Ova karakteristična pjesma nastala je u gradovima. Riječ “sevdah” je potekla od turskeriječi sevda – ljubav, i arapske riječi sawda – crna žuč. Pošto je ljubav često uzrok melanholičnog raspoloženja i razdraženosti, što je posljedica prevladavanja crne žuči u organizmu, ovdje je riječ sawda – crna žuč uzeta kao ekvivalent riječi ljubav. Srednjovjekovni gradovi Bosne i Hercegovine podizani su na uzvisinama i nepristupačnim mjestima da bi se njihovi stanovnici lakše odbranili od neprijatelja. Istočnjački kult vode i zelenila u Bosni se mogao do kraja ostvariti. Bosna je vrvila od rijeka i zelenila, pa su se gradili vodovodi, česme, a kroz avlije su tekle vode. Sve je to bilo ukrašeno zelenilom i cvijećem. Islamski način života podrazumijevao je izdvojenost žena. U gradovima, naročito u imućnijim kućama, bile su odvojene muške i ženske prostorije, muške i ženske avlije, sa ciljem da se žensko lice sakrije od pogleda Ovakva izdvojenost djevojaka u gradovima je dovela do jednog posebnog ljubavnog susretanja – ašikovanja.
To je bilo postupno ljubavno upoznavanje sa
utvrđenim pravilima prema kojim se znalo mjesto i vrijeme kada su se smjeli sastajati mladići i djevojke – najčešće petkom poslije podne, na kapiji ili na ašik-pendžeru, prozoru koji je bio isturen na sokak i pokriven gustim drvenim rešetkama, mušepcima. Mladići bi dolazili na kapiju ili pod ašik-pendžer, a djevojke su ih čekale. Jedan od oblika sporazumijevanja bila je pjesma sevdalinka. Mladići bi u grupicama šetali sokakom, a djevojke su bivale na ašik-pendžerima isturenim na sokak Jedan od oblika sporazumijevanja bila je pjesma sevdalinka Prilike u kojima se pjevala OTKAKO JE BANJA LUKA sevdalinka bile su mnoge. POSTALA Muškarci su imali sve slobode, od lova, teferiča, trgovine, akšamluka. Otkako je Banja Luka postala, Sve ovo je bilo «začinjeno» Nije lipša udovica ostala, sevdalinkom koja je Neg' što ona Džafer-bega pjevala o ljubavnoj čežnji, kaduna. žali za mladosti, o ljepoti Zaprosi je sarajevski pojedinih žena i kadija; djevojaka. Ona neće sarajevskog Tako se neka djevojka kadiju, preko pjesme pročula po Ona hoće banjalučkog svojoj ljepoti po cijeloj bekriju! Sadih almu nasred Atmejdana Ljubavi su često bivale prekinute neočekivanim rastancima, Sadih almu nasred Atmejdana, udajama i gledah dragu devet godin’ ženidbama – sve dana. je to pjesma Kad je alma za trganje bila, bilježila moja draga za ljubljenje bila. Dođe jaran, odvede mi dragu, pa me jaran u svatove zove. Muka poći, još teže ne poći: ako pođem, nagledah se jada, ne pođem li, neću vidjet’ dragu!
Sevdalinka je Dunjaluče, golem ti si. zapamtila živopisnost Sarajevo, seir ti si. mnogih gradova i mahala. Baščaršijo, gani ti si. Pjesme porijeklom iz A Vratniče, gazi ti si. Sarajeva pronijele su Oj Bistriče, strmen ti si. glas o ašikovanjima, Ćemalušo, duga ti si. teferičima i kafanama Latinluče, ravan ti si. na Bendbaši, Ilidži, o vodi Mošćanici, o Bezistane, mračan ti si. šarenilu Baščaršije, o Tašlihanu, širok ti si. Bistriku, Vratniku L’jepa Maro, l’jepa ti si, dosta si me napojila od dušmana zaklonila.
Bajram ide, bajramu se nadam
Bajram ide, Bajramu se nadam
Šta bih dragom bajramluka dala? Kad bih dragom vezen jagluk dala, Dragi mi je, malo mu je dara! Kad bih dragom boščaluka dala, Sirota sam, mnogo bih mu dala! Kad bih dragom b'jelo lice dala, Falice se medju jaranima! Kad bih dragom po dušeka dala, azgin dragi, mirovati neće! FALILA SE ŠARIĆA KADUNA
Falila se Šarića kaduna,
U hamamu među kadunama: "Sagradiću kulu na Brankovcu, i na kuli sahat od čelika! Nek' se čuje po cijelom Mostaru, Kada kucne sahat od Čelika! Jos da nije te Velež planine, Čulo bi se ravnom Nevesinju, Čulo bi se Fazlagića kuli, Čuo bi ga Ibro Fazlagiću! Po kucanju sata od čelika, On bi čuo kucaj srca moga!" ALI-PAŠA NA HERCEGOVINI
Ali-paša na Hercegovini, L'jepa Mara na Bisću bijaše. Koliko su na daleko bili, Jedno drugom jade zadavali!
