1.Međunarodni financijski system?

Međunarodni financijski sistem je skup pravila, mehanizama i institucija, koji povezuje

nacionalne financijske sisteme u konzistentnu cjelinu. Njegov je zadatak:-Osigurati stabilnost
deviznih kurseva. -Podsticati otklanjanje platnobilansnih neravnoteža. -Osigurati normalan
pristup prema međunarodnoj likvidnosti.

2.Međunarodna likvidnost?
Međunarodna likvidnost je sposobnost izvršavanja obaveza plaćanja inostranstvu. Ona se sastoji
od svih sredstava kojima raspolažu službeni monetarni organi jedne zemlje koja se
upotrebljavaju u međunarodnim plaćanjima pa su ta sredstva ujedno njene međunarodne
monetarne rezerve. Pored funkcije međunarodnog platežnog sredstva, te rezerve služe za
intervencije centralne banke na deviznom tržištu kako bi se devizni kurs održavao na određenim
granicama te za otklanjanje prolaznih deficita u platnom bilansu.U zlatnom standardu kao
osnovno sredstvo međunarodne likvidnosti služilo je zlato, a pored njega i devize koje su glasile
na zlatne valute (tzv. zlatne devize). U savremenom međunarodnom monetarnom sistemu
međunarodnu likvidnost čine razne komponente kao što su devize, valute, rezervna pozicija u
MMF i plemeniti metali, prvenstveno zlato, bez obzira na to što je zlato u sistemu MMF-a
demonetizirano.

3.Međunarodno tržište kapitala?

Međunarodno tržište kapitala je skup odnosa stranih lica povodom ponude i potražnje
srednjoročnih i dugoročnih financijskih sredstava. Međunarodno tržište kapitala je dio
međunarodnog financijskog tržišta koje obuhvata pored toga još i međunarodno tržište novca.

4.Strane direktne investicije?

Međunarodne direktne investicije u inostranstvu ili strane direktne investicije (SDI) (foreign
direct investment - FDI) predstavljaju takav oblik ulaganja kapitala koji osigurava stranom
investitoru stjecanje prava vlasništva, kontrole i upravljanja u domaćem privrednom društvu po
osnovi uloženog kapitala.

5. Međunarodno kretanje kapitala u savremenim uslovima?

Danas su praktično sve zemlje svijeta i bogate i siromašne istodobno uvoznice i izvoznice
kapitala. Nijedna suvremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi kapital,
bez obzira na to da li, ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu, tako da je
kretanje kapitala između zemalja dvosmjerno, pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene
zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi put kao korisnici kapitala. -Najveći dio međunarodnog
kretanja kapitala odvija se između razvijenih zemalja, odnosno subjekata iz ovih zemalja, koje su
glavni davaoci i korisnici kapitala u svjetskim razmjerima. Privrede u razvoju (zemlje u razvoju i
zemlje u tranziciji) se kao grupacija uglavnom pojavljuju kao korisnici kapitala, a mnogo manje
kao davaoci kapitala, iako se neke od njih, u posljednje vrijeme, u određenoj mjeri, pojavljuju i
kao relativno značajni davaoci kapitala. S makroekonomskog aspekta, osnovni uzrok
međunarodnih kretanja kapitala je nejednakost između štednje i investicija u pojedinim
zemljama. Slobodno kretanje kapitala omogućuje domaćim subjektima pristup međunarodnom
tržištu kapitala, što pridonosi većoj fleksibilnosti u finansiranju i pomaže ekonomskoj aktivnosti,
te služi kao osigurač u slučajevima financijskih i ekonomskih šokova.

