Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Stoicizam

    Uploaded by

    drKrankl
    29 views58 pages

    Original Title

    Kupdf.com Stoicizam

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    29 views58 pages

    Stoicizam

    Uploaded by

    drKrankl

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 58
    STO Znam? staat STOICIZAM Stoicizam Jeam-tapiste Gott Nation Le Sioe(Qes nse) ‘JeAN-Baptisre GourINat Nakai: ese Turk ‘idtueno informatio cantar i sfeacasngprereo Zanaidadnie TacNaaeae Marko Gregorié Eni Matese af Uredaik bitte Petar Bus i Prevodi Mario Gregor ; Srna redaltar: \ de ac. Pavel Gregoit Recent dese Flip Gee dese. Laka Borie [aturatorlaurs Pina Tomé (Grafik edie Bola Kuk Pajelom Mario Toca “Take Znanje dan, Kucruano rxvonarront Om TAR Copyright @ Press Universite de France, 985, Naciaba Jusenst TURK CCopjight © 2 heats ea: esos Tr, Kuler informa Zaouns, LisToPAp 2014 center, 2012 (Stgtectecton: one Sey talento pone Mi ke Rept Race elpetininagost Coder abe eg UVOD “Stoicizam” je opée ime i ime jedne filozofske 3kole wisti mah. Vecina rjeénika odreduje opée ime s obzirom na filozofsku Skolu: prema Littréu, stoi- cizam je “onakva évrstina u patnji kakvu su imali stoici”. A primjere za jedan takav “stoicizam” lako je naéi u stoika antitkoga doba. Tu je, na primjer, Epiktet na mukama' ili Seneka koji, osuden na smrt, reze vene posto je utjesio uplakane prijatelje.” Tiizvjedtaji o neosjethjivosti prema patnji i smrti pridonijeli su stvaranju populame slike stoicizma, te ustanovljenju opéega imena. Ta popularna slika jest slika mudraca koji umije trpjeti “stoitki”, to jest stati miran i évrst suéelice patnji i smrti, ravnodu- San prema vlastitoj sudbini, bistre glave istalozena duha neovisno o okolnostima, ravnoduan prema ‘uficima, bogatstvima i poéastima, posjedujudi @vr- Tacit Ana XV.68-64 stinu blisku neosetljivosti, i ojije, u krajnjojliniji i iznad svega, fatalist. Ima neveg istinitog u toj slict stoigke mudrosti. Ali ima i neteg pretjeranog i kari- Kiranog zbog Sega ona nije posve odgovarajuée, Jer, stoitki filozof nije fatalist: on odbacuje “argument lijendine” koji je fatalistitki argument. Isto tako, ‘on ne Zeli "biti neosjetljiv poput kipova”’. Stoigku je $kolu u Ateni osnovao Zenon iz Kitijja na pogetku 3, stoljeéa pr. Kr. Zenon je nauéavao pod stupovijem na Agori koje se zvalo “Sareni trijem” (gre. stoa poikilé) zbog slikarija koje su ga krasile. Njegovi prvi uéenici nazivali su se “zenonovei”, no ubrzo ih je postalo uobigajeno oznagavati prema mjestu na Kojem su se okupljali, te je Skola na- zvana Stoa iliti “Trijem”, a njeni sliedbenici “oni iz Trijema”, hoi stoikoi. U francuskom, isprva se govoriloo “stoicima” (“stoiques”),a zatim, potevsi 0d XVI. st, 0 "stoigarima” ("stoiciens”), kako bi se sljedbenika stoitke filozofije razlikovalo od onoga koji je “neosjetljiv na sve”. Skola je nastavila posto- jali u institucionalnom obliku sve do 1. st. pr. Kr, potom se progirila Rimskim Carstvom, a onda je, sredinom 3. st. po. Kr,, nestala. Stoicizam je velikim dijelom izgubljena filozo- fija: tekstovi osnivata Skole nestali su tak i prije zavtSetka antike, i do nas su prispjeli samo iz djela posijednjih stoljeéa povijesti antizkog stoicizma. Najstarija saguvana djela potjecu iz. 1. stoljeca pr. Kr. jobuhvaéaju samo pet autora: Seneku, Komuta, Epikteta, Marka Aurelija i Kleomeda, a njima se pridodaju djelomice sacuvana djela Arija Didima Siainia = 7 “Epi sgt 2 (ld ne, 98) 6 i Muzonija Rufa, Za ranije autore na raspolaga- nju imamo samo izvjeStaje kasnijih autora. Medu