9

1.
Princip potpune indukcije

Ako izvjesni broj elemenata nekog skupa ima neko od-

reeno svojstvo, onda smo skloni zakljuiti da svaki element
tog skupa ima isto to svojstvo. Ovaj nain zakljuivanja ko-
ji od promatranja posebnih sluajeva dovodi do opih zak-
ljuaka zovemo indukcijom. U matematici meutim takvo
zakljuivanje ne mora biti istinito. Zato se takva indukcija
u matematici zove nepotpunom indukcijom i ona nema
mo dokaza. To meutim ne umanjuje njezinu vrijednost
jer je ona heuristika, tj. pomae nam da iz posebnih slu-
ajeva dobijemo vi e ili manje vjerojatne hipoteze.
Ima mnogo primjera koji pokazuju da se nepotpunom
indukcijom dolazi do krivih zakljuaka. Navedimo nekoliko
njih.
Primjer 1. Uzmimo polinom f (x) = x2 ; x +41 . Uvr -
tavamo li u njega za x redom prirodne brojeve x = 1 , 2 ,
3 ,: : : , 19 , 20 dobit emo ovu tablicu za f (1) : : :  f (20) .

x f (x) x f (x) x f (x) x f (x)

1 41 6 71 11 151 16 281
2 43 7 83 12 173 17 313
3 47 8 97 13 197 18 347
4 53 9 113 14 223 19 383
5 61 10 131 15 251 20 421
10 1. princip potpune indukcije

Iz tablice razabiremo da su vrijednosti tog polinoma za

x = 1 : : :  20 uvijek prosti brojevi. Skloni smo nepotpu-
nom indukcijom zakljuiti da je to istina za svaki prirodni
broj n , tj. da je broj f (n) = n2 ; n + 41 prost za svaki
prirodni broj n . No je li to zaista tako? Nije, jer uvrstimo
li za n = 41 , onda je f (41) = 412 ; 41 + 41 = 412 , a to
nije prost broj jer je djeljiv s 41 .
Primjer 2. Promotrimo rastav polinoma (x ; 1)n na
faktore. Oito je
x ; 1 = x ; 1
x2 ; 1 = (x ; 1)(x + 1)
x3 ; 1 = (x ; 1)(x2 + x + 1)
x4 ; 1 = (x ; 1)(x + 1)(x2 + 1)
x5 ; 1 = (x ; 1)(x4 + x3 + x2 + x + 1)
x6 ; 1 = (x ; 1)(x + 1)(x2 + x + 1)(x2 ; x + 1)
x7 ; 1 = (x ; 1)(x6 + x5 + x4 + x3 + x2 + x + 1)
itd. Vidimo da rastavljanjem na faktore takvih polinoma
uvijek dobivamo faktore kojima su koeficijenti po apsolut-
noj vrijednosti jednaki 1 . Je li uvijek tako, tj. je li to istina
za svaki prirodni broj n ? Taj je problem 1938. g. postavio
ruski matematiar N. G. ebotarev. Godine 1941. rije io ga
je ruski matematiar V. Ivanov dokazav i da navedeno svoj-
stvo imaju svi polinomi oblika xn ; 1 za n = 1 2 : : : 104 .
Za n = 105 imamo polinom x105 ; 1 , a jedan njegov faktor
je polinom
x48 +x47 + x46 ; x43 ; x42 ; 2x41 ; x40 ; x39 + x36
+ x35 + x34 + x33 + x32 + x31 ; x28 ; x26 ; x24
; x22 ; x20 + x17 + x16 + x15 + x14 + x13 + x12
; x9 ; x8 ; 2x7 ; x6 ; x5 + x2 ; x + 1:
Taj polinom nije dalje rastavljiv i vidimo da se u nje-
mu pojavljuje dva puta koeficijent ;2 . Na ovome mjestu
u dokazivanje te tvrdnje ne moemo ulaziti.
Jo oitiji je sljedei primjer.
Primjer 3. Uzmimo polinom f (x) = 991x2 + 1 . Ako u
njega uvr tavamo redom prirodne brojeve x = 1 2 3 : : : ,
1. princip potpune indukcije 11