6. Devizno tržište - značaj i uloga?

Trgovanje stranim valutama – devizama, obavlja se na deviznom tržištu. Devizno tržište je
jedinstveno, globalno i traje 24 sata. Najveće devizne transakcije obavljaju se u velikim
financijskim središtima: New York, London, Frankfurt, Tokio, Zurich. Devizno tržište ima
značaj i ulogu: - Razmjene, trgovine devizama; - Transfera kupovne moći, financijskih sredstava
iz jedne zemlje u drugu; - Kreditna funkcija

7. Savremeni međunarodni financijski system?

Slomom sistema iz Bretton Woodsa savremeni međunarodni financijski sistem odlikuje prelazak
na sistem fleksibilnih deviznih kurseva koji nije bio planiran ali je bio veoma poželjan. U
uslovima povećane liberalizacije kapitalnih tokova održavanje paritetnih vrijednosti valuta
zahtijevalo je sve veće intervencije monetarnih vlasti na deviznim tržištima i jačalo međusobnu
saradnju tih vlasti, ali monetarne vlasti nisu više bile spremne intervenisati na deviznim
tržištima. Iako je uveden slobodni „plivajući“ devizni kurs dolar je ostao dominantna valuta na
svjetskom tržištu i defakto rezervna svjetska valuta. Slobodni kurs sada donosi nove izazove
odnosno ukida sigurnost deviznih rezervi te države i monetarne institucije moraju više da
učestvuju i djeluju na deviznom tržištu da bi održale međunarodnu likvidnost i stabilan devizni
kurs. Manje i otvorenije države se odlučuju za vezivanje valuta odnosno valutne odbore. Države
jačaju kontrole priliva i odliva kapitala, i dolazi do pojačanog razvoja financijskih tržišta i
globalizacije međunarodnih finansija.

8. Instrument međunarodnog plaćanja?

Instrument međunarodnog plaćanja je instrument međunarodnog platnog prometa. Uloga
međunarodnog bankarstva je nezaobilazna u međunarodnom platnom prometu jer se poslovi
odvijaju preko ovlaštenih banaka i njihovih inokorespodentnih banaka kontokorenata kod kojih
imaju otvorene račune. Nacionalni novac odnosno sredstva kojima se vrše međunarodna plaćanja
se javlja u obliku: valute i devize i plemenitih metala. U početku su se koristili plemeniti metali,
ta sredstva plaćanja kasnije su zamijenjena mjenicama ali one nisu bile potpuno siguran način
plaćanja pa su se određene banke specijalizirale za akceptne poslove (akreditive, čekove itd.) na
taj način su potraživanja domaćih banaka (devize) postale glavno sredstvo realizacije
međunarodnih plaćanja. Najznačajniji instrumenti su: doznaka, ček, akreditiv, inkaso
dokumenata, bankarska garancija.

9. Indikatori zaduženosti zemlje?

Najvažniji pokazatelji stanja inostrane zaduženosti koji se uzimaju kod ocjene stepena
zaduženosti neke zemlje su: 1. Odnos ukupnog inostranog duga prema BDP-u, pokazuje odnos
ukupnog inostranog duga u odnosu na bruto domaći proizvod pa njegov porast ukazuje na
opasnost od nesolventnosti zemlje. Uzima se da odnos veći od 30% ukazuje na relativno veći
rizik od pojavljivanja problema nesolventnosti. Odnos duga prema domaćem proizvodu raste ako
je kamata na dug veća od stope rasta i ako je tekući bilans plaćanja u deficitu. 2. Odnos ukupnog
inostranog duga prema izvozu robe i usluga, pokazuje zaduženost po jedinici izvoza robe i
usluga, pa predstavlja dobar pokazatelj sadašnje sposobnosti otplate duga. Važan je stoga što
izvoz predstavlja izvor prihoda iz kojih se moraju namiriti obaveze.

10. Globalizacija i njen uticaj na BiH? (esejsko nema u prez.)

Međunarodne kompanije, ili kako se u novije vrijeme sve češće nazivaju transnacionalne
korporacije su glavni ekonomski nosioci globalizacije i udarna snaga njenog širenja. Na procese
globalizacije vrše uticaj i određene međunarodne organizacije poput MMF. One određuju i
nameću svoje uslove za dobivanje kredita zemljama u razvoju, bez kojih one ne bi mogle
finansirati svoje potrebe. Dosadašnja iskustva u sporo vođenju globalizacije potvrđuju da taj
proces utiče na suverenitet država. Moćna, nekontrolisana ekonomska snaga izražena u krupnom
financijskom kapitalu, uz asistenciju nekih međunarodnih institucija(MMF dr) utiču na položaj,
funkcije država u razvoju, u pravcu smanjenja pa i anuliranja njenog suvereniteta i autonomije u
ekonomskoj politici. To sve umanjuje ekonomske funkcije države i onemogućuje vođenje
samostalne ekonomske politike. BIH kao država u tranziciji ima još veće izazove pored
odupiranja oduzimanju suvereniteta i odlučivanja, pozitivna činjenica je da BIH za razliku od
većine tranzicijskih država nije ušla u situaciju dužničkog ropstva i da je javni dug u odnosu na
BDP samo 35%.