potonje spadaju takozvani “doksografi’, to jest kompilatori koji sastavljaju prikaze misljenja po- redane po temama i Skolama, Tu se istic Pseu- do-Plutarh (zvan i Aatije) s djelom O filozofskim ‘isljenjima te Ivana iz Stobija. Drugi su povjesnigari filozofije poput Diogena Laeréanina (DL) koji pri- kazuje povijest razlicitih 3kola jezgrovito izlazudi njihova uéenja. Najzad, treéu grupu Sine filozofi koji pripadaju stoi¢koj Skoli ili su sljedbenici dru- ih filozofskth Skola (Ciceron, Filodem, Plutarh, jalen, Aleksandar iz Afrodizijade, Sekst Empirik, Plotin), ili kr8éanski apologeti Origen, Ewzebije), Dok prve dvije vrste autora posjeduju stanovity objektivnost, ostali su Gesto polemicki i zbog po- Iemigkih nastojanja izobliéuju misao autora koje napadaju ili pobijaju. jpravo je nestavii kao aktivan filozofski pokret, stoicizam premasio svoju povijesnu kontingen- tnost i postao sastavnim dijelom opée kulture. K tome je dozivio i visestruke preporode, osobito u renesansi. Od toga doba, njegov je preporod neod- vojiv od ditanja tekstova i pokusaja rekonstrukcije ugenja osnivaéa. Pojava nedoktrinarnog poimanja stoicizma popratila je tako ponovno otktiée povi- jesnoga stoicizma od strane waenjaka Kako povijesno tako i pojmovno, dakle, ne po- stoji jedan stoicizam, vee vise njih postoji uobigajeni stoicizam, koji je neka vrsta strpljenja, izdrZijivosti i neosjetljivosti, ili odredeni Zivotni stav, postoji stoicizam kao antika filozofska $kola, s viastitom institucionalnom povijetéu, te postoje filozofske preobrazbe stoiékog nauka od antike sve do nagih, dana. No to sto postoji vise stoicizama ne znai da ne postoji bit koja im je svima zajednicka, “Stoicizam” u popularnom smislt rijeéi ima odredeno opravdanje, jer od antike naovamo stoici- zam nije disto teorijski sustav. Kao to kaze Epiktet: *Zato kada mi netko kaze: ‘Rastumag mi ulomak iz, Krizipa’, ja pocrvenim kad ne mogu pokazati djela koja su slitna i u skladu s Krizipovim rijegima” (Priruénik, 49) ‘Ummnogo pogleda, dakle, stoicizam kao Zivotni stav tvori dio stoicizma kao filozofskog nauka s izvorom u antici. A stoga je i uvid u duboku pri- rodu stoicizma kao Zivotnog stava neodvojiv od uvida u stoicizam kao anti¢ki filozofski pokret. ‘Rivede zpstovag Pride pres x pe, rb prev Pad Grogan zal Zag, 206 Pre) ’ PRVO POGLAVLJE HELENISTICKI STOICIZAM 1. Povijest i razvoj 3kole 1. Zenon (334/333-262/261) i osnutak Skole. Ze- ron je roden u Citiju (Larnaka) na otoku Cipru oko 334. pr. Kr. Zivio je, dakle, na podetica onoga &to se Zove “helenistizkim” razdabljem, koje je zapatelo 323, godine Aleksandrovom smréu, a zavrsilo 31. bitkom Kod Akeija. Povijest stoitke Skole u Ateni vise-manje poklapa ce tim razdobljem, izavréava u fasu ked su Suline rimske éete 86. godine osvojile Atenu. Zenon je bio sin bogatog trgovca Mnaseja. Prema egendi (DL VIL2-3), oko 304. godine, dok je bio na trgovatkom putovanju, dovivio je brodolom neda- Teko od Pireja. OtiSao je uw Atenu i sluéejno svratio neku kajizaru, te se primio Ksenofontovih Uspotena. Smjesta je pozelio upoznati nekog filozofa, a knjiZat ° ‘mu je preporudio kinika Kratesa koji je onuda u tom trenutku prolazio, i tijim je ugenikom postao, Aneg- dota je zacijelo suvise lijepa da bi bila istinita: ona omogucuje da povezZemo Zenonovu kinigku obuku sa sokratovskom tradicijom. U svakom sluéaju, predaja ‘mu pripisuje detri ili pet uéitelja: osim Kratesa, akade- smigara’ Ksenokrata i Polemona, megaranina Stilpona i dijalektiéara Diodora.? Malo je vjerojatno da je bio uéenik Ksenokrata, Koji je umro oko 314. godine, ali je gotovo sigumo