Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za lingvistiku

Ak. g. 2014./2015.

Tajni jezici

Seminar iz predmeta opća lingvistika

Studentice: Lara Švigir i Iris Pogleš

Godina studija: 1.

Studijske grupe: LIN/FON i LIN/FIL

e-mail: lsvigir@ffzg.hr i ipogles@ffzg.hr

Sadržaj:

1. Uvod
2. Kriptografija
3. Kratka povijest kriptografije
4. Klasifikacija kriptosustava
5. Metode šifriranja
6. Moderna kriptografija
7. Tajni jezik simbola (primjeri)
8. Zaključak
9. Summary
10. Literatura
 1. Uvod

Ferdinand de Saussure jezik je objasnio kao „sustav znakova za izražavanje ideja“. Jezik
je također sredstvo ljudskog sporazumijevanja i komunikacije. Međutim, postoje situacije
u kojima ne želimo da nas svi razumiju. Zbog toga izmišljamo i stvaramo tajne jezike. Oni
predstavljaju zaštićenu komunikaciju. Tajni jezici su, ustvari, idiomi kojima se služe
pripadnici određene društvene skupine. Oni su sredstvo identifikacije određene grupe i
znanje o njima se skriva od svih koji ne pripadaju toj grupi. Ponekad se nazivaju i
francuskim imenom argot. Takvi su idiomi često ograničeni na marginalne društvene
skupine bliske kriminalnomu miljeu, npr. cockney u Engleskoj, Rotwelsch u Njemačkoj i
šelta (Shelta) u Irskoj, no postoje i tajni jezici koji su povezani s vjerskim udrugama, npr.
jezik damin, kojim se u vjerskim obredima služe upućeni muškarci na otoku Morningtonu
uz sjev. obalu Australije. Pripadnici »bratstva« koje sudjeluje u tim obredima ne smiju,
pod prijetnjom smrću, uputiti ostale pripadnike zajednice, govornike jezika lardil, u svoj
tajni jezik. Julije Cezar je imao svoj vlastiti tajni jezik. Slao je kodirane poruke u sva
područja svog carstva. Njegovi neprijatelji nisu mogli čitati kodirane poruke. Nadalje,
ljubavnici si neprekidno šalju kodirana pisma, a određene poslovne grupe također imaju
svoj vlastiti jezik. Međutim, najčešće se tajni jezici koriste u političke svrhe. Oni se
razvijaju u skoro svakom ratu. Znanost koja proučava kodiranje naziva se kriptologija.
Moderni kodovi se temelje na složenim matematičkim formulama. Njih je jako teško
dešifrirati. Objekti izučavanja kriptologije su pisane (kriptografija), govorne
(kriptofonija), vizualne (slike, karte, šeme) i druge poruke. U ovom seminaru stavit ćemo
naglasak na kriptografiju i podrobnije objasniti njezine oblike.

1
 2. Kriptografija

Kriptografija je znanost koja se bavi logičkom promjenom podataka. Riječ dolazi od

grčkog pridjeva kriptós (κρυπτός) - "skriven" i glagola gráfo (γράφω) - "pisati". Kriptografija
je grana kriptologije. Poznati matematičari koju su se bavili kriptologijom (posebice
kriptografijom) su: Francois Viet, John Wallis, William F. Friedman, Hans Rohrbach, Alan
Mathison Turing… Termin cryptograpfia koja znači tajnost u pisanju je korišten 1641. sa
strane Johna Wilkinsa osnivača Royal Society zajedno s Johnom Wallisom. Riječ
kriptografija nastala je 1658. Stvorio ju je Thomas Browne,poznati engleski fizičar i pisac.
Kriptografija se razvija zbog potrebe da se podatci pošalju primatelju, da nitko drugi osim
primatelja i pošiljatelja ne zna izvorne podatke. Osnovni zadatak kriptografije je omogućiti
dvjema osobama, pošiljalacu i primatelju 1 komuniciranje preko nesigurnog komunikacijskog
kanala (telefonska linija, računalna mreža, i tako dalje) na način da treća osoba 2, njihov
protivnik, koja može nadzirati komunikacijski kanal, ne može razumjeti njihove poruke.
Poruku koju pošiljalac želi poslati primaocu naziva se otvoreni tekst3 To može biti tekst na
njihovom materinjem jeziku, numerički podatci ili bilo što drugo. Pošiljalac transformira
otvoreni tekst koristeći unaprijed dogovoreni ključ. Taj postupak se naziva šifriranje, a
dobiveni rezultat šifrat4 ili kriptogram. Nakon toga pošiljalac pošalje šifrat preko nekog
komunikacijskog kanala. Protivnik prisluškujući može doznati sadržaj šifrata, ali ne može
odrediti otvoreni tekst. Za razliku od njega, primalac koji zna ključ kojim je šifrirana poruka
može dešifrirati šifrat i odrediti otvoreni tekst.