11. Vrste međunarodnog kretanja kapitala?

Vrste međunarodnog kretanja kapitala su: -direktne investicije, - green field, kupovina, i spajanje
;-portfolio investicije,-krediti (zajmovi) i -depoziti
-bespovratna ekonomska pomoć

12.Koje su Bretonwudske institucije?

MMF, Svjetska Banka i Međunarodna banka za obnovu i razvoj, GATT. Uspostavljen je i
međunarodni standard za razmjenu zlata i konvertibilnost valuta.

13. Bankarska garancija u ekonomskom smislu?

Ugovor o garanciji uvijek nastaje u vezi s nekim drugim osnovnim ugovorom (o kreditu, o
prodaji i slično). U tim osnovnim ugovorima se dužnik obavezuje da će povjeriocu pribaviti
garanciju određene banke, kojom će se ona obavezati da isplati određenu sumu ukoliko on
(dužnik) ne izvrši svoju obavezu. Bankarska garancija se zahtijeva kada su u pitanju specifični
poslovi koji nalažu čvršću obavezu i osiguravanje da će se ugovorom preuzete obaveze
realizovati tačno onako kako je naznačeno. Bankarska garancija je instrument obezbjeđenja
plaćanja koji predstavlja sigurnost da će se u okviru domaćih i međunarodnih financijskih
transakcija ugovorne obaveze izvršiti u roku. Izdavanjem garancije, banka obezbjeđuje korisnika
garancije od mogućnosti neizvršenja preuzetih obaveza navedenih u ugovoru, odnosno
bankarskoj garanciji. Bankarska garancija u poslovnom svijetu uživa veliku reputaciju, jer ima
brojne prednosti nad ostalim sredstvima obezbjeđenja platnog prometa, u međunarodnim
okvirima. Bankarska garancija njenom korisniku omogućava da brzo, i najčešće bez spora,
realizuje svoje potraživanje. S druge strane, one su značajne i zato što iza njih stoje banke kao
moćne financijske institucije.

14.Motivi međunarodnog kretanja kapitala?

Ostvarenje većeg profita ili nekog drugog oblika prihoda od uloženog kapitala (kamata,
dividenda) je osnovni motiv izvoza kapitala. Motiv korištenja bogatijih i jeftinijih resursa u
inostranstvu u odnosu na one kojima raspolaže zemlja izvoznika kapitala, kao što je jeftinija
radna snaga također i niže cijene sirovina i energije u pojedinim zemljama privlače strani kapital.
Osvajanje tržišta određene zemlje je vrlo čest motiv za izvoz kapitala, zbog veličine tog tržišta i
mogućnosti plasmana, pri čemu se koriste lokalni izvori snabdijevanja, smanjuju transportni i
drugi troškovi, a ujedno se koristi I zaštićeni status domaće proizvodnje u okviru carinskog
sistema te zemlje; Do izvoza kapitala može doći zbog želje (i potrebe) da se kompletira
proizvodni proces kako bi proizvodnja bila manje zavisna od vanjskih faktora, od neizvjesnosti
na tržištu i poremećaja u izvorima snabdijevanja izvozom kapitala otvaraju novi pogoni u
inostranstvu da bi se proširilo tržište za prodaju svojih proizvoda. Zbog karakteristika pojedinih
proizvoda ili zbog visokih transportnih troškova, u nekim slučajevima se i ne postavlja dilema:
klasičan izvoz robe i izvoz kapitala kojim će se sagraditi pogon za proizvodnju na licu mjesta u
zemlji plasmana. Potreba da se poveća plasman kapitalnih dobara (mašina, opreme, brodova)
dovodi do toga da se odobravaju krediti stranim kupcima - što predstavlja oblik izvoza
kapitala.Motiv izvoza kapitala može biti i želja da se osigura politički utjecaj u nekoj zemlji.
Motiv međunarodnih razvojnih institucija kod plasmana kapitala je unapređenje privrednog I
društvenog razvoja zemlje korisnika i da se doprinese skladnijem razvoju svjetske privrede.

