretanja
stanovništva. Cetiri etapna naseljavanja ipak postoje, a mi ih isl:,iče
mo zato što je na ovaj način postao manji broj sela u Malom Kosovu.
Prvu etapu u naseljavanju čine Albanci - stariji naseljenici ,koji su
se doselili sa zapada. Krajem prošlog veka došlo je do naseljavanja
muhadžira sa istoka. Oni predstavljaju drugu fazu u naseljavanju o-
vog velikog sela. Posle balkanskih ratova se naseljavaju Crnogorci iz
istog pravca odakle su i muhadžiri došli. To je treća faza u naseljava-
nju Donje Dubnice. Na kraju, kao četvrti, stižu Srbijanci posle prvog
svetskog rata, poglavito sa severa. Istovremeno sa njima se naselja-
vaju i Ličani, sa zapada. Kao što vidimo, Dubnica je postala od ne-
koliko struja koje su se kretale iz raznih pravaca, sličući se svojim
malim ograncima i u ovom selu.
Kako je Donja Dubnica veliko naselje, u njoj ima nekoliko ma-
hala koje su izrazito poznate kao mahale, ali zato ima i takvih kuća
za koje se ne zna kojoj mahali pripadaju. To je najčešće slučaj sa
srpskim stanovništvom koje se doselilo kasnije u ovo selo.
Zieći mahala je naseljena najstarijim stanovnicima u Donjoj
Dubnici. To su Albanci koji su se doselili iz Malesije, ali se ne zna
kada. Cak se i Đakovica-pominje kao nekadašnje boravište njihovih
predaka, ali sve to nije dovoljno pouzdano. Prema obaveštenjima sta-
rijih, današnji stanovnici znaju samo to da je u vreme naseljavanja
tih prvih stanovnika u okolini Dubnice bilo sve pod šumom i trnjem.
Zemlja je bila neobrađena, a oni su se naseljavali stihijski, odnosno
ko je gde hteo. Niko o tome nije vodio računa, zato se svak naselja-
vao tamo gde mu se svidelo.
U ovoj mahali sada ima šest kuća, a njeni stanovnici pripadaju
fisu Seć.
Aljević mahala ima mnogo sličnosti u pogledu porekla stanov-
ništva sa prethodnom mahalom. I njeno stanovništvo pripada onoj
grupi Albanaca koja čini najstarije stanovnike Malog Kosova. Raz-
lika ima u tome što žitelji ove mahale nisu došli direktno iz Malesije
u Dubnicu, već su se prvo nastanili, prema predanjima starijih sta-
novnika, u selo Penduhu, a zatim su prešli u Donju Dubnicu. Vreme
tog preseljavanja se ne zna, ali izgleda da je bilo davno, jer osim ne-
pouzdanih pretpostavki ništa drugo ne postoji. U ovoj mahali ima o-
ko 26 kuća, a stanovnici su iz fisa Beriše.
Tahirović mahala se razlikuje od dosadašnjih u ovom selu po
tome što u njoj pored Albanaca - starijih naseljenika žive još muha-
džiri i Crnogorci.
Stariji albanski stanovnici su se doselili kada i ostali Albanci u
Donjoj Dubnici. I oni su prvo živeli u Penduhi, pa su se, posle, iz tog
sela doselili u ovo gde i danas žive. Ovih starijih Albanaca u mahali
ima oko 20 kuća i svi se oni nazivaju Tahirović, a pripadaju fisu Be-
riše.
678
217
Pored njih u ovoj mahali, kao što je rečeno, ima 26 muadžer-
skih kuća. Kako su se muhadžiri doselili iz različitih sela, oni imaju
i različita prezimena. Stanovnici četiri kuće Matarova su doseljeni iz
sela M!atarove i pripadaju fisu Kiljmen. Vrševci su iz istoimenog se-
la; ima ih pet kuća i pripadaju fisu Krasnići. Kažu da im je nadimak
ostao po tome što se ovo selo, u vreme kada su oni tamo živeli, zvalo
Oraci. Iz sela Tulara, koje se nalazi u Gornjoj Jablanici, su stanov-
nici četiri kuće Tulara, koji pripadaju fisu Gaši. Sulejmani su se do-
selili iz Rače, kada i svi ostali muhadžiri, i pripadaju fsu Krasnići.
Stanovnci dve kuće Džemaila su u Donju Dubnicu doseljeni pre oko
60 godina iz Salje. Oni pripadaju fisu Salje.
U ovoj mahali ima i Crnogoraca. Oni su se krajem prošlog veka
naseljavali po slivu Toplice, a posle prvog svetskog rata su se masov-
no spuštali u Malo Kosovo. Tako su se iz sela Kutlova, oko 1925. godi-
ne, naselili u ovu mahalu, odnosno u Donju Dubnicu: Bojčići, Sćeki
ći, Mrvovići i Bičanini. Sada ih skupa im a14 kuća. U Kutlovo su se
doselili iz Starog Kolašina. Komnenovići su se iz Pilatovca doselili u
Matarovu kada i ostali Cnrogorci u ovaj kraj. Zatim su (oko 1922. go-
dine) prešli u Donju Dubnicu. Tri porodice Maljevića su poreklom iz
Kuča, ali su se ovde doselili iz Kupinova, oko 1927. godine. Brkovići
su takođe Crnogorci; živeli su u Gazdaru, a u Donju Dubnicu su se
preselili oko 1922. godine.
Većina pomenutih crnogorskih porodica je naseljena na dobije-
nu zemlju u Donjoj Dubnici. Arsenijevići su najnoviji stanovnici u
ovoj mahali. Oni su se doselili iz Krtoka 1950. godine, na kupljenu
zemlju, a poreklom su Srbijancl.
Tiavci mahala je po vremenu postanka .mlađa od onih koje smo
do sada pominjali. U ovoj mahali žive samo muhadžiri i Srbi. I po
broju kuća je ova mahala među mlađima. Tihovci su iz sela Tiovca,
u blizini Kuršumlije. Njih ima 7 kuća, a pripadaju fisu Gaši. Jedna
porodica je doseljena iz sela Krtoka, a druga iz Sibovca u Malom
Kosovu.
Naišli smo na interesantan podatak. Muhadžiri iz ove mahale
su sačuvali predanje po kome su se njihovi stari u Tiovac doselili iz
okoline Durakovca, pa se čak i selo Uće pominje kao mesto u kome
su oni živeli pre doseljavanja u Toplicu.
Roglića u ovoj mahali ima tri kuće. Oni su se iz Starog Kolaši-
na preselili u selo Preveticu, a odatle (1914. godine) u Donju Dubni-
cu. Doselili su se, kažu, na kupljenu zemlju. Kneževići su se doselili
iz Trbunja iste godine, a sada ih ima tri kuće. Iste godine i iz istog
sela su se naselili i Jovanovići. I njih ima tri kuće, a isto su došli na
kupljenu zemlju. Aleksića ima dve kuće, a doselili su se iste godine
iz Trbunja kao i ostali njihovi susedi.
Ovi naseljenici su kupovali zemlju od Albanaca koji su je pro-
davali zbog seobe u Tursku. O ovome nas je obavestio jedan stariji
stanovnik ovog sela, Durović Zivojin, koji je sin najstarijeg naselje-
nika-Crnogorca u Donjoj Dubnici. Pored ostalog, on nam je rekao još
i to da je u to vreme bilo dosta zemlje na prodaju i da su se neki Al-
218
banci tada preselili u Tursku. Od svih koji su iz Donje Dubnice oti-
šli, vratile su se samo četiri porodice.
Saljović mahala je naseljena sa tri grupe stanovnika, sve tri su
sada već spominajne. Prvi i najstariji naseljenici su u ovoj mahali
Albanci. Oni su doseljeni odavno pa se vreme njihovog naseljavanja
ne pamti. U ovoj mahali ima 13 kuća čije stanovništvo vodi poreklo
od tih prvih naseljenika. Metoli su se treći doselili u Donju Dubni-
cu; ima ih dve kuće i pripadaju fisu Beriše. Iz istog su fisa i 2.ieći.
Oni su se doselili iz Malesije, ·ima ih tri kuće. Istom fisu pripadaju
četiri kuće. lsljama, dve kuće Haljita, i dve kuće Mućola.
Muhadžira u ovoj mahali ima približno isto. Isljami su se dose-
lili iz sela Turučice. Ima ih četiri kuće i pripadaju fisu Salja. Dabi ·
novci su iz istoimenog sela kod Kuršumlijske Banje. I njih ima če
tiri kuće, a pripadaju fisu Beriše. Iz fisa Kiljmen su Kolaji, doselje-
ni iz Vuča, a sada ih je četiri kuće. Mehmeti su doseljeni iz Krtoka,
a pripadaj u fisu Krasnići. Iz sela Dvorišta se doselio i Dvorišta Rifat,
koji je tek 1961. godine kupio zemlju u ovom selu. Njegova porodica
pripada fisu Sopa.
Treću grupu naseljenika u ovom selu čine Srbi, doseljeni posle
prvog svetskog rata. Bilo je onih koji su zemlju kupovali i koji su je
dobijali. č:orbići su se doselili iz sela Popova (okolina Blaca). Došli su
na kupljenu zemlju 1921. godine, a sada ih ima dve kuće. Nešto ka-
snije su se doselili i Dokići iz Točana, takode na kupljenu zemlju.
Ima ih tri kuće, a doselili su se između 1923. i 1925. godine. Vukosa-
vljevići su iz Ljuša kod Kuršumlijske Banje. Doselili su se 1921. go-
dine na dobijenu zemlju. Punišići su se doselili tek 1947. godine iz
Prevetice, koja se nalazi na samom razvodu između Male Kosanice i
Laba. Poreklom su Crnogorci, a u Preveticu su doseljeni krajem pro-
šlog veka iz okoline Podgorice. Jovanovići su se tek 1961. godine do-
selili iz sela Pakaštice, koje se nalazi u dolini Laba, severno od Ma-
log Kosova. To su jedni od onih koji su se u slivu Laba, posle rata,
preseljavali iz zabačenijih sela u ona bliže glavnim putevima i grado-
vima, odnosno većim selima. U Pakašticu su se naselili posle 1941. iz
sela To~ana, na kupljenu zemlju. Gašići su, kako su nas obavestili,
doseljeni iz okoline Kruševca oko 1925, na kupljenu zemlju. Sada ih
ima tri kuće. Dumanovići su doseljeni iz sela Kupca 1914. godine, na
kupljenu zemlju. Jedan od novijih stanovnika u ovoj mahali je i Pa-
ćaranin sa svojom porodicom. Oni su doseljeni iz Rače, 1954. godine
na kupljenu zemlju. Oni ni u Rači nisu dugo živeli, jer su tek kra-
jem prošlog veka doseljeni iz okoline Raške u sliv Kosanice. Ta mig-
raciona struja je, po svim izgledima, naseljavala ovaj kraj posle pre-
seljavanja Albanaca iz sliva topličkog u lapski.
Ovoj mahali pripada još jedna albanska kuća. To su Neziri, iz
grupe ranije naseljenih Albanaca u Donjoj Dubnici, a potiču iz fisa
Beriše.
Gornja i Donja Mahala. Ove dve mahale su uzete istovremeno
zato što su na tome insistirali davaoci podataka, obrazlažući to činje
nicom da je to nekada bila skoro jedna mahala i nazivala se Kurto-
680
219
vić mahala. U ovoj mahali, pored Albanaca - starijih doseljenika,
muhadžira, Srbijanaca i Crnogoraca, ima i Ličana, koji su se ovamo
doselili posle prvog svetskog rata, kada i većina ostalih srpskih na-
seljenika u ovom kraju. Mahala se ranije nazivala po prezimenu nje-
nih najstarijih današnjih stanovnika. To su Kurtovići koji su, prema
obaveštenjima naših davalaca podataka, u Donju Dubnicu naselili od-
mah posle Zieća. »To je druga kuća u celoj Dubnici«, kažu oni koji
su ponešto čuli i od toga zapamtili o vremenu i načinu doseljavanja
njihovih predaka. Smatra se da su se doselili direktno iz Albanije, ali
to ničim nismo uspeli da potvrdimo. Kurtovići su iz fisa Beriše, a ima
ih tri kuće. Mustafovići i Behrami su doseljeni pre muhadžira iz Ra-
mništa. Njih ima po dve kuće, pripadaju fisu Beriše.
Muhadžira u ovim mahalama ima nekoliko kuća. Oraci su do-
seljeni iz sela Oraca, ili kako se sada naziva Ravni Sort. Njih ima pet
kuća i pripadaju fisu Krasnići. Dve kuće Sviraimi doseljene su iz se-
la Sviraima u Jablanici. Oni su iz fisa Hoti. Iz Dabinovca su doseljeni
Dabinovci, iz fisa Beriše. Hasani su iz sela Krtoka. Oni pripadaju fisu
Krasnići. Sadiku Zećir je doseljen iz Seljanca kod Kosovske Mitrovi-
ce, još za vreme turske vladavine. Njegova porodica pripada fisu Sa-
lja. Iz Murgule, koja se nalazi u Gornjem Labu, u ovoj mahali ima tri
porodice, doseljene pre tri godine. Oni su se u Murgulu doselili pre
muhadžira, a pripadaju fisu Sopa. 126
Srbijanci su se najčešće doseljavali iz sela sa podgorine Kopa-
onika. Tako su Markovići d.ošli iz Borčana, koje se nalazi na apsolu t-
noj visini iznad 1000 m, u blizini Oštrog Koplja. Doseljeni su oko
1928. godine. Jevtići su iz Grgura kod Blaca. Došli su na dobijenu
zemlju oko 1930. Iz Blaca su sa njima doseljeni Milutinovići, takođe
na dobijenu zemlju, a sada ih ima dve kuće. Iz okoline Doljevca su
Đokići; a doselili su se 1921. godine. Pribaci su iz Vitkova kod Alek-
sandrovca. Ima ih dve kuće, a došli su 1914. godine, na kupljenu ze-
mlju. Ilići su se doselili iz Stepoša, na kupljenu zemlju, 1926. godine.
Markovići su se doselili iz Brestovca (Dobrič), na dobijenu zemlju,
1921. godine i sada ih ima četiri kuće. Jovići su najmlađi stanovnici
po vremenu doseljavanja, jer su se tek 1955. preselili iz Dobrog Dola,
u dolini Laba, severno od Malog Kosova. Međutim, u Dobrom Dolu
oni žive tek posle prvog svetskog rata, a dotle su živeli u okolini Lu-
kovske Banje.
U ovoj mahali ima i Crnogoraca. Brkovića ima šest kuća. Oni s11
se doselili iz sela Gazdara, koje se nalazi u Gornjoj Jablanici. Njih
ima šest kuća, a u Dubnicu su se naselili 1914. godine, na kupljenu
zemlju. Sekulovići su se doselili direktno iz Crne Gore. Ranije su u
Crnoj Gori živeli u Brskutu (Bratonožići), a u Dubnicu su se naselili
na kupljenu zemlju. Mitrovići su se doselili iz sela Selišta (okolina
Kuršumlije). Doseljeni su 1933. godine na dobijenu zemlju. Janičići
su iz Krtoka. Iz ovog sela su se Crnogorci u Malo Kosovo doseljavali
19111
Najnovljl doseljenlcl iz okolnih sela nisu uvek bili sigurni da znajt1
tačno neke podatke koji su nas interesovali. Zbog loga se, kod takvih slučajeva,
mogu javiti izvesne nelačnosti.
220
odmah posle balkanskih ratova, a, kao što vidimo, to preseljavanje
Crnogoraca nije prestalo ni do najnovijih dana, jer su se Janičići tek
1959. godine preselili u Du bnicu.
U ovoj mahali ima i Ličana. Karakteristično je da su se oni u
Donjoj Dubnici naselili u znatno većem broju nego u bilo kom dru-
gom selu u Malom Kosovu. Bubale su se doselili iz sela Nebrusa (srez
Lapac), 1928. godine, na dobijenu zemlju. Kljaići su iz sela Kurjaka.
