Zbirka poezije „Koračanja“

Autor: Andrija Petković

Izdavač: Centar za kulturu Tivat
Dizajn i štampa: Merkator – Bijelo Polje
Tiraž: 500 primjeraka
Datum izdavanja: maj 2017.godine
„Ne putujem da bih pobjegao od života,
već da život ne bi pobjegao meni“
PREDGOVOR

Ostaju u našem koračanju kroz život, duga bezbrojna putovanja, neki gradovi i ulice... Ostaju
ljudi koje smo u tim gradovima i ulicama voljeli. Ostaje pregršt uspomena koje je teško objasniti. Ta
sjećanja nas često i vode kroz život. Pa čak i onda kad nam misli obuzme sivilo, te uspomene se stidljivo
nametnu i izmame nam osmjeh na licu.
Upravo zbog toga, poštovani čitaoče, ja sam odlučio da objavim knjigu poezije „Koračanja“. Da
Vama približim gradove, ulice i ljude koji su u mojoj duši ostavili neizbrisiv trag. I da taj trag podjelim
sa Vama, umjesto da ga predam zaboravu...

Andrija Petković

7
ODOH

K
ud ćeš sada lutalice,
harlekinu, bonvivanu,
kud te vode klepetuše,
na koju ćeš sada stranu?

Vagabundo nerazumni
i sanjarska glavo luda,
daj uspori, skrati korak,
zar još vjeruješ u čuda?

9
 Oblacima stalno letiš,
stani malo, pa se smiri,
na Istoku i Zapadu,
svud se isti miris širi.

Ja ih gledam i još ne znam,

dal da vrisnem il se stidim?
Ostajte mi zdravo samo.
Odoh svijete, svijet da vidim.

10
BEOGRADSKA BALADA

P ola sam ti mladosti dao...

I nisam pitao: Zašto?
I nisam pitao: Kako?
Zamirisao april na
plavu kosu neznanke...
Rasplamsala se njedra.
Od Zvezdare do Zemuna
uvijek su me nečije
vodile oči.

11
 Tragam za prošlošću.
Slutim kako me zoveš.
Je li tudja ona ruka
što me milovala?
Spavaju li tvoje ulice
ili pamte sirote korake
koji su zvonili nadom?
Otkucaji srca samo
liče jedan na drugi.
Snovi su stvarni...

12
Sakriveni
ispod bijelih krovova,
prekriveni dugim ćutanjem.
Rode se tamo gdje je
Sava poljubila Dunav.
Pamti me Beograde...
Ja sam ti pola mladosti dao.
I nikad nisam pitao: šta košta?

13
 SKADARLIJOM

U par krivudavih koraka,

strmom kaldrmom dok sipi kiša,
violina plače bez prestanka,
od ljubavi jača, od istine tiša.

Sa prozora, kod „Dva jelena“,

ludi me pjesnik ka sebi zvao.
Ej prijatelju, lutalice...
I ja bih boem da budem malo.

14
Tu živi poezija, tu žive nade.
Šta je prošlost: san ili java?
Nečijom rukom spuštena zvjezda,
vječnom je srećom obasjala.

A, možda i sad kod „Tri šešira“

u noći oči čudesno sjaje,
i tamo opet kralj bez krune,
za jednu ružu kraljevstvo daje.

15
 • Nenad Kojić - Crveni pogled na Skadarliju

16
BOG STARI

D
im cigarete na Trgu Bana Jelačića,
i čvrsti stisak ruke, mutan pogled u oči.
Ej koliko je godina prošlo!
Bog stari!
Vidiš, kod nas više ništa nije isto...
Nema pjesama onih koje smo znali,
ni čudnog mirisa proljeća na Dubravi.
I djevojke se nekako drugačije ljube.
A ni ona tvoja iz Brozove 7 više nije ista.

