VODOSNABDIJEVANJE

PREDAVANJA 4A I 4B 2015/2016
 MODUL 4a I 4b
ZAHVATI/IZVORIŠTA
 ZAHVATI VODE
Vodozahvat predstavlja zahvatanje potrebnih i
mogućih količina vode za vodosnabdijevanje i
njihov dalji transport iz objekta za sakupljanje
određenih količina vode

Zahvati vode dijele se na zahvate:

oborinskih voda
površinskih voda
 podzemnih voda ( izvora i podzemni vodotoci -
ponornice)
zahvati morske vode

3
ZAHVATI OBORINSKIH VODA
Osnovni dijelovi zahvata su:
nakapna ploha
cisterna, (gušterna; rezervoarski prostor)
Osnovni podaci za projektiranje su:
srednja dnevna potrošnja (procjena i standardi), 10-20 l/st/d
trajanje suše, npr. za jadransko područje 3 mj.
visina oborine

4
Dimenzioniranje objekata za zahvatanje
kišnice - Čatrnja
vodozahvat koji se sastoji od zahvatne građevine (sabirne
površine) i cisterne za vodu.

 Cisternom se rješava varijacija u potrošnji vode u odnosu na prispjelu

količinu vode od oborina.
 Funkcionalne dimenzije ovih građevina načelno se određuju pomoću
računa vjerojatnosti za najdužu sušu i najmanje godišnje oborine u
projektnom razdoblju (15 do 30 godina).
 U praksi se pristup pojednostavljuje pretpostavljajući trajanje najdulja
suše T [d] (obično T = 90 - 120[d]), i podatak o najmanjoj godišnjoj
visini oborina, O g,min [mm], za usvojeno projektno razdoblje dobije se
obradom podataka s najbliže kišomjerne stanice.
Vodosnabdijevanje 2013/2014 6
(a) zahvatna građevina; (b) cisterna
1 sabirna površina; 2 – sakupljene vode - odvod; 3 – muljni ispust; 4 – ograda;
5 – obodni kanal; 6 – sabirna komora; 7 – dovod sakupljene vode; 8 – zahvatna
komora; 9 – pješčani filtar
Ako je N [stanovnik] broj stanovnika na kraju projektnog
razdoblja,
 qsp [l /st,d ]specifična potrošnja vode;
 koeficijent otjecanja sa sabirne (nakapne)površine,
Pg,min minimalne godišnje padavine u mm
onda je minimalna potrebna veličina sabirne površine,
Apot [m2], definirana izrazom:
𝟑𝟔𝟓 ∙ 𝑵 ∙ 𝒒𝒔𝒑
𝑨𝒑𝒐𝒕 =
 ∙ 𝑷𝒈,𝒎𝒊𝒏
Volumen cisterne, Vc [m3], treba biti dostatan za
cjelokupnu potrošnju u vrijeme suše, tj. T [d], tako da je:

𝑽𝒄 = 𝟏𝟎−𝟑 ∙ 𝑵 ∙ 𝒒𝒔𝒑 ∙ 𝑻
 Upotreba cisterni kao nadopuna javnim
sistemima vodosnabdijevanja
 Javni sistemi obezbjeđuju sigurno vodosnabdijevanje sa postizanjem
zahtjevanih standarda za kvalitet vode

 Oborinske vode – kišnica se koriste i kod ruralnih naselja gdje javni sistem
vodosnabdijevanja nije dostatan ili gdje nema priključaka.

 Korištenje kišnice može utjecati na :

1. Smanjenje potrošnje pitke vode za potrebe zalijevanja bašti i poljoprivrednih
površina
2. Obezbjeđenje potrebne količine za požar
3. Smanjenje specifične potrošnje po stanovniku pitke vode
4. Smanjenje kapaciteta/retenzije i odvodnje oborinskih voda
5. Razvijene zemlje – 10 % stanovništva ima ugrađene sisteme za sakupljanje
kišnice sa krovova.