15.Zajedničko ulaganje kao oblik strane direktne investicije?

Zajedničko ulaganje kao oblik strane direktne investicije je dugoročni poslovni poduhvat
partnera iz različitih zemalja koji zajednički ulažu sredstva, s ciljem zajedničkog rada,
organizovanja proizvodnje, snošenja rizika i podjele ostvarenog profita. Zajedničko poslovno
ulaganje se realizuje na bazi ugovora i nije nužno povezano s ulaganjem u određeno poduzeće
jednog od partnera, ili formiranjem zajedničke kompanije, odnosno može se realizovati u
nekorporativnoj formi.

16.Trgovinski bilans?
Sistematski pregled odnosa između vrijednosti ukupnog uvoza i izvoza dobara jedne zemlje u
toku jedne godine naziva se trgovinskim bilansom. Trgovinski bilans jedan je od izuzetno
važnih, a često i najvažnijih segmenata platnog bilansa. Trgovinski bilans predstavlja saldo
plaćanja po osnovu uvoza roba i naplatu po osnovu izvoza roba. U stvari, on pokazuje
pokrivenost uvoza s izvozom ( trgovinski deficit ili suficit) u određenoj zemlji.

17.Devizno tržište?
Devizno tržište je tržište na kojem se vrši kupoprodaja i zamjena valuta u skladu s deviznim
kursom koji se formira na osnovu ponude i potražnje valuta. Banke i mjenjačnice su mjesta na
kojima će većina potrošača kupiti i prodati strane valute. Obično govorimo o dvije vrste kurseva
- kupovni i prodajni. Kupovni kurs je cijena po kojoj banka ili diler kupuju stranu valutu od
klijenta u zamjenu za domaću valutu. Prodajni kurs je cijena po kojoj će banka ili diler naplatiti
klijentu koji želi kupiti stranu valutu u zamjenu za domaću valutu.

18. Inostrani javni dug BiH? (esejsko pitanje nema u prez. Odgovoriti svojim riječima)
BiH kao i većina država na Balkanu i u JI Europi nakon tranzicije ali i ratnih razaranja koje se
nisu desile u ostalim zemljama nije imala adekvatnu akumulaciju kapitala za investiranje i
obnovu, u takvoj situaciji država se odlučila za uzimanje kredita od inostranih kreditora i
financijskih institucija. Zbog nepostojanja razvijene privrede a usljed budžetskih deficita,
odnosno većih rashoda od prihoda država se odlučuje za međunarodne financijske institucije jer
građani i domaće financijske institucije nisu imali sredstva za kreditiranje budžetskog deficita
odnosno kupovinu hartija od vrijednosti. Međunarodni kreditori poput Svjetske banke, IBRD,
EBRD, EIB, MMF prema podacima iz 2018. u strukturi javnog duga čine 82% kreditora.
Inostrani javni dug BiH iznosi 7,8 milijardi KM odnosno 70% ukupnog javnog duga BIH i
smanjuje se svake godine. Ukupan javni dug iznosi oko 35% BDP BIH, te je u odnosu na 2016.
smanjen za 6% u odnosu na BDP. Do 2008. godine ukupan javni dug BIH je bio oko 25% BDP
BiH, a u vrijeme ekonomske krize skočio je na 46% BDP BIH. U ukupnom javnom dugu entiteti
učestvuju u omjeru: 50% javnog duga se odnosi na FBIH, 49% na RS, dok se 1% odnosi na VM
BIH i Distrikt Brčko. U otplati duga FBIH učestvuje sa 64%, RS s 35%, a VM BIH i DB s po
0,5%. Prema posljednjim podacima servisiranje duga u 2017. godini je iznosilo 995 miliona KM
s kamatama.
19. Bankarska garancija kao instrument međunarodnog plaćanja?
Bankarska garancija je ugovor kojim se banka obavezuje da će primaocu garancije (povjeriocu iz
osnovnog ugovora) isplatiti određenu sumu novca ukoliko određeno treće lice (originalni dužnik)
ne ispuni svoje obaveze o roku dospjelosti. Učesnici ovog posla su dužnik povjerioc i jedan ili
više garanata odnosno banaka koje izdaju garanciju. Bankarska garancija je pismena obaveza
banke da će na način i poslovima predviđenim u samom tekstu garancije, isplatiti određeni iznos
o roku. Bankarska garancija je po svojoj suštini instrument plaćanja i instrument obezbeđenja od
eventualno nastalih rizika neispunjenja obaveza preuzetih po osnovnom ugovoru, bilo prodavca,
bilo kupca. Bankarska garancija je instrument obezbjeđenja plaćanja koji predstavlja sigurnost da
će se u okviru domaćih i međunarodnih finansijskih transakcija ugovorne obaveze izvršiti u roku.
Najbitnije su dvije karakteristike bankarske garancije koje su dovela do toga da je veoma
prihvatljiva kod povjerioca. Karakteristike su: -neopozivost i -bezuslovnost. Postoji više vrsta
bankovnih garancija poput: Samostalne garancije, licitacione garancije, supergarancije,
kontragarancije, garancije za dobro izvršenje posla, carinske garancije, garancije za održavanje,
garancije za vraćanje avansa