vidjet emo da nijedan od brojeva f (1) , f (2) , f (3) : : : ni-

je potpuni kvadrat. To moemo raditi godinama i bit e
tako. Skloni smo zakljuiti da 991n2 + 1 nije potpun kva-
drat ma kakav bio n . Pokazuje se da nije tako. Najmanji
n za kojeg je 991n2 + 1 potpun kvadrat je broj:
n = 12055735790331359447442538767:
Da su i najvei matematiari upadali u zamku nepot-
pune indukcije pokazuju ovi primjeri.
Primjer 4. Promotrimo brojeve oblika 22n;1 + 1 . Za
n = 1 2 3 4 5 ti su brojevi jednaki:
22 + 1 = 3 22 + 1 = 5 22 + 1 = 17
0 1 2

22 + 1 = 257 22 + 1 = 65637:
3 4

Sve su to prosti brojevi. Veliki francuski matematiar P.

Fermat iskazao je hipotezu da su svi brojevi toga tipa
prosti. Tek je u 18. stoljeu vicarski matematiar L. Eu-
ler pokazao da nije tako. Naime, pokazao je da za n = 6
vrijedi:
22 + 1 = 4294967297 = 641  6700417
5

a to je sloen broj.
Primjer 5. U 17. stoljeu je njemaki matematiar G.
W. Leibniz dokazao da je za svaki pozitivni broj n broj
n3 ; n djeljiv s 3 , broj n5 ; n djeljiv s 5 , broj n7 ; n dje-
ljiv sa 7 . Na osnovi toga izrekao je hipotezu da je za svaki
neparni k i svaki pozitivni broj n i broj nk ; n djeljiv s k .
No uskoro je i sam uoio da broj 29 ; 2 = 510 nije djeljiv
s 9.
Navedeni primjeri su vi e nego dovoljni kako bismo uo-
ili da nepotpuna indukcija nema dokazne moi.
Meutim u matematici postoji metoda pomou koje se
moe zakljuiti jesu li postavljene hipoteze u problemima
ovog tipa ispravne. Ta se metoda zasniva na tzv. principu
matematike indukcije ili principu potpune indukcije.
Sve bi bilo u redu kada bi na a hipoteza bila \nasljed-
na", tj. ako bi iz injenice da hipoteza vrijedi za neki objekt
na eg skupa objekata slijedilo da ona onda vrijedi i za slje-
dei objekt toga skupa | iz toga bi slijedilo da ona vrijedi
za sve objekte tog skupa.
12 1. princip potpune indukcije

Formulirajmo taj princip matematiki:

Ako je za neku matematiku tvrdnju, koja ovisi o pri-
rodnom broju n , dokazano:
A. da je ona ispravna za neki odreeni prirodni broj
n0 ,
B. da iz pretpostavke da je tvrdnja ispravna za neki
prirodni broj n = k nuno slijedi da je ona ispravna i za
sljede i prirodni broj n = k + 1

onda je ta tvrdnja ispravna za sve prirodne brojeve

n > n0 .
???
Pokaimo na primjerima kako se koristi princip potpune
indukcije.
Primjer 6. Dokaite da za svaki prirodni broj n vrijedi
jednakost:
1  2 + 2  3 + 3  4 + : : : + n  (n + 1) = n(n + 1)(
3
n + 2) :

Rjeenje. A. Ispitajmo najprije je li tvrdnja ispravna

za prirodni broj n0 = 1 . Uvrstimo li u prethodnu jednakost
n0 = 1 , dobit emo:
1  2 = 1  23  3 
dakle istinitu jednakost 2 = 2 .
Prema tome, hipoteza je istinita za prirodni broj n0 =
1 . Taj se korak u dokazu zove baza indukcije.
B. Ovaj drugi korak zove se korak indukcije. Pretpos-
tavimo da je tvrdnja istinita za prirodni broj n = k , tj. da
vrijedi:
1  2 + 2  3 + : : : + k  (k + 1) = k(k + 1)(
3
k + 2) : ( 1 )
Ta se pretpostavka zove pretpostavka indukcije. Korak
indukcije sastoji se u tome da se koristei pretpostavku
indukcije dokae da je tvrdnja istinita i za prirodni broj
n = k + 1 , tj. da vrijedi:
12+23+: : :+(k +1)(k +2) = (k + 1)(k +3 2)(k + 3) : ( 2 )
1. princip potpune indukcije 13

