Što je emocionalni incest?

Emocionalni incest je bliski odnos djeteta sa roditeljem kada je to u službi potreba i osjećaja roditelja,
a ne djeteta. „Osjećanje prisnosti“ sa roditeljima, pogotovo sa roditeljem suprotnog spola, nije izvor
sigurnosti onako kako taj izraz podrazumijeva. To je odnos u kome pojedinac, i kao dijete i kasnije kao
odrasla osoba, osjeća da je zaveden od roditelja. U takvim „bliskim odnosima“ ne prednjače osjećanja
istinske brige i zahvalnosti. Naprotiv, oni su izvor velikih psiholoških i emocionalnih poteškoća koji će
kasnije utjecati na nemogućnost ostvarenja bliskosti u partnerskom odnosu ali i nemogućnosti
pronalaženja partnera ili partnerice ili razvojem seksualne ovisnosti. Ovo još nazivamo i tihim
zavođenjem.

Koji su uzroci emocionalnog incesta?

Kronično problematičan brak ili partnerski odnos. Roditelj kojeg motiviraju samoća i praznina,
frustracija i neispunjenost, tihim zavođenjem se okreće prema svom djetetu od kojeg traži
zadovoljenje vlastitih potreba. Kako se brak sve više pogoršava, ovisnost o djetetu sve više raste, te
se djetetu prelaze granice i ono postaje objekt kojim roditelj manipulira i kojeg koristi da bi se
izregulirao i izbjegao bol i realnost problematičnog braka.

Kada je roditeljska ljubav izdaja?

Incest nas zbunjuje i uzrujava! Postoji otvoreni i prikriveni incest. Otvoreni incest je spolni kontakt u
bilo kojem zavisnom odnosu, od kojih je najočigledniji odnos između roditelja i djeteta. Međutim, i
druge vrste zavisnih odnosa kao što su vjerski poglavar i svećenik, nastavnik i učenik, liječnik i pacijent
ili terapeut i klijent u kojem je osoba u nemogućnosti da bira ali često i u strahu od autoiriteta da
odbije seksualni kontakt , iako osjećaju viktimizaciju i nasilje, često se smatraju incestuoznim.

Vratimo se zastrašujućoj zloupotrebi roditelja naspram vlastitog djeteta u otvorenom incestu. Ona su
prestravljena i degradirana kada roditelj ima spolni odnos s njim. To što djeca surađuju, ne znači da
im se to dopada. Ili se previše plaše, ili imaju preveliku potrebu za emocijama ili su previše gladna
ljubavi da bi se suprotstavila. Čak i ako dijete kaže da mu je u nekom trenutku bilo ugodno, seksualni
odnos je izrazito razoran. Djeca nisu sposobna razlučiti što je to adekvatna privrženost, postaju
zbunjena i u velikoj nejasnoći. To što na nekoj razini uživaju u incestuoznom odnosu, kasnije u
odrasloj dobi postaje izvor osjećaja krivnje i velike sramote. U većini prijavljenih slučajeva otvorenog
incesta, žrtve su djevojčice iako i mnogi muškarci budu seksualno zlostavljani kako od žena tako i od
muškaraca. Nažalost, zlostavljanje dječaka se rjeđe prijavljuje. Ipak, mnogi dječaci su prijavili da ih je
zlostavljala majka, maćeha, tetka ili dadilja.