9
 Važno: osigurati da krov, oluci, cijevi, i drugi dijelovi sistema ne
zagade na neki način vodu prije njenoga skladištenja u rezervoar.
 Materijali za pokrivanje krova,
 Boje za krov
 Oluci i cijevi za odvodnju vode
 Mreže za zaštitu od lišća i drugih otpadaka

10
Potrošnja vode u domaćinstvima za projektiranje
cisterni
Potrebne količine vode - analiza
Koeficijenti otjecanja (Margeta, str. 301 – 310)
Zahvat tekućica
Kopnene površinske vode : stajaćice i tekućice
Zahvati iz rijeka, drugih vodotoka, jezera, akumulacija
obrada, korisnik
Oscilacije u doticaju i kvaliteti, prekogranični vodotoci,
ograničenja u resursima, osjetljivost područja
Zahvati relativno jednostavni (dostupnost vodotoka) se
provode nizom različitih građevina:
 Najjednostavniji : usisni cjevovodi sa košarom
 Složene građevine uz obalu (male, srednje i velike vode,
erozije ...)
 Brze planinske rijeke: zahvat linijiski preko cijelog
profila, a nanos prelazi preko zahvata (Tyrolski zahvat)
Kriteriji za mjesto zahvata – pov.vode
- Kapacitet izvorišta
- Režim oborina i režim tečenja
- Konfiguracija i stabilnost obala
- Najmanji troškovi izgradnje
- Najveća sigurnost u radu zahvata
- Udaljenost korisnika
- Troškovi transporta
Zahvat na vodotocima –
kriteriji
Načela odabira mjesta zahvata:
graditi uzvodno od stambenih naselja,
smjestiti na dijelovima obale koja se ne
podlokava i urušava,
izbjegavati dionice s velikim pronosom
nanosa i taloženjem

17
18
Zahvati tekućica – bočni zahvat

Elementi riječnog zahvata sa pregradom, 1 pregradni profil, 2 bočni zahvat,

a kanal, b bočna preliv i by pass za poplave, c zahvatni kanal, d pjeskolov
ili kanal za trnasport zahvaćene vode
19
Dijelovi vodozahvata
- Zahvatna komora ( ulaz)
- Sabirni bazen – pumpni
- Grube i fine rešetke
- Zatvrači
- Pumpe
- Postrojenja za čišćenje rešetki
- Mašinske hale
- Pomoćne prostorije
- Zaštitne građevine na ulazu i u objektime
- Spojni cjevovodi
- I dr.
Mogući položaji pumpnih agregata
pumpe

27
28
Potopljeni zahvati u koritu rijeke

30
Potopljeni zahvat u jezeru

31
Dimenzioniranje – zahvati tekućica

Smjernice za dimenzioniranje:

1. Dimenzioniranje rešetki na ulaznim otvorima

v=0,6-1,5 m/s, otvori 10-50mm
2. Dimenzioniranje mreža na usisnom cjevovodu: v=0,15 -0,13 m/s, otvori 2-6
mm
3. Dimenzioniranje usisne košare: 0,6 -1 m iznad dna
4. Dimenzioniranje gravitacijskog dovodnog cjevovoda sirove vode: v=0,6-1,5
m/s
5. Dimenzioniranje zahvatne komore : min 20’ (t=V/Q)
6. Dimenzioniranje usisnog cjevovoda: v=1-1,5 m/s
7. Ispiranje dovodnog cjevovoda: v>3,5 m/s
Bruto površine otvora na rešetkama
Površine otvora na mrežama(bruto)

34
Zahvati na rijekama_ Tirolski zahvat

35
Tirolski zahvat

36
Tirolski zahvat

37
Zahvati stajaćica
Margeta, str. 236 – 251.
Zahvatanje podzemne vode:
Zahvatanje izvora
Izvor se zahvata tamo gdje se voda prvi put pojavila