17
 Nas niko ne pita jesmo li još mladi,
ili smo imali vremena da ostarimo.
Kako je dole kod Vas na jugu?
Ubija li tuga pića, ili piće tugu?
Neko je sasvim pogrešno vrijeme,
snovi više nisu ono što su bili,
i nebom sad čudne ptice lete,
a na Ilici odavno ne prepoznajem oči.
Kao da smo svi odjednom prestali voljeti
i kao da nam se zaboravljeni svete.

18
Još jedan stisak ruke i dim cigarete,
tu na Trgu Bana Jelačića,
bez onog osmjeha, bez koraka,
bez pjesama koje smo nekada znali.
„Ne kloni, bar ti si uvjek znao šaptati.
Bog stari!“.

19
 • Ivan Picelj – Muzej modern umjetnosti u Zagrebu

20
NA OBALI ŽENEVSKOG JEZERA

J a sam, ipak, još bio dijete

i zaista nisam znao
zašto voda tog jezera
ima boju mojih suza.
Grmjeli su neki daleki topovi
tu u podnožju Alpa.

21
 Sakriven od ludih pogleda,
zarobljen vremenom i besmislom,
čekajući sjutra koje ne mora doći,
sanjao sam oči moje majke.
U daljini je svirao valcer,
Ljudi su se držali za ruke.
Vjetar je mirisao na ljubav.
A ja sam sjedao, sasvim sam i tuđ,
na obali Ženevskog jezera i tiho ga pitao:
zašto toliko ličiš na moje suze.

22
GRADOM SVJETLOSTI

N oć mi ova na rimu liči.

Na davno ispjevane boli.
U jednoj suzi, kao u priči,
stanuje onaj koji voli.

Igraju se sjenke po zidu,

u srcu čujem krik Prevera.
Da li ga je ikada više,
ona draga Barbara srela?

23
 Nestaju boje, zvijezda se gasi,
u kosi ostaje miris noći,
tek ponekad pjesnika spasi,
slučajni pogled. Pravo u oči!

24
SARAJEVSKI SAN

K
ao sijedi starac
iz ružnog sna
mrtvi je probuđen grad.

Osluškuje...
Ali ne čuje više
korake svoje djece.
Baščaršijom zvone
nepoznata imena.

25
 A on ćuti...
Onako zbog principa.

26
• Baščaršija

27
 NE ZNAM NI SAM

N
e znam ni sam,
ali zbog nečeg sam
ludo zavolio taj grad.
Možda zbog onog poljubca
na Slavujevom vencu,
zauvjek sakrivenom
u zelenim krošnjama maja.

28
Možda zbog onih kočija
koje su vukli konji bijeli
ili Mjeseca i Sunca
koji nigdje nisu
tako bliski kao tu.
Možda zbog starog Babe
koji je violinom opominjao smrt
i kumove slave
koja je toliko
sijećala na dom.

29
 Možda zbog plavih očiju
lijepe Lenke Dunđerski
i nesretnog pjesnika
osuđenog na bol.
A možda zbog tebe i mene
koji nikada nismo bili
i koji nikada nećemo biti.
Ni sam ne znam zašto,
ali zbog nečega sam
zaista ludo zavolio taj grad.

30
• Milan Konjević - Sombor

31
 MARIJIN TRG

S ve je tog jutra
na Marijinom trgu
bilo u savršenom redu.
Po beskrajno čistom pločniku
Sunce je prosulo svoj trag.
Sa tornja je odjeknulo zvono,
a četiri anđela su počivala u miru.

32
Miris prve kafe poslužene
na blistavo bijelom stoljnjaku
i novčanik okupan u fontani.
Svako je mirno išao
svojom stranom ulice.
Niko nikoga nije
pogledao u oči.

33
 U CARSKOM GRADU

O davno u carskom gradu,

ne stanuju više carevi.
Na Prateru se kiša
svađa sa tvojim suzama.
Plačeš zato što ne znaš.