20. Javni dug?

Javni ili državni dug čine iznosi koje je država pozajmljivala kako bi finansirala prošle deficite.
Javni dug države koji posjeduju domaći vjerovnici jeste unutrašnji javni dugčija otplata
predstavlja preraspodjelu kupovne moći od poreznih obveznika onima koji su u prošlosti bili
kreditori državnog duga. Kada se država zadužuje u inostranstvu govorimo o vanjskom javnom
dugu. Pri njegovom otplaćivanju , sredstva izlaze iz zemlje , raste trgovinski deficit , te ovakvo
stanje može imati ozbiljne posljedice na stvarni gubitak proizvodnih mogućnosti zemlje dužnika.
Važno je utvrditi stvarnu vrijednost javnog duga i njegovu strukturu. Veličina javnog duga
iskazuje se udjelom javnog duga i kamata u društvenom proizvodu. Savremene financije ,
primjera radi , bilježe porast javnog duga u odnosu na društveni proizvod. Struktura javnog duga
može se podijeliti na vrjedonosne papire kojima se trguje i na one kojima se ne trguje jer su u
vlasništvu samo prvog kupca ( državne agencije, fondovi). Ekonomske posljedice javnog duga
mogu biti kratkoročne i dugoročne. Javni dug dugoročno djeluje na akumulaciju i potrošnju
budućih generacija , te smanjuje ekonomski rast. U savremenim financijama kojima je svojstven
porast javnog duga , politika javnog duga postala je važan instrument utjecaja na ekonomsku
politiku. Javni dug se može opsluživati na 3 načina 1.Fiskalnom politikom (oporezivanjem);
2.Domaćim pozajmljivanjem; 3.Pozajmljivanjem u inozemstvu; 4.Štampanjem novca

21.Oblici međunarodnog kretanja kapitala?