Prije izgradnje zahvata potrebno je istražiti:

 granice sliva izvora

 geološko-hidrološke karakteristike tla

 glavne smjerove pritjecanja vode

 fizikalna, kemijska i bakteriološka svojstva vode

 izdašnost izvora

 mogućnost zaštite izvorišta od mogućeg posrednog i neposrednog

onečišćenja

40
1. koncentrisana isticanja
izdanskih voda u vidu
mlazeva – izvori

2. difuzna isticanja u
jednom širem podru
čju pištevine.
41
GENETSKA KLASIFIKACIJA IZVORA
Na osnovu genetske povezanosti :
1. Izvori koji se hrane vodama iz izdani u stijenama sa
međuzrnskom poroznošću
2. Izvori koji se hrane vodama pukotinskih izdani
3. Izvori koji se hrane vodama karsnih izdani
4. Izvori koji se hrane vodama lebdećih izdani
5. Izvori koji se hrane vodama složenih izdani
6. Specifični izvori ( u oblasti višegodišnjeg
zamrzavanja, u savremenim vulkanskim oblastima i sl.)

42
Izvori koji se hrane vodama iz izdani u sredinama sa
međuzrnskom poroznošću
Po mehanizmu isticanja mogu biti :
Silazni
Uzlazni

Silazni izvor nastaje na površini tla na mjestu sudara donjeg

nepropusnog i gornjeg propusnog sloja – vodonosnika.

Uzlazni izvor predstavnik je kraških izvora. Podzemna voda

sistemom podzemnih otvora i pukotina izbija na površinu u
obliku malog jezerca.

Vrulje su tipični kraški uzlazni podmorski izvori.

43
Izvori koji se hrane vodama iz izdani u sredinama sa
međuzrnskom poroznošću

44
Izvori uzlaznog tipa

1. Vodonosnici
2. Gline –izolatori
3. Relativno vodonepropusne glinoviti pijeskovi
4. Nivo podzemnih voda
5. Arteski izvor
45
46
Izvori koji se hrane vodama pukotinskih
izdani

47
Izvori (primarni I sekundarni)

48
Izvori koji se hrane vodama karstnih izdani
(karstni izvori)
Prema specifičnostima
pojavljivanja i funkcionisanja,
mogu će je izdvojiti nekoliko
grupa izvora u karstu:
 1. snažni karstni izvori
(vrela),
2. intermitentni izvori
(potajnice),
3. estavele,
4. bočatni izvori I
 5. vrulje.

49
Intermitentni izvori, estavele, vrulje I bočati izvori

50
MJERENJE IZDAŠNOSTI IZVORA
Izdašnost (kapacitet) izvora predstavlja količinu vode koja
prirodno istekne u jedinici vremena.
Metode za određivanje izdašnosti izvora su :
zapreminska,
metoda preliva i
hidrometrijska.
 1. Zapreminska metoda koristi se kod kaptiranih izvora kod
kojih je mogu će posudom poznate zapremine prihvatiti svu
vodu koja istekne u određenom vremenskom periodu.
Ovom metodom izdašnost izvora odre đuje se po formuli:
Q = V/t gdje su: Q - izdašnost izvora (l/s, l/min), V -
zapremina posude (l) i t - vrijeme za koje se sud zapremine
(V) napuni vodom (s, min)

51
Prelivi
pregrade koje se postavljaju u otvorenom toku, koji se
formira neposredno ispod mjesta isticanja.

52
3. Hidrometrijska metoda – za riječne tokove
53
Upute i pravila – kaptaža izvora
DEFINISANJE GEOLOŠKIH I HIDROGEOLOŠKIH UVJETA,
HIDROLOŠKIH PODATAKA, KOLIČINE I KVALITET.
Kaptaže silaznog vrela:
Zahvaćena voda prvo ulazi u komoru ( taložnica) odakle se preko zida
preljeva u drugu komoru u kojoj je smještena i cijev(preliv) za odvod viška
vode.
Ulaz u kaptažu u vidu šahta zaštićen
Ventilaciona cijev zaštićena gustom mrežom da se onemogući ulaz
insekata
Vrata na ulazu u komoru moraju biti metalna i obezbjeđena sigurnom
bravom
Neposredna okolina kaptaže mora biti obezbjeđena žičanom ogradom i
štititi se od ulaska neovlaštenih lica, krupne stoke i divljih životinja
Područje oko kaptaže zaštititi nabijenim slojem gline i eventualno slojem
betona, kako bi se izbjeglo zagađivanje kaptaže površinskim vodama
 