1
Alice i Bob
2
Eva ili Oscar
3
eng. plaintext
4
eng. ciphertext
2
 3. Kratka povijest kriptografije

Smatra se da je kriptografija nastala prije više od 2000 godina prije Krista. Oko 1900.
godine prije Krista u Egiptu nastao je natpis koji se smatra prvim primjerom pisane
kriptografije. U 6. stoljeću prije Krista u zapisu dijela Biblije korištena je jednostavna šifra
koja izvrće abecedu naopako. Šifra je poznata pod imenom ATBASH. Dakle, slova
‫ אבגדהוזחטיכלמנסעפצקרשת‬u šifriranom obliku izgledaju kao ‫תשרקצפעסנמלכיטחזוהדגבא‬. U 6.
desetljeću prije Krista Julije Cezar je koristio jednostavnu supstituciju koja je kasnije njemu u
čast dobila ime "Caesar" šifriranje. Sva slova pomicala su se za tri mjesta naprijed.
U srednjem vijeku kriptografija je najviše bila korištena u crkvene svrhe. Primjer toga je
''Nomenclator''. Stvorio ga je Gabrieli di Lavinde. Johannes Trithemius napisao je prvu
tiskanu knjigu o kriptografiji, "Steganographia". U srednjem vijeku kriptografija je za većinu
"običnih" ljudi bila mistična znanost. Često se mislilo da je ona upotrebljavana za
komuniciranje s demonima i zlim silama. Većina ranih kriptografa bili su znanstvenici za koje
su "obični" ljudi bili uvjereni da su sljedbenici Sotone. Nadalje, Thomas Jefferson je uz
pomoć matematičara Dr. Roberta Pattersona izumio šifrarnik s kotačem. On se sastoji od
skupa kotača, svaki sa nasumičnim poretkom abecede. Ključna stvar u sustavu bio je poredak
kotača na osovini. Vrlo sličan sustav koristio se u mornarici SAD-a do prije nekoliko
godina.Vjerojatno jedan od najpoznatijih uređaja za šifriranje poruka korišten u drugom
svjetskom ratu od strane Nijemaca je bio ''Enigma''. Tajne ''Enigme'' otkrivene su tek 1974.
kad je to dopustila britanska vlada. Nakon II. Svjetskog rata razvoj računala daje novi zamah
kriptografiji. Tako se 1970. razvija šifra ''Lucifer'', koja kasnije inspirira stvaranje DES šifre.
Budućnost kriptografije je danas povezana s budućnošću računala.

3
 4. Klasifikacija kriptosustava

Kriptosustave obično klasificiramo s obzirom na sljedeća tri kriterija:

1. Tip operacija koje se koriste pri šifriranju: imamo podjelu na supstitucijske šifre u kojima
se svaki element otvorenog teksta (bit, slovo, grupa bitova ili slova) preslikava u neki drugi
element, te transpozicijske šifre u kojima se elementi otvorenog teksta permutiraju. Npr. ako
riječ TAJNA šifriramo u XIWOI, načinili smo supstituciju, a ako je šifriramo u JANAT,
načinili smo transpoziciju. Postoje također i sustavi koji kombiniraju ove dvije metode.

2. Način na koji se obrađuje otvoreni tekst: ovdje razlikujemo blokovne šifre, kod kojih se
obrađuje jedan po jedan blok elemenata otvorenog teksta koristeći jedan te isti ključ K, te
protočne šifre5 kod koji se elementi otvoreg teksta obrađuju jedan po jedan koristeći pritom
niz ključeva6 koji se paralelno generira.