Doseljeni 1924, na kupljenu zemlju. Mirilovića ima šest kuća. Oni
su doseljeni iz Ondića, 1922. godine, na utrinu. Najviše je Vukmiro-
vića, njih ima 12 kuća. Doselili su se iz Babina Potoka 1920. godine,
na utrinu. Uzelci su iz Ondića ,doselili su 1922. na utrinu. Kalci su
takođe iz Ondića. Njih ima tri kuće, a doselili su se 1922. godine. Do-
puđe su iz već pomenutog sela Kurjaka. Ima ih četiri kuće, a doselili
su se 1922. godine na utrinu.
Marino brdo mahala. U ovoj mahali žive Albanci, Srbi i Crno-
•
gorc1.
Albanaca je malo, ali svi pripadaju grupi starijih naslejenika u
Malom Kosovu. Hamiti ne znaju kada su se njihovi stari ovamo na-
selili i odakle. Ori! pripadaju fisu Beriše. Miftari su takođe iz istog
fisa i malo znaju o svom poreklu. Kastrati su se u Donju Dubnicu na-
selili tek 1962. godine iz sela Krpimeja, koje se nalazi u dolini Laba,
uzvodno od Malog Kosova. Oni su tamo odavno naseljeni, odnosno
njihovi stari. Po fisu Kastrati su, kao što se vidi, i prezime dobili.
Od Srba u ovoj mahali stanuju Jekići, doseljeni 1914. godine iz
Stupnja, kod Aleksandrovca, na kupljenu zemlju. Iz okoline Tulara
su se doselili Vasiljkovići. Njih ima dve kuće, a došli su na kupljent1
zemlju 1924. godine. Matići su iz Barbatovca doseljeni na kupljenu
zemlju 1924. godine. Damnjanovići su doseljeni iz Garevine, kod A-
leksandrovca, 1914. godine. Ima ih 6 kuća i došli su na kupljenu zem„
Iju. Poslednji su se doselili Milenkovići. Došli su iz Rače Kosaničke,
na kupljenu zemlju, oko 1957. godine.
Crnogorci su u ovu mahalu doseljeni pretežno posle prvog svet-
skog rata. Sćepanovići su se doselili iz Trpeze, 1926. godine, na do-
bijenu zemlju. Njih sada ima dve kuće. Iz istog su sela i Bulajići
koji su, po svoj prilici, došli zajedno sa Sćepanovićima. I oni su ze-
mlju dobili od Agrara. Radovanovići su iz Kuča doseljeni u Dubnictt
1921, na dobijenu zemlju. I njih ima dve kuće. Iste su se godine do-
selili i Garići. Došli su iz okoline Podgorice, iz sela Brskuta. Njih ima
četiri kuće. Krkelići su doseljeni iz Lukova 1921. godine. Kešeljevići
su doseljeni 1921, iz okoline Nikšića (Bratonožići). Paunovići su do-
seljeni iz Mcrdara, 1926. godine. Vcljkovići su se skoro doselili. Oni
su iz Pravitice (oko 1949), prešli u Dubnicu. Raškovići su tek 1958.
doseljeni iz Degrmena, na kupljenu zemlju.
Nismo u mogućnosti da proverimo da li i porodice koje ćemo
tek pomenuti pripadaju ovoj mahali, ali smo sigurni da su to žitelji
Donje Dubnice. Zato smo ostavili da na kraju pomenemo i njih u želji
da izbegnemo grešku. To su Đurovići, doseljeni iz Samokova kod
Kuršumlije (1913) u Donju Dubnicu. U Samokov su došli krajem pro-
682
221
šlog veka, kada i svi ostali Crnogorci iz Danilovgrada (Bjelopavlići).
Saznali smo da je tom prilikom samo iz Danilovgrada došlo u Topli-
cu 43 porodice, a od toga četiri Đurovića. Prilikom druge seobe prema
Malom Kosovu, izdvojila se samo jedna porodica, a ostali i sada žive
u Toplici. Kroz razgovor smo saznali da su Crnogorci, koji su se pre-
seljavali u Toplicu, odnosno više po njenom obodu, bili svesni kakve
ih teškoće očekuju u novoj sredini, ali su skoro bili prinuđeni da se
sele bilo gde, jer zemlje za obradu u Crnoj Gori nije bilo, a broj sta-
novnika se naglo uvećavao. Mrvovići su doseljeni iz Matarova 1914.
godine, a tamo iz kraja gde dominiraju Bratonožići, krajem prošlog
veka. U Donju Dubnicu su došli na kupljenu zemlju. Njih ima tri ku-
će. Kolaci su iz Rače. Preselili su se u Dubnicu 1914. godine, na kup-
ljenu zemlju. Njih ima četiri kuće. Bojčica ima četiri kuće. Doselili
su se 1914. iz sela Buča (Vasojevići). Doseljeni su direktno iz Crne
Gore, na dobijenu zemlju. Iz okoline Ivangrada su i Sćekići. Oni su
se, takođe, direktno doselili iz sela Praćevca, 1914. godine, na kuplje-
nu zemlju, a ima ih dve kuće.
Donja Lapaštica
683
222
U ovoj mahali ima samo nekoliko srpskih kuća. To su Cukura-
novići, doseljeni iz Lepenca kod Brusa, oko 1925. godine, na kupljenu
zemlju. Njih ima dve kuće. Salovići su iz Točana. Oni su se doselili
1924. godine. Krcići su iz sela Dobroljubca, kod Aleksandrovca. Ima
ih tri kuće. Doselili su se 1924. na kupljenu zemlju. Ove kuće Blago-
jevića su iz sela Kupca.
Ovoj mahali pripada i 11 ciganskih kuća. Cigani malo vremena
provode u samom selu, jer se ne bave zemljoradnjom, već je skoro
sva njihova delatnost orijentisana na Podujevo.
M1Lrati mahala je naseljena Albancima. To su oni Albanci koji
su u Malo Kosovo doseljeni pre muhadžira. O svom poreklu ništa si-
gurno ne znaju. Prema pričanjima starijih stanovnika, oni odavno ži-
ve u ovom selu, a ima ih 12 kuća. Svi se prezivaju Murati, a pripada-
ju fisu Gaši.
Seferi mahala je takođe čisto albanska. U njoj ima 13 kuća. Sve
su to Albanci - stariji doseljenici. Za razliku od ostalih mahala, u
ovoj ima nekoliko prezimena. Cela mahala je naseljena Albancima
iz fisa Gaši, a Srba nema.
Kameroli mahala. I u ovoj mahali žive samo Albanci. Doseljeni
su kada i svi ostali u ovom selu, odnosno pretpostavljaju da su im se
stari zajedno doselili. U ovoj mahali ima 16 kuća i svi stanovnici ima-
ju isto prezime - Kameroli. Stanovnici ove mahale su iz fisa Gaši.
Interesovali smo •e da li u Donjoj i Gornjoj Lapaštici ima veli-
kih porodičnih zadruga. U oba pomenuta sela izgleda da ima samo
četiri-pet većih porodičnih zadruga, u kojima ima do 30 članova.
Prirodna je pojava da se iz svih sela poneko iseljava, ali ćemo
sada pomenuti samo jedan razlog koji, pored ostalih, utiče na raselja-
vanje stanovnika. To je krvna osveta. Zabrinjavajuće zvuči ovakav
zaključak, ali kako kažu stanovnici Donje Lapaštice, Murati Ajvaza
Mustafa se baš zbog krvne osvete, pre nekoliko godina, iselio i kupio
imanje •čak u Lazarevo u Kosovo«.
Donji Sibovac
Donji Sibovac pripada najmanjoj grupi sela u kotlini. Nalazi
se na levoj obali reke Dubnice, odnosno istočno od ove reke, pored
jednog sporednog puta kojim se, najkraćim rastojanjem, povezuje
dolina Laba i Dubnice sa dolinom Batlave. Donji Sibovac se nalazi u
južnom delu kotline i to u najširem delu ravni. Više je prtimaknut
istočnom kotlinskom obodu. mada se neke kuće iz ovog sela nalaze i
zapadno od reke, tj. na desnoj obali Dubnice. U odnosu na Lab i gla-
vni kotlinski put, Donji Sibovac ima donekle periierni položaj, jer i-
pak ne leži u najprometnijem delu kotline.
Donji Sibovac je malo, ali ipak jedno od starijih sela u kotlini.
Njegovi stanovnici tvrde da ima znatno manje kuća od onoga broja
koji se popisima dobija. U ovom selu nam davaoci podataka nisu po-
223
minjali mahale, već samo rodove i fisove. U njemu ima najviše Alba-
naca i samo nekoliko srpskih kuća. Od Albanaca dominiraju oni što
su se doselili pre muhadžira. Onih koji vode poreklo od tih prvih al-
banskih doseljenika - ima oko 18 kuća. Nije ostala u sećanju nika-
kva legenda o vremenu naseljavanja njihovih predaka u Malo Ko-
sovo, samo se zna to da su se doselili iz Drenice, pa se čak i selo Do-
broševac (iz tog kraja), pominje kao mesto stanovanja pre doseljava-
nja u ovu kotlinu. Svi potomci tih prvih albanskih doseljenika pri-
padaju fisu Beriše.
Pored ovih starijih albanskih naseljenika, ima i muhadžira. To
su dve kuće Grgura, doseljenih u ovo selo tek 1925. godine. Oni su,
kada i svi muhadžiri, došli u Malo Kosovo, ali se nisu odmah naselili
ovde, već su prvo živeli u Gornjem Sibovcu. Stanovnici ove dve kuće
pripadaju fisu Gaši. Hodžovići su, takođe, u Sibovac došli kasnije. Zi-
veli su prvo u Donjoj Penduhi, pa su se tek oko 1928. godine preselili
u Sibovac. Njih ima tri kuće, a pripadaju fisu Gaši. Oni su muhadžiri
i u Malo Kosovo su se doselili iz Sušnjaka (kod Prepolca).
U Donjem Sibovcu ima i nekoliko srpskih kuća. To su dve kuće
Stevovića, dve kuće Stevića i Milenkovići, svi doseljeni oko 1920. go-
dine.
Dumoš
Kisela Banje
Kisela Banja je najjužnije selo u Malom Kosovu. Kod Kisele
Banje se kose Huna Ljuget i Sakovačka Cuka najviše primiču jed-
na drugoj. Njih razdvaja samo suženje (dugo ko 6 km) kojim Lab
nizvodno teče, povezujući Malo Kosovo sa Kosovom. Kisela Banja se
nalazi na zapadnoj strani ovog najjužnijeg kotlinskog dela. Iako ma-
lo, selo je rasprostrto od aluvijalne ravni Laba do viših terasa na o-
bodu, u kojima je usečena dolina jednog malog potoka. U toj dolini
smešten je veći deo naselja. Ova dolina je strma i kratka, a potok
oživi u letnjoj polovini godine samo posle jakih pljuskova.
Po st1111im dolinskim stranama su kuće Kisele Banje razbijene
u grupice. Pošto su dolinske strane strme, one su vrlo malo obrađene,
pa je zato mnogo više površine pod šumom i livadama. Iako se Kisela
Banja nalazi na •vratima« Malog Kosova, ipak je u odnosu na glavnu
komunikaciju ona perfierno naselje, zato što je njen veći deo uvučen
u pomenutu usku dolinu.
226
Kisela Banja pripada grupi manjih sela u kotlini. Najviše ima
Albanaca, i to onih koji su u ovaj deo kotline doseljeni među prvima.
Obaveštenje nam je dao Bunjoku Fazlija, ali nam je pored toga, uz-
gred, ispričao nekoliko interesantnih detalja u vezi sa naseljavanjem
njegovih predaka.
Prema njegovoj računici, ovo naseljavanje se moglo obaviti pre
nekih 180 godina. U okolini je, kako su star ipričali, bilo sve pusto.
Bilo je mnogo šume, a po tim šumama mestimično poneka kuća, u
kojoj su stanovala čeljad nekog prestupnika koji se zbog krvne osve-
te, ili neke druge vrste prestupa, naselio tako daleko da ga ne bi mo-
gao pronaći onaj zbog koga se krije. Suma je, prema pričanjima, bila
tako visoka da se čak ni dim iz bednih straćarica, na brzinu naprav-
ljenih, nije mogao videti. To je omogućavalo da su begunci tako ne-
zapaženi u tim šumama mogli provesti i po koju godinu. Međutim,
doseljavanja tih prvih albanskih naseljenika su učestala, pa su se ta-
ko počela formirati i naselja. U prvo vreme ta su naselja bila retka,
ali je njihov broj prilično brzo rastao. Prvi naseljenici nisu formirali
velika sela. Nekoliko kuća, a ponegde i jedna, činilo je selo. Tako je,
na primer, u Kiselu Banju bila doseljena samo jedna porodica, koja
je ovo selo osnovala. To je bila porodica Bunjoku Sulje (imao je fi
sinova). Doselili su se direktno iz Malesije, a Kiselu Banju nisu na-
puštali od kada su ovamo došli. Danas u ovom selu ima 35 kuća, po-
stalih od one jedne u v.reme naseljavanja iz Malesije. Iako vode po-
reklo od jedne porodice, familijarne veze su u ovom selu skoro pot-
puno prekinute, tako da se oni međusobno ne smatraju rođacima, već
komšijama. To se, razume se, misli na one dalje familijarne veze, dok
se bliska familija i te kako poštuje.
Svi Albanci iz Kisele Banje pripadaju fisu Krasnići, a u među
sobnom oslovljavanju su poznati kao Bunjoku. Interesovalo nas je da
li u ovom selu ima velikih porodičnih zadruga. Saznali smo da su sva
domaćinstva relativno velika, ali da izrazito velikih porodičnih zadru-
ga nema.
Pored Albanaca u Kiseloj Bonji ima i nekoliko srpskih kuća.
Srbi su, po vremenu naseljavanja, znatno mlađi od Albanaca, jer,
kao što smo videli, u ovom selu nema ni muhadžira. Srbi su, kao i
obično, u Malo Kosovo (i u Kiselu Banju) došli posle prvog svetskog
rata. Tako su Miilićevići doseljeni 1923. godine, iz sela Subotice, koje
se nalazi u Aleksandrovačkoj župi. Njih sada ima četiri kuće. Marko-
vići su doseljeni oko 1922. godine, iz Cungule, a Simovići 1927, iz
Svinjišta.
Konjuševac
Konjuševac je jedno od manjih sela. Nalazi se na zapadnoj
strani kotline. Leži na jednoj od terasa koje čine niži deo zapadnog
kotlinskog oboda. Konjuševac je podeljen na nekoliko mahala. Među
tim, te su mahale uglavnom raspoređene u dva veća dela naselja. Ve-
(188
227
ći deo sela leži na nešto višem terenu i u njemu dominira albansko
stanovništvo. Blizu druma je drugi deo sela u kome ima i srpskih
kuća.
Jusenović mahala je naseljena albanskim - starijim naseljeni-
cima u Malom Kosovu. Oni ne pamte kada su se njihovi stari ovde
doselili, niti im je poznat bilo kakav detalj u vezi sa tim naseljava;-
njem. U ovoj mahali ima pet kuća, a svi stanovnici pripadaju fisu
Beriše.
Deđović mahala je naseljena takođe Albancima, doseljenim, po
svoj prilici, kada i oni iz Jusenović mahale. Ni u ovoj mahali dana-
šnji stanovnici ne znaju kada su se njihovi stari doselili, ni odakle.
Zna se samo to, za sve te starije albanske naseljenike, da su doseljeni
sa zapada, iz Albanije, ali da Ii su došli direktno iz Albanije, ili su
živeli na nekom drugom mestu pre dolaska ovamo, za sada ostaje ne-
poznato. U ovoj mahali ima 7;kuća. Svi stanovnici su iz fisa Beriše.
Corović mahala je predstavljena samo sa jednom kućom. To je
zaista redi slučaj, ali i to su najčešće pojave tamo gde je kuća znatno
prostorno izdvojena od ostalih, pogotovu ako se i stanovnici po pore-
klu razlikuju. I ovi stanovnici su iz fisa Beriše. Oni pripadaju grupi
starijih albanskih doseljenika.
Feratović mahala je, takođe, po broju kuća jedna od manjih. U
njoj ima samo tri kuće. To su Albanci, poreklom isti kao i ostali po
pomenutim mahalama. I ovi pripadaju fisu Beriše.