Napi imo lijevu stranu od (2) ovako:

h i
1  2 + 2  3 + : : : + k  (k + 1) + (k + 1)  (k + 2)
pa zbog (1) sada imamo da je ovo jednako:
k(k + 1)(k + 2) + (k + 1)(k + 2)
3
= k ( k + 1)(k + 2) + 3(k + 1)(k + 2)
3
= ( k + 3)( k + 1)( k + 2) = (k + 1)(k + 2)(k + 3) :
3 3
Pokazali smo dakle da iz (1) slijedi (2), pa prema principu
potpune indukcije zakljuujemo da je navedena jednakost
istinita za sve prirodne brojeve.
Da nepotpuna indukcija ima heuristiku vrijednost po-
kazuje ovaj primjer.
Primjer 7. Neka se odredi zbroj:
1 + 1 +:::+ 1
12 23 n  (n + 1) :
Rjeenje. Ovaj zbroj ovisi o n , pa oznaimo:
S (n) = 1 1 2 + 2 1 3 + : : : + n  (n1 + 1) :
Poku ajmo nepotpunom indukcijom zakljuiti kako izgleda
S (n) .
Za n = 1 2 3 4 redom nalazimo:
S (1) = 12 
S (2) = 12 + 16 = 32 
S (3) = 12 + 161 + 1 = 3
12 4
1 1 1
S (4) = 2 + 6 + 12 + 20 1 = 4:
5
Iz ovih konkretnih sluajeva razumna je hipoteza da za sve
prirodne brojeve n vrijedi:
1 + 1 +::: + 1 = n :
12 23 n  (n + 1) n + 1
14 1. princip potpune indukcije

Dokaimo da je to istina. Najprije tvrdnja vrijedi za

prirodni broj n0 = 1 . Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za
n = k , tj. da je:
S (k) = 1 1 2 + 2 1 3 + : : : + k  (k1+ 1) = k +k 1 :
Treba vidjeti kako iz ove pretpostavke slijedi da je ona isti-
nita i za prirodni broj n = k +1 , tj. da je S (k +1) = kk + +1.
2
Zaista je:
S (k + 1) = 1 1 2 + 2 1 3 + : : : + k  (k1+ 1) + (k + 1)(1 k + 2)
= S (k) + (k + 1)(1 k + 2) :
Prema pretpostavci indukcije:
S (k + 1) = k +k 1 + (k + 1)(1 k + 2) = (kk(+k +1)(2)k ++1
2)
= (kk ++1)(2kk ++ 12) = (k +(k1)(+ 1) k+1
2 2

k + 2) = k + 2
i tvrdnja je dokazana.
Princip potpune indukcije primjenjiv je u mnogim slu-
ajevima i za dokazivanje raznih nejednakosti. Navedimo
primjer.
Primjer 8. Dokaite da za sve prirodne brojeve n > 3
vrijedi:
3n > 2n + 3n:
Rjeenje. Tvrdnja je oito istinita za prirodni broj
n0 = 3 jer je 33 > 23 + 3  3 i to je najmanji prirodni
broj za koji je ona istinita.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za prirodni broj k ,
tj. da je:
3k > 2k + 3k: (1)
Treba dokazati da je:
3k+1 > 2k+1 + 3(k + 1): (2)
Pomnoimo nejednakost (1) s 3:
3k+1 > 3  (2k + 3k)
1. princip potpune indukcije 15