3. Broj ključeva koji se koristi: ovdje je osnovna podjela na simetrične kriptosustave i

kriptosustave s javnim ključem. Kod simetričnih ili konvencionalnih kriptosustava, ključ za
dešifriranje se može izračunati poznavajući ključ za šifriranje i obratno. U stvari, najčešće su
ovi ključevi identični. Sigurnost ovih kriptosustava leži u tajnosti ključa. Zato se oni zovu i
kriptosustavi s tajnim ključem. Kod kriptosustava s javnim ključem ili asimetričnih
kriptosustava, ključ za dešifriranje se ne može (barem ne u nekom razumnom vremenu)
izračunati iz ključa za šifriranje. Ovdje je ključ za šifriranje javni ključ. Naime, bilo tko može
šifrirati poruku pomoću njega, ali samo osoba koja ima odgovaraju ključ za dešifriranje
(privatni ili tajni ključ) može dešifrirati tu poruku. Ideju javnog ključa javila se 1976. godine
(prvi su je javno iznijeli Whitfield Diffie i Martin Hellman) zbog potrebe razmjenjivanja
ključeva za simetrične kriptosustave putem nesigurnih komunikacijskih kanala.

5
eng. stream cipher
6
eng. keystream
4
 5. Metode šifriranja

Nekoliko je poznatih metoda šifriranja kroz povijest. To su metoda olovke i papira, metoda
transpozicije, metoda simetričnog šifriranja, metoda asimetričnog šifriranja, metoda
jednostavnog šifriranja, te metoda jakog šifriranja. Krenimo redom. Metoda olovke i papira je
povijesno najduže korištena metoda šifriranja. Primjer ove metode je supstitucija. Metoda
transpozicije, pak, je metoda u kojoj se pomiču slova unaprijed ili nazad za određen broj
mjesta. Primjeri takve metode su, već naveden ''Caesar'' i ''rot 13''. Tu je i metoda
simetričnog šifriranja. Ona se temelji na zajedničkom tajnom ključu poznatom stranama koje
žele na siguran način razmjenjivati poruke preko javnog komunikacijskog kanala. Poruke se
prije slanja šifriraju tajnim ključem. Po njihovu dospijeću primatelj ih dešifrira pomoću istog
tog ključa. U teoriji, treća strana nije u mogućnosti otkriti sadržaj šifrirane poruke jer joj tajni
ključ nije dostupan. Osnovni je nedostatak problem sigurnosti pohrane i distribucije
zajedničkog tajnog ključa. Metoda asimetričnog šifriranja uvodi par ključeva šifriranja za
svakog od sudionika komunikacije. Par ključeva sastoji se od javnog i privatnog ključa.
Privatni ključ dostupan je isključivo korisniku i ne smije se distribuirati. Javni ključ treba biti
dostupan svima, što podrazumijeva njegovu distribuciju potencijalnim sugovornicima. ono što
se šifrira javnim ključem, može se dešifrirati samo privatnim, a ono što se šifrira privatnim,
može se dešifrirati samo javnim ključem. Glavna osobina sljedeće metode, metode
jednostavnog šifriranja je ireverzibilnost, odnosno, ne može se dobiti originalni sadržaj.
Danas se koristi za potvrde, digitalne potpise i softvere. Za još sofisticiranije metode šifriranja
koristi se jako šifriranje. Ta kompleksnija metoda je u nekim državama zabranjena.

5
 6. Moderna kriptografija

Šifriranje simetričnim ključem koristi se u modernoj kriptografiji. Primjer za to je IBM-