Fazlijović mahala ima samo tri kuće. To su opet Albanci, odav-
no doseljeni, pripadnici fisa Beriše.
Pored ovih Albanaca, koji su se u Konjuševac odavno doselili,
tako da današnji stanovnici o tim događajima slabo šta znaju da ka-
žu, ima i onih koji pripadaju mlađoj migrciji, koju su sačinjavali mu-
hdžiri. U Konjuševcu ima i nekoliko muhadžirskih mahala.
Ljušoku mahala je jedna od manjih, a takvih, kao što vidimo,
u ovome selu ima više. U njoj ima tri kuće i to su muhadžiri doselje-
ni iz sela Ljuše. Kažu da su se u Konjuševac doselili otprilike pre
100 godina. I ovi muhadžiri su iz fisa Beriše.
Visokćani mahala je naseljena takođe muhadžirima, doseljenim
iz sela Visoke. Doselili su se kada i ostali muhadžiri. Ima ih četiri
kuće i pripadaju fisu Krasnići.
Bajgorci mahala je po poreklu stanovništva najmlađa medu al-
banskim mahalama. Njeni su se stanovnici iz Bajgore, kod Kosovske
Mitrovice, doseljeni verovatno nešto posle muhadžira. Njih ima pet
kuća i pripadaju fisu Salje.
U Konjuševcu ima i Srba. To su naseljenici koji su se doselili
posle prvog svetskog rata. Jovanovići su se doselili iz sela Stitara
(1930. godine), u Aleksandrovačkoj :Zupi. Jelići su takođe iz toga kra-
ja. Doseljeni su iz sela Jablanice, 1924. godine, a ima ih pet kuća. Iz
Vitanovca su Jovići. Doselili su se 1924. godine, takođe iz :Zupe. Si-
movići su iz sela Djake. Doselili su se 1930. Markovići su iz Lazarev-
ca topličkog. Njih ima dve kuće, a doselili su se 1925. Pavlovići su iz
Majdeva, doseljeni oko 1930. godine. Iz istog kraja su i Vukadinovići,
689
228
doseljeni iz sela Strojinca, oko 1915. godine. Postoji i jedna mahala u
kojoj žive Srbi i Albanci zajedno.
Kalibadžija mahala je jedna od većih, u odnosu na one koje smo
do sada pominjali. U njoj su Albanci uglavnom muhadžiri. To su Đo
kalije, doseljeni iz sela Đake. Oni su iz fisa Krasnići. Zatim Mamuto-
vići, doseljeni iz Donjeg Ljupča, Kažu da su se doselili pre 100 godi-
na. Oni pripadaju fisu Beriše, a ima ih tri kuće. Tu su i Arsići, dose-
ljeni iz Kondželja, oko 1925. godine. Njih ima četiri kuće. Iz Priko-
dina su Blažići, doseljeni oko 1924. godine. Doseljeni su još Matovići,
iz Majdeva, 1931. Micići iz Jablanice 1925, Sekulići iz Lazarevca 1925.
i Cambulovići 1925. godine iz Krivaje.
Ladovec
690
229
na, dve Betići, tri Ramadani, jedna Murtezi, četiri Alili, tri Zejnulahl
i 8 Krčmari, doseljeni iz Krčmara, fis Kiljmen.
Srbi su se doselili posle muhadžira. Oni pripadaju grupi mlađih
stanovnika u ovom selu. Miljkovići su se doselili oko 1924. godine, iz
sela Trbunja. Oni su doseljeni na dobijenu i kupljenu zemlju. Takvi
slučajevi nisu retka pojava. Nema neke izrazite zakonitosti. Bilo je o-
nih koji su prvo dobili, a zatim kupili zemlju, međutim, ima i obrnu-
tih slučajeva; da su se doseljenici nastanili na kupljenu zemlju, pa
su tek posle i dobili po koji hektar nerazoranog zemljišta. Iz Trbunja
su i Gajići. Njih ima četiri kuće, a naselili su se pod istim uslovima,
što se zemlje tiče. Oni su, takođe, doseljeni oko 1924. godine. Jovići
su doseljeni oko 1926. iz sela Obradža, koje se nalazi u slivu Puste
Reke. Boškovići su (iz Trpeze) doseljeni oko 1939. godine. Ilići su iz
Brusa doseljeni oko 1924. Dve kuće Petkovića vode poreklo iz okoli-
ne Kruševca, a doseljeni su 1926. Jočići su iz Kupaca doseljeni 1924.
godine.
Letance
Livadica
Livadica je čisto srpsko selo. To je istovremeno i jedino selo u
Malom Kosovu u kome žive samo Srbi. Nalazi se severoistočno od
Podujeva, a pripada grupi manjih sela u kotlini. Selo Livadica se na-
lazi u dolini reke Dubnice. Aluvijalna ravan je tu prilično uska, a do-
linske strane su blago nagnute prema ravni.
Livadica se nalazi pored puta koji povezuje sela po istočnom o-
bodu Malog Kosova. U odnosu na glavni kotlinski put, Livadica ima
periferni položaj. Međutim, nalazi se u blizini puta koji preko naj-
nižeg dela razvođa, kod Merdara, povezuje dolinu Kosanice sa Malim
Kosovom. To je jedna od pet glavnijih komunikacija koje povezuju
Malo Kosovo sa susednim udolinama i kotlinama.
Ne može se reći da je Livadica izrazito drumsko naselje, ali ona
sa tim tipom seoskih naselja ima mnogo sličnosti. Znatan broj kuća u
ovom selu je izgrađen pored druma. Obično su kuće uvučene dublje
u dvorište, ograda je skoro redovno napravljena od niske tarabe, či-
232
neći više simboličnu ogradu, nego neku stvarnu zaštitu. Crnogorci,
međutim, često stanuju u kućama koje uopšte nemaju nikakve ogra-
de. Po tome se neke kuće u Malom Kosovu mogu odmah raspoznati
kome pripadajju: Albancima, Srbijancima, Ličanima ili Crnogorcima.
O tim pitanjima na ovom mestu nećemo više govoriti, jer je to već
i objašnjeno.
Livadica je, kao što se vidi, po vremenu postanka današnjeg na-
selja vrlo mlada. Osnovali su je Srbi koji su se posle prvog svetskog
rata naseljavali na dobijenu zemlju. Interesovali smo se da li su se
sami naseljenici odlučili da se nastane baš na tom mestu, ili im je
rečeno da tu formiraju naselje. U vezi s tim pitanjem smo dobili ne-
koliko vrlo interesantnih obaveštenja o vremenu i načinu naseljava-
nja u ovo selo.
Stanovnici Livadice vode poreklo iz okoline Sjenice i Novog
Pazara. Kada su njihovi stari tamo živeli bilo je dosta stanovnika, a
malo obradive zemlje. Zbog toga su se, prema nekim nepouzdanim
podacima, oni počeli preseljavati na južne podgorine Goča, pre 250
godina. Zatim su se preselili u selo Zlatare, pod Kopaonikom. Među
tim, stanovništvo se i tu namnožilo i moralo se ići dalje. U međuvre
menu su se pojavile mogućnosti za naseljavanje po Malom Kosovu.
Uslovi za obradu zemlje su u podgorini Kopaonika bili vrlo teški. 0-
ralo se ralicom. » Vazdan orem po sve kamenito i brdovito«. Zbog to-
ga se ovo stanovništvo .relativno lako odlučivalo na preseljavanje,
tim pre što su se u Malo Kosovo mogli naseliti na ravno zemljište.
Na više smo mesta čuli kada je ovo preseljavanje izV10đeno.
Budući da je svuda taj postupak bio sličan, ovom prilikom ćemo ga
ukratko opisati. Reše se ljudi da se sele i pripremaju se. Odvoje naj-
važnije stvari i stoku, zapakuju se i polaze, najčešće po nekoliko po-
rodica zajedno, a bilo je slučajeva da su se i pojedinačno preselja-
vali. Ko je imao kola, bio je u povoljnijem položaju, jer su se tako
i •čeljad« mogla po malo za vreme puta odmarati. Put je obično tra-
jao dva do tri dana. Kola su vukli volovi, a najčešće krave. Po dola-
sku se prvo zadrže izvesno vreme u Podujevu, dok se ne srede admi-
nistrativni poslovi oko dodeljivanja zemlje, ili oko najnužnijih dogo-·
vora, ako je u pitanju kupljene imanje. Dešavalo se da se u Podu-
jevu provede i po koja godina, dok se na dobijenoj zemlji 11e podigne
neka skromna kuća za osnovni smeštaj porodice. Stanovnici Livadi-
ce su nam rekli da se oni nisu često kretali iz Podujeva d.ok se defi-
nitivno nisu u Livadicu naselili, jer je u okolini bilo mnogo kačaka
koji su često presretali i najbezazlenije prolaziake. Kada se Milan
Milićević doselio u Livadicu, tada u njoj nije bilo ni jedne kuće. Ze-
mlju im je dodelio neki inžinjer Marinković, koji je insistirao da se
baš na onom zemljištu nasele. Od prvog doseljavanja zemlje do defi-
nitivnog naseljavanja Livadice, prošlo je oko tri godine. Oko 1919.
godine se od kačaka, kažu, nije smele ni iz Podujeva uvek krenuti.
Zato je trebalo da se skupi više interesenata, pa da se onda svi zaje-
dno prebace i tamo u selu, u slučaju napada od strane kačaka, zajed-
nički brane. Kačaci su bili protiv naseljavanja Srba. Zato su se vid-
694
233
no i protivili svakoj njihovoj pojavi. Naseljenici su bili ponekad ti
situaciji da se sami bore protv kačaka koji su ih napadali i u polju.
Mieđutim, te odmetničke bande nisu dugo uspele da se održe, pa je
zbog toga i ta opasnost bila samo vezana za jedan kraći period.
U Livadici sada ima više kuća nego što ih je bilo u vreme for-
miranja sela, što je sasvim prirodno. Jedno se domaćinstvo podelilo
na nekoliko, jer je i broj članova domaćinstva od tada porastao. Jo-
čića ima pet porodica, doseljeni su iz Bogiša 1922. godine. Stevovići
su iz :Zilinaca, doseljeni iste godine. Iz Vasiljevca su Anđelkovići, do-
seljeni tek 1959. godine. Ivanovići su iz sela Ravni, u blizini Zlatara.
Ima ih dve porodice, a doselile su se 1922. godine. Iz Zlatara su se
doselili 1922. godine i Bogićevići, a ima ih četiri kuće. šest kuća Mi-
lićevića takođe vode poreklo iz Zlatara, a doselili su se iste godine.
Zbilići su takođe iz Zlatara. Ima ih četiri porodice, a doseljeni su
1922. godine. Otuda su i Tamburići, kojih sada ima pet kuća, i jedna
kuća Jovanovića. Svi su se iz ovog sela doselili iste godine. U Livo-
dici ima dosta doseljenika i iz Bogiša. Otuda vode poreklo tri kuće
Markovića. Oni su takođe doseljeni 1922. godine. Savići su se doselili
1932. godine, dok su se :Zivkovići, kojih ima dve kuće, doselili 1922.
godine. Ristići su se doselili iz :Zilinaca, takođe 1922. godine. Posle-
dnj i su se doselili Vukajlovići iz Bogiša. Oni su se doselili tek 1957.
godine. U Livadici ima i jedna kuća, koja vodi poreklo iz Crne Gore.
To su Milovanovići, doseljeni iz Degrmena 1932. godine. U Degrme11
su se doselili iz Morače.
Lug
Lttg se nalazi u južnom delu Malog Kosova. To je jedno od sela
koje leži 11 najnižem delu kotline. Lab se tu račva u nekoliko manjih
i starih korita, pa je i relativno podvodan teren. Pre naseljavanja da·-
našnjih stanovnika, biljni pokrivač je skoro tokom cele godine bio
bujan zbog stalnog prisustva vode, pa su stanovnici ovo selo zbog to-·
ga i prozvali pomenutim imenom. Bilo je, kako oni kažu, dosta tra-
ve, šiblja i mladih vrba, •a gde god je tako mi to mesto nazivamo lu-
gom«. Lug se nalazi istočno od Laba. Pripada grupi sela srednje veli-
čine, a po načinu formiranja se znatno razlikuje od susednih sela. Lug
je podeljen na nekoliko mahala, a te su mahale formirane onim re-
dom kojim su se stanovnici u ovo selo doseljavali. Razlike u formi-
ranju ovog sela, i drugih susednih sela, se ogledaju u tome što u Lu-
gu ima dosta stanovnika koji su se tu doselili iz susednih sela, ili iz
najbližih kotlina. Izuzimajući pojedinačne slučajeve, do sada nismo
imali prilike da naiđemo na ovakvu pojavu: da su se stanovnici iz
najbliže okoline skupljali na jedno mesto i znatno proširili već posto-
jeće malo naselje.
U Lugu žive Albanci - stariji naseljenici i druga grupa Alba-
naca koja se okupila iz raznih sela po Malom Kosovu i iz susednih
kotlina. Nema muhadžira koji su se direktno iz Toplice naselili u
Lug. Pored Albanaca u Lugu ima i nekoliko srpskih kuća.
(,95
234
Cunok mahala je jedna od najstarijih u Lugu. U njoj žive Al-
banci koji su se ovde davno naselili, pa zbog toga ništa ne znaju o
svom poreklu. Imali smo prilike da čujemo, u razgovoru sa starijim
ljudima iz drugih sela, da je u Lugu odavno naseljeno nekoliko poro-
dica. Za njih je važno reći i to da se nisu seljakali po kotlini, već
su se tu naselili i nigde se nisu odatle pomerali. U ovoj mahali ima
8 kttća i svi su iz fisa Beriše.
Iz okolnih sela su se stanovnici u Lug naseljavali pod različitim
uslovima. Neki su dolazili na kupljenu zemlju, ali je takvih malo, dok
je više onih koji su se naselili na utrini. Naročito su se doseljavali o-
ni siromašniji seljaci koji su živeli na begovoj zemlji.
Konjuševac mahala je naseljena stanovnicima koji su se iz Ko-
njuševca preselili u Lug pre nešto oko 100 godina. Oni su u Konju-
ševcu obrađivali begovsku zemlju, a čim im se ukazala prilika na-
pustili su je i zato su i morali da se presele. Doselili su se na kup-
ljenu zemlju, ali pošto je nje bilo malo, odmah su krčili •lug«. Sma-
tra se da se tada preselilo samo četiri porodice. Sada u ovoj mahali
ima oko 22 kuće, a svi stanovnici su iz fisa Beriše. Sudeći po tome
da su i pre doseljavanja u Lug živeli u selima Malog Kosova, ova
grupa stanovnika vodi svakako poreklo od onih Albanaca starijih na-
seljenika.
2itinjska mahala nosi ime po selu iz koga su se preci njenih da-
našnjih stanovnika doselili. Zitinja se nalazi u slivu Murgulske reke,
a to je jedan od izvorišnih krakova Laba. Preselili su se, izgleda, ka-
da i oni iz Konjuševca. Od doseljene tri porodice, sada u ovoj maha-
li ima 16 kuća, a stanovnici pripadaju fisu Salja. Smatra se da su se
ovamo preselili jer je taj kraj brdovit, a u Lugu je bilo više zemlje
koja se mogla obrađivati.
CuTi mahala je jedna od manjih. U njoj ima pet kuća. Preci da-
našnjih stanovnika su prvo živeli u okolini Đakovice. Zatim su se
preselili u kosovsku Breznicu, a otuda su se doselili u Lug, i to dosta
davno. U vreme preseljavanja je bila jedna kuća, dok ih sada ima
pet, a svi su iz fisa Krasnići.
GlobodeT mahala je naseljena stanovnicima iz kosovske Globo-
de1·ice. U početku je bilo dve kuće, a i sada ih ima dve i pripadaju
fisu Krasnići.
Bulić mahala. Ovu su mahalu osnovali stanovnici doseljeni iz
Belog Polja, u Metohiji. U vreme doseljavanja je bilo dve kuće, a sa-
da ih ima 16. Stanovnici ove mahale pripadaju fisu Beriše.