bio uéenik ostale éetvorice. U njega je doista primjetan trostruki utjecaj kinika, Akader i megarske dijalektike, Koji se na ovaj ili onaj nagin uuklapaju u sokratovsko naslijede. Tome trostrukom utjecaju valja dodatii Heraklitov, od kojega je Zenon prewzeo napose vaznost vatre kao vthunskog elementa; onaj pitagorovaca, kojima je po- svetio jedno djelo (od njih je izgleda preuzeo kozmo- loSki nauk o vjetnom vraéanju); rkonaéno, Aristotelov, kako u podrudju etike tako iu podrugju fizike.' Osim utjecaja njegovih ufitelaili prethodnika, Zenon je zaci- jelo sudjelovao u nadmetanju ii polemikama sa svojim suvremenicima, kao 8to je bio akademitar Arkezilaj i dijalektigar Filon, koji su bili njegovi suudenici, ali ‘vjerojatno i s Teofrastom, Epikurom i megaraninom, Aleksinom? Jedno od njegovih najglasovitijih djela, DrZava, na- vodno je bilo mladenagko djelo, “napisano na pseéem ‘Akademia Bk Ej oaevan latin. SDL TIS 101118 108 V2 46 2 {Optio ovr et onearne: ann por ase saprttni a aretaeondin enna ‘Zacher, vi xebio Bazi, Pps Ende V6, 7-128 lose DEVIL Alesis DL (1109-110 Sekt M0108 Tel Fon © Yost ‘ie, 23-2 popoundao vedeana). 10 repu” (DL VILA), Sto de reti dok je jo8 bio pod Krateso~ vvim utjecajem.” Moguée je da su obiljezje mladenazkog djela Driavi naknadno pridali autori koji su Zeljeli mnona lilti krivnje za sablaZnjive aspekte — stvarne toboinje- knjige (seksualna sloboda, kritika religie, antropofagija itd.) no utjecaj kinizma na DrEav je oft U isto vrijeme, u skladu je s kini¢kom i megarskor tradicijom to da je Zenon nijekao postojanje netjelesnih entiteta platonizme, tvrdeti da je dua tijelo i da su platonovske “ideje” samo predmeti misljenja." Gesto je teko raziutiti izmedu onoga Sto je Zeno- novo i onoga to pripada njegovim nasijednicima, no injenica je da se njemwu moze pripisati veéina temeljnih dogmi skole (On je razdijelio flozofiju na tri dijela fiziku, etiku i logiku, izgleda preuzimajuci tu razdiobu od Akade- ij. U Drugoj Akademici 135-82, Ciceron je sazeo novine Sto ih je po njegovu sud Zenon unio u filo- zofiju: u etici, to je njegova tvrdnja da je jedino dobro vlna, jedino zlo porok, ali da medu indiferentnim stvarima postoje one kojima treba dati prednost, kao to je adravlje; to Sto je utinio od sifecanja vrline gisto racionalno pitanje: njegov iznalazak pojma “duznosti", i unutar njega isticanje kategorije savréene duznosti; odbacivanje svih strasti, i gledanje na njih kao na krive prosudbe; u fizici, progla’avanje vatre prvobitnim, elementom, i poricanje svake uzrogne utinkovitosti netelesnim entitetima;u logici, odredivanje predodibe {gr a lh iogn et peat poe "eon Dg Adem SS DL VIB, So. Loe. 386 21-17, 6 assay SO Van, Caton. Oeste ee kao utiska Sto potjede od izvanjskih predmeta, i pro- glaSavanje "spoznajnosnog utiska” kriterijem, Ovaj ovlasnitpregled, dakako, tek djelomigno svje- doi 0 Zenonovoj originainosti, no, za cjelu kasniju povijeststoicizma Zenon ée ostat utemeljiteliski auto- ritet, ako su se sljedbenici éesto razilazili u natinu na ‘koji su ga interpretirai 2, Stoitka Skola, od Kleanta do Panetija. Skola je nastavila djelovati institucionalnom obliku poslije Zenonove smuti. On je imao dest nasljednika: Kleanta (831-230), Krizipa (280-204), Zenona iz Tarza, Dio- gena iz Seleukije (230-150/140), Antipatera iz Tarza (210-129) i Panetija s Roda (185-110). Skoli w Ateni zameée se trag nakon Panetija, a, wisto vrijeme, Posi- donije otvara stoigku Skolu na Rod." Roden u Asu u Maloj Aziji, Kleant, antitki Saka, vjerojatno je kasno do¥ao u Atenu, i bio je Zenonov utenik devetnaest godina (DL