tj.
3k+1 > 3  2k + 3k + 6k:
Zbog 3 > 2 i 6k > 3 za svaki prirodni broj k iz prethodne
jednakosti slijedi:
3k+1 > 2  2k + 3k + 3
tj.
3k+1 > 2k+1 + 3  (k + 1)
a to je upravo nejednakost (2). Ovime je tvrdnja dokazana.
???
Princip potpune indukcije esto biva koristan i u zada-
cima o djeljivosti brojeva.
Evo takva primjera.
Primjer 9. Dokaite da je za svaki prirodni broj n broj
62n + 3n+2 + 3n djeljiv s 33 .
Rjeenje. Za n0 = 1 tvrdnja je istinita jer je 62 + 33 +
31 = 66 , to je djeljivo s 33 .
Da prirodni broj a dijeli prirodni broj b zapisivat e-
mo s a j b (itaj a dijeli b ). Prema pretpostavci indukcije
vrijedi:
33 j 62k + 3k+2 + 3k : (1)
Treba dokazati da:
33 j 62k+2 + 3k+3 + 3k+1 : (2)
Imamo:
62k+2 +3k+3 + 3k+1 = 62  62k + 3  3k+2 + 3  3k
= 36  62k + 3  3k+2 + 3  3k
= 3(62k + 3k+2 + 3k ) + 33  6k
Prema pretpostavci indukcije (1) prvi je pribrojnik u ovoj
jednakosti djeljiv s 33 , te je s 33 djeljiv i njihov zbroj, tj.
(2) vrijedi.
Kako se princip potpune indukcije koristi u geometriji
pokazat emo na dva primjera.
Primjer 10. Dokaite da n krunica u opem poloa-
ju (nijedna od tri ne prolaze istom tokom i svake dvije se
sijeku) dijele ravninu na n2 ; n + 2 podruja.
16 1. princip potpune indukcije

Rjeenje. Stavimo P (n) = n2 ; n + 2 . Tada je

P (1) = 2 , a kako jedna krunica dijeli ravninu na dva pod-
ruja, to je tvrdnja dokazana za n0 = 1 .
Prema pretpostavci indukcije:
P (k) = k2 ; k + 2: (1)
Treba dokazati da je
P (k + 1) = (k + 1)2 ; (k + 1) + 2
tj.
P (k + 1) = k2 + k + 2: (2)
Ako skupu od k krunica dodamo (k + 1) krunicu,
onda je tih k krunica sijee u 2k toaka. Tih 2k toaka
odreuje na (k + 1) krunici 2k uzastopnih lukova, a svaki
od njih dijeli jedno od biv ih podruja na dva dijela. Pre-
ma tome, dodavanjem (k + 1) krunice dobili smo nova 2k
podruja (nacrtaj sliku za k = 3 ).
Dakle, vrijedi:
P (k + 1) = P (k) + 2k:
Odavde prema (1) slijedi:
P (k + 1) = k2 ; k + 2 + 2k
tj.
P (k + 1) = k2 + k + 2
a to je upravo (2).
Primjer 11. Defektna d  d ahovska ploa je d  d
ahovska ploa s jednim uklonjenim poljem (bilo kojim).
Dokaite da se svaka defektna 2n  2n , n 2 N ahovska
ploa moe pokriti triominima, figurama od tri polja u obli-
ku slova L (zadatak s dravnog natjecanja odranog u Puli
1992. g.).
Rjeenje. Najprije treba vidjeti da zadatak ima smi-
sla, tj. da je broj polja takve ploe djeljiv s tri, tj. da je
2n  2n ; 1 djeljiv s 3 . Dokaite da to jest, npr. potpunom
indukcijom.
Za n0 = 1 defektna ploa ima 3 polja, pa se moe
pokriti jednim triominom.
Pretpostavimo da je mogue pokriti 2k  2k defekt-
nu ahovsku plou. Treba pokazati da tada znamo pokriti i
1. princip potpune indukcije 17

Slika 1.1. Ploicu trionima stavimo u sredite ploe: : :

2k+1  2k+1 defektnu ahovsku plou. Nova ploa je upravo

etverostruka prethodna (v. sl.1.1.) i u jednoj njezinoj et-
vrtini (recimo lijevoj gornjoj) nedostaje jedno polje. Prema
pretpostavci indukcije tu etvrtinu znamo pokriti triomini-
ma. Treba pokriti ostale. Smjestimo jedan triomin kao na
slici, pa i ostala tri dijela postaju defektne ploe, koje prema
pretpostavci indukcije znamo pokriti triominima. Ovime je
tvrdnja dokazana.
U matematici se esto javlja potreba i za poopenim
principom potpune indukcije. Primjer takva poopenja je
princip \dvokorane" potpune indukcije. Taj princip glasi:
Ako je za neku matematiku tvrdnju, koja ovisi o pri-
rodnom broju n , dokazano:
A. da je ispravna za prirodne brojeve n0 i n0 + 1 ,
B. da iz pretpostavke da je tvrdnja ispravna za pri-
rodne brojeve k ; 1 i k nuno slijedi da je ona ispravna
i za prirodni broj k + 1

onda je ta matematika tvrdnja ispravna za sve pri-

rodne brojeve n > n0 .
Analogno tome glasi princip \trokorane" indukcije itd.
???
Ilustrirajmo primjenu \dvokorane" indukcije na prim-
jeru.
18 1. princip potpune indukcije