Zekolj mahala je naseljena stanovnicima iz okoline Prištine, ta-
da je bila jedna kuća, a sada ima četiri. Stanovnici i ove mahale stt
iz fisa Beriše.
Mavrići mahala je dobila ime po jednom •domazetu« koji se iz
sela Mavrića preselio u Lug. U toj mahali ima tri kuće i pripadaju
fisu Sopa.
Sokolj mahala je manja i u njoj ima četiri kuće. Iz Godišnjaka
se preselila samo jedna porodica. Sva ova doseljavanja u Lug bila su
23~
Lužane
Selo Lužane se nalazi pored samog Laba. Deli se na dva, ne sa-
svim izdvojena dela. Pošto u Lužanu žive Albanci i Srbi, to su nji-
hove kuće izdvojene. Srpske su sagrađene pored puta, a albanske, na-
ročito one koje su najstarije u ovom selu, leže između Laba i Batla-
ve. Lužane je selo na dve reke. Tu se Batlava uliva u Lab, a seo-
ske kuće su na obalama ovih reka. Ovo selo je istovremeno i jedno
od najjužnijih u kotlini. Glavni put koji povezuje Kosovo sa Topli-
com, p1·eko Malog Kosova, jedino u Lužanu prelazi Lab, i odatle sve
do Podujeva vodi njegovom desnom stranom. To je bio najbolji pra-
vac za izgradnju puta, jer je teren istočno od Laba nizak i povreme-
no, tokom godine, i podvodan. Lužane se može uvrstiti u grupu ma-
njih sela u kotlini. Za razliku od susednih sela, Lužane je selo izra-
zito zbijenog tipa.
lJ f,užanu žive Albanci i Srbi. Albanci se po vremenu doselja-
vanja dele na dve grupe. Albanci - stariji naseljenici i muhadžiri.
U r,užane se, kao i u Kiseloj Banji, u vreme naseljavanja prvih al-
banskih stanovnika doselila samo jedna porodica iz Malesije. Kada
su se ovi prvi stanovnici Lužana doselili, nismo uspeli da saznamo,
jer o tome nema nekih pouzdanih podataka. Sada od te jedne kuće
u Lužanu ima nekoliko, a svi su stanovnici iz fisa Beriše.
Stubla mahala je naseljena muhadžirima koji su se iz sela Stu-
ble ovamo doselili. U Lužanu ima 17 kuća koje vode poreklo od sta-
novnika doseljenih iz Stuble. Ovi stanovnici pripadaju fisu Gaši.
Konjuševci mahala je naseljena stanovnicima koji su se u Lu-
žane doselili iz Konjuševca. Oni su prvo živeli u Lugu, pa su se iz
Luga preselili u Lužane. Tada se doselila samo jedna porodica, a sa-
da ima četiri kuće čiji stanovnici pripadaju fisu Beriše.
Maljok mahala je naseljena stanovnicima koji su se doselili iz
J unika, kod Đakovice. Ne zna se kad su se preselili. U ovoj mahali
ima 7 kuća, a stanovnici su iz fisa Beriše.
U Lužanu ima jedna kuća čiji su se stanovnici, odnosno njihovi
preci, odavno doselili iz Bajgore. Bajgora se nalazi na razvodu izme-
đu Gornjeg Laba i Sitnice. Ovi su stanovnici iz fisa Salja. Takođe su
236
se i Bacoku doselili iz sela Baca, kada i svi muhadžiri. Njih ima sa-
mo jedna kuća.
U Lužanu ima Srba koji su se u ovo selo doselili posle prvog
svetskog rata, kao i većina u Malom Kosovu. Savići su se doselili
1923. godine, iz Blaca. Njih ima tri kuće. To su tri sina Svetolika
Savića, koji se iz Blaca prvo naselio u selo Sakovicu (nešto južnije
od Lužana), a zatim se preselio ovamo. Stevčići su iz Tulara. Oni su
se doselili 1922, a ima ih četiri kuće. Stolići su se doselili iz sela Kri-
vaje kod Blaca, 1927. godine, a ima ih dve kuće. Pored ovih Srba do-
seljenih iz susednih krajeva, u Lužanu ima jedna porodica doseljena
iz Bosne, 1923. godine. To su Petrovići.
Merdare
699
238
To su Mitrovići, doselieni iz Aleksandrovačke 2upe, a p1·ema nekim
informacijama iz sela Sljivova. Oni su po vremenu naseljavanja sko-
ro najmlađi stanovnici ovog sela, jer su se doselili tek oko 1956. go-
dine, na kupljenu zemlju.
Međutim, najstariji današnji stanovnici Merdara su muhadžiri.
Njih je bilo više, ali su se posle balkanskih ratova neki iselili iz ovog
sela. Zato sada ima samo nekoliko albanskih kuća. Feratovići su se
među prvim muhadžirima naselili u Merdare. Došli su iz Rače, a sa-
da ih ima dve kuće. Pored njih ima neko! iko kuća, takođe muha-
džirskih, doseljenih iz Mehane, a prema nepouzdanim obaveštenjima
pripadaju fisu Kelmend. U Merdaru, i ostalim selima u kojima ima
manje nlbanskog stanovništva, nema mahala.
Mirovac
Mirovac se nalazi na istočnom obodu Malog Kosova. On pripa-
da onoj grupi naselja koja leže na najvišim delovima istočnog kot-
linskog oboda. Njegovi stanovnici su nam rekli da je ime dobio po
nekom Miru, koji je davno živeo u tom selu. Na mestu na kome se
današnje selo nalazi je i pre doseljavanja Albanaca bilo naselje, na
čije su ruševine nailazili čak i Crnogorci, kada su se (posle 1912. go-
dine) u to selo naselili. Kako se skoro nalazi na samom istočnom obo-
du, Mirovac je bio vrlo privlačan za stanovništvo koje se doseljavalo
iz sela u slivu Kosanice. On nije veliko naselje, ali zauzima dosta
prostora, jer su kuće u Mirovcu prilično udaljene jedna od druge.
Kada se posmatra iz ravni kotline, podseća na razbijeno naselje koje
se smestilo u dolini gornjeg toka male istoimene reke, koja teče sa
istočnog oboda i kod sela Stedima se uliva u Dubnicu. Teren na ko-
me se Mirovac nalazi je, po svoj prilici, deo neke stare visoke i do-
bro zaravnjene terase, čija se visina kreće oko 700 m apsolutne vi-
•
sine.
I pored toga što Mirovac podseća na selo razbijenog tipa, ipak
i u njemu ima mahala koje su vidno izdvojene i dosta udaljene je-
dna od druge.
U Mirovcu ima Albanaca - starijih naseljenika, muhadžira,
Crnogoraca i Srbijanaca.
Đakoni mahala je ime dobila po muhadžirima koji su se doselili
iz sela Đake. Neki njeni stanovnici su i takvo prezime zadržali. Ta-
ko se u toj mahali nalazi 6 kuća, čiji se stanovnici prezivaju Đako
ni, doseljeni su iz Đake, a pripadaju fisu Kelmend. U toj mahali ima
više Albanaca starijih naseljenika. Prekalija ima četiri kuće. Sma-
traju da su se odavno doselili i pripadaju fisu Kiljmen. Istom fisu
pripadaju stanovnici dve kuće Bajrama i Ramoni, koji su takođe do-
seljeni pre muhadžira.
MiTovac mahala je naseljena Albancima - starijim naseljeni-
cima. U toj mahali ima 6 kuća. Stanovnici se prezivaju Ajeti i sami
se nazivaju Kelmend.
70()
239
Samaluk mahala je dosta odvojena od sela. U njoj ima 10 kuća
muhadžira, doseljenih iz susednog Vasiljevca. Po svoj prilici, i ti
muhadžiri pripadaju fisu Kiljmen. Pored pomenutih, u Mirovcu ima
još jedna kuća Vučalije koji su se, sa ostalim muhadžirima, doselili
iz sela Degrmena.
U Mirovcu ima dosta Crnogoraca. I oni su, kao i muhadžiri, do-
seljeni iz susednih sela. Jedna porodica Radovića je doseljena 1914.
godine iz Vasiljevca. Vukovići su se iste godine doselili, takođe iz
Vasiljevca. Tošovići su iz Kuča doseljeni u Vasiljevac, a 1919. godi-
ne su se doselili u Mirovac. Garića ima četiri kuće. Oni su živeli u
Brskutu, a iz Peći su se doselili u Mirovac 1920. godine. Petrovići
su iz okoline Podgorice doseljeni u Vasiljevac, a otuda su se u Miro-
vac doselili 1919. godine. Dragovići su iz sela Bezjove (Kuči) doselje-
ni takode u Vasiljevac, a otuda 1919. u Mirovac. Njih ima tri kuće.
Bojčići su iz Buča kod lvangrada. Doselili su se u Gornju Dubnicu
1914, a u Mirovac 1932. godine.
Obrandža
Obrandža se nalazi zapadno od Podujeva, a od njega je udalje-
na oko jedan kilometar. Selo Obrandža pripada grupi većih sela 11
Malom Kosovu. Kuće ovog sela su sagrađene kako po aluvijalnoj ra-
vni Bradaške reke, tako i po terasi, koja je baš kod Obrandže dobro
očuvana. Tu se u Bradašku reku uliva jedna rečica koja teče sa za-
pada, pa je u dolini te kratke rečice smeštena jedna mahala ovog
sela. Iako se nalazi u neposrednoj blizini Podujeva, Obrandža se ni-
čim ne razlikuje od ostalih sela u Malom Kosovu. U odnosu na glav-
ne puteve, koji se u Podujevu ukrštaju, Obrandža ima periferni po-
ložaj.
Albanci su se u ovo selo odavno naselili. Smatra se da su preci
današnjih stanovnika doseljeni kada i ostali najstariji naseljenici po
susednim selima. To su bili Albanci koji su se sa zapada doseljavali
u ovaj, u to vreme retko naseljen kraj. Današnji stanovnici znaju
samo da su im stari pričali da je u ataru Obrandže, kada su se oni
naseljavali, bilo dosta šume. Površine pod šumama su zatekli i mu-
hadžiri, kada su se naseljavali.
Obrandža je podeljena u tri veće mahale, mada su kuće i pod
tim mahalama mestimično toliko razbijene da se stiče utisak kao da
je Obrandža selo razbijcnog tipa. U njoj žive Albanci - stariji nase-
ljenici, muhadžiri, Srbi i Crnogorci.
Hodžović mahala je jedna od najvećih u selu. U njoj ima 56
kuća, čije stanovništvo ne pripada sve istom rodu i fisu. Najveći broj
stanovnika u ovoj mahali vodi poreklo od starijih naseljenika u ovom
selu, iako o poreklu svojih predaka skoro ništa ne znaju. U ovoj ma-
hali ima više rodova, od kojih je najmasovniji rod Hodžovića. Njih
ima 33 kuće, a svi su iz fisa Krasnići. Iz istog su fisa dve kuće Đorč,
701
240
četiri kuće Kapoli, šest Dervišoli, tri kuće Demiri, Ćosovića dve ku-
će i Seta dve kuće. Ovoj mahali pripadaju i muhadžiri. To su Ora-
ci, doseljeni kada i svi muhadžiri iz sela Oraca, koje se sad zove Ra-
vni šort. Njih ima dve kuće i pripadaju fisu Krasnići. Iz istog fisa
su i Rači, doseljeni iz Reče.
U ovoj mahali ima i jedna crnogorska kuća. To su Sekulovići,
koji su se doselili oko 1914. godine, iz Merdara. Oni su doseljeni iz
Pipera, a u Merdare su se doselili kad i ostali iz njihovog kraja.
Durić mahala je dobila ime po najvećem rodu u njoj. To su
Durići. Oni su u Obrandžu došli pre stotinak godina. Naselili su se,
verovatno, iz Bosne, a nismo ustanovili iz kog mesta. Nisu se selja-
kali po Malom Kosovu, već oduvek žive u ovom selu. Njih ima 17
kuća i po obaveštenju meštana pripadaju fisu Kastrati. Ovoj mahali
pripada i tri kuće Azemovića, koji vode poreklo od najstarijih sta-
novnika u ovoj mahali. Njihovi su se stari doselili iz okoline Skad-
ra, ali se ne zna ništa o tome kada je to preseljavanje obavljeno.
Azemovića ima tri kuće i pripadaju fisu Kastrati. Iz istog fisa u ovoj
mahali ima još jedna kuća Hodžovića, tri kuće Rekoli i jedna Der-
višeli. U ovoj mahali ima još dve albanske kuće, čiji su se stanovnici
u Obrandžu doselili posle 1962. godine, iz sela Brece, u Gornjem
Labu.
U ovoj mahali ima više Srba i Crnogoraca nego u prethodnoj.
Lekići su Crnogorci, a doselili su se u Obrandžu iz sela Degrmena,
koje je Malom Kosovu dalo dosta Crnogoraca posle balkanskih rato-
va. Milićevići su se doselili iz ćelije, 1922. godine. Ima ih 6 kuća.
Dačkovića je pet kuća doseljeno iz Zilinaca, Stevovića dve, takođe iz
Zilinaca. Pet kuća Milovanovića vodi poreklo iz Stroinca, a doseljeni
su 1926. godine. Zdravkovići su poreklom iz :Zilinaca, doseljeni su
1922. i ima ih jedna kuća, a Despotovići su iz Male Plane, doseljeni
1930. godine.
Reka mahala je najmanja u Obrandži. U njoj, kao i u predho-
dne dve, ima i Albanaca i Srba. Među Albancima ima starijih na-
seljenika i muhadžira. Kao najstariji, odnosno među najstarije sta-
novnike u ovoj mahali, smatraju se Hodžovići. Njih ima tri kuće, do-
seljeni su iz okoline Skadra i pripadaju fisu Kastrati. Demoli su se
takođe doselili iz okoline Skadra, ali se za njih ne zna kad su došli
u Obrandžu. Ima ih 13 kuća i pripadaju starijoj grupi stanovnika u
ovom selu i mahali. I oni pripadaju fisu Kastrati. Istovremeno su do-
seljeni i Cosovići. Njih smo već pominjali i u Hodžović mahali. Kao
što vidimo, nekoliko rodova se pominje u svim mahalama i svi oni
pripadaju istom fisu. Zato smo slobodni da zaključimo da su svi oni
možda i.•tovremeno preseljeni iz okoline Skadra, jer je i inače pozna-
to da taj deo albanske teritorije pripada fisu Kastrati. Ćosovića i·-
ma tri kuće, i .oni su iz fisa Kastrati. Ostali Albanci u ovoj mahali
su muhadžiri. To su Pljakoli, doseljeni iz sela Pljake, a pripadaju
fisu Krasnići. Kastrati su iz sela Kastrata. Iz ovog sela smo imali
muhadžira i po drugim selima, koja smo ranije pominjali. Većina ih
702
241
pripada istoimenom fisu. Iz Tulara su se doselili Tulari. Njih ima
šest kuća i pripadaju fisu Krasnići.
U ovoj mahali ima više Srba i Crnogoraca. Bogdanovići su do-
seljeni iz sela Merovca, 1920. godine. Miletići su iz :Zareva, doseljeni
1921. Dve kuće Vučićevića vode poreklo iz sela Trbunje, odakle su
im se stari doselili 1914. Nikolići su iz Tulara doseljeni 1914. godi-
ne. Radulovića ima tri kuće i oni su doselili 1929. godine iz Zagrađa,
a Đorovići su iz Male Kosanice doseljeni 1929. godine.
Radojevići su Crnogorci, a u Obrandžu su doseljeni iz Merdara,
1930. godine. U Merdare su se doselili iz Crne Gore. U dolini Morače
se nalazi selo Duga u kome su oni živeli pre dolaska u Merdare.
U Obrandži, kako kažu žitelji ovog sela, nema velikih porodič
nih zadruga, jer oni ne smatraju velikom porodičnom zadrugom onu
u kojoj živi 20 članova. Kažu da oni nikada nisu obrađivali begovsku
zemlju, jer su je sami razoravali, pošto su se njihovi stari naseljavali
na šumu i trojake.
