Jugoslavija i Mladi muslimani

Čini se da su najveće rupe u historiografiji BiH u periodu od Drugog svjetskog rata pa do danas?
Prof. Kamberović se slaže i nastavlja: Mi općenito imamo poprilično dobre istražene teme iz starije
prošlosti. Posljednjih godina imamo jako puno tema koje se bave srednjovjekovnom Bosnom. Razdoblje
nakon 1945. je poprilično neistraženo. Tek od devedesetih su se otvorile mogućnosti slobodnijeg
istraživanja tog razdoblja. Imamo nekoliko radova, ali nemamo cjelovite preglede i nemamo ono što
nam posebno treba – ovu našu najnoviju povijest – razdoblje od osamdesetih pa do danas. Nemamo
ljudi koji se bave tim periodom.
Nakon osnivanja SFR Jugoslavije imali smo jednu dugu fazu u kojoj se sve ono što se dešavalo između
dva rata i kasnije gledalo isključivo sa pozitivne strane prelijepo upakovano kao 'bratstvo i jedinstvo'.
Tek u 80-tim sve ono što je bilo prikrivano godinama počelo izlaziti na površinu, a neki od tih podataka
će se kasnije i preuveličavati zavisno od potrebe vladajuće politike.
Kako je to bilo moguće?
Prof. Kamberović objašnjava: Opća je teza da pobjednici pišu historiju. Ali, ja moram reći da nam tek
pobijeđeni omogućavaju da historiju bolje razumijemo... A kada govorimo o Drugom svjetskom ratu,
sve do osamdesetih godina percepcija pobjednika je dominirala. Ipak, nije sve bilo ideološki
obojeno. Postojalo je nekoliko djela koja su govorila i iz neke druge perspektive. Tako smo sedam-
desetih godina imali prvu knjigu koja je govorila o krizi NOP-a.... Mislim da je to zapravo velika
nesreća. Može se to posmatrati i tako da su komunisti nakon ‘45. godine donekle zloupotrijebili pobjedu
nad fašizmom. Postoji jedna kriva procjena da su isključivo komunisti odnijeli pobjedu nad fašizmom.
Komunisti jesu bili na čelu tog pokreta, ali oni sigurno nisu sami izvojevali pobjedu. I tu je ključ
problema. Mnogi su se borili protiv fašizma, ne zato što su bili ljubitelji komunizma, nego su jed-
nostavno osjetili potrebu da se treba boriti protiv zla... Možda upravo zbog toga da održe svoju vlast
i uvodeći jednostran pogled na sve što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu. To postepeno negiranje
višeslojnosti antifašističkog pokreta, to svođenje antifašističkog pokreta na isključivo komunistički je
zapravo nešto što tek danas moramo ponovno raščišćavati.
Razloge treba tražiti u promjeni konteksta u kojemu se daju historijske ocjene, odnosno u gledanjima na prošlost
u kontekstu suvremenih događanja, a ne u kontekstu vremena u kojemu su se događaji odvijali. Iskustva koja su
ljudi na ovim prostorima doživjeli nakon 1990-ih presudno su utjecala na promjenu njihovih pogleda na prošlost.

Mladi Muslimani

Bošnjaci-muslimani u Kraljevini Jugoslaviji, a i kasnije bili su narod koji nije imao ni svog imena. Tadašnja
bošnjačka inteligencija koja je zastupala prava muslimana i koja se okupljala u raznim političkim
organizacijama, bila je uglavnom prosrpski i prohrvatski orijentirana. Stoga ona nije bila u stanju ponuditi
programe i odgovore koji Bošnjacima-muslimanima trasirali put političkog, duhovnog, kulturnog i ekonomskog
preporoda.

U vrtlogu različitih idejno-političkih strujanja u Bosni i Hercegovini pred Drugi svjetski rat, grupa sarajevsih
gimnazijalaca – muslimana, porijeklom iz uglednih patrijarhalnih porodica, odlučila je da muslimane izbavi iz
tog stanja vječito podređene zajednice i da sami kreiraju vlastiti idejni put, različit od ostalih, tada prisutnih,
ideologija i opcija. Ove mladiće je povezivala odanost islamu i njegovim vrjednotama. Tako po jednima 1939,
a po drugima 1941. godine dolazi do osnivanja organizacije ''Mladih Muslimana''. Mladi Muslimani su svoju
inspiraciju našli u islamu i ljubavi prema bosansko-muslimanskom narodu i zemlji Bosni. Tu svoju ljubav i odanost
platili su sa 13 ubijenih, preko 800 osuđenih sa ukupno 1000 godina odležane robije, preko 3500 zatvaranih i
suđenih na tzv. ''društveno koristan rad'' u trajanju od osam mjeseci do dvije godine, godine pod prismotrom,
izolacijom, diskreditacijom ...
1943.g za predsjednika ''Mladih muslimana'' izabran je Kasim ef. Dobrača. On jasni definira šta je ovaj
pokret, koji su njegovi ciljevi i kako izgledaju njegovi članovi:

''Naš pokret nije nikakav politički pokret. Naš pokret je samo islamsko-moralni i islamsko-prosvjetni pokret.
Zato naš rad mora biti posvećen izgrađivanju islamske duše i islamskog čovjeka. Ovo shvatiti i sa voljom u ovom
pravcu raditi, to znači biti mladi musliman. Mladi muslimana označava još čovjeka marljiva i napredna u svome
poslu, kojim se bavi, čovjeka koji više misli i radi nego što govori. Zato mladi musliman, kako se odlikuje od
drugih plemenitošću i uljudnošću, tako se odlikuje i svojom vrijednošću i sposobnošću u radu. (...) Mladi musliman
je toga svjestan i on se sprema i čeliči za borbu i rad. Njegovo geslo je: borba, rad i napredak kroz islam - a
njegov oslon i podrška Božije riječi u Kur'anu: ''Ne klonite duhom; vi ćete uvijek biti pobjednici, ako budete pravi
muslimani.'' Počasni članovi: Salih Behmen, Munir Gavrankapetanović, Halid Kajtaz, Mustafa Busuladžić, Omer
Stupac, Omer Behmen, Rušid Prguda, Alija Izetbegović, i mnogi drugi.

I nakon završetka rata i dolaska agresivne komunističke garniture na vlast, oličene u liku Komunističke partije
Jugoslavije, u znatno otežanim okolnostima, „Mladi Muslimani“ su ostali dosljedni sebi i hrabro se, ponekad
pomalo i naivno, suprostavili agresivnoj ateizaciji, nacionalizaciji, te drugim načinima ponižavanja bošnjačkog
naroda. Oni se suprostavili ustaškoj težnji da ih uvrsti u svoju „Ustašku mladež“ ali i želji komunista da ih uvede
u SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije). Posljedica ove hrabre odluke bila je smrt desetak hrabrih
mladića, te hiljade onih koji su proveli svoje najljepše godine mladosti proveli u komunističkim kazamatima.I
nakon odrobijanih godina zatvora, kada su se ponovo našli na slobodi “Mladi muslimani” su opet bljesnuli.
I ovaj put su se pokazali kao najbolji. Bili su najbolji studenti, radnici i kolege. I dalje su nastavili, ovaj put
sa mnogo više pažnje, druženje i zajednički rad. Kao posljedica tog rada nastao je „Preporod“ (Islamske
informativne novine), te organizovana tribina u Carevoj džamiji i Tabačkom mesdžidu, a nastalo je i više
članaka, tekstova (objavljivanih u Glasniku, Takvimu i Preporodu), kao i knjiga. Ta aktivnost dovodi do toga da
1983. godine komunisti, vidjevši da je aktivnost „Mladih muslimana“ ponovo uzela maha, te da ta ideja i nakon
četrdesetak godina uspjeva nanovo okupiti mase, organizuje čuveni „Sarajevski proces“ u kojem 13 bošnjačkih
intelektualaca osuđuje na ukupnu kaznu od 90 godina robije. To je bio još jedan pokušaj da se Bošnjaci slome i
ponize. Nakon izlaska iz zatvora, a u okviru promjena koje su već bile evidentne, kako na prostoru bivše SFRJ,
tako i svjetskim okvirima, grupa „Mladih Muslimana“ ojačana drugim bošnjačkim intelektualcima dolazi na ideju
o formiranju nove političke stranke koja bi zastupala interese Bošnjaka. Tako je nastala SDA – Stranka
demokratske akcije. Nakon toga „Mladi Muslimani“ učestvuju u ponovnom oživljavanju „Merhameta“, KZB
„Preporoda“, „Trezvenosti“ i ostalih bošnjačkih udruženja koje su komunističke vlasti nasilno ugasile nakon
Drugog svjetskog rata.

Vahid Kozarić, gdje glede stavljanja islamskog načina života u prvi plan kod “Mladih muslimana” u procesu
formiranja pokreta kaže: Analizirajući uzroke odrođavanja muslimanske inteligencije, došlo se do saznanja da je
osnovni razlog nedostatak islamske svijesti kod svakog pojedinca, što znači da je sada trebalo raditi na izgradnji
islamske svijesti kod svakog pojedinca Muslimana… Svi oni koji su željeli da postanu članovi organizacije
‘Mladi muslimani’ su srcem i dušom nastojali da što bolje upoznaju islam i njegove upute i da ih provedu
u život.”