Primjer 12. Dokaite da je rje enje diferencijske jed-

nadbe:
yn+2 = 5yn+1 ; 6yn  y1 = 5 y2 = 13
dano s yn = 2n + 3n , n 2 N .
Rjeenje. Za n = 1 je y1 = 2 + 3 = 5 , a za n = 2 je
y2 = 22 + 32 = 13 , to znai da je ispunjena pretpostavka
indukcije. Pretpostavimo da je za neki n = k ; 1 i n = k
yk;1 = 2k;1 + 3k;1 , yk = 2k + 3k . Tada je za n = k + 1 :
yk+1 = 5  (2k + 3k ) ; 6  (2k;1 + 3k;1 )
= (5  2 ; 6)  2k;1 + (5  3 ; 6)  3k;1
= 2k+1 + 3k+1 
to znai da tvrdnja vrijedi i za n = k + 1 . Zato prema
principu potpune indukcije ona vrijedi za svaki prirodan
broj.
Napomenimo na kraju da su baza indukcije i koraka
indukcije neovisni. Dokaz je valjan samo ako provjerimo
valjanost oba koraka. U primjerima 1{5 svojstva o kojima
se govorilo nisu bila nasljedna, tj. korak indukcije nije bio
istinit. Postoje i primjeri u kojima je korak indukcije istinit,
a baza indukcije ne.
Navedimo jedan takav primjer.
Primjer 13. Treba ispitati je li broj 14n +24n +34n +44n
za sve prirodne brojeve n djeljiv s 5 .
Rjeenje. Provjerimo korak indukcije. Pretpostavimo
da je tvrdnja istinita za neki prirodni broj n = k , tj. da:
5 j 14k + 24k + 34k + 44k 
ili to je ekvivalentno:
5 j 1k + 16k + 81k + 256k :
Treba pokazati da:
5 j 1k+1 + 16k+1 + 81k+1 + 256k+1 :
To e biti dokazano ako pokaemo da je razlika:
1k+1 + 16k+1 + 81k+1 + 256k+1 ; (1k + 16k + 81k + 256k )
djeljiva s 5 , odnosno da:
5 j 15  16k + 80  81k + 255  256k 
1. princip potpune indukcije 19

a to je istina jer je svaki pribrojnik djeljiv s 5 .

Dakle, korak indukcije je valjan. Meutim, za n = 1
14n + 24n ; 34n + 44n daje 354 i taj broj nije djeljiv s 5 .
Sada zakljuujemo da niti jedan od zadanih brojeva nije
djeljiv s 5 jer svi oni imaju isti ostatak pri dijeljenju s 5,
po to je njihova razlika djeljiva s 5.

Zadaci

1. Dokaite da je:
S (n) = 12 + 22 + 32 + : : : + n2 = n(n + 1)(2
6
n + 1) :

2. Dokaite da je:
1 + 1 + 1 +:::+ 1 = n :
13 35 57 (2n ; 1)(2n + 1) 2n + 1
3. Dokaite da je za svaki prirodan broj n :
123+234+: : :+n(n+1)(n+2) = n(n + 1)(n4+ 2)(n + 3) :
4. Dokaite da je:
2 2 n2
a) 11 3 + 32 5 + : : : + (2n ; 1)(2 = n(n + 1) 
n + 1) 2(2n + 1)
Pn 1 n ( n + 3)
b) k(k + 1)(k + 2) = 4(n + 1)(n + 2) .
k=1
5. Dokaite da je:
1 ; 21 + 13 ; 14 + 2n 1; 1 ; 21n + 2n 1+ 1 ; 2n 1+ 2
= n +1 2 + n +1 +:::+ 1 + 1 :
3 2n + 1 2n + 2
6. Dokaite da je za svaki prirodan broj n :
1  1! + 2  2! + 3  3! + : : : + n  n! = (n + 1)! ; 1:
7. Dokaite da nejednakost 2n > n2 vrijedi za svaki pri-
rodan broj n > 5 .