Penduha
Selo Penduhu čine dva mala sela: Donja i Gornja Penduha. Do-
nja Penduha je selo na desnoj strani Laba i nju čini samo 9 kuća. Le-
ži na aluvijalnoj ravni u blizini same reke, tako da se stiče utisak da
je ovo selo izgrađeno na samoj rečnoj obali. Ovo malo selo se nalazi
između glavnog puta i železničke pruge, ali ni jedna od ovih komuni-
kacija ne prolazi kroz samo selo.
Gornja Penduha je veća od Donje. Ona se nalazi na zapadnom
obodu, na visini od oko 700 m nadmorske visine. Dok Donja Penduha
pripada grupi sela koja leže u najnižem kotlinskom delu, dotle je
Gornja Penduha jedno od onih sela koja leže po višim delovima kot-
linskog oboda.
Razlike između ova dva sela se, pored ostalog, vide i u tome
što u Donjoj Penduhi ima i Srba i Albanaca, dok stanovnike Gornje
Penduhe čine samo Albanci.
U Donjoj Penduhi ima tri kuće Salja. Njihovi stari su doselje-
ni iz Salje. Prema obaveštenjima sa terena, izgleda da se iz Salje na-
selilo više stanovnika po mnogim selima u Malom Kosovu. Poznato
je da se pre stotinak godina iz Salje u Donju Penduhu naselio neki
Arif Salja, a sada ima tri kuće. Bilo ih je do skoro pet, pa su dve po-
rodice odseljene u Prištinu, zhog zaposlenja. Stenovnici Qvih kuća
pripadaju fisu Salja. Hodžovići su muhadžiri, doselje1Ji iz sela Suš-
njaka kod Prepolca. Do>eljena je samo jedna porodica, a sada ih irr.a
dve. Stanovnici pripadaju fisu Gaši.
Pored pomenutih pet albanskih kuća, u Donjoj Penduhi ima i
četiri srpske. To su Petrovići, doseljeni oko 1921. godine, iz sela Maj-
deva. Popovići su iz Cučala, doseljeni oko 1922. Iz Majdeva su Cve-
tići. Oni su se doselili oko 1922. godine, a sada ih ima dve kuće.
703
242
U Gornjoj Penduhi žive samo Albanci. Selo je takođe malo, ali
je izdeljeno na još manje mahale. U ovom se selu nalazi jedna grupa
stanovnika doselejnih iz sela Plemetine na Kosovu. Ni u jednom selu.
koje smo do sada pominjali, nismo naišli na stanovn>ke ovog kosov-
skog sela, osim u Penduhi. Znači da je u jednom momentu došlo do
preseljavanja samo nekoliko porodica i to iz Plemetine, koja se nalazi
u blizini Obilića, u Penduhu. Razlozi ovog preseljavanja nam nisu
poznati. Smatra se da su se preci današnjih stanovnika u Penduhu iz
Plemetine doselili odavno.
Gornja Penduha je podeljena i na mahale. One su dobile imena
prema rodovima stanovnika koji po mahalama žive.
Feta mahala je jedna od najvećih u selu. U njoj ima oko 25 ku-
ća. Preci ovih stanovnika su doseljeni iz Plemetine, a svi pripadaju
fisu Beriše.
2drela mahala je mala i u njoj ima samo četiri kuće. Ti stanov-
nici vode poreklo od onih doseljenih iz Plemetine, a takođe pripada-
ju istom fisu.
Paćaradska mahala je naseljena muhadžirima. U njoj ima pet
kuća, stanovnici su doseljeni iz sela Paćarade, kada i svi ostali mu-
hdžiri. Stanovnici ove mahale pripadaju fisu Sać.
Dedinska mahala je takođe naseljena muhadžirima, doseljenim
iz sela Dedinac, a inače je jedna od najmanjih u selu (ima samo tri
kuće). Stanovnici ove mahale pripadaju fisu Salja. U ovom selu ima
još jedna kuća Toši, ali nismo saznali odakle su njeni stanovnici do-
seljeni i kome fisu pripadaju.
Perane
Perane se nalazi severozapadno od Podujeva. i od njega je uda-
ljeno oko dva kilometra. Leži u aluvijalnoj ravni Bradaške reke, koja
se prema zapadu usekla pored jedne dobro očuvane terase. Ta se te-
rasa kod Perana diže iz aluvijalne ravni strmim odsekom, pa se po-
stepeno dalje nastavlja prema najvišim delovima zapadnog oboda.
Neke kuće iz Perana se nalaze na samom dodiru ove dve rzličite mor-
fološke celine. Perane je od Laba, koji teče istočno, udaljeno oko po··
la kilometra. U morfološkom smislu posmatrano, Perane je jedno od
onih sela koja su formirana u najnižim delovima Malog Kosova.
Kroz ovo selo prolazi i glavni put, veza Malog Kosova sa Gornjim
Labom. Ni jedno selo u ovoj l<otlini nije tako koncentrisano pored
puta, kao Perane.
U Peranu, kao skoro u svim selima po kotlini, žive Srbi i Al-
banci. Međutim, ipak između ovog sela i njemu sličnih na prvi po-
gled ima neke razlike. Ta razlika se sastoji u tome, što se za skoro
sve stanovništvo ovog sela zna vreme kad su se doselili i mesto iz
koga su se doselili. Perane je prema sličnom kriterijumu izdeljeno na
mahale.
704
243
Sejdijović mahala je predstavljena samo sa četiri albanske ku-
će. To su dve kuće Sejdijovića i dve Ajvazovića. Preci ovih stanov-
nika su doseljeni približno pre 150 godina, iz sela Lauše kod Srbice,
u Metohiji, a pripadali su fisu Gaši, koga i njihovi potomci priznaju
•
za SVOJ.
Uković mahala je naseljena stanovnicima koji su se doselili iz
istog kraja iz koga su se doselili i oni u susednoj mahali. I u njoj ima
samo četiri kuće. Preci ovih kuća su se doselili iz okoline Srbice, iz
sela Ljuboveca.
Ibrahimović mahala je naseljena istovremeno sa ostalim maha-
lama. I njeni stanovnici vode poreklo iz okoline Srbice. Naselili su se
iz Ljuboveca, pripadaju fisu Gaši i ima ih samo dve kuće.
Ahmeti mahala se skoro ničim ne razlikuje od onih koje smo
već pominjali. U njoj ima tri kuće. Stari su doseljeni iz Ljuboveca, a
pripadaju fisu Gaši.
Lugović mahala je nešto veća od ostalih, u njoj ima 7 kuća.
Preci današnjih stanovnika su takođe iz Ljuboveca. Pripadaju fisu
Gaši; tri kuće su Rašiti, a četiri Jusufi.
Emini mahala je zastupljena samo sa dve kuće. Smatra se da
su se u ovu mahalu doselili prvi stanovnici iz okoline Srbice. Kao i
ostali stanovnici ovog sela, koje smo do sada pominjali, i ovi su iz fi-
sa Gaši.
Fona mahala je takođe jedna od manjih. Stanovnici ove mahale
vode poreklo od naseljenika koji su se doselili direktno iz Albanije.
Ne pominje se mesto iz koga su se naselili, ali se čak misli da su do-
šli još pre onih stanovnika iz okoline Srbice. Dok su žitelji svih ma-
hala, koje smo do sada pominjali, pripadali. fisu Gaši, ovoj mahali
pripada fis Sać.
Strelji mahala je zastupljena samo sa dve kuće. P1·eci njenih
današnjih stanovnika su doseljeni previše od 120 godina iz sela Ma-
janca, koje se nalazi u dolini Kačandolske reke. Stanovnici ove ma-
hale su iz fisa Krasnići.
Saljoku mahala je naseljena stanovnicima iz Šalje. Po svoj pri-
lici su se ovi ljudi preselili krajem prošlog veka, što nismo sasvim
pouzdano utvrdili. Oni su doseljeni iz sela Bare, u blizini Bajgore. U
ovoj mahali ima tri kuće. Njeni stanovnici su iz fisa Šalja.
Pljakoli mahala je naseljena muhadžirima, doseljenim iz sela
Pljake. U ovoj mahali ima 8 kuća. Svi stanovnici su iz fisa Krasnići.
Rečica mahala je zastupljena sa svega dve kuće, čiji su se sta-
novnici posle 1951. preselili iz sela Rečice, u dolini istoimene reke,
severno od Malog Kosova. I u ovoj mahali je zastupljen fis Šalja.
Pored Albanaca, u Peranu ima i Srba. Većina ih se doselila po-
sle prvog svetskog rata, a ima i onih koji su došli 1914. godine. Me-
đu prvima su se doselili Đorđevići. Oni su se iz sela Mačkovca pre-
selili 1914. godine, a sada ih ima tri kuće. Iste godine su se doselili i
Sudimci. Njih ima dve kuće, a doselili su se iz sela Popova, kod
Blaca. Svi ostali Srbi iz Perana doseljeni su kasnije. Tako su se Bo-
jovići doselili oko 1924. godine, iz Dobrog Dola. Oni su poreklom Cr-
705
244
nogorci. Bojovići su poreklorn iz Vasojevića. Poreklom su Crnogorci
i Pekovići, doseljeni oko 1927. godine. Oni su se direktno iz Crne
Gore doselili u Perane. Bogdanovići su doseljeni iz sela Merovca.
Njih imll tri kuće, a doseljeni su oko 1924. godine. Iz sela Đaka su
Lekići. Ima ih tri kuće, a doseljeni su oko 1923. Gašići su iz Lukova
doseljeni oko 1928. godine. I njih ima tri kuće. Poslednji su se u
Perane doselili Nikolići. Oni su došli iz okoline Vlasine, 1934. godine.
2elimo još jednom da napomenemo da je u Malom Kosovu po-
jam mahala vrlo relativan. U nekim selima pod mahalom stanovni-
štvo smatra deo sela, a u nekim samo one kuće koje vode poreklo iz
istog kraja. Ako bismo dalje analizirali, došli bismo do zaključka da
ima još detalja koji utiču na pojam mahala. Zato smo mi u svakom
selu primali pod pojmom mahale ono što dotični stanovnici smatra-
ju mahalom. Pretpostavljali smo da je to najispravniji put, zbog toga
što nam je za mnoge zaključke, kao osnovni materijal,_poslužio onaj
koji smo na terenu prikupili.
Radujevac
Radujevac je jedno od manjih sela u Malom Kosovu. U dana-
šnjem obliku je formirano posle prvog svetskog rata, jer u njemu ži-
ve poglavito Srbi koji su se tek tada doselili u ovo selo. Radujevac je
selo iz južnog dela Malog Kosova. Najbliže veće selo mu je Dumoš.
Ono se nalazi nešto severnije od njega.
U Radujevcu smo uočili nešto što u drugim selima nismo imali
prilike tako upadljivo da konstatujemo. Svakako je takvih slučajeva
bilo, pa se čak i primera sećamo, ali smo primer iz ovog sela hteli da
istaknemo. Pre nego što smo došli u selo, znali smo samo to da je
malo i da preovlađuju Srbi. Ušli smo u selo sporednim putem. On nas
je vodio kroz bašte prema jednoj kući, u kojoj su se nalazili skoro
svi seljaci iz tog sela, jer je vršalica tih dana baš u njihovom selu
vrhla žito. Prolazeći tako kroz selo, zapazili smo nešto što nas je im-
presioniralo. Bilo je neurednih okućnica, što nas nije iznenadilo, jer
smo navikli da to sretamo po celoj kotlini, dok smo sakupljali podat-
ke po selima. Kada smo u takvim situacijama pitali ljude zašto nema-
ju više voća i povrća, dobijali smo već toliko puta pomenuti odgovor
da u Malom Kosovu sve to ne uspeva, onako kao što se očekuje. Me-
đutim, mi smo se u Radujevcu našli u jednoj bašti da skoro nismo
verovali da smo u Mlllom Kosovu. U njoj je bilo nekoliko vrsta povr-
ća i dosta voća. Zainteresovalo nas je, pa smo obratili pažnju i na
dvorište. Iznenađenje i tu nije izostalo. Na prvi pogled se moglo kon-
statovati da tu živi čovek koji ima mnogo umešnosti i volje za posao
koji radi. U sredini dvorišta je bila sagrađena jedna skromna kućica,
oko koje očigledno niko nije ulagao veliki trud, za njeno održavanje.
Zbunile su nas činjenice pa smo se zainteresovali kome ta kuća pri-
pada i ko u njoj živi. Saznali smo da je domaćin te kuće jedan čovek
706
245
koji se ovamo doselio posle prvog svetskog rata, iz Slavonije. Ono
što je po pravilima patrijarhalnog shvatanja bilo u domenu domaći
na, bilo je u savršenom redu. Međutim, tamo gde je domaćica treba-
lo da pokaže svoju umešnost, bilo je očigledno da je ona nije pose-
dovala.
Možda ovaj primer ne zaslužuje ovoliko pažnje, ali on je nama
mnogo rekao i potvrdio naše pretpostavke koje smo napravili na os··
novu promatranja svih pojava, dok smo krstarili kotlinom iz sela u
selo. Jedan Slavonac se snašao i u Radujevcu, pa u njegovoj bašti ra-
ste i ono što kod neumešnog suseda neće. Još jednom napominjemo
da smo ovaj primer naveli zato što postupci i uspesi Slavonca deman-
tuju tvrdnju da tu ne može da uspeva ovo ili ono. Naprotiv, uz do-
bar rad može i u ovom kraju mnogo da se postigne.
U Radujevcu ima više srpskog stanovništva. Tako su se Arsići
doselili iz Aleksandrovačke Zupe 1922, a ima ih pet kuća. Stanići su
se doselili iz istog kraja i iste godine, samo njih ima tri kuće, a isto
toliko je i Cvetkovića, koji su se doselili iz istog kraja i iste godine.
Vučićevići su doseljeni iz Slavonije, takođe 1922, a Andrići 1946.
Albanaca je manje. Tako su Binjaku doseljeni iz Kolića 1945, a
pripadaju fisu Beriše. Sadiku su iz Balabana doseljeni takode 1945,
a Alšići iz Sarbana, oni su iz fisa Beriše.
Svetije
Svetije je jedno od većih sela u Malom .Kosovu. Nalazi se u sre-
dišnjem delu kotline, u blizini puta koji povezuje sela jugoistočnog
dela Malog Kosova sa Podujevom. Malo Kosovo je najšire u delu u
kome se Svetije nalazi, dok je samo selo više primaknuto istočnom
obodu. Svetije je u Malom Kosovu, a naročito u svojoj okolini, pozna-
to kao jedno od ekonomski jačih sela, a od glavnog kotlinskog puta
je udaljeno. Međutim, našli smo u literaturi da se pominje kao jedi-
na karavanska stanica na putu od Kosova prema dolini Toplice, što
znači da je nekada glavni pua vodio kroz Svetije.
U Svetiju ima Srba i Albanaca. Srbi su se doseljavali u dva
maha. Jedni su došli posle balkanskih ratova, a drugi posle prvog
svetskog rata. Albanci su, po vremenu doseljavanja, stariji od Srba.
I oni su se naseljavali etapno. Prvo su došli oni najstariji naseljenici
sa zapada, a zatim muhadžiri sa istoka.
Ajvazović mahala. Potomaka starijih naseljenik u Svetiju naj-
više ima u Ajvazović mahali. Njih je 8 kuća i pripadaju fisu Beriše.
Oni su u selu poznati kao Ajvazi. Iz istog fisa su i Sećirovići, kojih
ima 6 kuća. Ajetovići takode pripadaju toj grupi starijih doseljeni-
ka. Njih ima četiri kuće i isto su iz fisa Beriše. Neziri i Zuka su iz
istog fisa.
U Svetiju smo došli do jednog važnog podatka na osnovu koga
se mogu napraviti prilično realne pretpostavke o vremenu naselja-
707
246
vanja prvih albanskih doseljenika sa zapada. Imali smo sreće da na-
iđemo na čoveka koga su nam zaista preporučili kao dobrog pozna-
vaoca istorije o naseljavanju Albanaca po M:alom Kosovu. To je bio
Topanica Brahim, čovek sedamdesetih godina, koji je, za svoje godi-
ne i uslove, imao savršenu memoriju i iznenađujuće rezonovanje o
pojedinim događajima. On nije potomak tih najstarijih naseljenika,
ali mu to nije smetalo da se o tome in teresuje i zna mnogo više nego
drugi, čiji su se preci otuda direktno doselili. Njegovi su stari živeli
u dolini Toplice, pa su se kao muhadžiri preselili u Malo Kosovo.