Kretanje kapitala između subjekata različitih zemalja vrši se u raznim oblicima a podjelu
tokova kapitala na pojedine vrste i oblike uglavnom zasnivamo na ova 3 kriterija : - Prvi kriterij
podjele međunarodnih tokova kapitala je prema izvorima iz kojih potiču sredstva i u skladu s tim
razlikujemo : 1) Međunarodno kretanje privatnog kapitala - Privatni kapital – U privatni kapital
ubrajamo prije svega kapital pojedinaca, privatnih preduzeća, dioničkih društava, komercijalnih
banaka i sl. On se kreće prvenstveno u obliku direktnih investicija, portfolio investicija kao i u
formi kredita i depozita.2) Međunarodno kretanje javnog kapitala - Javni kapital – Za razliku od
prethodnog, privatnog kapitala, javni kapital predstavlja onaj kapital koji potiče iz državnih
institucija, centralnih banaka i sl. A isti se kreće prije svega u obliku bilateralnih zajmova i
kredita, portfolio investicija i u formi bespovratne ekonomske pomoći. S druge strane, postoji i
posebna vrsta javnog kapitala koju predstavljaju zajmovi međunarodnih organizacija kao sto su
IBRD, IMF, IDA i sličnih institucija i organizacija. - Drugi kriterij podjele kretanja kapitala jeste
funkcionalni kriterij ili kako ga još nazivaju kriterij motiva koji dovodi do pojave dvije osnovne
grupe međunarodnog kretanja kapitala:1) Autonomno kretanje kapitala - Autonomnim
transakcijama kapitala nazivamo takve transakcije do kojih dolazi zbog ekonomskih interesa
neposrednih aktera bez obzira na stanje platne bilance. Takvo kretanje kapitala je cilj samo sebi i
vrši se samo za sebe, dakle ono ne proizilazi iz određenog stanja platne bilance. 2) Inducirano
kretanje kapitala - O induciranom kretanju kapitala govorimo u slučaju kada se državni organi
neposredno angažuju na osiguranju priliva kapitala u zemlju i to da bi se osiguralo pokriće
deficita platne bilance. Dakle, ovo kretanje kapitala proizilazi iz određenog stanja platne bilance
i kad njega ne bi bilo do induciranog kretanja kapitala ne bi uopće ni došlo. - Treći kriterij
podjele kretanja kapitala jeste vremenski kriterij i ukoliko se on uzme kao osnov međunarodno
kretanje kapitala dijelimo na kretanje kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog kapitala.
Kapital se može izvoziti u novčanom obliku(prijenos finansijskih sredstava, odobravanje
finansijskih kredita) i u vidu realnog transfera. Po svojoj namjeni inozemni kapital se može
plasirati u tačno određene projekte (project approach) ili u ostvarivanje širih razvojnih ciljeva,
odnosno programa (program approach)

22. Međunarodni financijski sistem danas? (esejsko pitanje svojim riječima)

Međunarodni financijski sistem današnjice ima velike manjkavosti nakon sloma sistema iz
Bretton Woodsa ukidanjem zlatnog standarda valute imaju slobodan plivajući kurs, a dolar je
ostao defakto rezervna svjetska valuta i najdominantnija valuta u međunarodnom financijskom
sistemu. Uvođenje eura nije bitnije uticalo na međunarodnu poziciju dolara. Kriza iz 2008.
godine je pokazala kolike su manjkavosti međunarodnog finansijskog sistema danas i da iako je
kriza krenula iz SAD i uprkos kolebljivoj vrijednosti dolara da države i pojedinci zbog
nedostatka adekvatne alternative i dalje najviše koriste dolar kao rezervnu valutu. Evidentno je i
da se impulsi i stanje monetarne politike država s vodećim valutama prenose i na ostale države
usljed globalizma i povezanih ekonomija. Današnji sistem ne posjeduje mehanizme da spriječi
financijske neravnoteže niti da ih predvidi, evidentno je i da nacionalne ekonomije i planovi
dolaze u sudar s multinacionalnim globalnim kompanijama i globalnim tokovima kapitala. Još
uvjek se traga za okvirom koji bi objedinio financijsku stabilnost i monetarnu politiku. To je
ujedno jedan od najvećih izazova za centralne banke u narednim godinama.

23.Portfolio investicije kao oblik međunarodnog kretanja kapitala?

Međunarodne portfolio investicije predstavljaju ulaganje kapitala posredstvom raznih vrsta
vrijednosnih papira izdanih od strane inostranih vlada, njenih organa i drugih institucija,
inostranih banaka ili kompanija, koje su izdate radi prikupljanja sredstava na međunarodnom
tržištu kapitala. Tipičan oblik portfolio investicija je emitovanje i plasman obveznica.

24.Predmet Međunarodnog finansijskog prava?

Predmet Međunarodnog finansijskog prava su odnosi između subjekata međunarodnog
finansijskog prava, država i međunarodnih institucija, odnosno nacionalnih finansijskih sistema.