54
Vodozahvat silaznog vrela

55
 Vodozahvat uzlaznog vrela
Margeta, 264 – 269. 56
57
58
Zahvati podzemnih voda
Podzemne vode – tipovi zahvata
 Za zahvat se koriste:

 drenovi
 galerije
 pobijeni bunari
 kopani bunari

 Dren je iskopani jarak do nepropusnog sloja, u koji se nabacuje filterska

ispuna, drenažne cijevi koje se na kraju zasipaju filtarskom ispunom i
nepropusnim slojem (glina).

 Galerija je horizontalna drenažna građevina većeg promjera, ponekad

prohodna, pravokutnog, zasvođenog ili jajolikog oblika. Voda u galeriju
ulazi kroz niz otvora u stijenkama galerije.

To su horizontalni bunari koji se grade kroz čitavu dužinu vodonosnika,

a dno im je oblikovano u provodnik vode prema sabirnoj građevini.
60
Zahvatanje podzemnih voda
Bušeni bunari ( > 10m)
Kopani bunari ( cca 10m)

61
Kopani bunari
Kopani bunar je najjednostavniji i najčešći tipi za individualno
vodosnabdijevanje u seoskim uslovima.
 Higijenski građeni seoski bunari treba da imaju sljedeće osobine:
 Da nisu plitki (ne plići od 5m) ne dublji od 20m
 Da na uticajnoj zoni bunara nema nikakvih zagađivača
 Da su zidovi bunara građeni od čvrstog materijala, kamena vezanog
malterom, cigle ili betonskih prstenova.
 Okolina bunara treba da se betonira u prečniku od 2m sa nagibom od
bunara ka periferiji zbog efikasnog oticanja vode što dalje od bunara,
koja treba da se odvodi u obližnji vodotok
 Gornji otvor bunara je najbolje zatvoriti i unutar bunara postaviti
mehanički sistem za crpljenje vode, jer se na taj način izbjegava
moguća kontaminacija vode
 Ako bunar nije riješen na prethodni način, obavezno treba da ima
kućicu sa nadstrešnicom
 Bunar treba biti zamračen jer UV zrake doprinose razvoju mahovine
 Nadzemni dio bunara treba graditi do visine od 1 m (vijenac bunara) 62
Uvjeti za lokaciju bunara
Bunar se uvijek postavlja uzvodno od zagađenja, na
udaljenosti
20-30 metara od štala i đubrišta,
15 m od stambenih sgrada,
150m od groblja,
20 m od pojila za stoku, iako su ove vrijednosti
promjenljive uvjetno od hidrogeološkog sastava zemljišta

63
Kopani bunari
 Kopani bunari
 Kopani bunari izvode se do dubine cca. 15 m, a rijetko dublje, promjera 1 - 6 m.
 Bunari promjera 1 – 2 m služe za opskrbu jednog ili više domaćinstava.
 Kopani bunari mogu biti izvedeni:
 kroz vodonosnik do nepropusnog sloja – potpuni bunar
 u vodonosniku – nepotpuni bunar
 U prvom slučaju voda u bunar ulazi samo po plaštu bunara, a u drugom kroz dno i plašt.

 Na dnu nepotpunog bunara izvodi se filtar od šljunka:

 prvi sloj: d = 20 cm šljunak promjera 60 – 80 mm
 drugi sloj: d = 10 cm šljunak promjera 20 – 30 mm
 treći sloj: d = 10 cm šljunak promjera 5 – 10 mm

 Crpljenje vode
 Zasebni ili system

 Kopani bunari se izvode:

 građenjem u prethodno izvedenom iskopu
 građenjem s prstenovima koji se spuštaju paralelno s napretkom iskopa
65
Pobijeni bunari
Ovaj tip bunara se može izvesti pobijanjem ili bušenjem i služi
za zahvatanje manje količine vode.
Izvodi se sa cijevima prečnika 25-75 mm, dužine 10 m. Ovi
bunari se nazivaju abisiniski, a voda se pumpa nortonovom
pumpom.
Donji dio cijevi je zašiljen tako da se lako utiskuje u teren, a
iznad toga cijev je perforirana (izbušena) u dužini od 2m i više,
da bi se voda iz vodonosnog sloja usisavala u cijev pri pumpanju
Dio oko cijevi se mora popločati i to sa nagibom da onemogući
vraćanje vode uz cijev.
Sa epidemiološkog aspekta ovi bunari nisu preporučeni, jer
prestavljaju opasnost za povlačenje zagađenja kroz vodonosnik,
odnosno vrlo su plitki.

