Str1

Malo ko je u poslijeratnoj Evropi imao pojma da će slikovito naselje između divljih planina, koje se
protezalo uz žestoku rijeku čiji je jedan most dao ime starom naselju: Mostar (čitaj: Stari most), a
izgubivši raskošnu titulu glavnog grada austrijske Hercegovine, postati još jedno, kulturno važnije središte
poslijeratne Europe - glavno uporište islama u suvremenoj Evropi. U tome ima i istorijske ironije da su
posljednji bastioni na kojima se Muhammedov barjak slobodno vijori i u kojima muslimani mogu u svemu
slijediti doktrinu svoje vjere, ostali krajevi u kojima je toliko krvi teklo u ratovima "vjernika" protiv
"nevjernika" i tamo gdje većinu muslimana čini stanovništvo jugoslavenske nacionalnosti. U Jugoslaviji
ima približno 1.550.000 muslimana; većina ih živi u istočnim okruzima Bosne i Hercegovine i u južnoj
Srbiji. Poznato je da su južnoslavenski muhamedanci uvijek bili vjerni sinovi svoje domovine, iako su se
držali naslijeđene vjere, koju su njihovi preci i dobrovoljno i nedobrovoljno prihvatili. Napokon, u
Mostaru, gdje tijelo hodočasnika nestaje pod opeklinama od sunca i gdje mu se oči umorno zatvaraju od
zasljepljujućeg sunca, mnogim je posjetiocima izgledalo da ovaj milje više odgovara laganom,
hedonističkom Islamu, nego strogom, asketskom kršćanstvu. I u Mostaru, po nesnosnoj vrućini, nije bilo
ni čudo da su mještani odabrali Edenski vrt bijelih bisera, gdje kroz sjenovite gajeve teku četiri izvora:
voda, mlijeko, vino i med , prije kršćanskog raja, o kojem se u Svetom pismu vrlo nejasno govorilo kao o
"sjedištu pravica". Ako se igdje u Europi, sjena i voda muslimanskog raja, čine Muhammedovim
vjernicima ljepšom vizijom, to je zbog svakodnevnih uslova u - klimi i meteorologiji.

Ali ako negdje na našem kontinentu danas, oni poštovatelji Islama koji čežnju za čašću da jednog dana
prijeđu zračni most (sirat ćuprija) -"što je tanji od kose, oštriji od mačeva i tamniji od noći"-i da sigurno
odu u raj i ne padnu u pakao, ne mogu biti efektivni u ispunjavanju Kuranskih zapovijedi za otkupljenje,
razlog vrijedi tražiti u – politici i vlasti.

Dok je u novoj republikanskoj Turskoj, Mustafa Kemal diktatorskim reformama teško pogodio vjerske
običaje i onemogućavao poštivanje različitih drevnih propisa, u Jugoslaviji je muslimanstvo i privatno i
javno zadržalo bivšu slobodu. Na Kemalovom području, muslimanima je ostao samo "zikr" od vanjskih
obilježja vjere, krunica od devedeset i devet zrna, u čijem pobožnom prebiranju dragi Turčin uzvikuje sve
pridjeve koji veličaju Alaha, u Jugoslaviji su muhamedancima ostavili sve: turbane, fesove i hareme
muškarcima, tradicionalnu kukuljicu i velove za žene . Vanjska slika Orijenta živi posljednjih dana, ne u
Turskoj, već u staroj Hercegovini. U Mostaru oblici starog orijentalnog života dolaze do izražaja možda i
najviše; obližnje Sarajevo, koje svojim prirodnim položajem i starim i novim pokazateljima nadmašuje
Mostar, već je previše europeizirano. Nakon onoga što smo vidjeli u Mostaru, ne sumnjamo da će i bivša
prijestolnica Hercegovine biti pogođena jednakom mjerom. Sudbina.

Rane nanesene starim oblicima istoka, i život Kemal-paše, očito djeluju čak i u udaljenim zapadnim
krajevima. Zato požurite, gospodo istoričari i svi ostali ljubitelji prošlosti, svratite u Mostar dok putujete
Jugoslavijom, idite tamo dok još ima vremena, i sve to pogledajte prije nego što posljednja mlada
muhamedanka (stare neka su u miru!) zauvijek baci tamnu kapuljaču i zavodljivi veo, zamijenivši ovaj
donedavno nužan, nedodirljiv i sveti inventar njezin toalete – sportskim hlačama i moderno ošišanom
mikadom frizurom!

Mostar danas ima preko 17 000 stanovnika. Narastao je uz Neretvu koja se probija kroz duboko
izbušeno, stjenovito korito. Grad je s obje strane zatvoren visokim planinama, dolina je ovdje uska, pa se
dio grada na lijevoj obali rijeke terasasto uzdiže do brda. Desna obala, na kojoj leži stanica, ravna je i ima
prekrasne uličice i šetnice. Pridošlica može istodobno razlikovati tri istorijsko-građevinska razdoblja
razvoja Mostara. Polazeći od ovih nedavnih do prošlosti, to su:

1. austrijski Mostar. Četrdeset godina habsburške vladavine ovdje je ostavilo spektakularno vidljive
tragove: državne zgrade, nekoliko hotela, uredskih zgrada, prekrasna lječilišta. . .

2. hrišćanski Mostar. U novom je dobu neraskidivo povezan s oslobađanjem grada od turske vlasti. Na
lijevoj obali Neretve ispod planine Podvelež, pet svečano zasvođenih kupola srpsko-pravoslavne
mitropolitske crkve najavilo je novo doba. U neposrednoj blizini velebne katedrale nalazi se, pak, još
jedna srpsko-pravoslavna crkva, mala, okružena debelim zidovima i napola utonula u zemlju. To je
nekadašnje utočište hrišćanske vjere u tursko doba. Vremenski raspon između utvrđene stare crkve i
nove katedrale također je vremenska skala turske vladavine. Ono što leži u intervalu ovog polutisućljeća
je...

3. muslimanski Mostar. Užurbana "čaršija" (bazar), stara turska četvrt, u kojoj se u mnogim kućama još
uvijek nalaze haremi,sa karakterističnim gustim rešetkama u obliku romba, džamijama (ima ih tridesetak)
i njihovim minaretima. . . U vrućem, drhtavom zraku stoje poput bijelih, bajkovitih odbrambenih zidova, a
u sumrak se dižu prema nebu poput prijetećeg koplja od fanatizma vrelih sljedbenika Islama, dok
zalazeće sunce obasjava posljednjim ružičastim bljeskovima, njihove vrhove.

Najveći spomenik u Mostaru: Stari most - ostavili smo ga za kraj i nismo ga uvrstili ni u jedno od
navedenih građevinskih razdoblja, jer istorijska nauka još nije sigurno odlučila ko je tvorac ovog prijelaza
preko rijeke. Iako Turci traže čast gradnje, ističući da je datumpo hidžri napisan na mostu 974. godine (tj.
1566. godine) i da izgradnja luka, dugog 27 i visokog 20 metara, jasno otkriva tursko porijeklo , ali
stručnjaci tvrde da utvrđene kule, izgrađene na oba kraja mosta, nalikuju mostnim konstrukcijama starih
Rimljana. Istina se često nalazi u sredini: most u svom današnjem obliku nije ni rimski ni turski; iza starog
rimskog mosta, nekada kasnije srušenog, Turci su sagradili novi u šesnaestom vijeku ili su porušenom
dijelu dali drugi oblik. Da još nismo putovali do turske kuće, skoro bismo završili obilazak Mostara. . .