Iz dugog razgovora sa Brajimom, kome ćemo zbog toga uvek
biti zahvalni, saznali smo uglavnom sledeće. Potomci najstarijih sta-
novnika današnjeg Svetlja su Albanci, doseljeni iz okoline Peći u .Me-
tohiji. Pre naseljavanja u Metohiju, oni su živeli u severnoj Albaniji.
Dok su tamo živeli bili su katolici. Kada su izrazili želju da se sele
na istok, morali su primiti islam. Kada su primili islam, mogli sti
da se sele. Tako su se kao muslimani naselili u okolini Peći, prema
nepouzdanim izvorima, negde u XVIII veku. Kako su se mnogi selili
na istok, krenuli su i oni. Doselili su se u Svetije i odatle se do na-
ših dana nisu nigde selili, Za nas je najinteresantnije pitanje: kada
su se ti prvi naselejnici današnjih sela po Malom Kosovu naseljavali.
Imali smo prilike i do sada da čujemo neke informacije o tom pita-
nju, ali sada raspolažemo i nekim ubedljivijim podatkom.
Kada su se ovi stanovnici iz okoline Peći naselili, u Malom Ko-
sovu je bio zaveden »aginski sistem«, kako nam je naš sagovornil•
rekao, a beg je bio iz roda Džinića.
•U prvoj polovini XVJII veka, možda odmah posle onog drugog
austrijskog pohoda, doseljenički arbanaški rod Džinić iskoristio je
nastalu anarhiju u Turskoj i prigrabrio vlast na Kosovu. Njegova
vlast se iz Prištine, gde je sa uzurpatorstvom započela, tokom XVIII
veka, rasprostrla na celu kosovsku kotlinu (sa izuzetkom kačaničkog
kraja), pa i izvan nje, na Drenicu, Lab i novobrdski kraj. Središte
vlasti tih samozvanaca Džinića, koje je Porta, u svojoj nemoći kao i
mnoge druge uzurpatore u drugim oblastima, priznala za nasledne
gospodare, bilo je u Prištini za sve vreme do njihovog svrgnuća pred
kraj prve polovine prošloga veka«. 129
Iz ovog se može zaključiti da su se prvi albanski naseljenici u
Svetlje naselili posle dolaska Džinića, a to je moglo biti u XVIII ve-
ku. Iako je Džinića vlast prestala da funkcioniše u drugoj polovini
XIX veka, ipak se u Svetiju begovski sistem održao sve do prvog
svetskog rata. Od Džinića je Svetije i Konjuševac otkupio Fadilj beg,
a zatim ga je nasledio njegov brat Alim beg, koji se pojavljivao čak
1941. godine. Samo o uspostavljanju onih čvrstih begovskih pozicija
više nije moglo biti ni govora. Beg je pravo na zemlju izgubio posle
prvog svetskog rata, a ta je zemlja, prema propisima agrarne refor-
me, pripala čifčljama koji su je dotle obrađivali.
118 A. Uroliević: Prlština - antropogeografsko ispitivanje, Zbornik rado-
va, Etnografski Institut, knj. 2, Srpska akademija nauka, Beograd, 1951, str. 4.
708
247
U Svetiju ima još nekoliko albanskih kuća, čiji su se stanovni-
ci u ovo selo kasnije naselili, ali su u sliv Laba došli među puvima.
Nisu išli dalje na istok. To su dve kuće Belasice. Oni su se doselili
iz Belasice u Gornjem Labu, posle drugog svetskog rata. Belasice Sll
iz fisa Kiljmen. Iz Gornjeg Laba su i Gaši. Oni su se doselili iz sela
M.etohije. Ima ih tri kuće i pripadaju fisu Gaši. Bejtulahi su iz Gla-
vnika i pripadaju fisu Krasnići. Posle 1945. su u Svetije naseljeni i
Abdulahi iz Bradaša. Oni pripadaju fisu Gaši. Zuloli su iz Glavnika
doseljeni posle drugog svetskog rata. Njih ima tri kuće i pripadaju
fisu Beriše.
Vokroli mahala je naseljena stanovnicima koji vode poreklo od
najstarijih naseljenika u Svetiju. Ti prvi naseljenici su, kao i oni iz
prethodne mahale, prvo živeli u okolini Peći, a zatim su se naselili u
Svetije. U ovoj mahali ima 12 kuća, a svi stanovnici su iz fisa Beri-
še. Ovoj mahali pripada i pet kuća muhadžira. To su Visoka, dose-
ljeni iz sela Visoke, koje smo već pominjali. Ovi muhadžiri su iz fisa
l{rasnići.
Topanica Brajim je nama ispričao da je on kao mlad dugo ču
vao stoku. To je pomenuo zbog toga što je želeo da istakne činjenicu
da je u to vreme, kada je on bio čobanin, bilo u Malom Kosovu mno-
go slobodne zemlje. Stoka se kretala slobodno kroz žbunje i trnjake
koji su se prostirali, na izvesnim mestima, skroz između dva sela. Go-
vorio nam je da je njegova stoka tako slobodna odlazila čak do Po-
clujeva, koje je tada bilo predstavljeno samo sa tri dućana. Kada zna-
mo da je on 1963. godine imao 72 godine života, znači da je Malo
l{osovo tako izgledalo početkom ovog veka.
Mtiliadžir mahala je naseljena uglavnom muladžirima. Topani-
ca Brajim vodi poreklo od muhadžira doseljenih iz sela Gornje To-
J>anicc, koje se nalazi u dolini Arbanaške reke, u blizini Toplice. Sta-
11ovnici pripadaju fisu Gaši. Iz Donje Topanice su takođe Topanice,
kojih ima četiri kuće, a žitelji su iz fisa Beriše. Meanlije su iz sela
Mehane, ima ih tri kuće, a pripadaju fisu Kiljmen. Vrševci su se u
Svetije doselili oko 1959. godine iz sela Gornja Dubnica, severno od
Malog Kosova. Tamo su oni doseljeni iz sela Vrševca, u okolini Kur-
šumlije, i pripadaju fisu Bitić ili Krasnići. Zuše su iz Resinaca, kod
Male Plane, u dolini Toplice. Konstatujemo da su se muhadžiri iz sela
u 11ižim delovima doline Toplice i u Malom Kosovu naseljavali tako-
đe JlO selima u ravnici. Zuša ima četiri kuće, pripadaju fisu Krasnići.
'l'očana ima dve kuće, a pripadaju fisu Kiljmen. Takođe dve porodi-
ce vode poreklo od naseljenika iz Merovca, pa se tako i prezivaju -
Merovci, a pripadaju fisu Hoti. Iz sela Prepolca je Avdi Prepolaci.
Doselili su se kada i svi muhadžiri i pripadaju fisu Beriše.
U Svetiju ima znatno manje Srba, u odnosu na albansko stano-
v11ištvo. Pored Srba ima i nekoliko crnogorskih kuća.
Srbi su se ovamo poglavito naseljavali posle prvog svetskog ra-
ta. Tako su se Stošovići doselili iz Blaca, 1928. godine, na kupljentl
zemljtt. To je porodica Stošović Stojka. On nam je dao dosta poda-
taka o naseljavanju Srba u ovo selo, jer je kao čovek osamdesetih
709
248
godina zapamtio mnoge detalje vezane za događaje iz toga vremena.
Ristići su doseljeni iz Trojanca, 1923. Kragovići su iz Zebice doselje-
ni oko 1928. godine. Andrići su takođe iz Zebice, samo su se oni do-
selili oko 1939. Tada su približno doseljeni i Točanci iz sela Točana,
njih ima tri kuće. Trnčići su Crnogorci. Oni su se doselili oko 1914.
godine, ali nisu tada doseljeni iz Crne Gore, već su dotle živeli u Ve-
likoj Plani, pa su se tada, sa mnogim Crnogorcima, naselili u Malo
Kosovo, odnosno u Svetije. Dukići su takođe Crnogorci, doseljeni o-
ko 1914. godine, Međutim, oni nisu došli iz Toplice, već direktno iz
Crne Gore. Kozići su se doselili pre svih Srba u Svetije. Došli su oko
1914, iz Brusa, a sada ih ima tri kuće. Crnogorci su još i Golubovići.
Oni su se takođe 1914. godine doselili iz Crne Gore, a ima ih dve ku-
će. Paunovići su isto Cmogorci, ali su se oni doselili iz Merovca,
1914. Ristići su doseljeni iz neposredne okoline Prokuplja. Doselili
su se izgleda još 1914. Radonjići iz Zebice su doseljeni oko 1949. Du-
rići su iz Kosanice došli oko 1950, a Radomir je iz Rače doseljen tek
oko 1958. godine.
Mo~e se re~i da su skoro svi Srbi u Svetije doseljeni na kuplje-
nu zemlju, jer su je u vreme njihovog doseljavanja prodavali Al-
banci koji su se selili u Malu Aziju.
Surki§
Surkiš je jedno od tri sela u blizini puta koji vodi istočnim de-
lom Malog Kosova. Surkiš leži jugoistočno od Podujeva i pripada
grupi sela srednje veličine. Iako se nalazi u ravničarskom delu kot-
line, u odnosu na glavnu komunikaciju, Surkiš ima periferni položaj.
To uostalom ne važi samo za Surkiš, već za sva sela koja se nalaze
u istočnom delu kotline. To je uslovljeno položajem puta i železničke
pruge u odnosu na Lab, pa je to učinilo da je zapadni deo kotline
relativno komuni.kativniji. Surkiš se nalazi u neposrednoj blizini Sve-
tija, pa se iz jednog sela skoro neprimetno pređe u drugo. U blizini
ovog sela je poznati Surkiški vir. Prema predanju koje je u narodu
očuvano, to je bila velika površina pod vodom bez dna. Međutim, si-
gurno se radi o podzemnim izvorima koji napajaju nekoliko bara po-
red same Dubnice.
U Surkišu ima i Srba i Albanaca. Albanci iz Surkiša pripadaju
starijim naseljenicima u Malom Kosovu. Jedan deo sela je nešto od
puta odmaknut, a donekle i izdvojen. To je selo zbijenog tipa, ali je
podeljeno na dve mahale koje nisu jedna od druge mnogo udaljene.
Podela na mahale se naročito odnosi na albansko stanovništvo, dok
Srbi ne pridaju neku naročitu važnost toj podeli. To se zaista ne od-
nosi samo na Surkiš, već i na mnoga druga sela u kojima Albanci u-
važavaju mahalsku podelu, a Srbi tome ne pridaju nikakav značaj.
Karakteristično je da su oni, kao mlađi naseljenici, usvojili mahal-
sku podelu kada se ona odnosi na albansko stanovništvo. To pribli~
710
249
žno ovo znači: ako jednog Srbina pitate nešto o nekom Albancu on
će skoro obavezno reći i to da je on iz te i te mahale. Međutim, ako
je reč o Srbinu, to će obaveštenje najčešće izostati. Ova pojava nema
nikakvu svoju pozadinu. Razlozi koji je uslovljavanju su vrlo pro-
sti. Srbi u zemlji matici, odakle su doseljeni, nisu živeli po selima
izdvojenim na mahale. Kao novopridošli, uklopili su se u navike sta-
novnika koje su zatekli, ali ih nisu i na sebe preneli u potpunosti.
Gornja mahala je naseljena Albancima koji su se davno dose-
lili. Znaju da su poreklom iz Albanije, ali ne znaju iz kog su kraja i
kada su im se preci ovamo nastanili. U ovoj mahali ima 11 kuća Lu-
gola i svi su iz fisa Beriše.
Donja Mahala je postala kada i Gornja. I njeni su stanovnici
doseljeni iz Albanije, ali ništa drugo u vezi s tim nije poznato. U o-
voj mahali ima tri roda. Seljmona je 7 kuća, a pripadaju fisu Beriše.
I u ovoj mahali ima Lugola koji imaju krvne veze sa onima iz Gor-
nje mahale. Njih ima pet kuća, a pripadaju fisu Beriše. Ima još jed-
na grupa Lugola koji nemaju nikakve krvne veze sa onima koje smo
pominjali. Pored toga oni u Surkiš nisu doseljeni sa zapada, već sa
istoka. Međutim, oni nisu ni muhadžiri u pravom smislu reči, Oni su
jedno vreme živeli u Prevetici kod Rače, a zatim su znatno pre srp-
sko-turskih ratova napustili taj kraj i doselili se u Surkiš. Cak se
pominju i razlozi koji su uslovili to preseljavanje i izgleda da su ova-
mo došli zato što su želeli da se nastane u ravnici gde ima više obra-
dive zemlje. Ovih Lugola ima 11 kuća, a pripadaju fisu Beriše. Ovoj
mahali pripadaju još i Mulići koji su doseljeni iz Siljevice, oko 1959.
godine. Njihovi su se stari u Siljevici naselili davno. Pripadaju grupi
starjih naseljenika i fisu Šalja.
Srba u Surkišu ima manje od Albanaca. Za razliku od drugih
sela, u ovom su svi Srbi doseljeni oko 1914. godine. Jelića ima 7 ku-
(·a i oni su doseljeni iz sela Mehane, u okolini Rače. Jelići, međutim,
ni u tom selu nisu živeli dug_o. Doselili su se u Mehanu iz sela Er-
čege, koje se nalazi u okolini Cačka, posle 1878. Kao što se vidi, živeli
su u dolini Kosanice oko 35 godina, pa kad se ukazala prilika da se
tiođe do još bolje zemlje, išlo se dalje. Sličan je slučaj i sa Bradići-
ma. Oni su se, takođe, posle oslobođenja Toplice preselili u selo Vla-
sovo, a došli su iz Ravne Gore kod Užica. Njih ima četiri kuće, a u
Surkiš su se doselili 1914. U Surkišu ima tri kuće Nikolića, doselje-
nih iz sela Rašice, Lt okolini Blaca. I oni u tom selu nisu živeli dugo,
već su se tu doselili iz sela :Zareva pod Kopaonikom. Oni su se takođe
preselili posle srpsko-turskih ratova. Iz Rašica su se doselili i Jani-
ćijevići, takođe 1914. godine. Ristići su doseljeni iste godine iz sela
Mršelja, u okolini Prokuplja. Poslednji su se doselili Nikolići, iz sela
Zilinaca u Aleksandrovačkoj župi. Oni su se doselili kada. i mnogi iz
tog kraja, odnosno 1922. godine.
Sto se srpskog stanovništva tiče, postoji nekoliko sličnih mišlje-
nja. Većina Srba koji žive u Malom Kosovu vode poreklo poglavito
iz dva kraja: to je sliv reke Toplice i Aleksandrovačke :Zupe. Nekoli-
ko naših sagovornika nam je reklo da Srbi doseljeni iz Aleksandro-
711
250
vačke :Zupe mogu da se tretiraju kao starije stanovništvo toga kra-
ja, jer su tamo duže živeli. Srbi koji su iz sliva Toplice doseljeni u
Malo Kosovo nisu dugo živeli u tom kraju. Naprotiv, najviše je onih
koji su tu proveli vreme od srpsko-turskih ratova do kraja prvog
svetskog rata, kada su se preselili u novooslobođen kraj - Malo Ko-
sovo i znatno manje u Kosovo.
Sajkovac
Sajkovac se nalazi u zužnom delu Malog Kosova. To je jedno
od onih sela koja su primaknuta višim delovima istočnog kotlinskog
oboda. Sejkovac se nalazi na pult• koji povezuje sela iz gornje Batla-
ve se Podujevom. U širem smislu, ovaj put spaja dolinu Kosanice sa
Gornjom Jeblanicom, preko Malog Kosova.