66
 Pobijeni bunari (Nortonovi bunari)
izvode se zabijanjem čelične cijevi
koja je na kraju perforirana, u
vodonosnik.

 Cijev je promjera 25 – 80 mm,

duljine do 10 m. Na kraju cijevi je
zašiljena nožica.

 Voda se crpi ručnom "Norton", ili

električnom crpkom.

Nortonovi bunari koriste se za

individualnu opskrbu a učinak im
je:
 Dobavna količina Q = 50 l/min
 Broj ciklusa crpljenja n= 50/min
 Visina dizanja voda Hmax = 7,0 m

Vodosnabdjevanje 2010/2011 67
DRENAŽE I GALERIJE

Drenaže i galerije se primjenjuju u slučajevima male

izdašnosti i tankog vodonosnog sloj
Drenažne cijevi mogu biti od raznih materijala
prečnika 100-500 mm.
Polažu se na nepropusni sloj, oko njih se formira
filtarska obloga u visini vodonosnog sloja na koju se
kao zaštita postavlja folija, a onda nabijena glina.
Galerije su drenaže većih dimenzija.
 

68
Galerija

Bo= R
Bušeni bunari

Služe za zahvatanje velike količine vode i sa velikih

dubina (nekoliko stotina metara)
Ovim bunarima se dobija kvalitetna voda u izdašnim
količinama.
Ako se bušenjem naiđe na vodonosni sloj pod
pritiskom, kada voda spontano izlazi na površinu to su
arteški bunari, a ako se pak voda penje do određene
visine i izvlači se pumpom to su subarteški bunari.

70
71
Duboke podzemne vode zahvaćaju se bušenim
bunarima.
U bušotinu se uvode cijevi – kolone koje štite istu
od urušavanja.
Promjer cijevi smanjuje se s napredovanjem
bušenja.
Broj i dimenzije kolona ovise o:
osobinama tla kroz koje se buši
tehnologiji bušenja
sanitarno – tehničkim zahtjevima
Promjer bušenih bunara u radnom dijelu bunara
(u vodonosniku) je najčešće od 200 – 400 mm, ali
može biti i 600 – 800 tj. 1000 mm.

72
Shematski prikaz kopanog bunara kao sabirnog bunara
73
 preuzeto iz: Herak, M. (1990): Geologija

ukliještena voda:

kod vodostaja iznad III voda je pod arteškim tlakom

kod vodostaja između II i I pod subarteški tlakom

kod vodostaja ispod I voda ima slobodnu površinu

Proračun izdašnosti iz potpunog bunara
Gdje je:
-Q količna vode u m3/s
- H visina vode prije
crpljenja (m)
- h minimalna visina pri
crpljenju (m)
- R poluprečnik
depresije bunara (m)
- r poluprečnik bunara
- k koeficijent
propusnosti m/s
Potpun bunar u subarteškom vodonosnom sloju

77
78
Infiltracijski bunar uz vodotok

79
Horizontalni bunari
Izvode se u pjeskovitom i sitnijem šljunkovitom tlu.
Sastoji se od sabirnog bunara i horizontalnih filtarskih
cijevi koje su zrakasto položene oko sabirnog bunara.
Filtarske cijevi se mogu postaviti i u dva nivoa (ako je
vodonosni sloj deblji i žele se zahvatiti veće količine
vode).
Ujednom nivou može se postaviti i do 12 filtarskih
cijevi.
Filtarske cijevi su prečnika 150-300 mm i dužine do 100
m.

80
81
82
Margeta 236-310

83