25. Platni bilans BiH? (esejsko pitanje svojim riječima)

Prema podacima CBBiH platni bilans BiH ima deficit tekućega računa koji iznosi 1,37 milijardi
KM ili za 104,4 miliona KM manje u odnosu na 2017. godinu. U relativnom iskazu, u 2018.
godini deficit tekućega računa iznosi 4,2 % BDP-a, dok je u 2017. godini iznosio 4,7 % BDP-
a .Glavni uzrok deficita tekućega računa i u 2018. godini je značajan debalans u
vanjskotrgovinskoj razmjeni robe. Deficit trgovine robom u 2018. godini iznosi 7,53 milijardi
KM ili za 144,3 miliona KM više nego u 2017. godini, iako je u 2018. godini ostvaren rekordan
izvoz robe. Strana ulaganja u BiH u 2018. godini iznosi 799,8 miliona KM, što je u odnosu na
2017. godinu na istoj razini. U bilansu usluga ostvaren je suficit od 2,46 milijarde KM, što je za
201 milion KM više u odnosu na godinu ranije. Prihodi od usluga su najvećim dijelom rezultat
povećanja prihoda od turizma, telekomunikacijskih i informatičkih usluga te izvršenih
građevinskih radova u inozemstvu, što je pozitivno utjecalo na deficit tekućega računa.

26.Međunarodni monetarni sistem poslije II svjetskog rata?(esejsko pitanje svojim riječima)

Međunarodni monetarni sistem poslije 2. svj. rata je nastao kao posljedica rezultata rata i počiva
na tadašnjim ekonomskim karakteristikama i na bazi negativnih iskustava između dva svjetska
rata. Cilj je bio da se napravi sistem pomoću kojeg bi se 1)uspostavio sistem stabilnih deviznih
kurseva 2) osigurao međunarodnu likvidnost, 3) napravio mehanizam za otklanjanje
platnobilansnih neravnoteža. Postojala su 2 prijedloga Keyns-ov i White-ov kombinacijom ova
dva prijedloga napravljen je plan i osnovan je Međunarodni monetarni fond 22.7.1944. i tako je
prvi put u historiji formirana međunarodna institucija koja je oblikovala međunarodni monetarni
sistem. Taj sistem koji je nastao u Bretton Woodsu je prvenstveno usklađen s interesima SAD
kao sile pobjednice u ratu te je napravljena konvertibilnost USD u zlato u omjeru 35 dolara za
uncu i to isključivo za monetarne vlasti ali ne i ostale subjekte, dok su druge države fiksirale kurs
svojih valuta prema USD i tako posredno imale konvertibilnost u zlato. Potpisivanjem
sporazuma i statuta MMF države su odlučivanje o deviznim kursevima prvi put prepustile
međunarodnoj instituciji. Međunarodna likvidnost se trebala osigurati kroz sistem kvota u MMF
odnosno prava crpljenja svih država članica koje su mogle crpiti kratkoročne zajmove za
finansiranje deficita u platnom bilansu, ali su zajmovi bili uvjetovani i postojala su ograničenja u
visini zajma. Nakon uspostavljanja sistema nastala je situacija nedostatka dolara zbog skromnih
izvoznih mogućnosti država i malim deviznim rezervama uz veliku potražnju za američkim
proizvodima, rješenje je bio Maršalov plan pomoći Europi . Nakon toga nastupa period obilja
dolara u kojem Europske države i Japan imaju suficit platnog bilansa a SAD deficit uz
nemogućnost devalvacije dolara. Sistem iz Bretton Woodsa je trajao do 1971. kada je zbog
smanjenja zlatnih rezervi SAD dolar prestao biti konvertibilan za zlato.

27.Međunarodni instrument plaćanja – bankarski akreditiv?