U odnosu na okolna sela, Sajkovac je znatno izdvojen. Nalazi
se u podnožju brda čija se visina nag_lo penje prema istoku, gde ko-
11ačno pređe u najviše delove oboda. Sajkovac je izdvojen i u odnosu
na samu kotlinu. Po njegovom geografskom položaju se može ubro-
jati u ona mesta u koja su se najradije naseljavali prvi albanski do-
seljenici. Udaljen je od glavne kotlinske komunikacije, na dodiru je
nizije pogodne za obradµ zemlje prema nižim delovime kotline na
zapadu i brdovite zaledine na kojoj ima dosta šume prema istoku. To
su bila najpogodnija mesta za naseljavanje albanskog življa, koje je
dolazilo iz brdovite Albanije, ili iz krajeva sličnih po tim prirodnim
t1slovima.
Sajkovac je pretežno albansko selo. U njemu ima dve grupe
naseljenika, Jedni su stariji naseljenici, a drugi muhadžiri. On je po-
deljen u mahale, ali se ta mahalska podela uglavnom odnosi na one
najstarije albanske naseljenike, dok su muhadžiri više poznati po ro-
dovima nego po mahalama.
To je selo zbijenog tipa. Visina zidova kojima su ograđena dvo-
rišta njegovih stanovnika ni u jednom selu nije tako upadljiva kao
u Sajkovcu. Put je kroz selo nešto sužen, pa je tako siv i prašnjav
kolovoz omeđen isto tako sivim neokrečenim debelim zidovima od
ćerpiča. To prolaznika upozorava na prošlost koju je ovo naselje i-
malo.
Najveći deo sela se nalazi na slabo izraženoj dubničkoj terasi
koja je, tu i tamo, očuvana po istočnim delovima kotline.
Jupoli mahala je naseljena potomcima najstarijih naseljenika u
ovom selu. To su Jupoll, doseljeni direktno iz Malesije. O vremenu
doseljavanja nema tačnih podataka. Zna se da su iz flsa Bitić. Ovaj
naziv fisa se kod nas pominjao samo jednom i dato je objašnjenje da
su ti naseljenici dobili to ime po reci iz severne Albanije, koja se
tako naziva, a oni su iz doline u njenom gornjem toku doseljeni u
Malo Kosovo. Ta reka Bitići je desna pritoka Drima i protiče kroz
kraj u kome dominira fis Beriše.
712
251
Mu!jo!i mahala je jedna od većih, jer u njoj ima oko 12 kuća.
Poznati su kao Muljili, a doselili su se iz Albanije kada i Jupoli. Do-
šli su iz istog kraja i pripadaju istom fisu.
Ukelji mahala je takođe naseljena starijim naseljenicima - Al-
bancima. U njoj ima 14 kuća, a stari su im bili u krvnom srodstvu.
Mahale su dobile imena po glavama porodica koji su se doselili iz
Albanije. Uka i Mulja su bili braća, a Ujup, unuk jednog od njih. Pr-
vo su se doselili Uka i Mulja sa svojim porodicama, a odmah posle
njih i Ujup sa svojima. Međutim, Ujup nije došao pravo u Šajkovac,
već je izvesno vreme živeo u Belom Polju, pa se onda preselio. Ka-
že se da je u Belom Polju živeo kratko vreme, ali se ne kaže koliko.
Smatra se da je glavni razlog, koji je uticao na preseljavanje Ujupa
iz Belog Polja, bilo neslaganje sa fisom Beriše, koji je tamo damini-
rao.
U Šajkovcu ima i muhadžira. Oni nisu strogo po mahalama po-
deljeni, ali se tačno zna ko je odakle naseljen, pa se tako i nazivaju.
Obrandža ima tri kuće. Oni su doseljeni kao i svi drugi muhadžiri.
Došli su iz sela Obrandže i pripadaju fisu Kiljmen. Maćastenci su
se prvo doselili u Sibovac, ali su se brzo preselili u Šajkovac. Ima ih
pet kuća, a pripadaju fisu Kiljmen. Prevetica ima tri kuće. Oni su
prvo živeli u Glavniku, a zatim su se preselili u Šajkovac. Oni pri-
padaju fisu Sopa. Rudari su iz Rudara. Doselili su se iz Donjeg Ljupča,
a otuda. ubrzo posle dolaska iz Kosanice, u Šajkovac. Ima ih 6 kuća
i pripadaju fisu Krasnići. Maćasteni su doseljeni 1955. godine iz Du-
moša, inače su muhadžiri, doseljeni iz Mačje Stene, pripadaju fis11
Kiljmen. Iste je godine preseljena i jedna porodica iz Konjuševca.
Tamo su pripadali starijim albanskim naseljenicima iz fisa Beriše.
Dve kuće Sadrija se računaju kao Cigani. Doselili su se u Šajkovac
prP. 1950. godine iz okoline Polatne, u Gornjem Labu.
O vremenu naseljavanja prvih albanskih stanovnika u Šajkovac
imamo jedan dosta pouzdan izvor koji, sa malom rezervom, možemo
primiti kao tačan. Stanovnici Šajkovca su nas obavestili da su im
stari njihovi pričali da je u vreme njihovog naseljavanja u Šajkovac,
u Malom Kosovu a i u samom Sajkovcu, bio glavni »gospodar« Ma-
lić Paša Džinić. Tako su i oni odmah po dolasku postali njegove čif
čije. Malić Paša Džinić se pominje u boju na Deligradu. On je sa
vojskom iz svog pašaluka želeo da pomogne gušenju ustanka u Srbi-
ji. To je, dakle, bilo početkom XIX veka. Šajkovac je bio begovska
svojina sve do 1914. godine, a poslednji njihov beg je bio Hadži Haj-
rula beg. Naši sagovornici su nam rekli pa čak i oni pamte kada je
okolina ovog sela bila skoro neobrađena. Bilo je, kažu oni, tada manje
stanovnika i manje obrađene zemlje. Zato su oni često svoju stoku
terali na pojilo čak u Surkiš, da im se tamo stoka pored Surkiškog
vira odmori i osveži, Polje je, kažu oni, bilo u to vreme pusto.
Pored Albanaca u Šajkovcu ima nekoliko srpskih i crnogorskih
kuća. Ovi su stanovnici doseljeni mahom posle prvog svetskog rata.
Tako su Otovići doseljeni oko 1924. iz Vasiljevca, na dobijenu zem-
lju. Oni su i u Vasiljevcu živeli samo od kraja prošlog veka, jer su
713
252
poreklom Crnogorci (došli su kada i svi ostali Crnogorci, u taj kraj).
Savkovići su iz Gubavaca. Doselili su se 1930, na kupljenu zemlju. Iz
Vasiljevca su se 1924. doselili i Božovići. Oni su takođe Crnogorci.
Iste su godine došli i Vukovići, takođe iz Vasiljevca, na dobijenu ze-
mlju. I oni su Crnogorci. Kozići su se doselili iz Brusa 1930. godine.
Oni su se prvo doselili u Svetije, oko 1924, kada i Kozići, koji sada
žive u Svetiju, pa su se tek posle 6 godina doselili u Sajkovac. Ima
Crnogoraca koji su doseljeni iz Crne Gore direktno. To su Vranići.
Oni su se doselili 1924, na dobijenu zemlju. Vojvodići su doseljeni
iste godine iz okoline Nikšića. Njih ima četiri kuće, a doselili su se
na dobijenu zemlju.
Još nekoliko albanskih kuća ima u Sajkovcu čiji su stanovnici
doseljeni iz okolnih sela. Tako je iz Brajina doseljeno tri porodice.
Jedna je Ratkocer, doseljena iz Retkocera i pripada fisu Krasnići.
Hasani su iz Brajine doseljeni tek oko 1961. godine, a tamo su dose-
ljeni među prvima i pripadaju fisu Beriše. Iz istog sela su i Bećiri,
pripadaju istom fisu. Ove tri porodice su preseljene iz doline Batlave,
zato što im je imanja poplavilo Batlavsko jezero.
Stedim
714
253
U Stedimu ima i nekoliko srpskih kuća čiji su se stanovnici do-
selili posle prvog svetskog rata. Vuletići su se doselili oko 1923. iz
Stublja, a ima ih tri kuće. Biočani su iz Kutlova doseljeni takođe oko
1923, ima ih pet kuća. S1·bi su se u Stedim noselili na kupljenu zem-
lju. Crnogorci su se doselili iz okoline Podgorice, to su Miloševići.
Došli su oko 1923. godine i ima ih četiri kuće.
Podujevo
Podujevo se nalazi na najvećoj raskrsnici puteva u Malom Ko-
sovu. To je, po našem mišljenju, najbolje mesto za razvoj najvećeg
naselja u kotlini. Glavni put, koji prolazi kroz kotlinu, je onaj koji
povezuje dolinu Toplice sa Kosovom i Metohijom. On se kroz kotli-
nu pruža od juga ka severu, s tim što se u najnižem delu Malog Ko-
sova vi~e drži njegove zapadne strane. Na mestu gde ovaj put prese-
ca Lab, nastalo je Podujevo. Na krajnjem jugu kotline, skoro na sa-
mom ulazu u suženje, Lab ponovo preseca ovaj put i tu je nastala
selo Lužane.
Na mestu gde ovaj glavni put spuštajući se s Prepolca, ulazi u
dolinu Laba ne postoji samo ovaj pravac. Severoistočno od Podujeva
se od ovog prepolačkog puta, koji dolinom Banjske reke izbija na
Kuršumliju, odvaja takođe značajna komunikacija koja pored Male
Kosanice, a dalje nizvodno pored Kosanice, takođe izbija na Kuršu-
mliju. Dok je onaj P.ravac preko Prepolca najvažnija drumska komu-
nikacija, dotle je dolina Kosanice iskorišćena za izgradnju železničke
pruge i manje važnog puta. Kada se dolina· Toplice napušta, idući
prema Prepolcu, polazi se iz Kuršumlije, a kada se Prepolac pređe i
spusti se u dolinu Laba, ulazi se u Podujevo. U tom pogledu ova dva
gradska naselja imaju iste funkcije. U jednom se putnik priprema da
savlada prevoj, a u drugom se može odmoriti od pređenog puta. Ali
Podujevo ne ispraća putnike samo prema Prepolcu i ne sačekuje ih
samo iz Toplice. Isti taj put vodi dalje ravnicom prema jugu, napuš-
tajući Malo Kosovo, prolazi kroz suženje kod Vranidola, a kroz Ko-
sovo sve do Prištine nema gradskog naselja. To su, u stvari, dva gra-
da u dve kotline odvojena rastojanjem od nekih 30 km.
Ovu glavnu komunikaciju, čije je funkcije još Cvijić istakao,
preseca u Podujevu put koji povezuje istočnu podgorinu Kopaonika
sa Jablanicom. Po značaju se ovaj put ne može porediti sa prvim, ali
je on važan po tome što povezuje s jedne strane Gornji Lab, a sa dru-
ge dolinu Batlave sa Malim Kosovom i Podujevom.
Sve ovo ukazuje na činjenicu da je Podujevo vezano za najva-
žniju raskrsnicu u kotlini, aktuelnu ne samo u novije vreme, već o-
duvek je put koji prolazi kroz Malo Kosovo bio prometan. Iz ovog
zaključka može da sledi pitanje: zašto je onda Podujevo mlado grad-
sko naselje? Po broju stanovnika se ono i sada, možda, ne bi moglo
uvrstiti u gradska naselja, ali u sadašnjim uslovima Podujevo ima
715
254
veliki značaj za svoju okolinu. Posle ovih pregleda i zaključaka o
pravcima i intenzitetu migracija, koje su kroz Malo Kosovo prošle,
nema potrebe za davanjem nekog iscrpnog odgovora na ovo pitanje.
Migracije srpskog stanovništva sa Kosova i iz Metohije su bile
masovne i u njima je mnogo stanovnika napustilo ove krajeve. Ko-
sovo je bilo gusto naseljeno tada, a uz to je i veće od Malog Kosova.
U njemu su se, kao što smo videli, zadržale »oaze« starosedelačkog
srpskog stanovništva, poglavito oko gradova, a u J\~alom Kosovu ni
tada nije bilo većeg gradskog naselja, pa je zbog toga sve srpsko sta-
novništvo napustilo ovaj kraj. Albanci, koji su se posle njih doselili
sa zapada, nisu osnivali gradska naselja, već su, naprotiv, zaposedali
mesta udaljena od glavnijih puteva i gradova.
Iz perioda poznije turske vladavine u tom kraju nije ostao ni
jedan novoformirani grad, a u Malom Kosovu izuzetno, jer se njim
upravljalo iz Prištine. Ni beg nije boravio u samoj kotlini, iako je
nekoliko sela bilo delom njegovo vlasništvo (Surkiš, Svetije, Sajko-
vac, Ladovac, Balovac, Sibovac, Lužane, Glavnik i Podujevo). U XIX
veku su, u severnim graničnim pokrajinama, počeli nemiri koji su
naročito uticali na prilike u Malom Kosovu krajem prošlog i počet
kom ovog veka. Zbog toga novija istorija Podujeva, kao centra Ma-
log Kosova, počinje tek od dvadesetih godina ovog veka da bi, kao
jedino gradsko naselje i administrativni centar ove male kotline, u
kojoj dominira poljoprivreda 1961. godine imalo 4854 stanovnika.
Ima nekoliko starijih ljudi u Malom Kosovu koji o formiranju
Podujeva znaju dosta detalja. Tako se neki stariji ljudi sećaju da je
za vreme turske vladavine bilo samo tri dućana pored mosta na La-
bu. Sav prostor po kome se danas rasprostrlo Podujevo u to vreme
je bio pokriven livadama, a dugo preko godine i barama.
Deo zemlje iz podujevskog atara je bila vlasništvo Dinol bega,
a pored toga je imao zemlje još u Surkišu i Batlavi. Njega su nasle-
dili drugi begovi. Neki se sećaju Fadilj bega. Posle prvog svetskog
rata, zemlja je begovima delimično isplaćena i dodeljena onim sta-
novnicima koji su je dotle, kao čifčije, obrađivali. Begovi su stano-
vali u Prištini, a u Podujevo su povremeno dolazili radi prikupljanja
žita od čifčija.
Topanica Brajim iz Svetija nam je o Podujevu rekao nešto sli-
čno. On je rođen oko 1890. godine. I on kaže da je za vreme turske
vladavine bilo samo tri dućana pored lapskog mosta. Oni su dočekali
i 1912. godinu. Na brdu istočno od Podujeva je bio »merčez«. U toni
razgovoru smo saznali da u Malom Kosovu 1912. godine nije bila ni
jedna srpska kuća.
Postoji čovek u Malom Kosovu koji poznaje istoriju 1·azvoja da-
našnjeg Podujeva dosta dobro, a uz to pamti mnoge detalje vezane
za naseljavanje Crnogoraca u ovaj kraj. Kod njega je pozitivno i to
što on ta svoja sećanja prenosi mlađima, pa smo imali prilike da ču
jemo kako se i njegovi razgovori prepričavaju. Kad god smo se kod
drugih interesovali o razvoju Podujeva, rečeno nam je da potražimo
Velja Vukovića, koji prema rečima mnogih, najbolje pamti istoriju
71 (>
256
najnovijeg naseljavanja Srba i Crnogoraca po Malom Kosovu. Pomoć
koju nam je u tom pogledu pružio čika Velja nećemo nikad prestati
da cenimo. Pričao nam je nesebično, polako, odmereno i starački do-
broćudno. Razgovarali smo sa njim poslednji put 1966. godine. On je
tada imao oko 91 godinu. ali vedar duh i memorija ni u tim godina-
ma nije napustila starog razboritog Crnogorca.
Podujevo kao gradsko naselje nije postojalo do balkanskih ra-
tova. To je bio samo saobraćajni centar kotline, a za tu raskrsnictt
je i tada bilo vezano i nekoliko skromnih trgovačkih radnji, ili du-
ćana, kako se to tada nazivalo. Tamo gde je sada centar grada, bile
su livade. U okolini, koja je sada periferija Podujeva, bili su naselje-
ni Albanci koji su pripadali mestu Podujevu. Ovi su Albanci živeli u
tri mahale. One su bile dosta daleke jedna od druge, a istovremeno
su i od glavnog puta bile po strani. U tim mahalama su živeli Al-
banci - stariji naseljenici i muhadžiri.