Odnos IZ BiH sa Mladim Muslimanima

Prema rijecima Ismeta Serdarevica, predsjednika Udruzenja MM 39: Ovdje je nuzno napomenuti da je
Udruzenje ucestvovalo u reorganiziranju Islamske zajednice, a da pritom sluzbeno nisu bili njeni clanovi, jer ih
je Vakufski sabor IVZ-a oficijelno iskljucio iz svojih redova prilikom procesa 1949. godine. Danasnja Islamska
zajednica po tom pitanju jos uvijek se nije zvanicno izjasnila"

Vakufski sabor IVZ-a u Narodnoj Republici BiH, na svom zasjedanju od 14. augusta 1949. godine u
Sarajevu, "ocjenjujuci djelovanje teroristicke organizacije 'Mladih Muslimana'", donio je posebnu
rezoluciju. U posljednje vrijeme, pod plastom toboznje vjerske zanesenosti, ponovo je pokusala da djeluje
neprijateljska organizacija 'Mladih Muslimana', koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju
narodne vlasti i spremala teroristicke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajnickih ciljeva", receno je u
ovoj rezoluciji. Islamska zajednica je tada odbacila panislamizam "Mladih Muslimana".

Problem je nastao oko pitanja: da li su civilni "Mladi Muslimani" ili hodze u Islamskoj zajednici nosioci islamskog
preporoda bosnjackog naroda?
Alija Izetbegovic je pocetkom devedesetih godina otvoreno priznavao da su u MM uvijek imali
antiklerikalisticku tendenciju i ona je bila vrlo snazna: "Mi smo uvijek vjerovali da je stalez hodza i sejhova
nesposoban da obnovi islam, da ne treba upirati pogled u tom pravcu, da tu nade nema."

U uvodniku glasila Udruzenja MM, pripremljenog za ovu skupstinu, redakcija (u cijem kolegiju se nalaze
Muhamed Jahic, Abdulah Budimlija, Ismet Kasumagic, Vahid Tursunovic, Ibrahim Saletovic) je u
posljednjoj recenici napisala: "Neki ljudi u vrhu Islamske zajednice otvoreno imputiraju MM da su protiv njihove
institucije, a ima glasova da cak i neki bliski saradnici Izetbegovica pokusavaju u njemu zatrti posljednju klicu
zanimanja za 'Mlade Muslimane'". Uvodnik, pod naslovom Antagonizam, u cijelosti je posvecen "problemu
odnosa Islamske zajednice i 'Mladih Muslimana'".

Dok je Ismet Serdarevic u izvjestaju tvrdio da se "Islamska zajednica nije zvanicno izjasnila" o rezoluciji i
iskljucenju clanova MM na Saboru 1949. godine, uvodnicari glasila Udruzenja tvrde drugacije: "Obnovom
demokratije i stvaranjem Udruzenja 'Mladih Muslimana' 1990. i 1991. godine, pokusano je od strane Udruzenja
da se na zasjedanju Sabora osudi besramni akt iz 1949. godine, ali je taj prijedlog odbijen. Od tada pa do danas
postoji neka vrsta pat-pozicije. Ni jedna strana ne popusta, niti trazi neko povoljno rjesenje. U medjuvremenu,
ako ne bas posve izrazeni animozitet, a ono zasigurno nesklonost prema 'Mladim Muslimanima' istrajava."

Reis Mustafa ef. Ceric nije precizirao odnos Islamske zajednice prema Rezoluciji Vakufskog sabora, osudi i
iskljucenju "Mladih Muslimana", nego se odlucio da kroz jedan od svojih "poucnih" govora izrekne brojne
prijekore na racun MM: "Ne mozemo popraviti ono sto se dogodilo. Niko od nas u ovoj sali nije kriv sto se to
dogodilo, ali jeste svako kriv ako uzme pouku da se to ne ponovi iza nas. Nisam zadovoljan i mislim da nije u
funkciji prozivati ko je bio kriv, a ko je bio prav. To Allah najbolje zna. Nisam ovdje da bih branio Islamsku
zajednicu, jer ne osjecam se krivim da bih je branio. Ali, moja poruka glasi, u ime Islamske zajednice, koju ja
predstavljam sada, i u korist 'Mladih Muslimana' i svih muslimana, jeste da prestanemo optuzivati jedni druge za
stvari koje nismo mogli kontrolirati, ni vi, ni oni koji su bili u Islamskoj zajednici.