VIL.176) prije nego sto je postao njegov nasljednik. Zenon je imao mno; udenika, od kojih je nesumajive najpoznatiji, osim Kleanta, Ariston, no tu je jo8 i Pera iz Citija, negov omiljeni udenik. U vrijeme Zenonove smati, Perzej se nalazio na makedonskom dveru, dok je veéina drugih uéenika usvojila vige ili manje odmetniéke stavove. Zog toga je Zenon izabrao Kleanta, kojegje pratio glas da je malkice spora duha, ali koji je bio gorljiv éuvar pravovjerja (DL VIL.37). Kleant je bio poglavar stoika ‘tideset dvije godine, i umto je kao stogodisnjak. ‘Vainost Kleanta potiva ponaiprijeu njegovu dopri- osu Zenonovo) fizici, kojo| je posvetio jedno djelo (DL 2 ‘VIL.176). On je ustrajavao na heraklitovskim aspektima te fizike, osobito na teoriji dude kao “isparine”."* Cini se da je bio prvi koji je razvio teariju tonasa, prema kojoj je tvar od koje je sa€injen svemir podvrgnuta nepre- stanoj napetosti® Sto je proizvodi vatra, Tu je teoriiu primijenio éak ina etiku, pretvarajudi vrlina u “silt” koja proizlazi iz tog sraza prouzroéenog vatromn."* Kao i njegov suvremenik Arat, Koji je napisao jedan koz- moloéki spjev nadahnut nebeskim sustavom Eudoksa iz Knida, Pojave,"” Kleant je branio geocentriéni sustav usvome djelu Protiv Avistarhe, usmjerenom protiv tog peripatetika kojije iznio heliocentrignu hipotezu. Kao iArat, jedan je dio svoga djela napisao wstihu, osobito Hina Zeusu, Koja je saéuvana do nasih dana, Kleant je izgleda dao stanovit doprinos logici, bududi daje prvi ‘upotrijebio pojam “izrecivo” (/ekion)*i reinterpretirao definiciju utiska. Radikalniji oblik krivovjerja potjete od Aristona i2 Hija, koji je odbacio razdiobu filozofije na logiku, fiziku i etiku i zadrZa0 samo etiku, usporedujud lo sbeskorisnim pauéinama i tvrdedi, u Sokratovom stilt, da fizika nadilazi nae moéi. Iu samojetici zauzimao je vike krivovjernih stajalista, kao Sto je stajaliste da medu indiferentnim stvarima ne postoje one Kojima treba dati prednost i da postoji samo jedna vrlina.* Za Ea be acre "Patani in 1094 D-E (156 C). "Poe aa dug ida pe a opine estonamsk mteorootepjove interrotiaas h oo boars zakove "klemet Asksndsly, Sy UL 826 SUFL A, "Ganson, via BL ViLIenéd cap AM, Toppa, Ariane di elo Stich ate Nap 180 SOLVIT up Fatah mvs oO 1.568). ovr taza povete Acetate V9, 2460 5-4 Noahs ia 12,1112 1 B njegova Zivota, njegovo je uéenje, izgleda, imalo vite uuspjeha nego Kleantovo (DL VIL 182) ‘Onaj tko je odigrao najvaniju ulogu u povijesti stoicizma poslije Zenona je Kleantov nasijednik Krizip. On je rekonstruirao i razradio sustay zahvaljujud svojoj iznimnoj nadarenosti za logiku: ustvrdilo se kako “da nije bilo Krizipa, ne bi bito Triema” (DL VIL183). Roden Solu, grékoj kolonifu Anatoli, on je moda bio uée- nik akademitara Arkezilaja, koji je bio uéenik samoga Zenona, no siguino je da je bio Kleantov uéenik. Njih suse dvojica Sesto razilazila u mijenjima (DL VIL180). ‘Turdilo se dae pisao 500 redaka dnevno, i uistinu je za sobom ostavio velik opus, vige od 700 spisa, od Koji je otprilike polovina posveéena logici. Njegovo djelo predstavija stoicizam u klasiénom obliku, Od éetvorice Krizipovih nasljednika, zacijelo je najvazniji Panetije, Neposredni nasijednik Krizipov, Zenon iz Tarza, bio je toliko nevazan te gotovo dane znamo nista onjemu. Ali njegovi nasljednici, Diogen iz Seleutije (230-150/140) i Antipater iz Tarza (210-129) Dili su vazni. Diogen je uveo stoicizam u Rim kada je Atena 155, poslala onamo poslanstvo sastavljeno od. predstojnika triju glavnih filozofskih Skola: Karnead je bio predatavnik Akademie, Kritolaj Likeja, a Diogen