Ne znaš kako je dalek put

od riječi do srca.
I kako je ponekad pogled
izvor svih nemira.
34
Ti još ne znaš kako je to
u kosi tražiti smisao.
I kako je samo jedan dodir
izvor svih ludosti.
Ti ne znaš kako je to
biti opijen ćutanjem.
I kako u zagrljaju
može stanovati sunce.
Idi zato dalje...
Napusti ovaj hladan grad.
Još si mlada i
imaćeš vremena da voliš.

35
 AMSTERDAM

S ive su
i mutne moje misli,
kao voda Amstela.

Mami me
crveni plamen na grijeh.

Noćas neću osjećati.

Prepustiću se besmislu.

36
Noćas ću biti
niko i ništa.
Noćas ću
biti čovjek.

37
 U KUĆI ANE FRANK

P
od njenim prozorom nikad,
neće zasvirati serenada.
Umjesto nje smrad teških granata
boji ljubičaste snove.

Obrušila su se grozna ništavila,

na njene rasplamsale oči,
u duši strašna strepnja se skriva,
tek joj je bilo petnaest a već je bila kriva.

38
Pod teškom nogom drvo plače,
na dlanu suza liječi od srama,
prezirem sebe što sam čovjek.
Svačiji grijeh. Jedna rana.

Na prozorima teturaju kapi,

prašina je bojala uplašen san.
Tek jedna rima za dijete-ženu,
sve je što mogu da joj dam.

39
 BATKU OD KUMANOVA

N
a poprištu strašne,
krvave bitke
sasvim je namjerno
jednom čovjeku
koji ništa nije znao
podignut spomenik.

40
Njegov mač
nikad nije sjekao,
njegova puška
nikad nije pucala.
Batko ništa nije znao
osim da se smije i voli.

41
 SKOPSKA

I graj, pjevaj, pleši...

Neka sve se vrti.
Violina svira po notama vina,
i poslije svoje smrti
grešnik neka griješi
u čast Aleksandra
i divljih butina.

42
Na stolove ! Skoči!
Nek se brige tope
u oblaku sivog,
kafanskoga dima.
Ionako jednom,
kada život prođe,
ne znaš šta je laž,
a šta je istina.

43
 LUDI DIOKLECIJAN

M ora da je mnogo bio lud

taj Dioklecijan,
kad je baš tu
podigao svoju palatu.
Tu gdje se more i kamen
stalno svađaju
i jedno drugom, onako iz dišpeta,
stvaraju jasne vizije ljepote.

44
Gdje su ulice
odavno počele
da prepoznaju marševe
i gdje marševi
odavno prepoznaju ljude.
Milion bijesnih suza,
palo je po bijeloj Rivi
i milion bijelih osmjeha
otkrilo je Sunce.
A ljudi kao ljudi.
Ćute, trpe, mole se...
Piju i plaču...

45
 Plaču i pjevaju...
Pjevaju i ljube.
Tek ponekad im
kao riječ teške uspomene
zaigraju na licu.
Tad ne vide ništa
osim kamena
i ne čuju ništa
osim mora.
Stari, ludi Diokelcijan.

46
NA MOCARTOVOM RODENDANU

K ao jecaj tiha muzika svira,

na dlanu suza vrela peče,
miris sjećanja nozdrve žari,
kraj mene Salcbah, umoran teče.

Mocart da budem... To bih htio!!!

Neću da budem Salijeri,
bole me zvuci te violine,
umorni Salcbah viče meni.

47
 I sve je stalo, korak me vodi,
kroz tihu, divnu, ljetnju veče,
samo jednom takav se rodi,
a Salcbah uvijek nekuda teče.

48
LJUBAVNICIMA IZ VERONE

K ad ljubav umre,
za njom ostane puno
neizgovorenih riječi
i neka blijeda slova
davno pročitanih pisama.
Ostaju besane noći,
i neželjena jutra.
Ostaju mutne rijeke besmisla,
i prećutani stihovi i rime.