Knjigu piše paša, Ali-paša:
"L'jepa Maro, bi li pošla za me?" S Bišća Mara paši odgovara: "Da me prosiš, ne bih pošla za te, Da s' oženiš, bih se otrovala!" TAMBURALO MOMČE UZ TAMBURU
Tamburalo momče uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata, Tanke žice - kose djevojačke, A terzijan - pero sokolovo.
Gledala ga Ajka sa čardaka:
"Vidi, majko, lijepa junaka! Da mi ga je u dvoru gledati, Na njegovim grud'ma sevdisati.
Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ružicu, Nek' miriše, nek' me često budi, Često budi, i često me ljubi!" TEŠANJ GRADE, MOJ VELIKI JADE
Tešanj grade, moj veliki jade,
di u tebi moj alkatmer raste. Ubrat' ću ga ako mi ga dadu, Kupit' ću ga ako ga prodadu. Ako mi ga i tako ne dadu, Ja ću ići gradu pod bedeme; Sav ću bedem suzam' pokapati, Sevdahom ću svijet opasati, Uzdahom ću maglu rašćerati, A Tešanj ću jadom zapaliti! Neka gore svi redom dućani, i mejhane di se vino pije! OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALA [zabiljezio Munib Maglajlic po kazivanju Hanumice Kazaz iz Banja Luke]
Otkako je Banja Luka postala,
Nije lipsa udovica ostala, Neg' sto ona Dervis-bega nevista. Zaprosi je sarajevski kadija; Ona nece sarajevskog kadiju, Ona hoce banjaluckog bekriju! SVI DILBERI, MOJA MILA MAJKO
Svi dilberi, moja mila majko,
Svi dilberi, mog dilbera nema! Mili Bože, što li mi ga nema? Il' boluje, il' ašikuje? Volila bih da mi i boluje, Neg' da s drugom dragom ašikuje. Bolujući, opet će mi doći, Ašikujuć', nigda do vijeka! POD MOSTAROM TA ZELENA LIVADA
Pod Mostarom ta zelena livada,
s kraja na kraj đul-beharom procvala, a na sr'jedi crvenika jabuka. Pod njom sjedi Šahin Mevla ljepojka, u ruci joj ogledalo i surma, pa navlači kara-krzli obrve. Ona misli da je niko ne gleda, al' je gleda mlad mujezin s munare, gledajuć' je ne umjede učiti, vec on poče po munari pjevati: "Ja kakve su kara-krzli obrve, odnesoše moju pamet do mrve!" A ŠTO MI SE TRAVNIK ZAMAGLIO
Dv'je planine viš' Travnika grada,
Vilenica, spram nje Bukovica. Vilenica Bukovicu pita: "Ah što mi se Travnik zamaglio? Ili gori, il' ga kuga mori?" "Niti gori, nit' ga kuga mori, djevojka ga okom zapalila, čarnim okom kroz srčali pendžer! MAJKA FATU KROZ TRI GORE VIČE
Majka Fatu kroz tri gore vice:
"Je si l' kćerko ubijelila platno?" Fata joj se kroz sedam odziva: "Nisam majko ni do vode došla! Dragi mi je vodu zamutio! Kun' ga majko i ja ću ga kleti, samo stani, ja ću započeti: Tamnica mu moja njedra bila, sindžir-halke, moje bijele ruke, bukagije, moje belenzuke!" U dugom višestoljetnom životu, u različitim slojevima gradskog stanovništva, stvarana je i pjevana sevdalinka. Pjevala se na momačkim i djevojačkim sijelima, na svadbama, teferičima, u avliji, na bašči, u kućama i hanovima. Saz je bio uobičajena pratnja
Edicija Poezija Duhovne Hrvatske (1/2019) : Marisstella Octek (S..Čižmešija) : Poetessa Obnovljenih Riječi Devet Pjesama : Hrvatsko-Crnogorske Književne Pjesničke Veze