Prikriveni incest se događa kad dijete postane objekt roditeljeve privrženosti, ljubavi, strasti i
preokupacije. Prikriveni incest se teže raspoznaje jer ne dolazi do direktnog seksualnog kontakta.
Razlika između otvorenog i prikrivenog incesta je to što se žrtva otvorenog incesta osjeća
zloupotrebljenom dok žrtva prikrivenog incesta sebe smatra privilegiranom i idealiziranom. Međutim,
ispod ove maske privilegiranosti leži trauma kao i kod žrtve otvorenog incesta.
Psihološkoemocionalna pukotina u kojoj se nalazi nepodnošljiva potisnuta gromada nesigurnosti,
straha, krivnje, bijesa, postiđenosti i očaja. Osjećaj iskorištenosti i spoznaja izgubljenog djetinjstva su
posebne „ izgoretine“ koje narušavaju stabilan doživljaj sebe vrijedan samovrednovanja.
U prikrivenom incestuoznom odnosu roditelj se djetetu žali o svojim problemima u braku. Dijete
postaje roditeljev povjerenik. Usamljenost, gorčina i nezadovoljstvo u braku i u seksualnom životu
postaju uobičajene teme njihovih razgovora. Djetetu je na početku neugodno da o tom sluša, ali
ubrzo trči roditelju u pomoć i ulazi u ulogu zamjenskog supruga ili supruge, ne znajući u kakvu klopku
upada. Klopku emocionalne napuštenosti, zapostavljenosti, neispunjenja vlastitih potreba te
potiskivanja istih, zarobljenosti za razvoj individualnosti, nošenja tereta odgovornosti koji je
neadekvatan za dječju dob, seksualnu devijaciju, često mijenjanje partnera, urušavanje zdrave
otvorenosti prema vlastitom partneru s kojim se zbog emocionalne navezanosti i predanosti
roditelju, ne može razviti bliskost što je izvor patnje u intimnim odnosima.

„Mamin sin“ i „tatina princeza“ zorno prikazuju ovu tematiku.

Igor je imao sedam godina kad ih je otac napustio. Kao najstarijem djetetu od petero braće, majka je
prišla i rekla, „ Vaš otac se neće vratiti i ti ćeš morati da mi pomogneš oko malih“. Bio je to trenutak
zadovoljstva što ću biti mamin pomoćnik ali sam negdje osjećao nametnutost da sam ja novi tata.
Kad bih ju katkad upitao što je s tatom, odbrusila bi mi da je on najobičnija ništarija. S vremenom mi
se tuga zbog odlaska oca zamijenila bijesom kojeg je moja majka stalno potpirivala. Tako sam se ja
brinuo o mlađoj braći, a u školi sam bio opterećen kućnim obvezama. Ja i mama smo znali razgovarati
do kasno u noć. Govorila mi je o svojim tegobama, usamljenosti i plačući bi mi zaspala na ramenu, a
ja bih je pokrio i poljubio za laku noć. Kad sam joj za Božić kupio dar, jako se obradovala, poljubila i
rekla „ ti si moj mali muškarac“. Međutim, kad sam počeo izlaziti sa djevojkama i pričati majci o
njima, nju bi uhvatio bijes i ljubomora. Bio sam zbunjen. Kad je moja veza sa Dianom prerasla u
ozbiljan odnos, majka mi je zabranila da se viđam s njom i nazvala ju droljom. Ovo je primjer
emocionalnog incesta. Ovdje možemo vidjeti da „druga“ žena u životu njenog sina ne može i ne smije
postojati. Niti ijedna „druga“ žena može zadovoljiti njena mjerila, tako da nijedna nije dobra za
njenog sina tj.zamjenskog supruga. U mnogim situacijama gdje je muškarac koji je doživio povredu
emocionalnog incesta ipak uspije iskreirati brak, njegova majka uvijek pronađe način da sebe stavi na
prvo mjesto i prije ili kasnije uništi brak. Tako je i sa ženama, tatinim princezama koje zbog
zaglibljenosti u specifičnom odnosu sa ocem ne uspijevaju ostvariti zdrav odnos sa partnerom. Ovdje
govorimo o patološkoj navezanosti roditelja i djeteta gdje roditelj i po cijenu ne realizacije djetetovog
slobodnog i samostalnog života, gleda samo na sebično ispunjenje vlastitih potreba. Ovdje se nikad
nije dogodila separacija kao prirodan proces odvajanja djeteta od roditelja.

Koje su zajedničke karakteristike koje proizilaze iz tihog zavođenja u prikriveno incestuoznom

odnosu?