49
 Ostaje gomila uzdaha
bestidno razbacanih po podu.
Kad ljubav umre,
ostane ništa.

50
NA VRHU MONTE TITANA

P enjao sam se ka nebu,

želeći da uhvatim oblak,
pa da sa njega dozovem Boga.

Sreo sam na mjestu

gdje srce i duša postaju jedno,
starog gospodina Garibaldija.
Sve što čovjek ima je sloboda.
Poljubio sam mu ruku i krenuo dalje.

51
 Tri tornja su mi se smijala,
a ja nisam plakao.
Na vrhu Monte Titana
našao sam – ništa!

52
GLEDAJUĆI BOSFOR

Ć
uteći sam sa Topkapi saraja
gledao Bosfor. I nije mi žao.
Riječi bi samo u tamno obojile
beskrajno prostranstvo plavog.
I Sapfo bi pred kraljem
morala jednom da zaćuti.

Zaronio sam u talase da čujem,

glas princa Ahmeta,
u sjaju sunčevog zraka tražio
božansku raskoš mladih sultanija.
53
 Bosfor me dodirnuo
i ja sam klekao pred njim.

Istok ili Zapad... Svejedno je.

Na kraju ne bude važno
da li se klanja ili moli,
u vječnosti ostaje samo trag,
onog koji je znao da voli.

54
• Pogled sa Bosfora – Dejan Ševo

55
 NEGDJE NA LIMANU

I ja sam jednom
negdje tamo... Na Limanu...
Volio!
Onako odistinski.

Svaki mi je snijeg
na njen ličio dlan
i u svakom sam proljeću
njene oči sreo.

56
U pupoljku ruže
moj je živio dan.
Na zlatnim strunama kiše,
svirao sam svoje balade,
i u svakoj čežnji
lako sam liječio bol.

Na kočijama bijelim,
putovao je moj san.

57
 Znaš... I ja sam nekad,
onako kao Prever i Jesenjin,
u jednom pogledu zastao,
i divio se biserima
u prekrasnoj niski.
I stvarno sam, baš stvarno
volio odistinski.

58
AZERBEJDŽANSKE SUZE

T i divna zemljo,
vatre i šafrana,
suzo sirotinjska
zidom okovana.

Ti divna zemljo
prinčeva i bajki,
milostivih pogleda
uplakanih majki.

59
 Ti divna zemljo
silnih moćnih ptica,
skrivenih u magli
izboranih lica.

Ti divna zemljo,
proljeća i zora.
Grijeh je plakati
kraj Kaspijskog mora.

60
ZBOG MORA

Z auvijek sam dio sebe

Andamskom moru dao.
I nije mi žao !
Kada mi posljednji galeb
usnom drsko proleti,
znaću da je
samo zbog mora,
vrjedilo živjeti i umrijeti.

61
 • Tražeći more – Šeron Kamings

62
U ZEMLJI SLOBODNIH LJUDI

T u, u zemlji slobodnih ljudi,

mogao bih možda opet da se zaljubim
u Boginju vjetra,
pa da na vrelom pjesku Karona,
ispišem njeno ime.

Tu, u zemlji slobodnih ljudi,

gdje se razumijemo pogledima,
ona i ja bi se držali za ruke,
i šetali oblacima,
na putu između noći i zore.
63
 Tu, u zemlji slobodnih ljudi,
mogao bih da potražim
neke izgubljene snove,
na dlanu ispišem nove linije.
Tu, u zemlji slobodnih ljudi,
mogao bih vječno da ostanem mlad.

64
OSMIJEH KRAJ TEMZE

R azumjeli smo se
bez riječi.
Na prvi dodir.
Ja tvoje ulice,
ti moje korake.