BlakćoTi mahala je naseljena Albancima koji su se na teritoriju
Podujeva doselili među prvima. Ona zauzima prostor od puta za Sur-
kiš do puta koji vodi prema Prištini.
Po svoj prilici, postoji neka dalja rodbinska veza između Blak-
ćora u Podujevu i Letancu.
BTecalija mahala se nalazila istočno od Laba u blizini puta pre-
ma Merdarima. To je bila jedna od onih mahala u kojima su živeli
Albanci iz fisa Salja. O vremenu doseljavanja u ovaj kraj nema po-
uzdanih podataka.
Odžović mahala je bila jedna od najmanjih. Kada su Srbi i Cr-
nogorci 1914. doselili u Podujevo, u ovoj mahali je bilo svega četiri
do pet kuća. U ovoj mahali su živeli muhadžiri koji su se doselili iz
sela Rastelice, a pripadaju fisu Kiljmen. Ova se mahala nalazi izme-
đu puta za Surkiš i brda istočno od Podujeva.
Prvi naseljenici Podujeva, posle događaja iz 1912. godine, bili
su Crnogorci i Srbi, doseljeni oko 1914. godine. Od tada se fo111J..ira
onaj deo grada koji se smatra Pođujevom. Među prvima se naselio
Veljo Vuković iz sela Vasiljevca. On je u Vasiljevac došao 1889. go-
dine, sa roditeljima, kao četrnaestogodišnji dečak. Oni su doseljeni iz
okoline Podgorice (Kuči, selo Momče).
Kada su se Crnogorci doselili u Podujevo naišli su na neke po-
paljene delove mahala. I neka su sela delimično izgorela. Najviše su
stradali: Mirovac, Merdare i Dubnica.
Pored Vukovića, u prve naseljenike Podujeva se mogu ubrojiti
još i Stoženići, doseljeni iz Degr111ena, zatim Beloljinac Pero iz Be-
loljina. Iz Beloljina su još Durkovići i Tomići. Biserčići su poreklom
iz Aleksandrovačke :Zupe, a iz sela Zlatara su Jočići, doseljeni 1914.
godine. Ivanovići i Nikolići su takođe iz istog kraja.
Za razliku od drugih naselja po kotlini, gde su se naseljavali
ljudi s tendencijom da se bave zemljoradnjom, u Podujevu to nije
bio slučaj. Ovde su obično dolazile zanatlije, jer su potrebe novona-
seljenih stanovnika bile velike, a zanatlija malo. U takvom kraju su
se najviše tražile usluge: kovača, potkivača, krojača, opančara, vuno-
718
257
vlačara i kafedžija. Zanatlije nisu dolazile samo sa istoka, već i sa
zapada, odnosno iz Prištine. Međutim, nije bilo onih koji su se iz Ko-
sova doselili da bi se bavili zemljoradnjom. Iz Prištine su se najviše
na Podujevo orijentisali trgovci. Prvi među njima su bili Andrići i
Zivići. Oni su se, uglavnom, bavili kupoprodajom kože i sve ostale
robe.
Srbi i Crnogorci su postavili temelje današnjeg Podujeva. U to
vreme se Albanci nisu naseljavali u Podujevo. Poneki se bavio trgo-
vinom ili zanatstvom, ali se nije doseljavao. Tako je Amet Đakovac
otvorio malu čajdžinicu. To isto je učinio i Sagonjeva Kariman. Na-
ročito su se 1915. godine pojavili novi •dućani• čiji su vlasnici bili
Albanci. U nešto većem broju su se Albanci počeli naseljavati u Po-
dujevo tek posle 1925. godine.
Kada je počeo prvi svetski rat, Srbi i Cmogorci su napustili
Podujevo i za sve vreme, dok se rat nije završio, nisu dolazili. To je
bio relativno dug period zastoja u i·azvoju Podujeva kao administra-
tivnog i privrednog centra Malog Kosova. Prvi predsednik ove no-
vonaimenovane opštine bio je Radomir Biserčić. Kada se rat završio,
većina stanovnika koji su se naselili 1914. godine i napustili Podu-
jevo početkom prvog svetskog rata, došli su ponovo u ovaj kraj. U
Podujevu je i tada bila slična situacija kao posle balkanskih ratova.
Deo naselja i pojedina sela u okolini su izgorela u ratu. Zivot poje-
dinih naseljenika je za relativno kratko vreme treći put započinjan
iznova. Ali tada je sve išlo lakše, jer su i prilike u zemlji bile drw-
gačije nego 1914. godine. Tek je tada u Podujevu počela izgradnja
zgrada od tvrdog materijala. U prvim godinama posle rata su se
žandarmerija, srez i zatvor nalazili u zgradi »merčeza«, na brdu kod
Podujeva. Tek je 1925. godine završena prva veća građevina u kojoj
je smešten srez. Prva srpska škola u Podujevu, a istovremeno u ovom
kraju, otvorena je 1921. godine.
Sto se tiče zdravstvene zaštite stanovnika, kako Podujeva ta-
ko i njegove okoline, stanje je bilo znatno teže. Na stalnog lekara je
Podujevo čekalo oko 12 godina (prvi lekar sa stalnim sedištem u Po-
dujevu bila je dr Ana Đakova).
Nekoliko većih građevina, izgrađenih oko 1930, još t1vek se u-
brajaju među najbolje u Podujevu. Takav je slučaj sa hotelom, koji
je još uvek jedini hotel u Podujevu. Isti je slučaj i sa zgradom sreza,
u kojoj se sada nalazi Opštinski odbor. Oko hotela i sreza je u to vre-
me bilo dosta trgovačkih radnji. Ziva trgovina je snažno uticala na
razvoj Podujeva. Ono se za taj period relativno brzo razvijalo. Tr-
govci iz okolnih gradova su otvarali radnje u Podujevu. Neki stariji
ljudi kažu da je u to vreme bilo skoro više radnji nego sada.
Malo Kosovo je tada bilo znatno prometnije nego do balkanskil1
ratova. S druge strane, kotlina je posle prvog svetskog rata dobila
dosta novih stanovnika, pa su oba ova faktora snažno uticala na brži
razvoj Podujeva. Sliv Laba je u to vreme bio donekle i stočarski
kraj, pa je Podujevo, kao mesto u kome su se mogle podmiriti potre-
be i ove vrste, bilo privlačno za poljoprivredno stanovništvo iz oko-
719
258
!ine. Stočarstvo je uticalo i na razvoj zanatstva u Podujevu. Poduje-
vo je bilo poznato i kao tržište drveta. Bilo je još uvek dosta površina
pod šumom koju su stanovnici, zbog dobrog plasmana drveta, ne-
planski krčili. I trgovina žitom je bila zastupljena. Zemlja je, kažu
stanovnici toga kraja, u tim prvim godinama bolje rađala nego kas-
nije, pa je i te vrste proizvoda bilo više nego što je bilo potrebno.
Najbolje prinose su davale tek razarane i neiscrpljene njive. Pošto
je bilo dosta stoke, bilo je i stajskog đubriva, pa je i to uticalo na po-
boljšanje kvaliteta zemlje. Zbog toga je u Podujevu bila razvijena
specijalna trgovačka grana, a to je kupoprodaja svih vrs.ta žita. Tr-
govci su u vreme žetve kupovali jevtino žito, a prodavali ga znatno
skuplje u proleće, i to najčešće seljacima iz brdskih sela u Toplici i
Kosanici. Sva trgovina u Podujevu je bila potpomognuta putem koji
je izgrađen 1909. godine, a povezivao je Prištinu i Prokuplje, preko
Malog Kosova i Podujeva.
Zbog intenzivne gradnje, kako u Malom Kosovu tako i u samon1
Podujevu, izgrađena je crepociglana 1934. godine. Crep iz ove crepo-
ciglane je stizao čak u okolinu Prištine. U blizini Podujeva je podig-
nut i rasadnik koji je podmirivao potrebe stanovništva i u ovom po-
gledu. Tako je kroz Malo Kosovo 1931. godine zasađen drvored voća
sa obe strane puta (sada su to velika stabla).
Za razvoj Podujeva je karakteristično da je, naročito u prvim
godinama posle prvog sv·etskog rata, vladao priličan anarhizam. To
se naročito manifestovalo pri podizanju zgrada. Gradilo se ko je gde
hteo i šta je hteo.
Kada se ukratko rezimira razvoj Podujeva u prvim godinama
posle prvog svetskog rata, vidi se da je tu odigralo glavnu ulogu ne-
koliko faktora. Među najvažnije se mogu ubrajati: geografski položaj,
društveno-ekonomski razvoj, istorijski događaj i, nagli porast broj a
stanovnika i prirodni uslovi okoline.
Govorili smo samo o prvim srpskim naseljenicima u Podujevu.
Nismo proučavali poreklo ostalih naseljenika u ovom naselju zbog
toga što smatramo da bi to moralo biti posebna tema, koju bi trebalo
znatno duže obrađivati. Međutim, nismo propustili da se o tom pita-
nju obavestimo koliko je to god bilo moguće. Na osnovu tih saznanja,
može se sa sigurnošću pretpostaviti da gro današnjeg stanovništva li
Podujevu čine ljudi koji su se doselili iz Malog Kosova i udaljenih
krajeva sliva Laba. Ovu pretpostavku donekle dokumentuje i nacio-
nalni sastav stanovništva.
Drugi svetski rat uneo je zastoj u razvoju Podujeva. Većina
srpskog i crnogorskog stanovništva doživela je sudbinu iz prvog svet-
skog rata. Mnogi su napuštali kuće i odlazili u užu Srbiju.
Razvoj Podujeva i njegova uloga u posleratnom periodu mora
se posebno razmotriti, jer su se u tom intervalu pojavili i novi mo-
menti koji su delovali na razvoj privrede u Malom Kosovu i u samom
Podujevu.
720
REGISTAR
A Brece, 71,
Albanija, 87, 88, Brus, 12,
Aleksandrovac, 12, Budim, 59,
A tanackovlć M., 22, 25, Bunjaku F. 811,
Azija, 61, Burlnce, ~o. 67, 117, 1~. 137, 149, 164
Austro-Ugarska, 70, 158, 166, 174, 186,
B c
Balkansko Pl>luostnro, li, 51, ~. SO, Crna Gora, 81,
61, 88, 70, Cvijić, 11, 14, 18, 22, .24, 26, 54, 60, 62
Batlava, 13, 22, 24, 38, 41, 4S, 96, 177,
181, c
Bajčlna, 24, 44, 65, 68, 71, 83, 98, 103, Catak, 81,
105, 107, 112, 115, 122, 149, 154,
164, 174, D
Balovec, 25, 73, 83, 98, tm. 150, 164, Dablnovac, 81,
169, 174, 188,
Dobri Do, 81,
Balaban, 68,
Banjska reka, 71, Donja Dubnica, r25, 38, 87, 73, 83, 96,
Belo Polje, 24, 811, 71, 107, 115, 132, 99, 167, 123, 150, 169, 174, 186,
134, 137, 158, 171, 188, Donja Lapaštlca, 24, 67, .115, 120, 137,
Beograd, 62, 154, 158, 173,
Beloš, 71, Donji Slbovac, 37, 115, 132, 134, 137,
Berlln, 70, 149, 158, 164, 171,
Blace, 81, Donje Ljup~e. 17, 24, 42, 07,
Bosna, 85, 117,
Drenica, 67,
Boškovlć B. 8,
Dubnica, 15, 25, 38,
Brajina, 68,
Brada§, 24, 44, 6S, 67, 96, 115, 12.Đ, Dubočlca, 22,
122, 127, 137, 149, 158, 171, 174, DumoA, 25, 45, 71, 73, 107, 12.2, 128,
183, 187, 134, 148, 158, 189, 188,
725
276
f) Kačanička klisura, Zl,
Dakovica, 67, Kačandol, 95,
Đaka, 73, Kačaci, 101,
Data R. 112, Kačibeg, 24, 4.6, 73, 128, 132, 149, 158,
Javor, 81, Lužane, 21, 24, 37, 67, 71, 123, 149,
Južna M<>rava, 12. 164, 171,
K M
Kalešl H. 8, Makedonija. 117,
Kačanlk, 81. Malesija, 66,
72(>
277
Matarova, 1&, Rastelica, &1,
Ma~jaStena, 71, 81, Revuće, 68,
Mehana, 81, Rečica, 71,
Mirovao, 67, 73, 1111, 123, 1311, 148, Rusija, 70,
168, 164, 189, Rudnik, 62,
Medveda, 22, Rudare, 71,
Merdare, 5, 21, 71, '13, 81, 83, 103, Rugiovo, 67,
l!B, 149, 158, 184, 188,
Metohlja, 21, 52, 54, 81, 63, 74, 85, 96, s
109, 142, Saželi defter, &8,
Morava, 61, Sekirača, 71, 81,
Sela u slivu Toptlce, 72, 86, 88,
N Selllle, 81,
Nlkollć S. 8, Sjenica, 81, 88,
Sitnica, 25, 37, 52,
o Slavonija, 85,
Oblllć, 152, Slatina, 25, 71,
Obrandža, 24, 6'71 73, 83, 137, 149, 154, Solun, 59,
169, 171, 174, Sredozemno more, 81,
Srbija, 1·2, 67, 74,
p Stubla, 71,
Pakaštlca, 32, 71, Svetije, 45, 66, 72, 813, 96, 107, 127,
Penđuha, 67, 103, 107, 1127, 149, 154, 149, 158, JM, 166, 169,
Peć, 67, Surkiš, 24, 87, 83, 107, 123, 154,
Perane, 52, 88, 68 1 83, 127, 149, 158, 158, 164, 174,
164, 174, 186, Surklškl Vir, 38,
Pirot, as, Suvo S.udište, 62,
Plofn!k, 12,
Podujevo, 14, 17, 21, 24, 2.B, 28, 34, 38, s
44, 46, 67, 83, 87, 95, 118, -123, 134, Šalja, 67, 181,
138, 163, 169, 171, 178, 181, Samaluk, 21,
Polatna, 71, Šajkovac, 48, 50, 83, 67, 712, ~7. 132,
Prepolac, 12, 14, 21, 2S, 181, 137, 148, 154, 166, 170, 183, 186;
Prokuplje, 1~ 54, 59, šakal B. 134,
Prlština, 25, 27, 59, 61, 95, 136, 152, Sarban, 68,
169, 180, štedim, 87, 72, 107, 120, 123, 127, 132,
Prllu!je, 37, 137, 146, 154,
Prizren, 59, 61,
Pusta Reka, ?1,
T
Tačevac, 81,
R Toplica, 1'2, 21, 26, 54, 60, 62, 70, 80,
Radovanović M. 8, 85, 174, 181,
Radan, 1e, Tunavlca, 71,
Radujevac, 87, 100, 103, 117, 149, 154, Trbunje, 81,
158, 1116, 170, 174, 'I 111ka, 81,
Rača, 73, Trpeza, 81,
Rasina, 81, 85, 88, Turska, 12,
727
278
u Vojvodina, 85, 109, 144,
Ugljare, 71, Vrhlab, 52,
Ugljarskl kr!, 181, Vranje, 62,
Uroševac, 61, Vrani do, 21,
Uro!evlc, A. 63, 87, Vujadinovll: J. 37,
Vučitrn,67, 95,
V Vukojevac, 81,
Vasiljevac, 81,
Vasović M. 8,
z
Veternik, 25,
Zvečan,21, 25,
Velika Reka, 25, 67, 72, 101, 103, 123, Zemun, 144,
132, 150, 154, 168, 170, 174, 188,
Visoka, 73,
Vlasovo, 81,
Vlasina, 85, 1.upa, 81, 85, 174,
728
6o5oTe
MMt.eHTMja
-·-·-
BHT"Kosarr·
-·-·-·~
2fP~.~
Ma4KOBal.4
LSP.~i;;·-+
o
To'taMe '/\
==~
WTasa
·-·-·
o
CraeoCeAo
BAaCOBO
-·-·-
PerKoueg
=·-·-
AA6AHLUA
-·-·- CP6"1
UPHOrOPUH
5 o 5 10km