Trijema. On je napisao jedno vazno djelo za logiku: nje- 0 Prirutniko glasoonom zouku uzivao je velik ugled. Prema Ciceronu (Pr. Akad. 1,98), upravo je on poucio dijalektici akademigara Karneada. U fizici, njegova je uloga jednako vaZna: poput svojega uéitelja Zenona iz ‘Tarza, on dovodi u pitanje palingenezu. Osim svojeg nasljednika Antipatera i Panetija, imao je tri utenika povelikog ugleda, Apolodora iz Seleukije, pobornika kinizma kao "kratkog puta k velini” (DL VILI21), Ar- hedema iz Tarza i Boeta iz Sidona. Antipater iz Tarza je poznat j po svojim doprinasima u podrugju logike (definicija, otkricesilogizma sjednom premisom, po- jednostavljena metoda analize). Ciceron nama (O dus- nostima I11.50-57 1 91-92) prenosi izvjeStaj o bitnim neslaganjima izmedu Diogena i Antipatera oko sukoba dubnost s obzirom na interes i dobro. Diogen, Antipa- teri Arhedem predlazu i nove definicije surhe.® ILStoigki sustav u ‘ Klasignom obliku: Krizip 1. Filozofija kao askeza i kao sustav. Stoici su usvojilirazlikovanje izmedu filozofije imu drosti koje se tradicionalno pripisuje kovaéu pojma “f= lozofija”, Pitagori. Elimolo3ki, naime, “filozofija” znadi ‘“jubav prema mudrosti”, Prema stoicima, “mudrost je znanje 0 bozanskim i Ijudskim stvarima”, dok se filozofija “sastojiu prakticiranju prikladnog umijeca”™, u “prakticiranju vrline” ili "potrazi za ispravnim razumom” Te su dvije definici istoznatne, bududi da se razum sastoji od skupa ideja utisnutih u dubu,* a savrienstvo tog skupa tvori vrlinu. Znanje je prema tome évesti splet spoznaja. Filozofija je tako praksa koja omoguéuje da se po- stigne znanje ili ispravni razum, Seneka je gréke rijegi askésisi epitédeusis preveo rijedju studi. Sve one ozna~ Eavaju istu stvar ~ naime, ne teorijsko prouéavanje, SBE Via Sh HT ae 759-15 1858) Pecado Ptah ASU Dito fmf ved 2 18268. Sema, Ps Lei. 2-8, eee 102, Kk 2 Galen © pst Plancn loine V5, (053), Is vveé nasiojanje da se Zovjek uvjezba Siniti neke stvari.™ Zapravo, Krizip istoici razlikuju troje: filozofski govor, filozofiju kao “vjezbu” i mudrost (vrlinu, znanje) kao rezultat te vjezbe. Flozofija je praksa ili vjezba neod- vojiva od filozofskoga govora. Prema izvjestaju koji nam donosi Seneka (Pismo 89, 8), stoici su raspravijali © tome da li stdium samo prethodi mudrost i vrlini, ilijenastavak jedniom stegene viline i mudrosti Krizip je izgleda bio skloniji potonjemu gledistu. Pogetna ra- zlika izmedu filozofije i mudrosti na taj natin dobiva preinaku: filozofija vide nije samo ono Sto pripravlja postizanje mudrosti, veé samo prakticiranje mudrosti nakon to je vrlina stetena. Izte perspektive, stoi dijele vrlinu, alii flozofski govor i samu filozofiju, na tri dijela: “Tri su najopde- nitije vrline, fizikaina, etitka i logitka, i zbog toga i filozoffja ima tri dijela: fiziku, etiku i logiku: fziku kad se naa istrazivanja titu svijeta i onoga Sto je wnjemu, etiku kad se bavimo Ijudskim Zivotom, dak se Logika ‘odnosi na razum ~i stoga se naziva i dijalektikom.”* U tome rezimeu filozofija izgleda vise kao teorijsko nego praktiéno istrazivanje, no prema DL VI1.39-41 tase razdioba za Krizipa odnosila na filozofski govor {nije vrijedila za smu filozosiju. Zapravo, poutavanje { nauéavanje filozofje odvi- jaju se na natin da se dijelovi razlikuju, ali pritom se i spajaju, kao Sto pokazuju sljedede usporedbe:flozofija se usporeduje sjajetom dij je juska logika, bjelanjak je etike a Zutanjak fizika. Ili se usporeduje s poljem ‘Piss ido pravol asi hao “hore ele” vi sei pita pop oni, Pari, 198; Grit gee panne, Paes, 1 Epccutah Mair ved 03.25 A ep. Seek, hm 