Akreditiv (dokumentarni akreditiv) je bankarski posao kojim se akreditivna banka (banka u kojoj
je otvoren akreditiv) po zahtjevu svog komitenta (lice koje otvara akreditiv) obavezuje da sama
ili preko druge banke (banke korespondenta) izvrši isplatu određenog iznosa u korist ili po
nalogu trećeg lica - korisnika akreditiva kada on izvrši prezentaciju određenih dokumenata
kojima dokazuje da je izvršio ugovorne obaveze. Učesnici akreditivnog posla su dužni povjerilac
i akreditivna banka. Akreditiv doprinosi sigurnosti, naročito u međunarodnim plaćanjima, jer
kupac plaća tek kada ima dokaz da je roba poslata, a prodavac zna da će mu biti plaćeno čim
banci dostavi dokaze da je robu poslao. Plaćanje putem akreditiva je vrlo skupo pošto
prouzrokuje visoke troškove bankarskih usluga. S druge strane, kada se posluje na visoko
rizičnim tržištima, kao što su na primjer zemlje u tranziciji, većina plaćanja se obavlja preko
akreditiva. Postoji više vrsta akreditiva prema različitim kriterijima. Prema kriterijumu ko otvara
akreditiv: loro i nostro akreditiv. Prema čvrstini obaveze akreditivne banke: opozivi i neopozivi.
Prema tome mogu li se prenijeti: prenosivi i neprenosivi. U zavisnosti od broja transakcija na
koje se odnosi postoje: običan(jednostrani) revolving(rotativni) akreditiv. Postoje i akceptirani,
domicilirani, akreditivi s crvenom klauzulom, podakreditiv, standby akreditiv, akreditiv s
odloženim plaćanjem

28. Devizni kurs – pojam i vrste?

Devizni kurs između dvije valute je kurs po kojem se jedna valuta zamjenjuje za drugu. Obično
se izražava kao broj jedinica jedne valute koju je potrebno dati za jedinicu druge valute odnosno
to je cijena jedne valute izražena u drugoj valuti. Devizni kurs može biti direktno ili indirektno
notiran. Postoje tri osnovna sistema deviznih kurseva: A) Slobodno fluktuirajući devizni kurs -
Ako je valuta slobodno fluktuirajuća, njen devizni kurs je u potpunosti određen ponudom i
potražnjom na deviznom tržištu. Kurs se mijenja vrlo često, čak i tokom dana. Ponuda i potražnja
se javljaju usljed trgovine i turizma i transakcija vezanih za investicije. B) Upravljani
fluktuirajući devizni kurs - U ovom slučaju se radi o fluktuirajućem kursu kojim vlada države
upravlja odnosno utiče na fluktuacije i to najčešće tako što Centralna banka i Vlada učestvuju na
deviznom tržištu te kupuju i prodaju valute da bi upravljale kursom svoje valute. C) Fiksni
devizni kurs -Sistem fiksnog deviznog kursa je sistem u kojem je valuta zemlje, ili zakonom ili
drugom regulativom, vezana fiksnim kursom za drugu valutu, koju zovemo sidrena valuta.
Ranije su valute mnogih zemalja bile fiksno vezane za cijenu zlata. Međutim, danas se kao sidro
u zemljama sa sistemom fiksnog deviznog kursa koriste najčešće valute drugih zemalja.

29. Platni bilans?

Platni bilans je sistematizovani pregled priliva sredstva iz inostranstva i odliva u toku jedne
kalendarske godine. - Platni bilans obuhvata: a) Bilans tekućih transakcija koji obuhvata:
1.trgovinski bilans; 2.bilans svih nerobnih transakcija. b) Bilans kapitalnih transakcija.
Kapitalni bilans pokazuje kako je pokriven deficit platnog bilansa, odnosno za šta je upotrebljen
suficit.

30. Devizno tržište u BiH?

Bosna i Hercegovina primjenjuje sistem fiksnog deviznog kursa. Sidrena valuta za KM je euro.
Fiksni devizni kurs određen je Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine. Kurs KM
prema euru je ostao nepromijenjen od kada je postavljen Zakonom 1997. godine. Euro je bio
logičan izbor za sidrenu valutu u BiH. Grupa zemalja koje koriste euro kao valutu ili imaju fiksni
kurs domaće valute prema euru predstavljaju glavne trgovinske partnere bh. kompanija i
turističke destinacije bh. građana.Važno je istaći da sve valute koje se koriste u BiH nisu
fiksirane prema euru, a u skladu s tim nisu fiksirane ni prema KM-u. Većina komercijalnih
banaka u BiH u svojim poslovnicama imaju izlistan kupovni i prodajni kurs za oko 10 stranih
valuta, odnosno valute s kojima se najviše trguje u BiH. Ako klijent želi da kupi ili proda neku
od valuta koja nije izlistana, morat će zatražiti od službenika banke da mu saopšti kurs.