Podsvjesni programi ili negativna uvjerenja ili zaključci su određeni sadržaji u našoj psihi koji

upravljaju i kreiraju nam našu stvarnost, naš život. O njima je važno govoriti jer podsvijest u
kojoj su ti isti programi pohranjeni, čine 95 posto našeg funkcioniranja. Ja ovo volim nazivati
silom jer 5 posto svjesnog dijela je nemoćno naspram ovih 95 posto. Naravno postoje i dobri
programi na osnovu kojih smo postigli mnoge životne rezultate. Ovdje ćemo ipak dati
naglasak negativnim podsvjesnim programima.

Primjeri programa:

1. Život je grub.
2. Život je borba
3. Uvijek biram pogrešno
4. Zatočenik sam u vremenu i prostoru
5. Živim po zapovijedi
6. Svima udovoljavam
7. Moj rad se ne cijeni
8. Svima dajem prvenstvo
9. Ne zavrjeđujem ljubav
10. Novac kvari čovjeka

Psihološki, trauma je odgovor našeg sustava koji uključuje složenu oslabljenost naših
adaptivnih sposobnosti – emocionalnih, kognitivnih, fizičkih, duhovnih i socijalnih. Ona se
događa nakon događaja koji je naš živčani sustav doživio kao opasan po život, sebe ili druge
(posebno voljene osobe). Trauma može biti jednokratni događaj, produženi događaj ili niz
događaja. Trauma koja pogađa zajednicu ili zemlju naziva se kolektivna trauma. Kad nam se
događa bilo koja vrsta opasnog događaja naš sustav ima mogućnost bijega ili borbe ili
razriješenja tog silnog iskustva Ukoliko izostanu te dvije mogućnosti onda dolazi do
smrzavanja ili šoka i taj dio postaje odvojen od nas i pohranjen u autonomni nervni sustav i
djeluje kao takav. Taj odvojeni dio nase osobnosti nije dostupan. Ljudima u okolini moze biti
prepoznatljivo da su neki ljudi promijenili ponašanje, da su postali agresivni, povučeni u
izolaciji, može biti psihološki poremećaj i taj traumatski dio djeluje na cijelo naše tijelo. Tako
imamo srčane tegobe, probavne, alergije, gubitak pamćenja,nesanica, narušeni međuljudski
odnosi jer nemamo energije kad je trauma u sustavu i nemamo kapaciteta jer trauma djeluje
vrlo destruktivna i gubimo resurse za prirodno umirivanje i opuštanje. Traumatski dio je kao
zaseban entitet koji nas proganja i to ćemo znati kroz nepodnošljiv strah ili strahove razne
vrste fobija, napadaji panike, depresija, anksioznost itd.

Trauma može utjecati, šokirati i promijeniti sljedeće naše sustave:

● Kognitivni: sposobnost obrade misli i dobre prosudbe

● Emocionalni: nošenje s osjećajima srama, krivnje, straha, ljutnje i boli

● Tjelesni: mišiće, zglobove, probavu i metabolizam, temperaturu, san, imunološki sustav itd.

● Duhovni: naš svjetonazor, način na koji vidimo stvarnost (obično nam stvarnost ili život
postaje iznimno nesigurnom), naše razumijevanje i značenje života, društva i/ili svijeta

● Društveni: odnosi sa partnerima, obitelji, prijateljima, kolegama i strancima

Traumatična sjećanja su implicitna (autonomna) i pohranjena su u nesvjesnom,

fragmentiranom obliku. Ta sjećanja nemaju osjećaj za red, pa čak ni međusobnu povezanost.
Zbog toga se mogu lako aktivirati aktivacijom naših osjetila i/ili osjećaja u sadašnjem
trenutku, što zovemo re-traumatizacijom. Nešto što se dogodi sada, podsjeti nas na ono što se
dogodilo u prošlosti, te reagiramo emocionalnom reakcijom koja pripada prošlosti, a ne
sadašnjosti.

Ona nije moja prošlost, ona je moja sadašnjost.

osoba koja je preživjela traumu

Ovisno o tome kada (u kojem vremenskom intervalu i periodu našeg života) se trauma
dogodila (ili događala), te koliko puta se ponavljala, trauma može imati različite posljedice na
sve naše sustave.

Prema tome razlikujemo različite vrste traume:

● Direktna trauma: nešto što se direktno dogodilo nama, bilo da smo događaj fizički proživjeli
ili smo mu fizički svjedočili (bili prisutni dok se događao).

● Indirektna trauma: nešto što nismo direktno iskusiti niti svjedočili samom događaju, ali je
imalo ogroman utjecaj na nas (događaj koji se dogodio nekom drugom, ali utjecao je i na nas).
● Akutna (šok) trauma: jednokratni događaj koji se dogodi u ograničenom vremenskom
intervalu. (seksualni ili fizički napad na nas, prolazak kroz prirodnu katastrofu (potres),
automobilska nesreća, razvod, nagla smrt bliske osobe).

● Kronična (ponavljajuća) trauma: događaj koji se ponavljao, dogodio nam se više puta ili
nam se dogodio na različite načine. (konstantno zlostavljanje, zanemarivanje, nasilje u
obitelji, višestruke operacije, višestruke loše dijagnoze, ponavljane automobilske nesreće,
doživljavanje višestrukih prirodnih katastrofa, gubitak više bliskih osoba).

● Sakrivena trauma: nešto nije bilo direktno usmjereno prema nama, ali je svuda oko nas.
(covid-19, život u kvartu u kojem ima nasilja, nasilni susjedi čije nasilje nije usmjereno prema
nama).

● Složena trauma: ona je slično kroničnoj traumi, ali je razlika da se događa na način da ju
doživljavamo u djetinjstvu od osoba u koje bi trebali imati povjerenje (roditelja, učitelja,
susjeda, autoriteta kojima bi trebali vjerovati). Ova trauma započinje u djetinjstvu, ali i dalje
utječe na više područja naših života kako odrastamo.

Bez obzira kojoj smo vrsti traumatskog događaja bili izloženi, trauma ostaje u našem sustavu i
ometa naše svakodnevno funkcioniranje. Dobra vijest je da se s traumom može raditi na vrlo
strukturiran i efikasan način. Dati primjer kako trauma izgleda kao lijapa kuća sa razbijenim
prozorom. Trauma kreira samu sebe. Trauma je zarazna.

EMDR desenzibilizacija i reelaboracija pomoću pokreta očiju

Reelaboracija je ponovno obrađivanje i izrađivanje nečega.

EMDR ( eye movement desensitization and reprocessing)

Proces opraštanja.