1. Odnos ljubavi i mržnje. Osoba ima intenzivna osjećanja i ljubavi i mržnje prema roditelju
suprotnog spola. S jedne strane se osjećate posebno i privilegirano zbog tog odnosa, dok se s
druge strane često osjećate kao da ne činite dovoljno za tog roditelja. To dovodi do osjećaja
krivnje koji se rijetko direktno ispoljava.
2. Emocionalna distanciranost od roditelja suprotnog spola. Suprotno odnosu ljubavi i mržnje sa
roditeljem suprotnog spola, osjećate da vas je roditelj istog spola napustio. Vaš odnos s njim
je često takmičarski i osjećate kao da vam je taj roditelj suparnik. Često se javlja osjećanje
prezira prema tom roditelju.
3. Krivica i zbunjenost u vezi sa osobnim potrebama. Osjećate se krivim zbog svojih potreba i
zasigurno imate poteškoća da definirate koje su one. Generalno pokušavate da „ budete
 čvrsti“, da se brinete o drugima ili da im se uvijek „ nađete pri ruci“ kao način za zadovoljenje
osobnih potreba.
4. Osjećanje neadekvatnosti. Vjerojatno imate kronične osjećaje neadekvatnosti i
bezvrijednosti. Smatrate da se vaša vrijednost kao muškarca ili žene određuje onim što
umijete da radite, a ne onim što zapravo jeste.
5. Višestruki odnosi. Vjerojatno ste započinjali i prekidali mnoge odnose i nikad nistebili
zadovoljni. Uvijek tragate za savršenim partnerom ili odnosom. Teško uspostavljate bliskost
sa drugom osobom.
6. Poteškoće sa vezivanjem. Uglavnom doživljavate ambivalentnost prema posvećivanju u vezi.
Kao da ste stalno jednom nogom unutra, a drugom napolju, za svaki slučaj.
7. Ishitren ulazak u vezu. Brzo stupate u vezu, a onda shvatite da niste napravili dobar izbor.
Zatim, kada mislite da prekinete, osjećate krivicu, te pokušavate da sve dovedete u red.
8. Žaljenje za bivšom vezom. Uhvatite se kako razmišljate o nekoj prošloj vezi i pitate se, je li
mogla uspjeti da ste se više potrudili.
9. Seksualna disfunkcionalnost. Osjećate se seksualno isključeno ili pak kompulzivno tragate za
zadovoljenjem seksualne želje i za osvajanjem. Seks može postati ovisnost.
10. Kompulzivnost ili ovisnost. Ispoljavate još neka kompulzivna ili ovisnička ponašanja. Vuče vas
posao, uspjeh i želja za rezultatima. Možete biti ovisnik o hrani, ili se kompulzivno prejedate
ili se izgladnjujete, ili prežderavate i potom čistite.

Koji je put izlaska iz ove bolesne dinamike odnosa?

Glavni zadatak je odvajanje od roditelja suprotnog spola. To nije nimalo jednostavan korak i može
potrajati. Sloboda i nezavisnost neće doći sama po sebi. Morate je uzeti! Morate osvijestiti i uvidjeti
da imate ozbiljan problem. Ne možete biti odrastao muškarac ili žena, a da se istovremeno držite za
mamu ili tatu. Da bi brak ili veza funkcionirali, vaša emocionalna i seksualna energija mora biti u
potpunosti dostupna. Kao što kaže citat Roberta Blaja, veza ne može biti potpuno funkcionalna kada
se preostala seksualna energija vezuje za roditelja suprotnog spola.

Psihoterapija je ovdje nužna! Put prema vlastitoj cjelovitosti i izvorne osobne moći koju više nitko
neće krasti niti podmuklo i manipulativno koristiti za svoje potrebe. Vaša osobna moć služi vama i
vašem autentičnom i slobodnom životu. Sve ono što su vam uzeli u takvom odnosu, morate vratiti
sebi, kako biste zadobili sebe, a ono što su vam prljavo nametnuli i dali, očistiti iz sebe i prodisati.

Sve će te to postići postepenim spaljivanjem mostova iza sebe i građenjem zdrave poveznice
prvenstveno prema sebi.