Ali, ipak,
moram da ti kažem:
Svi dragulji

65
 kraljičine krune
ne vrijede koliko
onaj osmijeh
kraj Temze.
Na kiši...

66
STRADUNOM

Č uješ li
kako šapuću zidine
i kako pločnicima
odzvanja bat
teških vojničkih čizama.
Ne vidiš im lica
ali osjećaš
njihove krvave poglede.

67
 Iz daljine se čuje
jauk granata
dok pod prozorom
jedrih gosparica
sviraju trubaduri.

Upamti riječi
njihove pjesme
i plač ovog mora.
Pamti tajnu
ovih ulica i skalina.

68
Mene neka nema u tvojoj priči.
Nek zauvijek ostanu
beskrajno čisti i bijeli
lancuni i kušini
tvoje djevojačke sobe.
Ja sam samo čovjek
kojeg si slučajno srela
među ožiljcima Straduna.

69
 KORČULA

Z ovu me kosti predaka.

Kakve su im bile oči ?
Traže mi njihove ruke.
Jesu li voljeli?
Dodiruju me njihova koljena.
Čemu su se molili?
A more samo ćuti.
I ne treba ništa drugo.

70
NOĆ NA BLEDU

M jesečina obasjava
boginju Živu
dok se kupa
u jezeru suza.

Raspojasao se Mjesec,
razigrale se zvijezde,
a ona pjeva glasom labuda
zaljubljenog u život.

71
 Sa ostrva
dalekog kao čežnja
čuje se samo tiha molitva
Svete Marije.

Sakriven između bogovskih planina

Bled je utonuo u san.

72
• Bledsko jezero – www.slikari.rs

73
 SUZE PRINCEZE MARGITE

I spričao bih vam tajnu

princeze Margite.
Ali, ne smijem !
Bojim se prokleće me
skuti u koje me privila
i suza u njenom oku
tada neće ličiti na strast.

74
U noći, ona mi je pričala
da je san o vječnoj sreći,
samo blijedi uzdah mladosti
i da ništa nije tako kratko
kao besmrtna ljubav.

Sijaju svjetla i otkrivaju joj usne.

Želim da ih dotaknem, ali su daleke.
Ostajemo sasvim sami u mraku.
Tajna i ja...
Jedini svjedoci suze jedne princeze

75
 SOFIJIN POLJUBAC

J esam! Priznajem!
Poljubio sam Sofiju…
Ali ona nije poljubila mene.
Jezivo se nasmiješila
i obučena u
groznu žutu haljinu
otišla negdje niz drum.

76
Plašio me glas šume,
plašile su me nepoznate ulice
i nisam krenuo za njom.

Prošle su godine,
ostale su neispričane priče
i sjeta u srcu.
A onda smo se opet,
savim slučajno, sreli.
Nosila je proljeće na dlanu,
u kosu utkala cvijet.

77
 Nasmijala mi se
onako kako samo zaljubljeni
umiju da se nasmiju
i sačuvala za mene,
najljepšu iskru svoje mladosti.

Jesam! Priznajem!
Poljubio sam Sofiju
i Sofija je poljubila mene.

78
SAN HULIAN

N
a nebu
kao duše ratnika,
zvijezde čuvaju
ovo rajsko ostrvo
i paze da ni jedan kamen
ne zaluta
u ljudsko srce.

79
 Kad osmjesi govore
sve drugo ćuti.
Nestaju bore,
gasi se rana.
Samo zvijezde
i dalje bdiju
nad ulicama San Huliana.

80
DJEVOJCI IZ LJUBLJANE

D a ti pamtim ime i adresu

nikada ne bih
napisao ovu pjesmu.

Jer, ko zna...?
Možda bi nas opet
hladni vjetar sa Ljubljanice
natjerao jedno drugom u zagrljaj.

81
 Pa bi opet goli
plesali pod Bežigradom.
Smijalo bi nam se jutro
i mi bi se smijali nebu,
a neki slučajni prolaznik
rekao bi kako smo sretni.
Spojile bi se usne
i opet bih tvoj dlan
pustio u svoj.