9, 499,11, Geran 0 Beeson HITS 16 ‘gdje su stabla fizika, &ji su plodovietika, a plot koji ih Zzabticuje logika. Ii sa Zivotinjom éije su kosti i tetive logika, meso i krv fizika, a dua etika” ‘Zbog toga je moguée govoriti o “sustavu”, pojmu koji stoici primjenjuju na umijete kao “sustav spo- zmaja koje se zajedno primjenjuju u svrhu postizanja nekoga korisnog cilja u Zivot". Vilina je, medutim, tumijece Zivljenja2 kao umijece, ona je skup spoznaja koje se zajedno primjenjuju, 2 umijece i vrlina imaju Ui isti mah i kognitivnu dimenziju, jer se sastoje od. skupa spoznaja (“teorema”), praktiénu dimenziju i sustavni karakter. 2. Logika, A) Dijalektika i reforita, Sui stoici dijele logiku na va ili Getii dijela (OL VIL41). Dva glavna dijela, koja priznaju svi stoic, jesu retorika i dijalektika, a njima se unekih stoika pridodaju vrsta posvesena krite- rijima istine i vrsta posvecena definicijama. Ta dva dodatna dijela zapravo postoje kod svih stoika, ali su esto ukloplena u dijalektiku i, u tom sluéaju, ne tvore zasebni dio. Postoji temeljna razlika izmedu kontinuiranoga re- toritkog izlaganjai dijalektike koja se koristi pitanjima iodgovorima (DI. VIL42), Zenon je izrazio tu temeljnu. razliku metaforom: retorika je poput otvorene, dijalek- tika poput zatvorene ruke (Sekst, MIL7 = LS 31 B). ‘DL Vila0. Prema Seket M VILI9, pone lta Posidoneva, Olmos, Sei uz Pano Corgi 11 (LS 28) O"apomof i les 205 uv Stoidka se retorika, na priligno tradicionalan nagin, dijeliu tri oblika: savjetodavni (politiéki govor), sud- beni i epideiktiéki (svetani govor). Ali ona zadivijuje antitke umove svojom koncizno&éui, trezveno8éu, re- skodéu, i odbijanjem “rasko&noga’” stil koji je obilje- Yavao velik dio antitke retorike. Ta njena odlika fasci- nirala je Rimljane potevsi od poslanstva 155. godine, ada je bio zapaen “umjeren i sveéan” Diogenov stil A pobornik govornitke raskodi kao sto je bio Ciceron, Prigovorio je stoicima da daju savjete koji su korisniji za Sutnju nego za govorenye (0 krajuostima IV. 7). B) Teorija kriterija istine (epistemologija)Dio logike koji se odnosi na kriterjistine je stoiéka epistemologia. Ona se nalazi na elu logike zato ito, prema DL VILL, zabvaljujuéi njoj otkrivamo ispoznajemo istinu, Prema DL VIL49 kriterij je, s obzirom na vrstu, “utisak”, i bog tog razloga izlaganje o kriterijuisémo zapodinje izlaganjem o utisku Filozofska upotreba termina “kriteri’, to jest onoga 8t0 omoguénje prosudbu (krinein), preuzeta je od Epi ura, kojije nabrojao tri krterija: osjete, predpoimanja ‘ osjecaje, ali je dr2a0 da su sva tri istinita i bjelodana. Zenon se sa svoje strane “nije pouzdavao u sve uti- ske”, veé samo u one “spoznajnosne”, koji su “kriter istine’, Krizip je tome kriteriju dodao “predpoima- je’, Prema Zenon, utsak (phantasit) je trag u dusi (DL VILA9), sto je Kleant protumatio dostovno, dok je Krizip tvrdio da je rie o metafori (Sekst, M VI1.230). Metafora se odnosi na brazde u vosku Sto su ostav- Sata Gj inno VE 10 heron, Dr Aad E51 18408, 18 Jali petatnjact Koji suse u antici koristili za petaéenje pisama, Ona je posudena iz Platonova Teeteta, gdje se dua usporeduje s komadom voska u koji se utiskuju stvari, Krizipov prigovor protiv doslovnog tumagenja jeda tvar duse nije tvrda popat voska, i da u tom shi- aju dusa ne bi mogla imati vibe utisaka u isto vrijeme ili saguvati neki utisak u sje¢anju, jer bi novi utisak uvijek izbrisao prethodni. On se poziva na etimologiju te rijedi i, poput Aristotela, izvodi je iz phds (“avjetlo”), tvrdedi da phantasie objelodanjuje istovremeno samu sebe i predmet Koji ju je