ova DES šifra koju i danas koristi Unix 7. No, problem ove metode je i danas način prijenosa
ključa. DES je javno dostupna i korištena metoda šifriranja od 1976. godine, iako se danas
smatra prilično nesigurnom, ali ipak je često možemo naći u upotrebi (ATM, šifriranje e-
mailova, kod pristupanja sustava s udaljenosti, itd.). Postoje i varijante metode kod kojih su
ključevi različiti, ali se mogu jednostavno jedan iz drugoga izračunati. Također, postoje
metode šifriranja koja su prilagođene šifriranju protoka podataka, kao na primjer RC4. Kako
nizovi podataka prolaze kroz program, mijenja se dio koji šifrira podatke. Jedna od metoda
koja je promijenila rad s ključevima, a koju David Khan opisuje kao "najveći, revolucionarni
napredak u kriptografiji od renesanse" je šifriranje s javnim ključevima. Stvaranje javnog i
privatnog ključa je povezano matematičkim postupkom, nakon čega se dobiveni tekst javnog
ključa može slobodno podijeliti, ali se njime skriven tekst može otključati samo privatnim
ključem. Godine 1978. Ronald Rivest, Adi Shamir i Len Adleman objavili su RSA algoritam,
koji je često korišteni primjer ove metode. Problemi moderne kriptografije su svakako
sigurnost, ali i zakonska ograničenja u mnogim zemljama. Pitanje sigurnosti je u svijetu
postalo predmetom gorućih rasprava zbog sve veće pojave hakerskih programa za razbijanje
lozinki. Osnovni princip moderne kriptografije je Kerckhoffov zakon, koji kaže da
kriptosustav treba biti siguran čak i ako je sve o sustavu, osim ključa, poznato. Kako bismo u
potpunosti prakticirali taj zakon, bitno je da sva znanja o kriptosustavu budu javna i
zadržavanje informacija o kriptosustavu do kojih dođemo vlastitom analizom u načelu se
može smatrati neetičnim. Pokušaj kompromitiranja kriptosustava u načelu možda izgleda kao
loša stvar, no ukoliko rezultate javno obznanimo, ti pokušaji postaju znanstveni doprinosi,
koji nam omogućavaju da još sigurnije komuniciramo. Stoga, napadanje modernih
kriptosustava kako bismo im otkrili slabosti jedan je od najvrjednijih napora u današnjem
računarstvu.

7
višezadaćni i višekorisnički operacijski sustav koji se pojavio u ranim 70-im godinama 20. stoljeća, kao plod
rada zaposlenika AT&T-a u Bell Labsu, uključujući Kena Thompsona, Denisa Ritchieja, i Douglasa McIlroyja.
Ime UNIX nastalo je skraćivanjem engleske složenice Uniplexed Information and Computing System, te
transmutacijom slova CS u X radi zvučnosti.
6
 7. Tajni jezik simbola (primjeri)

Nas iznimno zanimaju znakovi i simboli koji su velikoj većini ljudi ostali nepoznanica,
iako su zbog svoje globalne primjene univerzalni, bez obzira na vjeru ili naciju gledatelja.
Primjerice, jedna od najpoznatijih “kartica” za negotovinsko plaćanje je VISA. Javno
prihvaćena skraćenica dolazi od latinskog ''carta visa'', što bi ugrubo prevedeno značilo –
viđeni dokument. Poznavateljima prastarih jezika je itekako poznato da VISA nosi i
nevjerojatno negativnu konotaciju iz kršćanske simbolike povezan s Evanđeljem po Ivanu u
kojemu se znak 666 povezuje s nastankom zvijeri (13: 16-17). “VI” je broj “6” u latinskom
jeziku, “S” je korišten u starogrčkom i staroegipatskom za broj “6”, i naravno tu je “A” koji je
označavao broj “6” u sumersko-babilonskom jeziku i u nekim zapisima na sanskrtu, na kraju
dobivamo broj 666. Iako ljudi nisu obožavatelji, moramo priznati da je informacija točna, no
ostaje pitanje je li VISA samo “nesretnim” slučajem odlučila imati naziv povezan s jednom
od najvećih negativnih “znakova” iz Biblije ili se zaista radi o slučajnosti ili nagađanjima?
Nadalje, znak automobilske kuće Alfa Romeo je jako dobro poznat logotip. I bez poznavanja
tajnog jezika znakova, zeleni zmaj (zmija) koji proždire čovjeka (u originalnom izvoru, bebu)
je u najmanju ruku začuđujući prikaz. Malo je poznato da je desni dio logotipa Alfa Romea
uzet od grba moćne obitelji Visconti koja je vladala Milanom i Lombardijom. Ova obitelj je
svoje ogromno bogatstvo i političku moć zadobila stvaranjem banaka. Razlog zbog kojeg je
milanska obitelj Visconti odabrala ovako morbidan znak za svoj grb ostaje tajna, ali se dobro
zna da je 1910. Romano Cattaneo dobio nadahnuće za logotip novog proizvođača automobila
sjedinjenjem dva najpoznatija znamenja Milana, crvenim križem na bijeloj pozadini, znamen
Biscione i grba Viscontija. Također, jedna od vila bivšeg premijera Italije, u svom vrtu ima
vrlo interesantan logo Viscontijeve zmije koja proždire čovjeka. Pitamo se zbog čega je
Berlusconi izabrao takav dizajn za svoj travnjak kada nije ni većinski vlasnik Alfa Romea?