82
A onda bi,
praćeno teškim kapima kiše,
zvono sa crkve Svetog Nikole
objavilo svima kako je
umrla još jedna ljubav.
Suze bi umjesto tihe molitve
izgovorile oproštajne riječi.

83
 Sreća, pa ti ne pamtim
ni ime ni adresu
i ove, po podu,
surovo razbacane rime
nikada neće stići pod
raskošno bijele jastuke
smještene u sivom studentskom stanu
negdje na kraju grada.

84
ANKINA VREMENA

U gradu, da mu ne pominjem ime,

pričao mi je sa sjetom u očima,
kako ništa više nije isto
i kako rijetko mladost oživi.

Pričao mi je o jednoj Anki

i dugim putovanjima
od samoće do samoće.

85
 Dugo je koračao da čuje
samo jedan otkucaj srca,
tražeći trenutak nježnosti,
dodir veći od vječnosti.

Ona je bila njegov početak i kraj

i sakriven ispod stare murve,
dugo je znao da čeka,
da se otvore Ankine škure
i da vidi Mjesec koji se ogleda u njenom oku.

86
Pričao mi je još mnogo,
o ljubavi i o životu
taj starac
sa osmjehom vječnog dječaka.

87
 POVRATAK U BOKU

P
okušaću jednom
da napišem pjesmu
u kojoj neće biti
tvoga imena
i u kojoj će rime tragati
za nečijim drugim korakom.

88
U toj pjesmi
dodirivaću nečije druge ruke
i sanjati
neki drugačiji pogled.

Ta pjesma
u kojoj neće biti tvoga imena
biće bez mirisa i ukusa
i u njoj neće biti ni malo ljubavi.

89
 • Julija Gogolj – Poljubac talasa

90
 SADRŽAJ
PREDGOVOR..........................................................................7
ODOH.......................................................................................9
BEOGRADSKA BALADA.....................................................11
SKADARLIJOM ...................................................................14
BOG STARI...........................................................................17
NA OBALI ŽENEVSKOG JEZERA......................................21
GRADOM SVJETLOSTI........................................................23
SARAJEVSKI SAN...............................................................25
NE ZNAM NI SAM..............................................................28
MARIJIN TRG......................................................................32
U CARSKOM GRADU...........................................................34
AMSTERDAM......................................................................36
U KUĆI ANE FRANK..........................................................38
BATKU OD KUMANOVA.....................................................40
SKOPSKA.............................................................................42
LUDI DIOKLECIJAN............................................................44
NA MOCARTOVOM RODENDANU.....................................47
LJUBAVNICIMA IZ VERONE.............................................49
NA VRHU MONTE TITANA...............................................51
GLEDAJUĆI BOSFOR...........................................................53
NEGDJE NA LIMANU.........................................................56
AZERBEJDŽANSKE SUZE.................................................59
ZBOG MORA.........................................................................61
U ZEMLJI SLOBODNIH LJUDI...........................................63
OSMIJEH KRAJ TEMZE .....................................................65
STRADUNOM.......................................................................67
KORČULA.............................................................................70
NOĆ NA BLEDU...................................................................71
SUZE PRINCEZE MARGITE..............................................74
SOFIJIN POLJUBAC.............................................................76
SAN HULIAN.......................................................................79
DJEVOJCI IZ LJUBLJANE...................................................81
ANKINA VREMENA...........................................................85
POVRATAK U BOKU............................................................88
91
 Izdavač:

Centar za kulturu Tivat

Dizajn i štampa:

Merkator - Bijelo Polje

Tiraž:
500 primjeraka

Datum izdavanja:
maj 2017.godine

92
93
 CIP – Kaталогизација у публикацији
Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-9940-9570-5-6
COBISS.CG-ID 32638224

94