proizveo. Phantasia je tako oditovanje izvanjskih stvari u duBi: nagin na koji se ‘one predstavijaju dusi, vige nego natin na koji joj se ponovo predstavijaju Phantasia nije nuzno vizwalna, i nije éak nino ni “osjetiine pricode: odredeni utisci su proizvod misljenja, ane nasi osetinih organa.” Zbog toga Krizip nagla- Sava da nadi utisci nisu tragovi nego “preinake” duse: utisei ne proizlaze iz. izravnog utiskivanja izvanjske stvari, jer u sluéaju neke netjelesne stvari, na primjer, stvar ne moze ostaviti fzigki otisak na dusi (DL VEL49), Ipak, ostaje da je prvotni izvor svakog utiska trag koji proizvode izvanjske stvari: tu nema prisjecanja kao U Platona, kao 3t0 pokazuje usporedba duse s éistim, listom papirusa na koji se otiskuju otisci" Na temelju “agenultih” osjtilnih utisaka u dui oblikuju se nae prve ideje, a zatim i one slozenije odredenim utjeca- jima na te ideje, kao Sto su sastavijanie ili analogija (OL VL52-53) [igre doo tt acolo jes da ses meg jenn barat (OL VLSI, SPsePulah, Mijoge V1 (599 Du8a nema samo sposobnost da prikuplja, sabire, modificira i obnavija svoje utiske nego i sposobnost da spontano proizvede osje¢a( ligan utisku, tlapnj ili pharctastikor koji je posljedica praznog pokreta duse,”* kakav se otituje u snu, pijanstvu ili ludosti Tlapnju valja razlikovati od drugih slucajeva ludo- sti, u Kojima postoji neistiniti utisak. Naime neki su utisclistiniti, neki su neistinit, neki nisu nj istiniti ni neistiniti, a eke su istiniti ineistiniti® Primer istini- tog utiska jest da je dan, ako je stvarno dan. “Neistiniti utisei” su optieke iluzie:Stap uronjen u vodu izgleda slomljen, a stupovi zbog perspektive izgledaju kao da se smanjuju, Ni istinti ni neistinii su opéi utisci poput onih 0 fovjeku: opéi Zovjek nije ni Grk ni barbarin, Konatno, i istiniti i neistiniti su neki slutajevi ludost kao i za tlapnju, Krizip uzima kao primjer Orestovo udilo u Buripidovoj Elektri. U sluéaju apne, Orestu se prividaju éudovista dok je sam; u slucaju istinitog I neistinitog utiska, njegova mu se sestra Elektra pri- kazuje u dudovitnu obliku. To objasnjava zasto Krizip kao da ogranituje neistinite utiske na osjetilne priéine: ‘eistinittuisak je wbigajn, i posjedicae, na primjer, perspektivnoga gledanja, dok je “istiniti i neistiniti” untisak patoloski “Spoznajnosni”* utisak je vrsta istinitog utiska, Spoznajnosni utisak je “onaj koji je utisnut i ebiljezen od onoga Sto jest i u skladu s anim Sto jest, a kakav Tmnneso, Sst MVM242-26 1538). Parad sf hls law “apna” Gompreest) poet of Ckerove Intaog pfevods Cieron hon | druga dv eevods ie set og ‘emp ap Pr ky IE 4S = (Sat). Campos prevol mors ‘eof atts uaporediesa satvorion taken oobi” pede, nkjutin antec i “Terence Retin pee“ Pano obit” Bate) 0 ne bi mogao nastati od onoga Sto nije”®. Definicija se dade raSélaniti u Getiri totke: 1/ spoznajnosni utisak. potjete od postojesega, to jest nie tlapnja; 2/ on odgo- vata izvanjskom predmetu, to jest istinit e a ne lazans 3/ on je “utisnut iobiljezen” u skladu s tim izvanjskim predmetom, to jest toeno reproducira sve njegove 2na- Zijke, poput peéatnjaka to se utiskuju u vosak; 4/ con ne moze potjecati od predmeta koji ne postoj, jer mora imati specifiéan karakter kad se pojavi, zbog, kojeg se ne moze pobrkati s neistinitim utiskom. Oko ove posljedinje totke Krizip se po svoj prilici Zestoko sukobljavao s akademitarima, koji su smatrali da se neistinit i iluzomi utisak uvijek moze zamijeniti za spoznajnosni utisak, ‘Spoznajnosni utisak valja razlikovati od same spoznaje (katalépsis), Koja je pristanak na spoznajno- sni