7
 8. Zaključak

Cijeli svijet je baziran na tajnim jezicima, kodovima i šiframa. Bez kodiranih jezika naš
život više ne bi mogao biti zamisliv ni zanimljiv. Kodirani podaci se danas koriste svugdje, od
privatnih do poslovnih sfera života. Kreditne kartice i e-mailovi – sve funkcionira preko
kodova. Nagli razvoj tehnologije računalnih sistema i mreža, doveo je do masovne razmjene
informacija i podataka. U toj razmjeni pojavila se potreba za zaštitom povjerljivih podataka
od raznih krađa i zloupotreba. Tu dolazimo do kriptografije. Ta znanost je razvila nove oblike
razmišljanja i ideja. Valja istaknuti mnoštvo znanstvenika koji su pomoću kriptologije
unaprijedili znanost kao takvu. Bitno je reći da tajni jezici potiču kreativnost i ''treniraju'' naš
mozak. Oni nam pomažu kod prenošenja tajni, ali samim time su i zabavni. Interesantno je
odgonetavati tajna pisma, a djeca se posebno vesele tome. Daju nam osjećaj da smo u nekoj
drugoj dimenziji. Sve u svemu, kriptografija je vrlo bitna znanstvena disciplina koja se bavi
proučavanjem metoda za slanje poruka u takvom obliku da ih samo onaj kome su namijenjene
može pročitati. Ona nam, dakle, služi da samo određene osobe prime našu informaciju.
Samim time, kriptografija zvuči vrlo tajanstveno jer nam daje osjećaj da radimo nešto
ilegalno, tajanstveno, nešto što nije poznato svima. Tako se osjećamo bolje, hrabrije i
razboritije. Volimo biti tajanstveni i skrivati svoje želje i misli. Nitko ne voli da ljudi znaju
sve o njemu, jer ''Fysis kriptesthai filei''.8

8
''Priroda voli da se sakriva'', Heraklit, Fragment 123
8
 9. Summary

The whole world is based on the secret languages, codes and ciphers. Without coded
languages our world would not be imaginable. Nowadays, encoded data is used everywhere.
Credit cards and e-mails – all is functioning through codes. The sudden development of
technology led to mass exchange of information. In this exchange there was a need to protect
confidential information from a variety of theft and misuse. This leads us to cryptology. ‘’It is
the science of (overt) secret writing (cryptography), of its unauthorized decryption
(cryptanalysis), and of the rules which are in turn intended to make unauthorized descryption
more difficult (encryption security).’’9 To sum up, crypthography and secret languages in
general help us to develop creativity. They force us to think outside the box, as well.
Crypthography sounds very mysterious because it gives us the feeling we are doing something
illegal, something not familiar to all people. In that way we feel better and braver. We like
being secretive and hiding our wishes and thoughts. That really is in the human nature.

9
F.L.Bauer: ''Decrypted Secrets: Methods and Maxims of Cryptology'', Berlin; Heidelberg; New York; Barcelona;
Hong Kong; London; Milan; Paris; Tokyo: Springer, 2002, p. 31.
9
 10. Literatura

1. Crystal, D.: ''The Cambridge encyclopedia of language, 2-nd ed.'' Cambridge Univ.
Press, 1997.
2. Bauer F.L.: ''Decrypted Secrets: Methods and Maxims of Cryptology'', Springer, 2002.
3. Internetski članci i blogovi:
 http://dkorunic.net/pdf/Sigurnost-poste-PGP.pdf
 http://os2.zemris.fer.hr/ostalo/2002_saban/index.htm
 http://fly.srk.fer.hr/~peloquin/
 http://dokumentacija.linux.hr/Sigurnost-KAKO-6.html
 http://klub.posluh.hr/list/010/kriptografija.htm
 http://web.math.pmf.unizg.hr/~duje/kript/osnovni.html
4. Wikipedia

10