Str4

Apsolutno ne preporučujem jednostavan

marš od stanice do hotela "Narenta",
a zatim natrag do stanice. U njemu se
neće uopšte uživati u Mostaru i to je
šteta! Ne preporučujem i gledanje
Neretve s novih betonskih mostova. Sa
mosta Mujage Komadine-da, bar se tu
nešto može vidjeti, ali sa drugih se
vrlo malo može vidjeti. A onda i nisu
tako "prozračni" kao stara Ćuprija.
Posljednji most iza grada blizu
Skakala, je nekako neobično
zalijepljen i nedovršen, tako da se
bojite nasloniti na ogradu da se ne
polomi. U cjelini, Mostar također
nije tako siv kao kad ga gledamo samo
u određenom dijelu. Od puta prema
Bačevićima se vidi kako se lijepo
pružio do Neretve, započinje velikom
srpskom crkvom na vrhu, a završava
nizom munara u blizini starog
groblja. Preko rijeke možete vidjeti
zidove s vrtovima i crvene krovove
kuća. Iznad grada vidjet ćete jaruge
i klance, gdje voda teče u proljeće i
nakon obilnih jesenskih kiša. Tu i
tamo topole strše iznad grozdova
kuća, drugdje velike lipe..ne vide se
poznati oblaci divljih golubova.
Priznajem da su mi čak nedostajali
jer sam toliko čitao o njima. Tu i
tamo možete vidjeti stare puškarnice,
stare niske krovove na zgradama.
Evropske kuće po cijelom Mostaru
izgledaju poput jeftino odjevenih
tetki s druge strane, iza planina. A
meni se nisu sviđale ni "arapske"
zgrade nepoznatih sunarodnjaka, u
kojima danas postoje škole. Zašto je
i dalje “arapski stil” u gradu koji
je imao svoj karakter i koji još nije
izgubio 50% njega,kao da su igračke
iz dječjih kompleta pa namještali
koliko god žele? Iznenađujuće,
postoje muhamedanske žene na ulici
koji se odijevaju potpuno drugačije
nego bilo gdje drugdje, njihovo je
odijelo dugačko plavo-crni plašt sa
praznim rukavima zašivenim na leđima.
Glava je prekrivena kapuljačom, koja
se savija preko lica, prekrivena
neprozirnom crnom tkaninom.

Str5
Također neki ostatak ortodoksije “non
plus ultra” u kojem je Bosna i
Hercegovina nadmašila sam Istanbul?
Ne znam, ali imao sam utisak da je
takva muhamedanka, koja je prošla
pored mene, kao da sam sreo lutku.
Majka u kapuljači izgleda sretnije
dok drži dijete.
Vidio sam je samo jednom takvu, ali
izgledalo je slatko.
U vrtovima pored Radobolje ugodno je
sjediti. U junu je bilo puno zrelih
trešanja i bresaka, cvjetale su ruže.
Svježina, koju izdiše izvor živahne I
uredno iskorištene rijeke, olakšava
život na desnoj obali rijeke više
nego na lijevoj, gdje ima previše
kuća. U Mostaru nije teško upoznati
dobre ljude. Ljudi su otvoreniji nego
vani i pristupačniji. Svi se poznaju
međusobno,a kad neko započne razgovor
sa neznancem, u trenutku su trojica u
priči. Niko se nenameće. Sutradan vas
dvoje zaustave kao poznanika,
pitajući kuda ćete ići taj dan, šta
ćete raditi, kako vam se svidjelo tu
i tamo. Dobra cigareta zauvijek
potvrđuje prijateljstvo. Samo se ne
prepustite nekoj nepotrebnoj sumnji,
od koje turista svaku slabije obučenu
osobu pretvara u gutača napojnica!
U Hercegovini bi se mnogi ljudi mogli
opeći, jer je ponekad tip u najgorim
krpama najveći gospodin. - Kome ga
dajete, gospodine? - jednom je rekao
kvazi prosjak, kome je prijatelj dao
nekoliko dinara iz saosećanja - kome
ga daješ i zašto? Ljetno popodne u
Mostaru je prekrasno. Zrak struji
ulicama poput užarene ringle,
vibrira, bijela boja zidova je poput
prolivenog vrućeg srebra.