utisak. Dok je utisak pasivna pojava, pristanak (6ynkatathesis) je aktivna pojava, i sastoji se u viastitu potvrdivanju utiska: pokretu dude koja prihvaca taj uitisak kao istinit. Ako se dade pristanak na neistiniti ili neizyjesni utisak, pristanak je slab, ito je mnijenje. Naprotiy, pristane li se na spoznajnosnu predodébu, rijec je 0 spoznaji, Takav je pristanak temelj znanja (cpisténé), koje je évrsti pristanak due, odnosno skup ik sustav spoznaja ((S 41 A-C; 41 H). Stoici i akademigari slazu se u tvrdnji da mudrac re moze imati mnijenje. Stoic iz nje izvlaée zakljuéak da mudrac ne daje pristanak na utiske koji nisu spo- ‘2najnosni, dok akademi¢ari zakijuéuju kako mudrac jednostavno ne daje pristanak. SSC VLR TSA Coro, Pr. Aa 117748), a ) Dijalektika kao vrtina i kno 2nanje. Spoznaja i pri- stanak potivaju u temelju dijalektike kao vrline, jer ijalektika jest vrlina pristanka.* I dijalektika i reto- rika su vrline, alii znanja, jer za stoike je svaka vrlina imanje. Kao vrlina pristanka, dijalektika se dijeli u éetiri ijela: odsutnost naglosti, odsutnost proizvoljnosti nepobitnost i ozbilinost ili uravnotezenost, Odsutnost naglosti sastojseu “znanju kad treba akad ne treba dati svoj pristanak”. To znaéi ne davati pristanak nerazbo- sito, veé samo onda kad je utisak istniti spoznajnesan. Ta velina odito vrijedi koliko za izvorne osjetilne utiske toliko i za utiske koje se oblikuju tiekom razgovora. Druga dijelektitka vrlina, odsutnost proizvolinost jest “évrstina razuma s obzirom na ono io je vjerojatno”. ‘Ona se sastoj u davanju pristanka na ono ato eistinito, ‘ane samo na ono Sto je vjerojatno. Treéa vrlina, nepo~ bitnost, odlikuje mudraca kojeg se, buduéi da savreno posjeduje znanje, ne moze pobiti u raspravi, i koji ne nijenja misljenje. Ta se vrlina pridinja kao puki obram- beni stav, kao da dijalektika ne sluZi da se otk istina, ‘veé samo dae se obrani Ipak, &njenica je da dijalektika ima moé iznositi argumente. Cetvrta dijalektidka vrlina, uravnotezenost, “povezuje utiske s ispravnim razu- mom’, Dakle, osim treée vrline, povezane s iskljuzivo dijalektickim kontekstom, te vrine daleko premaiuju podruge dijalektike u uzem smishu ried Poput svake vrline,dijalektika je znanje, te kao takva sadrZava teoreme. Ona se definira kao “znanje oistini- tom i neistinitom i onome Sto nije ni jedno ni drugo” prema DL VIL42, ta se definicija odnosi na razliku izmedu propozicij (istinitit ii neistinitih) i pitanja (ri ip Geen Ot 72 DL Vide Per 10. 2 istinith ni neistiitih), no podrugje dijalektike ovito je _mnogo fire: ono se proteze na sve Sto se odnosi na jezik i logiéko zakljutivanje, osim onoga sto potpada pod retoriku, Upravo je Krizip prosirio teorijsko podruge dijalektike, koje dijeli u dvije domene: oznaditelja i coznaéeno (DL VI.62)- Oznatitelj je glasovni zvuk er je obdaren znagenjem: dijalektika, dakle, za ptedmetima taj znatenjem obdareni zvuk iono sto on oznagava u ist ‘mah, Dio posveéen oznaciteljima sastofi se u teotji koja je istovremeno jezitka i gramatitka, na kojoj se zasniva Klasitna gréka gramatika. Dio posveéen oznavenima odgovara “logici” u suvremenom smnisiu tj D) Definicije i diobe. Definicija je “iznosenje speci fignog svojstva” (DL VII.60). To podsjeéa na jedno od aristotelovskih poimanja definicije, prema kojem de- finicija mora dati rod i vrsnu raziiku: po predaji koju nalazimo osobito u Cicerona (Topike, 29), definicja se sastoji od iskazivanja roda i razlika dok se ne dode do onoga ito je svojstveno, to jest onoga Sto ne moze pripadati nijednom drugom subjektu. U stvari, sam

    You might also like